1.   Svaka država članica imenuje jedno sanacijsko tijelo ili više njih koja su ovlaštena primjenjivati sanacijske instrumente i izvršavati sanacijske ovlasti kako je utvrđeno ovom Uredbom.

Sanacijska tijela su nacionalne središnje banke, nadležna ministarstva, tijela javne uprave ili druga tijela kojima su povjerene ovlasti javne uprave.

2.   Sanacijska tijela moraju imati stručno znanje, sredstva i operativnu sposobnost za primjenu mjera sanacije te izvršavanje svojih ovlasti brzinom i fleksibilnošću potrebnima za ostvarivanje ciljeva sanacije.

3.   Ako su sanacijskom tijelu imenovanom u skladu sa stavkom 1. ovog članka povjerene druge funkcije, uspostavljaju se primjereni strukturni aranžmani kako bi se izbjegli sukobi interesa između funkcija povjerenih sanacijskom tijelu na temelju ove Uredbe i svih drugih funkcija povjerenih tom tijelu. Osobito se uspostavljaju aranžmani kojima se osigurava stvarna operativna neovisnost, uključujući odvojeno osoblje, linije izvješćivanja i postupak donošenja odluka tog sanacijskog tijela, od svih zadaća koje sanacijsko tijelo može obavljati na temelju članka 22. Uredbe (EU) br. 648/2012 kao nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane i od zadaća koje to sanacijsko tijelo može obavljati kao nadležno tijelo za članove sustava poravnanja iz članka 18. stavka 2. točke (c) Uredbe (EU) br. 648/2012.

4.   Zahtjevi navedeni u stavku 3. ne isključuju konvergenciju linija izvješćivanja na najvišoj razini organizacije koja objedinjuje različite funkcije ili tijela, ni mogućnost da, pod unaprijed utvrđenim uvjetima, osoblje obavlja i druge funkcije koje su povjerene sanacijskom tijelu, a kako bi se svladalo privremeno veliko radno opterećenje, ili kako bi sanacijsko tijelo iskoristilo stručna znanja zajedničkog osoblja.

5.   Tijela koja izvršavaju nadzorne i sanacijske funkcije na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012 i ove Uredbe te osobe koje te funkcije izvršavaju u njihovo ime blisko surađuju u pripremi, planiranju i primjeni odluka o sanaciji, ako su sanacijsko tijelo i nadležno tijelo zasebni subjekti, ali i ako funkcije obavlja isti subjekt.

6.   Sanacijska tijela donose i objavljuju interna pravila kojima se osigurava usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u stavku 3., uključujući pravila o čuvanju poslovne tajne i razmjeni informacija među različitim područjima funkcija.

7.   Države članice u kojima nijedna središnja druga ugovorna strana nema poslovni nastan mogu odstupiti od zahtjeva utvrđenih u stavku 3., osim u pogledu aranžmana za izbjegavanje sukoba interesa.

8.   Svaka država članica imenuje jedno ministarstvo koje je odgovorno za izvršavanje funkcija povjerenih nadležnom ministarstvu na temelju ove Uredbe.

9.   Ako sanacijsko tijelo u državi članici nije nadležno ministarstvo, sanacijsko tijelo bez nepotrebne odgode obavješćuje nadležno ministarstvo o odlukama donesenima na temelju ove Uredbe i, osim ako je drukčije utvrđeno nacionalnim pravom, pribavlja njegovo odobrenje prije provedbe odluka koje imaju izravan fiskalni učinak ili sistemske implikacije koje će vjerojatno imati izravan fiskalni učinak.

10.   Države članice obavješćuju Komisiju i europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) (ESMA) osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010, o sanacijskim tijelima imenovanima u skladu sa stavkom 1.

11.   Ako država članica u skladu sa stavkom 1. imenuje više od jednog sanacijskog tijela, obavijest iz stavka 10. uključuje sljedeće:

12.   ESMA objavljuje popis sanacijskih tijela i tijela za kontakt o kojima je obaviještena u skladu sa stavkom 10.

1.   Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane osniva sanacijski kolegij te upravlja i predsjeda njime radi obavljanja zadaća iz članaka 12., 15. i 16., osiguravanja suradnje i koordinacije s tijelima koja su članovi sanacijskog kolegija te, ako je to primjereno, suradnje s nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima treće zemlje.

Sanacijski kolegiji pružaju sanacijskim tijelima i ostalim relevantnim tijelima okvir za obavljanje sljedećih zadaća, a to su:

2.   Članovi sanacijskog kolegija sljedeća su tijela:

3.   ESMA, EBA i tijela iz točaka (d), (e), (k) i (l) iz stavka 2. nemaju pravo glasa u sanacijskim kolegijima.

Ako je ESB član kolegija na temelju stavka 2. točaka (c) i (j) ovog članka, on raspolaže dvama glasovima u kolegiju.

4.   Nadležna tijela i sanacijska tijela članova sustava poravnanja s poslovnim nastanom u trećim zemljama te nadležna tijela i sanacijska tijela središnjih drugih ugovornih strana trećih zemalja s kojima je središnja druga ugovorna strana uspostavila aranžmane o interoperabilnosti mogu biti pozvana da kao promatrači sudjeluju u sanacijskom kolegiju. Njihovo sudjelovanje ovisi o tome podliježu li ta tijela zahtjevima povjerljivosti koji su, prema mišljenju sanacijskog tijela središnje druge ugovorne strane kao predsjedatelja sanacijskog kolegija, jednakovrijedni onima utvrđenima člankom 73.

Sudjelovanje tijelâ treće zemlje u sanacijskom kolegiju može biti ograničeno na raspravu o određenim pitanjima prekograničnog izvršavanja, što može uključivati sljedeće:

5.   Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane kao predsjedatelj sanacijskoga kolegija odgovoran je za sljedeće zadaće:

6.   Kako bi se olakšalo obavljanje zadaća dodijeljenih kolegiju, članovi kolegija iz stavka 2. imaju pravo doprinositi utvrđivanju dnevnog reda za sastanke kolegija, posebno dodavanjem točaka na dnevni red sastanka.

7.   Kako bi osigurala dosljedno i usklađeno funkcioniranje sanacijskih kolegija u Uniji, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje sadržaj pisanih dogovora i postupaka za rad sanacijskih kolegija iz stavka 1.

Za potrebe izrade tih regulatornih standarda ESMA uzima u obzir relevantne odredbe delegiranih akata donesenih na temelju članka 88. stavka 7. Direktive 2014/59/EU.

ESMA podnosi Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 12. veljače 2022.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   ESMA osniva sanacijski odbor (Sanacijski odbor ESMA-e) u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. 1095/2010 za potrebe pripreme odluka koje su ovom Uredbom povjerene ESMA-i, uz iznimku odluka koje treba donijeti u skladu s člankom 11. ove Uredbe.

Sanacijski odbor ESMA-e ujedno promiče izradu i koordinaciju planova sanacije te razvoj metoda za sanaciju središnjih drugih ugovornih strana koje propadaju.

2.   Sanacijski odbor ESMA-e čine tijela imenovana na temelju članka 3. stavka 1.

Tijela iz članka 4. stavka 2. točaka i. i v. Uredbe (EU) br. 1093/2010 pozivaju se da sudjeluju u Sanacijskom odboru ESMA-e kao promatrači.

3.   Za potrebe ove Uredbe ESMA surađuje s europskim nadzornim tijelom (Europskim nadzornim tijelom za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje) (EIOPA) osnovanim Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (23) i EBA-om u okviru Zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela osnovanog na temelju članka 54. Uredbe (EU) br. 1093/2010, članka 54. Uredbe (EU) br. 1094/2010 i članka 54. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4.   Za potrebe ove Uredbe ESMA osigurava strukturno odvajanje Sanacijskog odbora ESMA-e od drugih funkcija navedenih u Uredbi (EU) br. 1095/2010.

1.   Nadležna tijela, sanacijska tijela i ESMA blisko surađuju za potrebe ove Uredbe. Nadležno tijelo i članovi kolegija nadzornih tijela trebali bi učinkovito surađivati i komunicirati sa sanacijskim tijelom, osobito tijekom faze oporavka, kako bi se sanacijskom tijelu omogućilo pravodobno djelovanje.

2.   Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane i sanacijska tijela njezinih članova sustava poravnanja blisko surađuju kako bi se osiguralo da nema prepreka sanaciji.

3.   Nadležna tijela i sanacijska tijela surađuju s ESMA-om za potrebe ove Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010.

Nadležna tijela i sanacijska tijela bez odgode dostavljaju ESMA-i sve informacije koje su joj potrebne za obavljanje njezinih dužnosti u skladu s člankom 35. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   Sanacijska tijela, nadležna tijela i ESMA, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, međusobno si pravodobno dostavljaju sve informacije relevantne za izvršavanje svojih zadaća na temelju ove Uredbe.

2.   Odstupajući od stavka 1. sanacijska tijela otkrivaju povjerljive informacije koje je dostavilo tijelo treće zemlje samo ako je to tijelo dalo prethodnu pisanu suglasnost.

3.   Sanacijska tijela dostavljaju nadležnom ministarstvu sve informacije koje se odnose na odluke ili mjere o kojima je potrebno obavijestiti nadležno ministarstvo, savjetovati se s njime ili za koje je potrebno ishoditi njegovu suglasnost.

1.   Središnje druge ugovorne strane izrađuju i održavaju plan oporavka kojim se predviđaju mjere koje treba poduzeti u slučaju događaja neispunjavanja obveza i događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza ili njihove kombinacije kako bi se ponovno uspostavilo njihovo financijsko zdravlje, bez pružanja bilo kakve izvanredne javne financijske potpore, te im se omogućilo da nastave obavljati ključne funkcije slijedom znatnog pogoršanja njihovog financijskog stanja ili ako postoji rizik od kršenja njihovih kapitalnih i bonitetnih zahtjeva na temelju Uredbe (EU) br. 648/2012.

2.   Mjerama obuhvaćenim planom oporavka:

3.   Plan oporavka uključuje okvir pokazateljâ utemeljenih na profilu rizičnosti središnje druge ugovorne strane, kojima se utvrđuju okolnosti u kojima se trebaju poduzeti mjere iz plana oporavka. Pokazatelji mogu biti kvalitativni ili kvantitativni ovisno o financijskom zdravlju i operativnoj održivosti središnje druge ugovorne strane te bi se njima trebalo omogućiti pravodobno poduzimanje mjera oporavka kako bi se osiguralo dovoljno vremena za provedbu plana.

4.   Središnje druge ugovorne strane uspostavljaju odgovarajuće aranžmane za redovito praćenje pokazatelja iz stavka 3. Središnje druge ugovorne strane izvješćuju svoja nadležna tijela o ishodu tog praćenja. Ako smatraju da su takve informacije značajne, nadležna tijela dostavljaju informacije kolegiju nadzornih tijela.

5.   ESMA u suradnji s ESRB-om do 12. veljače 2022. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 kojima se određuje minimalni popis kvalitativnih i kvantitativnih pokazatelja iz stavka 3. ovog članka.

6.   Središnje druge ugovorne strane u svoja pravila poslovanja uključuju odredbe u kojima se navode postupci koje trebaju slijediti kad radi postizanja ciljeva postupka oporavka predlažu:

Nadležno tijelo obavješćuje se bez odgode o svakoj odluci donesenoj na temelju ovog stavka i njezinu obrazloženju.

7.   Ako namjerava aktivirati svoj plan oporavka, središnja druga ugovorna strana obavješćuje nadležno tijelo o vrsti i razmjeru problema koje je utvrdila navodeći sve relevantne okolnosti i mjere oporavka ili druge mjere koje namjerava poduzeti kako bi se situacija riješila, kao i predviđeni vremenski okvir za ponovnu uspostavu svojeg financijskog zdravlja uporabom tih mjera.

Ako nadležno tijelo smatra da bi mjera oporavka koju središnja druga ugovorna strana namjerava poduzeti mogla uzrokovati značajne nepovoljne učinke na financijski sustav ili da njezina djelotvornost nije vjerojatna, ono može od središnje druge ugovorne strane zatražiti da ne poduzme tu mjeru.

Nakon obavijesti primljene na temelju stavka 6. drugog podstavka ovog članka nadležno tijelo odmah procjenjuje zahtijevaju li okolnosti uporabu ovlasti za ranu intervenciju u skladu s člankom 18.

8.   Nadležno tijelo odmah obavješćuje sanacijsko tijelo i kolegij nadzornih tijela te sanacijsko tijelo odmah obavješćuje sanacijski kolegij o svakoj obavijesti primljenoj u skladu sa stavkom 6. drugim podstavkom i stavkom 7. prvim podstavkom i svakom naknadnom naputku nadležnog tijela u skladu sa stavkom 7. drugim podstavkom.

Ako je nadležno tijelo obaviješteno u skladu sa stavkom 47. prvim podstavkom ovog članka, ono ograničava ili zabranjuje sve naknade vlasničkog kapitala i instrumenata koji se smatraju vlasničkim kapitalom, uključujući isplate dividendi i otkupe središnje druge ugovorne strane, u najvećoj mogućoj mjeri bez izazivanja slučaja neispunjavanja obveza te može ograničiti ili zabraniti sva plaćanja varijabilnih naknada kako je utvrđeno u politici naknada središnje druge ugovorne strane na temelju članka 26. stavka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012, diskrecijske mirovinske pogodnosti ili otpremnine višem rukovodstvu kako je definirano u članku 2. točki 29. Uredbe (EU) br. 648/2012.

9.   Središnje druge ugovorne strane preispituju, testiraju i, kada je to potrebno, ažuriraju svoje planove oporavka barem jednom godišnje i u svakom slučaju nakon svake promjene svoje pravne ili organizacijske strukture, ili poslovnog ili financijskog stanja, koja bi mogla bitno utjecati na te planove ili na drugi način uzrokovati potrebu da se planovi izmijene. Nadležna tijela mogu zahtijevati da središnje druge ugovorne strane češće ažuriraju svoje planove oporavka.

10.   Planovi oporavka izrađuju se u skladu s Odjeljkom A Priloga i njima se uzimaju u obzir sve relevantne međuovisnosti unutar grupe kojoj pripada središnja druga ugovorna strana. Nadležna tijela mogu zahtijevati od središnjih drugih ugovornih strana da u svoje planove oporavka uključe dodatne informacije. Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane savjetuje se, prema potrebi, s nadležnim tijelom matičnog društva središnje druge ugovorne strane.

11.   U planovima oporavka:

12.   ESMA u suradnji s ESRB-om do 12. veljače 2022. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 kojima se pobliže određuje raspon scenarija koji se trebaju razmotriti za potrebe stavka 1. ovog članka. Pri izdavanju takvih smjernica ESMA prema potrebi uzima u obzir nadzorna testiranja otpornosti na stres.

13.   Ako je središnja druga ugovorna strana dio grupe, a ugovorni sporazumi o potpori matičnog društva ili grupe čine sastavni dio plana oporavka, u planu oporavka razmatraju se scenariji u kojima se ti sporazumi ne mogu ispuniti.

14.   Nakon događaja neispunjavanja obveza ili događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza središnja druga ugovorna strana rabi dodatni iznos svojih unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava prije uporabe aranžmana i mjera iz Odjeljka A točke 15. Priloga ovoj Uredbi. Taj iznos ne smije biti niži od 10 % ni viši od 25 % kapitalnih zahtjeva utemeljenih na riziku, a izračunanih u skladu s člankom 16. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 648/2012.

Kako bi ispunile taj zahtjev, središnja druga ugovorna strana može rabiti iznos kapitala koji drži, uz minimalne kapitalne zahtjeve, za usklađivanje s pragom za obavijest iz delegiranog akta donesenog na temelju članka 16. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012.

15.   ESMA u bliskoj suradnji s EBA-om i nakon savjetovanja s ESSB-om izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje metodologija za izračun i održavanje iznosa dodatnih unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava koja će se rabiti u skladu sa stavkom 14. Pri izradi tih tehničkih standarda ESMA uzima u obzir sljedeće:

Ako na temelju kriterija iz prvog podstavka točke (c) ESMA zaključi da je primjereno da određene središnje druge ugovorne strane ulože taj dodatni iznos unaprijed financiranih namjenskih vlastitih sredstava u imovinu koja nije navedena u članku 47. stavku 1. Uredbe (EU) br. 648/2012, ona također utvrđuje:

ESMA podnosi Komisiji nacrt regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka do 12. veljače 2022.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

16.   Središnja druga ugovorna strana izrađuje odgovarajuće mehanizme za uključivanje povezanih infrastruktura financijskog tržišta i dionika koji bi pretrpjeli gubitke, snosili troškove ili doprinijeli pokriću manjkova likvidnosti u slučaju provedbe plana oporavka tijekom izrade toga plana.

17.   Odbor središnje druge ugovorne strane procjenjuje, uzimajući u obzir savjete odbora za rizike u skladu s člankom 28. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 648/2012, i odobrava plan oporavka prije nego što ga podnese nadležnom tijelu.

18.   Ako je odlučio ne slijediti savjete odbora za rizike, odbor središnje druge ugovorne strane odmah obavješćuje nadležno tijelo u skladu s člankom 28. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 648/2012 i detaljno obrazlaže tu odluku nadležnom tijelu.

19.   Planovi oporavka uključuju se u korporativno upravljanje i cjelokupni okvir upravljanja rizicima središnje druge ugovorne strane.

20.   Mjere utvrđene u planovima oporavka kojima se stvaraju financijske ili ugovorne obveze za članove sustava poravnanja i, prema potrebi, klijente i neizravne klijente, povezane infrastrukture financijskog tržišta ili mjesta trgovanja sastavni su dio pravila poslovanja središnjih drugih ugovornih strana.

21.   Središnje druge ugovorne strane osiguravaju da su mjere utvrđene planovima oporavka u svakom trenutku izvršive u svim jurisdikcijama u kojima se nalaze članovi sustava poravnanja, povezane infrastrukture financijskog tržišta ili mjesta trgovanja.

22.   Obveza središnjih drugih ugovornih strana da u svoje planove oporavka uključe pravo na podnošenje poziva na uplatu za oporavak i, ako je primjenjivo, na smanjenje vrijednosti dobitaka koje središnje druge ugovorne strane trebaju platiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze ne primjenjuje se na subjekte iz članka 1. stavaka 4. i 5. Uredbe (EU) br. 648/2012.

23.   Članovi sustava poravnanja na jasan i transparentan način obavješćuju svoje klijente o tome mogu li i na koji način na njih utjecati mjere iz plana oporavka središnje druge ugovorne strane.

1.   Središnje druge ugovorne strane podnose svoje planove oporavka nadležnom tijelu.

2.   Nadležno tijelo bez nepotrebne odgode dostavlja svaki plan kolegiju nadzornih tijela i sanacijskom tijelu. Nadležno tijelo preispituje plan oporavka i procjenjuje u kojoj mjeri se njime ispunjavaju zahtjevi iz članka 9. u roku od šest mjeseci od podnošenja plana i u koordinaciji s kolegijem nadzornih tijela u skladu s postupkom iz članka 11.

3.   Pri procjeni plana oporavka nadležno tijelo i kolegij nadzornih tijela uzimaju u obzir sljedeće čimbenike:

4.   Pri procjeni plana oporavka nadležno tijelo uzima u obzir sporazume o potpori matičnog društva kao valjane dijelove plana oporavka samo ako su ti sporazumi ugovorno obvezujući.

5.   Sanacijsko tijelo ispituje plan oporavka kako bi utvrdilo sve mjere koje bi mogle nepovoljno utjecati na mogućnost sanacije središnje druge ugovorne strane. Ako se takve mjere utvrde, sanacijsko tijelo o njima obavješćuje nadležno tijelo i daje preporuke nadležnom tijelu o načinima rješavanja nepovoljnog učinka tih mjera na mogućnost sanacije središnje druge ugovorne strane u roku od dva mjeseca nakon što nadležno tijelo dostavi svaki plan oporavka.

6.   Ako nadležno tijelo odluči da neće djelovati na osnovi preporuka sanacijskog tijela na temelju stavka 5., ono tu odluku u potpunosti obrazlaže sanacijskom tijelu.

7.   Ako se nadležno tijelo složi s preporukama sanacijskog tijela, ili u koordinaciji s kolegijem nadzornih tijela u skladu s člankom 11. smatra da u planu oporavka postoje bitni nedostaci ili bitne prepreke provedbi plana, ono o tome obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu i omogućuje joj da iznese svoja mišljenja.

8.   Uzimajući u obzir mišljenja središnje druge ugovorne strane, nadležno tijelo može zatražiti da središnja druga ugovorna strana podnese, u roku od dva mjeseca koji se uz odobrenje nadležnog tijela može produžiti za jedan mjesec, revidirani plan u kojemu se navodi na koji se način uklanjaju ti nedostaci ili prepreke. Revidirani plan procjenjuje se u skladu sa stavcima od 2. do 7. ovog članka.

9.   Ako nadležno tijelo, nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom i u koordinaciji s kolegijem nadzornih tijela u skladu s postupkom navedenim u članku 11., smatra da nedostaci i prepreke nisu na odgovarajući način riješeni revidiranim planom, ili ako središnja druga ugovorna strana nije podnijela revidirani plan, nadležno tijelo od središnje druge ugovorne strane zahtijeva da u razumnom razdoblju unese određene izmjene u plan, kako je odredilo nadležno tijelo.

10.   Ako nije moguće prikladno ukloniti nedostatke ili prepreke u okviru određenih izmjena plana, nadležno tijelo nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom i u koordinaciji s kolegijem nadzornih tijela u skladu s postupkom navedenim u članku 11. zahtijeva da središnja druga ugovorna strana u razumnom vremenskom okviru utvrdi izmjene koje mogu uvesti u svoje poslovanje kako bi se uklonili nedostaci u planu oporavka ili prepreke njegovoj provedbi.

Ako središnja druga ugovorna strana ne utvrdi takve promjene u roku koji je odredilo nadležno tijelo, ili ako nadležno tijelo, nakon savjetovanja sa sanacijskim tijelom i u koordinaciji s kolegijem nadzornih tijela u skladu s postupcima navedenima u članku 11., smatra da se predloženim mjerama ne bi na odgovarajući način uklonili nedostaci u planu oporavka ili prepreke njegovoj provedbi, nadležno tijelo od središnje druge ugovorne strane zahtijeva da u razumnom razdoblju, kako ga je odredilo nadležno tijelo, poduzme određene mjere s obzirom na jedan od sljedećih ciljeva ili više njih, uzimajući u obzir ozbiljnost nedostataka i prepreka te učinak mjera na poslovanje središnje druge ugovorne strane i njezinu sposobnost da i dalje bude usklađena s Uredbom (EU) br. 648/2012:

11.   Zahtjev iz stavka 10. drugog podstavka obrazlaže se i u pisanom obliku dostavlja središnjoj drugoj ugovornoj strani.

12.   ESMA u suradnji s ESSB-om i ESRB-om izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju čimbenici iz stavka 3. točaka (a), (b) i (c).

ESMA Komisiji podnosi navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 12. veljače 2022.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   Kolegij nadzornih tijela razmatra plan oporavka i ako bilo koji član kolegija smatra da postoje bitni nedostaci u planu oporavka ili bilo koja bitna prepreka njegovoj provedbi, taj član daje preporuke nadležnom tijelu središnje druge ugovorne strane u pogledu tih pitanja u roku od dva mjeseca od nakon što nadležno tijelo proslijedi plan oporavka.

2.   Kolegij nadzornih tijela donosi zajedničku odluku o svim sljedećim pitanjima:

3.   Kolegij nadzornih tijela donosi zajedničku odluku o pitanjima iz stavka 2. u roku od četiri mjeseca od datuma na koji je nadležno tijelo dostavilo plan oporavka.

Na zahtjev nadležnog tijela u kolegiju nadzornih tijela ESMA može kolegiju nadzornih tijela pomoći u donošenju zajedničke odluke u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1095/2010.

4.   Ako kolegij nije donio zajedničku odluku o pitanjima iz stavka 2. u roku od četiri mjeseca od datuma dostave plana oporavka, nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane donosi vlastitu odluku.

Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane donosi odluku iz prvog podstavka uzimajući u obzir mišljenja ostalih članova kolegija koja su iznesena tijekom četveromjesečnog razdoblja. Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane o toj odluci u pisanom obliku obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu i ostale članove kolegija.

5.   Ako do kraja tog četveromjesečnog razdoblja nije donesena zajednička odluka, a obična većina članova s pravom glasa ne slaže se s prijedlogom nadležnog tijela za zajedničku odluku o pitanju u vezi s procjenom planova oporavka ili provedbom mjera na temelju članka 10. stavka 10. točaka (a), (b) i (d) ove Uredbe, bilo koji od dotičnih članova s pravom glasa, na temelju te većine, može uputiti to pitanje ESMA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane čeka odluku koju donosi ESMA u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010 i odlučuje u skladu s odlukom ESMA-e.

6.   Četveromjesečno razdoblje smatra se fazom mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1095/2010. ESMA donosi odluku u roku od mjesec dana od upućivanja pitanja. Pitanje se ne upućuje ESMA-i nakon kraja četveromjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka. Ako ESMA ne donese odluku u roku od mjesec dana, primjenjuje se odluka nadležnog tijela središnje druge ugovorne strane.

1.   Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane izrađuje plan sanacije za svaku središnju drugu ugovornu stranu nakon savjetovanja s nadležnim tijelom i u koordinaciji sa sanacijskim kolegijem u skladu s postupkom iz članka 14.

2.   Planom sanacije predviđaju se mjere sanacije koje sanacijsko tijelo može poduzeti ako središnja druga ugovorna strana ispunjava uvjete za sanaciju iz članka 22.

3.   U planu sanacije u obzir se uzima barem sljedeće:

4.   Planom sanacije ne pretpostavlja se ništa od sljedećeg:

5.   U planu sanacije iznose se razborite pretpostavke u pogledu financijskih sredstava dostupnih kao sanacijskih instrumenata koji bi mogli biti potrebni za postizanje ciljeva sanacije i sredstava za koja se očekuje da će biti dostupna u skladu s pravilima i aranžmanima središnje druge ugovorne strane u trenutku početka sanacije. Tim razbornim pretpostavkama uzimaju se u obzir relevantni nalazi najnovijih testova otpornosti na stres provedenih u skladu s člankom 32. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1095/2010, navedenih u članku 24.a stavku 7. točki (b) Uredbe (EU) br. 648/2012, i scenariji ekstremnih tržišnih uvjeta koji nadilaze uvjete u planu oporavka središnje druge ugovorne strane.

6.   Nakon savjetovanja s nadležnim tijelom i u koordinaciji sa sanacijskim kolegijem u skladu s postupkom iz članka 14. sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane preispituje planove sanacije i prema potrebi ih ažurira najmanje jednom godišnje te u svakom slučaju nakon promjena pravne ili organizacijske strukture središnje druge ugovorne strane, njezina poslovanja ili financijskog stanja odnosno bilo koje druge promjene koja bitno utječe na djelotvornost plana.

Središnja druga ugovorna strana i nadležno tijelo o svakoj takvoj promjeni odmah obavješćuju sanacijsko tijelo.

7.   U planu sanacije utvrđuju se okolnosti i različiti scenariji za primjenu sanacijskih instrumenata i izvršavanje sanacijskih ovlasti. U njemu se jasno razlikuju, posebno putem različitih scenarija, propast uzrokovana događajima neispunjavanja obveza, događajima koji nisu događaji neispunjavanja obveza i kombinacijom obaju takvih događaja, kao i različite vrste događaja koji nisu događaji neispunjavanja obveza. Plan sanacije uključuje sljedeće, što se kvantificira kad god je to primjereno i moguće:

8.   Dotičnoj središnjoj drugoj ugovornoj strani objavljuju se informacije iz stavka 7. točke (a). Središnja druga ugovorna strana sanacijskom tijelu može izraziti svoje mišljenje o planu sanacije u pisanom obliku. To se mišljenje uključuje u plan.

9.   Nakon savjetovanja ESRB-a i uzimajući u obzir relevantne odredbe delegiranih akata donesenih na temelju članka 10. stavka 9. Direktive 2014/59/EU te poštujući načelo proporcionalnosti, ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuje sadržaj plana sanacije u skladu sa stavkom 7. ovog članka.

Pri izradi nacrta regulatornih tehničkih standarda ESMA omogućuje dostatnu fleksibilnost kako bi sanacijska tijela uzela u obzir posebnosti svojih nacionalnih pravnih okvira u području prava o nesolventnosti, kao i prirodu i složenost poslova poravnanja koje obavljaju središnje druge ugovorne strane.

ESMA Komisiji podnosi navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 12. veljače 2022.

Komisiji je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   Središnje druge ugovorne strane surađuju, u mjeri u kojoj je to potrebno, u izradi planova sanacije i pružaju svojem sanacijskom tijelu, izravno ili putem svojeg nadležnog tijela, sve informacije potrebne za izradu i provedbu tih planova, uključujući informacije i analizu utvrđene u odjeljku B Priloga.

Nadležna tijela pružaju sanacijskim tijelima sve informacije iz prvog podstavka kojima već raspolažu.

2.   Sanacijska tijela mogu zahtijevati da im središnje druge ugovorne strane pruže detaljnu evidenciju o ugovorima iz članka 29. Uredbe (EU) br. 648/2012 u kojima su one strana. Sanacijska tijela mogu odrediti rok za pružanje te evidencije, a za različite vrste ugovora mogu odrediti različite rokove.

3.   Središnja druga ugovorna strana pravodobno razmjenjuje informacije sa svojim nadležnim tijelima kako bi olakšala procjenu profilâ rizičnosti središnje druge ugovorne strane i međupovezanosti središnje druge ugovorne strane i drugih infrastruktura financijskog tržišta, drugih financijskih institucija i financijskog sustava općenito, kako je navedeno u člancima 9. i 10. ove Uredbe. Ako smatraju da su takve informacije značajne, nadležna tijela dostavljaju informacije kolegiju nadzornih tijela.

1.   Sanacijsko tijelo dostavlja sanacijskom kolegiju nacrt plana sanacije, informacije koje su mu dostavljene u skladu s člankom 13. i sve dodatne informacije koje su relevantne za sanacijski kolegij.

2.   Sanacijski kolegij donosi zajedničku odluku o planu sanacije i svim njegovim izmjenama unutar četveromjesečnog razdoblja od datuma na koji je sanacijsko tijelo dostavilo taj plan kako je navedeno u stavku 1.

Sanacijsko tijelo osigurava da se ESMA-i dostave sve informacije koje su relevantne za njezinu ulogu u skladu s ovim člankom.

3.   U skladu s člankom 4. stavkom 4. sanacijsko tijelo može odlučiti da će u izradu i preispitivanje plana sanacije uključiti tijela treće zemlje, pod uvjetom da ona ispunjavaju zahtjeve u pogledu povjerljivosti utvrđene člankom 73. te da su iz jurisdikcija u kojima bilo koji sljedeći subjekt ima poslovni nastan:

4.   Na zahtjev sanacijskog tijela ESMA može sanacijskom kolegiju pomoći u donošenju zajedničke odluke u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1095/2010.

5.   Ako sanacijski kolegij nije donio zajedničku odluku u roku od četiri mjeseca od datuma dostave plana sanacije, sanacijsko tijelo donosi vlastitu odluku o planu sanacije. Sanacijsko tijelo donosi svoju odluku uzimajući u obzir mišljenja koja su tijekom četveromjesečnog razdoblja iznijeli drugi članovi sanacijskog kolegija. Sanacijsko tijelo o toj odluci u pisanom obliku obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu i ostale članove sanacijskog kolegija.

6.   Ako do kraja četveromjesečnog razdoblja iz stavka 5. ovog članka nije donesena zajednička odluka, a obična većina članova s pravom glasa ne slaže se s prijedlogom sanacijskog tijela za zajedničku odluku o pitanju u vezi s planom sanacije, bilo koji dotični član s pravom glasa, na temelju te većine, može uputiti to pitanje ESMA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane čeka odluku koju donosi ESMA u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010 i odlučuje u skladu s odlukom ESMA-e.

Četveromjesečno razdoblje smatra se fazom mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1095/2010. ESMA donosi odluku u roku od mjesec dana od upućivanja pitanja. Pitanje se ne upućuje ESMA-i nakon kraja četveromjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka. Ako ESMA ne donese odluku u roku od mjesec dana, primjenjuje se odluka sanacijskog tijela.

7.   Ako je zajednička odluka donesena na temelju stavka 1., a bilo koje sanacijsko tijelo ili nadležno ministarstvo smatra na temelju stavka 6. da se predmetom neslaganja utječe na fiskalne odgovornosti njegove države članice, sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane započinje ponovnu procjenu plana sanacije.

1.   Sanacijsko tijelo procjenjuje, u koordinaciji sa sanacijskim kolegijem u skladu s postupkom navedenim u članku 17. te nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, mjeru u kojoj je moguća sanacija središnje druge ugovorne strane pri čemu se ne podrazumijeva ništa od sljedećeg:

2.   Smatra se da je sanacija središnje druge ugovorne strane moguća ako sanacijsko tijelo smatra da je izvediva i vjerodostojna njezina likvidacija koja se provodi u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti ili njezina sanacija koja se provodi primjenom sanacijskih instrumenata i izvršavanjem sanacijskih ovlasti, pri čemu se osigurava kontinuitet obavljanja ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane i izbjegava svaka uporaba izvanredne javne financijske potpore te, što je više moguće, bilo koji znatan nepovoljan učinak na financijski sustav, kao i mogućnost neopravdanog nepovoljnog položaja za dionike na koje se to odnosi.

U nepovoljne učinke iz prvog podstavka ubrajaju se šira financijska nestabilnost ili događaji na razini sustava u bilo kojoj državi članici.

Sanacijsko tijelo pravodobno obavješćuje ESMA-u ako smatra da sanacija središnje druge ugovorne strane nije moguća.

3.   Na zahtjev sanacijskog tijela središnja druga ugovorna strana dokazuje da:

4.   Za potrebe procjene mogućnosti sanacije iz stavka 1., sanacijsko tijelo ispituje, ako je relevantno, elemente navedene u odjeljku C Priloga.

5.   ESMA do 12. kolovoza 2022. u bliskoj suradnji s ESRB-om izdaje smjernice za promicanje konvergencije sanacijskih praksi u vezi s primjenom odjeljka C Priloga ovoj Uredbi u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

6.   Sanacijsko tijelo u koordinaciji sa sanacijskim kolegijem procjenjuje mogućnost sanacije te istodobno izrađuje i ažurira plan sanacije u skladu s člankom 12.

1.   Ako sanacijsko tijelo, u koordinaciji sa sanacijskim kolegijem u skladu s postupkom navedenim u članku 17., nakon procjene iz članka 15. zaključi da postoje bitne prepreke mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo, u suradnji s nadležnim tijelom, priprema i podnosi izvješće središnjoj drugoj ugovornoj strani i sanacijskom kolegiju.

U izvješću iz prvog podstavka analiziraju se bitne prepreke za djelotvornu primjenu sanacijskih instrumenata i izvršavanje sanacijskih ovlasti u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu, uzima se u obzir njihov učinak na poslovni model središnje druge ugovorne strane te se preporučuju ciljane mjere za uklanjanje tih prepreka.

2.   Zahtjev iz članka 14. da sanacijski kolegiji donesu zajedničku odluku o planovima sanacije suspendira se slijedom podnošenja izvješća iz stavka 1. ovog članka sve dok sanacijsko tijelo ne prihvati mjere za uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije na temelju stavka 3. ovog članka ili dok se ne odluči o alternativnim mjerama na temelju stavka 4. ovog članka.

3.   U roku od četiri mjeseca od primitka izvješća podnesenog u skladu sa stavkom 1. ovog članka, središnja druga ugovorna strana predlaže sanacijskom tijelu moguće mjere za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka navedenih u izvješću. Sanacijsko tijelo obavješćuje sanacijski kolegij o svakoj mjeri koju predloži središnja druga ugovorna strana. Sanacijsko tijelo i sanacijski kolegij procjenjuju, u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (b), da li se tim mjerama djelotvorno rješavaju li ili uklanjaju te prepreke.

4.   Ako sanacijsko tijelo u koordinaciji sa sanacijskim kolegijem u skladu s postupkom navedenim u članku 17. zaključi da mjere koje je središnja druga ugovorna strana predložila u skladu sa stavkom 3. ovog članka nisu djelotvorne za smanjenje ili uklanjanje prepreka utvrđenih u izvješću, sanacijsko tijelo utvrđuje alternativne mjere o kojima obavješćuje sanacijski kolegij radi donošenja zajedničke odluke u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (c).

Alternativnim mjerama iz prvog podstavka uzima se u obzir sljedeće:

Za potrebe drugog podstavka točaka (a) i (b) sanacijsko tijelo savjetuje se s nadležnim tijelom i sanacijskim kolegijem te, prema potrebi, s relevantnim imenovanim nacionalnim makrobonitetnim tijelima.

5.   Sanacijsko tijelo u pisanom obliku obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu, izravno ili neizravno putem nadležnog tijela, o alternativnim mjerama koje treba poduzeti kako bi se ostvario cilj uklanjanja prepreka mogućnosti sanacije. Sanacijsko tijelo obrazlaže zašto se mjerama koje je predložila središnja druga ugovorna strana ne bi mogle ukloniti bitne prepreke mogućnosti sanacije te na koji bi način alternativne mjere bile djelotvorne za uklanjanje tih prepreka.

6.   Središnja druga ugovorna strana u roku od jednog mjeseca predlaže plan za usklađivanje s alternativnim mjerama u razumnom vremenskom okviru za provedbu plana. Ako sanacijsko tijelo smatra da je to potrebno, ono može skratiti ili produljiti predloženi vremenski okvir.

7.   Za potrebe stavka 4. sanacijsko tijelo, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom i omogućujući razuman vremenski okvir za provedbu, može:

1.   Sanacijski kolegij donosi zajedničku odluku o:

2.   Zajednička odluka o utvrđivanju bitnih prepreka mogućnosti sanacije iz stavka 1. točke (a) ovog članka donosi se u roku od četiri mjeseca od podnošenja izvješća iz članka 16. stavka 1. sanacijskom kolegiju.

3.   Zajednička odluka iz stavka 1. točke (b) ovog članka donosi se u roku od četiri mjeseca otkad središnja druga ugovorna strana podnese predložene mjere za uklanjanje prepreka mogućnosti sanacije kako se navodi u članku 16. stavku 3.

4.   Zajednička odluka iz stavka 1. točke (c) ovog članka donosi se u roku od četiri mjeseca od obavješćivanja sanacijskog kolegija o alternativnim mjerama kako se navodi u članku 16. stavku 4.

5.   Zajedničke odluke iz stavka 1. moraju biti obrazložene te sanacijsko tijelo o njima u pisanom obliku obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu i, ako sanacijsko tijelo smatra da je to potrebno, njezino matično društvo.

6.   Na zahtjev sanacijskog tijela središnje druge ugovorne strane ESMA može sanacijskom kolegiju pomoći u donošenju zajedničke odluke u skladu s člankom 31. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1095/2010.

7.   Ako sanacijski kolegij nije donio zajedničku odluku u roku od četiri mjeseca od datuma dostave izvješća iz članka 16. stavka 1., sanacijsko tijelo donosi vlastitu odluku o primjerenim mjerama koje treba poduzeti u skladu s člankom 16. stavkom 5. Sanacijsko tijelo donosi svoju odluku nakon što je uzelo u obzir mišljenja koja su tijekom četveromjesečnog razdoblja iznijeli drugi članovi sanacijskog kolegija.

Sanacijsko tijelo o toj odluci u pisanom obliku obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu, prema potrebi njezino matično društvo i ostale članove sanacijskog kolegija.

8.   Ako do kraja četveromjesečnog razdoblja iz stavka 7. ovog članka nije donesena zajednička odluka, a obična većina članova s pravom glasa ne slaže se s prijedlogom sanacijskog tijela za zajedničku odluku o pitanju iz članka 16. stavka 7. točke (j), (l) ili (o) ove Uredbe, bilo koji dotični član s pravom glasa, na temelju te većine, može uputiti to pitanje ESMA-i u skladu s člankom 19. Uredbe (EU) br. 1095/2010. Sanacijsko tijelo središnje druge ugovorne strane čeka odluku koju donosi ESMA u skladu s člankom 19. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1095/2010 i odlučuje u skladu s odlukom ESMA-e.

Četveromjesečno razdoblje smatra se fazom mirenja u smislu Uredbe (EU) br. 1095/2010. ESMA donosi odluku u roku od mjesec dana od upućivanja pitanja. Pitanje se ne upućuje ESMA-i nakon kraja četveromjesečnog razdoblja ili nakon što je donesena zajednička odluka. Ako ESMA ne donese odluku u roku od mjesec dana, primjenjuje se odluka sanacijskog tijela.

1.   Ako središnja druga ugovorna strana krši ili je vjerojatno da će u bliskoj budućnosti prekršiti kapitalne i bonitetne zahtjeve iz Uredbe (EU) br. 648/2012, ili predstavlja rizik za financijsku stabilnost u Uniji ili u jednoj njezinoj državi članici ili više njih, ili ako je nadležno tijelo utvrdilo da postoje druge naznake nove krizne situacije koja bi mogla utjecati na poslovanje središnje druge ugovorne strane, posebice njezinu sposobnost pružanja usluga poravnanja, nadležno tijelo može:

2.   Nadležno tijelo za svaku od mjera iz stavka 1. određuje primjeren rok, a nakon poduzimanja tih mjera evaluira njihovu djelotvornost.

3.   Nadležno tijelo primjenjuje mjere iz stavka 1. točaka od (a) do (m) samo nakon što uzme u obzir učinak tih mjera u drugim državama članicama u kojima središnja druga ugovorna strana posluje ili pruža usluge te nakon što obavijesti relevantna nadležna tijela, posebno ako je poslovanje središnje druge ugovorne strane ključno ili bitno za lokalna financijska tržišta, uključujući mjesta u kojima poslovni nastan imaju mjesta trgovanja i infrastrukture financijskog tržišta koji su povezani s članovima sustava poravnanja.

4.   Nadležno tijelo primjenjuje mjeru iz stavka 1. točke i. samo ako je ta mjera u javnom interesu i potrebna za ostvarivanje bilo kojeg od sljedećih ciljeva:

Nadležno tijelo ne primjenjuje mjeru iz stavka 1. točke i. u odnosu na mjere koje uključuju prijenos vlasništva, prava ili obveza druge središnje druge ugovorne strane.

5.   Kada središnja druga ugovorna strana rabi doprinose u jamstveni fond članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze u skladu s člankom 45. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 648/2012, ona bez nepotrebne odgode obavješćuje nadležno tijelo i sanacijsko tijelo te objašnjava odražava li taj događaj slabosti ili probleme te središnje druge ugovorne strane.

6.   Kada su ispunjeni uvjeti iz stavka 1., nadležno tijelo obavješćuje ESMA-u i sanacijsko tijelo te se savjetuje s kolegijem nadzornih tijela o predviđenim mjerama iz stavka 1.

Nakon tih obavijesti i savjetovanja s kolegijem nadzornih tijela, nadležno tijelo odlučuje hoće li primijeniti bilo koju od mjera iz stavka 1. Nadležno tijelo o svojoj odluci u pogledu mjera koje treba poduzeti obavješćuje kolegij nadzornih tijela, sanacijsko tijelo i ESMA-u.

7.   Sanacijsko tijelo nakon obavijesti iz stavka 6. prvog podstavka ovog članka može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da stupi u kontakt s potencijalnim kupcima kako bi se pripremila za svoju sanaciju, podložno uvjetima utvrđenima u članku 41. i odredbama o povjerljivosti utvrđenima člankom 73.

8.   ESMA do 12. veljače 2022. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 kako bi se promicala dosljedna primjena okidača za uporabu mjera iz stavka 1. ovog članka.

1.   U slučaju znatnog pogoršanja financijskog stanja središnje druge ugovorne strane ili ako središnja druga ugovorna strana prekrši svoje pravne zahtjeve, uključujući svoja pravila poslovanja, a ostale mjere poduzete u skladu s člankom 18. nisu dovoljne za ispravljanje tog stanja, nadležna tijela mogu zahtijevati smjenu svih ili dijela članova višeg rukovodstva ili odbora središnje druge ugovorne strane.

Ako nadležno tijelo zahtijeva smjenu svih ili dijela članova višeg rukovodstva ili odbora središnje druge ugovorne strane, ono o tome obavješćuje ESMA-u, sanacijsko tijelo i kolegij nadzornih tijela.

2.   Novo više rukovodstvo ili odbor imenuju se u skladu s člankom 27. Uredbe (EU) br. 648/2012, a imenovanje podliježe odobrenju ili suglasnosti nadležnog tijela. Ako nadležno tijelo smatra da je zamjena višeg rukovodstva ili odbora iz ovog članka nedostatna, može imenovati jednog privremenog upravitelja središnje druge ugovorne strane ili više njih koji će zamijeniti odbor i više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane ili privremeno raditi s njima. Svaki privremeni upravitelj mora imati kvalifikacije, sposobnost i znanje koji su potrebni za izvršavanje njegovih ili njezinih dužnosti te ne smije biti u sukobu interesa.

1.   Ne dovodeći u pitanje odgovornost članova sustava poravnanja da preuzmu gubitke koji premašuju redoslijed pokrića nepodmirenih obveza, ako je središnja druga ugovorna strana u oporavku uzrokovanom događajem koji nije događaj neispunjavanja obveza primijenila aranžmane i mjere za smanjenje vrijednosti svih dobitaka koje središnja druga ugovorna strana treba platiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze, utvrđene u njezinu planu oporavka, i zbog toga nije ušla u sanaciju, nadležno tijelo središnje druge ugovorne strane može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da članovima sustava poravnanja nadoknadi njihove gubitke putem plaćanja u novcu ili, prema potrebi, može zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da izda instrumente kojima se priznaje potraživanje buduće dobiti središnje druge ugovorne strane. Mogućnost pružanja nadoknade članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze ne primjenjuje se na njihove ugovorno preuzete gubitke u fazi upravljanja u slučaju neispunjavanja obveza ili u fazi oporavka.

Plaćanja u novcu ili vrijednost instrumenata kojima se priznaje potraživanje buduće dobiti središnje druge ugovorne strane izdano svakom dotičnom članu sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze razmjerni su njegovu gubitku koji premašuje njegove ugovorne obveze. Instrumentima kojima se priznaje potraživanje buduće dobiti središnje druge ugovorne strane posjedniku se daje pravo da na godišnjoj osnovi prima plaćanja od središnje druge ugovorne strane dok se gubitak ne nadoknadi, ako je moguće u cijelosti, podložno odgovarajućem najvećem broju godina od datuma izdavanja. Ako su članovi sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze prenijeli višak gubitaka na svoje klijente, članovi sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze obvezni su prenijeti uplate koje je primila središnja druga ugovorna strana na svoje klijente u mjeri u kojoj su gubici koji se nadoknađuju u vezi s pozicijama klijenta. Primjereni maksimalni udio godišnje dobiti središnje druge ugovorne strane rabi se za plaćanja koja se odnose na te instrumente.

2.   ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda radi utvrđivanja redoslijeda prema kojem se mora isplatiti nadoknada, primjerenog maksimalnog broja godina i primjerenog maksimalnog udjela godišnje dobiti središnje druge ugovorne strane iz stavka 1. drugog podstavka.

ESMA Komisiji podnosi navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 12. veljače 2022.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   Pri primjeni sanacijskih instrumenata i izvršavanju sanacijskih ovlasti sanacijska tijela uzimaju u obzir sve sljedeće ciljeve sanacije, koji su jednako važni, te ih održavaju u ravnoteži prema prirodi i okolnostima svakog slučaja:

2.   Pri postizanju ciljeva iz stavka 1. sanacijsko tijelo nastoji sniziti trošak sanacije za sve dionike na koje se to odnosi i izbjeći uništenje vrijednosti središnje druge ugovorne strane, osim ako je takvo uništenje potrebno za postizanje ciljeva sanacije.

1.   Sanacijsko tijelo poduzima mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

2.   Nadležno tijelo za potrebe stavka 1. točke (a) podtočke ii. na vlastitu inicijativu i bez odgode dostavlja sanacijskom tijelu sve informacije koje mogu upućivati na to da središnja druga ugovorna strana propada ili je vjerojatno da će propasti. Nadležno tijelo sanacijskom tijelu na zahtjev dostavlja i sve ostale informacije potrebne za obavljanje njegove procjene.

3.   Za potrebe stavka 1. točke (a) smatra se da središnja druga ugovorna strana propada ili je vjerojatno da će propasti ako nastupi jedna od sljedećih okolnosti ili više njih:

4.   Za potrebe točke (e) stavka 3. javna financijska potpora ne smatra se izvanrednom javnom financijskom potporom ako ispunjava sve sljedeće uvjete:

5.   Sanacijsko tijelo može poduzeti mjeru sanacije i ako smatra da je središnja druga ugovorna strana primijenila ili namjerava primijeniti mjere oporavka kojima bi se mogla spriječiti propast središnje druge ugovorne strane, ali koje bi mogle uzrokovati znatne nepovoljne učinke na financijski sustav Unije ili jedne njezine države članice ili više njih.

6.   ESMA izdaje smjernice za poticanje konvergencije nadzornih i sanacijskih praksi u vezi s tumačenjem okolnosti u kojima se smatra da središnja druga ugovorna strana propada ili je vjerojatno da će propasti do 12. veljače 2022., uzimajući u obzir, prema potrebi, prirodu i složenost usluga koje pružaju središnje druge ugovorne strane s poslovnim nastanom u Uniji.

ESMA pri izradi tih smjernica uzima u obzir smjernice izdane u skladu s člankom 32. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU.

1.   Sanacijsko tijelo poduzima sve primjerene mjere radi primjene sanacijskih instrumenata iz članka 27. i izvršavanja sanacijskih ovlasti iz članka 48. u skladu sa sljedećim načelima:

2.   Sanacijska tijela mogu poduzeti mjeru sanacije koja odstupa od načela utvrđenih u stavku 1. točkama (d) ili (e) ovog članka ako je to opravdano javnim interesom da se ostvare ciljevi sanacije i ako je mjera razmjerna riziku koji se nastoji otkloniti. Međutim, ako zbog tog odstupanja dođe do toga da dioničar, član sustava poravnanja ili bilo koji drugi vjerovnik snosi veće gubitke od onoga koji bi bili snosio u okolnostima iz članka 60., primjenjuje se pravo na isplatu razlike na temelju članka 62.

3.   Odbor i više rukovodstvo središnje druge ugovorne strane u sanaciji sanacijskom tijelu pružaju svu potrebnu pomoć za postizanje ciljeva sanacije.

1.   Sanacijska tijela osiguravaju da se sve mjere sanacije poduzimaju na osnovi vrednovanja, osiguravajući pritom poštenu, razboritu i realističnu procjenu imovine, prava i obveza središnje druge ugovorne strane.

2.   Prije nego što pokrene sanaciju središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo osigurava provedbu prvog vrednovanja kako bi se utvrdilo jesu li ispunjeni uvjeti za sanaciju na temelju članka 22. stavka 1.

3.   Nakon što odluči da pokrene sanaciju središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo osigurava provedbu drugog vrednovanja radi sljedećeg:

Za potrebe točke (d), vrednovanjem se uzimaju u obzir svi gubici koji bi bili apsorbirani izvršenjem bilo kojih nepodmirenih obveza članova sustava poravnanja ili ostalih trećih strana prema središnjoj drugoj ugovornoj strani i razina konverzije koju treba primijeniti na dužničke instrumente.

4.   Na vrednovanja iz stavaka 2. i 3. ovog članka može se podnijeti žalba u skladu s člankom 74. samo zajedno s odlukom o primjeni sanacijskog instrumenta ili izvršavanju sanacijske ovlasti.

1.   Sanacijsko tijelo osigurava da vrednovanja iz članka 24. provodi:

2.   Vrednovanja iz članka 24. smatraju se konačnima ako ih je provela osoba iz stavka 1. točke (a) ovog članka i ako su ispunjeni svi zahtjevi utvrđeni u ovom članku.

3.   Ne dovodeći u pitanje okvir Unije za državne potpore, prema potrebi, konačno vrednovanje temelji se na razboritim pretpostavkama i njime se ne pretpostavlja moguće pružanje izvanredne javne financijske potpore, bilo kakve hitne likvidnosne pomoći središnje banke ili bilo kakve likvidnosne pomoći središnje banke u okviru nestandardne kolateralizacije, razdoblja dospijeća i uvjetâ kamatnih stopa središnjoj drugoj ugovornoj strani od trenutka poduzimanja mjere sanacije. Vrednovanjem se uzima u obzir i mogući povrat svih razumnih troškova središnje druge ugovorne strane u sanaciji u skladu s člankom 27. stavkom 10.

4.   Konačno vrednovanje dopunjuje se sljedećim informacijama kojima raspolaže središnja druga ugovorna strana:

5.   U konačnom vrednovanju navodi se potpodjela vjerovnika u kategorije u skladu s redoslijedom prvenstva potraživanja na temelju primjenjivog prava o nesolventnosti. U njemu se navodi i procjena očekivanog postupanja prema svakoj kategoriji dioničara i vjerovnika u slučaju primjene načela iz članka 23. stavka 1. točke (e).

Procjenom iz prvog podstavka ne dovodi se u pitanje vrednovanje iz članka 61.

6.   Uzimajući u obzir regulatorne tehničke standarde izrađene u skladu s člankom 36. stavcima 14. i 15. Direktive 2014/59/EU i donesene u skladu s njezinim člankom 36. stavkom 16., ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

ESMA Komisiji podnosi navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 12. veljače 2022.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   Vrednovanja iz članka 24. koja ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene člankom 25. stavkom 2. smatraju se privremenim vrednovanjima.

Privremena vrednovanja uključuju zaštitni sloj za dodatne gubitke i primjereno opravdanje za taj zaštitni sloj.

2.   Ako sanacijska tijela poduzmu mjeru sanacije na temelju privremenog vrednovanja, ona osiguravaju provedbu konačnog vrednovanja u najkraćem mogućem roku.

Sanacijsko tijelo osigurava da se konačnim vrednovanjem iz prvog podstavka:

3.   Ako je procjena neto vrijednosti imovine središnje druge ugovorne strane iz konačnog vrednovanja viša od procjene neto vrijednosti imovine središnje druge ugovorne strane iz privremenog vrednovanja, sanacijsko tijelo može:

4.   Uzimajući u obzir regulatorne tehničke standarde izrađene u skladu s člankom 36. stavkom 15. Direktive 2014/59/EU i donesene u skladu s njezinim člankom 36. stavkom 16., ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuje, za potrebe stavka 1. ovog članka, metodologija za izračun zaštitnog sloja za dodatne gubitke koje treba uključiti u privremena vrednovanja.

ESMA Komisiji podnosi navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 12. veljače 2022.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   Sanacijska tijela poduzimaju mjere sanacije iz članka 21. primjenom bilo kojeg od sljedećih sanacijskih instrumenata pojedinačno ili u bilo kojoj kombinaciji:

2.   U slučaju sistemske krize država članica može kao krajnju mjeru osigurati izvanrednu javnu financijsku potporu primjenom državnih instrumenata za stabilizaciju u skladu s člancima 45., 46. i 47., pod uvjetom da je primljeno prethodno i konačno odobrenje na temelju okvira Unije za državne potpore te da su predviđeni vjerodostojni aranžmani za pravodoban i sveobuhvatan povrat sredstava u skladu sa stavkom 10. ovog članka.

3.   Sanacijsko tijelo prije primjene instrumenata iz stavka 1. izvršava sljedeće:

Sanacijsko tijelo ugovorne obveze iz točaka (a) i (b) može izvršiti djelomično ako te ugovorne obveze nije moguće izvršiti u potpunosti u razumnom vremenskom okviru.

4.   Odstupajući od stavka 3., sanacijsko tijelo može se suzdržati od izvršavanja relevantnih postojećih i nepodmirenih obveza djelomično ili u potpunosti kako bi se izbjegli znatni nepovoljni učinci na financijski sustav ili širenje zaraze ili ako je primjena instrumenata iz stavka 1. primjerenija radi pravodobnog ostvarivanja ciljeva sanacije.

5.   U slučaju da se sanacijsko tijelo djelomično ili potpuno suzdrži od izvršavanja postojećih i nepodmirenih obveza u skladu sa stavkom 3. drugim podstavkom ili stavkom 4. ovog članka, sanacijsko tijelo može izvršiti preostale obveze u roku od 18 mjeseci nakon što se za središnju drugu ugovornu stranu utvrdi da propada ili je vjerojatno da će propasti u skladu s člankom 22., pod uvjetom da razlozi za suzdržavanje od izvršavanja tih obveza više ne postoje. Sanacijsko tijelo obavješćuje člana sustava poravnanja i druge strane od tri do šest mjeseci prije izvršenja ostatka obveze. Prihodi od izvršenih preostalih obveza rabe se za povrat upotrijebljenih javnih sredstava.

Nakon savjetovanja s nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima dotičnih članova sustava poravnanja i svih drugih strana obvezanih postojećim i nepodmirenim obvezama, sanacijsko tijelo utvrđuje jesu li prestali postojati razlozi za suzdržavanje od izvršavanja postojećih i nepodmirenih obveza te da li izvršiti preostale obveze. Ako odstupi od mišljenjâ tijela s kojima se savjetuje, sanacijsko tijelo pruža opravdane razloge za to u pisanom obliku.

Zahtjev za ispunjavanje preostalih obveza u okolnostima iz ovog stavka uključuje se u pravila i druge ugovorne aranžmane središnje druge ugovorne strane.

6.   Sanacijsko tijelo može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze nadoknadi gubitke koji proizlaze iz primjene instrumenata za raspodjelu gubitaka, ako ti gubici premašuju gubitke koje bi član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze bio snosio u okviru svojih obveza na temelju pravilâ poslovanja središnje druge ugovorne strane, pod uvjetom da je član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze imao pravo na isplatu razlike iz članka 62.

Nadoknada iz prvog podstavka može biti u obliku vlasničkih instrumenata, dužničkih instrumenata ili instrumenata kojima se priznaje potraživanje buduće dobiti središnje druge ugovorne strane.

Iznos instrumenata izdanih svakom dotičnom članu sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze razmjeran je višku gubitka iz prvog podstavka. Njime se uzimaju u obzir sve nepodmirene ugovorne obveze članova sustava poravnanja prema središnjoj drugoj ugovornoj strani i odbija se od svakog prava na isplatu razlike iz članka 62.

Iznos instrumenata temelji se na vrednovanju provedenom u skladu s člankom 24. stavkom 3.

7.   Ako se primjenjuje jedan od državnih instrumenata za stabilizaciju, sanacijsko tijelo izvršava ovlast otpisa ili konverzije svih vlasničkih i dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza prije ili usporedno s primjenom državnog instrumenta za stabilizaciju.

Ako članovi sustava poravnanja pretrpe financijske gubitke zbog primjene sanacijskog instrumenta koji nije instrument za otpis i konverziju, sanacijsko tijelo izvršava ovlast otpisa i konverzije svih vlasničkih i dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza neposredno prije ili istodobno s primjenom sanacijskog instrumenta, osim ako bi se primjenom drugačijeg redoslijeda smanjila odstupanja od načela prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” utvrđenog u članku 60. i učinkovitije postigli ciljevi sanacije.

8.   Ako se primjenjuju samo sanacijski instrumenti iz stavka 1. točaka (c) i (d) ovog članka, a prenosi samo dio imovine, prava ili obveza središnje druge ugovorne strane u sanaciji u skladu s člancima 40. i 42., preostali dio te središnje druge ugovorne strane likvidira se u skladu s redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti.

9.   Pravila nacionalnog prava o nesolventnosti koja se odnose na pobojnost i nemogućnost izvršenja pravnih radnji štetnih za vjerovnike ne primjenjuju na prijenose imovine, prava ili obveza sa središnje druge ugovorne strane u sanaciji na koju se primjenjuju sanacijski instrumenti ili državni instrumenti za financijsku stabilizaciju.

10.   Države članice tijekom primjerenog razdoblja ostvaruju povrat svih javnih sredstava koja su upotrijebljena kao državni instrument za financijsku stabilizaciju iz odjeljka 7. ovog poglavlja, a sanacijska tijela ostvaruju povrat svih razumnih troškova nastalih u vezi s primjenom sanacijskih instrumenata ili ovlasti. Takav oporavak među ostalim potječe od:

11.   Ako primjenjuju sanacijske instrumente, sanacijska tijela osiguravaju, na temelju vrednovanja koje je u skladu s člankom 25., ponovnu uspostavu usklađene knjige trgovanja, potpunu raspodjelu gubitaka, nadopunu unaprijed financiranih sredstava središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane te dokapitalizaciju središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane.

Sanacijska tijela osiguravaju nadopunu unaprijed financiranih sredstava i dokapitalizaciju središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane kako je navedeno u prvom podstavku, u mjeri dostatnoj za ponovnu uspostavu sposobnosti središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane za ispunjavanje uvjetâ za odobrenje i za nastavak obavljanja ključnih funkcija središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane, uzimajući u obzir pravila poslovanja središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane.

Neovisno o primjeni drugih sanacijskih instrumenata, sanacijska tijela mogu primjenjivati instrumente iz članaka 30. i 31. za dokapitalizaciju središnje druge ugovorne strane.

1.   Sanacijska tijela primjenjuju instrument za raspodjelu pozicija u skladu s člankom 29., a instrument za raspodjelu gubitaka u skladu s člancima 30. i 31.

2.   Sanacijska tijela primjenjuju instrumente iz stavka 1. u pogledu ugovora o pružanju usluga poravnanja i kolaterala koji se u vezi s tim uslugama predaje središnjoj drugoj ugovornoj strani.

3.   Sanacijska tijela primjenjuju instrument za raspodjelu pozicija iz članka 29. kako bi ponovno uskladile knjigu trgovanja središnje druge ugovorne strane ili, prema potrebi, prijelazne središnje druge ugovorne strane.

Sanacijska tijela primjenjuju instrumente za raspodjelu gubitaka iz članaka 30. i 31. za bilo koju od sljedećih namjena:

Instrument za raspodjelu gubitaka iz članka 30. sanacijska tijela mogu primjenjivati samo u odnosu na gubitke koji proizlaze iz događaja neispunjavanja obveza i u odnosu na gubitke koji proizlaze iz događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza. Ako se instrument za raspodjelu gubitaka iz članka 30. primjenjuje u odnosu na gubitke koji proizlaze iz događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza, on se primjenjuje samo do kumulativnog iznosa koji je jednakovrijedan doprinosu članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane i raspodijeljen među članovima sustava poravnanja razmjerno njihovim doprinosima u jamstvene fondove.

4.   Sanacijska tijela ne primjenjuju instrumente za raspodjelu gubitaka iz članaka 30. i 31. ove Uredbe u odnosu na subjekte iz članka 1. stavka 4. i članka 1. stavka 5. Uredbe (EU) br. 648/2012.

1.   Sanacijsko tijelo može otkazati neke ili sve sljedeće ugovore središnje druge ugovorne strane u sanaciji:

Sanacijsko tijelo otkazuje ugovore iz prvog podstavka točke (a) ovog stavka samo ako nije proveden prijenos imovine i pozicija iz tih ugovora u smislu članka 48. stavaka 5. i 6. Uredbe (EU) br. 648/2012.

Ako rabi ovlasti iz prvog podstavka, sanacijsko tijelo otkazuje ugovore iz svake od točaka (a), (b) i (c) prvog podstavka na sličan način, ne praveći razliku među drugim ugovornim stranama u tim ugovorima, uz iznimku onih ugovornih obveza koje se ne mogu izvršiti u razumnom vremenskom okviru.

2.   Sanacijsko tijelo obavješćuje sve relevantne članove sustava poravnanja o datumu otkaza bilo kojeg ugovora iz stavka 1.

3.   Sanacijsko tijelo prije otkaza bilo kojeg ugovora iz stavka 1. poduzima sljedeće korake:

Članovi sustava poravnanja bez nepotrebne odgode obavješćuju svoje klijente o uporabi takvog instrumenta i o načinu na koji na njih takva primjena utječe.

4.   Vrednovanje iz stavka 3. točke (a) zasniva se, u mjeri u kojoj je to moguće, na pravednoj tržišnoj cijeni utvrđenoj na temelju vlastitih pravila i aranžmana središnje druge ugovorne strane, osim ako sanacijsko tijelo smatra da je potrebno rabiti drugu primjerenu metodu utvrđivanja cijena.

5.   Ako član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze ne može platiti neto iznos utvrđen u skladu sa stavkom 3. ovog članka, sanacijsko tijelo može, uzimajući u obzir članak 21. ove Uredbe, zahtijevati da središnja druga ugovorna strana promijeni status člana sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze u status neispunjavanja obveza te uporabi njegov inicijalni iznos nadoknade i doprinos u jamstveni fond u skladu s člankom 45. Uredbe (EU) br. 648/2012.

6.   Ako je otkazalo jedan ugovor ili više njih od vrsta koje se navode u stavku 1., sanacijsko tijelo može privremeno spriječiti središnju drugu ugovornu stranu da poravna svaki novi ugovor iste vrste kao što je i otkazani ugovor.

Sanacijsko tijelo može središnjoj drugoj ugovornoj strani dopustiti da nastavi poravnanje tih vrsta ugovora samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

7.   ESMA do 12. veljače 2022. izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1095/2010 kojima se pobliže određuje metodologija koju sanacijsko tijelo treba rabiti za utvrđivanje vrednovanja iz stavka 3. točke (a) ovog članka.

1.   Sanacijsko tijelo može smanjiti iznos obveza plaćanja koje je središnja druga ugovorna strana dužna isplatiti članovima sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze ako te obveze proizlaze iz dobitaka ostvarenih u skladu s postupcima središnje druge ugovorne strane za isplatu varijacijskog iznosa nadoknade ili isplatu koja ima isti ekonomski učinak.

2.   Sanacijsko tijelo izračunava sva smanjenja obveza plaćanja iz stavka 1. ovog članka primjenom pravičnog mehanizma raspodjele utvrđenog vrednovanjem provedenim u skladu s člankom 24. stavkom 3. i o kojem se članovi sustava poravnanja obavješćuju čim započne primjena sanacijskog instrumenta. Članovi sustava poravnanja bez nepotrebne odgode obavješćuju svoje klijente o primjeni takvog instrumenta i o načinu na koji na njih takva primjena utječe. Ukupni neto dobici koje treba smanjiti za svakog člana sustava poravnanja razmjerni su iznosima koje je središnja druga ugovorna strana dužna platiti.

3.   Smanjenje vrijednosti plativih dobitaka počinje proizvoditi učinke i odmah postaje obvezujuće za središnju drugu ugovornu stranu i dotične članove sustava poravnanja od trenutka u kojem sanacijsko tijelo poduzme mjeru sanacije.

4.   Član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze nema pravo na potraživanje proizišlo iz smanjenja obveza plaćanja iz stavka 1. ni u jednom naknadnom postupku protiv središnje druge ugovorne strane ili njezinog subjekata sljednika.

Prvim podstavkom ovog stavka sanacijska tijela ne sprječavaju se u tome da od središnje druge ugovorne strane zahtijevaju isplatu nadoknade članovima sustava poravnanja ako se utvrdi da razina smanjenja utemeljena na privremenom vrednovanju iz članka 26. stavka 1. premašuje zahtijevanu razinu smanjenja na temelju konačnog vrednovanja iz članka 26. stavka 2.

5.   Ako sanacijsko tijelo samo djelomično smanji vrijednost plativih dobitaka, član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze i dalje ima pravo na to da mu se isplati preostali nepodmireni plativi iznos.

6.   Središnja druga ugovorna strana u svoja pravila poslovanja uključuje upućivanje na ovlast za smanjenje obveza plaćanja iz stavka 1. uz sve slične aranžmane predviđene tim pravilima poslovanja u fazi oporavka i osigurava da se sklapaju ugovorni aranžmani kako bi se sanacijskom tijelu omogućilo izvršavanje njegovih ovlasti na temelju ovog članka.

1.   Sanacijsko tijelo može od članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze zahtijevati davanje doprinosa u novcu središnjoj drugoj ugovornoj strani do dvostrukog iznosa njihova doprinosa u jamstveni fond središnje druge ugovorne strane. Obveza davanja doprinosa u novcu također se uključuje u pravila središnje druge ugovorne strane i druge ugovorne aranžmane kao poziv na uplatu za sanaciju koji je rezerviran za sanacijsko tijelo koje poduzima mjere sanacije. Ako sanacijsko tijelo zatraži iznos koji premašuje doprinos u jamstveni fond, to čini nakon procjene učinka tog instrumenta na članove sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze i financijsku stabilnost država članica, u suradnji sa sanacijskim tijelima članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze.

Ako središnja druga ugovorna strana upravlja s više jamstvenih fondova, a instrument se primjenjuje za rješavanje događaja neispunjavanja obveza, iznos doprinosa u novcu iz prvog podstavka odnosi se na doprinos člana sustava poravnanja u jamstveni fond usluge poravnanja ili kategorije imovine na koje se to odnosi.

Ako središnja druga ugovorna strana upravlja s više jamstvenih fondova, a instrument se primjenjuje za rješavanje događaja koji nije događaj neispunjavanja obveza, iznos doprinosa u novcu iz prvog podstavka odnosi se na zbroj doprinosâ člana sustava poravnanja u sve jamstvene fondove središnje druge ugovorne strane.

Sanacijsko tijelo može provesti poziv na uplatu za sanaciju bez obzira na to jesu li iscrpljene sve ugovorne obveze kojima se od članova sustava poravnanja koji ispunjavaju svoje obveze traže doprinosi u novcu.

Sanacijsko tijelo određuje iznos doprinosa u novcu svakog člana sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze razmjerno njegovom doprinosu u jamstveni fond do granice utvrđene u prvom podstavku.

Sanacijsko tijelo može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da članovima sustava poravnanja nadoknadi mogući višak iznosa poziva na uplatu za sanaciju ako se utvrdi da razina poziva na uplatu za sanaciju primijenjena na temelju privremenog vrednovanja prema članku 26. stavku 1. premašuje traženu razinu na temelju konačnog vrednovanja iz članka 26. stavka 2.

2.   Ako član sustava poravnanja koji ispunjava svoje obveze ne plati traženi iznos, sanacijsko tijelo može zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da promijeni status tog člana sustava poravnanja u status neispunjavanja obveza i uporabi njegov inicijalni iznos nadoknade i doprinos u jamstveni fond u skladu s člankom 45. Uredbe (EU) br. 648/2012 do traženog iznosa.

1.   Sanacijsko tijelo primjenjuje instrument za otpis i konverziju u skladu s člankom 33. u odnosu na vlasničke instrumente i dužničke instrumente koje je izdala središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili druge neosigurane obveze radi apsorbiranja gubitaka, dokapitalizacije te središnje druge ugovorne strane ili prijelazne središnje druge ugovorne strane odnosno radi potpore primjeni instrumenta prodaje poslovanja.

2.   Sanacijsko tijelo na temelju vrednovanja provedenog u skladu s člankom 24. stavkom 3. utvrđuje sljedeće:

1.   Sanacijsko tijelo primjenjuje instrument za otpis i konverziju u skladu s redoslijedom prvenstva potraživanja u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti.

2.   Sanacijsko tijelo prije smanjenja ili konverzije glavnice dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza smanjuje nominalni iznos vlasničkih instrumenata razmjerno gubicima i, prema potrebi, do njihove cjelokupne vrijednosti.

Ako središnja druga ugovorna strana nakon smanjenja nominalnog iznosa vlasničkih instrumenata zadrži pozitivnu neto vrijednost u skladu s vrednovanjem provedenim na temelju članka 24. stavka 3., sanacijsko tijelo poništava ili razvodnjava te vlasničke instrumente, ovisno o slučaju.

3.   Sanacijsko tijelo smanjuje, konvertira ili smanjuje i konvertira glavnicu dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza u mjeri potrebnoj da se ostvare ciljevi sanacije, a prema potrebi i do cjelokupne vrijednosti tih instrumenata ili obveza.

4.   Sanacijsko tijelo ne primjenjuje instrument za otpis i konverziju u odnosu na sljedeće obveze:

5.   Ako se smanji nominalni iznos vlasničkog instrumenta ili glavnice dužničkog instrumenta ili drugih neosiguranih obveza, primjenjuju se sljedeći uvjeti:

Točkom (a) prvog podstavka sanacijska tijela ne sprječavaju se u tome da primjene mehanizam povećanja vrijednosti kako bi se držateljima dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza, a zatim i držateljima vlasničkih instrumenata, nadoknadila sredstva ako se utvrdi da razina otpisa primijenjena na temelju privremenog vrednovanja iz članka 26. stavka 1. premašuje iznose tražene na temelju konačnog vrednovanja iz članka 26. stavka 2.

6.   Sanacijsko tijelo pri konverziji dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza na temelju stavka 3. može zahtijevati da središnja druga ugovorna strana izda ili prenese vlasničke instrumente držateljima dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza.

7.   Sanacijsko tijelo konvertira samo one dužničke instrumente ili druge neosigurane obveze u skladu sa stavkom 3. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Nakon svake konverzije dužničkih instrumenata ili drugih neosiguranih obveza u vlasničke instrumente bez odgode se za potonje instrumente upisuje kapital ili se oni prenose.

8.   Za potrebe stavka 7., sanacijsko tijelo u kontekstu izrade i održavanja plana sanacije središnje druge ugovorne strane te u okviru ovlasti s ciljem rješavanja ili uklanjanja prepreka mogućnosti sanacije središnje druge ugovorne strane središnjoj drugoj ugovornoj strani omogućuje da u bilo kojem trenutku može izdati potreban broj vlasničkih instrumenata.

1.   Ako se primjenjuje članak 32. stavak 1., nadležno tijelo od središnje druge ugovorne strane zahtijeva da uvijek ima dostatan iznos vlasničkih instrumenata kako bi se osiguralo da središnja druga ugovorna strana može izdati dovoljno novih vlasničkih instrumenata i da se izdavanje vlasničkih instrumenata ili konverzije u vlasničke instrumente može djelotvorno provesti.

2.   Sanacijsko tijelo primjenjuje instrument za otpis i konverziju bez obzira na bilo koje odredbe osnivačkih akata ili statuta središnje druge ugovorne strane, uključujući u odnosu na prava prvokupa za dioničare ili zahtjeve za suglasnost dioničara za povećanje kapitala.

1.   Središnja druga ugovorna strana u roku od mjesec dana od primjene instrumenata iz članka 32. provodi preispitivanje uzroka svoje propasti i podnosi ga sanacijskom tijelu uz plan reorganizacije poslovanja u skladu s člankom 37. Ako se primjenjuje okvir Unije za državne potpore, taj plan, uključujući sve njegove izmjene u skladu s člankom 38. i njegovu provedbu u skladu s člankom 39., mora biti usklađen s planom restrukturiranja koji središnja druga ugovorna strana mora podnijeti Komisiji u skladu s tim okvirom.

Ako je to potrebno radi ostvarivanja ciljeva sanacije, sanacijsko tijelo može produljiti razdoblje iz prvog podstavka na najviše dva mjeseca.

2.   Ako je o planu restrukturiranja potrebno obavijestiti na temelju okvira Unije za državne potpore, podnošenjem plana reorganizacije poslovanja ne dovodi se u pitanje rok utvrđen tim okvirom za podnošenje tog plana restrukturiranja.

3.   Sanacijsko tijelo nadležnom tijelu i sanacijskom kolegiju podnosi rezultate preispitivanja i plan reorganizacije poslovanja te svaki revidirani plan u skladu s člankom 38.

1.   U planu reorganizacije poslovanja iz članka 36. navode se mjere za ponovnu uspostavu dugoročne održivosti središnje druge ugovorne strane ili dijelova njezina poslovanja u razumnom vremenskom okviru. Te se mjere temelje na realističnim pretpostavkama u vezi s gospodarskim uvjetima i uvjetima na financijskim tržištima pod kojima će središnja druga ugovorna strana poslovati.

U planu reorganizacije poslovanja uzima se u obzir trenutačno stanje i moguće stanje financijskih tržišta te odražavaju pretpostavke o najboljem i najgorem razvoju događaja, uključujući kombinaciju događaja, kako bi se utvrdile glavne slabosti središnje druge ugovorne strane. Pretpostavke se uspoređuju s primjerenim referentnim vrijednostima na razini cijelog sektora.

2.   Plan reorganizacije poslovanja uključuje barem sljedeće elemente:

3.   Mjere za ponovnu uspostavu dugoročne održivosti središnje druge ugovorne strane mogu obuhvaćati:

4.   ESMA do 12. veljače 2023. izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju minimalni elementi koje bi trebalo uključiti u plan reorganizacije poslovanja na temelju stavka 2.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   U roku od mjesec dana nakon što središnja druga ugovorna strana na temelju članka 36. stavka 1. podnese plan reorganizacije poslovanja, sanacijsko tijelo i nadležno tijelo procjenjuju može li se mjerama predviđenima tim planom pouzdano ponovno uspostaviti dugoročna održivost središnje druge ugovorne strane.

Ako sanacijsko tijelo i nadležno tijelo smatraju da će se planom ponovno uspostaviti dugoročna održivost središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo odobrava plan.

2.   Ako sanacijsko tijelo ili nadležno tijelo ne smatraju da će se mjerama predviđenima tim planom ponovno uspostaviti dugoročna održivost središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu o svojim razlozima za zabrinutost i od nje zahtijeva da u roku od dva tjedna od te obavijesti ponovno podnese svoj izmijenjeni plan kojim se ti razlozi za zabrinutost uzimaju u obzir.

3.   Sanacijsko tijelo i nadležno tijelo procjenjuju ponovno podneseni plan i sanacijsko tijelo u roku od tjedan dana od primitka tog plana obavješćuje središnju drugu ugovornu stranu o tome jesu li razlozi za zabrinutost primjereno riješeni odnosno jesu li potrebne dodatne izmjene.

4.   ESMA do 12. veljače 2023. izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju kriteriji koje bi plan reorganizacije poslovanja trebao ispunjavati kako bi dobio odobrenje sanacijskog tijela na temelju stavka 1.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   Središnja druga ugovorna strana provodi plan reorganizacije poslovanja i u skladu sa zahtjevom sanacijskom tijelu i nadležnom tijelu podnosi izvješće te ih najmanje svakih šest mjeseci izvješćuje o napretku u provedbi tog plana.

2.   Sanacijsko tijelo, u dogovoru s nadležnim tijelom, može od središnje druge ugovorne strane zahtijevati da revidira plan ako je to nužno za ostvarenje cilja iz članka 37. stavka 1.

1.   Sanacijsko tijelo kupcu koji nije prijelazna središnja druga ugovorna strana može prenijeti sljedeće:

Prijenos iz prvog podstavka odvija se bez suglasnosti dioničarâ središnje druge ugovorne strane ili bilo koje treće strane osim kupca kao i bez usklađenosti s bilo kojim postupovnim zahtjevima na temelju prava o trgovačkim društvima ili vrijednosnim papirima, osim onih iz članka 41.

2.   Prijenos na temelju stavka 1. odvija se pod komercijalnim uvjetima, uzimajući u obzir okolnosti i u skladu s okvirom Unije za državne potpore.

Za potrebe prvog podstavka ovog stavka sanacijsko tijelo poduzima sve razumne korake kako bi se osigurali komercijalni uvjeti koji su u skladu s vrednovanjem provedenim na temelju članka 24. stavka 3.

3.   Podložno članku 27. stavku 10., sve naknade koje je kupac platio idu u korist:

4.   Raspodjela svih naknada koje je kupac platio u skladu sa stavkom 3. ovog članka provodi se kako slijedi:

Raspodjela svih preostalih naknada provodi se u skladu s redoslijedom prvenstva potraživanja u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti.

5.   Sanacijsko tijelo može više puta izvršavati ovlast za prijenos iz stavka 1. kako bi osiguralo dopunske prijenose vlasničkih instrumenata koje je izdala određena središnja druga ugovorna strana ili, prema potrebi, njezine imovine, prava ili obveza.

6.   Sanacijsko tijelo može, uz suglasnost kupca, prenijeti imovinu, prava ili obveze koji su preneseni kupcu natrag na središnju drugu ugovornu stranu u sanaciji odnosno vlasničke instrumente natrag na njihove izvorne vlasnike.

Ako sanacijsko tijelo uporabi ovlast za prijenos iz prvog podstavka, središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili izvorni vlasnici dužni su preuzeti svu takvu imovinu, prava, obveze ili vlasničke instrumente.

7.   Svi prijenosi na temelju stavka 1. provode se bez obzira na to ima li kupac odobrenje za pružanje usluga i provođenje aktivnosti koje su proizišle iz tog stjecanja.

Ako kupac nema odobrenje za pružanje usluga i provođenje aktivnosti koje su proizišle iz tog stjecanja, sanacijsko tijelo, nakon savjetovanja s nadležnim tijelom, provodi primjerenu dubinsku analizu kupca i osigurava da kupac ima stručnu i tehničku sposobnost za obavljanje funkcija središnje druge ugovorne strane koju je kupio te što je prije moguće zatraži odobrenje, a najkasnije u roku od mjesec dana od primjene instrumenta prodaje poslovanja. Nadležno tijelo osigurava da se svi takvi zahtjevi za odobrenje žurno razmotre.

8.   Ako prijenos vlasničkih instrumenata iz stavka 1. ovog članka dovede do stjecanja ili povećanja kvalificiranog udjela iz članka 31. stavka 2. Uredbe (EU) br. 648/2012, nadležno tijelo provodi procjenu iz tog članka unutar razdoblja kojim se ne odlaže primjena instrumenta prodaje poslovanja niti sprječava da se mjerom sanacije ostvare odgovarajući ciljevi sanacije.

9.   Ako nadležno tijelo nije dovršilo procjenu iz stavka 8. do datuma na koji prijenos vlasničkih instrumenata počinje proizvoditi učinke, primjenjuje se sljedeće:

10.   Za potrebe izvršavanja svojeg prava na pružanje usluga u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, kupac se smatra nastavkom središnje druge ugovorne strane u sanaciji i može nastaviti izvršavati svako takvo pravo koje je izvršavala središnja druga ugovorna strana u sanaciji u odnosu na prenesenu imovinu, prava ili obveze.

11.   Kupcu iz stavka 1. ne smije se onemogućiti izvršavanje prava središnje druge ugovorne strane u pogledu članstva i pristupa platnim sustavima i sustavima za namiru ili drugim povezanim infrastrukturama financijskog tržišta i mjestima trgovanja pod uvjetom da ispunjava kriterije za članstvo ili sudjelovanje u tim sustavima ili infrastrukturama ili mjestima trgovanja.

Neovisno o prvom podstavku, kupcu se ne smije se uskratiti pristup platnim sustavima i sustavima za namiru ili drugim povezanim infrastrukturama financijskog tržišta i mjestima trgovanja na temelju toga što kupac ne posjeduje rejting agencije za procjenu kreditnog rejtinga ili ako je taj rejting ispod razina rejtinga potrebnih za pristup tim sustavima ili infrastrukturama ili mjestima trgovanja.

Ako ne ispunjava kriterije iz prvog podstavka, kupac može nastaviti izvršavati prava članstva središnje druge ugovorne strane i pristupati tim sustavima te drugim infrastrukturama i mjestima trgovanja u razdoblju koje odredi sanacijsko tijelo. To razdoblje ne može biti dulje od 12 mjeseci.

12.   Osim ako je drugačije predviđeno ovom Uredbom, dioničari, vjerovnici, članovi sustava poravnanja i klijenti središnje druge ugovorne strane u sanaciji te ostale treće strane čija imovina, prava ili obveze nisu preneseni nemaju nikakva prava na prenesenu imovinu, prava ili obveze ili prava u vezi s njima.

1.   Kada primjenjuje instrument prodaje poslovanja u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu, sanacijsko tijelo oglašava dostupnost imovine, prava, obveza ili vlasničkih instrumenata koji se namjeravaju prenijeti ili uspostavlja aranžmane za njihovo stavljanje na tržište. Paketi prava, imovine i obveza mogu se odvojeno stavljati na tržište.

2.   Ne dovodeći u pitanje okvir Unije za državne potpore, ako je primjenjiv, stavljanje na tržište iz stavka 1. provodi se u skladu sa sljedećim kriterijima:

Kriteriji iz prvog podstavka ne sprječavaju sanacijsko tijelo da nudi prodaju određenim potencijalnim kupcima.

3.   Odstupajući od stavaka 1. i 2., sanacijsko tijelo može primijeniti instrument prodaje poslovanja bez ispunjavanja zahtjeva za stavljanje na tržište ili može staviti na tržište imovinu, prava, obveze ili vlasničke instrumente ako utvrdi da bi se ispunjavanjem tog zahtjeva ili tih kriterija vjerojatno naštetilo jednom cilju sanacije ili više njih, među ostalim stvaranjem bitne prijetnje za financijsku stabilnost.

1.   Sanacijsko tijelo može prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani prenijeti sljedeće:

Prijenos iz prvog podstavka može se odviti i bez suglasnosti dioničara središnje druge ugovorne strane u sanaciji ili bilo koje treće strane osim prijelazne središnje druge ugovorne strane i bez usklađenosti s bilo kojim postupovnim zahtjevima na temelju prava o trgovačkim društvima ili vrijednosnim papirima, osim onih iz članka 43.

2.   Prijelazna središnja druga ugovorna strana pravna je osoba koja je:

3.   Pri primjeni instrumenta prijelazne središnje druge ugovorne strane sanacijsko tijelo osigurava da ukupna vrijednost obveza prenesenih na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu ne premašuje ukupnu vrijednost prava i imovine prenesenih sa središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

4.   Podložno članku 27. stavku 10., sve naknade koje je platila prijelazna središnja druga ugovorna strana idu u korist:

5.   Raspodjela svih naknada koje je u skladu sa stavkom 4. ovog članka platila prijelazna središnja druga ugovorna strana provodi kako slijedi:

Raspodjela svih preostalih naknada provodi se u skladu s redoslijedom prvenstva potraživanja u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti.

6.   Sanacijsko tijelo može izvršiti ovlast za prijenos iz stavka 1. više puta kako bi osiguralo dopunske prijenose vlasničkih instrumenata koje je izdala središnja druga ugovorna strana ili njezine imovine, prava ili obveza.

7.   Sanacijsko tijelo može prava, obveze ili imovinu koji su preneseni na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu prenijeti natrag na središnju drugu ugovornu stranu u sanaciji odnosno vlasničke instrumente natrag na njihove izvorne vlasnike, ako je taj prijenos izričito naveden u instrumentu kojim je izvršen prijenos iz stavka 1.

Ako sanacijsko tijelo rabi ovlast za prijenos iz prvog podstavka, središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili izvorni vlasnici obvezni su preuzeti svu takvu imovinu, prava ili obveze ili vlasničke instrumente, ako su ispunjeni uvjeti iz prvog podstavka ovog stavka ili iz stavka 8.

8.   Ako posebni vlasnički instrumenti, imovina, prava ili obveze ne pripadaju u kategorije vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza navedenih u instrumentu kojim je izvršen prijenos odnosno ne ispunjavaju uvjete za njihov prijenos, sanacijsko ih tijelo može prenijeti s prijelazne središnje druge ugovorne strane natrag na središnju drugu ugovornu stranu u sanaciji ili na izvorne vlasnike.

9.   Prijenos iz stavaka 7. i 8. može se izvršiti bilo kada i mora biti u skladu sa svim drugim uvjetima navedenima u instrumentu kojim je izvršen prijenos za relevantnu svrhu.

10.   Sanacijsko tijelo može prenijeti vlasničke instrumente ili imovinu, prava ili obveze s prijelazne središnje druge ugovorne strane na treću stranu.

11.   Za potrebe izvršavanja svojeg prava na pružanje usluga u skladu s Uredbom (EU) br. 648/2012, prijelazna središnja druga ugovorna strana smatra se nastavkom središnje druge ugovorne strane u sanaciji i može nastaviti izvršavati svako takvo pravo koje je izvršavala središnja druga ugovorna strana u sanaciji u odnosu na prenesenu imovinu, prava ili obveze.

Za ostale potrebe, sanacijska tijela mogu zatražiti da se prijelazna središnja druga ugovorna strana smatra nastavkom središnje druge ugovorne strane u sanaciji i da može nastaviti izvršavati svako pravo koje je izvršavala središnja druga ugovorna strana u sanaciji u odnosu na prenesenu imovinu, prava ili obveze.

12.   Prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani ne smije se onemogućiti izvršavanje prava središnje druge ugovorne strane u pogledu članstva i pristupa platnim sustavima i sustavima za namiru te drugim povezanim infrastrukturama financijskog tržišta i mjestima trgovanja pod uvjetom da ispunjava kriterije za članstvo i sudjelovanje u tim sustavima ili infrastrukturama financijskog tržišta ili mjestima trgovanja.

Neovisno o prvom podstavku, prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani ne smije se uskratiti pristup platnim sustavima i sustavima za namiru te drugim povezanim infrastrukturama financijskog tržišta i mjestima trgovanja na temelju toga što prijelazna središnja druga ugovorna strana ne posjeduje rejting agencije za procjenu kreditnog rejtinga ili ako je taj rejting ispod razina rejtinga potrebnih za pristup tim sustavima ili infrastrukturama ili mjestima trgovanja.

Ako prijelazna središnja druga ugovorna strana ne ispunjava kriterije iz prvog podstavka, prijelazna središnja druga ugovorna strana može nastaviti izvršavati prava članstva središnje druge ugovorne strane i pristupati tim sustavima te drugim infrastrukturama i mjestima trgovanja tijekom razdoblja koje odredi sanacijsko tijelo. To razdoblje ne može biti dulje od 12 mjeseci.

13.   Dioničari, vjerovnici, članovi sustava poravnanja i klijenti središnje druge ugovorne strane u sanaciji i ostalih trećih strana čija se imovina, prava ili obveze ne prenose na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu nemaju nikakva prava u odnosu na imovinu, prava ili obveze koji se prenose na prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu ili prava u vezi s njima, ili prema njezinu odboru odnosno višem rukovodstvu.

14.   Prijelazna središnja druga ugovorna strana nema nikakvu dužnost ni odgovornost prema dioničarima ili vjerovnicima središnje druge ugovorne strane u sanaciji, a odbor ili više rukovodstvo prijelazne središnje druge ugovorne strane nema nikakvu odgovornost prema tim dioničarima ili vjerovnicima u pogledu djelovanja ili propusta tijekom obavljanja svojih dužnosti, osim ako je to djelovanje ili propust posljedica grubog nemara ili teške povrede radne dužnosti u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.

1.   Prijelazna središnja druga ugovorna strana ispunjava sve sljedeće zahtjeve:

2.   Podložno bilo kojim ograničenjima izrečenima u skladu s pravilima Unije ili nacionalnim pravilima o tržišnom natjecanju, rukovodstvo prijelazne središnje druge ugovorne strane upravlja prijelaznom središnjom drugom ugovornom stranom s ciljem očuvanja kontinuiteta ključnih funkcija prijelazne središnje druge ugovorne strane i prodaje prijelazne središnje druge ugovorne strane ili njezine imovine, prava ili obveza jednom kupcu iz privatnog sektora ili više njih. Ta se prodaja odvija ako su tržišni uvjeti primjereni te tijekom razdoblja utvrđenog u stavku 5. i, ako je to primjenjivo, stavku 6.

3.   Sanacijsko tijelo donosi odluku o tome da prijelazna središnja druga ugovorna strana više nije prijelazna središnja druga ugovorna strana u smislu članka 42. stavka 2. u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

4.   Prije prodaje prijelazne središnje druge ugovorne strane ili njezine imovine, prava ili obveza, sanacijsko tijelo oglašava dostupnost elemenata namijenjenih prodaji i osigurava da se oni stave na tržište na otvoren i transparentan način te da nisu bitno pogrešno prikazani.

Sanacijsko tijelo vrši prodaju iz prvog podstavka pod komercijalnim uvjetima te ne daje neopravdanu prednost potencijalnim kupcima niti ih diskriminira.

5.   Sanacijsko tijelo obustavlja poslovanje prijelazne središnje druge ugovorne strane dvije godine nakon datuma posljednjeg prijenosa sa središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

Ako obustavlja poslovanje prijelazne središnje druge ugovorne strane, sanacijsko tijelo od nadležnog tijela zahtijeva da oduzme odobrenje prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani.

6.   Sanacijsko tijelo može produljiti razdoblje iz stavka 5. za jedno dodatno jednogodišnje razdoblje ili više njih ako je produljenje potrebno za postizanje ishodâ iz stavka 3. točaka od (a) do (d).

Odluka da se razdoblje iz stavka 5. produlji mora biti obrazložena te sadržavati detaljnu procjenu stanja prijelazne središnje druge ugovorne strane u odnosu na relevantne tržišne uvjete i tržišne izglede.

7.   Ako se poslovanje prijelazne središnje druge ugovorne strane obustavi u okolnostima iz stavka 3. točke (d) ili (e), prijelazna središnja druga ugovorna strana likvidira se u redovnom postupku u slučaju nesolventnosti.

Osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi, svi prihodi nastali slijedom obustave poslovanja prijelazne središnje druge ugovorne strane idu u korist njezinih dioničara.

Ako se prijelazna središnja druga ugovorna strana rabi za potrebe prijenosa imovine i obveza više od jedne središnje druge ugovorne strane u sanaciji, prihodi iz drugog podstavka raspodjeljuju se uzimajući u obzir imovinu i obveze koji su preneseni sa svake pojedine središnje druge ugovorne strane u sanaciji.

1.   U vrlo iznimnoj situaciji sistemske krize države članice mogu primjenjivati državne instrumente za stabilizaciju u skladu s člancima 46. i 47. za potrebe sanacije središnje druge ugovorne strane samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Primjena državnih instrumenata za stabilizaciju provodi se u skladu s nacionalnim pravom pod vodstvom nadležnog ministarstva ili vlade u bliskoj suradnji sa sanacijskim tijelom ili pod vodstvom sanacijskog tijela.

2.   Za provedbu državnih instrumenata za financijsku stabilizaciju nadležna ministarstva ili vlade imaju relevantne sanacijske ovlasti utvrđene u člancima od 48. do 58. te osiguravaju usklađenost s člancima 52., 54. i 72.

3.   Smatra se da se državni instrumenti za financijsku stabilizaciju primjenjuju kao krajnja mjera za potrebe stavka 1. točke (b), ako je ispunjen najmanje jedan od sljedećih uvjeta:

1.   Javna financijska potpora može se dodijeliti za dokapitalizaciju središnje druge ugovorne strane u zamjenu za vlasničke instrumente.

2.   Središnjim drugim ugovornim stranama na koje se primjenjuje instrument javne potpore za vlasnički kapital upravlja se na komercijalnoj i profesionalnoj osnovi.

3.   Vlasnički instrumenti iz stavka 1. prodaju se privatnom kupcu čim to komercijalne i financijske okolnosti dopuste.

1.   Središnja druga ugovorna strana može biti prenesena u privremeno javno vlasništvo s pomoću jednog ili više naloga za prijenos vlasničkih instrumenata koji je izvršila država članica, a mogući primatelji prijenosa su:

2.   Središnjim drugim ugovornim stranama na koje se primjenjuje instrument privremenog javnog vlasništva upravlja se na komercijalnoj i profesionalnoj osnovi te se one, imajući u vidu mogućnost povrata troška sanacije, prodaju privatnom kupcu čim to komercijalne i financijske okolnosti dopuste. Pri utvrđivanju trenutka prodaje središnje druge ugovorne strane u obzir se uzimaju financijsko stanje i relevantni tržišni uvjeti.

1.   Sanacijsko tijelo ima sve potrebne ovlasti za djelotvornu primjenu sanacijskih instrumenata, uključujući sve sljedeće ovlasti:

Sanacijska tijela mogu izvršavati ovlasti iz prvog podstavka pojedinačno ili u bilo kojoj kombinaciji.

2.   Osim ako je drukčije predviđeno u ovoj Uredbi i okviru Unije za državne potpore, sanacijsko tijelo ne podliježe nijednom od sljedećih zahtjeva kada izvršava ovlasti iz stavka 1.:

1.   Ako se izvršava ovlast iz članka 48. stavka 1. ove Uredbe, sanacijsko tijelo može izvršavati i bilo koju od sljedećih dodatnih ovlasti:

Svako pravo na nadoknadu predviđeno ovom Uredbom ne smatra se obvezom ili opterećenjem za potrebe prvog podstavka točke (a).

2.   Sanacijsko tijelo može predvidjeti aranžmane za kontinuiteta poslovanja potrebne da bi se osigurala djelotvornost mjere sanacije te to da kupac ili prijelazna središnja druga ugovorna strana može upravljati prenesenim poslovanjem. Ti aranžmani za kontinuitet poslovanja mogu obuhvaćati:

3.   Ovlasti iz stavka 1. točke (d) i stavka 2. točke (b) ovog članka ne utječu na:

1.   Sanacijsko tijelo može imenovati jednog posebnog upravitelja ili više njih da zamijene odbor središnje druge ugovorne strane u sanaciji. Posebni upravitelj ima dovoljno dobar ugled i primjerenu stručnost u pogledu financijskih usluga, upravljanja rizicima i usluga poravnanja u skladu s člankom 27. stavkom 2. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 648/2012.

2.   Posebni upravitelj ima sve ovlasti dioničara i odbora središnje druge ugovorne strane. Posebni upravitelj te ovlasti izvršava samo pod nadzorom sanacijskog tijela. Sanacijsko tijelo može ograničiti djelovanja posebnog upravitelja ili zahtijevati prethodnu suglasnost za određena djelovanja.

Sanacijsko tijelo objavljuje imenovanje iz stavka 1. i uvjete povezane s tim imenovanjem.

3.   Posebni upravitelj imenuje se na najviše godinu dana. Sanacijsko tijelo može obnoviti to razdoblje ako je to potrebno za postizanje ciljeva sanacije.

4.   Posebni upravitelj poduzima sve mjere potrebne za promicanje ciljeva sanacije i provedbu mjera sanacije koje je poduzelo sanacijsko tijelo. U slučaju nedosljednosti ili sukoba, ta zakonska obveza ima prednost u odnosu na sve druge upraviteljske obveze u skladu sa statutom središnje druge ugovorne strane ili nacionalnim pravom.

5.   Posebni upravitelj izrađuje izvješća za sanacijsko tijelo koje ga je imenovalo u redovnim intervalima koje odredi sanacijsko tijelo te na početku i na kraju mandata. U tim izvješćima detaljno se opisuje financijsko stanje središnje druge ugovorne strane i navode razlozi za poduzete mjere.

6.   Sanacijsko tijelo u bilo kojem trenutku može smijeniti posebnog upravitelja. Svakako ga smjenjuje u sljedećim slučajevima:

1.   Sanacijsko tijelo može od središnje druge ugovorne strane u sanaciji, bilo kojeg subjekta koji pripada istoj grupi kao i središnja druga ugovorna strana ili bilo kojeg člana sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane zahtijevati da pruže sve usluge ili prostore koji su potrebni kupcu ili prijelaznoj središnjoj drugoj ugovornoj strani kako bi djelotvorno upravljali poslovanjem koje je na njih preneseno.

Prvi podstavak primjenjuje se neovisno o tome je li za subjekt koji je u istoj grupi kao i središnja druga ugovorna strana ili jednog od članova sustava poravnanja središnje druge ugovorne strane pokrenut redovni postupak u slučaju nesolventnosti ili je sam u sanaciji.

2.   Sanacijsko tijelo može osigurati izvršavanje obveza koje su na temelju stavka 1. izrekla sanacijska tijela u drugim državama članicama kada se te ovlasti izvršavaju u odnosu na subjekte koji pripadaju istoj grupi kao i središnja druga ugovorna strana u sanaciji, ili u odnosu na članove sustava poravnanja navedene središnje druge ugovorne strane.

3.   Usluge i prostori iz stavka 1. ne uključuju nikakav oblik financijske potpore.

4.   Usluge i prostori koji su pruženi odnosno osigurani na temelju stavka 1. pružaju se:

1.   Ako se vlasnički instrumenti, imovina, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji nalaze u državi članici koja nije država članica sanacijskog tijela ili se na njih primjenjuje pravo države članice koja nije država članica sanacijskog tijela, svaki prijenos ili mjera sanacije u odnosu na te instrumente, imovinu, prava ili obveze proizvodi učinak u skladu s pravom te druge države članice.

2.   Tijela druge relevantne države članice pružaju sanacijskom tijelu države članice svu potrebnu pomoć kako bi osigurala da se svi vlasnički instrumenti, imovina, prava ili obveze prenesu na kupca ili prijelaznu središnju drugu ugovornu stranu ili da svaka druga mjera sanacije počne proizvoditi učinke u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom.

3.   Dioničari, vjerovnici i treće strane na koje utječe prijenos vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza iz stavka 1. nemaju pravo spriječiti, osporavati ili poništiti taj prijenos na temelju prava države članice u kojoj se imovina nalazi ili kojim se uređuje prijenos vlasničkih instrumenata, imovine, prava ili obveza.

4.   Ako sanacijsko tijelo države članice primjenjuje sanacijske instrumente iz članaka od 28. do 32., a ugovori, obveze, vlasnički instrumenti ili dužnički instrumenti središnje druge ugovorne strane u sanaciji uključuju instrumente, ugovore ili obveze na koje se primjenjuje pravo druge države članice, ili uključuju obveze koje se duguju vjerovnicima i ugovore u pogledu članova sustava poravnanja i, ako je primjenjivo, njihovih klijenata koji se nalaze u toj drugoj državi članici, relevantna tijela u toj drugoj državi članici osiguravaju da svaka mjera koja proizlazi iz tih sanacijskih instrumenata počne proizvoditi učinke.

Za potrebe prvog podstavka, dioničari, vjerovnici i članovi sustava poravnanja te, ako je primjenjivo, njihovi klijenti na koje utječu ti sanacijski instrumenti imaju pravo osporiti smanjenje glavnice ili plativog iznosa instrumenta ili obveze ili njezinu konverziju ili restrukturiranje, ovisno o slučaju, samo na temelju prava države članice sanacijskog tijela.

5.   Sljedeća prava i zaštitne mjere utvrđuju se u skladu sa pravom države članice sanacijskog tijela:

1.   Ako se mjera sanacije odnosi na imovinu ili ugovore osoba koje se nalaze u trećoj zemlji, ili na vlasničke instrumente, prava ili obveze na koje se primjenjuje pravo treće zemlje, sanacijsko tijelo može zahtijevati:

2.   Za potrebe stavka 1. ovog članka sanacijsko tijelo zahtijeva od središnje druge ugovorne strane da osigura da se u njezine ugovore i druge sporazume s članovima sustava poravnanja i držateljima vlasničkih instrumenata i dužničkih instrumenata koji se nalaze u trećim zemljama ili se na njih primjenjuje pravo trećih zemalja uvrsti odredba kojom pristaju biti obvezani svakom mjerom u odnosu na njihovu imovinu, ugovore, prava ili obveze koju poduzme sanacijsko tijelo, uključujući primjenu članaka 28., 32., 55., 56. i 57.

Sanacijsko tijelo može zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da osigura uključivanje takve odredbe u svoje ugovore i druge sporazume s držateljima drugih obveza koje se nalaze u trećim zemljama ili se na njih primjenjuje pravo trećih zemalja. Sanacijsko tijelo može zahtijevati od središnje druge ugovorne strane da mu dostavi obrazloženo pravno mišljenje neovisnog pravnog stručnjaka kojim se potvrđuje pravna izvršivost i djelotvornost takvih odredaba.

3.   Ako mjera sanacije iz stavka 1. ne počne proizvoditi učinke, ta se mjera smatra nevažećom u odnosu na dotične vlasničke instrumente, imovinu, prava ili obveze.

1.   Mjera za sprječavanje krize ili mjera sanacije koje se poduzimaju u skladu s ovom Uredbom, ili bilo kakav događaj izravno povezan s primjenom te mjere, ne smatraju se stečajnim postupkom, događajem izvršenja ili slučajem nastanka statusa neispunjavanja obveza u smislu Direktive 98/26/EZ, Direktive 2002/47/EZ, odnosno Uredbe (EU) br. 575/2013, pod uvjetom da se i dalje izvršavaju bitne obveze na temelju ugovora, uključujući obveze plaćanja i obveze isporuke te pružanje kolaterala.

Za potrebe prvog podstavka ovog stavka, sanacijski postupak treće zemlje koji se priznaje na temelju članka 77., ili na neki drugi način ako sanacijsko tijelo tako odluči, smatra se mjerom sanacije koja se poduzima u skladu s ovom Uredbom.

2.   Mjera za sprječavanje krize ili mjera sanacije iz stavka 1. ne rabe se u svrhu:

1.   Sanacijsko tijelo može suspendirati bilo koju obvezu plaćanja ili obvezu isporuke obaju drugih ugovornih strana bilo kojeg ugovora koji je sklopila središnja druga ugovorna strana u sanaciji od trenutka objavljivanja obavijesti o suspenziji u skladu s člankom 72. do kraja radnoga dana koji slijedi nakon dana te objave.

Za potrebe prvog podstavka kraj radnoga dana znači ponoć u državi članici sanacijskog tijela.

2.   Ako bi obveza plaćanja ili obveza isporuke dospijevala tijekom razdoblja suspenzije, obveza plaćanja ili obveza isporuke dospijeva odmah nakon isteka razdoblja suspenzije.

3.   Sanacijsko tijelo ne izvršava ovlast iz stavka 1. u pogledu obveza plaćanja i obveza isporuke prema sustavima ili operatorima sustavâ određenima za potrebe Direktive 98/26/EZ, ostalim središnjim drugim ugovornim stranama i središnjim bankama.

1.   Sanacijsko tijelo može spriječiti osigurane vjerovnike središnje druge ugovorne strane u sanaciji u provedbi prisilne naplate založnih prava u odnosu na imovinu navedene središnje druge ugovorne strane u sanaciji od trenutka objave obavijesti o ograničenju u skladu s člankom 72. do kraja radnoga dana koji slijedi nakon dana te objave.

Za potrebe prvog podstavka kraj radnoga dana znači ponoć u državi članici sanacijskog tijela.

2.   Sanacijsko tijelo ne izvršava ovlast iz stavka 1. u odnosu na bilo kakvo založno pravo sustavâ ili operatorâ sustavâ određenih za potrebe Direktive 98/26/EZ, ostale središnje druge ugovorne strane i središnje banke u vezi s imovinom za koju središnja druga ugovorna strana u sanaciji jamči ili je osigurava iznosom nadoknade ili kolateralom.

1.   Sanacijsko tijelo može suspendirati prava otkaza svih strana ugovora sa središnjom drugom ugovornom stranom u sanaciji od trenutka objave obavijesti o otkazu u skladu s člankom 72. do kraja radnoga dana koji slijedi nakon dana te objave, pod uvjetom da se i dalje izvršavaju obveze plaćanja i obveze isporuke te pružanje kolaterala.

Za potrebe prvog podstavka kraj radnoga dana znači ponoć u državi članici sanacije.

2.   Sanacijsko tijelo ne izvršava ovlast iz stavka 1. u odnosu na sustave ili operatore sustavâ određene za potrebe Direktive 98/26/EZ, ostale središnje druge ugovorne strane i središnje banke.

3.   Ugovorna strana može ostvariti pravo otkaza na temelju tog ugovora prije završetka razdoblja iz stavka 1. ako ta strana primi obavijest od sanacijskog tijela da prava i obveze obuhvaćeni ugovorom:

4.   Ako nije dana obavijest iz stavka 3. ovog članka, prava otkaza mogu se ostvariti nakon što istekne razdoblje suspenzije, podložno članku 54., na sljedeće načine:

1.   Sanacijsko tijelo može izvršavati kontrolu nad središnjom drugom ugovornom stranom u sanaciji u svrhu:

Kontrolu iz prvog podstavka ovog stavka može izravno izvršavati sanacijsko tijelo ili neizravno posebni upravitelj kojeg je to sanacijsko tijelo imenovalo u skladu s člankom 50. stavkom 1.

2.   Ako sanacijsko tijelo izvršava kontrolu nad središnjom drugom ugovornom stranom, sanacijsko tijelo ne smatra se direktorom iz sjene ili de facto direktorom na temelju nacionalnog prava.

1.   Za potrebe procjene usklađenosti s načelom prema kojem „nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj” kako je utvrđeno u članku 60., sanacijsko tijelo osigurava da neovisna osoba provede vrednovanje čim prije nakon provedbe mjere sanacije ili više njih.

2.   Vrednovanje iz stavka 1. sadržava:

3.   Za potrebe izračuna postupanja iz stavka 2. točke (a), vrednovanjem iz stavka 1.:

Duljina razdoblja iz prvog podstavka točke (c) ovisi o učincima primjenjivog prava o nesolventnosti i obilježjima relevantnih neto pozicija.

4.   Vrednovanje iz stavka 1. ovog članka razlikuje se od vrednovanja koje se provodi na temelju članka 24. stavka 3.

5.   ESMA, uzimajući u obzir regulatorne tehničke standarde donesene na temelju članka 49. stavka 5. i članka 74. stavka 4. Direktive 2014/59/EU, izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se utvrđuje metodologija za provedbu vrednovanja iz stavka 1. ovog članka, uključujući izračun gubitaka slijedom likvidacije koji proizlaze iz troškova iz stavka 3. prvog podstavka točke (c) ovog članka u slučaju da je središnja druga ugovorna strana bila likvidirana redovnim postupkom u slučaju nesolventnosti, slijedom potpune primjene primjenjivih ugovornih obveza i drugih aranžmana u okviru njezinih pravila poslovanja.

ESMA do 12. veljače 2022. podnosi Komisiji taj nacrt regulatornih standarda.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   Ugovorni aranžmani kojima se članovima sustava poravnanja omogućuje da na svoje klijente prebace negativne posljedice sanacijskih instrumenata ujedno uključuju, na istovrijednoj i razmjernoj osnovi, pravo klijenata na sve nadoknade ili naknade koje članovi sustava poravnanja prime u skladu s člankom 27. stavkom 6. ili bilo koji novčani ekvivalent takve nadoknade ili naknade ili bilo koji prihodi koje prime slijedom potraživanja u skladu s člankom 62. u mjeri u kojoj se takvi prihodi odnose na pozicije klijenata. Te se odredbe primjenjuju i na ugovorne aranžmane klijenata i neizravnih klijenata koji nude usluge neizravnog poravnanja svojim klijentima.

2.   ESMA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se na transparentan način, u mjeri u kojoj to dopušta povjerljivost ugovornih aranžmana, odredili uvjeti pod kojima se zahtijeva prebacivanje naknade, novčane protuvrijednosti takve naknade ili bilo kojeg prihoda iz stavka 1. te uvjeti pod kojima to prebacivanje treba smatrati razmjernim.

ESMA podnosi Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 12. veljače 2022.

Komisija je ovlaštena dopuniti ovu Uredbu donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

1.   Sanacijsko tijelo osigurava da se primjenom sanacijskog instrumenta ne utječe na rad i pravila sustava obuhvaćenih Direktivom 98/26/EZ, ako sanacijsko tijelo:

2.   Za potrebe stavka 1. ovog članka, sanacijsko tijelo osigurava da se primjenom sanacijskih instrumenata ne uzrokuje bilo što od sljedećeg:

1.   Središnja druga ugovorna strana obavješćuje nadležno tijelo ako smatra da propada ili je vjerojatno da će propasti, kako je navedeno u članku 22. stavku 2.

2.   Nadležno tijelo obavješćuje sanacijsko tijelo o svim obavijestima koje primi u skladu sa stavkom 1. te o svakoj mjeri oporavka ili drugim mjerama u skladu s glavom IV. čije poduzimanje nadležno tijelo zahtijeva od središnje druge ugovorne strane.

Nadležno tijelo obavješćuje sanacijsko tijelo o svim kriznim situacijama iz članka 24. Uredbe (EU) br. 648/2012 koje se odnose na središnju drugu ugovornu stranu te o svim obavijestima primljenim u skladu s člankom 48. te uredbe.

3.   Ako utvrdi da su u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu ispunjeni uvjeti iz članka 22. stavka 1. točaka (a) i (b) ili iz članka 22. stavka 3., nadležno tijelo ili sanacijsko tijelo bez neopravdane odgode obavješćuje sljedeća tijela:

1.   Nakon primitka obavijesti od nadležnog tijela na temelju članka 70. stavka 3. sanacijsko tijelo utvrđuje je li potrebno poduzeti neku mjeru sanacije.

2.   Odluka o poduzimanju ili nepoduzimanju mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu sadržava informacije o sljedećem:

1.   Sanacijsko tijelo obavješćuje sanacijski kolegij o mjerama sanacije koje namjerava poduzeti. U toj obavijesti navodi se i to odstupa li mjera sanacije od plana sanacije.

Nakon provedbe mjere sanacije sanacijsko tijelo čim prije obavješćuje:

2.   Obavijest iz stavka 1. drugog podstavka sadržava primjerak svih naloga ili instrumenata kojima se poduzimaju relevantne mjere te se u njoj navodi datum od kojega mjera sanacije proizvodi učinke.

U obavijesti sanacijskom kolegiju na temelju stavka 1. drugog podstavka navode se razlozi za sva odstupanja od plana sanacije.

3.   Primjerak naloga ili instrumenta kojim se mjera sanacije poduzima ili obavijest u kojoj su sažeto navedeni učinci mjere sanacije te, ako je to primjenjivo, uvjeti i razdoblje suspenzije ili ograničenja iz članaka 55., 56. i 57. ove Uredbe, objavljuju se na sve sljedeće načine:

4.   Ako vlasnički instrumenti ili dužnički instrumenti nisu uvršteni za trgovanje na uređenom tržištu, sanacijsko tijelo osigurava da se dokumenti s dokazima o nalogu iz stavka 3. pošalju držateljima vlasničkih instrumenata i vjerovnicima središnje druge ugovorne strane u sanaciji čiji su podaci poznati putem registara ili baza podataka središnje druge ugovorne strane u sanaciji koji su dostupni sanacijskom tijelu.

1.   Zahtjevi o čuvanju poslovne tajne obvezujući su u odnosu na sljedeće osobe:

2.   Kako bi zajamčile usklađenost sa zahtjevima u pogledu povjerljivosti utvrđenima u stavcima 1. i 3., osobe iz stavka 1. točaka (a), (b), (c), (g), (h) i (j) osiguravaju uspostavu internih pravila, uključujući pravila kojima se osigurava tajnost informacija koje razmjenjuju osobe izravno uključene u postupak sanacije.

3.   Osobama iz stavka 1. zabranjuje se objavljivanje povjerljivih informacija koje dobiju tijekom obavljanja svojih profesionalnih aktivnosti ili od nadležnog tijela ili sanacijskog tijela u vezi s njihovim funkcijama na temelju ove Uredbe bilo kojoj osobi ili tijelu, osim ako je to objavljivanje u okviru izvršavanja njihovih funkcija na temelju ove Uredbe ili ako su informacije u sažetom ili agregiranom obliku tako da nije moguće utvrditi identitet pojedinačne središnje druge ugovorne strane ili ako se informacije objavljuju uz izričitu prethodnu suglasnost tijela ili središnje druge ugovorne strane koji su dostavili informacije.

Prije objavljivanja bilo kakvih informacija, osobe iz stavka 1. procjenjuju moguće učinke objave na javni interes u pogledu financijske, monetarne ili ekonomske politike, na komercijalne interese fizičkih i pravnih osoba, svrhu inspekcija te istrage i revizije.

Postupak provjere učinaka objavljivanja informacija sadržava posebnu procjenu učinaka svake objave sadržaja i pojedinosti plana oporavka i plana sanacije iz članaka 9. i 12. te rezultat svake procjene provedene na temelju članaka 10. i 15.

Svaka osoba ili subjekt iz stavka 1. podložni su građanskopravnoj odgovornosti u slučaju kršenja ovoga članka, u skladu s nacionalnim pravom.

4.   Odstupajući od stavka 3., osobe iz stavka 1. mogu razmjenjivati povjerljive informacije s bilo kojom od sljedećih osoba ili tijela uz uvjet da primatelj, za potrebe te razmjene, podliježe zahtjevima u pogledu povjerljivosti:

5.   Ovim člankom ne sprječava se:

6.   Ovim člankom ne dovodi se u pitanje nacionalno pravo u vezi s objavom informacija za potrebe sudskih postupaka u kaznenim ili građanskim predmetima.

1.   Odluka o poduzimanju mjere za sprječavanje krize ili mjere sanacije može biti podložna ex ante suglasnosti suda, kada se to predviđa nacionalnim pravom, ako se postupak ishođenja te suglasnosti i razmatranje suda provode u žurnom postupku.

2.   Sve osobe na koje utječe odluka o poduzimanju mjere za sprječavanje krize ili odluka o izvršenju bilo koje ovlasti, uz iznimku mjere sanacije, imaju pravo na žalbu na tu odluku.

3.   Sve osobe na koje utječe odluka o poduzimanju mjere sanacije imaju pravo na žalbu na tu odluku.

4.   Pravo na žalbu iz stavka 3. podliježe sljedećim uvjetima:

5.   Vlastita procjena suda temelji se na ekonomskim procjenama činjenica koje je provelo sanacijsko tijelo.

6.   Ako je to potrebno radi zaštite interesa trećih strana koje su u dobroj vjeri mjerom sanacije stekle vlasničke instrumente, imovinu, prava ili obveze središnje druge ugovorne strane u sanaciji, poništenje odluke sanacijskog tijela ne utječe na naknadne administrativne akte ili transakcije dotičnog sanacijskog tijela koje su se temeljile na poništenoj odluci.

Za potrebe prvog podstavka, u slučaju poništenja odluke sanacijskog tijela dostupan pravni lijek podnositelju žalbe ograničen je na nadoknadu zbog gubitka pretrpljenog slijedom te odluke.

1.   Redovni postupak u slučaju nesolventnosti pokreće se u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu isključivo na inicijativu sanacijskog tijela ili uz njegovu suglasnost u skladu sa stavkom 3.

2.   Nadležna tijela i sanacijska tijela obavješćuju se bez odgode o svakom zahtjevu za pokretanje redovnog postupka u slučaju nesolventnosti u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu bez obzira na to je li ta središnja druga ugovorna strana u sanaciji ili je odluka o tome objavljena u skladu s člankom 72. stavkom 3.

3.   Tijela odgovorna za redovne postupke u slučaju nesolventnosti pokreću postupak tek nakon što ih sanacijsko tijelo obavijesti o svojoj odluci o nepoduzimanju mjere sanacije u odnosu na središnju drugu ugovornu stranu ili ako obavijest ne prime u roku od sedam dana od obavijesti iz stavka 2.

Ako je to potrebno za djelotvornu primjenu sanacijskih instrumenata i ovlasti, sanacijska tijela mogu od suda zatražiti da svaki sudski postupak ili postupak u kojem je središnja druga ugovorna strana u sanaciji strana ili može postati strana obustavi tijekom odgovarajućeg razdoblja u skladu s ciljevima sanacije.

1.   U skladu s člankom 218. UFEU-a, Komisija može podnijeti preporuke Vijeću za pregovore o sporazumima s jednom trećom zemljom ili više njih o načinima suradnje sanacijskih tijela i relevantnih tijela trećih zemalja u području planiranja oporavka i sanacije u odnosu na središnje druge ugovorne strane i središnje druge ugovorne strane trećih zemalja u sljedećim situacijama:

2.   Sporazumima iz stavka 1. ovog članka osobito se nastoji osigurati uspostava postupaka i aranžmana za suradnju pri izvršenju zadaća i ovlasti iz članka 79., uključujući razmjenu informacija potrebnu u te svrhe.

1.   Ovaj članak primjenjuje se na sanacijski postupak treće zemlje osim ako s relevantnom trećom zemljom stupi na snagu međunarodni sporazum iz članka 76. stavka 1. te do njegova stupanja na snagu. Članak se primjenjuje i nakon stupanja na snagu međunarodnog sporazuma iz članka 76. stavka 1. s relevantnom trećom zemljom u mjeri u kojoj priznavanje i izvršenje sanacijskog postupka treće zemlje nisu uređeni tim sporazumom.

2.   Relevantna nacionalna tijela priznaju sanacijski postupak treće zemlje koji se odnosi na središnju drugu ugovornu stranu treće zemlje u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

Relevantna nacionalna tijela osiguravaju izvršenje priznatog sanacijskog postupka treće zemlje u skladu sa svojim nacionalnim pravom.

3.   Relevantna nacionalna tijela ovlaštena su barem za sljedeće:

4.   Priznavanjem i izvršenjem sanacijskog postupka treće zemlje ne dovodi se u pitanje redovni postupak u slučaju nesolventnosti primjenjiv na temelju nacionalnog prava.

1.   Ovaj članak primjenjuje se na suradnju s trećim zemljama osim ako s relevantnom trećom zemljom stupi na snagu međunarodni sporazum iz članka 76. stavka 1. te do njegova stupanja na snagu. Članak se primjenjuje i nakon stupanja na snagu međunarodnog sporazuma s relevantnom trećom zemljom predviđenog člankom 76. stavkom 1. u mjeri u kojoj predmet ovog članka nije uređen tim sporazumom.

2.   Nadležna tijela ili sanacijska tijela, ovisno o slučaju, uspostavljaju sporazume o suradnji sa sljedećim relevantnim tijelima trećih zemalja, uzimajući u obzir postojeće sporazume o suradnji uspostavljene na temelju članka 25. stavka 7. Uredbe (EU) br. 648/2012: