28.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/1

(1)

Sekuritizacije su važan sastavni dio dobrog funkcioniranja financijskih tržišta u mjeri u kojoj pridonose diversifikaciji izvora financiranja i izvora diversifikacije rizika kreditnih institucija i investicijskih društava („institucije”) te oslobađanju regulatornog kapitala koji se može preraspodijeliti za potporu daljnjem kreditiranju, posebno izvora financiranju realnog gospodarstva. Nadalje, sekuritizacijama se institucijama i ostalim sudionicima na tržištu pružaju dodatne mogućnosti ulaganja, čime se omogućuje diversifikacija portfelja i olakšava priljev izvora financiranja prema poduzećima i pojedincima u državama članicama i prekogranično diljem Unije. Te bi koristi, međutim, trebalo ponderirati u odnosu na njihove potencijalne troškove i rizike, uključujući njihov učinak na financijsku stabilnost. Kao što se pokazalo tijekom prve faze financijske krize koja je započela u ljeto 2007., loše prakse na sekuritizacijskim tržištima znatno su ugrozile integritet financijskog sustava, i to zbog prekomjerne financijske poluge, netransparentnih i složenih struktura zbog kojih je određivanje cijena postalo problematično, mehaničkog oslanjanja na eksterne rejting-sustave odnosno nepodudarnosti između interesa ulagatelja i inicijatora („rizici agencije”).

(2)

Posljednjih godina obujam izdavanja sekuritizacija u Uniji zadržao se ispod svoje najviše razine u pretkriznom razdoblju, za što postoji više razloga, uključujući i stigmu koju takve transakcije nose. Kako bi se spriječilo ponovno pojavljivanje okolnosti zbog kojih je financijska kriza i nastala, oporavak sekuritizacijskih tržišta trebao bi se temeljiti na dobrim i razboritim tržišnim praksama. U tom cilju Uredbom (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća (4) određuju se temeljni elementi općeg sekuritizacijskog okvira, s kriterijima za utvrđivanje jednostavnih, transparentnih i standardiziranih („STS”) sekuritizacija i sustavom nadzora za praćenje pravilne primjene tih kriterija od strane inicijatora, sponzora, izdavatelja i institucionalnih ulagatelja. Nadalje, tom uredbom predviđen je niz zajedničkih zahtjeva u pogledu zadržavanja rizika, dubinske analize i objavljivanja podataka za sve sektore financijskih usluga.

(3)

U skladu s ciljevima Uredbe (EU) 2017/2402 , regulatorne kapitalne zahtjeve utvrđene u Uredbi (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i vijeća (5) za institucije koje su inicijatori, sponzori ili ulagatelji sekuritizacija trebalo bi izmijeniti kako bi se na odgovarajući način odrazile specifične značajke STS sekuritizacija, ako te sekuritizacije ispunjavaju i dodatne zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi, i kako bi se riješili nedostatci koji su postali očiti tijekom financijske krize, osobito mehaničko oslanjanje na eksterne rejting-sustave, pretjerano niski ponderi rizika za sekuritizacijske tranše s visokim rejtingom i, s druge strane, pretjerano visoki ponderi rizika za tranše s niskim rejtingom te nedostatna osjetljivost na rizik. Bazelski odbor za nadzor banaka („BCBS”) 11. prosinca 2014. objavio je svoje „Revizije sekuritizacijskog okvira” („revidirani bazelski okvir”) u kojima su iznesene razne promjene regulatornih kapitalnih standarda za sekuritizacije kako bi se riješili ti specifični nedostatci. BCBS je 11. srpnja 2016. objavio ažurirani standard za tretman regulatornog kapitala sekuritiziranih izloženosti koji uključuje tretman regulatornog kapitala za „jednostavne, transparentne i usporedive” sekuritizacije. Tim se standardom mijenjaj revidirani bazelski okvir. U izmjenama Uredbe (EU) br. 575/2013 trebale bi se uzeti u obzir odredbe revidiranog bazelskog okvira kako je on izmijenjen.

(4)

Na kapitalne zahtjeve za pozicije u sekuritizaciji na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 za sve bi se institucije trebale primjenjivati iste metode izračuna. Kao prvo i kako bi uklonila svaki oblik mehaničkog oslanjanja na eksterne rejting-sustave, institucija bi trebala primjenjivati vlastiti izračun regulatornih kapitalnih zahtjeva ako ima odobrenje za primjenu pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima („pristup IRB”) u odnosu na izloženosti koje su iste vrste kao odnosne izloženosti te sekuritizacije te ako može izračunati regulatorne kapitalne zahtjeve u odnosu na odnosne izloženosti kao da one nisu bile sekuritizirane („KIRB”), u svakom slučaju podložno nekim unaprijed definiranim ulaznim podacima (IRB pristup sekuritizaciji - „SEC-IRBA”). Institucijama koje nisu u mogućnosti primjenjivati pristup SEC-IRBA u odnosu na svoje pozicije u određenoj sekuritizaciji trebao bi biti na raspolaganju standardizirani pristup sekuritizaciji („SEC-SA”). SEC-SA trebao bi se temeljiti na formuli koja kao ulazne podatke upotrebljava kapitalne zahtjeve koji bi se, na temelju standardiziranog pristupa kreditnom riziku, izračunali za odnosne izloženosti kao da one nisu bile sekuritizirane („Ksa”). Ako prva dva pristupa nisu dostupna, institucije bi trebale moći primijeniti pristup sekuritizaciji zasnovan na eksternim rejting sustavima (SEC-ERBA). U okviru pristupa SEC-ERBA, sekuritizacijskim tranšama trebali bi se dodijeliti kapitalni zahtjevi na temelju njihova eksternog rejtinga. Institucije bi, međutim, trebale uvijek primjenjivati SEC-ERBA-u kao alternativni pristup ako SEC-IRBA nije primjenjiv za tranše s niskim rejtingom i za neke tranše sa srednjim rejtingom STS sekuritizacija koje su utvrđene odgovarajućim parametrima. Za sekuritizacije koje nisu obuhvaćene kategorijom STS, primjenu pristupa SEC-SA nakon SEC-IRBA-a trebalo bi dodatno ograničiti. Nadalje, nadležna tijela trebala bi moći zabraniti primjenu pristupa SEC-SA ako njime nije moguće na odgovarajući način otkloniti rizike koje sekuritizacija predstavlja za mogućnost sanacije institucije ili financijsku stabilnost. Institucijama bi trebalo dozvoliti da, nakon obavijesti nadležnom tijelu, primjenjuju pristup SEC-ERBA u pogledu svih svojih sekuritizacija s rejtingom ako ne mogu primijeniti pristup SEC-IRBA.

(5)

Rizici agencije i modela češći su kod sekuritizacija nego kod druge financijske imovine i uzrokuju određenu razinu nesigurnosti u izračunu kapitalnih zahtjeva za sekuritizacije, čak i nakon što se u obzir uzmu svi odgovarajući činitelji rizika. Kako bi se ti rizici primjereno obuhvatili, Uredbu (EU) br. 575/2013 trebalo bi izmijeniti da bi se za sve sekuritizacijske pozicije utvrdila donja granica pondera rizika od najmanje 15 %. Resekuritizacije, međutim, podrazumijevaju veću složenost i rizičnost te su u skladu s tim u okviru [Uredbe (EU) 2017/2402 dopušteni samo određeni oblici resekuritizacije. Osim toga, na pozicije u resekuritizacijama trebao bi se primjenjivati konzervativniji izračun kapitalnih zahtjeva i donja granica pondera rizika od 100 %.

(6)

Od institucije se ne bi smjelo zahtijevati da primjenjuje viši ponder rizika na nadređenu poziciju od onoga koji bi se primjenjivao da odnosne izloženosti drže izravno, čime se odražava korist od kreditnog poboljšanja koju podređene tranše donose nadređenim pozicijama u sekuritizacijskoj strukturi. Stoga bi se Uredbom (EU) br. 575/2013 trebao omogućiti pristup odnosnih izloženosti na temelju kojeg bi se nadređenoj sekuritizacijskoj poziciji trebao dodijeliti maksimalni ponder rizika koji je jednak prosječnom ponderu rizika ponderiranom izloženošću primjenjivom na odnosne izloženosti, a takav pristup trebao bi biti na raspolaganju bez obzira na to ima li relevantna pozicija svoj rejting ili ne i bez obzira na pristup koji se primjenjuje na odnosni skup (standardizirani pristup ili pristup IRB), podložno određenim uvjetima.

(7)

U trenutačnom je okviru ukupna gornja granica u smislu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom na raspolaganju institucijama koje mogu izračunati kapitalne zahtjeve za odnosne izloženosti u skladu s pristupom IRB kao da te izloženosti nisu bile sekuritizirane (KIRB). U mjeri u kojoj se sekuritizacijskim postupkom smanjuje rizik povezan s odnosnim izloženostima, ta bi gornja granica trebala biti na raspolaganju svim institucijama inicijatorima i sponzorima, bez obzira na pristup koji primjenjuju za izračun regulatornih kapitalnih zahtjeva za pozicije u sekuritizaciji.

(8)

Kao što je europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) („EBA”) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6) istaknulo u svojem izvješću o kvalificiranim sekuritizacijama iz srpnja 2015., empirijski dokazi o neispunjavanju obveza i gubitcima pokazuju da su tijekom financijske krize STS sekuritizacije imale bolje rezultate od ostalih sekuritizacija, zahvaljujući primjeni jednostavnih i transparentnih struktura i čvrstih praksi provedbe za STS sekuritizacije, što rezultira nižim kreditnim i operativnim rizicima te nižim rizicima agencije. Stoga je Uredbu (EU) br. 575/2013 primjereno izmijeniti kako bi se omogućila kalibracija za STS sekuritizacije koja je primjereno osjetljiva na rizik, pod uvjetom da one ispunjavaju i dodatne zahtjeve za umanjivanje rizika, na način koji je EBA preporučila u tom izvješću, što osobito uključuje nižu donju granicu pondera rizika od 10 % za nadređene pozicije.

(9)

Niže kapitalne zahtjeve koji se primjenjuju na STS sekuritizacije trebalo bi ograničiti na sekuritizacije u kojima se vlasništvo nad odnosnim izloženostima prenosi na sekuritizacijski subjekt posebne namjene odnosno „SSPN” („tradicionalne sekuritizacije”). Međutim, institucije koje zadržavaju nadređene pozicije u sintetskim sekuritizacijama osigurane odnosnim skupom kredita malim i srednjim poduzećima („MSP”) trebale bi također imati mogućnost na te pozicije primjenjivati niže kapitalne zahtjeve koji su na raspolaganju za STS sekuritizacije ako se smatra da su te transakcije visoke kvalitete u skladu s određenim strogim kriterijima, među ostalim i za prihvatljive ulagatelje. Osobito bi takva podgrupa sintetskih sekuritizacija trebala ostvarivati korist od jamstva ili protujamstva središnje vlasti ili središnje banke države članice ili razvojnog subjekta, ili institucionalnog ulagatelja pod uvjetom da su jamstvo ili protujamstvo koje su pružili potonji potpuno osigurani gotovinskim pologom kod institucija inicijatora. Povlaštenim tretmanom regulatornog kapitala za STS sekuritizacije koji bi bio na raspolaganju za te transakcije na temelju Uredbe (EU) br. 575/2013 ne dovodi se u pitanje usklađenost s okvirom Unije za državne potpore, kako je određen u Direktivi 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(10)

Kako bi se harmonizirala nadzorna praksa širom Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), uzimajući u obzir izvješće EBA-e, u vezi s detaljnijim utvrđivanjem uvjeta za prijenos kreditnog rizika na treće strane, pojma razmjernog prijenosa kreditnog rizika na treće strane te zahtjeva u pogledu procjene sekuritizacijskih transakcija koju provode nadležna tijela, u vezi s tradicionalnim i sintetskim sekuritizacijama. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (8). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(11)

Tehničkim standardima u pogledu financijskih usluga trebalo bi osigurati primjerenu zaštitu ulagateljâ i potrošačâ u Uniji. Bilo bi učinkovito i primjereno EBA-i, kao tijelu s visoko specijaliziranim stručnim znanjem, povjeriti izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji ne uključuju donošenje političkih odluka, kao i njihovu dostavu Komisiji.

(12)

Komisija bi trebala biti ovlaštena donijeti regulatorne tehničke standarde koje izradi EBA u pogledu toga što sačinjava primjereno konzervativne metode za mjerenje iznosa neiskorištenog dijela gotovinskih predujmova u kontekstu izračunavanja vrijednosti izloženosti sekuritizacije te u pogledu detaljnijeg utvrđivanja uvjeta za dopuštanje institucijama da izračunaju vrijednost KIRB za skup odnosnih izloženosti sekuritizacije kao u slučaju otkupljenih potraživanja. Komisija bi trebala donijeti te nacrte regulatornih tehničkih standarda putem delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(13)

U ostatak regulatornih kapitalnih zahtjeva za sekuritizacije utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013 trebalo bi unijeti samo posljedične izmjene, u mjeri u kojoj je to potrebno kako bi se u obzir uzela nova hijerarhija pristupâ i posebne odredbe za STS sekuritizacije. Osobito bi se trebale i dalje primjenjivati odredbe povezane s priznavanjem prijenosa značajnog rizika i zahtjevima za vanjske kreditne procjene, u osnovi pod istim uvjetima kao i dosad. Međutim, peti dio Uredbe (EU) br. 575/2013 trebalo bi u cijelosti izbrisati, uz izuzetak zahtjeva za držanje dodatnih pondera rizika koji bi se trebali nametnuti institucijama za koje se ustanovi da su prekršile odredbe poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402 .

(14)

Primjereno je da se izmjene Uredbe (EU) br. 575/2013 predviđene u ovoj Uredbi primjenjuju na sve sekuritizacijske pozicije koje neka institucija drži. Međutim, kako bi se što je više moguće smanjili prijelazni troškovi te kako bi se omogućio nesmetan prijelaz na novi okvir, institucije bi trebale do 31. prosinca 2019. nastaviti primjenjivati prethodni okvir, odnosno relevantne odredbe Uredbe (EU) br. 575/2013 koje su se primjenjivale prije datuma početka primjene ove Uredbe, na sve neotplaćene sekuritizacijske pozicije koje drže na dan početka primjene ove Uredbe,

1.

Članak 4. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

U članku 36. stavku 1. točki (k) podtočka ii. zamjenjuje se sljedećim:

3.

članak 109. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 109.

Tretman sekuritizacijskih pozicija

Institucije izračunavaju iznos izloženosti ponderiran rizikom za poziciju koju drže u sekuritizaciji u skladu s poglavljem 5.”.

4.

U članku 134. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Ako institucija pruža kreditnu zaštitu za određeni broj izloženosti podložno uvjetu da n-ti nastanak statusa neispunjavanja obveza u skupu izloženosti predstavlja osnovu za plaćanje i da taj kreditni događaj dovodi do otkazivanja ugovora, rizikom ponderirani iznos izloženosti izračunava se tako da se zbroje ponderi rizika za izloženosti uključene u košaricu, isključujući izloženosti n–1, do najviše 1 250 % te se pomnože s nominalnim iznosom zaštite koja proistječe iz kreditne izvedenice. Izloženosti n–1 koje se isključuju iz navedenog zbroja jesu one od kojih svaka rezultira nižim rizikom ponderiranim iznosom izloženosti nego što je rizikom ponderirani iznos izloženosti bilo koje druge izloženosti uključene u zbroj.”.

5.

U članku 142. stavku 1. točka 8. briše se.

6.

U članku 153. stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.   Kod otkupljenih potraživanja od trgovačkih društva, povratni diskonti kupovne cijene, kolaterali ili djelomična jamstva kojima se osigurava zaštita od prvoga gubitka zbog neispunjavanja obveza, gubitka s osnove razrjeđivanja ili oba ta gubitka mogu se tretirati kao zaštita od prvoga gubitka kupca potraživanja ili korisnika kolaterala ili djelomičnog jamstva, u skladu s poglavljem 5. odjeljkom 3 pododjeljcima 2. i 3. Prodavatelj koji omogućava povratni diskont kupovne cijene i pružatelj kolaterala ili djelomičnih jamstava tretira navedene kao izloženost poziciji prvog gubitka, u skladu s poglavljem 5. odjeljkom 3 pododjeljcima 2. i 3.

8.   Ako institucija pruža kreditnu zaštitu za određeni broj izloženosti podložno uvjetu da n-ti nastanak statusa neispunjavanja obveza u skupu izloženosti predstavlja osnovu za plaćanje i da taj kreditni događaj dovodi do otkazivanja ugovora, rizikom ponderirani iznos izloženosti izračunava se tako da se zbroje ponderi rizika za izloženosti uključene u košaricu, isključujući izloženosti n–1, pri čemu zbroj iznosa očekivanog gubitka pomnožen s 12,5 i iznosom izloženosti ponderiran rizikom ne smije premašivati nominalni iznos zaštite koja proistječe iz kreditne izvedenice pomnožen s 12,5. Izloženosti n–1 koje se isključuju iz navedenog zbroja jesu one od kojih svaka rezultira nižim rizikom ponderiranim iznosom izloženosti nego što je rizikom ponderirani iznos izloženosti bilo koje druge izloženosti uključene u zbroj. Ponder rizika od 1 250 % promjenjuje se na pozicije u košarici za koje institucija ne može odrediti ponder rizika prema pristupu IRB.”.

7.

U članku 154. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Kod otkupljenih potraživanja od stanovništva, povratni diskonti kupovne cijene, kolaterali ili djelomična jamstva kojima se osigurava zaštita od prvoga gubitka zbog neispunjavanja obveza, gubitka s osnove razrjeđivanja ili oba ta gubitka mogu se tretirati kao zaštita od prvoga gubitka kupca potraživanja ili korisnika kolaterala ili djelomičnog jamstva, u skladu s poglavljem 5. odjeljkom 3. pododjeljcima 2. i 3. Prodavatelj koji omogućava povratni diskont kupovne cijene i pružatelj kolaterala ili djelomičnih jamstava tretira navedene kao izloženost poziciji prvog gubitka, u skladu s poglavljem 5. odjeljkom 3. pododjeljcima 2. i 3.”

8.

U članku 197. stavku 1. točka (h) zamjenjuje se sljedećim:

9.

U trećem dijelu glavi II. poglavlje 5. zamjenjuje se sljedećim:

„POGLAVLJE 5.

Sekuritizacija

Odjeljak 1.

Definicije i kriteriji za jednostavne, transparentne i standardizirane sekuritizacije

Članak 242.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

Članak 243.

Kriteriji za STS sekuritizacije koje ispunjuju uvjete za različit tretman kapitala

1.   Na pozicije u programu ABCP ili transakcijama ABCP koje se priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji može se primjenjivati tretman utvrđen u člancima 260., 262. i 264. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

U slučaju potraživanja od kupaca, prvi podstavak točka (b) ne primjenjuje se ako je kreditni rizik tih potraživanja od kupaca potpuno pokriven prihvatljivom kreditnom zaštitom u skladu s poglavljem 4., pod uvjetom da je pružatelj zaštite u tom slučaju institucija, društvo za osiguranje ili društvo za reosiguranje. Za potrebe ovog podstavka, samo udio potraživanja od kupaca koji preostaje nakon što se u obzir uzme učinak bilo kojeg diskonta kupovne cijene i prekomjerne kolateralizacije upotrebljava se kako bi se utvrdilo jesu li ta potraživanja potpuno pokrivena i jesu li u skladu s limitom koncentracije.

U slučaju sekuritiziranih preostalih vrijednosti najma ne primjenjuje se prvi podstavak točka (b) ako te vrijednosti nisu izložene riziku refinanciranja ili kasnije prodaje zbog pravno izvršive obveze treće strane, prihvatljive u okviru članka 201. stavka 1., da otkupi ili refinancira izloženost prethodno utvrđenim iznosom.

Odstupajući od točke (a) prvi podstavak prema kojoj institucija primjenjuje članak 248. stavak 3. ili je dobila odobrenje za primjenu pristupa interne procjene u skladu s člankom 265., ponder rizika koji bi institucija dodijelila likvidnosnoj liniji koji u potpunosti pokriva ABCP izdan u okviru programa iznosi 100 % ili manje.

2.   Na pozicije u sekuritizaciji, osim programa ABCP ili transakcija ABCP, koje se priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji može se primjenjivati tretman utvrđen u člancima 260., 262. i 264. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Odjeljak 2.

Priznavanje prijenosa značajnog rizika

Članak 244.

Tradicionalna sekuritizacija

1.   Institucija inicijator tradicionalne sekuritizacije može odnosne izloženosti izuzeti iz svojih izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom i,ako je relevantno, iznosa očekivanih gubitaka ako je ispunjen bilo koji od sljedećih uvjeta:

2.   Smatra se da je značajan kreditni rizik prenesen u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

Ako potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje bi institucija inicijator postigla sekuritizacijom iz točaka (a) ili (b) nije opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi odlučiti da se značajan kreditni rizik ne smatra prenesenim na treće strane.

3.   Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu institucijama inicijatorima odobriti da priznaju prijenos značajnog kreditnog rizika u vezi sa sekuritizacijom ako institucija inicijator u svakom pojedinom slučaju dokaže da je smanjenje kapitalnih zahtjeva koje inicijator postiže sekuritizacijom opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane. Odobrenje se daje samo ako institucija ispunjava oba sljedeća uvjeta:

4.   Uz zahtjeve iz stavaka 1., 2. i 3. moraju biti ispunjeni i svi sljedeći uvjeti:

5.   Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o slučajevima u kojima su odlučila da potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom nije bilo opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavkom 2. te o slučajevima u kojima su institucije odlučile primjenjivati stavak 3.

6.   EBA prati različite nadzorne prakse u vezi s priznavanjem prijenosa značajnog rizika u tradicionalnim sekuritizacijama u skladu s ovim člankom. EBA osobito preispituje:

EBA o svojim nalazima izvješćuje Komisiju do 2. siječnja 2021. Komisija, uzimajući u obzir izvješće EBA-e, može donijeti delegirani akt u skladu s člankom 462. kako bi se dopunila ova Uredba detaljnijim utvrđivanjem stavki navedenih u točkama (a), (b) i (c) ovog stavka.

Članak 245.

Sintetska sekuritizacija

1.   Institucija inicijator sintetske sekuritizacije može izračunavati iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanih gubitaka u odnosu na odnosne izloženosti u skladu s člancima 251. i 252., ako je ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

2.   Smatra se da je značajan kreditni rizik prenesen u bilo kojem od sljedećih slučajeva:

Ako potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje bi institucija inicijator postigla sekuritizacijom nije opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane, nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi odlučiti da se značajan kreditni rizik ne smatra prenesenim na treće strane.

3.   Odstupajući od stavka 2., nadležna tijela mogu institucijama inicijatorima izdati odobrenje da priznaju prijenos značajnog kreditnog rizika u vezi sa sekuritizacijom ako institucija inicijator u svakom pojedinom slučaju dokaže da je smanjenje kapitalnih zahtjeva koje inicijator postiže sekuritizacijom opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane. Odobrenje se izdaje samo ako institucija ispunjava oba sljedeća uvjeta:

4.   Uz zahtjeve iz stavaka 1., 2. i 3. moraju biti ispunjeni i svi sljedeći uvjeti:

5.   Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o slučajevima u kojima su odlučila da potencijalno smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom nije bilo opravdano razmjernim prijenosom kreditnog rizika na treće strane u skladu sa stavkom 2., te o slučajevima u kojima su institucije odlučile primjenjivati stavak 3.

6.   EBA prati različite nadzorne prakse u vezi s priznavanjem prijenosa značajnog rizika u sintetskim sekuritizacijama u skladu s ovim člankom. EBA osobito preispituje:

EBA o svojim nalazima izvješćuje Komisiju do 2. siječnja 2021. Komisija, uzimajući u obzir izvješće EBA-e, može donijeti delegirani akt u skladu s člankom 462. kako bi se dopunila ova Uredba detaljnijim utvrđivanjem stavki navedenih u točkama (a), (b) i (c) ovog stavka.

Članak 246.

Operativni zahtjevi za odredbe o prijevremenoj isplati

Ako sekuritizacija uključuje obnovljive izloženosti i odredbu o prijevremenoj isplati ili slične odredbe, smatra se da je institucija inicijator značajan kreditni rizik prenijela samo ako su ispunjeni zahtjevi utvrđeni u člancima 244. i 245. te ako odredba o prijevremenoj isplati, jednom kada je primijenjena, ne:

Odjeljak 3.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom

Pododjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 247.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom

1.   Ako je institucija inicijator prenijela značajan kreditni rizik povezan s odnosnim izloženostima sekuritizacije u skladu s odjeljkom 2., ta institucija može:

2.   Ako je institucija inicijator odlučila primijeniti stavak 1., ona izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom, kako je propisano ovim poglavljem, za pozicije koje može držati u sekuritizaciji.

Ako institucija inicijator nije prenijela značajan kreditni rizik ili je odlučila da neće primijeniti stavak 1., ona ne treba izračunavati iznose izloženosti ponderirane rizikom za sve pozicije koje može imati u sekuritizaciji, već nastavlja uključivati odnosne izloženosti u izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom, te gdje je to relevantno iznose očekivanoga gubitka, kao da one nisu sekuritizirane.

3.   Ako postoji izloženost prema pozicijama u različitima tranšama u sekuritizaciji, izloženost prema svakoj tranši smatra se zasebnom sekuritizacijskom pozicijom. Smatra se da pružatelji kreditne zaštite za sekuritizacijske pozicije drže pozicije u sekuritizaciji. U sekuritizacijske pozicije uključene su sekuritizacijske izloženosti proizašle iz ugovora o kamatnim ili valutnim izvedenicama koje je institucija sklopila tom transakcijom.

4.   Osim ako se sekuritizacijska pozicija odbija od stavki redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k), iznos izloženosti ponderiran rizikom uključuje se u ukupne iznose izloženosti ponderirane rizikom te institucije za potrebe članka 92. stavka 3.

5.   Za sekuritizacijsku poziciju iznos izloženosti ponderiran rizikom izračunava se tako da se vrijednost izloženosti pozicije, izračunana na način naveden u članku 248., pomnoži s relevantnim ukupnim ponderom rizika.

6.   Ukupni ponder rizika određuje se kao zbroj pondera rizika određenog u ovom poglavlju i dodatnog pondera rizika u skladu s člankom 270.a.

Članak 248.

Vrijednost izloženosti

1.   Vrijednost izloženosti sekuritizacijske pozicije izračunava se na sljedeći način:

EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju karakteristike primjereno konzervativne metode za mjerenje iznosa neiskorištenog dijela navedenog u prvom podstavku točki (b).

EBA dostavlja Komisiji navedene nacrte regulatornih tehničkih standarda do 18. siječnja 2019.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunjavanje ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda navedenih u ovom stavku trećem podstavku u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.;

2.   Ako institucija ima dvije ili više sekuritizacijskih pozicija koje se preklapaju, u izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom uključuje samo jednu od tih pozicija.

Ako se pozicije djelomično preklapaju, institucija poziciju može podijeliti na dva dijela i priznati preklapanje samo za jedan dio u skladu s prvim podstavkom. Kao alternativna mogućnost, institucija pozicije može tretirati kao da se u potpunosti preklapaju tako da, za potrebe izračuna kapitala, proširi poziciju koja rezultira višim iznosima izloženosti ponderiranima rizikom.

Institucija također može priznati preklapanje između kapitalnih zahtjeva za specifični rizik za pozicije iz knjige trgovanja i kapitalnih zahtjeva za sekuritizacijske pozicije iz knjige pozicija kojima se ne trguje, pod uvjetom da institucija može izračunati i usporediti kapitalne zahtjeve za relevantne pozicije.

Za potrebe ovog stavka, smatra se da se dvije pozicije preklapaju ako se međusobno prebijaju na način da institucija može gubitke koji proizlaze iz jedne pozicije izbjeći izvršenjem obveza koje se zahtijevaju na osnovi druge pozicije.

3.   Ako se članak 270.c točka (d) odnosi na pozicije u programu ABCP, institucija može za izračun iznosa izloženosti ponderiranog rizikom za program ABCP primjenjivati ponder rizika koji je dodijeljen likvidnosnoj liniji, pod uvjetom da je 100 % ABCP-a izdanog u programu ABCP pokriveno tom likvidnosnom linijom i da je likvidnosna linija u jednakom položaju kao ABCP tako da čine preklapajuću poziciju. Ako je institucija primijenila odredbe iz ovog stavka, ona o tome obavješćuje nadležna tijela. Kako bi se utvrdila pokrivenost od 100 % propisana ovim stavkom, institucija može uzeti u obzir druge likvidnosne linije u programu ABCP, pod uvjetom da s ABCP-om čine preklapajuću poziciju.

Članak 249.

Priznavanje smanjenja kreditnog rizika za sekuritizacijske pozicije

1.   Institucija može priznavati materijalnu ili nematerijalnu kreditnu zaštitu u odnosu na sekuritizacijsku poziciju ako su ispunjeni zahtjevi za smanjenje kreditnog rizika utvrđeni u ovom poglavlju i poglavlju 4.

2.   Priznata materijalna kreditna zaštita ograničava se na financijski kolateral koji se priznaje za izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s poglavljem 2., kako je utvrđeno u poglavlju 4., dok priznavanje smanjenja kreditnog rizika podliježe ispunjavanju relevantnih zahtjeva kako su utvrđeni u poglavlju 4.

Priznata nematerijalna kreditna zaštita i priznati pružatelji nematerijalne kreditne zaštite ograničavaju se na one koji se priznaju u skladu s poglavljem 4., dok priznavanje smanjenja kreditnog rizika podliježe ispunjavanju relevantnih zahtjeva kako su utvrđeni u poglavlju 4.

3.   Odstupajući od stavka 2., priznati pružatelji nematerijalne kreditne zaštite navedeni u članku 201. stavku 1. točkama (a) do (h) moraju imati kreditnu procjenu priznatog VIPKR-a koja pripada najmanje 2. stupnju kreditne kvalitete u trenutku kada je kreditna zaštita prvi put priznata i najmanje 3. stupnju kreditne kvalitete nakon toga. Zahtjevi propisani ovim podstavkom ne primjenjuju se na kvalificirane središnje druge ugovorne strane.

Institucije kojima je za izravnu izloženost prema pružatelju zaštite dopuštena primjena pristupa IRB mogu procijeniti prihvatljivost za priznavanje u skladu s prvim podstavkom na temelju jednakovrijednosti PD-a pružatelja zaštite i PD-a povezanog sa stupnjevima kreditne kvalitete iz članka 136.

4.   Odstupajući od stavka 2., sekuritizacijski subjekti posebne namjene priznati su pružatelji zaštite ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

5.   Za potrebe stavka 4., iznos zaštite prilagođen za bilo kakve valutne i ročne neusklađenosti (Ga) u skladu s odredbama poglavlja 4. ograničava se na tržišnu vrijednost te imovine prilagođenu volatilnosti, a ponder rizika izloženosti prema pružatelju zaštite koji je određen na temelju standardiziranog pristupa (g) određuje se kao ponderirani prosječni ponder rizika koji bi se primjenjivao na tu imovinu kao financijski kolateral na temelju standardiziranog pristupa.

6.   Ako sekuritizacijska pozicija na proporcionalnoj osnovi ostvaruje korist od potpune kreditne zaštite ili djelomične kreditne zaštite, primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

7.   U svim slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 6. primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

8.   Institucije koje primjenjuju pristup sekuritizaciji zasnovan na internim rejting-sustavima (SEC-IRBA) ili standardizirani pristup sekuritizaciji (SEC-SA) na temelju pododjeljka 3. određuju točku spajanja (A) i točku razdvajanja (D) zasebno za svaku poziciju izvedenu u skladu sa stavkom 7. kao da su one, u trenutku kada je transakcija započeta, izdane kao zasebne sekuritizacijske pozicije. Vrijednosti za KIRB ili KSA izračunavaju se uzimajući u obzir izvorni odnosni skup izloženosti sekuritizacije.

9.   Institucije koje primjenjuju pristup sekuritizaciji zasnovan na eksternim rejting-sustavima (SEC-ERBA) na temelju pododjeljka 3. za izvornu sekuritizacijsku poziciju izračunavaju iznose izloženosti ponderirane rizikom za pozicije izvedene u skladu sa stavkom 7. kako slijedi:

10.   Izvedena pozicija niža po nadređenosti tretira se kao sekuritizacijska pozicija koja nije nadređena, čak i ako se izvorna sekuritizacijska pozicija prije zaštite može smatrati nadređenom.

Članak 250.

Implicitna potpora

1.   Institucija sponzor ili institucija inicijator koja je u vezi sa sekuritizacijom pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom primijenila članak 247. stavke 1. i 2. ili je prodala instrumente iz svoje knjige trgovanja tako da više nije dužna držati regulatorni kapital za rizike povezane s tim instrumentima, ne smije, radi smanjenja potencijalnih ili stvarnih gubitaka ulagatelja, izravno ili neizravno, pružati potporu sekuritizaciji iznad svojih ugovornih obveza.

2.   Ako je transakcija na odgovarajući način uzeta u obzir u procjeni prijenosa značajnog kreditnog rizika i obje su je strane provele djelujući u vlastitom interesu kao slobodne i neovisne strane (načelo nepristrane transakcije), ta se transakcija ne smatra potporom za potrebe stavka 1. Za te potrebe institucija provodi potpunu kreditnu provjeru transakcije i u obzir uzima najmanje sljedeće stavke:

3.   Institucija inicijator i institucija sponzor obavješćuju nadležno tijelo o svim transakcijama koje su sklopile u vezi sa sekuritizacijama u skladu sa stavkom 2.

4.   EBA, u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, donosi smjernice o tome što su načelo nepristrane transakcije za potrebe ovog članka i okolnosti u kojima transakcija nije strukturirana za pružanje potpore.

5.   Ako institucija inicijator ili institucija sponzor ne ispunjava uvjete iz stavka 1. u vezi sa sekuritizacijom, ta institucija u svoj izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom uključuje sve odnosne izloženosti te sekuritizacije kao da nisu bile sekuritizirane i objavljuje:

Članak 251.

Izračun iznosa izloženosti ponderiranih rizikom koje se sekuritiziraju u sintetskoj sekuritizaciji od strane institucija inicijatora

1.   Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za odnosne izloženosti, institucija inicijator sintetske sekuritizacije koristi se metodologijama izračuna propisanima u ovom odjeljku prema potrebi umjesto onih propisanih u poglavlju 2. Za institucije koje iznose izloženosti ponderirane rizikom i, ako je relevantno, iznose očekivanoga gubitka u odnosu na odnosne izloženosti izračunavaju u skladu s poglavljem 3., iznos očekivanoga gubitka takvih izloženosti jest nula (0).

2.   Zahtjevi iz stavka 1. ovog članka primjenjuju se na cjelokupni skup izloženosti kojima se osigurava sekuritizacija. U skladu s člankom 252., institucija inicijator izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom za sve tranše u sekuritizaciji u skladu s ovim odjeljkom, uključujući pozicije za koje institucija može priznati smanjenje kreditnog rizika u skladu s člankom 249. Ponder rizika koji se primjenjuje na pozicije koje imaju korist od smanjenja kreditnog rizika može se izmijeniti u skladu s poglavljem 4.

Članak 252.

Tretman ročnih neusklađenosti u sintetskim sekuritizacijama

Za potrebe izračuna iznosa izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s člankom 251., bilo koja ročna neusklađenost između kreditne zaštite kojom je postignut prijenos rizika i odnosnih izloženosti izračunava se na sljedeći način:

(b)

institucija inicijator zanemaruje bilo kakvu ročnu neusklađenost pri izračunu iznosa izloženosti ponderiranih rizikom za sekuritizacijske pozicije na koje se primjenjuje ponder rizika od 1 250 % u skladu s ovim odjeljkom. Za sve ostale pozicije primjenjuje se tretman ročne neusklađenosti iz poglavlja 4. u skladu sa sljedećom formulom: pri čemu: RW* = iznosi izloženosti ponderirani rizikom za potrebe članka 92. stavka 3. točke (a); RWAss = iznosi izloženosti ponderirani rizikom za odnosne izloženosti kao da nisu bile sekuritizirane, izračunani na proporcionalnoj osnovi; RWSP = iznosi izloženosti ponderirani rizikom izračunani u skladu s člankom 251. kao da ne postoji ročna neusklađenost; T = dospijeće odnosnih izloženosti izraženo u godinama; t = dospijeće kreditne zaštite izraženo u godinama; t* = 0,25.

Članak 253.

Smanjenje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom

1.   Ako se na sekuritizacijsku poziciju primjenjuje ponder rizika od 1 250 % na temelju ovog odjeljka, institucije vrijednost izloženosti tih pozicija mogu odbiti od redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k), što je alternativa tome da poziciju uključe u svoje izračune iznosa izloženosti ponderiranih rizikom. Pritom se za izračun vrijednosti izloženosti može uzeti u obzir priznata materijalna kreditna zaštita u skladu s člankom 249.

2.   Ako institucija primjenjuje alternativu navedenu u stavku 1., može od iznosa iz članka 268. oduzeti iznos odbijen u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k) kao maksimalni kapitalni zahtjev koji bi se izračunao za odnosne izloženosti kao da nisu bile sekuritizirane.

Pododjeljak 2.

Hijerarhija metoda i zajednički parametri

Članak 254.

Hijerarhija metoda

1.   Institucije primjenjuju jednu od metoda iz pododjeljka 3. za izračunavanje iznosa izloženosti ponderiranih rizikom prema sljedećoj hijerarhiji:

2.   Za pozicije s rejtingom ili pozicije na koje se može primijeniti izvedeni rejting institucije primjenjuju pristup SEC-ERBA umjesto SEC-SA u svakom od sljedećih slučajeva:

3.   U slučajevima koji nisu obuhvaćeni stavkom 2. i odstupajući od stavka 1. točke (b), institucija umjesto pristupa SEC-SA može odlučiti primijeniti pristup SEC-ERBA za sve svoje sekuritizacijske pozicije s rejtingom ili pozicije na koje se može primijeniti izvedeni rejting.

Za potrebe prvog podstavka institucija obavještava nadležno tijelo o svojoj odluci najkasnije 17. studenoga 2018.

Institucija obavješćuje svoje nadležno tijelo o svakoj sljedećoj odluci o dodatnim promjenama pristupa koji primjenjuje na sve svoje sekuritizacijske pozicije s rejtingom odmah nakon te odluke, a najkasnije do 15. studenoga.

Ako do 15. prosinca, odmah po isteku roka iz drugog ili trećeg podstavka, prema potrebi, nadležno tijelo ne iznese nikakve prigovore, odluka o kojoj je institucija obavijestila nadležno tijelo proizvodi učinke od 1. siječnja sljedeće godine i valjana je do stupanja na snagu sljedeće odluke o kojoj je obaviješteno nadležno tijelo. Institucija ne primjenjuje različite pristupe tijekom iste godine.

4.   Odstupajući od stavka 1., nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi zabraniti institucijama primjenu pristupa SEC-SA ako iznos izloženosti ponderiran rizikom dobiven primjenom pristupa SEC-SA nije razmjeran rizicima za instituciju ili financijsku stabilnost, što među ostalim uključuje kreditni rizik uključen u odnosne izloženosti sekuritizacije. U slučaju izloženosti koje se ne priznaju kao pozicije u STS sekuritizaciji, posebnu pozornost posvećuje se sekuritizacijama vrlo složenih i riskantnih značajki.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1. ovog članka, institucija može primjenjivati pristup interne procjene za izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u odnosu na poziciju bez rejtinga u programu ABCP ili transakciji ABCP u skladu s člankom 266., pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti iz članka 265. Kada je institucija u skladu s člankom 265. stavkom 2. dobila odobrenje za primjenu pristupa interne procjene, a specifična pozicija u programu ABCP ili transakciji ABCP ulazi u područje primjene koje obuhvaća takvo odobrenje, institucija primjenjuje taj pristup da bi izračunala iznos izloženosti ponderiran rizikom za tu poziciju.

6.   Na poziciju u resekuritizaciji institucije primjenjuju pristup SEC-SA u skladu s člankom 261., uključujući izmjene iz članka 269.

7.   U svim drugim slučajevima sekuritizacijskim pozicijama pripisuje se ponder rizika od 1 250 %.

8.   Nadležna tijela obavješćuju EBA-u o svakoj obavijesti poslanoj u skladu sa stavkom 3. ovog članka. EBA prati učinak ovog članka na kapitalne zahtjeve i različite nadzorne prakse povezane sa stavkom 4. ovog članka te Komisiji podnosi godišnje izvješće o svojim nalazima i donosi smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 255.

Određivanje vrijednosti KIRB i KSA

1.   Ako institucija na temelju pododjeljka 3. primjenjuje pristup SEC-IRBA, ona izračunava vrijednost KIRB u skladu sa stavcima od 2. do 5.

2.   Institucije određuju vrijednost KIRB tako da iznose izloženosti ponderirane rizikom, koji se izračunavaju u skladu s poglavljem 3. za odnosne izloženosti, kao da nisu bile sekuritizirane, pomnože s 8 %, podijeljeno s vrijednošću izloženosti odnosnih izloženosti. KIRB je izražen kao decimalna vrijednost između 0 i 1.

3.   Za potrebe izračunavanja vrijednosti KIRB, iznosi izloženosti ponderirani rizikom koji bi se u skladu s poglavljem 3. izračunavali za odnosne izloženosti uključuju:

4.   Institucije mogu izračunati vrijednost KIRB u odnosu na odnosne izloženosti sekuritizacije u skladu s odredbama iz poglavlja 3. za izračunavanje kapitalnih zahtjeva za otkupljena potraživanja. U tu se svrhu izloženosti prema stanovništvu tretiraju kao otkupljena potraživanja od stanovništva, a izloženosti koje nisu prema stanovništvu kao otkupljena potraživanja od trgovačkih društava.

5.   Institucije zasebno izračunavaju vrijednost KIRB za razrjeđivački rizik u odnosu na odnosne izloženosti sekuritizacije ako je razrjeđivački rizik za takve izloženosti znatan.

Ako se u sekuritizaciji gubici koji proizlaze iz razrjeđivačkog i kreditnog rizika tretiraju na skupnoj osnovi, institucije združuju vrijednost KIRB za razrjeđivački rizik i vrijednost KIRB za kreditni rizik u jedinstveni KIRB za potrebe pododjeljka 3. Postojanje jedinstvene pričuve ili prekomjerne kolateralizacije kojom se mogu pokriti gubici koji proizlaze iz kreditnog ili razrjeđivačkog rizika može se smatrati indikacijom da se ti rizici tretiraju na skupnoj osnovi.

Ako se razrjeđivački i kreditni rizik u sekuritizaciji ne tretiraju na skupnoj osnovi, institucije mijenjaju način postupanja iz drugog podstavka kako bi vrijednost KIRB za razrjeđivački rizik i vrijednost KIRB za kreditni rizik združile na razborit način.

6.   Ako institucija primjenjuje pristup SEC-SA na temelju pododjeljka 3., ona izračunava vrijednost KSA tako da iznose izloženosti ponderirane rizikom, koji bi se računali u skladu s poglavljem 2. za odnosne izloženosti kao da nisu bili sekuritizirane, pomnoži s 8 %, podijeljeno s vrijednošću odnosnih izloženosti. KSA je izražen kao decimalna vrijednost između 0 i 1.

Za potrebe ovog stavka, institucije izračunavaju vrijednost izloženosti odnosnih izloženosti bez netiranja posebnih ispravaka vrijednosti kreditnog rizika i dodatnih vrijednosnih usklađenja u skladu s člancima 34. i 110. te ostalih smanjenja regulatornog kapitala.

7.   Za potrebe stavaka od 1. do 6., ako struktura sekuritizacije uključuje primjenu SSPN-a, sve se izloženosti SSPN-a povezane sa sekuritizacijom tretiraju kao odnosne izloženosti. Ne dovodeći u pitanje prethodno navedeno, ako rizik koji proizlazi iz izloženosti SSPN-a nije znatan ili ako ne utječe na njezinu sekuritizacijsku poziciju, institucija može za potrebe izračunavanja vrijednosti KIRB ili KSA iz skupa odnosnih izloženosti isključiti izloženosti SSPN-a.

U slučaju materijalnih sintetskih sekuritizacija, ako kreditni rizik kolaterala podliježe raspoređivanju gubitaka u tranše, u izračunavanje vrijednosti KIRB ili KSA uključuju se svi materijalni prihodi od izdavanja kreditnih zapisa ili drugih materijalnih obveza SSPN-a koji služe kao kolateral za otplatu sekuritizacijskih pozicija.

8.   Za potrebe stavka 5. trećeg podstavka ovog članka, EBA izdaje smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 o primjerenim metodama kombiniranja vrijednosti KIRB za razrjeđivački rizik i vrijednosti KIRB za kreditni rizik ako se ti rizici u sekuritizaciji ne tretiraju na skupnoj osnovi.

9.   EBA izrađuje nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi što detaljnije utvrdila uvjete koji će institucijama omogućiti da izračunaju KIRB za skupove odnosnih izloženosti u skladu sa stavkom 4., posebno s obzirom na:

EBA Komisiji podnosi navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 18. siječnja 2019.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz drugog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Članak 256.

Određivanje točke spajanja (A) i točke razdvajanja (D)

1.   Za potrebe pododjeljka 3., institucije određuju da je točka spajanja (A) jednaka pragu pri kojemu se gubici u skupu odnosnih izloženosti počinju raspoređivati na relevantne sekuritizacijske pozicije.

Točka spajanja (A) izražena je kao decimalna vrijednost između 0 i 1, koja je jednaka većoj od sljedeće dvije vrijednosti: nuli ili omjeru iskorištenih iznosa iz skupa odnosnih izloženosti u sekuritizaciji umanjenih za iskorištene iznose svih tranši čiji je rang nadređen ili jednak tranši s relevantnom sekuritizacijskom pozicijom uključujući i samu izloženost i iskorištenih iznosa svih odnosnih izloženosti u sekuritizaciji.

2.   Za potrebe pododjeljka 3., institucije određuju da je točka razdvajanja (D) jednaka pragu pri kojemu bi gubici u skupu odnosnih izloženosti kod tranše s relevantnom sekuritizacijskom pozicijom doveli do potpunog gubitka glavnice.

Točka razdvajanja (D) izražena je kao decimalna vrijednost između 0 i 1, koja je jednaka većoj od sljedeće dvije vrijednosti: nuli ili omjeru iskorištenih iznosa iz skupa odnosnih izloženosti u sekuritizaciji umanjenih za iskorištene iznose svih tranši čiji je rang viši od ranga tranše s relevantnom sekuritizacijskom pozicijom i iskorištenih iznosa svih odnosnih izloženosti u sekuritizaciji.

3.   Za potrebe stavaka 1. i 2., institucije prekomjernu kolateralizaciju i materijalne račune pričuva tretiraju kao tranše, a imovinu koja sadržava takve račune pričuva kao odnosne izloženosti.

4.   Za potrebe stavaka 1. i 2., institucije ne uzimaju u obzir nematerijalne račune pričuva i imovinu koja ne nudi kreditno poboljšanje, kao što je ona koja nudi samo likvidnosnu potporu, valutne ili kamatne ugovore o razmjeni te račune gotovinskih kolaterala povezane s tim pozicijama u sekuritizaciji. Za materijalne račune pričuva i imovinu koja nudi kreditno poboljšanje, institucija kao sekuritizacijske pozicije tretira samo one dijelove računa ili imovine koji pokrivaju gubitke.

5.   Kada dvije ili više nadređene pozicije iste transakcije imaju različita dospijeća, ali na proporcionalnoj osnovi dijele gubitke, izračun točaka spajanja (A) i točaka razdvajanja (D) temelji se na ukupnim iskorištenim iznosima tih pozicija te su točke spajanja (A) i točke razdvajanja (D) koje iz toga proizlaze jednake.

Članak 257.

Određivanje dospijeća tranše (MT)

1.   Za potrebe pododjeljka 3. i podložno stavku 2., institucije mogu odrediti dospijeće tranše (MT) kao:

(a)	ponderirano prosječno dospijeće ugovornih plaćanja koja su dospjela u okviru tranše u skladu sa sljedećom formulom: pri čemu CFt označava sva ugovorena plaćanja (glavnica, kamate i naknade) koje je dužnik obvezan platiti u razdoblju t; ili

(b)	konačno ugovoreno dospijeće tranše u skladu sa sljedećom formulom: pri čemu ML označava konačno ugovoreno dospijeće tranše.

2.   Za potrebe stavka 1., određivanje dospijeća tranše (MT) u svakom je slučaju uvjetovano donjom granicom od jedne godine i gornjom granicom od pet godina.

3.   Ako instituciji prijeti rizik od toga da odnosne izloženosti na temelju ugovora rezultiraju gubicima, institucije određuju dospijeće sekuritizacijske pozicije uzimajući u obzir dospijeće ugovora i najdulje dospijeće takvih odnosnih izloženosti. U slučaju obnovljivih izloženosti primjenjuje se najdulje moguće preostalo ugovorno dospijeće izloženosti koje bi se moglo dodati u razdoblju obnove.

4.   EBA prati različite prakse u navedenom području, posebice u pogledu primjene stavka 1. točke (a) ovog članka, i u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 donosi smjernice do 31. prosinca 2019.

Pododjeljak 3.

Metode za izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom

Članak 258.

Uvjeti za primjenu pristupa zasnovanog na internim rejting-sustavima (SEC-IRBA)

1.   Institucije primjenjuju pristup SEC-IRBA za izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u odnosu na sekuritizacijsku poziciju ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

2.   Nadležna tijela mogu na pojedinačnoj osnovi zabraniti primjenu pristupa SEC-IRBA ako je riječ o sekuritizacijama vrlo složenih ili riskantnih značajki. Za potrebe navedenog, sljedeće se značajke mogu smatrati vrlo složenima ili riskantnima:

Članak 259.

Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s pristupom SEC-IRBA

1.   U skladu s pristupom SEC-IRBA, iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijsku poziciju izračunava se množenjem vrijednosti izloženosti pozicije izračunane u skladu s člankom 248. s primjenjivim ponderom rizika koji se određuje kako slijedi, a ni u kojem slučaju ne može biti niži od 15 %:

pri čemu:

pri čemu:

pri čemu:

pri čemu:

Parametri A, B, C, D i E određuju se u skladu sa sljedećom referentnom tablicom:

2.   Ako odnosni IRB skup sadržava i izloženosti prema stanovništvu i izloženosti koje nisu prema stanovništvu, skup se dijeli na jedan podskup prema stanovništvu i jedan podskup koji nije prema stanovništvu te se za svaki od njih procjenjuje poseban p-parametar (i odgovarajući ulazni parametri N, KIRB i LGD). Potom se na temelju p-parametara svakog podskupa i nominalne količine izloženosti u svakom podskupu izračunava ponderirani prosječni p-parametar za transakciju.

3.   Ako institucija primjenjuje pristup SEC-IRBA na mješoviti skup, p-parametar se izračunava na temelju odnosnih izloženosti na koje se isključivo primjenjuje pristup IRB. Za te se potrebe odnosne izloženosti na koje se primjenjuje standardizirani pristup ne uzimaju u obzir.

4.   Efektivni broj izloženosti (N) izračunava se na sljedeći način:

pri čemu EADi označava vrijednost izloženosti povezanu s i-tom izloženošću u skupu.

Višestruke izloženosti prema istom dužniku konsolidiraju se i tretiraju kao jedna izloženost.

5.   Izloženošću ponderirani prosječni LGD izračunava se na sljedeći način:

pri čemu LGDi označava prosječni LGD povezan sa svim izloženostima prema i-tom dužniku.

Ako se kreditnom i razrjeđivačkom rizikom otkupljenih potraživanja u sekuritizaciji upravlja na skupnoj osnovi, ulazni parametar LGD odgovara ponderiranom prosjeku LGD-a za kreditni rizik i stopostotnom LGD-u za razrjeđivački rizik. Ponderi su pojedinačni kapitalni zahtjevi pristupa IRB za kreditni rizik odnosno za razrjeđivački rizik. U tu se svrhu postojanje jedinstvene pričuve ili prekomjerne kolateralizacije kojom se mogu pokriti gubici koji proizlaze iz kreditnog ili razrjeđivačkog rizika može smatrati indikacijom da se tim rizicima upravlja na skupnoj osnovi.

6.   Ako udio najveće odnosne izloženosti u skupu (C1) ne premašuje 3 %, institucije za izračun vrijednosti N i izloženošću ponderiranih prosječnih LGD-ova mogu primjenjivati sljedeću pojednostavnjenu metodu:

LGD = 0,50

pri čemu:

Ako je dostupna samo vrijednost C1 i ako taj iznos nije veći od 0,03, institucija može odrediti da LGD bude 0,50, a N 1/C1.

7.   Ako je pozicija osigurana mješovitim skupom i institucija može izračunati KIRB za iznose odnosne izloženosti od minimalno 95 % u skladu s člankom 258. stavkom 1. točkom (a), institucija izračunava kapitalni zahtjev za skup odnosnih izloženosti kao:

pri čemu:

d označava udjel iznosa izloženosti odnosnih izloženosti za koje institucija može izračunati KIRB s obzirom na iznos izloženosti svih odnosnih izloženosti.

8.   Ako institucija ima sekuritizacijsku poziciju u obliku izvedenice za zaštitu od tržišnih rizika, uključujući kamatne ili valutne rizike, ona toj izvedenici može pripisati izvedeni ponder rizika ekvivalentan ponderu rizika referentne pozicije koji je izračunan u skladu s ovim člankom.

Za potrebe prvog podstavka, referentna pozicija jest pozicija koja je u svakom smislu jednaka izvedenici ili, u nedostatku takve jednake pozicije, pozicija koja je izvedenici neposredno podređena.

Članak 260.

Tretman STS sekuritizacija u skladu s pristupom SEC-IRBA

U skladu s pristupom SEC-IRBA, ponder rizika za poziciju u STS sekuritizaciji izračunava se u skladu s člankom 259. uz sljedeće izmjene:

donja granica pondera rizika za nadređene sekuritizacijske pozicije = 10 %

Članak 261.

Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu sa standardiziranim pristupom (SEC-SA)

1.   U skladu s pristupom SEC-SA, iznos izloženosti ponderiran rizikom za poziciju u sekuritizaciji izračunava se množenjem vrijednosti izloženosti pozicije, izračunane u skladu s člankom 248., s primjenjivim ponderom rizika koji se određuje kako slijedi, i ni u kojem slučaju ne može biti niži od 15 %:

pri čemu:

pri čemu:

2.   Za potrebe stavka 1. KA se izračunava kako slijedi:

pri čemu:

KSA označava kapitalni zahtjev odnosnog skupa kako je definirano u članku 255.;

W jednak je omjeru:

U tu svrhu izloženost sa statusom neispunjavanja obveza znači odnosna izloženost za koju vrijedi nešto od navedenog: i. dospjela je prije 90 dana ili dulje; ii. podliježe postupku u slučaju stečaja ili nesolventnosti; iii. podliježe ovrsi ili sličnom postupku; ili iv. ima status neispunjavanja obveze u skladu sa sekuritizacijskom dokumentacijom.

Ako institucija nema informacije o statusu u pogledu dospjelih nenaplaćenih potraživanja za 5 % ili manje odnosnih izloženosti u skupu u smislu dospjelih nenaplaćenih potraživanja, ona može primjenjivati pristup SEC-SA uz sljedeću korekciju pri izračunavanju KA:

Ako institucija nema informacije o statusu u pogledu dospjelih nenaplaćenih potraživanja za više od 5 % odnosnih izloženosti u skupu, na poziciju u sekuritizaciji primjenjuje se ponder rizika od 1 250 %.

3.   Ako institucija ima sekuritizacijsku poziciju u obliku izvedenice za zaštitu od tržišnih rizika, uključujući kamatne ili valutne rizike, ona toj izvedenici može pripisati izvedeni ponder rizika ekvivalentan ponderu rizika referentne pozicije koji je izračunan u skladu s ovim člankom.

Za potrebe ovog stavka, referentna pozicija jest pozicija koja je u svakom smislu pari passu izvedenici ili, u nedostatku takve pari passu pozicije, pozicija koja je izvedenici neposredno podređena.

Članak 262.

Tretman STS sekuritizacija u skladu s pristupom SEC-SA

U skladu s pristupom SEC-SA, ponder rizika za poziciju u STS sekuritizaciji izračunava se u skladu s člankom 261. uz sljedeće izmjene:

Članak 263.

Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s pristupom zasnovanim na eksternim rejting-sustavima (pristup SEC-ERBA)

1.   U skladu s pristupom SEC-ERBA, iznos izloženosti ponderiran rizikom za sekuritizacijsku poziciju izračunava se množenjem vrijednosti izloženosti pozicije, izračunane u skladu s člankom 248., s primjenjivim ponderom rizika u skladu s ovim člankom.

2.   Za izloženosti s kratkoročnim kreditnim procjenama ili ako se rejting temeljen na kratkoročnoj kreditnoj procjeni može izvesti u skladu sa stavkom 7., primjenjuju se sljedeći ponderi rizika:

Tablica 1.

3.   Za izloženosti s dugoročnim kreditnim procjenama ili ako se rejting temeljen na dugoročnoj kreditnoj procjeni može izvesti u skladu sa stavkom 7. ovog članka, primjenjuju se ponderi rizika iz tablice 2., prema potrebi korigirani za dospijeće tranše (MT) u skladu s člankom 257. i stavkom 4. ovog članka te, u slučaju nenadređenih tranši, za gustoću tranše u skladu sa stavkom 5. ovog članka:

Tablica 2.

4.   Za određivanje pondera rizika za tranše s dospijećem između jedne i pet godina institucije primjenjuju linearnu interpolaciju među ponderima rizika koji se primjenjuju na dospijeće od jedne i pet godina u skladu s tablicom 2.

5.   Kako bi uzele u obzir gustoću tranše institucije ponder rizika za nenadređene tranše izračunavaju kako slijedi:

pri čemu je:

T = gustoća tranše izračunana kao D – A

pri čemu:

6.   Ponderi rizika za nenadređene tranše koji proizlaze iz stavaka 3., 4. i 5. ne smiju biti niži od 15 %. Uz navedeno, tako izračunani ponderi rizika ne smiju biti niži od pondera rizika koji odgovara hipotetskoj nadređenoj tranši iste sekuritizacije s istom kreditnom procjenom i istim dospijećem.

7.   Za potrebe primjene izvedenih rejtinga, institucije poziciji bez rejtinga pripisuju izvedeni rejting ekvivalentan kreditnoj procjeni referentne pozicije s rejtingom koja ispunjava sve sljedeće uvjete:

8.   Ako institucija ima sekuritizacijsku poziciju u obliku izvedenice za zaštitu od tržišnog rizika, uključujući kamatne ili valutne rizike, ona toj izvedenici može pripisati izvedeni ponder rizika ekvivalentan ponderu rizika referentne pozicije koji je izračunan u skladu s ovim člankom.

Za potrebe prvog podstavka, referentna pozicija jest pozicija koja je u svakom smislu jednaka izvedenici ili, u nedostatku takve jednake pozicije, pozicija koja je transakciji izvedenicama neposredno podređena.

Članak 264.

Tretman STS sekuritizacija u skladu s pristupom SEC-ERBA

1.   U skladu s pristupom SEC-ERBA, ponder rizika za poziciju u STS sekuritizaciji izračunava se u skladu s člankom 263. uz izmjene utvrđene ovim člankom.

2.   Za izloženosti s kratkoročnim kreditnim procjenama ili ako rejting temeljen na kratkoročnoj kreditnoj procjeni može biti izveden u skladu s člankom 263. stavkom 7., primjenjuju se sljedeći ponderi rizika:

Tablica 3.

3.   Za izloženosti s dugoročnim kreditnim procjenama ili ako rejting temeljen na dugoročnoj kreditnoj procjeni može biti izveden u skladu s člankom 263. stavkom 7., ponderi rizika određuju se u skladu s tablicom 4. korigirani za dospijeće tranše (MT) u skladu s člankom 257. i člankom 263. stavkom 4. te, u slučaju nenadređenih tranši, za gustoću tranše u skladu s člankom 263. stavkom 5.:

Tablica 4.

Članak 265.

Opseg i operativni zahtjevi za pristup interne procjene

1.   Iznose izloženosti ponderirane rizikom za pozicije bez rejtinga u programima ABCP ili transakcijama ABCP institucije u okviru pristupa interne procjene mogu izračunavati u skladu s člankom 266. ako su ispunjeni uvjeti iz stavka 2. ovog članka.

Kada je institucija u skladu sa stavkom 2. ovog članka dobila odobrenje primijeniti pristup interne procjene, a specifična pozicija u programu ABCP ili transakciji ABCP ulazi u područje primjene koje obuhvaća takvo odobrenje, institucija primjenjuje taj pristup da bi izračunala iznos izloženosti ponderiran rizikom za tu poziciju.

2.   Nadležna tijela institucijama odobravaju primjenu pristupa interne procjene na jasno definirano područje primjene ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

3.   Ako reviziju iz stavka 2. točke (g) provode institucijine službe za unutarnju reviziju, provjeru kredita ili upravljanje rizicima, te službe moraju biti neovisne od unutarnjih službi institucije koje su u okviru programa ABCP zadužene za odnose s poduzećima i klijentima.

4.   Institucije kojima je izdano odobrenje za primjenu pristupa interne procjene ne smiju ponovno primjenjivati druge metode na pozicije obuhvaćene područjem primjene pristupa interne procjene, osim ako su ispunjena oba sljedeća uvjeta:

Članak 266.

Izračunavanje iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s pristupom interne procjene

1.   U skladu s pristupom interne procjene institucija, na temelju svoje interne procjene, poziciji bez rejtinga u okviru programa ABCP ili transakcije ABCP pripisuje jedan od razreda rejtinga utvrđenih u članku 265. stavku 2. točki (e). Poziciji se dodjeljuje izvedeni rejting koji je jednak kreditnim procjenama koje odgovaraju tom razredu rejtinga u skladu s člankom 265. stavkom 2. točkom (e).

2.   Rejting izveden u skladu sa stavkom 1. u trenutku svog prvog dodjeljivanja najmanje je na razini investicijskog rejtinga ili na boljoj razini te ga VIPKR za potrebe izračunavanja iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom smatra prihvatljivom kreditnom procjenom u skladu s člankom 263. ili člankom 264., ovisno o tome koji se primjenjuje.

Pododjeljak 4.

Gornje granice za sekuritizacijske pozicije

Članak 267.

Maksimalni ponder rizika za nadređene sekuritizacijske pozicije: pristup odnosnih izloženosti

1.   Institucija koja u svakom trenutku poznaje sastav odnosnih izloženosti može nadređenoj sekuritizacijskoj poziciji pripisati maksimalni ponder rizika jednak izloženošću ponderiranom prosječnom ponderu rizika koji bi se primjenjivao na odnosne izloženosti da one nisu bile sekuritizirane.

2.   U slučaju skupova odnosnih izloženosti, ako institucija primjenjuje isključivo standardizirani pristup ili pristup IRB, maksimalni ponder rizika nadređene sekuritizacijske pozicije jednak je izloženošću ponderiranom prosječnom ponderu rizika koji bi se primjenjivao na odnosne izloženosti, u skladu s poglavljem 2. ili poglavljem 3., kakve bi bile da te izloženosti nisu bile sekuritizirane.

U slučaju mješovitih skupova maksimalni ponder rizika izračunava se na sljedeći način:

3.   Za potrebe ovog članka, ponder rizika koji bi se primjenjivao u skladu s pristupom IRB, na temelju poglavlja 3., jednak je omjeru:

4.   Ako je maksimalni ponder rizika izračunan u skladu sa stavkom 1. manji od donjih granica pondera rizika iz članaka od 259. do 264., ovisno o tome koji se primjenjuje, umjesto njih se primjenjuje taj ponder rizika.

Članak 268.

Maksimalni kapitalni zahtjevi

1.   Institucija inicijator, institucija sponzor ili druga institucija koja primjenjuje pristup SEC-IRBA ili institucija inicijator ili institucija sponzor koja primjenjuje pristup SEC-SA ili pristup SEC-ERBA može na sekuritizacijsku poziciju koju drži primjenjivati maksimalni kapitalni zahtjev jednak kapitalnim zahtjevima koji bi se dobili izračunom u skladu s poglavljem 2. ili 3. za odnosne izloženosti kakve bi bile da nisu bile sekuritizirane. Za potrebe ovog članka, kapitalni zahtjev pristupa IRB uključuje iznos očekivanih gubitaka povezanih s tim izloženostima, izračunan u skladu s poglavljem 3., i iznos neočekivanih gubitaka.

2.   U slučaju mješovitih skupova, maksimalni kapitalni zahtjev određuje se tako da se izračuna izloženošću ponderirani prosječni iznos kapitalnih zahtjeva za dio odnosnih izloženosti na koji se primjenjuje pristup IRB i za dio na koji se primjenjuje standardizirani pristup u skladu sa stavkom 1.

3.   Maksimalni kapitalni zahtjev rezultat je umnoška iznosa izračunanog u skladu sa stavkom 1. ili 2. i najvećeg udjela kamata koje institucija ima u relevantnim tranšama (V)., izraženog kao postotak i izračunanog na sljedeći način:

4.   Pri izračunavanju maksimalnog kapitalnog zahtjeva za sekuritizacijsku poziciju u skladu s ovim člankom, cijeli iznos eventualnog dobitka od prodaje i samo kamatnih stripova za poboljšanje kredita iz sekuritizacijske transakcije oduzima se od redovnog osnovnog kapitala u skladu s člankom 36. stavkom 1. točkom (k).

Pododjeljak 5.

Ostale odredbe

Članak 269.

Resekuritizacije

1.   Na poziciju u resekuritizaciji institucije primjenjuju pristup SEC-SA u skladu s člankom 261. uz sljedeće izmjene:

2.   KSA za odnosne sekuritizirane izloženosti izračunava se u skladu s pododjeljkom 2.

3.   Maksimalni kapitalni zahtjevi iz pododjeljka 4. ne primjenjuju se na resekuritizacijske pozicije.

4.   Ako se skup odnosnih izloženosti sastoji od mješavine sekuritizacijskih tranši i drugih vrsta imovine, parametar KA određuje se kao nominalnom izloženošću ponderirani prosječni KA koji se izračunava zasebno za svaku podskupinu izloženosti.

Članak 270.

Nadređene pozicije u sekuritizacijama kredita za MSP-ove

Institucija inicijator može izračunati iznose izloženosti ponderirane rizikom za sekuritizacijsku poziciju u skladu s člancima 260., 262. ili 264., ovisno o tome koji se primjenjuje, ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

Članak 270.a

Dodatni ponder rizika

1.   Ako institucija zbog svojeg nemara ili propusta u bilo kojem materijalnom pogledu ne ispunjava zahtjeve iz poglavlja 2. Uredbe (EU) 2017/2402 , nadležna tijela određuju razmjerni dodatni ponder rizika od najmanje 250 % pondera rizika, uz gornju granicu od 1 250 %, koji se primjenjuje na relevantne sekuritizacijske pozicije na način određen u članku 247. stavku 6. odnosno članku 337. stavku 3. ove Uredbe. Dodatni ponder rizika postupno se povisuje sa svakim sljedećim kršenjem odredaba o dubinskoj analizi i upravljanju rizikom. Nadležna tijela uzimaju u obzir izuzeća za određene sekuritizacije iz članka 6. stavka 5. Uredbe (EU) 2017/2402 smanjivanjem pondera rizika koji bi inače propisivala u skladu s ovim člankom za sekuritizaciju na koju se primjenjuje članak 6. stavak 5. Uredbe (EU) 2017/2402.

2.   EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda za olakšavanje konvergencije nadzornih praksi u vezi s provedbom stavka 1., uključujući mjere koje je potrebno donijeti u slučaju kršenja obveza dubinske analize i upravljanja rizikom. EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. siječnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda navedenih u prvom podstavku u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

Odjeljak 4.

Vanjske kreditne procjene

Članak 270.b

Korištenje kreditnih procjena vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

Institucije se mogu koristiti kreditnim procjenama za određivanje pondera rizika sekuritizacijske pozicije u skladu s ovim poglavljem samo ako je kreditnu procjenu dodijelio ili potvrdio VIPKR u skladu s Uredbom (EZ) br. 1060/2009.

Članak 270.c

Zahtjevi koje moraju ispuniti kreditne procjene vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika

Za potrebe izračuna iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s odjeljkom 3. institucije se koriste kreditnom procjenom VIPKR-a samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

Članak 270.d

Upotreba kreditnih procjena

1.   Institucija može odlučiti da odabere jednu ili više vanjskih institucija za procjenu kreditnog rizika, čije se kreditne procjene upotrebljavaju za izračun iznosâ izloženosti ponderiranih rizikom u skladu s ovim poglavljem (‚,odabrani VIPKR’).

2.   Institucija se koristi kreditnim procjenama svojih sekuritizacijskih pozicija na dosljedan i neselektivan način te, za potrebe toga, mora poštovati sljedeće zahtjeve:

3.   Ako odnosne izloženosti sekuritizacije uživaju punu ili djelomičnu prihvatljivu kreditnu zaštitu u skladu s poglavljem 4. te ako je učinak te zaštite uzet u obzir u kreditnoj procjeni sekuritizacijske pozicije od strane odabranog VIPKR-a, institucija primjenjuje ponder rizika povezan s tom kreditnom procjenom. Ako kreditna zaštita iz ovog stavka nije prihvatljiva u skladu s poglavljem 4., ona se ne priznaje, a sekuritizacijska pozicija se tretira kao pozicija bez rejtinga.

4.   Ako sekuritizacijska pozicija uživa prihvatljivu kreditnu zaštitu u skladu s poglavljem 4. te ako je učinak te zaštite uzet u obzir u njezinoj kreditnoj procjeni od strane odabranog VIPKR-a, institucija sekuritizacijsku poziciju tretira kao da je bez rejtinga i izračunava iznose izloženosti ponderirane rizikom u skladu s poglavljem 4.

Članak 270.e

Raspoređivanje sekuritizacija

EBA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kako bi se objektivno i dosljedno rasporedili stupnjevi kreditne kvalitete iz ovog poglavlja povezani s relevantnim kreditnim procjenama svih VIPKR-ova. Za potrebe ovog članka, EBA osobito:

EBA dostavlja Komisiji taj nacrt provedbenih tehničkih standarda do 1. srpnja 2014.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1093/2010.”

10.

Članak 337. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 337.

Kapitalni zahtjev za sekuritizacijske instrumente

1.   Kada je riječ o instrumentima u knjizi trgovanja koji su sekuritizacijske pozicije, institucija neto pozicije, koje su izračunane u skladu s člankom 327. stavkom 1., ponderira s 8 % pondera rizika koji bi primijenila na poziciju iz svoje knjige pozicija kojima se ne trguje u skladu s glavom II. poglavljem 5. odjeljkom 3.

2.   Pri određivanju ponderâ rizika za potrebe stavka 1., procjene PD-a i LGD-a mogu se odrediti na temelju procjena izvedenih iz internog modela za dodatni rizik statusa neispunjavanja obveza i migracijski rizik (model IRC) pristupa IRB institucije kojoj je odobrena primjena internog modela za specifični rizik dužničkih instrumenata. Potonja mogućnost može se upotrebljavati samo uz odobrenje nadležnih tijela koje se izdaje ako navedene procjene ispunjavaju kvantitativne zahtjeve za pristup IRB iz glave II. poglavlja 3.

U skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010, EBA izdaje smjernice o upotrebi procjena PD-a i LGD-a kao ulaznih parametara kad se te procjene temelje na modelu IRC.

3.   Za sekuritizacijske pozicije koje podliježu dodatnom ponderu rizika u skladu s člankom 247. stavkom 6. primjenjuje se 8 % ukupnog pondera rizika.

4.   Institucija zbraja svoje ponderirane pozicije koje proizlaze iz primjene stavaka 1., 2. i 3. neovisno o tome jesu li duge ili kratke kako bi izračunala svoje kapitalne zahtjeve za specifični rizik, uz iznimku sekuritizacijskih pozicija na koje se primjenjuje članak 338. stavak 4.

5.   Ako institucija inicijator tradicionalne sekuritizacije ne ispunjava uvjete za prijenos znatnog rizika iz članka 244., ona u izračun svojeg kapitalnog zahtjeva uključuje odnosne izloženosti sekuritizacije kakve bi bile da te izloženosti nisu bile sekuritizirane.

Ako institucija inicijator sintetske sekuritizacije ne ispunjava uvjete za prijenos znatnog rizika iz članka 245., ona u izračun svojih kapitalnih zahtjeva uključuje odnosne izloženosti sekuritizacije kakve bi bile da te izloženosti nisu bile sekuritizirane te zanemaruje učinak sintetske sekuritizacije za potrebe kreditne zaštite.”.

11.

Dio peti briše se te se sva upućivanja na njega čitaju kao upućivanja na poglavlje 2. Uredbe (EU) 2017/2402

12.

U članku 457. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

13.

Članak 462. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 462.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 244. stavka 6. i članka 245. stavka 6. te članaka od 456. do 460. dodjeljuje se na neodređeno vrijeme od 28. lipnja 2013.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom mogu trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 244. stavka 6. i članka 245. stavka 6. te članaka od 456. do 460. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 244. stavka 6. i članka 245. stavka 6. te članaka od 456. do 460. stupa na snagu samo ako Europski parlament ni Vijeće u roku od tri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za tri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

14.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 519.a

Izvješćivanje i preispitivanje

Najkasnije do 1. siječnja 2022. Komisija, na temelju promjena na sekuritizacijskim tržištima uključujući iz makrobonitetne i ekonomske perspektive, Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni odredaba iz poglavlja 5. glave II. dijela trećeg. U tom izvješću, kojem se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog, ocjenjuju se posebice sljedeći elementi:

Tim se izvješćem ujedno uzima u obzir razvoj regulative u međunarodnim forumima, posebno one koja se odnosi na međunarodne standarde o sekuritizaciji.”.

28.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 347/35

(1)

Sekuritizacijom su obuhvaćene transakcije kojima se zajmodavcu ili vjerovniku – obično kreditnoj instituciji ili trgovačkom društvu – omogućuje refinanciranje skupa kredita, izloženosti ili potraživanja, kao što su stambeni krediti, krediti za kupnju automobila ili leasing automobila, potrošački krediti, kreditne kartice ili potraživanja od kupaca njihovim pretvaranjem u vrijednosne papire kojima se trguje. Zajmodavac objedinjuje i „preoblikuje” portfelj svojih kredita i raspodjeljuje ih u različite kategorije rizika za različite ulagatelje, čime ulagateljima omogućuje pristup ulaganjima u kredite i druge izloženosti kojima inače ne bi imali izravan pristup. Povrat od ulaganja ulagatelji ostvaruju iz novčanih tokova odnosnih kredita.

(2)

U svojoj komunikaciji od 26. studenoga 2014. o planu ulaganja za Europu Komisija je najavila svoju namjeru ponovnog pokretanja tržišta kvalitetnih sekuritizacija bez ponavljanja pogrešaka iz razdoblja prije financijske krize 2008. Razvoj jednostavnog, transparentnog i standardiziranog sekuritizacijskog tržišta sastavni je dio unije tržišta kapitala i doprinosi prioritetnom cilju Komisije, a to je poticati otvaranje radnih mjesta i povratak održivom rastu.

(3)

Unija želi ojačati zakonodavni okvir proveden nakon financijske krize u cilju rješavanja rizika svojstvenih iznimno složenim, netransparentnim i rizičnim sekuritizacijama. Nužno je osigurati donošenje pravila kojima će se jednostavni, transparentni i standardizirani proizvodi bolje diferencirati od složenih, netransparentnih i rizičnih instrumenata te primijeniti bonitetni okvir osjetljiviji na rizik.

(4)

Sekuritizacija je važan element za dobro funkcioniranje financijskih tržišta. Dobro strukturirana sekuritizacija važan je kanal za diversifikaciju izvora financiranja i širu raspodjelu rizika unutar financijskog sustava Unije. Omogućuje širu distribuciju rizika financijskog sektora i može pomoći osloboditi bilance inicijatorâ kako bi se omogućilo daljnje kreditiranje gospodarstva. Sve u svemu, može poboljšati učinkovitost u financijskom sustavu i osigurati dodatne prilike za ulaganja. Sekuritizacija može biti poveznica između kreditnih institucija i tržišta kapitala, što će neizravno donijeti korist poduzećima i građanima (na primjer, putem jeftinijih kredita i financiranja poduzeća te kredita za nekretnine i kreditnih kartica). Međutim, u ovoj Uredbi prepoznaju se rizici sve veće međupovezanosti i prekomjerne financijske poluge koji se javljaju kod sekuritizacije te se poboljšava mikrobonitetni nadzor koji nadležna tijela provode nad sudjelovanjem financijske institucije na sekuritizacijskom tržištu kao i makrobonitetni nadzor nad tim tržištem od strane Europskog odbora za sistemske rizike (ESRB) osnovanog Uredbom (EU) br. 1092/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (4) te nacionalnih nadležnih i određenih tijela za makrobonitetne instrumente.

(5)

Kako bi se uspostavio bonitetni okvir osjetljiviji na rizik za jednostavne, transparentne i standardizirane („STS”) sekuritizacije, Unija bi trebala jasno definirati što je STS sekuritizacija jer bi se u protivnom regulatorni tretman osjetljiviji na rizik za kreditne institucije i društva za osiguranje na drukčiji način primjenjivao na vrste sekuritizacija koje se razlikuju u državama članicama. To bi dovelo do nejednakih uvjeta i regulatorne arbitraže, dok je potrebno osigurati da Unija funkcionira kao jedinstveno tržište za STS sekuritizacije te da olakšava prekogranične transakcije.

(6)

U skladu s postojećim definicijama u sektorskom zakonodavstvu Unije, primjereno je utvrditi definicije svih ključnih pojmova iz područja sekuritizacije. Posebno je potrebna jasna i obuhvatna definicija sekuritizacije kako bi se obuhvatile sve transakcije ili sheme u kojima je kreditni rizik povezan s izloženošću ili skupom izloženosti tranširan. Izloženost iz koje proizlazi izravna obveza plaćanja za transakciju ili shemu koja se upotrebljava za financiranje ili upravljanje materijalnom imovinom ne treba se smatrati izloženošću prema sekuritizaciji, čak i ako iz transakcije ili sheme proizlaze obveze plaćanja različitog statusa u redoslijedu naplate.

(7)

Sponzor bi trebao biti u mogućnosti delegirati zadatke serviseru, ali bi i dalje trebao biti odgovoran za upravljanje rizikom. Osobito, sponzor ne bi smio prenijeti zahtjev za zadržavanje rizika svojem serviseru. Serviser bi trebao biti regulirani upravitelj imovinom kao što je društvo za upravljanje subjektom za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS), upravitelj alternativnih investicijskih fondova (UIAF) ili subjekt određen Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) (subjekt iz MiFID-a).

(8)

Ovom se Uredbom uvodi zabrana resekuritizacije, podložno odstupanjima u određenim slučajevima resekuritizacija koje se upotrebljavaju u zakonite svrhe i pojašnjenjima o tome smatraju li se programi komercijalnih zapisa osiguranih imovinom (ABCP) resekuritizacijama. Resekuritizacijama bi se mogla omesti razina transparentnosti koja se pokušava uspostaviti ovom Uredbom. Međutim, u iznimnim okolnostima resekuritizacija može biti korisna za zaštitu interesa ulagatelja. Stoga bi resekuritizacija trebala biti dopuštena samo u posebnim slučajevima, kako je utvrđeno ovom Uredbom. Osim toga, za financiranje realnoga gospodarstva važno je da potpuno osigurani programi ABCP kojima se ne uvodi nikakvo retranširanje uz transakcije koje se programom financiraju ostanu izvan područja primjene zabrane resekuritizacije.

(9)

Ne samo da se ulaganjima u sekuritizacije ili izloženostima sekuritizacijama ulagatelji izlažu kreditnim rizicima odnosnih kredita ili izloženosti, već bi proces strukturiranja sekuritizacija mogao dovesti i do drugih rizika kao što su rizik agencije, rizik modela, pravni i operativni rizik, rizik druge ugovorne strane, rizik servisiranja, likvidnosni rizik i koncentracijski rizik. Stoga je nužno da institucionalni ulagatelji podliježu proporcionalnim zahtjevima u vezi s dubinskom analizom, kojima se osigurava da pravilno procjenjuju rizike povezane sa svim vrstama sekuritizacija, u korist krajnjih ulagatelja. Stoga se dubinskom analizom isto tako može povećati povjerenje u tržište i među pojedinim inicijatorima, sponzorima i ulagateljima. Potrebno je i da ulagatelji provedu primjerenu dubinsku analizu u pogledu STS sekuritizacija. Oni mogu prikupiti informacije koje objavljuju stranke sekuritizacije, osobito STS obavijest i povezane informacije objavljene u tom kontekstu, kojima bi se ulagateljima pružile sve relevantne informacije o načinu ispunjavanja STS kriterija. Institucionalni ulagatelji trebali bi se moći na odgovarajući način osloniti na STS obavijest i informacije koje objavljuju inicijator, sponzor i sekuritizacijski subjekt posebne namjene (SSPN) u pogledu toga ispunjava li sekuritizacija STS zahtjeve. Ipak, ne bi se trebali isključivo i mehanički oslanjati na takvu obavijest i takve informacije.

(10)

Neophodno je uskladiti interese inicijatora, sponzora, izvornih zajmodavaca koji su uključeni u sekuritizaciju i ulagatelja. Kako bi to postigli, inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac trebali bi zadržati znatan udio u odnosnim izloženostima sekuritizacije. Zato je važno da inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac zadrže znatnu neto ekonomsku izloženost dotičnom odnosnom riziku. Općenito, sekuritizacijske transakcije ne bi trebale biti strukturirane na način kojim se izbjegava primjena zahtjeva za zadržavanje. Taj bi se zahtjev trebao primjenjivati u svim situacijama u kojima je primjenjiv ekonomski sadržaj sekuritizacije, bez obzira na pravni oblik ili instrumente koji se upotrebljavaju. Nema potrebe za višestrukom primjenom zahtjeva za zadržavanje. Kod svake sekuritizacije dovoljno je da zahtjevu podliježe samo inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac. Isto tako, ako sekuritizacijske transakcije sadrže druge sekuritizacijske pozicije kao odnosne izloženosti, zahtjev za zadržavanje trebao bi se primjenjivati samo na sekuritizaciju koja je predmet ulaganja. U STS obavijesti trebalo bi obavješćivati ulagatelje da inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac zadržava znatnu neto ekonomsku izloženost odnosnim rizicima. Trebalo bi predvidjeti određene iznimke za slučajeve u kojima za sekuritizirane izloženosti u cijelosti, bezuvjetno i neopozivo jamče određena javna tijela. Ako se potpora iz javnih sredstava pruža u obliku jamstava ili iz drugih izvora, ova Uredba ne dovodi u pitanje pravila o državnim potporama.

(11)

Inicijatori ili sponzori ne bi trebali iskoristiti činjenicu da bi oni mogli imati više informacija od ulagatelja i potencijalnih ulagatelja o imovini prenesenoj na SSPN te ne bi, bez znanja ulagatelja ili potencijalnih ulagatelja, trebali prenositi na SSPN imovinu čiji je profil kreditne rizičnosti veći od profila kreditne rizičnosti usporedive imovine u bilanci inicijatorâ. Na svako kršenje te obveze trebalo bi primjenjivati sankcije koje određuju nadležna tijela, ali samo ako je riječ o namjernom kršenju obveze. Na sam nemar ne bi se trebale primjenjivati sankcije u tom pogledu. Međutim, tom se obvezom ni na koji način ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo inicijatorâ ili sponzorâ da za prijenos na SSPN izaberu imovinu koja ex ante ima profil kreditne rizičnosti veći od prosječnoga u usporedbi s prosječnim profilom kreditne rizičnosti usporedive imovine koja ostaje u bilanci inicijatora, pod uvjetom da se ulagatelji ili potencijalni ulagatelji jasno obavijeste o profilu veće kreditne rizičnosti imovine prenesene na SSPN. Nadležna tijela trebala bi nadzirati usklađenost s ovom obvezom uspoređujući temeljne imovine sekuritizacije i usporedive imovine u bilanci inicijatora.

Usporedba uspješnosti trebala bi se provoditi između imovine za koju se ex ante očekuje da će imati sličnu uspješnost, primjerice između neprihodujućih stambenih hipoteka prenesenih na SSPN i neprihodujućih stambenih hipoteka u bilanci inicijatora.

Ne postoji pretpostavka da bi uspješnost temeljne imovine sekuritizacije trebala biti slična uspješnosti prosječne imovine u bilanci inicijatora.

(12)

Sposobnost ulagatelja i potencijalnih ulagatelja da provedu dubinsku analizu i potom donesu utemeljene procjene kreditne sposobnosti određenog sekuritizacijskog instrumenta ovisi o njihovu pristupu informacijama o tim instrumentima. Na temelju postojećeg zakonodavstva važno je uspostaviti sveobuhvatan sustav u okviru kojeg će ulagatelji i potencijalni ulagatelji imati pristup svim relevantnim informacijama tijekom cijelog razdoblja trajanja transakcija, kako bi se smanjile obveze izvješćivanja inicijatora, sponzora i SSPN-a te omogućio trajan, jednostavan i slobodan pristup ulagatelja pouzdanim informacijama o sekuritizacijama. U svrhu postizanja bolje tržišne transparentnosti trebalo bi uspostaviti okvir za repozitorij podataka o sekuritizaciji kako bi se prikupljala odgovarajuća izvješća prije svega o odnosnim izloženostima u sekuritizacijama. Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala) („ESMA”), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (6), trebalo bi odobravati i nadzirati takve registre podataka o sekuritizaciji. Pri navođenju pojedinosti takvih obveza izvješćivanja ESMA bi trebala osigurati da se informacije koje se moraju nalaziti u tim registrima što je više moguće temelje na postojećim obrascima za objavljivanje takvih informacija.

(13)

Glavna svrha opće obveze inicijatora, sponzora i SSPN-a da putem sekuritizacijskog repozitorija daju na raspolaganje informacije o sekuritizacijama jest pružiti ulagateljima jedinstven i nadziran izvor podataka koji im je potreban za provedbu dubinske analize. Privatne sekuritizacije često su nestandardizirane. Važne su jer strankama dopuštaju obavljanje sekuritizacijskih transakcija, a da se tržištu i konkurentima ne otkriju osjetljive poslovne informacije o transakciji (npr. da je određenom trgovačkom društvu potrebno financiranje kako bi proširilo proizvodnju ili da je ulazak investicijskog društva na novo tržište dio njegove strategije) i/ili o temeljnoj imovini (npr. o vrsti potraživanja od kupaca koje određeno industrijsko poduzeće generira). U tim slučajevima ulagatelji su u izravnom kontaktu s incijatorom i/ili sponzorom i izravno od njih dobivaju informacije koje su im potrebne za obavljanje dubinske analize. Stoga je prikladno izuzeti privatne sekuritizacije od obveze da se informacije o transakciji proslijede u sekuritizacijski repozitorij.

(14)

Inicijatori, sponzori i izvorni zajmodavci trebali bi na izloženosti koje se sekuritiziraju primijeniti iste pouzdane i dobro definirane kriterije za odobravanje kredita koje primjenjuju na izloženosti koje nisu sekuritizirane. Međutim, u mjeri u kojoj potraživanja od kupaca nisu inicirana u obliku kredita, u vezi s potraživanjima od kupaca nije potrebno ispuniti kriterije za odobravanje kredita.

(15)

Sekuritizacijski instrumenti općenito nisu pogodni za male ulagatelje u smislu Direktive 2014/65/EU.

(16)

Inicijatori, sponzori i SSPN-i trebali bi u izvješću ulagateljima staviti na raspolaganje sve materijalno značajne podatke o kreditnoj kvaliteti i uspješnosti odnosnih izloženosti, uključujući podatke kojima se ulagateljima omogućuje da jasno utvrde neurednosti u plaćanju i neispunjavanje obveza odnosnih dužnika, restrukturiranje duga, otpust duga, odgodu plaćanja, otkup, razmake između plaćanja, gubitke, storniranja, povrate i druge instrumente za ispravljanje uspješnosti imovine u skupu odnosnih izloženosti. U izvješću ulagateljima trebali bi se u slučaju sekuritizacije koja nije transakcija ABCP navesti i podaci o novčanim tokovima koji nastaju na temelju odnosnih izloženosti i obveza povezanih s sekuritizacijom, uključujući zasebno objavljivanje dobiti i isplata sekuritizacijske pozicije, odnosno planiranu glavnicu, planirane kamate, prijevremeno otplaćenu glavnicu, dospjele kamate i naknade, te podaci povezani s aktiviranjem bilo kojeg događaja koji dovodi do promjena u prvenstvu plaćanja ili zamjena bilo koje druge ugovorne strane, kao i podaci o iznosu i obliku kreditnog poboljšanja dostupnog svakoj tranši. Iako su jednostavne, transparentne i standardizirane sekuritizacije do sada bile uspješne, ispunjavanje STS zahtjeva ne znači da sekuritizacijska pozicija nije povezana s rizicima niti se time upućuje na ikakve pokazatelje kvalitete temeljnih kredita sekuritizacije. Naprotiv, to bi se trebalo shvatiti kao naznaka da će razborit i pažljiv ulagatelj moći analizirati rizike povezane sa sekuritizacijom.

Kako bi dugoročne sekuritizacije i kratkoročne sekuritizacije (odnosno programi ABCP i transakcije ABCP) mogle imati različita strukturna obilježja, trebale bi postojati dvije vrste STS zahtjeva: jedan za dugoročne, a drugi za kratkoročne sekuritizacije koji odgovaraju tim dvama tržišnim segmentima koji različito funkcioniraju. Programi ABCP oslanjaju se na niz transakcija ABCP koje se sastoje od kratkoročnih izloženosti koje je potrebno zamijeniti nakon dospijeća. Sekuritizacija se u okviru transakcije ABCP među ostalim može postići dogovorom o varijabilnom diskontu kupovne cijene na skupu odnosnih izloženosti ili izdavanjem nadređenih ili podređenih obveznica od strane SSPN-a u strukturi sufinanciranja pri čemu se nadređene obveznice potom prenose subjektu koji kupuje jedan ili više programa ABCP. Međutim, transakcije ABCP koje se smatraju jednostavnima, transparentnima i standardiziranima ne bi trebale obuhvaćati resekuritizacije. Osim toga, STS kriteriji trebali bi odražavati i posebnu ulogu sponzora u pružanju likvidnosne potpore programu ABCP, posebno za potpuno osigurane programe ABCP.

(17)

Na međunarodnoj i razini Unije uložen je velik trud u definiranje STS sekuritizacije. U delegiranim uredbama Komisije (EU) 2015/35 (7) i (EU) 2015/61 (8) već su utvrđeni kriteriji za STS sekuritizaciju za posebne svrhe, spram koje se pruža bonitetni tretman koji je osjetljiviji na rizik.

(18)

SSPN-i bi trebali imati poslovni nastan samo u trećim zemljama koje nisu uvrštene na popis visokorizičnih i nekooperativnih jurisdikcija koji je sastavila Stručna skupina za financijsko djelovanje (FATF). Ako se do preispitivanja ove Uredbe donese poseban popis Unije s jurisdikcijama trećih zemalja koje se odbijaju uskladiti sa standardima dobrog poreznog upravljanja, taj popis Unije trebalo bi uzeti u obzir i mogao bi postati referentni popis za treće zemlje u kojima SSPN-i ne smiju imati poslovni nastan.

(19)

Od ključne je važnosti utvrditi opću definiciju STS sekuritizacije primjenjivu na različite sektore na temelju postojećih kriterija, kriterija koje su donijeli Bazelski odbor za nadzor banaka (BCBS) i Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO) 23. srpnja 2015. za utvrđivanje jednostavnih, transparentnih i usporedivih sekuritizacija u okviru odgovarajućeg kapitala za sekuritizacije, a posebno na temelju mišljenja o europskom okviru za kvalifikaciju sekuritizacije kojeg je 7. srpnja 2015. objavilo Europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo) (EBA) osnovano Uredbom (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(20)

Provedba STS kriterija diljem Unije ne bi trebala dovesti do neujednačenih pristupa. Neujednačenim bi se pristupima stvorile moguće prepreke prekograničnim ulagateljima obvezujući ih da se upoznaju s detaljima okvira država članica, čime bi se narušilo povjerenje ulagatelja u STS kriterije. EBA bi stoga trebala izraditi smjernice kako bi se osiguralo zajedničko i dosljedno shvaćanje STS zahtjeva u cijeloj Uniji i riješili potencijalni problemi tumačenja. Takvim jedinstvenim tumačenjem olakšalo bi se inicijatorima, sponzorima i ulagateljima usvajanje STS kriterija. ESMA bi također trebala imati aktivnu ulogu u rješavanju potencijalnih problema pri tumačenju.

(21)

Radi sprječavanja neujednačenih pristupa u provedbi STS kriterija, tri europska nadzorna tijela (ESA-e) trebala bi u okviru Zajedničkog odbora europskih nadzornih tijela koordinirati svoj rad i rad nadležnih tijela kako bi se osigurala međusektorska dosljednost te procijeniti praktična pitanja koja bi se mogla pojaviti u vezi sa STS sekuritizacijama. Pritom bi trebalo zatražiti i mišljenja sudionika na tržištu te ih uzeti u obzir u mjeri u kojoj je to moguće. Rezultat tih rasprava trebalo bi objaviti na internetskim stranicama ESA-a kako bi se inicijatorima, sponzorima, SSPN-ima i ulagateljima pomoglo pri procjeni STS sekuritizacija prije izdavanja takvih pozicija ili ulaganja u njih. Takav bi koordinacijski mehanizam bio osobito važan u razdoblju prije provedbe ove Uredbe.

(22)

Ovom Uredbom omogućuje se da samo sekuritizacije „stvarne prodaje” nose oznaku STS. U sekuritizaciji stvarne prodaje vlasništvo odnosnih izloženosti prenosi se ili dodjeljuje subjektu izdavatelja, a to je SSPN. Prijenos ili ustupanje odnosnih izloženosti SSPN-u ne bi trebali podlijegati odredbama o povratu sredstava u slučaju nesolventnosti prodavatelja, ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog prava o nesolventnosti u skladu s kojima prodaja odnosnih izloženosti zaključena u određenom roku prije objave nesolventnosti prodavatelja može pod strogim uvjetima biti poništena.

(23)

Pravnim mišljenjem kvalificiranog pravnog savjetnika mogla bi se potvrditi stvarna prodaja ili ustupanje ili prijenos s jednakim pravnim učinkom odnosnih izloženosti i provedivost takve stvarne prodaje, ustupanja ili prijenosa s jednakim pravnim učinkom u skladu s primjenjivim pravom.

(24)

U sekuritizacijama koje nisu „stvarna prodaja” odnosne izloženosti ne prenose se na subjekt izdavatelja koji je SSPN, već se kreditni rizik povezan s odnosnim izloženostima prenosi na temelju ugovora o izvedenicama ili jamstava. Time se uvodi dodatni kreditni rizik druge ugovorne strane i potencijalna složenost povezana posebno sa sadržajem ugovora o izvedenicama. Iz tih razloga STS kriterijima ne bi trebala biti dopuštena sintetska sekuritizacija.

Trebalo bi prepoznati napredak koji je EBA postigla u svojem izvješću iz prosinca 2015. u kojem je utvrđen mogući niz STS kriterija za sintetsku sekuritizaciju i određena „bilančna sintetska sekuritizacija” i „arbitražna sintetska sekuritizacija”. Nakon što EBA jasno odredi niz STS kriterija primjenjivih specifično na bilančne sintetske sekuritizacije u cilju promicanja financiranja realnoga gospodarstva, a pogotovo MSP-a, koji od takvih sekuritizacija imaju najviše koristi, Komisija bi trebala sastaviti izvješće i, ako je to prikladno, donijeti zakonodavni prijedlog kako bi se STS okvir proširio na takve sekuritizacije. Međutim, Komisija ne bi trebala predlagati takva proširenja u pogledu arbitražnih sintetskih sekuritizacija.

(25)

Odnosne izloženosti koje je prodavatelj prenio na SSPN trebale bi ispunjavati prethodno utvrđene i jasno definirane kriterije prihvatljivosti kojima se ne dopušta aktivno upravljanje portfeljima tih izloženosti na diskrecijskoj osnovi. Zamjena izloženosti kojima se krše izjave i jamstva u načelu se ne bi trebala smatrati aktivnim upravljanjem portfeljima.

(26)

Odnosnim izloženostima ne bi trebalo obuhvatiti izloženosti sa statusom neispunjavanja obveza ili izloženosti prema pojedinačnim dužnicima ili jamcima koji su, prema saznanjima inicijatora ili izvornog zajmodavca, u posebnoj situaciji smanjene kreditne sposobnosti (primjerice pojedinačni dužnici koji su proglašeni nesolventnima).

Standard „prema saznanjima” trebao bi se smatrati ispunjenim na temelju informacija dobivenih od dužnika u trenutku inicijacije izloženosti, informacija dobivenih od inicijatora tijekom servisiranja izloženosti, tijekom njegova postupka za upravljanje rizicima ili informacija koje je inicijatoru dostavila treća strana.

Na neprihodujuće izloženosti koje su naknadno restrukturirane trebalo bi primijeniti razborit pristup. Ipak, ne bi trebalo isključiti njihovo uvrštavanje u skup odnosnih izloženosti ako takve izloženosti nisu uključivale nove zaostatke s plaćanjem od datuma restrukturiranja, koje se trebalo provesti najmanje godinu dana prije datuma prijenosa ili dodjele odnosnih izloženosti SSPN-u. U takvim bi se slučajevima odgovarajućim objavljivanjem trebala osigurati potpuna transparentnost.

(27)

Kako bi se osiguralo da ulagatelji provode temeljitu dubinsku analizu i olakšala procjena odnosnih rizika, važno je da sekuritizacijske transakcije budu osigurane skupovima izloženosti koje su slične prema vrsti imovine, kao što su skupovi stambenih kredita ili skupovi kredita trgovačkim društvima, skupovi kredita za imovinu poduzeća, leasing i kreditne linije odobreni društvima iste kategorije ili skupovi kredita za kupnju automobila i leasing automobila ili skupovi kreditnih linija odobreni pojedincima za osobne potrebe, potrebe obitelji ili potrošnje kućanstva. Odnosnim izloženostima ne bi trebalo obuhvatiti prenosive vrijednosne papire, kako je definirano člankom 4. stavkom 1. točkom 44. Direktive 2014/65/EU. Kako bi se vodilo računa o onim državama članicama u kojima je uobičajeno da kreditne institucije upotrebljavaju obveznice umjesto ugovora o kreditu za kreditiranje nefinancijskih trgovačkih društava, takve bi obveznice trebalo biti moguće uključiti pod uvjetom da nisu uvrštene na mjestu trgovanja.

(28)

Nužno je izbjeći ponavljanje modela koji se temelje na načelu „iniciraj i distribuiraj”. U tim situacijama zajmodavci odobravaju kredite primjenjujući loše i slabe politike odobravanja plasmana jer unaprijed znaju da se povezani rizici naposljetku prodaju trećim stranama. Stoga bi se izloženosti koje se sekuritiziraju trebale inicirati u uobičajenom poslovanju inicijatora ili izvornog zajmodavca u skladu sa standardima odobravanja plasmana koji ne bi trebali biti manje strogi od onih koje inicijator ili izvorni zajmodavac primjenjuje u trenutku iniciranja sličnih izloženosti koje nisu sekuritizirane. Značajne promjene standarda odobravanja plasmana u potpunosti bi se trebale objaviti potencijalnim ulagateljima ili, u slučaju potpuno osiguranih programa ABCP, sponzoru i drugim strankama koje su izravno izložene transakciji ABCP. Inicijator ili izvorni zajmodavac trebali bi imati dovoljno iskustva u iniciranju izloženosti sličnih onima koje su sekuritizirane. U slučaju sekuritizacija u kojima su odnosne izloženosti stambeni krediti, skup kredita ne bi trebao uključivati kredite koji su stavljeni na tržište i zajamčeni pod pretpostavkom da su podnositelj zahtjeva za kredit ili, ovisno o slučaju, posrednici upozoreni da zajmodavac možda nije provjerio dostavljene informacije. Kada je to primjenjivo, procjenom kreditne sposobnosti dužnika trebali bi se ispuniti i zahtjevi iz direktiva 2008/48/EZ (10) ili 2014/17/EU (11) Europskog parlamenta i Vijeća ili jednakovrijedni zahtjevi u trećim zemljama.

(29)

Ako otplata sekuritizacijskih pozicija u velikoj mjeri ovisi od prodaje imovine kojom se osigurava odnosna imovina, javljaju se slabosti vidljive iz loših rezultata dijelova tržišta vrijednosnih papira osiguranih hipotekama na poslovnim nekretninama (CMBS, eng. commercial mortgage-backed securities) tijekom financijske krize. Stoga CMBS ne bi trebalo smatrati STS sekuritizacijom.

(30)

Ako su podaci o učinku na okoliš odnosne imovine sekuritizacija dostupni, inicijator i sponzor takvih sekuritizacija trebali bi ih objaviti.

Stoga bi inicijator, sponzor i SSPN STS sekuritizacije čije su odnosne izloženosti stambeni krediti ili krediti za kupnju automobila ili leasing automobila trebali objaviti dostupne informacije koje se odnose na okolišnu učinkovitost imovine koja se financira takvim stambenim kreditima ili kreditima za kupnju automobila ili leasingom automobila.

(31)

Ako inicijatori, sponzori i SSPN-i žele da njihove sekuritizacije nose oznaku STS, ulagatelji, nadležna tijela i ESMA trebali bi biti obaviješteni da sekuritizacija ispunjava STS zahtjeve. U obavijesti bi se trebalo nalaziti objašnjenje o tome kako se poštuju svi STS kriteriji. Tada bi ih ESMA trebala objaviti na popisu objavljenih STS sekuritizacija koji je za potrebe pružanja informacija dostupan na njezinim internetskim stranicama. Uključivanjem izdavanja sekuritizacije u ESMA-in popis objavljenih STS sekuritizacija ne podrazumijeva se da su ESMA ili druga nadležna tijela potvrdili da sekuritizacija ispunjava STS kriterije. Usklađenost s STS kriterijima u isključivoj je nadležnosti inicijatora, sponzora i SSPN-a. Time bi se trebalo osigurati da inicijatori, sponzori i SSPN-i preuzmu odgovornost za svoju tvrdnju da je riječ o STS sekuritizaciji te osigurati transparentnost na tržištu.

(32)

Ako sekuritizacija više ne ispunjava STS zahtjeve, inicijator i sponzor trebali bi odmah o tome obavijestiti ESMA-u i relevantno nadležno tijelo. Nadalje, ako je nadležno tijelo izreklo administrativne sankcije u pogledu sekuritizacije koja je objavljena kao STS sekuritizacija, to nadležno tijelo trebalo bi odmah obavijestiti ESMA-u radi njihova navođenja na popisu STS obavijesti čime se omogućuje ulagateljima da budu informirani o tim sankcijama i pouzdanosti STS obavijesti. Stoga je u interesu inicijatora i sponzora da pomno sastave obavijesti radi izbjegavanja posljedica za ugled.

(33)

Ulagatelji bi trebali provesti vlastitu dubinsku analizu o ulaganjima primjerenu povezanom riziku, ali bi se trebali moći osloniti na STS obavijesti i informacije koje su o usklađenosti sekuritizacije s STS kriterijima pružili inicijator, sponzor i SSPN. Ipak, ne bi se trebali isključivo i mehanički oslanjati na takvu obavijest i informacije.

(34)

Uključenost trećih strana koje doprinose provjeri usklađenosti sekuritizacije s STS zahtjevima mogla bi koristiti ulagateljima, inicijatorima, sponzorima i SSPN-ima i mogla bi doprinijeti povećanju povjerenju u tržište STS sekuritizacija. Inicijatori, sponzori i SSPN-i također bi mogli upotrebljavati usluge treće strane koja je u skladu s ovom Uredbom ovlaštena za procjenu usklađenosti sekuritizacija sa STS kriterijima. Te treće strane trebale bi dobiti ovlaštenje nadležnih tijela. U obavijesti ESMA-i i naknadnoj objavi na internetskim stranicama ESMA-e trebalo bi naznačiti je li usklađenost s STS-om potvrdila ovlaštena treća strana. Međutim, od ključne je važnosti da ulagatelji provedu vlastitu procjenu, preuzmu odgovornost za svoje odluke o ulaganju i ne oslanjaju se mehanički na takve treće strane. Uključivanjem treće strane inicijatori, sponzori i institucionalni ulagatelji ne bi se ni na koji način trebali osloboditi krajnje pravne odgovornosti za obavješćivanje i smatranje sekuritizacijske transakcije kao jednostavne, transparentne i standardizirane.

(35)

Države članice trebale bi odrediti nadležna tijela i dodijeliti im potrebne ovlasti u području nadzora, istrage i sankcioniranja. Administrativne sankcije trebalo bi u načelu objaviti. Budući da ulagatelji, inicijatori, sponzori, izvorni zajmodavci i SSPN-i mogu imati poslovni nastan u različitim državama članicama i mogu ih nadzirati različita nadležna sektorska tijela, potrebno je osigurati blisku suradnju među odgovarajućim nadležnim tijelima, uključujući Europsku središnju banku (ESB) u odnosu na posebne zadaće koje su joj dodijeljene Uredbom Vijeća (EU) br. 1024/2013 (12), te s ESA-ma, s pomoću uzajamne razmjene informacija i pomoći u aktivnostima nadzora. Nadležna tijela trebala bi primijeniti sankcije samo u slučaju namjerne povrede ili povrede zbog nemara. Primjena korektivnih mjera ne bi trebala ovisiti o dokazivanju namjere ili nemara. Za utvrđivanje odgovarajuće vrste i razine sankcija ili korektivnih mjera nadležna tijela bi pri uzimanju u obzir financijske snage odgovorne fizičke ili pravne osobe trebala posebice razmotriti ukupan promet odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak i neto imovinu odgovorne fizičke osobe.

(36)

Nadležna tijela trebala bi blisko koordinirati svoj nadzor i osigurati dosljedne odluke, osobito u slučaju povreda ove Uredbe. Kada se takva povreda odnosi na netočnu ili obmanjujuću obavijest, nadležno tijelo koje je utvrdilo tu povredu trebalo bi obavijestiti ESA-e i relevantna nadležna tijela dotične države članice. U slučaju neslaganja nadležnih tijela ESMA, i prema potrebi, Zajednički odbor europskih nadzornih tijela trebali bi izvršiti svoje ovlasti za obvezujuće posredovanje.

(37)

Zahtjevi za upotrebu oznake „jednostavna, transparentna i standardizirana” (STS) sekuritizacija novi su i dodatno će se utvrditi smjernicama EBA-e i s vremenom nadzornim praksama. Kako bi se izbjeglo obeshrabrivanje sudionika na tržištu da se koriste tom novom oznakom, nadležna tijela trebala bi biti u mogućnosti inicijatoru, sponzoru i SSPN-u dodijeliti razdoblje odgode u trajanju od tri mjeseca kako bi ispravili pogrešnu upotrebu oznake koju su upotrijebili u dobroj vjeri. Trebalo bi pretpostaviti da se radi o dobroj vjeri ako inicijator, sponzor i SSPN nisu mogli znati da sekuritizacija nije ispunila sve STS kriterije kako bi imala oznaku STS. Tijekom tog razdoblja odgode dotična sekuritizacija trebala bi se i dalje smatrati usklađenom sa STS kriterijima i ne bi se trebala brisati s popisa koji je ESMA sastavila u skladu s ovom Uredbom.

(38)

Ovom Uredbom promiče se usklađivanje niza ključnih elemenata na sekuritizacijskom tržištu ne dovodeći u pitanje daljnje dopunsko tržišno usklađivanje postupaka i prakse na sekuritizacijskim tržištima. Iz tog je razloga ključno da sudionici na tržištu i njihova strukovna udruženja nastave raditi na daljnjoj standardizaciji tržišne prakse, a osobito na standardizaciji dokumentacije povezane sa sekuritizacijama. Komisija bi trebala pažljivo pratiti i izvješćivati o naporima koje sudionici na tržištu ulažu u standardizaciju.

(39)

Direktive 2009/65/EZ (13), 2009/138/EZ (14) i 2011/61/EU (15) Europskog parlamenta i Vijeća i uredbe (EZ) br. 1060/2009 (16) i (EU) br. 648/2012 (17) Europskog parlamenta i Vijećana odgovarajući se način izmjenjuju kako bi se osigurala dosljednost pravnog okvira Unije s ovom Uredbom u pogledu odredaba povezanih sa sekuritizacijom, čiji je glavni cilj uspostava i funkcioniranje unutarnjeg tržišta, osobito osiguravanjem ravnopravnih uvjeta na unutarnjem tržištu za sve institucionalne ulagatelje.

(40)

U pogledu izmjena Uredbe (EU) br. 648/2012, ugovori o OTC izvedenicama koje su sklopili SSPN-i ne bi trebali podlijegati obvezi poravnanja pod uvjetom da su ispunjeni određeni uvjeti. To je zato jer su druge ugovorne strane ugovora o OTC izvedenicama sklopljenih sa SSPN-ovima osigurani vjerovnici na temelju sekuritizacijskih aranžmana te je obično osigurana odgovarajuća zaštita od kreditnog rizika druge ugovorne strane. U odnosu na izvedenice kod kojih se poravnanje ne provodi centralno, kod potrebnih razina kolaterala trebalo bi uzeti u obzir i specifičnu strukturu sekuritizacijskih aranžmana i zaštite koje su u njima već sadržane.

(41)

Pokrivene obveznice i sekuritizacije u određenoj su mjeri međusobno zamjenjive. Stoga, kako bi se spriječila mogućnost poremećaja ili arbitraže između upotrebe sekuritizacija i pokrivenih obveznica zbog različitog tretmana ugovora o OTC izvedenicama koje su sklopili subjekti pokrivenih obveznica ili SSPN-i, Uredbu (EU) br. 648/2012 trebalo bi izmijeniti kako bi se osigurala dosljednost tretmana izvedenica povezanih s pokrivenim obveznicama i izvedenica povezanih sa sekuritizacijama, u pogledu obveze poravnanja i zahtjeva za utvrđivanje nadoknade za OTC izvedenice kod kojih se poravnanje ne provodi centralno.

(42)

Kako bi uskladila naknade za nadzor, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s detaljnijim utvrđivanjem vrste naknada, predmeta u vezi s kojima se plaćaju naknade, iznosa naknada i načina na koji se one plaćaju. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (18). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(43)

Kako bi se precizirao zahtjev za zadržavanje rizika, kao i da bi se dodatno razjasnili kriteriji homogenosti i izloženjosti koje se trebaju smatrati homogenima u sklopu zahtjevâ za jednostavnost, osiguravajući pritom da se ne utječe nepovoljno na sekuritizaciju kredita MSP-ima Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda, koje je razvila EBA, u vezi s načinima zadržavanja rizika, mjerenjem razine zadržavanja, određenim zabranama povezanima sa zadržanim rizikom, zadržavanjem na konsolidiranoj osnovi i izuzećem za određene transakcije, preciziranja kriterija homogenosti te preciziranja koje od odnosnih izloženosti treba smatrati homogenima. Komisija bi trebala donijeti te regulatorne tehničke standarde u obliku delegiranog akta u skladu s člankom 290. TFEU-a te u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1093/2010. EBA bi se trebala blisko savjetovati s druge dvije ESA-e.

(44)

Kako bi se ulagateljima omogućio kontinuiran, jednostavan i slobodan pristup pouzdanim informacijama o sekuritizacijama, te kako bi se precizirali uvjeti obveze suradnje i razmjene informacija nadležnih tijela, Komisiji bi se trebala dodijeliti ovlast za donošenje s regulatornih tehničkih standarda, koje je razvila ESMA, u vezi s: usporedivim informacijama o odnosnim izloženostima i redovitim izvješćima ulagatelja; popisom zakonitih svrha za koje su sekuritizacije dopuštene; postupcima koji omogućuju sekuritizacijskim repozitorijima provjeru potpunosti i dosljednosti pojedinosti koje im se prijavljuju, zahtjeva za registraciju i pojednostavljenog zahtjeva za proširenje registracije; pojedinostima o sekuritizaciji koje treba pružiti iz razloga transparentnosti, operativnih standarda potrebnih radi prikupljanja agregiranja i usporedbe podataka među sekuritizacijskim repozitorijima, informacija kojima određeni subjekti imaju pristup i uvjetima za izravan pristup; informacijama koje se pružaju u slučaju STS obavijesti; informacijama koje se trebaju dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za odobrenje treće strane za provjeru; te informacijama koje se trebaju razmjenjivati te sadržajem i opsegom obveza izvješćivanja. Komisija bi trebala donijeti taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u obliku delegiranog akta u skladu s člankom 290. TFEU-a te u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010. ESMA bi se trebala blisko savjetovati s druge dvije ESA-e.

(45)

Kako bi se ulagateljima, inicijatorima, sponzorima i SSPN-ima olakšao postupak, Komisiji bi trebalo dodijeliti ovlast za donošenje regulatornih tehničkih standarda, koje je razvila ESMA, u vezi s: obrascima koje treba rabiti za pružanje informacija imatelja sekuritizacijske pozicije; formatom zahtjeva za registraciju i zahtjeva za proširenje registracije sekuritizacijskog repozitorija; obrascem za pružanje informacija; obrascima koje treba rabiti za pružanje informacija sekuritizacijskom repozitoriju uzimajući u obzir rješenja koja su razvili postojeći prikupljači podataka o sekuritizaciji; te obrascem STS obavijesti kojim će se ulagateljima i nadležnim tijelima pružiti dovoljno informacija za njihovu procjenu usklađenosti sa STS zahtjevima. Komisija bi trebala donijeti taj nacrt regulatornih tehničkih standarda u obliku delegiranog akta u skladu s člankom 291. TFEU-a te u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010. ESMA bi se trebala blisko savjetovati s druge dvije ESA-e.

(46)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno utvrđivanje općeg okvira za sekuritizaciju i uspostavi specifičnog okvira za STS sekuritizaciju, ne mogu dostatno ostvariti države članice s obzirom na to da sekuritizacijska tržišta djeluju na globalnoj razini i da je potrebno osigurati ravnopravne uvjete na unutarnjem tržištu za sve institucionalne ulagatelje i subjekte uključene u sekuritizaciju, nego se zbog njihova opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(47)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na sekuritizacije čiji su vrijednosni papiri izdani na dan ili nakon 1. siječnja 2019.

(48)

Za sekuritizacijske pozicije koje su neotplaćene na dan 1. siječnja 2019., inicijatori, sponzori i SSPN-i bi trebali moći upotrijebiti oznaku STS pod uvjetom da je sekuritizacija u skladu sa STS zahtjevima, za određene zahtjeve u razdoblju obavještavanja, a za druge u razdoblju iniciranja. Stoga bi inicijatori, sponzori i SSPN-i trebali biti u mogućnosti ESMA-i podnijeti STS obavijest u skladu s ovom Uredbom. Sve naknadne izmjene sekuritizacije trebale bi se prihvatiti pod uvjetom da sekuritizacija i dalje ispunjava sve primjenjive STS zahtjeve.

(49)

Zahtjeve u vezi s dubinskom analizom koji se primjenjuju u skladu s postojećim zakonodavstvom Unije prije datuma početka primjene ove Uredbe trebalo bi nastaviti primjenjivati na sekuritizacije izdane 1. siječnja 2011. ili nakon tog datuma i na sekuritizacije izdane prije 1. siječnja 2011. ako su nakon 31. prosinca 2014. dodane ili zamijenjene nove odnosne izloženosti. Odgovarajuće odredbe Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 625/2014 (19) kojima se preciziraju zahtjevi za zadržavanje rizika za kreditne institucije i investicijska u smislu Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (20) trebali bi ostati primjenjivi do trenutka početka primjene regulatornih tehničkih standarda o zadržavanju rizika na temelju ove Uredbe. Radi pravne sigurnosti kreditne institucije ili investicijska društva, društva za osiguranje, društva za reosiguranje i upravitelji alternativnih investicijskih fondova trebali bi, za neotplaćene sekuritizacijske pozicije od datuma početka primjene ove Uredbe i dalje podlijegati članku 405. Uredbe (EU) br. 575/2013 i poglavljima I., II. i III. te članku 22. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 625/2014, člancima 254. i 255. Delegirane uredbe (EU) 2015/35 odnosno članku 51. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 231/2013 (21).

Kako bi se osiguralo da se inicijatori, sponzori i SSPN-i pridržavaju svojih obveza u pogledu transparentnosti, do početka primjene regulatornih tehničkih standarda koje Komisija donosi na temelju ove Uredbe, informacije iz priloga od I. do VIII. Delegirane uredbe (EU) 2015/3/ (22) trebale bi biti javno dostupne,

1.

„sekuritizacija” znači transakcija ili shema u kojoj se kreditni rizik povezan s izloženošću ili skupom izloženosti tranšira te ima sve sljedeće karakteristike:

2.

„sekuritizacijski subjekt posebne namjene” ili „SSPN” znači trgovačko društvo, zaklada ili drugi subjekt, osim inicijatora ili sponzora, osnovan radi provođenja jedne sekuritizacije ili više njih, čije su djelatnosti ograničene na djelatnosti koje su prikladne za postizanje tog cilja, čija je struktura namijenjena izdvajanju obveza SSPN-a od obveza inicijatora;

3.

„inicijator” znači sljedeće:

4.

„resekuritizacija” znači sekuritizacija u kojoj je barem jedna od odnosnih izloženosti sekuritizacijska pozicija;

5.

„sponzor” znači kreditna institucija, bilo da ima poslovni nastan u Uniji ili da nema, kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013, ili investicijsko društvo, kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/65/EU, osim inicijatora, koje:

6.

„tranša” znači ugovorno utvrđen segment kreditnog rizika povezanog s izloženosti ili skupom izloženosti, pri čemu pozicija u segmentu uključuje rizik gubitka po kreditu koji je veći ili manji od pozicije istog iznosa u drugom segmentu, pri čemu se ne uzima u obzir kreditna zaštita koju treće strane izravno pružaju imateljima pozicija u tom segmentu ili u drugim segmentima;

7.

„program komercijalnih zapisa osiguranih imovinom” ili „program ABCP” znači program sekuritizacije u kojem se izdaju vrijednosni papiri uglavnom u obliku komercijalnih zapisa osiguranih imovinom s izvornim rokom dospijeća od najviše godinu dana;

8.

„transakcija komercijalnim zapisima osiguranima imovinom” ili „transakcija ABCP” znači sekuritizacija u okviru programa ABCP;

9.

„tradicionalna sekuritizacija” znači sekuritizacija kojom se obuhvaća prijenos ekonomskih udjela u izloženosti koje se sekuritiziraju prijenosom vlasništva nad tim izloženostima s inicijatora na SSPN ili podsudjelovanjem SSPN-a ako izdani vrijednosni papiri ne predstavljaju obvezu plaćanja inicijatora;

10.

„sintetska sekuritizacija” znači sekuritizacija u kojoj se prijenos rizika postiže uporabom kreditnih izvedenica ili jamstava, a izloženosti koje se sekuritiziraju ostaju izloženosti inicijatora;

11.

„ulagatelj” znači fizička ili pravna osoba koja drži sekuritizacijsku poziciju;

12.

„institucionalni ulagatelj” znači ulagatelj koji je jedno od sljedećeg:

13.

„serviser” znači subjekt koji na dnevnoj osnovi upravlja skupom otkupljenih potraživanja ili odnosnim kreditnim izloženostima;

14.

„likvidnosna linija” znači sekuritizacijska pozicija koja proizlazi iz obveze preuzete ugovorom da će se osigurati sredstva za pravovremeno plaćanje ulagateljima;

15.

„obnovljiva izloženost” znači izloženost kod koje je dopušteno da stanje iskorištenih iznosa izloženosti dužnika varira ovisno o njihovim odlukama o pozajmljivanju i otplati, i to do ugovorenog limita;

16.

„obnovljiva sekuritizacija” znači sekuritizacija u kojoj se sama struktura sekuritizacije obnavlja tako što se izloženosti dodaju skupu izloženosti ili uklanjaju iz njega bez obzira na to obnavljaju li se izloženosti ili ne;

17.

„odredba o prijevremenoj isplati” znači ugovorna odredba u sekuritizaciji obnovljivih izloženosti ili u obnovljivoj sekuritizaciji kojom se uvjetuje da se, kad nastupe definirani događaji, sekuritizacijske pozicije ulagatelja otkupe prije izvornog dospijeća tih pozicija;

18.

„tranša prvoga gubitka” znači najniža podređena tranša u sekuritizaciji koja je prva tranša koja snosi gubitke po sekuritiziranim izloženostima i stoga pruža zaštitu tranšama drugoga gubitka i, prema potrebi, tranšama višeg položaja;

19.

„sekuritizacijska pozicija” znači izloženost sekuritizaciji;

20.

„izvorni zajmodavac” znači subjekt koji je sam ili preko povezanih subjekata, izravno ili neizravno, zaključio izvorni ugovor na temelju kojeg su nastale obveze ili potencijalne obveze dužnika ili potencijalnog dužnika zbog kojih nastaju izloženosti koje su predmet sekuritizacije;

21.

„potpuno osiguran program ABCP” znači program ABCP koji izravno i potpuno podržava sponzor pružajući SSPN-u jednu likvidnosnu liniju ili više njih kojima se pokriva barem sljedeće:

22.

„potpuno osigurana transakcija ABCP” znači transakcija ABCP koju osigurava likvidnosna linija, na razini transakcije ili programa ABCP, kojom se pokriva barem sljedeće:

23.

„sekuritizacijski repozitorij” znači pravna osoba koja na središnjem mjestu prikuplja i vodi evidenciju o sekuritizacijama.

Za potrebe članka 10. ove Uredbe, upućivanja u člancima 61., 64., 65., 66., 73. 78., 79. i 80. Uredbe br. (EU) br. 648/2012 na „trgovinski repozitorij” smatraju se upućivanjima na „sekuritizacijski repozitorij”.

(a)

prodavatelj sekuritizacijske pozicije proveo je test primjerenosti u skladu s člankom 25. stavkom 2. Direktive 2014/65/EU;

(b)

na temelju testa iz točke (a) prodavatelj sekuritizacijske pozicije uvjeren je da je sekuritizacijska pozicija primjerena za tog malog ulagatelja;

(c)

prodavatelj sekuritizacijske pozicije odmah obavješćuje malog ulagatelja u izvješću o ishodu testa primjerenosti.

(a)

treću je zemlju FATF uvrstio na popis visokorizičnih i nekooperativnih jurisdikcija;

(b)

treća zemlja nije potpisala sporazum s državom članicom kako bi se osiguralo da ta treća zemlja u potpunosti primjenjuje standarde iz članka 26. Modela ugovora o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja dohotka i imovine Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) ili OECD-ova Modela ugovora u pogledu razmjene informacija o poreznim pitanjima i osigurava djelotvornu razmjenu informacija u pogledu poreznih pitanja, uključujući sve multilateralne porezne sporazume.

(a)

ako inicijator ili izvorni zajmodavac koji ima poslovni nastan u Uniji nije kreditna institucija ili investicijsko društvo kako je definirano u članku 4. stavku 1. točkama 1. i 2. Uredbe (EU) br. 575/2013, inicijator ili izvorni zajmodavac odobrava sve kredite zbog kojih nastaju odnosne izloženosti na temelju pouzdanih i dobro definiranih kriterija i jasno ustanovljenih postupaka za odobravanje, izmjenjivanje, obnavljanje i financiranje tih kredita i ima učinkovite sustave za primjenu tih kriterija i postupaka u skladu s člankom 9. stavkom 1. ove Uredbe;

(b)

ako inicijator ili izvorni zajmodavac ima poslovni nastan u trećoj zemlji, inicijator ili izvorni zajmodavac odobrava sve kredite zbog kojih nastaju odnosne izloženosti na temelju pouzdanih i dobro definiranih kriterija i jasno ustanovljenih postupaka za odobravanje, izmjenjivanje, obnavljanje i financiranje tih kredita i ima učinkovite sustave za primjenu tih kriterija i postupaka kako bi se osiguralo da se odobravanje kredita temelji na podrobnoj procjeni kreditne sposobnosti dužnika;

(c)

ako ima poslovni nastan u Uniji, inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac kontinuirano zadržava znatan neto ekonomski udjel u skladu s člankom 6. i osigurava da se zadržavanje rizika objavi institucionalnom ulagatelju u skladu s člankom 7.;

(d)

ako ima poslovni nastan u trećoj zemlji, inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac kontinuirano zadržava značajan neto ekonomski udjel koji u svakom slučaju nije manji od 5 %, što je određeno u skladu s člankom 6. i objavljuje zadržavanje rizika institucionalnim ulagateljima;

(e)

inicijator, sponzor ili SSPN stavili su, ako je primjenjivo, na raspolaganje informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 7. u skladu s učestalošću i načinima navedenima u tom članku;

(a)

rizične karakteristike pojedinih sekuritizacijskih pozicija i njihovih odnosnih izloženosti;

(b)

sve strukturne značajke sekuritizacije koje mogu bitno utjecati na uspješnost sekuritizacijske pozicije, uključujući prvenstva plaćanja definiranog ugovorom i pokretače povezane s prvenstvom plaćanja, kreditna poboljšanja, likvidnosna poboljšanja, pokretače tržišne vrijednosti i posebne definicije statusa neispunjavanja obveza u vezi s određenom transakcijom;

(c)

u odnosu na sekuritizaciju objavljenu kao STS sekuritizacija u skladu s člankom 27., usklađenost te sekuritizacije sa zahtjevima u člancima od 19. do 22. ili u člancima od 23. do 26. i članku 27. Institucionalni ulagatelji mogu se u odgovarajućoj mjeri osloniti na STS obavijest u skladu s člankom 27. stavkom 1. i na informacije o usklađenosti sa STS zahtjevima koje su objavili inicijator, sponzor i SSPN, a da se isključivo ili mehanički ne oslanjaju na tu obavijest ili informaciju.

(a)

utvrditi primjerene pisane postupke koji su proporcionalni profilu rizika sekuritizacijske pozicije i, gdje je to relevantno, knjizi trgovanja i pozicija kojima se ne trguje institucionalnog ulagatelja radi kontinuiranog praćenja usklađenosti sa stavcima 1. i 3., te uspješnosti sekuritizacijske pozicije i odnosnih izloženosti.

Prema potrebi u odnosu na sekuritizaciju i odnosne izloženosti ti pisani postupci uključuju praćenje vrste izloženosti, postotak kredita dospjelih više od 30, 60 i 90 dana, postotak nastanka statusa neispunjavanja obveza, stope plaćenog predujma, kredite za koje je pokrenut ovršni postupak, stope naplata, otkup, izmjene kredita, razmake između plaćanja, vrstu i zauzeće kolaterala, distribuciju učestalosti kreditnih ocjena ili ostalih mjera kreditne sposobnosti povezanih s odnosnim izloženostima, sektorsku i geografsku diversifikaciju te distribuciju učestalosti omjera vrijednosti kredita i založene nekretnine sa širinama raspona koje omogućuju odgovarajuću analizu osjetljivosti. Ako su odnosne izloženosti i same sekuritizacijske pozicije, kako je dopušteno prema članku 8., institucionalni ulagatelji prate i odnosne izloženosti tih pozicija;

(b)

u vezi sa sekuritizacijom, osim potpuno osiguranog programa ABCP, redovito provoditi ispitivanja otpornosti na stres novčanih tokova i vrijednosti kolaterala na kojima počivaju odnosne izloženosti ili, u nedostatku dostatnih podataka o novčanim tokovima i vrijednosti kolaterala, ispitivanja otpornosti na stres predviđenih gubitaka uzimajući u obzir vrstu, opseg i složenost rizika sekuritizacijske pozicije;

(c)

u vezi s potpuno osiguranim programom ABCP, redovito provoditi ispitivanja otpornosti na stres solventnosti i likvidnosti sponzora;

(d)

osiguravati interno izvješćivanje svojem upravljačkom tijelu kako bi upravljačko tijelo bilo upoznato sa značajnim rizicima koji proizlaze iz sekuritizacijske pozicije te kako bi se na odgovarajući način upravljalo tim rizicima;

(e)

biti u mogućnosti dokazati svojim nadležnim tijelima na zahtjev da je u cijelosti i detaljno upoznat sa sekuritizacijskom pozicijom i njezinim odnosnim izloženostima te da je provelo pisane politike i postupke radi upravljanja rizikom sekuritizacijske pozicije i vođenja evidencije o provjerama i dubinskoj analizi u skladu sa stavcima 1. i 2. te o svakoj drugoj relevantnoj informaciji; i

(f)

u vezi s izloženosti potpuno osiguranom programu ABCP, biti u mogućnosti svojim nadležnim tijelima na zahtjev dokazati da je u cijelosti i detaljno upoznat s kreditnom kvalitetom sponzora te dostavljenim uvjetima likvidnosne linije.

(a)

zadržavanje najmanje 5 % nominalne vrijednosti svih tranši prodanih ili prenesenih ulagateljima;

(b)

u slučaju obnovljivih sekuritizacija ili sekuritizacija obnovljivih izloženosti, zadržavanje udjela inicijatora u iznosu od najmanje 5 % nominalne vrijednosti svake od sekuritiziranih izloženosti;

(c)

zadržavanje nasumce odabranih izloženosti u iznosu od najmanje 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti ako bi takve nesekuritizirane izloženosti inače bile sekuritizirane u sekuritizaciji, pod uvjetom da broj potencijalno sekuritiziranih izloženosti iznosi najmanje 100 pri iniciranju;

(d)

zadržavanje tranše prvoga gubitka i, ako takvo zadržavanje ne doseže 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti, prema potrebi, ostalih tranši jednakog ili još većeg profila rizičnosti od onih prenesenih ili prodanih ulagateljima koje ne dospijevaju prije onih prenesenih ili prodanih ulagateljima, tako da ukupan iznos koji se zadržava iznosi najmanje 5 % nominalne vrijednosti sekuritiziranih izloženosti ili

(e)

zadržavanje izloženosti prvog gubitka u iznosu od najmanje 5 % svake sekuritizirane izloženosti u sekuritizaciji.

(a)

središnje države ili središnje banke;

(b)

regionalne vlade, lokalna tijela i subjekti javnog sektora u smislu članka 4. stavka 1. točke 8. Uredbe (EU) br. 575/2013 u državama članicama;

(c)

institucije kojima se dodjeljuje ponder rizika od 50 % ili manji u skladu s dijelom trećim glavom II. poglavljem 2. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d)

nacionalne banke za promicanje gospodarstva ili institucije u smislu članka 2. točke 3. Uredbe (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća (26); ili

(e)

multilateralne razvojne banke navedene u članku 117. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(a)

načina zadržavanja rizika u skladu sa stavkom 3., uključujući ispunjavanje sintetskim ili potencijalnim oblikom zadržavanja;

(b)

mjerenja razine zadržavanja iz stavka 1.;

(c)

zabrane zaštite ili prodaje zadržanog udjela;

(d)

uvjeta za zadržavanje na konsolidiranoj osnovi u skladu sa stavkom 4.;

(e)

uvjeta za izuzimanje transakcija koje se temelje na jasnom, transparentnom i dostupnom indeksu iz stavka 6.;

(a)

informacije o odnosnim izloženostima na tromjesečnoj osnovi, ili, u slučaju ABCP-a, informacije o odnosnim potraživanjima ili kreditnim potraživanjima na mjesečnoj osnovi;

(b)

svu povezanu dokumentaciju koja je nužna za razumijevanje transakcije, uključujući, ali ne ograničavajući se na, kada je to primjenjivo, sljedeće dokumente:

U toj povezanoj dokumentaciji nalazi se detaljan opis prvenstva plaćanja sekuritizacije;

(c)

ako prospekt nije sastavljen u skladu s Direktivom 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (28), sažetak transakcije ili pregled osnovnih obilježja sekuritizacije, uključujući prema potrebi sljedeće:

(d)

u slučaju STS sekuritizacija, STS obavijest iz članka 27.;

(e)

tromjesečna izvješća ulagateljima ili, u slučaju ABCP-a, mjesečna izvješća ulagateljima koja obuhvaćaju sljedeće:

(f)

svaku povlaštenu informaciju koja se odnosi na sekuritizaciju koju je inicijator, sponzor ili SSPN dužan objaviti u skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (29) o trgovanju na temelju povlaštenih informacija i manipuliranju tržištem;

(g)

ako se ne primjenjuje točka (f), svaki značajan događaj kao što je:

(a)

uključuju sustav kontrole kvalitete podataka koji dobro funkcionira;

(b)

podložne su odgovarajućim standardima upravljanja te održavanju i funkcioniranju odgovarajuće organizacijske strukture čime se osigurava kontinuitet i uredno funkcioniranje internetskih stranica;

(c)

podložne su odgovarajućim sustavima, kontrolama i postupcima kojima se utvrđuju svi relevantni izvori operativnog rizika;

(d)

obuhvaćaju sustave kojima se osigurava zaštita i integritet zaprimljenih informacija i brzo evidentiranje informacija; i

(e)

omogućuju da se vodi evidencija o informacijama najmanje pet godina nakon datuma dospijeća sekuritizacije.

(a)

nijednu sekuritizaciju čiji su vrijednosni papiri izdani prije 1. siječnja 2019.; ni

(b)

nijednu sekuritizaciju koja se treba upotrijebiti u zakonite svrhe navedene u stavku 3. čiji su vrijednosni papiri izdani 1. siječnja 2019. ili nakon tog datuma.

(a)

olakšavanje likvidacije kreditne institucije, investicijskog društva ili financijske institucije;

(b)

osiguravanje održivosti trajnog poslovanja kreditne institucije, investicijskog društva ili financijske institucije kako bi se izbjegla njihova likvidacija;

(c)

ako je riječ o neprihodujućim odnosnim izloženostima, zaštita interesa ulagatelja.

(a)

izvorni sporazum kojim su nastale obveze ili potencijalne obveze dužnika ili potencijalnog dužnika stupio je na snagu prije stupanja na snagu Direktive 2014/17/EU; i

(b)

inicijator koji kupi za sebe izloženosti treće strane i onda ih sekuritizira ispunjava obveze koje su morali ispunjavati izvorni inicijatori prema članku 21. stavku 2. Delegirane uredbe (EU) br. 625/2014 prije 1. siječnja 2019.

(a)

zahtjev za registraciju;

(b)

zahtjev za proširenje registracije za potrebe članka 7. ove Uredbe ako je trgovinski repozitorij već registriran na temelju glave VI. poglavlja 1. Uredbe (EU) br. 648/2012 ili na temelju poglavlja III. Uredbe (EU) 2015/2365 Europskog parlamenta i Vijeća (30).

(a)

postupcima iz stavka 2. ovog članka koje sekuritizacijski repozitoriji trebaju primijeniti kako bi provjerili potpunost i dosljednost informacija koje im se stavljaju na raspolaganje u skladu s člankom 7. stavkom 1.;

(b)

zahtjevu za registraciju iz stavka 5. točke (a);

(c)

pojednostavljenom zahtjevu za proširenje registracije iz stavka 5. točke (b).

(a)

zahtjeva za registraciju iz stavka 5. točke (a);

(b)

zahtjeva za proširenje registracije iz stavka 5. točke (b).

(a)

se izričito odrekne registracije ili u posljednjih šest mjeseci nije pružao usluge;

(b)

je dobio registraciju na temelju lažnih navoda ili na drugi nezakonit način; ili

(c)

više ne ispunjava uvjete pod kojima je registriran.

(a)

ESMA-i;

(b)

EBA-i;

(c)

EIOPA-i;

(d)

ESRB-u;

(e)

relevantnim članovima Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), uključujući Europsku središnju banku (ESB) pri provođenju zadaća u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma iz Uredbe (EU) br. 1024/2013;

(f)

relevantnim tijelima čije zadaće i mandati nadzora obuhvaćaju transakcije, tržišta, sudionike i imovinu koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Uredbe;

(g)

sanacijskim tijelima ¤određenima u skladu s člankom 3. Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća (31);

(h)

Jedinstvenom sanacijskom odboru osnovanome Uredbom (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (32);

(i)

tijelima navedenima u članku 29.;

(j)

ulagateljima i potencijalnim ulagateljima.

(a)

pojedinosti o sekuritizaciji iz stavka 1. koje inicijator, sponzor ili SSPN pružaju kako bi ispunili svoje obveze iz članka 7. stavka 1.;

(b)

operativni standardi potrebni radi omogućavanja pravodobnog, strukturiranog i sveobuhvatnog:

(c)

pojedinosti o informacijama kojima subjekti iz stavka 1. trebaju imati pristup, uzimajući u obzir njihov mandat i posebne potrebe;

(d)

uvjeti u skladu s kojima subjekti iz stavka 1. trebaju imati izravan i neposredan pristup podacima u sekuritizacijskim repozitorijima.

(a)

ako sekuritizacija ispunjava sve zahtjeve odjeljka 1. ili odjeljka 2. ovog poglavlja te ako su obavijestili ESMA-u u skladu s člankom 27. stavkom 1.; i

(b)

ako je sekuritizacija uvrštena na popis iz članka 27. stavka 5.

(a)

odredbe kojima se likvidatoru prodavatelja omogućuje poništavanje prodaje odnosnih izloženosti isključivo na osnovi toga da je zaključena u određenom razdoblju prije objave nesolventnosti prodavatelja;

(b)

odredbe prema kojima SSPN može spriječiti poništenje iz točke (a) samo ako može dokazati da u trenutku prodaje nije bio svjestan nesolventnosti prodavatelja.

(a)

ozbiljno pogoršanje kreditne kvalitete prodavatelja;

(b)

nesolventnost prodavatelja; i

(c)

neispravljena kršenja ugovornih obveza od strane prodavatelja, uključujući neispunjavanje obveza prodavatelja.

(a)

proglašen nesolventnim ili je sud njegovim vjerovnicima dodijelio konačno pravo na ovrhu ili materijalnu odštetu protiv čega nije dopuštena žalba kao posljedicu izostanka plaćanja u roku od tri godine prije datuma iniciranja sekuritizacije ili je bio podvrgnut procesu restrukturiranja duga s obzirom na njegove neprihodujuće izloženosti u roku od tri godine prije datuma prijenosa ili ustupanja odnosnih izloženosti SSPN-u, osim ako:

(b)

je bio, u trenutku inicijacije, kada je primjenjivo, u javnoj kreditnoj evidenciji osoba s nepovoljnom kreditnom prošlosti ili, ako takva javna kreditna evidencija ne postoji, u drugoj kreditnoj evidenciji koja je dostupna inicijatoru ili izvornom zajmodavcu; ili

(c)

ima kreditnu procjenu ili kreditnu ocjenu koja upućuje na to da je rizik od neizvršenja ugovorno dogovorenih plaćanja znatno viši od usporedivih izloženosti koje drži inicijator i koje nisu sekuritizirane.

(a)

nikakav iznos gotovine ne zadržava se u SSPN-u osim koliko je potrebno kako bi se osigurali operativno funkcioniranje SSPN-a ili uredna otplata ulagatelja u skladu s ugovornim uvjetima sekuritizacije, osim ako iznimne okolnosti zahtijevaju da se neki iznos zadrži da bi se iskoristio, u najboljem interesu ulagatelja, za troškove radi izbjegavanja pogoršanja kreditne kvalitete odnosnih izloženosti;

(b)

primici glavnice iz odnosnih izloženosti prenose se na ulagatelje postupnom amortizacijom sekuritizacijskih pozicija, kako je utvrđeno nadređenošću sekuritizacijske pozicije;

(c)

otplata sekuritizacijskih pozicija ne smije se odvijati suprotnim redoslijedom u odnosu na njihovu nadređenost; i

(d)

ni jednom se odredbom neće zahtijevati automatska likvidacija odnosnih izloženosti po tržišnoj vrijednosti.

(a)

pogoršanje kreditne kvalitete odnosnih izloženosti do ili ispod prethodno utvrđenog praga;

(b)

nastanak događaja povezanog s nesolventnosti u pogledu inicijatora ili servisera;

(c)

pad vrijednosti odnosnih izloženosti koje drži SSPN ispod prethodno utvrđenog praga (događaj kojim se pokreće prijevremena isplata); i

(d)

nesposobnost stvaranja dostatnih novih odnosnih izloženosti prethodno utvrđene kreditne kvalitete (pokretač za završetak razdoblja obnove).

(a)

ugovorne obveze, dužnosti i odgovornosti servisera i povjerenika, ako postoji, i drugih pružatelja pomoćnih usluga;

(b)

postupci i odgovornosti potrebni kako bi se osiguralo da status neispunjavanja obveza ili nesolventnost servisera ne dovedu do prekida servisiranja, poput ugovorne odredbe kojom se omogućuje zamjena servisera u takvom slučaju; i

(c)

odredbe kojima se osigurava zamjena drugih ugovornih strana u izvedenicama, pružatelja likvidnosti i bankovnog računa u slučaju njihova statusa neispunjavanja obveza, nesolventnosti i drugih utvrđenih događaja, prema potrebi.

(a)

odredbe kojima se likvidatoru ili prodavatelju omogućuje poništavanje prodaje odnosnih izloženosti isključivo na osnovi toga da je zaključena u određenom razdoblju prije objave nesolventnosti prodavatelja;

(b)

odredbe prema kojima SSPN može spriječiti poništenje iz točke (a) samo ako može dokazati da u trenutku prodaje nije bio svjestan nesolventnosti prodavatelja.

(a)

ozbiljno pogoršanje kreditne kvalitete prodavatelja;

(b)

nesolventnost prodavatelja; i

(c)

neispravljena kršenja ugovornih obveza od strane prodavatelja, uključujući i neispunjavanje obveza od strane prodavatelja.

(a)

proglašen nesolventnim ili je sud njegovim vjerovnicima dodijelio konačno pravo na ovrhu ili materijalnu odštetu protiv čega nije dopuštena žalba kao posljedicu izostanka plaćanja u roku od tri godine prije datuma iniciranja sekuritizacije ili je bio podvrgnut procesu restrukturiranja duga s obzirom na njegove neprihodujuće izloženosti u roku od tri godine prije datuma prijenosa ili ustupanja odnosnih izloženosti SSPN-u, osim ako:

(b)

bio, u trenutku inicijacije, kada je primjenjivo, u javnoj kreditnoj evidenciji osoba s nepovoljnom kreditnom prošlosti ili, ako takva javna kreditna evidencija ne postoji, drugoj kreditnoj evidenciji koja je dostupna inicijatoru ili izvornom zajmodavcu; ili

(c)

ima kreditnu procjenu ili kreditnu ocjenu koja upućuje na to da je rizik od neizvršenja ugovorno dogovorenih plaćanja znatno viši od usporedivih izloženosti koje drži inicijator i koje nisu sekuritizirane.

(a)

nikakav iznos gotovine ne zadržava se u SSPN-u osim koliko je potrebno kako bi se osiguralo operativno funkcioniranje SSPN-a ili uredna otplata ulagatelja u skladu s ugovornim uvjetima sekuritizacije osim ako iznimne okolnosti zahtijevaju da se neki iznos zadrži da bi se iskoristio, u najboljem interesu ulagatelja, za troškove radi izbjegavanja pogoršanja kreditne kvalitete odnosnih izloženosti;

(b)

primici glavnice iz odnosnih izloženosti prenose se na ulagatelje koji drže sekuritizacijsku poziciju postupnom isplatom sekuritizacijskih pozicija, kako je utvrđeno nadređenošću sekuritizacijske pozicije; i

(c)

nijednom se odredbom neće zahtijevati automatska likvidacija odnosnih izloženosti po tržišnoj vrijednosti.

(a)

pogoršanje kreditne kvalitete odnosnih izloženosti do ili ispod prethodno utvrđenog praga; i

(b)

nastanak događaja povezanog s nesolventnosti u pogledu prodavatelja ili servisera.

(a)

ugovorne obveze, dužnosti i odgovornosti sponzora, servisera i povjerenika, ako postoji, i drugih pružatelja pomoćnih usluga;

(b)

postupci i odgovornosti potrebni kako bi se osiguralo da status neispunjavanja obveza ili nesolventnost servisera ne dovedu do prekida servisiranja;

(c)

odredbe kojima se osigurava zamjena drugih ugovornih strana u izvedenicama i bankovnog računa u slučaju njihova statusa neispunjavanja obveza, nesolventnosti i, prema potrebi, drugih utvrđenih događaja, i

(d)

načini na koje sponzor ispunjava zahtjeve iz članka 25. stavka 3.

(a)

zbirnih informacija kako to zahtijeva članak 7. stavak 1. prvi podstavak točka (a); i

(b)

informacija kako to zahtijeva članak 7. stavak 1. prvi podstavak točke od (b) do (e),.

(a)

odgovornosti povjerenika i drugih subjekata s fiducijarnim dužnostima, ako postoje, prema ulagateljima;

(b)

ugovorne obveze, dužnosti i odgovornosti sponzora koji ima stručno znanje u području odobravanja kredita, povjerenika, ako postoji, i drugih pružatelja pomoćnih usluga;

(c)

postupci i odgovornosti potrebni kako bi se osiguralo da status neispunjavanja obveza ili nesolventnost servisera ne dovedu do prekida servisiranja;

(d)

odredbe za zamjenu drugih ugovornih strana u izvedenicama i bankovnog računa na razini programa ABCP u slučaju njihova statusa neispunjavanja obveza, nesolventnosti i drugih utvrđenih događaja, ako likvidnosna linija ne pokriva takve događaje;

(e)

u slučaju utvrđenih događaja, statusa neispunjavanja obveza ili nesolventnosti sponzora osiguravaju se korektivne mjere kako bi se, prema potrebi, postigla kolateraliziranost obveze financiranja ili zamjena pružatelja likvidnosne linije; i

(f)

ako sponzor ne obnovi obvezu financiranja likvidnosne linije prije njezina isteka, likvidnosna linija se povlači, a dospjeli se vrijednosni papiri isplaćuju.

(a)

potvrdom inicijatora ili izvornog zajmodavca da kredite odobrava na temelju pouzdanih i dobro definiranih kriterija i jasno ustanovljenih postupaka za odobravanje, izmjenjivanje, obnavljanje i financiranje kredita te da inicijator ili izvorni zajmodavac ima uspostavljene učinkovite sustave za primjenu tih postupaka u skladu s člankom 9. ove Uredbe; i

(b)

izjavom inicijatora ili izvornog zajmodavca o tome je li odobrenje kredita navedeno u točki (a) podložno nadzoru.

(a)

treća strana naplaćuje samo nediskriminirajuće naknade utemeljene na troškovima inicijatorima, sponzorima i SSPN-ima uključenima u sekuritizacije koje treća strana procjenjuje bez razlikovanja naknada ovisno o rezultatima procjene ili povezanog s njima;

(b)

treća strana nije ni regulirani subjekt kako je definiran u članku 2. točki 4. Direktive 2002/87/EZ ni agencija za kreditni rejting kako je definirana u članku 3. stavku 1. točki (b) Uredbe (EZ) br. 1060/2009, a obavljanje drugih aktivnosti treće strane ne ugrožava neovisnost ni integritet njezine procjene;

(c)

treća strana ne smije pružati nikakav oblik savjetodavnih, revizijskih ili jednakovrijednih usluga inicijatoru, sponzoru ili SSPN-u uključenom u sekuritizacije koje treća strana procjenjuje;

(d)

članovi upravljačkog tijela treće strane imaju stručne kvalifikacije, znanje i iskustvo prikladne za zadaću treće strane te imaju dobar ugled i integritet;

(e)

upravljačko tijelo treće strane uključuje barem trećinu, ali najmanje dvojicu, neovisnih direktora;

(f)

treća strana poduzima sve potrebne korake kako bi osigurala da na provjeru STS usklađenosti ne utječu postojeći ili potencijalni sukobi interesa ili poslovni odnos u kojem sudjeluje treća strana, njezini dioničari ili članovi, rukovoditelji, zaposlenici ili bilo koja druga fizička osoba čije su usluge na raspolaganju ili pod kontrolom treće strane. U tu svrhu treća strana uspostavlja, održava, provodi i dokumentira učinkovit sustav unutarnje kontrole kojim se uređuje provedba politika i postupaka za utvrđivanje i sprečavanje mogućih sukoba interesa. Mogući ili postojeći sukobi interesa koji su utvrđeni uklanjaju se ili ublažavaju te objavljuju bez odgode. Treća strana uspostavlja, održava, provodi i dokumentira odgovarajuće postupke i procese za osiguravanje neovisnosti provjere STS usklađenosti. Treća strana periodično nadzire i preispituje te politike i postupke kako bi ocijenila njihovu učinkovitost i potrebu za njihovim ažuriranjem; i

(g)

treća strana može dokazati da ima odgovarajuće operativne mjere zaštite i unutarnje postupke koji joj omogućuju provjeru STS usklađenosti.

(a)

za društva za osiguranje i društva za reosiguranje, nadležno tijelo određeno u skladu s člankom 13. točkom 10. Direktive 2009/138/EZ;

(b)

za upravitelje alternativnih investicijskih fondova, odgovorno nadležno tijelo određeno u skladu s člankom 44. Direktive 2011/61/EU;

(c)

za UCITS-e i društva za upravljanje UCITS-ima, nadležno tijelo određeno u skladu s člankom 97. Direktive 2009/65/EZ;

(d)

za institucije za strukovno mirovinsko osiguranje, nadležno tijelo određeno u skladu s člankom 6. točkom (g) Direktive 2003/41/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (33);

(e)

za kreditne institucije ili investicijska društva, nadležno tijelo određeno u skladu s člankom 4. Direktive 2013/36/EU, uključujući ESB u pogledu posebnih zadaća koje su im dodijeljene Uredbom (EU) br. 1024/2013.

(a)

procese i mehanizme za kontinuirano ispravno mjerenje i zadržavanje značajnog neto ekonomskog udjela, prikupljanje i pravodobno objavljivanje svih informacija koje je potrebno staviti na raspolaganje u skladu s člankom 7. i kriterije za odobravanje kredita u skladu s člankom 9.

(b)

za STS sekuritizacije koje nisu dio programa ABCP, procese i mehanizme za osiguravanje usklađenosti s člankom 20. stavcima od 7. do 12., člankom 21. stavkom 7. i člankom 22.; i

(c)

za STS sekuritizacije koje su dio programa ABCP, procese i mehanizme za osiguravanje, u odnosu na transakcije ABCP, usklađenosti s člankom 24. i, u odnosu na programe ABCP, usklađenosti s člankom 26. stavcima 7. i 8.

(a)

veličinu zaštitnih slojeva kapitala;

(b)

veličinu zaštitnih slojeva likvidnosti; i

(c)

likvidnosni rizik za ulagatelje zbog ročne neusklađenosti njihova finaciranja i ulaganja.

(a)

inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac nije ispunio zahtjeve određene u članku 6.;

(b)

inicijator, sponzor ili SSPN nije ispunio zahtjeve određene u članku 7.;

(c)

inicijator, sponzor ili izvorni zajmodavac nije ispunio kriterije određene u članku 9.;

(d)

inicijator, sponzor ili SSPN nije ispunio zahtjeve određene u članku 18.;

(e)

sekuritizacija ima oznaku STS, a inicijator, sponzor ili SSPN te sekuritizacije nije ispunio zahtjeve određene u člancima od 19. do 22. ili člancima od 23. do 26;

(f)

inicijator ili sponzor izda obmanjujuću obavijest na temelju članka 27. stavkom 1.;

(g)

inicijator ili sponzor nije ispunio zahtjeve i određene u članka članku 27. stavku 4.; ili

(h)

treća strana koja je ovlaštena u skladu s člankom 28. nije uspjela obavijestiti o značajnim promjenama informacija koje su dostavljene u skladu s člankom 28. stavkom 1. ili bilo kojim drugim promjenama za koje bi se moglo razumno smatrati da utječu na procjenu njezina nadležnog tijela.

(a)

javnog upozorenja u kojem se navodi identitet fizičke ili pravne osobe i priroda povrede u skladu s člankom 37.;

(b)

naloga kojim se fizičkoj ili pravnoj osobi nalaže da prekine takvo postupanje i da takvo postupanje više ne ponovi;

(c)

privremene zabrane obavljanja upravljačke funkcije u takvim društvima bilo kojem članu upravljačkog tijela inicijatoru, sponzoru ili SSPN-u ili bilo kojoj fizičkoj osobi, koji se smatraju odgovornima za povredu;

(d)

u slučaju povrede iz ovog članka stavka 1. prvog podstavka točke (e) ili (f), privremene zabrane inicijatoru i sponzoru obavješćivanja na temelju članka 27. stavka 1. da sekuritizacija ispunjava uvjete utvrđene člancima od 19. do 22. ili člancima od 23. do 26.;

(e)

u slučaju fizičke osobe, maksimalnih administrativnih novčanih sankcija u iznosu od najmanje 5 000 000 EUR ili, u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, u odgovarajućoj vrijednosti u nacionalnoj valuti na dan 17. siječnja 2018.;

(f)

u slučaju pravne osobe, najviših administrativnih novčanih sankcija u iznosu od najmanje 5 000 000 EUR ili, u državama članicama u kojima euro nije službena valuta, u odgovarajućoj vrijednosti u nacionalnoj valuti na dan 17. siječnja 2018., ili do 10 % ukupnog godišnjeg neto prometa te pravne osobe u skladu s posljednjim raspoloživim financijskim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo; ako je pravna osoba matično društvo ili društvo kći matičnog društva koje mora sastavljati konsolidirane financijske izvještaje u skladu s Direktivom 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (35), odgovarajući ukupni neto godišnji promet jest ukupni neto godišnji promet ili odgovarajuća vrsta prihoda prema relevantnim računovodstvenim zakonodavnim aktima, u skladu s posljednjim raspoloživim konsolidiranim izvještajima koje je odobrilo upravljačko tijelo krajnjeg matičnog društva;

(g)

maksimalne administrativne novčane sankcije u iznosu koji je barem dvostruko viši od iznosa koristi ostvarene povredom kada je tu korist moguće utvrditi, čak i ako ona prelazi maksimalne iznose iz točaka (e) i (f);

(h)

u slučaju povrede iz ovog članka stavka 1. prvog podstavka točke (f), privremenog povlačenja odobrenja iz članka 28. trećim stranama koje su ovlaštene za provjeru usklađenosti sekuritizacije s člancima od 19. do 22. ili člancima od 23. do 26.

(a)

izravno;

(b)

u suradnji s drugim tijelima;

(c)

pod vlastitom odgovornošću delegiranjem drugim tijelima;

(d)

podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

(a)

značajnost, težinu i trajanje povrede;

(b)

stupanj odgovornosti fizičke ili pravne osobe koja je odgovorna za povredu;

(c)

financijsku snagu odgovorne fizičke ili pravne osobe;

(d)

važnost ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka odgovorne fizičke ili pravne osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(e)

gubitke koje su zbog povrede imale treće osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(f)

razinu suradnje odgovorne fizičke ili pravne osobe s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu za osiguravanjem povrata dobivene dobiti ili gubitaka koje je ta osoba izbjegla;

(g)

prijašnje povrede odgovorne fizičke ili pravne osobe.

(a)

odgode objavu odluke o izricanju administrativne sankcije do trenutka kada razlozi za neobjavljivanje prestanu postojati;

(b)

objave odluku o izricanju administrativne sankcije anonimno i u skladu s nacionalnim pravom; ili

(c)

uopće ne objave odluku o izricanju administrativne sankcije ako smatraju da mogućnosti iz točaka (a) i (b) nisu dostatne kako bi se osiguralo sljedeće:

1.

u članku 135., stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim

„2.   Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 301.a ove Direktive kojima se dopunjuje ova Uredba utvrđujući specifikacije u pogledu okolnosti u kojima se, ne dovodeći u pitanje članak 101. stavak 3. ove Direktive, mogu uvesti proporcionalni dodatni kapitalni zahtjevi ako dođe do povrede zahtjeva utvrđenih člancima 5. ili 6. Uredbe (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća (*2).

3.   Kako bi se osigurala dosljedna usklađenost u vezi sa stavkom 2. ovog članka, EIOPA, podložno članku 301.b, izrađuje nacrte regulatornih tehničkih standarda za određivanje metodologija za izračun proporcionalnog dodatnog kapitalnog zahtjeva iz tog stavka.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1094/2010.

(*2)  Uredba (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL L 347, 28.12.2017., str. 35.).”."

2.

Članak 308.b stavak 11. briše se.

1.

U uvodnim izjavama 22., 34., 40. i 41., u članku 8. stavku 4., članku 8.c, članku 10. stavku 3. i članku 39. stavku 4., u Prilogu I. odjeljku A točki 2. petom stavku, Prilogu I. odjeljku B točki 5. i Prilogu I. odjeljku D dijelu II. u naslovu te u točkama 1. i 2., u Prilogu III. dijelu I. točkama 8., 24. i 45. te u Prilogu III. dijelu III. točki 8. izraz „strukturirani financijski instrument” u bilo kojem broju i gramatičkom obliku zamjenjuje se izrazom „sekuritizacijski instrument” u odgovarajućem broju i gramatičkom obliku.

2.

U hrvatskoj jezičnoj verziji ova je izmjena obuhvaćena točkom 1.

3.

U članku 1. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ovom se Uredbom utvrđuju i obveze izdavatelja i povezanih trećih strana s poslovnim nastanom u Uniji u vezi sa sekuritizacijskim instrumentima.”

4.

U članku 3. stavku 1. točka (l) zamjenjuje se sljedećim:

5.

Članak 8.b briše se.

6.

U članku 4. stavku 3. točki (b), članku 5. stavku 6. drugom podstavku točki (b) i članku 25.a briše se upućivanje na članak 8.b.

1.

U članku 2. dodaju se sljedeće točke:

2.

U članku 4. dodaju se sljedeći stavci:

„5.   Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na ugovore o OTC izvedenicama koje su sklopili subjekti pokrivenih obveznica u vezi s pokrivenom obveznicom ili sekuritizacijski subjekt posebne namjene u vezi sa sekuritizacijom u smislu Uredbe (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća (*4), uz sljedeće uvjete:

6.   Da bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka te uzimajući u obzir potrebu za sprečavanjem regulatorne arbitraže, europska nadzorna tijela izrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda za određivanje kriterija za utvrđivanje aranžmana u okviru pokrivenih obveznica ili sekuritizacija na temelju kojih se primjereno umanjuje kreditni rizik druge ugovorne strane u smislu stavka 5.

Europska nadzorna tijela dostavljaju Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 18. srpnja 2018.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. uredbe (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 ili (EU) br. 1095/2010.

(*4)  Uredba (EU) 2017/2402 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o utvrđivanju općeg okvira za sekuritizaciju i o uspostavi specifičnog okvira za jednostavnu, transparentnu i standardiziranu sekuritizaciju te o izmjeni direktiva 2009/65/EZ, 2009/138/EZ i 2011/61/EU te uredaba (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 648/2012 (SL L 347, 28.12.2017., str. 35.).”."

3.

U članku 11. stavak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„15.   Kako bi se osigurala dosljedna primjena ovog članka, europska nadzorna tijela izrađuju zajednički nacrt regulatornih tehničkih standarda kojima se određuju:

Razina i vrsta kolaterala potrebnog za ugovore o OTC izvedenicama koje u vezi s pokrivenom obveznicom zaključe subjekti pokrivenih obveznica ili sekuritizacijski subjekt posebne namjene u vezi sa sekuritizacijom u smislu ove Uredbe i u skladu s uvjetima iz članka 4. stavka 5. ove Uredbe te zahtjevima određenima u članku 18. te u člancima od 19. do 22. ili člancima od 23. do 26. Uredbe (EU) 2017/2402 (Uredba o sekuritizaciji) utvrđuju se uzimajući u obzir sve prepreke s kojima se suočava pri razmjeni kolaterala u odnosu na postojeće aranžmane o kolateralu u okviru pokrivene obveznice ili sekuritizacije.

ESA-e dostavljaju Komisiji navedeni nacrt regulatornih tehničkih standarda do 18. srpnja 2018.

Ovisno o pravnoj prirodi druge ugovorne strane, delegira se ovlast Komisiji za donošenje regulatornih tehničkih standarda iz ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. uredbe (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 ili (EU) br. 1095/2010.”.

(a)

u trenutku izdavanja tih vrijednosnih papira ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 20. stavcima od 1. do 5., od 7. do 9. i od 11. do 13. te u članku 21. stavcima 1. i 3.; i

(b)

od trenutka obavješćivanja u skladu s člankom 27. stavkom 1. ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 20. stavcima 6. i 10., članku 21. stavku 2. i stavcima od 4. do 10. te članku 22. stavcima od 1. do 5.;

(a)

u članku 22. stavku 2. smatra se da izraz „prije izdavanja” znači „prije obavješćivanja u skladu s člankom 27. stavkom 1.”;

(b)

u članku 22. stavku 3. smatra se da izraz „prije određivanja cijene sekuritizacije” znači „prije obavješćivanja u skladu s člankom 27. stavkom 1.”;

(c)

u članku 22. stavku 5.:

(a)

provedbi STS zahtjeva iz članaka od 18. do 27.;

(b)

ocjeni mjera koje su poduzela nadležna tijela, značajnih rizika i novih osjetljivosti koje su se mogle pojaviti te mjera koje su sudionici na tržištu poduzeli radi daljnje standardizacije sekuritizacijskih dokumenata;

(c)

funkcioniranju zahtjeva u vezi s dubinskom analizom iz članka 5. i zahtjeva za transparentnost iz članka 7. te razini transparentnosti sekuritizacijskog tržišta u Uniji, među ostalim o tome omogućuju li zahtjevi za transparentnost iz članka 7. dovoljan pregled tržišta nadzornim tijelima da mogu izvršavati svoje mandate;

(d)

zahtjevima iz članka 6., među ostalim njihovo poštovanje od strane sudionika na tržištu te načine zadržavanja rizika u skladu s člankom 6. stavkom 3.

(a)

učinci ove Uredbe, među ostalim uvođenje oznake STS sekuritizacije, na funkcioniranje tržišta sekuritizacija u Uniji, doprinos sekuritizacija realnom gospodarstvu, a posebice na pristup kreditiranju za mala i srednja poduzeća i ulaganja, te međusobnu povezanost financijskih ustanova i stabilnost financijskog sektora;

(b)

razlike u uporabi načina iz članka 6. stavka 3., na temelju podataka dostavljenih u skladu s člankom 7. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (e) podtočkom iii. Ako se nalazima ustanovi povećanje bonitetnih rizika uzrokovano uporabom načina iz članka 6. stavka 3. točaka (a), (b), (c) i (e), razmatra se odgovarajuća zaštita.

(c)

je li nakon primjene ove Uredbe došlo do nesrazmjernog rasta broja transakcija iz članka 7. stavka 2. trećeg podstavka te jesu li sudionici na tržištu strukturirali transakcije tako da zaobiđu obvezu stavljanja na raspolaganje informacija putem sekuritizacijskih repozitorija na temelju članka 7.;

(d)

postoji li potreba za proširenjem zahtjeva za objavljivanjem na temelju članka 7. kako bi se obuhvatile transakcije iz članka 7. stavka 2. trećeg podstavka i pozicije ulagatelja;

(e)

može li se u području STS sekuritizacija uvesti istovjetan režim za inicijatore, sponzore i SSPN-e iz trećih zemalja, uzimajući u obzir međunarodna kretanja u području sekuritizacije, posebno inicijative u vezi s jednostavnim, transparentnim i usporedivim sekuritizacijama;

(f)

provedba zahtjeva iz članka 22. stavka 4. i je li ih potrebno proširiti na sekuritizacije čije odnosne izloženosti nisu stambeni krediti ili krediti za kupnju automobila ili leasing automobila, s ciljem uključivanja okolišnih, društvenih i upravljačkih kriterija;

(g)

primjerenost režima provjere treće strane kako je utvrđen u člancima 27. i 28. te potiče li režim izdavanja odobrenja za treće strane iz članka 28. dostatno tržišno natjecanje među trećim stranama te bi li trebalo uvesti promjene nadzornog okvira kako bi se osigurala financijska stabilnost; i

(h)

postojanje potrebe za dopunom okvira o sekuritizacijama određenog ovom Uredbom uspostavom sustava licenciranih banaka s ograničenom odgovornosti koje bi djelovale kao SSPN-i i imale ekskluzivno pravo kupnje izloženosti od inicijatora te prodavale tražbine osigurane kupljenim izloženostima ulagateljima.

28.12.2017   

HR