(1)

Transparentnost je ključna za neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Komisija je u svojim komunikacijama od 27. listopada 2015. pod naslovom „Program rada Komisije za 2016. – Vrijeme je za drugačiji način rada” i od 16. prosinca 2014. pod naslovom „Program rada Komisije za 2015. – Novi početak” kao prioritet utvrdila potrebu da se odgovori na poziv građana Unije na pravednost i transparentnost te potrebu da Unija djeluje kao globalni uzor. Ključno je da se naporima za postizanje veće transparentnosti uzme u obzir recipročnost među konkurentima.

(2)

Europski parlament naglasio je u svojoj Rezoluciji od 26. ožujka 2019. (3) potrebu za ambicioznim javnim izvješćivanjem po zemljama kao alatom za povećanje transparentnosti poduzeća i poboljšanje javnog nadzora. Usporedno s radom Vijeća na suzbijanju izbjegavanja plaćanja poreza na dobit potrebno je poboljšati javni nadzor nad porezima na dobit koji su dužna platiti multinacionalna poduzeća koja posluju u Uniji kako bi se dodatno potaknule transparentnost i odgovornost poduzeća te time doprinijelo blagostanju naših društava. Predviđanje takvog nadzora potrebno je i radi promicanja informiranije javne rasprave, osobito u pogledu razine porezne discipline određenih multinacionalnih poduzeća koja posluju u Uniji i utjecaja porezne discipline na realno gospodarstvo. Utvrđivanje zajedničkih pravila o transparentnosti u pogledu poreza na dobit služilo bi i općem gospodarskom interesu osiguravanjem jednakovrijednih zaštitnih mjera u cijeloj Uniji za zaštitu ulagatelja, vjerovnika i ostalih trećih strana općenito te bi time doprinijelo vraćanju povjerenja građana Unije u pravednost nacionalnih poreznih sustava. Takav je javni nadzor moguće ostvariti s pomoću izvješća o informacijama o porezu na dobit, neovisno o tome gdje krajnje matično poduzeće multinacionalne grupe ima poslovni nastan.

(3)

Javno izvješćivanje po zemljama učinkovit je i prikladan alat za povećanje transparentnosti u pogledu aktivnosti multinacionalnih poduzeća i za omogućivanje javnosti da ocijeni učinak tih aktivnosti na realno gospodarstvo. Javno izvješćivanje po zemljama također poboljšava sposobnost dioničara da ispravno evaluiraju rizike kojima se izlažu poduzeća, dovodi do toga da se strategije ulaganja temelje na točnim informacijama i povećava sposobnost oblikovatelja politika da ocijene učinkovitost i učinak nacionalnog zakonodavstva. Javni nadzor trebao bi se provoditi bez nanošenja štete ulagačkoj klimi u Uniji ili konkurentnosti poduzeća iz Unije, uključujući mala i srednja poduzeća kako je predviđeno u Direktivi 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(4)

Javno izvješćivanje po zemljama vjerojatno bi također moglo imati pozitivan učinak na prava zaposlenikâ na obavješćivanje i savjetovanje kako je predviđeno u Direktivi 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), kao i na kvalitetu dijaloga koji se odvija u okviru poduzećâ zahvaljujući povećanju znanja o poslovanju poduzećâ.

(5)

Slijedom zaključaka Europskog vijeća od 22. svibnja 2013. u Direktivu 2013/34/EU uvedena je klauzula o preispitivanju. Tom klauzulom o preispitivanju od Komisije se zahtijevalo da razmotri mogućnost uvođenja obveze izrade izvješća po zemljama na godišnjoj osnovi za velika poduzeća u dodatnim sektorima industrije, uzimajući u obzir kretanja u Organizaciji za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) te rezultate povezanih europskih inicijativa.

(6)

Unija je javno izvješćivanje po zemljama već uvela za bankovni sektor Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6) te za ekstraktivnu industriju i industriju sječe šuma Direktivom 2013/34/EU.

(7)

Uvođenjem javnog izvješćivanja po zemljama ovom Direktivom Unija postaje globalni predvodnik u promicanju financijske transparentnosti i transparentnosti poduzeća.

(8)

Svi će imati koristi od veće transparentnosti u objavljivanju financijskih informacija jer će ona dovesti do veće uključenosti civilnog društva, bolje informiranosti zaposlenika i veće sklonosti riziku kod ulagatelja. Osim toga, poduzeća će imati koristi od boljih odnosa s dionicima, što će dovesti do veće stabilnosti i jednostavnijeg pristupa financiranju zbog jasnijeg profila rizika i poboljšanog ugleda.

(9)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 25. listopada 2011. pod naslovom „Obnovljena strategija EU-a za društveno odgovorno poslovanje za razdoblje 2011.–2014.” definirala društveno odgovorno poslovanje kao odgovornost poduzeća za njihov utjecaj na društvo. Društveno odgovorno poslovanje trebalo bi se voditi na razini poduzeća. Tijela javne vlasti mogu imati potpornu ulogu putem promišljene kombinacije dobrovoljnih mjera politike i, prema potrebi, dopunskih propisa. Poduzeća mogu premašiti okvir usklađenosti sa zakonom i postati društveno odgovorna integracijom daljnjih socijalnih, okolišnih ili etičkih pitanja, pitanja zaštite potrošača ili pitanja ljudskih prava u svoju poslovnu strategiju i svoje poslovanje.

(10)

Javnost bi trebala moći nadzirati sve aktivnosti grupe poduzeća ako ta grupa ima određene vrste subjekata s poslovnim nastanom u Uniji. Kada je riječ o grupama koje u Uniji posluju samo preko poduzeća kćeri ili podružnica, ta poduzeća kćeri i te podružnice trebali bi objaviti i učiniti dostupnim izvješće krajnjeg matičnog poduzeća. Ako te informacije ili to izvješće nisu dostupni ili krajnje matično poduzeće poduzećima kćerima ili podružnicama ne dostavi sve potrebne informacije, poduzeća kćeri i podružnice trebali bi sastaviti, objaviti i učiniti dostupnim izvješće o informacijama o porezu na dobit koje sadržava sve informacije koje posjeduju, koje su dobili ili pribavili i izjavu u kojoj se navodi da njihovo krajnje matično poduzeće nije stavilo na raspolaganje potrebne informacije. Međutim, zbog razlogâ proporcionalnosti i djelotvornosti, obveza da se izvješće o informacijama o porezu na dobit objavi i učini dostupnim trebala bi biti ograničena na srednja i velika poduzeća kćeri s poslovnim nastanom u Uniji te na podružnice usporedive veličine otvorene u Uniji. Područje primjene Direktive 2013/34/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način proširiti na podružnice koje je u državi članici otvorilo poduzeće koje ima poslovni nastan izvan Unije i koje ima pravni oblik usporediv s vrstama poduzeća navedenima u Prilogu I. Direktivi 2013/34/EU. Podružnice koje su zatvorene kako je navedeno u članku 37. točki (k) Direktive (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (7) više ne bi trebale podlijegati obvezama izvješćivanja navedenima u ovoj Direktivi.

(11)

Multinacionalne grupe i, kada je to relevantno, određena samostalna poduzeća trebali bi učiniti dostupnim javnosti izvješće o informacijama o porezu na dobit ako premaše određenu veličinu u pogledu iznosa prihoda tijekom razdoblja od dvije uzastopne financijske godine, ovisno o konsolidiranim prihodima grupe ili prihodima samostalnog poduzeća. Usporedno s time, ta bi se obveza trebala prestati primjenjivati ako ti prihodi prestanu premašivati relevantni iznos tijekom razdoblja od dvije uzastopne financijske godine. U takvim bi slučajevima multinacionalna grupa ili samostalno poduzeće trebali i dalje podlijegati obvezi izvješćivanja o prvoj financijskoj godini koja slijedi nakon posljednje financijske godine u kojoj su njihovi prihodi premašili relevantni iznos. Takva multinacionalna grupa ili takvo samostalno poduzeće trebali bi ponovno početi podlijegati obvezi izvješćivanja kada njihovi prihodi tijekom razdoblja od dvije uzastopne financijske godine ponovno premaše relevantni iznos. S obzirom na širok raspon okvirâ za financijsko izvještavanje s kojima financijski izvještaji mogu biti sukladni, za potrebe određivanja područja primjene, za poduzeća na koja se primjenjuje pravo države članice „prihod” bi trebao imati jednako značenje kao „neto prihod” i trebalo bi ga tumačiti u skladu s nacionalnim okvirom za financijsko izvještavanje te države članice. Člankom 43. stavkom 2. točkom (c) Direktive Vijeća 86/635/EEZ (8) i člankom 66. stavkom 2. Direktive Vijeća 91/674/EEZ (9) predviđaju se definicije u pogledu utvrđivanja neto prihoda kreditne institucije odnosno društva za osiguranje. Za ostala poduzeća prihod bi trebalo procijeniti u skladu s okvirom za financijsko izvještavanje na temelju kojeg se njihovi financijski izvještaji pripremaju. Međutim, za potrebe sadržaja izvješća o informacijama o porezu na dobit trebala bi se primjenjivati drugačija definicija prihoda.

(12)

Kako bi se izbjeglo dvostruko izvješćivanje za bankovni sektor, krajnja matična poduzeća i samostalna poduzeća na koja se primjenjuje Direktiva 2013/36/EU i koja u svoje izvješće, izrađeno u skladu s člankom 89. te direktive, uključuju sve svoje aktivnosti i, prema potrebi, sve aktivnosti svojih povezanih poduzeća uključenih u njihove konsolidirane financijske izvještaje, uključujući aktivnosti na koje se ne primjenjuju odredbe dijela trećeg, glave I., poglavlja 2. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10), trebala bi biti izuzeta od zahtjeva u vezi s izvješćivanjem navedenih u ovoj Direktivi.

(13)

U izvješće o informacijama o porezu na dobit trebalo bi, ako je to primjenjivo, uključiti popis svih poduzeća kćeri za relevantnu financijsku godinu koja imaju poslovni nastan u Uniji ili u poreznim jurisdikcijama uključenima u Prilog I. i, ako je to primjenjivo, u Prilog II. relevantnoj verziji Zaključaka Vijeća o EU-ovu revidiranom popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe. Kako bi se izbjeglo stvaranje administrativnog opterećenja, krajnje matično poduzeće trebalo bi se moći osloniti na popis poduzeća kćeri uključen u konsolidirane financijske izvještaje krajnjeg matičnog poduzeća. U izvješću o informacijama o porezu na dobit trebale bi se pružiti i informacije u vezi sa svim aktivnostima svih povezanih poduzeća grupe koje su konsolidirane u financijskim izvještajima krajnjeg matičnog poduzeća ili, ovisno o okolnostima, u vezi sa svim aktivnostima samostalnog poduzeća. Informacije bi trebale biti ograničene na ono što je potrebno za omogućivanje djelotvornog javnog nadzora, kako bi se osiguralo da objavljivanje ne uzrokuje neproporcionalne rizike ili nedostatke za poduzeća u pogledu konkurentnosti ili pogrešnih tumačenja u pogledu dotičnih poduzeća. Izvješće o informacijama o porezu na dobit trebalo bi učiniti dostupnim najkasnije 12 mjeseci nakon datuma bilance. Eventualna kraća razdoblja za objavu financijskih izvještaja ne bi se trebala primjenjivati u odnosu na izvješće o informacijama o porezu na dobit. Odredbe uvedene ovom Direktivom ne utječu na odredbe Direktive 2013/34/EU u vezi s godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima.

(14)

Kako bi se izbjeglo stvaranje administrativnog opterećenja, poduzeća bi trebala imati pravo prikazati informacije na temelju uputa za izvješćivanje utvrđenih u odjeljku III. dijelovima B i C Priloga III. Direktivi Vijeća 2011/16/EU (11) kada pripremaju izvješće o informacijama o porezu na dobit u skladu s ovom Direktivom. U izvješću o informacijama o porezu na dobit trebalo bi navesti koji je okvir za izvješćivanje upotrijebljen. Izvješće o informacijama o porezu na dobit moglo bi uz to sadržavati općeniti prikaz u kojem se navode pojašnjenja u slučaju postojanja bitnih odstupanja na razini grupe između iznosâ obračunanog poreza i iznosâ plaćenog poreza, uzimajući pritom u obzir odgovarajuće iznose iz prethodnih financijskih godina.

(15)

Važno je osigurati da su podaci usporedivi. U tu svrhu trebalo bi dodijeliti provedbene ovlasti Komisiji za utvrđivanje zajedničkog predloška i elektroničkih formata za izvještavanje koji bi trebali biti strojno čitljivi u svrhu podnošenja izvješća o informacijama o porezu na dobit na temelju ove Direktive. Pri utvrđivanju tog predloška i tih formata za izvještavanje Komisija bi trebala uzeti u obzir napredak postignut u području digitalizacije i dostupnosti informacija koje objavljuju poduzeća, posebno u pogledu razvoja europske jedinstvene pristupne točke kako je predloženo u njezinoj Komunikaciji od 24. rujna 2020. pod naslovom „Unija tržišta kapitala za ljude i poduzeća – novi akcijski plan”. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(16)

Kako bi se osiguralo postojanje dovoljne razine detaljnosti koja građanima omogućuje bolju procjenu doprinosa multinacionalnih poduzeća blagostanju društva u svakoj državi članici, informacije bi trebalo raščlaniti po državama članicama. Osim toga, informacije o poslovanju multinacionalnih poduzeća trebalo bi također prikazati uz visoku razinu detaljnosti kada je riječ o određenim poreznim jurisdikcijama trećih zemalja koje predstavljaju posebne izazove. Informacije o poslovanju u svim ostalim trećim zemljama trebalo bi navesti na zbirnoj osnovi, osim ako poduzeće želi prikazati detaljnije informacije.

(17)

Za određene porezne jurisdikcije trebalo bi prikazati visoku razinu detaljnosti. U izvješću o informacijama o porezu na dobit uvijek bi trebalo zasebno objaviti informacije za svaku jurisdikciju koja je uključena u priloge Zaključcima Vijeća o EU-ovu revidiranom popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe (13) i njihova naknadna ažuriranja koja se posebno odobravaju dvaput godišnje, obično u veljači i listopadu, i objavljuju u Seriji C Službenog lista Europske unije. U Prilogu I. tim Zaključcima Vijeća naveden je „EU-ov popis nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe”, dok je u Prilogu II. navedeno „Trenutačno stanje u pogledu suradnje s EU-om s obzirom na obveze koje su preuzele kooperativne jurisdikcije s ciljem provedbe načela dobrog poreznog upravljanja”. Kada je riječ o Prilogu I., jurisdikcije koje bi trebalo razmatrati one su jurisdikcije koje su bile uvrštene na popis 1. ožujka financijske godine za koju treba sastaviti izvješće o informacijama o porezu na dobit. Kada je riječ o Prilogu II., jurisdikcije koje bi trebalo razmatrati one su jurisdikcije koje su navedene u tom prilogu 1. ožujka financijske godine za koju treba sastaviti izvješće o informacijama o porezu na dobit i 1. ožujka prethodne financijske godine.

(18)

Trenutačno otkrivanje podataka koje treba uključiti u izvješće o informacijama o porezu na dobit moglo bi u određenim slučajevima ozbiljno naštetiti poslovnom položaju poduzeća. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost poduzećima dopustiti da odgode otkrivanje određenih informacija ograničeni broj godina, pod uvjetom da jasno navedu postojanje odgode, u izvješću iznesu obrazloženje za odgodu i dokumentiraju razloge za odgodu. Informacije koje su poduzeća izostavila trebalo bi objaviti u kasnijem izvješću. Informacije koje se odnose na porezne jurisdikcije uključene u priloge I. i II. Zaključcima Vijeća o EU-ovu revidiranom popisu nekooperativnih jurisdikcija u porezne svrhe nikada se ne bi trebale izostaviti.

(19)

Kako bi se povećale transparentnost i odgovornost poduzeća prema ulagateljima, vjerovnicima, ostalim trećim stranama i općoj javnosti te osiguralo primjereno upravljanje, članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela krajnjeg matičnog poduzeća ili samostalnog poduzeća koje ima poslovni nastan u Uniji i koje ima obvezu sastavljanja, objavljivanja i osiguravanja dostupnosti izvješća o informacijama o porezu na dobit, trebali bi imati zajedničku odgovornost za osiguravanje usklađenosti s obvezama izvješćivanja u skladu s ovom Direktivom. Budući da bi članovi administrativnih, upravljačkih i nadzornih tijela poduzeća kćeri koja imaju poslovni nastan u Uniji i koja su pod kontrolom krajnjeg matičnog poduzeća s poslovnim nastanom izvan Unije ili osoba odnosno osobe zaduženi za obavljanje formalnosti u vezi s objavljivanjem za podružnicu mogli imati ograničena saznanja o sadržaju izvješća o informacijama o porezu na dobit koje je pripremilo krajnje matično poduzeće ili bi mogli imati ograničenu mogućnost dobivanja takvih informacija ili takvog izvješća od krajnjeg matičnog poduzeća, odgovornost tih članova odnosno osoba trebala bi obuhvaćati osiguravanje toga da je, prema njihovim saznanjima i sposobnostima, izvješće o informacijama o porezu na dobit krajnjeg matičnog poduzeća ili samostalnog poduzeća sastavljeno i objavljeno na način koji je u skladu s ovom Direktivom ili da su poduzeće kći ili podružnica sastavili, objavili i učinili dostupnima sve informacije koje posjeduju, koje su dobili ili pribavili u skladu s ovom Direktivom. Ako su informacije nepotpune ili je izvješće nepotpuno, odgovornost tih članova odnosno tih osoba trebala bi se protezati na objavljivanje izjave u kojoj se navodi da krajnje matično poduzeće ili samostalno poduzeće nije stavilo na raspolaganje potrebne informacije.

(20)

Kako bi se osiguralo da je javnost svjesna opsega obveza izvješćivanja uvedenih u Direktivu 2013/34/EU ovom Direktivom i usklađenosti s tim obvezama izvješćivanja, države članice trebale bi zahtijevati da ovlašteni revizori i revizorska društva navedu je li poduzeće bilo dužno objaviti izvješće o informacijama o porezu na dobit te da, u slučaju postojanja te dužnosti, navedu je li to izvješće objavljeno.

(21)

Obveze država članica da predvide sankcije i poduzmu sve mjere potrebne kako bi osigurale izvršavanje tih sankcija na temelju Direktive 2013/34/EU primjenjuju se na kršenja nacionalnih odredbi u pogledu objavljivanja informacija o porezu na dobit koje provode određena poduzeća i podružnice donesenih na temelju ove Direktive.

(22)

Cilj je ove Direktive povećati transparentnost poduzeća te transparentnost informacija o porezu na dobit i javni nadzor nad tim informacijama prilagodbom postojećeg pravnog okvira kada je riječ o obvezama uvedenima trgovačkim društvima u pogledu objave izvješćâ radi zaštite interesa članova i trećih u smislu članka 50. stavka 2. točke (g) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). U skladu s tumačenjem Suda, a osobito u predmetu C–97/96 Verband deutscher Daihatsu-Händler (14), članak 50. stavak 2. točka (g) UFEU-a odnosi se na potrebu za zaštitom interesa „trećih” općenito, bez razlikovanja ili isključivanja kategorija koje su obuhvaćene tim pojmom. Stoga pojam „treći” ne obuhvaća samo ulagatelje i vjerovnike nego i druge zainteresirane treće strane, uključujući konkurente i opću javnost. Osim toga, cilj uspostave slobode poslovnog nastana, za što su vrlo općenito zadužene institucije na temelju članka 50. stavka 1. UFEU-a, ne može biti ograničen na temelju odredaba članka 50. stavka 2. UFEU-a. S obzirom na to da se ova Direktiva odnosi samo na obvezu objave izvješćâ o informacijama o porezu na dobit, a ne odnosi se na usklađivanje porezâ, članak 50. stavak 1. UFEU-a čini primjerenu pravnu osnovu.

(23)

Kako bi se osiguralo potpuno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i jednaki uvjeti za multinacionalna poduzeća iz Unije i multinacionalna poduzeća iz trećih zemalja, Komisija bi trebala nastaviti istraživati mogućnosti za povećanje pravednosti i porezne transparentnosti. Osobito, Komisija bi u okviru klauzule o preispitivanju, trebala ispitati bi li se, među ostalim, potpunim raščlanjivanjem povećala djelotvornost ove Direktive.

(24)

S obzirom na to da cilj ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njezina učinka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(25)

Ova je Direktiva odgovor na zabrinutost koju su zainteresirane strane izrazile u pogledu potrebe rješavanja poremećaja na jedinstvenom tržištu bez narušavanja konkurentnosti Unije. Ova Direktiva ne bi trebala prouzročiti nepotrebno administrativno opterećenje za poduzeća. Općenito, u okviru ove Direktive, opseg informacija koje treba objaviti proporcionalan je ciljevima povećanja transparentnosti poduzeća i javnog nadzora. Ovom se Direktivom stoga poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(26)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima, države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(27)

Direktivu 2013/34/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,