21.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 132/1

(1)

Svrha ove Direktive utvrditi je postupovna jamstva kojima će se osigurati da djeca, dakle osobe mlađe od 18 godina, koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku mogu razumjeti i pratiti taj postupak, te ostvarivati pravo na pošteno suđenje i spriječiti djecu da ne ponove kazneno djelo te potaknuti njihova društvena integracija.

(2)

Utvrđivanjem zajedničkih minimalnih pravila o zaštiti prava osumnjičenika ili optuženika, ova Direktiva nastoji ojačati međusobno povjerenje država članica u njihove sustave kaznenog pravosuđa te time olakšati uzajamno priznavanje odluka u kaznenim stvarima. Takvim zajedničkim minimalnim pravilima trebale bi se ukloniti i prepreke slobodnom kretanju građana na području država članica.

(3)

Iako su države članice stranke Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP), Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima i Konvencije UN-a o pravima djeteta, iskustvo je pokazalo da to samo po sebi ne osigurava uvijek dovoljan stupanj povjerenja u sustave kaznenog pravosuđa drugih država članica.

(4)

Vijeće je 30. studenoga 2009. donijelo Rezoluciju o smjernicama za jačanje postupovnih prava osumnjičenika ili optuženika u kaznenom postupku (3) („Smjernice”). Smjernice, uz primjenu postupnog pristupa, pozivaju na donošenje mjera vezanih za pravo na prevođenje i usmeno prevođenje (mjera A), pravo na informacije o pravima i razlozima optužbe (mjera B), pravo na pravne savjete i pravnu pomoć (mjera C), pravo na komunikaciju s rodbinom, poslodavcima i konzularnim tijelima (mjera D) te posebnu zaštitu za osumnjičenike ili optuženike koji su ranjivi (mjera E). U Smjernicama je naglašeno da je redoslijed prava indikativan i stoga podrazumijeva da se može mijenjati u skladu s prioritetima. Smjernice su osmišljene da djeluju kao cjelina; prednosti se u potpunosti ostvaruju jedino provedbom svih njihovih sastavnica.

(5)

Dana 11. prosinca 2009. Europsko vijeće pozdravilo je Smjernice i uključilo ih u Stockholmski program – otvorena i sigurna Europa koja služi svojim građanima i štiti ih (4) (točka 2.4.). Europsko vijeće naglasilo je da su Smjernice nepotpune i pozvalo Komisiju da istraži daljnje elemente minimalnih postupovnih prava osumnjičenika i optuženika te da procijeni treba li riješiti druga pitanja, primjerice pretpostavku nedužnosti, radi promicanja snažnije suradnje u tom području.

(6)

Do danas su u skladu sa Smjernicama donesene četiri mjere o postupovnim pravima u kaznenom postupku, odnosno Direktiva 2010/64/EU (5), Direktiva 2012/13/EU (6), Direktiva 2013/48/EU (7) i Direktiva (EU) 2016/343 (8) Europskog parlamenta i Vijeća.

(7)

Ovom se Direktivom promiču prava djeteta, uzimajući u obzir Smjernice Vijeća Europe o pravosuđu prilagođenom djeci.

(8)

Kada su djeca osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku ili podliježu postupku na temelju europskog uhidbenog naloga u skladu s Okvirnom odlukom Vijeća 2002/584/PUP (9) (tražene osobe), države članice trebale bi se pobrinuti za to da primarni cilj bude zaštita interesa djeteta u skladu s člankom 24. stavkom 2. Povelje o temeljnim pravima Europske unije (Povelja).

(9)

Djeci koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku potrebno je posvetiti posebnu pozornost kako bi se očuvala mogućnost za njihov razvoj i reintegraciju u društvo.

(10)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati na djecu koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku te na djecu koja su tražene osobe. Za djecu koja su tražene osobe, relevantne odredbe ove Direktive trebale bi se primjenjivati od trenutka njihova uhićenja u državi članici izvršenja.

(11)

Ova Direktiva ili njezine pojedine odredbe trebale bi se primjenjivati i na osumnjičenike ili optuženike u kaznenom postupku te tražene osobe koje su bile djeca kada je protiv njih pokrenut postupak, ali su u međuvremenu navršile 18 godina te je primjena ove Direktive prikladna s obzirom na sve okolnosti predmeta, uključujući zrelost i ranjivost dotične osobe.

(12)

Kada je osoba u trenutku kada postane osumnjičenik ili optuženik u kaznenom postupku navršila 18 godina, ali je kazneno djelo počinjeno dok je osoba bila dijete, države članice se potiče na primjenu postupovnih jamstava predviđenih u ovoj Direktivi dok ta osoba ne navrši 21 godinu, barem u pogledu kaznenog djela koje je počinio isti osumnjičenik ili optuženik i koja se zajedno istražuju i kazneno progone jer su neodvojivo povezana s kaznenim postupcima protiv te osobe koji su pokrenuti prije njezine 18. godine.

(13)

Države članice trebale bi dob djeteta odrediti na temelju njegove vlastite izjave, provjere njegovog građanskog statusa, pregleda dokumenata, drugih dokaza te, ako takvi dokazi nisu dostupni ili su nedovoljno jasni, na temelju liječničkog pregleda. Taj liječnički pregled trebao bi se primjenjivati kao krajnja mjera i obaviti uz strogo poštovanje prava djeteta, njegova tjelesnog integriteta i ljudskog dostojanstva. Ako ostaje sumnja u dob osobe, ta bi se osoba za potrebe ove Direktive trebala smatrati djetetom.

(14)

Ove Direktiva ne bi se trebala primjenjivati na određena lakša kažnjiva djela. Međutim, trebala bi se primijeniti na dijete koje je kao osumnjičenik ili optuženik lišeno slobode.

(15)

U pojedinim državama članicama drugo tijelo, osim suda nadležnog u kaznenim stvarima, može biti nadležno za izricanje drugih sankcija, osim oduzimanja slobode, u pogledu relativno lakših kažnjivih djela. To bi mogao biti slučaj, primjerice, u pogledu prekršaja u cestovnom prometu koji su učestali i mogu se utvrditi prometnom kontrolom. U takvim bi situacijama bilo nerazborito zahtijevati da nadležna tijela osiguraju sva prava iz ove Direktive. Ako pravo države članice predviđa da sankcije koje se tiču lakših kažnjivih djela izriče takvo tijelo te ako postoji ili pravo žalbe ili mogućnost da se predmet na drukčiji način uputi sudu nadležnom za kaznene stvari, ova bi se Direktiva stoga trebala primjenjivati samo na postupke pred tim sudom, nakon takve žalbe ili upućivanja.

(16)

U pojedinim državama članicama određena lakša kažnjiva djela, osobito lakša prometna kažnjiva djela, lakša kažnjiva djela u vezi s općim odredbama lokalnih propisa i lakša kažnjiva djela protiv javnog reda, smatraju se kaznenim djelima. U takvim bi situacijama bilo nerazborito zahtijevati da nadležna tijela osiguraju sva prava iz ove Direktive. Ako pravo države članice predviđa da se u pogledu lakših kažnjivih djela oduzimanje slobode ne može izreći kao sankcija, ova bi se Direktiva stoga trebala primjenjivati samo na postupke pred sudom koji je nadležan za kaznene stvari.

(17)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati samo na kazneni postupak; ne bi se trebala primjenjivati na druge vrste postupaka, a osobito ne na postupke koji su osmišljeni posebno za djecu te koji bi mogli dovesti do primjene zaštitnih, korektivnih ili obrazovnih mjera.

(18)

Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati uzimajući u obzir odredbe Direktive 2012/13/EU i Direktive 2013/48/EU. U ovoj su Direktivi predviđena dodatna jamstva u vezi s informacijama koje se dostavljaju djeci i nositelju roditeljske odgovornosti u cilju zadovoljavanja posebnih potreba i ranjivosti djeteta.

(19)

Djeci bi trebalo pružiti informacije o općenitim aspektima vođenja postupka. U tu im je svrhu posebno potrebno ukratko objasniti predstojeće postupovne korake u sklopu postupka, u mjeri u kojoj je to moguće s obzirom na interes kaznenog postupka, kao i ulogu tijela koja sudjeluju u postupku. Informacije koje se pružaju trebale bi ovisiti o okolnostima pojedinog predmeta.

(20)

Djeci bi trebalo pružiti informacije o pravu na liječnički pregled u najranijoj odgovarajućoj fazi postupka, a najkasnije u trenutku oduzimanju slobode ako se ta mjera primijeni na dijete.

(21)

Ako je dijete lišeno slobode, pismo o pravima koje se dostavlja djetetu u skladu s Direktivom 2012/13/EU treba uključivati jasne informacije o pravima djeteta u skladu s ovom Direktivom.

(22)

Države članice bi trebale obavijestiti nositelja roditeljske odgovornosti o primjenjivim postupovnim pravima, u pismenom, usmenom ili u oba oblika. Te bi se informacije trebale dostaviti što je prije moguće i s onoliko pojedinosti koliko je nužno za zaštitu pravičnosti postupka i učinkovito ostvarivanje prava djeteta.

(23)

U određenim okolnostima koje se mogu odnositi i na samo jednog od nositelja roditeljske odgovornosti informacije bi se trebale dostavljati drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi koju imenuje dijete i koju kao takvu prihvati nadležno tijelo. Jedna od takvih okolnosti jest kada postoje objektivne i činjenične okolnosti koje ukazuju na sumnju, ili naznake sumnje, da bi se dostavljanjem informacija nositelju roditeljske odgovornosti mogao znatno ugroziti kazneni postupak, posebno ako postoji mogućnost uništavanja ili mijenjanja dokaza ili utjecaja na svjedoke ili ako postoji mogućnost da je nositelj roditeljske odgovornosti sudjelovao u navodnim kriminalnim aktivnostima zajedno s djetetom.

(24)

Ako su prestale postojati okolnosti zbog kojih su nadležna tijela dostavljala informacije odgovarajućoj odrasloj osobi koja nije nositelj roditeljske odgovornosti, sve informacije koje se dostavljaju djetetu u skladu s ovom Direktivom te koje su i dalje relevantne tijekom trajanja postupka trebale bi se dostaviti nositelju roditeljske odgovornosti. Ovaj zahtjev ne bi trebao nepotrebno produljiti trajanje kaznenog postupka.

(25)

Djeca koja su osumnjičenici ili optuženici imaju pravo na pristup odvjetniku u skladu s Direktivom 2013/48/EU. S obzirom na to da su djeca ranjiva i ne mogu uvijek u potpunosti razumjeti i pratiti kazneni postupak, u situacijama navedenim u ovoj Direktivi trebala bi imati pomoć odvjetnika. U tim situacijama države članice trebale bi organizirati da dotičnom djetetu pomogne odvjetnik ako dijete ili nositelj roditeljske odgovornosti nisu sami organizirali takvu pomoć. Države članice bi prema potrebi trebale osigurati pravnu pomoć kako bi se zajamčilo da odvjetnik učinkovito pruža pomoć djetetu.

(26)

Pomoć odvjetnika u skladu s ovom Direktivom podrazumijeva da dijete ima pravo na pristup odvjetniku u skladu s Direktivom 2013/48/EU. Stoga, ako bi se primjenom odredbe Direktive 2013/48/EU onemogućilo da odvjetnik pomogne djetetu u skladu s ovom Direktivom, ta se odredba ne bi trebala primjenjivati na pravo djeteta na pristup odvjetniku u skladu s Direktivom 2013/48/EU. S druge strane, izuzeća i iznimke u pogledu pomoći odvjetnika određene u ovoj Direktivi ne bi trebali utjecati na pravo pristupa odvjetniku u skladu s Direktivom 2013/48/EU, kao ni na pravo na pravnu pomoć u skladu s Poveljom i EKLJP-om te nacionalnim pravom i drugim pravom Unije.

(27)

Odredbe o pomoći odvjetnika utvrđene u ovoj Direktivi trebale bi se primijeniti bez nepotrebnog odlaganja čim se dijete obavijesti da je osumnjičenik ili optuženik. Za potrebe ove Direktive, pomoć odvjetnika znači pravna pomoć odvjetnika i zastupanje po odvjetniku u kaznenom postupku. Ako ova Direktiva propisuje pomoć odvjetnika tijekom ispitivanja, odvjetnik bi trebao biti prisutan. Ne dovodeći u pitanje pravo djeteta na pristup odvjetniku u skladu s Direktivom 2013/48/EU, pomoć odvjetnika ne znači da odvjetnik mora biti prisutan tijekom svake istražne radnje ili radnje prikupljanja dokaza.

(28)

Pod uvjetom da je to u skladu s pravom na pošteno suđenje, obveza država članica da djeci koja su osumnjičenici ili okrivljenici osiguraju pomoć odvjetnika u skladu s ovom Direktivom ne podrazumijeva sljedeće: utvrđivanje identiteta djeteta; utvrđivanje potrebe pokretanja istrage; provjeru posjedovanja oružja ili drugih sličnih sigurnosnih pitanja; provođenje istražnih radnji ili radnji prikupljanja dokaza koje nisu konkretno utvrđene u ovoj Direktivi, kao što su pregled osobe, liječnički pregled, krvne pretrage, alkotest ili slični testovi ili fotografiranje ili uzimanje otisaka prstiju; ili dovođenje djeteta pred nadležno tijelo ili predaju djeteta nositelju roditeljske odgovornosti ili drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi, u skladu s nacionalnim pravom.

(29)

Ako dijete koje nije isprva bilo osumnjičenik ili optuženik, poput svjedoka, postane osumnjičenik ili optuženik, to bi dijete trebalo imati pravo na to da ne svjedoči protiv samog sebe i pravo na šutnju, u skladu s pravom Unije i EKLJP-om kako ih tumače Sud Europske unije (Sud) i Europski sud za ljudska prava. Ova Direktiva stoga izričito upućuje na praktičnu situaciju u kojoj takvo dijete postane osumnjičenikom ili optuženikom tijekom ispitivanja koje provodi policija ili drugo tijelo za izvršavanje zakonodavstva u kontekstu kaznenog postupka. Ako tijekom takvog ispitivanja dijete koje nije osumnjičenik ili optuženik postane osumnjičenik ili optuženik, ispitivanje bi trebalo prekinuti dok se dijete ne obavijesti o tome da je osumnjičenik ili optuženik i dok mu se ne pruži pomoć odvjetnika u skladu s ovom Direktivom.

(30)

Pod uvjetom da je to u skladu s pravom na pošteno suđenje, države članice trebale bi mogući odstupiti od obveze osiguravanja pomoći odvjetnika ako to nije proporcionalno s obzirom na okolnosti relevantnog predmeta, pri čemu se podrazumijeva da bi najbolji interes djeteta uvijek trebao biti na prvom mjestu. U svakom slučaju, djeca bi trebala imati pomoć odvjetnika pri dolasku pred nadležni sud ili suca u cilju donošenja odluke o pritvoru u svim fazama postupka unutar područja primjene ove Direktive, kao i tijekom pritvora. Nadalje, oduzimanje slobode ne bi se trebalo izricati kao kaznena presuda ako dijete nije imalo pomoć odvjetnika na način koji bi djetetu omogućio da ostvari svoje pravo na obranu na učinkovit način i, u svakom slučaju, tijekom sudske rasprave. Države članice trebale bi biti u mogućnosti utvrditi praktično uređenje u tom pogledu.

(31)

Države članice također bi trebale moći privremeno odstupiti od obveze osiguravanja pomoći odvjetnika u fazi koja prethodi sudskom postupku ne temelju uvjerljivih razloga, odnosno ako postoji hitna potreba za sprječavanjem ozbiljnih štetnih posljedica po život, slobodu ili tjelesni integritet osobe ili ako su hitne mjere istražnih tijela nužne za sprječavanje ozbiljne opasnosti za kazneni postupak povezan s teškim kaznenim djelom, među ostalim i u cilju dobivanja informacija o navodnim supočiniteljima teškog kaznenog djela ili kako bi se izbjegao gubitak važnih dokaza povezanih s teškim kaznenim djelom. Tijekom privremenog odstupanja na temelju jednog od tih uvjerljivih razloga, nadležna tijela bi trebala moći ispitati djecu bez prisutnosti odvjetnika, pod uvjetom da su ona obaviještena o svojem pravu na šutnju i da su u mogućnosti to pravo ostvariti te pod uvjetom da to ispitivanje ne dovodi u pitanje pravo na obranu, uključujući pravo da sami sebe ne izlože kaznenom progonu. Ispitivanje bi se trebalo moći provesti samo radi, i u mjeri u kojoj je to potrebno, dobivanja informacija ključnih za sprječavanje ozbiljnih štetnih posljedica po život, slobodu ili tjelesni integritet osobe ili radi sprječavanja ozbiljnog ugrožavanja kaznenog postupka. Svaka zloupotreba ovog privremenog odstupanja u načelu bi mogla nepovratno dovesti u pitanje pravo na obranu.

(32)

Države članice trebale bi u svojem nacionalnom pravu jasno naznačiti temelje i kriterije za takvo privremeno odstupanje te bi trebale ograničiti njegovu upotrebu. Sva privremena odstupanja trebala bi biti razmjerna, strogo vremenski ograničena te se ne bi trebala temeljiti isključivo na vrsti ili ozbiljnosti navodnog kaznenog djela niti dovoditi u pitanje cjelokupnu pravičnost postupka. Države članice trebale bi osigurati da, ako je privremeno odstupanje odobrilo nadležno tijelo koje nije sudac ni sud, odluku o odobrenju privremenog odstupanja može procijeniti sud, barem tijekom faze suđenja. Države članice trebale bi osigurati da, ako je privremeno odstupanje u okviru ove Direktive odobrilo pravosudno tijelo ili drugo nadležno tijelo koje nije sudac ni sud, odluku o odobrenju privremenog odstupanja može procijeniti sud, barem tijekom faze suđenja.

(33)

Povjerljivost komunikacije između djece i njihovih odvjetnika ključna je za osiguravanje učinkovitog ostvarenja prava na obranu te čini bitan dio prava na pošteno suđenje. Države članice trebale bi stoga poštovati povjerljivost sastanaka i drugih oblika komunikacije između odvjetnika i djeteta u kontekstu pružanja pomoći odvjetnika utvrđene ovom Direktivom, bez odstupanja. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje postupke koji se tiču rješavanja situacije u kojoj postoje objektivne i činjenične okolnosti koje daju povoda sumnji da je odvjetnik umiješan u kazneno djelo s djetetom. Nikakva kriminalna aktivnost od strane odvjetnika ne bi se trebala smatrati opravdanom pomoći djeci u okviru ove Direktive. Obveza poštovanja povjerljivosti ne samo da podrazumijeva da se države članice suzdržavaju od uplitanja ili pristupa takvoj komunikaciji, nego i da, ako su djeca lišena slobode ili se na drukčiji način nađu na mjestu pod nadzorom države, države članice osiguravaju da se uređenjem komunikacije podržava i štiti povjerljivost. To ne dovodi u pitanje ni jedan od postojećih mehanizama koji postoje u ustanovama za osobe lišene slobode u svrhu izbjegavanja slanja nedopuštenih pošiljaka pritvorenicima, kao što je pregledavanje pošte, pod uvjetom da takvi mehanizmi ne dopuštaju nadležnim tijelima čitanje dopisivanja između djece i njihova odvjetnika. Ovom se Direktivom također ne dovode u pitanje postupci u nacionalnom pravu, prema kojima se prosljeđivanje dopisivanja može odbiti ako pošiljatelj nije suglasan s tim da se dopisivanje prvo uruči nadležnom sudu.

(34)

Ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje kršenje povjerljivosti koje je vezano uz zakonitu operaciju nadzora koju provode nadležna tijela. Ovom se Direktivom također ne dovode u pitanje poslovi koje obavljaju, primjerice, nacionalne obavještajne službe u svrhu zaštite nacionalne sigurnosti u skladu s člankom 4. stavkom 2. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) ili koji ulaze u područje primjene članka 72. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), prema kojem glava V. dijela III. UFEU-a o području slobode, sigurnosti i pravde ne smije utjecati na izvršavanje odgovornosti koje obvezuju države članice u pogledu očuvanja javnog poretka i zaštite unutarnje sigurnosti.

(35)

Djeca koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku trebaju imati pravo na pojedinačnu ocjenu kako bi se utvrdile njihove posebne potrebe u smislu zaštite, obrazovanja, odgoja i društvene integracije, kako bi se utvrdilo hoće li im i u kojoj mjeri za vrijeme kaznenog postupka biti potrebne posebne mjere i kako bi se utvrdio stupanj njihove kaznene odgovornosti i prikladnost pojedine sankcije ili obrazovne mjere.

(36)

U okviru pojedinačne ocjene posebno bi se trebalo voditi računa o osobnosti i zrelosti djeteta, njegovoj gospodarskoj, društvenoj i obiteljskoj pozadini, uključujući njegovo životno okružje i sve posebne ranjivosti djeteta kao što su poteškoće u učenju i komunikaciji.

(37)

Trebalo bi moći prilagoditi opseg i detalje pojedinačne ocjene u skladu s okolnostima predmeta, uzimajući u obzir težinu navodnog kaznenog djela i mjere koje bi se mogle poduzeti ako djetetu bude utvrđena krivnja za takvo kazneno djelo. Pojedinačna ocjena koja je nedavno provedena nad istim djetetom mogla bi se koristiti ako je ažurirana.

(38)

Nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir informacije koje su prikupljene pri pojedinačnoj ocjeni kad odlučuju o tome je li u vezi s djetetom potrebno poduzeti posebnu mjeru poput pružanja praktične pomoći; prilikom ocjene primjerenosti i učinkovitosti mjera predostrožnosti u odnosu na dijete, kao što su odluke o privremenom pritvoru ili alternativnim mjerama, vodeći pritom računa o pojedinačnim obilježjima i okolnostima povezanima s djetetom pri donošenju odluka ili djelovanju u kontekstu kaznenog postupka, uključujući i izricanje presude. Ako pojedinačna ocjena još nije dostupna, to ne bi trebalo spriječiti nadležna tijela da poduzmu takve mjere ili donesu takve odluke, pod uvjetom da se poštuju uvjeti utvrđeni u ovoj Direktivi, uključujući provedbu pojedinačne ocjene u najranijoj odgovarajućoj fazi postupka. Ako je pojedinačna ocjena postala dostupna, moguće je ponovno preispitati primjerenost i učinkovitost mjera ili odluka provedenih prije njezine dostupnosti.

(39)

Pojedinačna ocjena treba se provoditi u najranijoj prikladnoj fazi postupka i pravovremeno kako bi tužitelj, sudac ili drugo nadležno tijelo mogli u obzir uzeti informacije koje proizlaze iz pojedinačne ocjene prije predstavljanja optužnice za potrebe suđenja. U nedostatku pojedinačne ocjene optužnica se svejedno može podići, pod uvjetom da je to u najboljem interesu djeteta. Primjerice, do toga može doći u slučaju kada postoji opasnost da bi čekanje na pojedinačnu procjenu moglo nepotrebno produžiti vrijeme koje dijete provodi u pritvoru.

(40)

Države članice bi trebale moći odstupiti od obveze provedbe pojedinačne ocjene ako je to odstupanje opravdano okolnostima predmeta, uzimajući u obzir, između ostalog, težinu navodnog kaznenog djela i mjere koje bi se mogle poduzeti ako se dijete proglasi krivim za takvo kazneno djelo, i ako je takvo odstupanje u skladu s najboljim interesom djeteta. U tom je kontekstu potrebno uzeti u obzir sve relevantne elemente, između ostalog je li dijete nedavno podvrgnuto pojedinačnoj ocjeni u kontekstu kaznenog postupka i radi li se o predmetu koji se može voditi bez optužnice ili ne.

(41)

Pošteno pravosuđe uključuje dužnost pružanja skrbi djeci koja su osumnjičenici ili optuženici, posebno kada se radi o djeci koja su lišena slobode i stoga se nalaze u posebno teškom položaju. Kako bi se zajamčio osobni integritet djeteta koje je lišeno slobode, ono treba imati pravo na liječnički pregled. Takav liječnički pregled treba obavljati liječnik ili drugi kvalificirani stručnjak, bilo na zahtjev nadležnih tijela, posebno u slučaju kada su razlog takvog pregleda specifične zdravstvene indikacije, ili na zahtjev djeteta, nositelja roditeljske odgovornosti ili djetetova odvjetnika. Države članice trebale bi utvrditi praktične mjere u pogledu liječničkih pregleda koje se trebaju provoditi u skladu s ovom Direktivom, a koje se odnose na pristup djece takvim pregledima. Takvim mjerama bi se, između ostalog, mogle obuhvatiti situacije u kojima se u kratkom vremenu dva ili više zahtjeva za liječnički pregled podnesu za isto dijete.

(42)

Djeca koja su osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku ne mogu uvijek razumjeti sadržaj ispitivanja kojima su podvrgnuta. Kako bi se osigurala dovoljna zaštita takve djece, ispitivanje koje provodi policija ili drugo tijelo za izvršavanje zakonodavstva trebalo bi stoga audiovizualno snimiti kada je to prikladno, uzimajući u obzir, između ostalog, je li prisutan odvjetnik i je li dijete lišeno slobode ili ne, pri čemu se podrazumijeva da je najbolji interes djeteta uvijek na prvom mjestu. Ovom se Direktivom ne zahtijeva od država članica da audiovizualno snime ispitivanja djece pred sucem ili na sudu.

(43)

Ako se u skladu s ovom Direktivom treba snimiti audiovizualni zapis, ali snimanje takvog zapisa nije moguće zbog nerješivog tehničkog problema, policija ili druga tijela za izvršavanje zakonodavstva trebala bi ispitati dijete bez njegova audiovizualnog snimanja, pod uvjetom da su poduzete razumne mjere za rješavanje tehničkog problema, da nije prikladno odgoditi ispitivanje i da je to u skladu s najboljim interesom djeteta.

(44)

Neovisno o tome snima li se ispitivanje djece audiovizualno ili ne, ispitivanje bi se u svakom slučaju trebalo izvršiti na način kojim se uzimaju u obzir dob i zrelost djece koja su u pitanju.

(45)

Djeca su u posebno ranjivom položaju kada su lišena slobode. Stoga je potrebno uložiti posebne napore kako bi se izbjeglo lišavanje djece slobode, a posebno njihovo pritvaranje u bilo kojoj fazi postupka prije konačne odluke suda o tome je li dotično dijete počinilo kazneno djelo, s obzirom na potencijalnu opasnost za njihov tjelesni, psihički i društveni razvoj te na to da bi lišavanje slobode moglo dovesti do poteškoća u pogledu njihove reintegracije u društvo. Države članice mogu poduzeti praktične mjere, kao što su smjernice ili upute policijskim službenicima, o primjeni ovog zahtjeva na situacije povezane s policijskim pritvorom. Ovaj zahtjev ni u kom slučaju ne dovodi u pitanje činjenicu da policijski službenici ili druga tijela za izvršavanje zakonodavstva mogu uhititi dijete u situacijama kada se prima facie čini da je to potrebno, na primjer, kada je dijete zatečeno u počinjenju kaznenog djela ili odmah nakon počinjenja kaznenog djela.

(46)

Nadležna tijela trebala bi uvijek razmotriti mjere koje predstavljaju alternativu pritvaranju (alternativne mjere) i trebale bi posegnuti za njima kada je to moguće. Takve alternativne mjere mogu uključivati zabranu djetetova boravka na određenim mjestima ili obvezu djeteta da živi na posebnom mjestu, ograničenja u pogledu kontakta s određenim osobama, obveze prijavljivanja nadležnim tijelima, sudjelovanje u obrazovnim programima te podvrgavanje terapijskom programu ili liječenju od ovisnosti uz suglasnost djeteta.

(47)

Pritvaranje djece trebalo bi podlijegati periodičnom preispitivanju suda koji može zasjedati i u sastavu suca pojedinca. Sud može obaviti periodično preispitivanje po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta, djetetova odvjetnika ili sudskog tijela koje nije sud, posebno tužitelja. Države članice trebale bi donijeti praktične mjere u tom pogledu, uključujući mjere povezane sa situacijama u kojima je sud već proveo periodično preispitivanje po službenoj dužnosti ili na zahtjev djeteta ili djetetova odvjetnika da se provede novo preispitivanje.

(48)

Kada su djeca u pritvoru, na njih bi se trebale primjenjivati posebne zaštitne mjere. Ona bi, posebice, trebala biti pritvorena odvojeno od odraslih, osim ako se smatra da je u najboljem interesu djeteta to ne učiniti, u skladu s člankom 37. točkom (c) Konvencije UN-a o pravima djeteta. Kada pritvoreno dijete navrši 18 godina, trebala bi postojati mogućnost nastavka odvojenog pritvora, ako je to opravdano, uzimajući u obzir pojedinačne okolnosti dotične osobe. Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti načinu postupanja prema pritvorenoj djeci s obzirom na njihovu ranjivost. Djeca bi trebala imati pristup obrazovnim sadržajima u skladu sa svojim potrebama.

(49)

Države članice bi trebale osigurati da se djeca koja su osumnjičenici ili optuženici i koja su u policijskom pritvoru nalaze odvojeno od odraslih osoba, osim ako se smatra da to nije u najboljem interesu djeteta ili ako zbog iznimnih okolnosti to u praksi nije moguće, pod uvjetom da su djeca smještena s odraslima na način koji je u skladu s najboljim interesom djeteta. Primjerice, u rijetko naseljenim područjima djeca se iznimno mogu pritvoriti zajedno s odraslim osobama, osim ako je to suprotno najboljem interesu djeteta. Nadležna tijela u takvim bi situacijama trebala posebnu pozornost obratiti na zaštitu tjelesnog integriteta i dobrobiti djeteta.

(50)

Također bi trebalo omogućiti da djeca budu u pritvoru s mlađim odraslim osobama osim ako je to suprotno najboljem interesu djeteta. Države članice trebale bi odrediti koje se osobe smatraju mlađim odraslim osobama u skladu sa svojim nacionalnim pravom i postupcima. Potiču se države članice da utvrde da se osobe starije od 24 godine ne smatraju mlađim odraslim osobama.

(51)

Države članice bi u pogledu djece koja su u pritvoru trebale poduzeti prikladne mjere utvrđene ovom Direktivom. Takve bi mjere, između ostalog, trebale zajamčiti učinkovito i redovito ostvarivanje prava na obiteljski život. Djeca bi trebala imati pravo na održavanje redovnog kontakta sa svojim roditeljima, obitelji i prijateljima u obliku posjeta i dopisivanja, osim ako su iznimna ograničenja potrebna u najboljem interesu djeteta i u interesu pravde.

(52)

Države članice također bi trebale poduzeti prikladne mjere kako bi se zajamčilo poštovanje djetetove slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja. U tom pogledu bi se države članice trebale posebno suzdržati od uplitanja u djetetov izbor vjeroispovijesti ili uvjerenja. Države članice ne moraju, međutim, aktivno poduzimati korake kojima bi pomogle djeci u prakticiranju vjere ili vjerovanja.

(53)

Kada je to prikladno, države članice bi također trebale poduzimati prikladne mjere u ostalim situacijama lišavanja slobode. Mjere koje poduzimaju trebale bi biti razmjerne i prikladne u odnosu na prirodu lišavanja slobode, kao što su uhićenje ili pritvor, i na njegovo trajanje.

(54)

Stručnjaci koji su u izravnom kontaktu s djecom trebaju uzeti u obzir posebne potrebe djece različitih dobnih skupina i osigurati da postupci budu prilagođeni njima. Zbog toga bi ti stručnjaci trebali biti posebno osposobljeni za rad s djecom.

(55)

S djecom bi trebalo postupati na način kojim se u obzir uzimaju njihova dob, njihova zrelost i razina shvaćanja, uzimajući u obzir njihove posebne potrebe, uključujući probleme u komunikaciji, koje ona mogu imati.

(56)

Uzimajući u obzir razlike među pravnim tradicijama i sustavima država članica, trebalo bi osigurati privatnost djece tijekom kaznenog postupka na najbolji mogući način radi, između ostalog, olakšavanja reintegracije djece u društvo. Države članice trebaju osigurati da su saslušanja pred sudom u kojima sudjeluju djeca uobičajeno zatvorena za javnost ili trebaju dopustiti sudovima ili sucima da odluče žele li takva saslušanja zatvoriti za javnost. Ovime se ne dovodi u pitanje javno objavljivanje presuda u skladu s člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (EKLJP).

(57)

Djeca bi trebala imati pravo na pratnju nositelja roditeljske odgovornosti tijekom saslušanja pred sudom u kojem sudjeluju. Ako su više od jedne osobe nositelji roditeljske odgovornosti za isto dijete, dijete bi trebalo imati pravo na pratnju svih njih, osim ako je to u praksi nemoguće unatoč razumnim koracima nadležnih tijela. Države članice trebale bi poduzeti praktične mjere za ostvarivanje prava djece na pratnju nositelja roditeljske odgovornosti tijekom saslušanja pred sudom u kojem sudjeluju i mjere u pogledu uvjeta pod kojima se osoba u pratnji može privremeno isključiti iz saslušanja pred sudom. Takvim bi se mjerama, između ostalog, mogle obuhvatiti situacije u kojima nositelj roditeljske odgovornosti privremeno nije u mogućnosti pratiti dijete ili u kojima nositelj ne želi iskoristiti mogućnost pratnje djeteta, pod pretpostavkom da je u obzir uzet najbolji interes djeteta.

(58)

U određenim okolnostima, koje se mogu odnositi samo na jednog od nositelja roditeljske odgovornosti, dijete bi trebalo imati pravo da ga tijekom saslušanja pred sudom prati prikladna odrasla osoba koja nije nositelj roditeljske odgovornosti. U te se okolnosti ubraja situacija u kojoj bi pratnja nositelja roditeljske odgovornosti mogla znatno ugroziti kazneni postupak, posebno u slučajevima u kojima objektivne i činjenične okolnosti upućuju na moguće uništavanje ili mijenjanje dokaza, utjecaj na svjedoke ili sudjelovanje nositelja roditeljske odgovornosti u navodnim kriminalnim aktivnostima zajedno s djetetom.

(59)

Pod uvjetima utvrđenima u ovoj Direktivi djeca bi također trebala imati pravo na pratnju nositelja roditeljske odgovornosti tijekom drugih faza postupka u kojima sudjeluju, npr. tijekom policijskog ispitivanja.

(60)

Pravo optužene osobe da osobno nazoči suđenju temelji se na pravu na pošteno suđenje predviđenom u članku 47. Povelje i u članku 6. EKLJP-a prema tumačenju Suda i Europskog suda za ljudska prava. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za poticanje djece da nazoče vlastitom suđenju, između ostalog i osobnim uručivanjem sudskog poziva i slanjem preslike sudskog poziva nositelju roditeljske odgovornosti ili, ako to nije u najboljem interesu djeteta, drugoj odgovarajućoj odrasloj osobi. Države članice trebale bi pružiti praktične mjere u pogledu nazočenja djeteta vlastitom suđenju. Te mjere mogle bi uključivati odredbe u vezi s uvjetima pod kojima dijete može biti privremeno isključeno iz suđenja.

(61)

Određena prava predviđena u ovoj Direktivi trebala bi se primjenjivati na djecu koja su tražene osobe, od trenutka kada su uhićena u državi članici izvršenja.

(62)

Postupak europskog uhidbenog naloga ključan je za suradnju među državama članicama u kaznenim stvarima. Usklađenost s rokovima sadržanima u Okvirnoj odluci 2002/584/PUP ključna je za takvu suradnju. Stoga, kada su djeca tražene osobe, premda bi tražena djeca trebala moći u potpunosti ostvariti svoja prava na temelju ove Direktive u postupcima na temelju europskog uhidbenog naloga, te bi rokove trebalo poštovati.

(63)

Države članice trebale bi poduzeti prikladne mjere kako bi osigurale da suci i tužitelji koji se bave kaznenim postupcima u kojima sudjeluju djeca imaju specifične kompetencije iz tog područja ili imaju stvaran pristup odgovarajućem osposobljavanju, posebno u pogledu prava djece, prikladnih tehnika ispitivanja, dječje psihologije i komunikacije na jeziku prilagođenom djeci. Države članice bi također trebale poduzeti prikladne mjere kako bi se promicao pristup takvom posebnom osposobljavanju za odvjetnike koji se bave kaznenim postupcima u kojima sudjeluju djeca.

(64)

U svrhu praćenja i ocjenjivanja učinkovitosti i djelotvornosti ove Direktive, države članice trebaju prikupljati relevantne podatke iz dostupnih podataka u vezi s provedbom prava iz ove Direktive. Takvi podaci uključuju podatke koje su zabilježila pravosudna tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva te, u mjeri u kojoj je to moguće, administrativne podatke koje su prikupile službe za zdravstveno i socijalno osiguranje u vezi s pravima propisanima u ovoj Direktivi, posebno u vezi s brojem djece kojima je dan pristup odvjetniku, brojem provedenih pojedinačnih ocjena, brojem audiovizualnih zapisa ispitivanja i brojem djece lišene slobode.

(65)

Države članice trebale bi poštovati i osiguravati prava utvrđena ovom Direktivom, bez ikakve diskriminacije na temelju rase, boje kože, spola, seksualne orijentacije, jezika, vjeroispovijesti, političkog ili drugog mišljenja, nacionalnosti, etničkog ili socijalnog podrijetla, imovine, invaliditeta ili rođenja.

(66)

Ovom se Direktivom podržavaju temeljna prava i načela priznata Poveljom i EKLJP-om, uključujući zabranu mučenja i nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, pravo na slobodu i sigurnost, poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na integritet osobe, prava djeteta, integraciju osoba s invaliditetom, pravo na učinkovit pravni lijek i pravo na pošteno suđenje, pretpostavku nedužnosti i prava na obranu. Ova bi se Direktiva trebala provoditi u skladu s tim pravima i načelima.

(67)

Ovom se Direktivom utvrđuju minimalna pravila. Države članice trebale bi moći proširiti prava utvrđena ovom Direktivom kako bi osigurale višu razinu zaštite. Takva viša razina zaštite ne bi trebala predstavljati prepreku za uzajamno priznavanje sudskih odluka čije bi donošenje ta minimalna pravila trebala olakšati. Razina zaštite koju pružaju države članice nikada ne bi trebala pasti ispod razine standarda predviđenih Poveljom ili EKLJP-om, kako ih tumače Sud i Europski sud za ljudska prava.

(68)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno utvrđivanje zajedničkih minimalnih standarda za djecu osumnjičenike ili optuženike u kaznenom postupku, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihove opsežnosti i učinka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je nužno za ostvarivanje tih ciljeva.

(69)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive i ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(70)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22. o stajalištu Danske, priloženog UEU-u i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive, te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(71)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjem (10), države članice preuzimaju obvezu, u opravdanim slučajevima, uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktiva i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. Zakonodavac smatra prenošenje takvih dokumenata opravdanim u odnosu na ovu Direktivu,

(a)

osumnjičenici ili optuženici u kaznenom postupku; ili

(b)

koja podliježu postupku na temelju europskog uhidbenog naloga iz Okvirne odluke 2002/584/PUP („tražene osobe”).

(a)

ako je pravom države članice predviđeno da sankciju izriče tijelo koje nije sud koji je nadležan za kaznene stvari, a na izricanje takve sankcije može se uložiti žalba ili ju je moguće uputiti na takav sud; ili

(b)

ako se lišavanje slobode ne može izreći kao sankcija,

1.

„dijete” znači osoba mlađa od 18 godina;

2.

„nositelj roditeljske odgovornosti” znači svaka osoba koja ima roditeljsku odgovornost prema djetetu;

3.

„roditeljska odgovornost” znači prava i obveze koje se odnose na dijete ili njegovu imovinu, koja su fizičkoj ili pravnoj osobi dodijeljena sudskom odlukom, primjenom prava ili sporazumom s pravnim učinkom, uključujući skrbnička prava i prava na kontakt s djetetom.

(a)

odmah u slučajevima kada se dijete obavijesti da je osumnjičenik ili optuženik, s obzirom na:

(b)

u najranijoj prikladnoj fazi postupka o:

(c)

nakon lišavanja slobode uz poštovanje prava na posebni tretman u slučaju lišavanja slobode, kako je previđeno u članku 12.

(a)

nije u najboljem interesu djeteta;

(b)

nije moguće jer nijedan nositelj roditeljske odgovornosti nije dostupan ili njegov identitet nije poznat;

(c)

može na temelju objektivnih i činjeničnih okolnosti znatno ugroziti kazneni postupak.

(a)

prije nego što su ispitana od strane policije ili drugog tijela za izvršavanje zakonodavstva ili pravosudnog tijela;

(b)

po izvršenju istražne radnje ili radnje prikupljanja dokaza, u skladu sa stavkom 4. točkom (c), od strane istražnih ili drugih nadležnih tijela;

(c)

bez nepotrebnog odlaganja nakon oduzimanja slobode;

(d)

ako su pozvana na sud nadležan za kaznene stvari, pravovremeno prije nego što se pojave pred tim sudom.

(a)

države članice osiguravaju da djeca imaju pravo na privatni sastanak i komunikaciju s odvjetnikom koji ih zastupa, uključujući prije ispitivanja od strane policije ili drugog tijela za izvršavanje zakonodavstva ili pravosudnog tijela;

(b)

države članice osiguravaju da djeca imaju pravo na pomoć odvjetnika tijekom ispitivanja i da mu je na učinkovit način omogućeno sudjelovanje u ispitivanju. Takvo se sudjelovanje provodi u skladu s postupcima utvrđenima nacionalnim pravom, pod uvjetom da takvi postupci ne dovode u pitanje učinkovito ostvarenje ili temelj dotičnog prava. Ako odvjetnik sudjeluje u ispitivanju, činjenica da se takvo sudjelovanje dogodilo bilježi se koristeći postupak bilježenja utvrđen nacionalnim pravom;

(c)

države članice osiguravaju da djeca imaju, kao minimum, pravo da njihov odvjetnik prisustvuje sljedećim istražnim radnjama ili radnjama prikupljanja dokaza, ako su te radnje predviđene nacionalnim pravom i ako se od osumnjičenika ili optuženika zahtijeva ili mu je dopušteno da nazoči:

(a)

kada je dijete pozvano pred nadležni sud ili suca kako bi se odlučilo o pritvoru u bilo kojoj fazi postupka u okviru ove Direktive; i

(b)

tijekom pritvora.

(a)

ako postoji hitna potreba za sprječavanjem ozbiljnih štetnih posljedica po život, slobodu ili tjelesni integritet osobe;

(b)

ako je poduzimanje trenutačnog djelovanja istražnih tijela nužno za sprječavanje bitnih opasnosti za kazneni postupak u vezi s teškim kaznenim djelom.

(a)

određivanju trebaju li se poduzeti bilo kakve posebne mjere u korist djeteta;

(b)

ocjenjivanju primjerenosti i učinkovitosti bilo kakvih mjera opreza u pogledu djeteta;

(c)

odlučivanju ili djelovanju u kaznenim postupcima, uključujući osuđivanje.

(a)

djeteta;

(b)

nositelja roditeljske odgovornosti ili druge odgovarajuće odrasle osobe iz članaka 5. i 15.;

(c)

djetetova odvjetnika.

(a)

ako se ne smatra da je to u najboljem interesu djeteta; ili

(b)

u iznimnim okolnostima, ako to u praksi nije moguće, pod uvjetom da su djeca smještena s odraslima na način koji je u skladu s najboljim interesom djeteta.

(a)

osiguranja i očuvanja njihovog fizičkog i psihičkog razvoja;

(b)

osiguranja njihovog prava na obrazovanje i odgoj, uključujući djecu s fizičkim poremećajima, osjetilnim oštećenjima ili poremećajima učenja;

(c)

osiguranja učinkovitog i redovitog ostvarivanja njihovog prava na obiteljski život;

(d)

osiguranja pristupa programima koji potiču njihov razvoj i njihovu reintegraciju u društvo; i

(e)

osiguranja poštovanja njihove slobode vjeroispovijesti ili uvjerenja.

(a)

nije u najboljem interesu djeteta;

(b)

nije moguća jer nakon razumnih nastojanja nije moguće stupiti u kontakt ni s jednim nositeljem roditeljske odgovornosti ili njegov identitet nije poznat; ili

(c)

može na temelju objektivnih i činjeničnih okolnosti znatno ugroziti kazneni postupak.

(a)

je u najboljem interesu djeteta da bude u pratnji te osobe; i

(b)

nazočnost te osobe neće dovesti u pitanje kazneni postupak.

21.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 132/21

(1)

Potrebno je unijeti niz izmjena direktiva Vijeća 2004/114/EZ (4) i 2005/71/EZ (5). Radi jasnoće, navedene direktive trebalo bi preinačiti.

(2)

Ovom Direktivom trebalo bi odgovoriti na potrebu utvrđenu u izvješćima o provedbi direktiva 2004/114/EZ i 2005/71/EZ kako bi se ispravile utvrđene slabosti, osigurala veća transparentnost i pravna sigurnost te ponudio dosljedan pravni okvir za različite kategorije državljana trećih zemalja koji dolaze u Uniju. Stoga bi njome trebalo postojeće odredbe za te kategorije pojednostavniti i uskladiti u jedinstvenom instrumentu. Unatoč razlikama među kategorijama obuhvaćenima ovom Direktivom, one također dijele niz zajedničkih karakteristika što omogućava da se pitanja u vezi s njima rješavaju zajedničkim pravnim okvirom na razini Unije.

(3)

Ovom Direktivom trebalo bi doprinijeti Stockholmskom programu, čiji je cilj približavanje nacionalnih zakonodavstava o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja. Imigracija koja dolazi izvan Unije izvor je vrlo kvalificiranih ljudi, a posebno je velika potražnja za studentima i istraživačima. Oni imaju važnu ulogu u stvaranju ljudskog kapitala kao ključne vrijednosti Unije, osiguravajući pametan, održiv i uključiv rast, te stoga doprinose ostvarivanju ciljeva strategije Europa 2020.

(4)

U izvješćima o provedbi direktiva 2004/114/EZ i 2005/71/EZ istaknuti su određeni nedostaci, uglavnom u vezi s uvjetima prihvata, pravima, postupovnim zaštitnim mjerama, pristupom studenata tržištu rada tijekom njihovog studiranja te odredbama o mobilnosti unutar EU-a. Također se smatra da su potrebna specifična poboljšanja u pogledu neobveznih kategorija državljana trećih zemalja. U naknadnim opsežnijim savjetovanjima naglašena je potreba za boljim mogućnostima traženja posla za istraživače i studente te za boljom zaštitom osoba koje obavljaju poslove au pair koje nisu obuhvaćene direktivama 2004/114/EZ i 2005/71/EZ.

(5)

Za postupnu uspostavu područja slobode, sigurnosti i pravde Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđa se donošenje mjera u području azila, useljavanja i zaštite prava državljana trećih zemalja.

(6)

Cilj ove Direktive trebao bi biti i jačanje međuljudskih kontakata i mobilnosti kao važnih sastavnica vanjske politike Unije, posebno prema zemljama obuhvaćenima europskom politikom susjedstva ili strateškim partnerima Unije. Njome bi se također trebao omogućiti bolji doprinos globalnom pristupu migracijama i mobilnosti i njegovim partnerstvima za mobilnost kojima se nudi konkretan okvir za dijalog i suradnju između država članica i trećih zemalja, što uključuje olakšavanje i organiziranje zakonitih migracija.

(7)

Migracijama bi, za potrebe ove Direktive, trebalo promicati stvaranje i usvajanje znanja i vještina. Migracije predstavljaju oblik uzajamnog obogaćivanja za dotične migrante, njihovu zemlju podrijetla i dotičnu državu članicu te se njome istovremeno jačaju kulturne veze i obogaćuje kulturna raznolikost.

(8)

Ovom bi se Direktivom trebala promicati Unija kao privlačno mjesto za istraživanje i inovacije te bi se trebao unaprijediti njezin položaj u globalnom natjecanju za nadarene osobe i na taj način dovesti do povećanja ukupne konkurentnosti i stope rasta Unije, uz istovremeno stvaranje radnih mjesta koja znatno doprinose rastu BDP-a. Otvaranje Unije državljanima trećih zemalja koji mogu biti prihvaćeni u svrhu istraživanja također je dio vodeće inicijative „Unija inovacija”. Stvaranje otvorenog tržišta rada za istraživače iz Unije i istraživače iz trećih zemalja također je potvrđeno kao jedan od ključnih ciljeva europskog istraživačkog prostora, jedinstvenog prostora u kojemu slobodno kolaju istraživači, znanstvene spoznaje i tehnologija.

(9)

Primjereno je da se prihvat državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev u svrhu provođenja istraživačke aktivnosti omogući postupkom prihvata koji nije ovisan o njihovu pravnom odnosu s istraživačkom organizacijom domaćinom te tako da se uz odobrenje više ne zahtijeva i radna dozvola. Taj bi se postupak trebao temeljiti na suradnji između istraživačkih organizacija i tijelâ država članica za useljavanje. Njime bi se istraživačkim organizacijama trebala dati ključna uloga u postupku prihvata s ciljem olakšanja i ubrzanja ulaska državljana trećih zemalja koji podnose zahtjev u svrhu provođenja istraživačke aktivnosti u Uniji, uz očuvanje nadležnosti država članica nad imigracijskom politikom. Istraživačke organizacije, kojima bi države članice trebale imati mogućnost dati prethodnu suglasnost, trebale bi moći potpisati ili sporazum o gostovanju ili ugovor s državljaninom treće zemlje u svrhu provođenja istraživačke aktivnosti. Države članice trebale bi izdati odobrenje na osnovi sporazuma o gostovanju ili ugovora ako su ispunjeni uvjeti za ulazak i boravak.

(10)

S obzirom na to da se napori za postizanje cilja koji se sastoji od ulaganja 3 % BDP-a u istraživanja prije svega tiče privatnog sektora, taj bi sektor, prema potrebi, trebalo poticati da regrutira više istraživača u predstojećim godinama.

(11)

Kako bi Unija bila privlačnija državljanima trećih zemalja koji žele provoditi istraživačku aktivnost u Uniji, članovima njihovih obitelji, kako su definirani u Direktivi Vijeća 2003/86/EZ (6), trebalo bi omogućiti da im se pridruže i da imaju koristi od odredbi o mobilnosti unutar EU-a. Ti članovi obitelji trebali bi imati pristup tržištu rada u prvoj državi članici i, u slučaju dugoročne mobilnosti, u drugim državama članicama, osim u iznimnim okolnostima kao što su posebno visoke razine nezaposlenosti kada bi države članice trebale zadržati mogućnost primjene testa u razdoblju koje ne prelazi 12 mjeseci kojim se dokazuje da mjesto ne može biti popunjeno zapošljavanjem osobe s domaćeg tržišta rada. Uz iznimku odstupanja predviđenih ovom Direktivom, trebale bi se primjenjivati sve odredbe Direktive 2003/86/EZ, uključujući razloge za odbijanje ili povlačenje ili odbijanje produljenja. Posljedično, boravišne dozvole članova obitelji mogle bi biti povučene ili njihovo produljenje odbijeno ako istekne odobrenje istraživaču u čijoj su pratnji, a oni nemaju autonomno pravo na boravak.

(12)

Kada je to primjereno, trebalo bi poticati države članice da doktorande smatraju istraživačima za potrebe ove Direktive.

(13)

Provedbom ove Direktive ne bi se smio poticati odljev mozgova iz zemalja u usponu i zemalja u razvoju. Mjere za pružanje podrške ponovnoj integraciji istraživača u njihove zemlje podrijetla trebale bi se poduzimati u suradnji sa zemljama podrijetla radi uspostavljanja sveobuhvatne migracijske politike.

(14)

Kako bi se čitavu Europu promicalo kao svjetsko središte izvrsnosti za studiranje i osposobljavanje, trebalo bi poboljšati i pojednostavniti uvjete za ulazak i boravak onih koji u te svrhe žele doći u Uniju. To je u skladu s ciljevima plana za modernizaciju europskih sustava visokog obrazovanja, posebno u kontekstu internacionalizacije visokog obrazovanja u Europi. Približavanje relevantnog nacionalnog zakonodavstva država članica dio je tog nastojanja. U tom kontekstu i u skladu sa zaključcima Vijeća o modernizaciji visokog obrazovanja (7), izraz „visoko obrazovanje” obuhvaća sva visoka učilišta, što može uključivati, među ostalim, sveučilišta, veleučilišta, institute za tehnologiju, grandes écoles, poslovne škole, tehnička veleučilišta, sveučilišne institute za tehnologiju, visoke škole, profesionalne škole, visoke tehničke škole i akademije.

(15)

Proširenje i produbljenje Bolonjskog procesa pokrenutog Bolonjskom zajedničkom deklaracijom europskih ministara obrazovanja od 19. lipnja 1999. rezultiralo je usporedivijim, kompatibilnijim i usklađenijim sustavima visokog obrazovanja u zemljama sudionicama, ali i izvan njih. To se dogodilo zahvaljujući činjenici da države članice potiču mobilnost studenata te da su visoka učilišta uvrstila mobilnost u svoje kurikulume. Poboljšane odredbe o mobilnosti studenata unutar EU-a trebale bi to odražavati. Jedan od ciljeva Bolonjske deklaracije jest učiniti europsko visoko obrazovanje privlačnim i konkurentnim. Bolonjski proces doveo je do stvaranja europskog prostora visokog obrazovanja. Zbog njegove trodijelne strukture s jasnim programima i akademskim stupnjevima, kao i zbog uvođenja kvalifikacijskih okvira, studiranje u Europi postalo je privlačnije državljanima trećih zemalja.

(16)

Države članice trebale bi u skladu s nacionalnim pravom utvrđivati trajanje i ostale uvjete pripremnih kolegija za studente obuhvaćene ovom Direktivom.

(17)

Dokaz o prijemu državljanina treće zemlje na visoko učilište mogao bi, među ostalim, uključivati i dopis ili potvrdu kojom se potvrđuje upis.

(18)

Državljani trećih zemalja koji predaju zahtjev za prihvat kao pripravnici trebali bi dostaviti dokaz da su unutar dvije godine koje prethode datumu predaje njihovog zahtjeva stekli visokoškolsku kvalifikaciju ili dokaz o trenutačnom studiranju u trećoj zemlji s ciljem stjecanja visokoškolske kvalifikacije. Oni bi također trebali priložiti sporazum o osposobljavanju koji sadržava opis programa osposobljavanja, njegov obrazovni cilj ili komponente učenja, njegovo trajanje i uvjete pod kojima će se pripravnik nadzirati, a koji potvrđuje da će imati koristi od istinskog osposobljavanja te da neće raditi kao obični radnici. Osim toga, od subjekata domaćina može se zahtijevati da potkrijepe tvrdnju da se pripravništvom ne zamjenjuje radno mjesto. Ako posebni uvjeti već postoje u nacionalnom pravu, kolektivnim ugovorima ili praksama za pripravnike, države članice trebale bi moći zahtijevati od državljana trećih zemalja koji predaju zahtjev za prihvat kao pripravnici da ispunjavaju te posebne uvjete.

(19)

Ova se Direktiva ne odnosi na pripravnike koji dolaze raditi u Uniju u sklopu premještaja unutar društva jer su oni obuhvaćeni Direktivom 2014/66/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(20)

Ovom Direktivom trebalo bi podupirati ciljeve Europske volonterske službe za razvoj solidarnosti, međusobnog razumijevanja i tolerancije među mladima i društvima u kojima žive, istodobno doprinoseći jačanju socijalne kohezije i promicanju aktivnog građanstva mladih. Kako bi se osigurao pristup Europskoj volonterskoj službi na dosljedan način diljem Unije, države članice trebale bi primjenjivati odredbe ove Direktive na državljane trećih zemalja koji podnose zahtjev u svrhu Europske volonterske službe.

(21)

Države članice trebale bi imati mogućnost primijeniti odredbe ove Direktive na učenike, volontere izvan okvira Europske volonterske službe i osobe koje obavljaju poslove au pair kako bi se olakšao njihov ulazak i boravak te osigurala njihova prava.

(22)

Ako države članice odluče primijeniti ovu Direktivu na učenike, potiče ih se da osiguraju da nacionalni postupak prihvata za nastavnike koji isključivo prate učenike u okviru programa razmjene učenika ili obrazovnog projekta bude u skladu s postupkom za učenike predviđenim ovom Direktivom.

(23)

Obavljanje poslova au pair doprinosi poticanju međuljudskih kontakata dajući državljanima trećih zemalja priliku da poboljšaju svoje jezične vještine i razviju znanje i kulturne veze s državama članicama. U isto vrijeme, državljani treće zemlje koji obavljaju poslove au pair mogu biti izloženi riziku od zlouporabe. Kako bi se osiguralo pravedno postupanje prema osobama koje obavljaju poslove au pair, trebalo bi se omogućiti da države članice primijene odredbe ove Direktive u pogledu ulaska i boravka osoba koje obavljaju poslove au pair.

(24)

Ako državljani trećih zemalja mogu dokazati da primaju sredstva tijekom cijelog razdoblja svojeg boravka u dotičnoj državi članici koja proizlaze iz potpore, studentske ili istraživačke stipendije, važećeg ugovora o radu, obvezujuće ponude za posao ili financiranja od strane organizacije za razmjenu učenika, subjekta koji je domaćin pripravnicima, organizacije za volontiranje, obitelji domaćina ili organizacije koja posreduje za poslove au pair, države članice trebale bi takva sredstva uzeti u obzir pri procjeni dostupnosti dostatnih sredstava. Države članice trebale bi moći utvrditi okvirni referentni iznos koji smatraju „dostatnim sredstvima” i koji se može razlikovati za svaku od dotičnih kategorija državljana trećih zemalja.

(25)

Države članice potiču se da podnositelju zahtjeva dopuste da dostavi dokumente i informacije na jednom od službenih jezika Unije, koji je odredila dotična država članica, a ne isključivo na službenom jeziku odnosno službenim jezicima te države članice.

(26)

Države članice trebale bi imati mogućnost uspostave postupka davanja suglasnosti za javne ili privatne istraživačke organizacije ili za oboje, koje žele ugostiti istraživače koji su državljani treće zemlje ili za visoka učilišta koja žele ugostiti studente koji su državljani treće zemlje. Ta suglasnost trebala bi biti u skladu s postupcima predviđenima nacionalnim pravom ili upravnom praksom dotične države članice. Trebalo bi olakšati postupak u vezi sa zahtjevima predanima istraživačkim organizacijama ili visokim učilištima koji su dobili suglasnost te bi se tako trebao ubrzati ulazak državljanima trećih zemalja koji u Uniju dolaze u svrhu istraživanja ili studiranja.

(27)

Države članice trebale bi imati mogućnost da uspostave postupak kojim se dotičnim subjektima domaćinima koji žele biti domaćini učenicima, pripravnicima ili volonterima daje suglasnost. Države članice trebale bi imati mogućnost primjenjivati taj postupak na neke ili sve kategorije subjekata domaćina. Ta suglasnost trebala bi biti u skladu s postupcima predviđenima nacionalnim pravom ili upravnom praksom dotične države članice. Pomoću zahtjeva predanih subjektima domaćinima koji imaju suglasnost trebalo bi ubrzati ulazak državljana trećih zemalja koji u Uniju dolaze u svrhu osposobljavanja, volonterstva, ili programa razmjene učenika ili obrazovnih projekata.

(28)

Ako države članice uspostave postupak davanja suglasnosti za subjekte domaćine, trebale bi moći odlučiti hoće li dopustiti prihvat samo putem subjekata domaćina koji imaju suglasnost ili će utvrditi postupak davanja suglasnosti, istovremeno omogućujući prihvat putem subjekata domaćina koji nemaju suglasnost.

(29)

Ovom Direktivom ne bi se smjelo dovesti u pitanje pravo država članica da državljanima trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive izdaju odobrenja za potrebe studija, istraživanja ili osposobljavanja koje nisu uređene ovom Direktivom.

(30)

Kada su ispunjeni svi opći i posebni uvjeti za prihvat, države članice trebale bi izdati odobrenje, unutar određenih rokova. Ako država članica izdaje samo boravišne dozvole na svojem državnom području i ako su ispunjeni svi uvjeti za prihvat iz ove Direktive, država članica trebala bi dotičnom državljaninu treće zemlje dati traženu vizu te bi trebala osigurati učinkovitu suradnju nadležnih tijela u tu svrhu. Ako država članica ne izdaje vize, trebala bi dotičnom državljaninu treće zemlje izdati istovjetnu dozvolu kojom se dozvoljava ulazak.

(31)

U odobrenjima bi trebalo navesti status dotičnog državljanina treće zemlje. Trebalo bi biti moguće da države članice navedu dodatne informacije u papirnatom obliku ili da ih pohrane u elektroničkom obliku, pod uvjetom da se ne radi o dodatnim uvjetima.

(32)

Različita razdoblja trajanja u vezi s odobrenjima iz ove Direktive trebala bi odražavati specifičnu prirodu boravka svake kategorije državljana trećih zemalja obuhvaćene ovom Direktivom.

(33)

Države članice trebale bi imati pravo odrediti da ukupno trajanje boravka studenata ne prelazi maksimalno trajanje studija kako je predviđeno nacionalnim pravom. U tom pogledu, maksimalno trajanje studija također može uključivati, ako je tako predviđeno nacionalnim pravom dotične države članice, moguće produljenje studija za potrebe ponavljanja jedne studijske godine ili više njih.

(34)

Trebalo bi biti moguće da države članice podnositelju zahtjeva naplate obradu zahtjevâ za odobrenja i obavijesti. Razina naknada ne bi trebala biti nerazmjerna ili prekomjerna kako ne bi predstavljala prepreku za ostvarivanje ciljeva ove Direktive.

(35)

Prava dodijeljena državljanima trećih zemalja obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive ne bi trebala ovisiti o obliku odobrenja koje izdaje svaka država članica.

(36)

Trebalo bi biti moguće odbiti prihvat za potrebe ove Direktive na temelju opravdanih razloga. Osobito bi trebalo biti moguće odbiti prihvat ako država članica, na temelju procjene činjenica pojedinog slučaja te uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, smatra da dotični državljanin treće zemlje može predstavljati prijetnju javnom poretku, javnoj sigurnosti ili javnom zdravlju.

(37)

Cilj ove Direktive nije uređivanje prihvata i boravka državljana trećih zemalja u svrhu zapošljavanja te ona nije usmjerena na usklađivanje nacionalnih prava i praksi s obzirom na status radnikâ. Moguće je, međutim, da u se u nekim državama članicama za određene kategorije državljana trećih zemalja obuhvaćene ovom Direktivom smatra da su u radnom odnosu na temelju nacionalnog prava, kolektivnih ugovora ili prakse. Ako država članica smatra da su istraživači, volonteri, pripravnici ili osobe koje obavljaju poslove au pair, a koji su državljani trećih zemalja, u radnom odnosu, ta bi država članica trebala zadržati pravo uređivanja obujma prihvata dotične kategorije ili dotičnih kategorija u skladu s člankom 79. stavkom 5. UFEU-a.

(38)

Ako istraživač, volonter, pripravnik ili osoba koja obavlja poslove au pair, a koji je državljanin treće zemlje, podnese zahtjev da mu se odobri zasnivanje radnog odnosa u državi članici, trebala bi postojati mogućnost da ta država članica primijeni test kojim se dokazuje da mjesto ne može biti popunjeno zapošljavanjem osobe s domaćeg tržišta rada.

(39)

U pogledu studenata, obujam prihvata ne bi se trebao primjenjivati jer, čak i ako im je dopušteno da rade tijekom studija u skladu s uvjetima predviđenima ovom Direktivom, oni traže prihvat na državnom području države članice kako bi, obavljajući to kao svoju glavnu djelatnost, redovito studirali, što bi moglo uključivati obvezno osposobljavanje.

(40)

Ako, nakon što mu je bio odobren prihvat na državnom području dotične države članice, istraživač, volonter, pripravnik ili osoba koja obavlja poslove au pair podnese zahtjev za obnavljanje odobrenja za ulazak u dotičnu državu članicu ili da zasnuje radni odnos u dotičnoj državi članici, s izuzetkom istraživača koji nastavlja radni odnos s istim subjektom domaćinom, trebalo bi biti moguće da ta država članica primijeni test kojim se dokazuje da mjesto ne može biti popunjeno zapošljavanjem osobe s domaćeg tržišta rada.

(41)

U slučaju sumnje u razloge zahtjeva za prihvat, države članice trebale bi moći provoditi odgovarajuće provjere ili zahtijevati dokaze kako bi u svakom pojedinačnom slučaju procijenile namjeravano istraživanje, studij, osposobljavanje, volonterstvo, program razmjene učenika ili obrazovni projekt ili obavljanje poslova au pair te bi trebale biti u mogućnosti boriti se protiv zlouporabe i nepravilne uporabe postupka utvrđenog u ovoj Direktivi.

(42)

Ako su dane informacije nepotpune, države članice trebale bi u razumnom razdoblju obavijestiti podnositelja zahtjeva o potrebnim dodatnim informacijama te odrediti razuman rok za njihovu dostavu. Ako dodatne informacije nisu dostavljene unutar tog roka, zahtjev bi mogao biti odbijen.

(43)

Nacionalna tijela trebala bi obavijestiti podnositelja zahtjeva o odluci koja je donesena o zahtjevu. To bi trebale učiniti u pisanom obliku što je moguće ranije, a najkasnije u roku navedenom u ovoj Direktivi.

(44)

Cilj je ove Direktive olakšati mobilnost istraživača i studenata unutar EU-a, među ostalim, smanjenjem administrativnog opterećenja u vezi s mobilnošću u nekoliko država članica. U tu se svrhu ovom Direktivom uspostavlja poseban program mobilnosti unutar EU-a kojim se državljaninu treće zemlje koji ima odobrenje za potrebe istraživanja ili studija koje je izdala prva država članica daje pravo na ulazak, boravak i provedbu dijela istraživačke aktivnosti ili studija u drugoj državi članici ili više njih u skladu s odredbama o mobilnosti u okviru ove Direktive.

(45)

Kako bi se istraživačima omogućilo da jednostavno prelaze iz jedne istraživačke organizacije u drugu u svrhu istraživanja, njihova kratkoročna mobilnost trebala bi obuhvaćati boravke u drugim državama članicama za razdoblje do 180 dana u bilo kojem razdoblju od 360 dana po državi članici. Dugoročna mobilnost istraživačâ trebala bi obuhvaćati boravke u drugoj državi članici ili više njih za razdoblje dulje od 180 dana po državi članici. Članovi obitelji istraživača trebali bi imati pravo pratiti istraživača tijekom mobilnosti. Postupak za njihovu mobilnost trebao bi biti usklađen s postupkom za mobilnost istraživača u čijoj se pratnji nalaze.

(46)

U pogledu studenata koji su obuhvaćeni programima Unije, multilateralnim programima ili sporazumom između dvaju ili više visokih učilišta, ovom Direktivom, kako bi se osigurao kontinuitet njihova studija, trebalo bi omogućiti mobilnost u drugoj državi članici ili više njih za razdoblje do 360 dana po državi članici.

(47)

Ako istraživač ili student prijeđe u drugu državu članicu na temelju postupka obavješćivanja te je potreban dokument kako bi se olakšao pristup uslugama i pravima, trebalo bi biti moguće da druga država članica izda dokument kako bi se potvrdilo da istraživač ili student ima pravo na boravak na državnom području te države članice. Takav dokument ne bi smio predstavljati dodatni uvjet za korištenje pravima predviđenima ovom Direktivom te bi trebao biti samo deklaratorne prirode.

(48)

Iako bi se u okviru posebnog programa mobilnosti utvrđenog ovom Direktivom trebala utvrditi neovisna pravila o ulasku i boravku za potrebe istraživanja ili studija u državama članicama koje nisu država članica koja je izdala inicijalno odobrenje, i dalje bi se trebala primjenjivati sva druga pravila kojima se uređuje kretanje osoba preko granica kako je utvrđeno u relevantnim odredbama schengenske pravne stečevine.

(49)

Ako se odobrenjem koje je izdala država članica ne primjenjuje schengenska pravna stečevina u cijelosti, a istraživač, članovi njegove obitelji ili student, u okviru mobilnosti unutar EU-a, prijeđu vanjsku granicu u smislu Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (9), država članica trebala bi imati pravo zahtijevati dokaze da istraživač ili student prelazi na njezino državno područje u svrhu istraživanja ili studija ili da članovi obitelji prelaze na njezino državno područje u svrhu praćenja istraživača u okviru mobilnosti. Osim toga, u slučaju prelaska vanjske granice u smislu Uredbe (EU) 2016/399, države članice koje primjenjuju schengensku pravnu stečevinu u cijelosti trebale bi se koristiti Schengenskim informacijskim sustavom te bi trebale odbiti ulazak ili uložiti prigovor na mobilnost osoba za koje je u tom sustavu izdano upozorenje za potrebe odbijanja ulaska ili boravka, kako je navedeno u Uredbi (EZ) br. 1987/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(50)

Ovom bi Direktivom trebalo dopustiti drugim državama članicama da zatraže da istraživač ili student, koji se kreće na temelju odobrenja koje je izdala prva država članica i koji ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete za mobilnost, napusti njezino državno područje. Ako istraživač ili student ima važeće odobrenje koje je izdala prva država članica, druga država članica trebala bi moći zatražiti da se taj istraživač ili student vrati u prvu državu članicu u skladu s Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11). Ako druga država članica dopušta mobilnost na temelju odobrenja koje je izdala prva država članica i ako je odobrenje povučeno ili je isteklo tijekom razdoblja mobilnosti, trebalo bi biti moguće da druga država članica odluči hoće li vratiti istraživača ili studenta u treću zemlju, u skladu s Direktivom 2008/115/EZ, ili od prve države članice bez odgode zatražiti da dopusti ponovni ulazak istraživača ili studenta na njezino državno područje. U tom potonjem slučaju, prva država članica trebala bi istraživaču ili studentu izdati dokument koji mu omogućuje ponovni ulazak na njezino državno područje.

(51)

Imigracijske politike i pravila Unije, s jedne strane, i politike i programi Unije kojima se potiče mobilnost istraživača i studenata na razini Unije, s druge strane, trebali bi se više međusobno nadopunjavati. Kada se određuje razdoblje važenja odobrenja izdanog istraživačima i studentima, države članice trebale bi uzeti u obzir planiranu mobilnost u ostalim državama članicama, u skladu s odredbama o mobilnosti. Istraživači i studenti obuhvaćeni programima Unije ili multilateralnim programima koji uključuju mjere mobilnosti ili sporazume između dvaju ili više visokih učilišta trebali bi imati pravo na dobivanje odobrenja za razdoblje od najmanje dvije godine, pod uvjetom da ispunjavaju relevantne uvjete prihvata za to razdoblje.

(52)

Kako bi se studentima omogućilo da pokriju dio troškova svojeg studija i, ako je moguće, da steknu praktično iskustvo, trebali bi, tijekom svog studija, imati pristup tržištu rada države članice u kojoj studiraju, pod uvjetima utvrđenima ovom Direktivom. Studentima bi trebalo biti dopušteno raditi određeni minimalni iznos sati kako je u tu svrhu utvrđeno u ovoj Direktivi. Načelo pristupa studenata tržištu rada trebalo bi biti opće pravilo. Međutim, u izuzetnim okolnostima države članice trebale bi imati mogućnost uzeti u obzir stanje na svojim nacionalnim tržištima rada.

(53)

Kao dio nastojanja da se osigura kvalificirana radna snaga za budućnost, studenti koji završe studij u Uniji trebali bi imati mogućnost ostati na državnom području dotične države članice za razdoblje navedeno u ovoj Direktivi kako bi utvrdili prilike za rad ili osnovali poduzeće. Istraživači bi također trebali imati tu mogućnost po završetku svoje istraživačke aktivnosti definirane u sporazumu o gostovanju. Kako bi im se u tu svrhu izdale boravišne dozvole, od studenata i istraživača može se zatražiti da dostave dokaze u skladu sa zahtjevima ove Direktive. Nakon što im države članice izdaju takve boravišne dozvole, prestaje ih se smatrati istraživačima ili studentima u smislu ove Direktive. Države članice trebale bi moći provjeriti, nakon minimalnog razdoblja utvrđenog u ovoj Direktivi, imaju li oni istinsku mogućnost za zaposlenje ili pokretanje poduzeća. Ta mogućnost ne dovodi u pitanje druge obveze izvješćivanja predviđene u nacionalnom pravu u druge svrhe. Odobrenje izdano u svrhu utvrđivanja mogućnosti zapošljavanja ili osnivanja poduzeća ne bi trebalo dodjeljivati automatsko pravo na pristup tržištu rada ili na osnivanje poduzeća. Države članice trebale bi zadržati pravo da uzmu u obzir stanje na svojim tržištima rada kada državljanin treće zemlje, kojemu je izdano odobrenje da ostane na državnom području u svrhu traženja posla ili osnivanja poduzeća, predaje zahtjev za radnu dozvolu s ciljem popunjenja radnog mjesta.

(54)

Trebalo bi osigurati pravedno postupanje s državljanima trećih zemalja obuhvaćenih ovom Direktivom u skladu s člankom 79. UFEU-a. Prema istraživačima bi trebalo postupati jednako kao prema državljanima dotične države članice u vezi s člankom 12. stavcima 1. i 4. Direktive 2011/98/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12) podložno mogućnosti da država članica ograniči jednako postupanje u posebnim slučajevima predviđenima ovom Direktivom. Direktiva 2011/98/EU trebala bi se nastaviti primjenjivati na studente, što uključuje ograničenja predviđena tom Direktivom. Direktiva 2011/98/EU trebala bi se primjenjivati na pripravnike, volontere i osobe koje obavljaju poslove au pair kada se smatra da su u radnom odnosu u dotičnoj državi članici. Prema pripravnicima, volonterima i osobama koje obavljaju poslove au pair, kada se ne smatra da su u radnom odnosu u dotičnoj državi članici, te s učenicima trebalo bi postupati jednako kao prema državljanima dotične države članice u pogledu minimalnih prava kako je predviđeno ovom Direktivom. To uključuje pristup robi i uslugama, što ne obuhvaća potpore ili zajmove za studiranje ili strukovno obrazovanje.

(55)

Jednako postupanje prema istraživačima i studentima, kao i pripravnicima, volonterima i osobama koje obavljaju poslove au pair kada se smatra da su u radnom odnosu u državi članici, uključuje jednako postupanje u vezi s granama socijalne sigurnosti navedenima u članku 3. Uredbe (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Ovom se Direktivom ne usklađuje zakonodavstvo država članica u području socijalne sigurnosti. Ona je ograničena na primjenu načela jednakog postupanja u području socijalne sigurnosti na državljane trećih zemalja obuhvaćenih njezinim područjem primjene. Nadalje, ovom Direktivom ne dodjeljuju se prava u odnosu na situacije koje izlaze iz područja primjene prava Unije, kao što su one koje se odnose na članove obitelji koji borave u trećoj zemlji. To, međutim, ne bi smjelo utjecati na pravo nadživjelih osoba čija su prava povezana s državljanima trećih zemalja obuhvaćenih područjem primjene ove Direktive, gdje je to primjenjivo, da primaju mirovine za nadživjele osobe kada borave u trećoj zemlji.

(56)

U mnogim je državama članicama pravo na obiteljske naknade uvjetovano određenom povezanošću s tom državom članicom jer su naknade namijenjene podupiranju pozitivnih demografskih kretanja kako bi se osigurala buduća radna snaga u toj državi članici. Stoga ova Direktiva ne bi smjela utjecati na pravo država članica da pod određenim uvjetima ograniče jednako postupanje s obzirom na obiteljske naknade kada istraživač i članovi njegove obitelji koji ga prate privremeno borave u državi članici.

(57)

U slučaju mobilnosti između država članica primjenjuje se Uredba (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (14). Ovom se Direktivom državljanima trećih zemalja koji imaju prekogranične interese između država članica ne bi smjela dodjeljivati veća prava u području socijalne sigurnosti od onih koja su već predviđena postojećim pravom Unije.

(58)

Ovu Direktivu trebalo bi primjenjivati ne dovodeći u pitanje povoljnije odredbe sadržane u pravu Unije i primjenljivim međunarodnim instrumentima.

(59)

Boravišne dozvole predviđene ovom Direktivom trebala bi izdavati nadležna tijela države članice koristeći se jedinstvenim formatom utvrđenim u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1030/2002 (15).

(60)

Svaka država članica trebala bi osigurati da odgovarajuće i redovito ažurirane informacije budu dostupne javnosti, posebno na internetu, u pogledu subjekata domaćina koji su dobili suglasnost za potrebe ove Direktive te uvjetâ i postupaka za prihvat državljana trećih zemalja na državnom području država članica za potrebe ove Direktive.

(61)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, u skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

(62)

Države članice trebale bi provoditi odredbe ove Direktive bez diskriminacije na temelju spola, rase, boje kože, etničkog ili socijalnog porijekla, genetičkih svojstava, jezika, religije ili vjere, političkog ili nekog drugog uvjerenja, pripadnosti nacionalnoj manjini, imovine, rođenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije.

(63)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom od 28 rujna 2011. država članica i Komisije o obrazloženjima (16), u opravdanim se slučajevima države članice pridružuju obavještavanju o svojim mjerama za prenošenje pomoću jednoga ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prijenos. Uzimajući u obzir ovu Direktivu, zakonodavac smatra da je prijenos takvih dokumenata opravdan.

(64)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno utvrđivanje uvjetâ ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhe istraživanja, studija, osposobljavanja i Europske volonterske službe, kao obveznih odredbi, te razmjene učenika, volonterstva koje nije u okviru Europske volonterske službe ili obavljanja poslova au pair, kao neobveznih odredbi, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(65)

U skladu s člancima 1. i 2. te člankom 4a. stavkom 1. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženog UEU-u i UFEU-u, i ne dovodeći u pitanje članak 4. navedenog protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Direktive te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(66)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske koji je priložen UEU-u i UFEU-u Danska ne sudjeluje u donošenju ove Direktive te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(67)

Obvezu prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo trebalo bi ograničiti na one odredbe koje predstavljaju suštinsku izmjenu u usporedbi s direktivama 2004/114/EZ i 2005/71/EZ. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredbi proizlazi iz tih direktiva.

(68)

Ovom Direktivom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo i datumâ početka primjene koji su navedeni u Prilogu I. dijelu B,

(a)

uvjeti ulaska i boravka za razdoblje dulje od 90 dana na državnom području država članica te prava državljana trećih zemalja i, ako je to primjenjivo, članova njihovih obitelji u svrhu istraživanja, studiranja, osposobljavanja ili volonterstva u okviru Europske volonterske službe i, ako države članice tako odluče, programâ razmjene učenika ili obrazovnih projekata, volonterstva izvan okvira Europske volonterske službe ili obavljanja poslova au pair;

(b)

uvjeti za ulazak i boravak te prava istraživača i, ako je to primjenjivo, članova njihovih obitelji, kao i studenata, iz točke (a) u državama članicama koje nisu država članica koja na temelju ove Direktive prva izda odobrenje državljaninu treće zemlje.

(a)

koji traže međunarodnu zaštitu ili su korisnici međunarodne zaštite u skladu s Direktivom 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća (17) ili su korisnici privremene zaštite u skladu s Direktivom Vijeća 2001/55/EZ (18) u nekoj državi članici;

(b)

čiji je protjerivanje suspendirano iz činjeničnih ili pravnih razloga;

(c)

koji su članovi obitelji građana Unije koji su ostvarili svoje pravo na slobodu kretanja na području Unije;

(d)

koji uživaju status osobe s dugotrajnim boravištem u nekoj državi članici u skladu s Direktivom Vijeća 2003/109/EZ (19);

(e)

koji zajedno s članovima svojih obitelji, neovisno o njihovu državljanstvu, imaju prava na slobodu kretanja jednaka onima građana Unije na temelju sporazumâ između Unije i njezinih država članica te trećih zemalja ili između Unije i trećih zemalja;

(f)

koji dolaze u Uniju kao pripravnici u sklopu premještaja unutar društva u skladu s Direktivom 2014/66/EU;

(g)

koji su primljeni kao visoko kvalificirani radnici u skladu s Direktivom Vijeća 2009/50/EZ (20).

1.

„državljanin treće zemlje” znači osoba koja nije građanin Unije u smislu članka 20. stavka 1. UFEU-a;

2.

„istraživač” znači državljanin treće zemlje koji je stekao akademski stupanj doktora znanosti ili odgovarajuću visokoškolsku kvalifikaciju koja tom državljaninu treće zemlje omogućuje pristup doktorskim programima, kojega izabire istraživačka organizacija i kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice u svrhu provođenja istraživačkih aktivnosti za koje se takva kvalifikacija uobičajeno zahtijeva;

3.

„student” znači državljanin treće zemlje koji je primljen na visoko učilište i kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice kako bi, obavljajući to kao svoju glavnu djelatnost, redovito studirao te stekao visokoškolsku kvalifikaciju koju dotična država članica priznaje, što uključuje diplome, potvrde ili akademske stupnjeve doktora znanosti na visokim učilištima, što može podrazumijevati i pripremni program koji prethodi takvom obrazovanju, u skladu s nacionalnim pravom, ili obvezno osposobljavanje;

4.

„učenik” znači državljanin treće zemlje kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice kako bi pohađao priznati državni ili regionalni programu srednjoškolskog obrazovanja koje odgovara razini 2 ili 3 Međunarodne standardne klasifikacije obrazovanja, u kontekstu programa razmjene učenika ili obrazovnog projekta kojim upravlja obrazovna ustanova u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom;

5.

„pripravnik” znači državljanin treće zemlje koji je stekao visokoškolsku kvalifikaciju ili studira u trećoj zemlji s ciljem stjecanja visokoškolske kvalifikacije i kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice za sudjelovanje u programu osposobljavanja u svrhu stjecanja znanja, prakse i iskustva u profesionalnom okruženju;

6.

„volonter” znači državljanin treće zemlje kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice u svrhu sudjelovanja u volonterskom programu;

7.

„volonterski program” znači program aktivnosti praktične solidarnosti koji se temelji na programu priznatom kao takvom od strane dotične države članice ili Unije, čiji su ciljevi od općeg interesa u neprofitne svrhe te u kojemu aktivnosti nisu plaćene, osim za naknadu troškova i/ili džeparac;

8.

„osoba koja obavlja poslove au pair” znači državljanin treće zemlje kojemu je odobren prihvat na državnom području države članice kako bi ga privremeno primila neka obitelj s ciljem poboljšanja njegovih jezičnih vještina i znanja o dotičnoj državi članici u zamjenu za obavljanje lakših kućanskih poslova i čuvanje djece;

9.

„istraživanje” znači sustavan stvaralački rad kojim se nastoji povećati znanje, uključujući znanje o čovjeku, kulturi i društvu, kao i korištenje toga znanja u svrhu pronalaženja novih mogućnosti za primjenu;

10.

„istraživačka organizacija” znači svaka javna ili privatna organizacija koja provodi istraživanje;

11.

„obrazovna ustanova” znači javna ili privatna srednjoškolska ustanova koju je priznala dotična država članica ili čiji su obrazovni programi priznati u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom te države članice domaćina na temelju transparentnih kriterija te koja sudjeluje u programu razmjene učenika ili obrazovnom projektu u svrhe navedene u ovoj Direktivi;

12.

„obrazovni projekt” znači skup obrazovnih aktivnosti koje razvija neka obrazovna ustanova države članice u suradnji sa sličnim ustanovama u trećoj zemlji s ciljem kulturne razmjene i razmjene znanja;

13.

„visoko učilište” znači svaka vrsta visokog učilišta koje je priznato kao takvo ili ga se smatra takvim u skladu s nacionalnim pravom koje, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, dodjeljuje priznate visokoškolske ili druge priznate kvalifikacije na razini tercijarnog obrazovanja, bez obzira na naziv takve ustanove, ili svaka ustanova koja, u skladu s nacionalnim pravom ili praksom, nudi strukovno obrazovanje ili osposobljavanje na razini tercijarnog obrazovanja;

14.

„subjekt domaćin” znači istraživačka organizacija, visoko učilište, obrazovna ustanova, organizacija odgovorna za volonterski program ili subjekt koji je domaćin pripravnicima kojemu je dodijeljen državljanin treće zemlje za potrebe ove Direktive i koji se nalazi na državnom području dotične države članice, bez obzira na njegov pravni oblik, u skladu s nacionalnim pravom;

15.

„obitelj domaćin” znači obitelj koja privremeno prima osobu koja obavlja poslove au pair te s njom dijeli svoj svakodnevni obiteljski život na državnom području države članice na temelju sporazuma sklopljenog između obitelji domaćina i osobe koja obavlja poslove au pair;

16.

„zaposlenje” znači izvršavanje aktivnosti za poslodavca ili pod njegovim vodstvom ili nadzorom koje obuhvaćaju svaki oblik rada ili posla uređen nacionalnim pravom ili odgovarajućim kolektivnim sporazumima ili u skladu s ustaljenom praksom;

17.

„poslodavac” znači svaka fizička osoba ili svaka pravna osoba za koju ili pod čijim vodstvom ili nadzorom se poduzima zaposlenje;

18.

„prva država članica” znači država članica koja je prva izdala odobrenje državljaninu treće zemlje na temelju ove Direktive;

19.

„druga država članica” znači bilo koja država članica koja nije prva država članica;

20.

„programi Unije ili multilateralni programi koji uključuju mjere mobilnosti” znači programi koje financira Unija ili države članice kojima se promiče mobilnost državljana trećih zemalja u Uniji ili u državama članicama koje sudjeluju u dotičnim programima;

21.

„odobrenje” znači boravišna dozvola ili, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, viza za dugotrajan boravak izdana za potrebe ove Direktive;

22.

„boravišna dozvola” znači odobrenje izdano primjenom obrasca utvrđenog u Uredbi (EZ) br. 1030/2002 kojim se nositelju daje pravo da zakonito boravi na području države članice;

23.

„viza za dugotrajan boravak” znači odobrenje koje je izdala država članica kako je predviđeno člankom 18. Schengenske konvencije (21) ili koje je izdano u skladu s nacionalnim pravom država članica koje ne primjenjuju u cijelosti schengensku pravnu stečevinu;

24.

„članovi obitelji” znači državljani trećih zemalja kako su definirani člankom 4. stavkom 1. Direktive 2003/86/EZ;

(a)

bilateralnih ili multilateralnih sporazuma sklopljenih između Unije ili Unije i njezinih država članica i jedne ili više trećih zemalja; ili

(b)

bilateralnih ili multilateralnih sporazuma sklopljenih između jedne ili više država članica i jedne ili više trećih zemalja.

(a)

opće uvjete utvrđene u članku 7.; i

(b)

odgovarajuće posebne uvjete iz članka 8., 11., 12., 13., 14. ili 16.

(a)

predočava važeću putnu ispravu, kako je utvrđeno nacionalnim pravom, i prema potrebi, zahtjev za vizu ili važeću vizu ili, ako je primjenjivo, važeću boravišnu dozvolu ili važeću vizu za dugotrajan boravak; države članice mogu zahtijevati da razdoblje važenja putne isprave obuhvaća barem razdoblje trajanja planiranog boravka;

(b)

ako je državljanin treće zemlje maloljetan prema nacionalnom pravu dotične države članice, predočava suglasnost roditelja ili jednakovrijednu ispravu za planirani boravak;

(c)

predočava dokaz da državljanin treće zemlje ima ili je, ako je to predviđeno nacionalnim pravom, podnio zahtjev za zdravstveno osiguranje za sve rizike za koje su obično pokriveni državljani dotične države članice; osiguranje mora biti važeće tijekom razdoblja trajanja planiranog boravka;

(d)

dostavlja dokaz, ako država članica to zatraži, da je plaćena naknada za rješavanje zahtjeva predviđena člankom 36.;

(e)

osigurava dokaz na zahtjev dotične države članice da će tijekom planiranog boravka državljanin treće zemlje imati dostatna sredstva za pokrivanje troškova boravka bez upotrebe sustava socijalne pomoći države članice te za troškove povratka. Procjena dostatnih sredstava temelji se na pojedinačnom ispitivanju slučaja i u obzir uzima sredstva koja proizlaze, među ostalim, iz potpora, studentskih ili istraživačkih stipendija, važećeg ugovora o radu ili obvezujuće ponude za posao te iz financijske obveze koju je preuzela organizacija za razmjenu učenika, subjekt koji je domaćin pripravnicima, organizacija za volonterske programe, obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair.

(a)

istraživačka organizacija više ne poštuje stavak 2. ovog članka, članak 8. stavak 2. ili članak 10. stavak 7.

(b)

suglasnost je stečena prijevarom; ili

(c)

istraživačka organizacija potpisala je sporazum o gostovanju s državljaninom treće države na prijevaran način ili djelujući iz nepažnje.

(a)

naziv ili svrhu istraživačke aktivnosti ili područje istraživanja;

(b)

obvezu državljanina treće zemlje da će nastojati dovršiti istraživačku aktivnost;

(c)

obvezu istraživačke organizacije da će biti domaćin državljaninu treće zemlje u svrhu dovršetka istraživačke aktivnosti;

(d)

datum početka i završetka ili procijenjeno trajanje istraživačke aktivnosti;

(e)

informacije o planiranoj mobilnosti u jednu ili više drugih država članica ako je mobilnost poznata u trenutku podnošenja zahtjeva u prvoj državi članici.

(a)

informacije o pravnom odnosu između istraživačke organizacije i istraživača;

(b)

informacije o uvjetima rada istraživača.

(a)

svrhe i procijenjenog trajanja istraživačke aktivnosti kao i raspoloživih financijskih sredstava za njezino provođenje;

(b)

kvalifikacije državljanina treće zemlje s obzirom na ciljeve istraživanja uz predočenje ovjerene preslike kvalifikacija;

(a)

da je državljanin treće zemlje primljen na visoko učilište radi studiranja;

(b)

ako država članica to zahtijeva, da su visokom učilištu plaćene naknade koje visoko učilište traži;

(c)

ako država članica to zahtijeva, o zadovoljavajućoj razini znanja jezika za praćenje studijskog programa;

(d)

ako država članica to zahtijeva, da će državljanin treće zemlje imati dostatna sredstva za troškove studija.

(a)

da državljanin treće zemlje nije ni mlađi ni stariji od dobi ili razreda koje je odredila dotična država članica;

(b)

o prijemu u obrazovnu ustanovu;

(c)

o sudjelovanju u priznatom, državnom ili regionalnom obrazovnom programu u kontekstu programa razmjene učenika ili u obrazovnom projektu koji vodi obrazovna ustanova u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom;

(d)

da obrazovna ustanova ili, ako je predviđeno nacionalnim pravom, treća strana prihvaća odgovornost za državljanina treće zemlje tijekom boravka na državnom području dotične države članice, posebno u pogledu troškova školovanja;

(e)

da će državljanin treće zemlje tijekom boravka imati osiguran smještaj u obitelji, u specijalnom prostoru za smještaj unutar obrazovne ustanove ili, ako je predviđeno nacionalnim pravom, u bilo kojem drugom prostoru koji ispunjava uvjete koje je odredila dotična država članica i odabran je u skladu s pravilima programa razmjene učenika ili obrazovnog projekta u kojem državljanin treće zemlje sudjeluje.

(a)

dostavlja sporazum o osposobljavanju sa subjektom domaćinom kojim se predviđa teoretsko i praktično osposobljavanje. Države članice mogu zahtijevati da takav sporazum o osposobljavanju odobri nadležno tijelo i da uvjeti pod kojima je sporazum sklopljen budu u skladu sa zahtjevima utvrđenima nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksama dotične države članice. Sporazum o osposobljavanju sadržava:

(b)

dostavlja dokaz o stjecanju visokoškolske kvalifikacije unutar dvije godine koje prethode datumu podnošenja zahtjeva ili dokaz o trenutačnom studiranju s ciljem stjecanja visokoškolske kvalifikacije;

(c)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da će tijekom boravka državljanin treće zemlje imati dostatna sredstva za troškove osposobljavanja;

(d)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da državljanin treće zemlje uči ili će učiti jezik radi stjecanja znanja koje je potrebno u svrhu pripravništva;

(e)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da subjekt domaćin prihvaća odgovornost za državljanina treće zemlje tijekom boravka na državnom području dotične države članice, posebno kad je riječ o troškovima boravka i smještaja;

(f)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da ako subjekt domaćin osigurava smještaj državljaninu treće zemlje tijekom boravka, taj smještaj ispunjava uvjete koje je odredila dotična država članica.

(a)

dostavlja sporazum sa subjektom domaćinom ili, ako je predviđeno nacionalnim pravom, drugim tijelom koje je u dotičnoj državi članici odgovorno za volonterski program u kojem državljanin treće zemlje sudjeluje. Sporazum sadržava:

(b)

dostavlja dokaz, ako država članica to zahtijeva, da ako subjekt domaćin osigurava smještaj državljaninu treće zemlje tijekom njihova boravka, taj smještaj ispunjava uvjete koje je odredila dotična država članica;

(c)

dostavlja dokaz da je subjekt domaćin ili, ako je predviđeno nacionalnim pravom, drugo tijelo odgovorno za volonterski program, u posjedu police osiguranja od odgovornosti prema trećim osobama;

(d)

dostavljaju dokaz, ako država članica to zahtijeva, da je državljanin treće zemlje prošao ili će proći osnovnu izobrazbu iz jezika, povijesti, političkih i društvenih struktura te države članice.

(a)

dostavlja sporazum između državljanina treće zemlje i obitelji domaćina kojim se određuju prava i obveze tog državljanina treće zemlje kao osobe koja obavlja poslove au pair, uključujući pojedinosti o džeparcu koji treba dobivati, odgovarajuće odredbe kojim se osobi koja obavlja poslove au pair omogućuje pohađanje tečajeva te najviši broj sati za obiteljske obveze;

(b)

u dobi je između 18 i 30 godina. U iznimnim slučajevima država članica može odobriti prihvat državljanina treće zemlje, kao osobe koja obavlja poslove au pair, koji je stariji od najviše dobne granice;

(c)

dostavlja dokaz da obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair, ako je predviđeno nacionalnim pravom, prihvaća odgovornost za državljanina treće zemlje tijekom boravka na državnom području dotične države članice, posebno u pogledu troškova života, smještaja i rizika od nesreće.

(a)

o osnovnom znanju jezika dotične države članice; ili

(b)

o završenom srednjoškolskom obrazovanju, stručnim kvalifikacijama i, ako je primjenjivo, da ispunjavaju uvjete za obavljanje regulirane profesije, u skladu sa zahtjevima nacionalnog prava.

(a)

nisu ispunjeni opći uvjeti iz članka 7. ili relevantni posebni uvjeti iz članka 8., 11., 12., 13., 14. ili 16.;

(b)

priloženi dokumenti stečeni su prijevarom, ili su krivotvoreni, ili protuzakonito promijenjeni;

(c)

dotična država članica odobrava prihvat samo putem subjekta domaćina koji je dobio suglasnost, a subjektu domaćinu nije dana suglasnost.

(a)

subjekt domaćin, drugo tijelo iz članka 14. stavka 1. točke (a), treća strana iz članka 12. stavka 1. točke (d), obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair nije ispunila svoje pravne obveze u pogledu socijalne sigurnosti, oporezivanja, prava radnika ili uvjeta rada;

(b)

ako je primjenjivo, subjekt domaćin ili obitelj domaćin koja će zapošljavati državljanina treće zemlje nije ispunila uvjete zaposlenja kako je predviđeno nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorima ili praksama dotične države članice;

(c)

subjekt domaćin, drugo tijelo iz članka 14. stavka 1. točke (a), treća strana iz članka 12. stavka 1. točke (d), obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair sankcionirana je u skladu s nacionalnim pravom zbog neprijavljenog rada ili nezakonitog zapošljavanja;

(d)

glavna svrha osnivanja ili djelovanja subjekta domaćina jest olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive;

(e)

ako je primjenjivo, poduzeće subjekta domaćina u postupku je likvidacije ili je likvidirano prema nacionalnom zakonodavstvu o stečajnom postupku ili se ne obavlja gospodarska aktivnost;

(f)

država članica ima dokaze ili ozbiljne i objektivne razloge da utvrdi da bi državljanin treće zemlje boravio na njezinu području u svrhu različitu od one zbog koje podnosi zahtjev za prihvat.

(a)

državljanin treće zemlje više ne ispunjava opće uvjete iz članka 7., osim članka 7. stavka 6., ili relevantne posebne uvjete iz članaka 8., 11., 12., 13., 14., 16. ili uvjete utvrđene u članku 18.;

(b)

podneseno odobrenje ili podneseni dokumenti stečeni su prijevarom ili su krivotvoreni ili protuzakonito promijenjeni;

(c)

dotična država članica odobrava prihvat samo putem subjekta domaćina koji je dobio suglasnost, a subjektu domaćinu nije dana suglasnost;

(d)

svrha boravka državljanina treće zemlje ne odgovara svrhama za koje je boravak državljaninu treće zemlje dopušten;

(a)

subjekt domaćin, drugo tijelo iz članka 14. stavka 1. točke (a), treća strana iz članka 12. stavka 1. točke (d), obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair nije ispunila svoje pravne obveze u pogledu socijalne sigurnosti, oporezivanja, prava radnika ili uvjeta rada;

(b)

ako se primjenjuje, subjekt domaćin ili obitelj domaćin koji zapošljavaju državljanina treće zemlje nisu ispunili uvjete zaposlenja kako je predviđeno nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorima ili praksama dotične države članice;

(c)

subjekt domaćin, drugo tijelo iz članka 14. stavka 1. točke (a) ili treća strana iz članka 12. stavka 1. točke (d), obitelj domaćin ili organizacija koja posreduje za poslove au pair bila je sankcionirana u skladu s nacionalnim pravom zbog neprijavljenog rada ili nezakonitog zapošljavanja;

(d)

glavna svrha osnivanja ili djelovanja subjekta domaćina jest olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja koji su obuhvaćeni područjem primjene ove Direktive;

(e)

ako je primjenjivo, poduzeće subjekta domaćina u postupku je likvidacije ili je likvidirano prema nacionalnom zakonodavstvu o stečajnom postupku ili se ne obavlja gospodarska aktivnost;

(f)

u pogledu studenata, ne poštuju se rokovi propisani za pristup gospodarskim aktivnostima na temelju članka 24. ili dotični student ne postiže dovoljan napredak na relevantnom studiju u skladu s nacionalnim pravom ili upravnom praksom.

(a)

na temelju članka 12. stavka 1. točke (c) Direktive 2011/98/EU isključivanjem potpora i zajmova za studij i smještaj ili ostalih potpora i zajmova;

(b)

na temelju članka 12. stavka 1. točke (e) Direktive 2011/98/EU neodobravanjem obiteljske naknade istraživačima kojima je odobren boravak na državnom području dotične države članice za razdoblje koje nije dulje od šest mjeseci;

(c)

na temelju članka 12. stavka 1. točke (f) Direktive 2011/98/EU ograničavanjem njegove primjene na slučajeve u kojima se registrirano ili uobičajeno boravište članova obitelji istraživača za koje istraživač traži naknade nalazi na državnom području dotične države članice;

(d)

na temelju članka 12. stavka 1. točke (g) Direktive 2011/98/EU ograničavanjem pristupa smještaju.

(a)

uvjeti utvrđeni u stavcima 3. i, prema potrebi, stavcima 2. i 5. nisu ispunjeni;

(b)

predočeni dokumenti stečeni su prijevarom ili su krivotvoreni ili neovlašteno izmijenjeni.

(a)

u trenutku podnošenja zahtjeva u prvoj državi članici ako je mobilnost u drugu državu članicu već predviđena u toj fazi; ili

(b)

nakon što je istraživaču odobren prihvat u prvoj državi članici, čim bude poznata namjera o mobilnosti u drugu državu članicu.

(a)

sporazuma o gostovanju u prvoj državi članici kako je navedeno u članku 10. ili, ako druga država članica to zahtijeva, sporazum o gostovanju sklopljen s istraživačkom organizacijom u drugoj državi članici;

(b)

ako to nije navedeno u sporazumu o gostovanju, planiranog trajanja i datuma mobilnosti;

(c)

dokaza da istraživač ima zdravstveno osiguranje za sve rizike za koje su obično pokriveni državljani dotične države članice kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. točki (c);

(d)

dokaza da će istraživač tijekom boravka imati dostatna sredstva da pokrije svoje troškove boravka bez uporabe sustava socijalne pomoći države članice, kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. točki (e), kao i troškova putovanja u prvu državu članicu u slučajevima iz članka 32. stavka 4. točke (b).

(a)

uvjeti iz stavka 5. ili, ako je primjenjivo, stavka 6. nisu ispunjeni;

(b)

primjenjuje se jedan od razloga za odbijanje iz članka 20. stavka 1. točaka (b) ili (c) ili stavka 2. toga članka;

(c)

ostvareno je najdulje trajanje boravka iz stavka 1.

(a)

primjenjuje članak 28. i istraživaču dopušta boravak na državnom području na temelju i tijekom razdoblja važenja odobrenja koje je izdala prva država članica; ili

(b)

primjenjuje postupak predviđen u stavcima od 2. do 7.

(a)

druga država članica može zahtijevati da istraživač, istraživačka organizacija u prvoj državi članici, ili istraživačka organizacija u drugoj državi članici proslijedi sljedeće dokumente:

Druga država članica može zahtijevati od podnositelja zahtjeva da dostavi adresu dotičnog istraživača na njezinu državnom području. Ako se nacionalnim pravom druge države članice zahtijeva da se adresa dostavi u trenutku podnošenja zahtjeva, a dotični istraživač još ne zna svoju buduću adresu, ta država članica prihvaća privremenu adresu. U takvom slučaju istraživač dostavlja svoju stalnu adresu najkasnije u trenutku izdavanja odobrenja za dugoročnu mobilnost.

Druga država članica može zatražiti od podnositelja zahtjeva da dostavi dokumente na službenom jeziku te države članice ili na bilo kojem službenom jeziku Unije koji je utvrdila ta država članica;

(b)

druga država članica donosi odluku o zahtjevu za dugoročnu mobilnost i o odluci u pisanom obliku obavješćuje podnositelja zahtjeva što je prije moguće, ali najkasnije 90 dana od dana podnošenja potpunog zahtjeva nadležnim tijelima druge države članice;

(c)

istraživač nije obvezan napustiti državna područja država članica u svrhu podnošenja zahtjeva i ne podliježe obvezi posjedovanja vize;

(d)

istraživaču je dopušteno da provodi dio istraživanja u istraživačkoj organizaciji u drugoj državi članici dok nadležna tijela donesu odluku o zahtjevu za dugoročnu mobilnost pod sljedećim uvjetima:

(e)

zahtjev za dugoročnu mobilnost ne može se podnijeti istodobno kada i obavijest o kratkoročnoj mobilnosti. Ako se nakon početka kratkoročne mobilnosti istraživača pojavi potreba za dugoročnom mobilnošću, druga država članica može zahtijevati da se zahtjev za dugoročnu mobilnost podnese najmanje 30 dana prije isteka razdoblja kratkoročne mobilnosti.

(a)

uvjeti iz stavka 2. točke (a) nisu ispunjeni;

(b)

primjenjuje se jedan od razloga za odbijanje iz članka 20., uz iznimku stavka 1. točke (a) tog članka;

(c)

odobrenje istraživača u prvoj državi članici istekne tijekom postupka; ili

(d)

ako je primjenjivo, ostvareno je najdulje trajanje boravka kako je definirano u stavku 1. drugom podstavku.

(a)

uvjeti iz stavka 2. točke (a) ili stavka 4. ovog članka više nisu ispunjeni; ili

(b)

primjenjuje se jedan od razloga za povlačenje odobrenja iz članka 21., uz iznimku stavka 1. točke (a), stavka 2. točke (f) te stavaka 3., 5. i 6. tog članka

(a)

dokumenata i informacija koji se zahtijevaju na temelju članka 28. stavka 5. i članka 28. stavka 6. točkama (b), (c) i (d) povezanih s članovima obitelji u pratnji istraživača;

(b)

dokaz da je član obitelji boravio u prvoj državi članici kao član obitelji istraživača u skladu s člankom 26.

(a)

dokumente i informacije koji se zahtijevaju na temelju članka 29. stavka 2. točke (a) podtočaka i., ii., iii. i v. povezanih s članovima obitelji u pratnji istraživača;

(b)

dokaz da je član obitelji boravio u prvoj državi članici kao član obitelji istraživača u skladu s člankom 26.

(a)

u trenutku podnošenja zahtjeva u prvoj državi članici ako je mobilnost u drugu državu članicu već predviđena u toj fazi; ili

(b)

nakon što je studentu odobren prihvat u prvoj državi članici, čim bude poznata namjera o mobilnosti u drugu državu članicu.

(a)

dokaza da student provodi dio svog studija u drugoj državi članici u okviru programa Unije ili multilateralnog programa koji uključuje mjere mobilnosti ili sporazuma između dvaju ili više visokih učilišta i dokaza da je student primljen na visoko učilište u drugoj državi članici;

(b)

ako to nije navedeno pod točkom (a), planiranog trajanja i datuma mobilnosti;

(c)

dokaza da student ima zdravstveno osiguranje za sve rizike za koje su obično pokriveni državljani dotične države članice kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. točki (c);

(d)

dokaza da će student tijekom boravka imati dostatna sredstva da pokrije troškove boravka bez uporabe sustava socijalne pomoći države članice, kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. točki (e), troškova studija, kao i troškova putovanja u prvu državu članicu u slučajevima iz članka 32. stavka 4. točke (b);

(e)

dokaza da su plaćene naknade koje naplaćuje visoko učilište, prema potrebi.

(a)

uvjeti iz stavaka 5. ili 6. nisu ispunjeni;

(b)

primjenjuje se jedan od razloga za odbijanje iz članka 20. stavka 1. točaka (b) ili (c) ili stavka 2. toga članka;

(c)

ako je ostvareno najdulje trajanje boravka iz stavka 1.

(a)

primjerak obavijesti u skladu s člankom 28. stavkom 2. ili člankom 31. stavkom 2.; ili

(b)

ako druga država članica dopušta mobilnost bez obavijesti, dokaz da student provodi dio studija u drugoj državi članici u okviru programa Unije ili multilateralnog programa koji uključuje mjere mobilnosti ili sporazuma između dvaju ili više visokih učilišta, ili za istraživače, primjerak sporazuma o gostovanju u kojem su navedene pojedinosti o mobilnosti istraživača ili, ako pojedinosti o mobilnosti nisu navedene u sporazumu o gostovanju, pismo istraživačke organizacije u drugoj državi članici u kojem se navode barem trajanje mobilnosti unutar Unije i lokacija istraživačke organizacije u drugoj državi članici.

(a)

druga država članica može zahtijevati da istraživač i, prema potrebi, članovi njegove obitelji, ili student odmah prekinu sve aktivnosti i napuste njezino državno područje;

(b)

prva država članica na zahtjev druge države članice bez formalnosti i bez odgađanja dopušta ponovni ulazak istraživača i, prema potrebi, članova njegove obitelji ili studenta. Te se odredbe također primjenjuju ako je odobrenje koje je izdala prva država članica isteklo ili je povučeno tijekom razdoblja mobilnosti na području druge države članice.

(a)

postupcima koji se primjenjuju na mobilnost iz članaka od 28. do 31.;

(b)

tome dopušta li ta država članica samo prihvat studenata i istraživača putem odobrenih istraživačkih organizacija ili visokih učilišta;

(c)

multilateralnim programima za studente i istraživače koji uključuju mjere mobilnosti i sporazume između dvaju ili više visokih učilišta.

21.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 132/58

(1)

Direktiva Vijeća 1999/32/EZ (3) značajno je izmijenjena nekoliko puta (4). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi Direktivu trebalo kodificirati.

(2)

Politika Unije u području okoliša, kako je utvrđena u programima djelovanja za okoliš, a posebno u Šestom programu djelovanja za okoliš donesenom Odlukom br. 1600/2002/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Sedmom programu djelovanja za okoliš donesenom Odlukom br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6), kao jedan od svojih ciljeva ima postizanje razine kvalitete zraka koja ne dovodi do značajnih negativnih učinaka i rizika za ljudsko zdravlje i okoliš.

(3)

U članku 191. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) utvrđuje se da je politika Unije u području okoliša usmjerena prema postizanju visokog stupnja zaštite, uzimajući u obzir raznolike prilike u različitim regijama Unije.

(4)

Ovom Direktivom utvrđuje se maksimalni dopušteni sadržaj sumpora u teškom loživom ulju, plinskom ulju, brodskom plinskom ulju i brodskom dizelskom gorivu koja se koriste u Uniji.

(5)

Emisije koje proizvode brodovi izgaranjem brodskih goriva s visokim sadržajem sumpora pridonose onečišćenju zraka u obliku sumporovog dioksida i lebdećih čestica koje štete zdravlju ljudi i okolišu te doprinose taloženju kiselina. Bez provođenja mjera utvrđenih u ovoj Direktivi, emisije koje proizvode brodovi bi uskoro bile više od emisija iz svih kopnenih izvora.

(6)

Zakiseljavanje i prisutnost sumporovog dioksida u atmosferi štetno djeluju na osjetljive ekosustave, smanjuju raznolikost biološkog života i rekreacijsku vrijednost te štete proizvodnji usjeva i rastu šuma. Kisele kiše u gradovima mogu prouzročiti znatnu štetu građevinama i arhitektonskom nasljeđu. Onečišćenje sumporovim dioksidom može također znatno utjecati na zdravlje ljudi, posebno onih dijelova stanovništva koji boluju od bolesti dišnih organa.

(7)

Zakiseljavanje je prekogranična pojava koja zahtijeva rješenja i na razini Unije i na nacionalnoj ili lokalnoj razini.

(8)

Emisije sumporovog dioksida doprinose stvaranju lebdećih čestica u atmosferi.

(9)

Onečišćenje zraka koje uzrokuju brodovi na vezu je velik izazov za mnoge lučke gradove u njihovim naporima za postizanje Unijinih graničnih vrijednosti kvalitete zraka.

(10)

Države članice trebale bi poticati uporabu električne energije s obale jer se električna energija na današnjim brodovima obično dobiva radom pomoćnih motora.

(11)

Unija i pojedine države članice ugovorne su stranke Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu od 13. studenoga 1979. o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka. Drugi protokol Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu o prekograničnom onečišćenju sumporovim dioksidom predviđa da bi ugovorne stranke trebale smanjiti emisije sumporovog dioksida u skladu sa smanjenjem od 30 % navedenim u prvom protokolu ili više od toga te se drugi protokol Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu temelji na pretpostavci da će se prekoračenje kritičnih opterećenja i razina u nekim osjetljivim područjima nastaviti. Daljnje mjere u pogledu smanjenja emisija sumporovog dioksida i dalje će biti potrebne. Stoga bi ugovorne stranke trebale učiniti daljnje znatne pomake u smislu smanjenja emisija sumporovog dioksida.

(12)

Već desetljećima se zna kako je sumpor, koji je u malim količinama prirodno prisutan u nafti i ugljenu, glavni izvor emisija sumporovog dioksida, koje su jedan od glavnih uzroka „kiselih kiša” i onečišćenja zraka u mnogim urbanim i industrijskim područjima.

(13)

Studije su pokazale kako će koristi od smanjenja emisija sumporovog dioksida koje se postižu smanjenjem sadržaja sumpora u gorivima često biti znatno veće od procijenjenih troškova industrije u ovoj Direktivi. Postoji dobro utemeljena tehnologija smanjenja razine sumpora u tekućim gorivima.

(14)

U skladu s člankom 193. UFEU-a, ova Direktiva ne bi smjela sprječavati ni jednu državu članicu da zadrži ili uvede strože zaštitne mjere radi poticanja rane provedbe povezane s maksimalnim sadržajem sumpora u brodskim gorivima, primjerice uporabom metoda smanjenja emisija izvan kontrolnih područja emisija SOx. Takve mjere moraju biti u skladu s Ugovorima te se o njima obavješćuje Komisiju.

(15)

Prije uvođenja novih, strožih zaštitnih mjera, država članica trebala bi izvijestiti Komisiju o nacrtu mjera u skladu s Direktivom (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(16)

UFEU-om se zahtijeva uzimanje u obzir posebnih svojstava najudaljenijih regija Unije, to jest francuskih prekomorskih departmana, Azorskih otoka, Madeire i Kanarskih otoka.

(17)

U pogledu ograničenja sadržaja sumpora u teškom loživom ulju primjereno je predvidjeti odstupanja u državama članicama i regijama u kojima to dopuštaju uvjeti okoliša.

(18)

U pogledu ograničenja sadržaja sumpora u teškom loživom ulju, također je primjereno predvidjeti odstupanja u pogledu njegove uporabe u uređajima za loženje koji udovoljavaju graničnim vrijednostima utvrđenima u Direktivi 2001/80/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) ili u Prilogu V. Direktivi 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(19)

U rafinerijskim uređajima za loženje koji nisu obuhvaćeni odredbama članka 3. stavka 2. točke (d) ili članka 3. stavka 3. točke (c) ove Direktive, prosječna emisija sumporovog dioksida za takve uređaje ne bi trebala prelaziti granične vrijednosti postavljene Direktivom 2001/80/EZ ili Prilogom V. Direktivi 2010/75/EU ili nekom budućom revizijom tih direktiva. U primjeni tih direktiva države članice trebale bi imati na umu da zamjena gorivima različitima od onih navedenih u članku 2. ne bi trebala uzrokovati povećanje emisija onečišćujućih tvari koje stvaraju kiselost.

(20)

Međunarodna pomorska organizacija (IMO) 2008. je usvojila rezoluciju o izmjeni Priloga VI. Protokolu iz 1997. u svrhu izmjene Međunarodne konvencije o sprečavanju onečišćenja s brodova iz 1973., kako je izmijenjena pripadajućim Protokolom iz 1978. (MARPOL), koja sadrži pravila za sprečavanje onečišćenja zraka s brodova. Revidirani Prilog VI. MARPOL-u stupio je na snagu 1. srpnja 2010.

(21)

Revidirani Prilog VI. MARPOL-u uvodi, između ostalog, strože granične vrijednosti sumpora za brodska goriva u kontrolnim područjima emisija SOx (1,00 % od 1. srpnja 2010. i 0,10 % od 1. siječnja 2015.) kao i u morskim područjima izvan kontrolnih područja emisija SOx (3,50 % od 1. siječnja 2012. te, načelno, 0,50 % od 1. siječnja 2020.). Većina država članica obvezna je, u skladu sa svojim međunarodnim obvezama, zahtijevati da brodovi koriste gorivo s maksimalnim sadržajem sumpora od 1,00 % u kontrolnim područjima emisija SOx od 1. srpnja 2010. Kako bi se osigurala dosljednost s međunarodnim pravom kao i pravilno izvršavanje novih globalno utvrđenih standarda u pogledu sumpora u Uniji, ovu bi Direktivu trebalo uskladiti s revidiranim Prilogom VI. MARPOL-u. Radi osiguranja minimalne kakvoće goriva koje koriste brodovi za postizanje sukladnosti goriva ili tehnološke sukladnosti, u Uniji ne bi trebalo dopustiti uporabu brodskih goriva čiji sadržaj sumpora prelazi opći standard od 3,50 % mase, osim za goriva na brodovima koji koriste metode smanjenja emisija u zatvorenim sustavima.

(22)

U skladu s postupcima IMO-a, moguće su izmjene Priloga VI. MARPOL-u u pogledu kontrolnih područja emisija SOx. U slučaju uvođenja dodatnih promjena, uključujući izuzećâ, u vezi s primjenom graničnih vrijednosti kontrolnih područja emisija SOx u Prilogu VI. MARPOL-u, Komisija bi trebala razmotriti sve takve promjene i, prema potrebi, bez odgode podnijeti potreban prijedlog u skladu s UFEU-om za potpuno usklađivanje ove Direktive s pravilima IMO-a u pogledu kontrolnih područja emisija SOx.

(23)

Uvođenje svih novih kontrolnih područja emisija trebalo bi podlijegati procesu IMO-a u skladu s Prilogom VI. MARPOL-u i trebalo bi biti zasnovano na dobro utemeljenim okolišnim i gospodarskim razlozima te potkrijepljeno znanstvenim podacima.

(24)

U skladu s pravilom 18. revidiranog Priloga VI. MARPOL-u, države bi članice trebale nastojati osigurati dostupnost brodskih goriva koja su u skladu s ovom Direktivom.

(25)

S obzirom na globalnu dimenziju politika u području okoliša i emisija s brodova, trebalo bi postaviti ambiciozne emisijske standarde na globalnoj razini.

(26)

Unija će nastaviti zagovarati efikasniju zaštitu područja osjetljivih na emisije SOx, kao i smanjenje normalne granične vrijednosti za vrlo laka brodska goriva u IMO-u.

(27)

Putnički brodovi djeluju ponajprije u lukama ili blizu obalnih područja te su njihovi utjecaji na zdravlje ljudi i okoliš značajni. Kako bi se poboljšala kvaliteta zraka oko luka i obala, ti brodovi moraju koristiti brodsko gorivo s maksimalnim sadržajem sumpora od 1,50 %, do primjene strožih standarda u pogledu sumpora za sve brodove u teritorijalnim morima, isključivim gospodarskim pojasevima i zonama kontrole onečišćenja država članica.

(28)

U svrhu olakšavanja prelaska na nove tehnologije motora s potencijalom za značajna daljnja smanjenja emisija u pomorskom sektoru, Komisija bi trebala ispitati i druge mogućnosti kako bi omogućila i potaknula korištenje plinskih motora u brodovima.

(29)

Za postizanje ciljeva ove Direktive potrebno je pravilno izvršavanje obveza u vezi sa sadržajem sumpora u brodskim gorivima. Iskustva iz provedbe Direktive 1999/32/EZ pokazala su da postoji potreba za jačim režimom praćenja i izvršavanja kako bi se osigurala pravilna provedba ove Direktive. Zbog toga je potrebno da države članice osiguraju dovoljno često i točno uzorkovanje brodskoga goriva stavljenog na tržište ili korištenog na brodovima kao i redovne provjere brodskih dnevnika i dostavnica o opskrbi broda gorivom. Također je potrebno da države članice uspostave sustav učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija za nesukladnost s odredbama ove Direktive. Kako bi se osigurale transparentnije informacije, također je prikladno predvidjeti objavu registra lokalnih dobavljača brodskih goriva.

(30)

Usklađivanje s niskim graničnim vrijednostima sumpora u brodskim gorivima, posebno u kontrolnim područjima emisija SOx, može prouzročiti barem kratkoročno značajno povećanje cijene takvih goriva i negativno utjecati na konkurentnost kratke pomorske plovidbe u usporedbi s drugim načinima prijevoza kao i na konkurentnost industrija u zemljama koje graniče s kontrolnim područjima emisija SOx. Potrebna su odgovarajuća rješenja za smanjenje troškova usklađivanja za pogođene industrije, kao što je dopuštanje alternativnih, troškovno učinkovitijih metoda postizanja sukladnosti od one zasnovane na gorivu i pružanje potpore kada je to potrebno. Komisija bi trebala, između ostalog na temelju izvješća država članica, pažljivo pratiti učinke usklađenosti brodarskog sektora s novim standardima kakvoće goriva, posebno u pogledu mogućeg prelaska s pomorskog na kopneni prijevoz te bi, prema potrebi, trebala predložiti primjerene mjere za suzbijanje takvog trenda.

(31)

Važno je ograničiti prelazak s pomorskog na kopneni prijevoz s obzirom na to da bi porast udjela robe koja se prevozi cestom u mnogim slučajevima bio suprotan ciljevima Unije u pogledu klimatskih promjena te povećao prometno zagušenje.

(32)

Troškovi novih zahtjeva za smanjenjem emisija sumporovog dioksida mogli bi prouzročiti prelazak s pomorskog na kopneni prijevoz i mogli bi negativno utjecati na konkurentnost industrija. Komisija bi trebala što bolje iskoristiti instrumente poput programa Marco Polo i transeuropske prometne mreže kako bi pružila ciljanu pomoć i time rizik promjene vrste prijevoza svela na najmanju mjeru. Države članice mogu smatrati potrebnim pružiti potporu gospodarskim subjektima koji su pogođeni ovom Direktivom u skladu s primjenljivim pravilima o državnim potporama.

(33)

U skladu s postojećim smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša i ne dovodeći u pitanje buduće promjene istih, države članice mogu pružati državne potpore gospodarskim subjektima koji su pogođeni ovom Direktivom, uključujući pomoć za naknadno opremanje postojećih plovila, ako se takve mjere državne potpore smatraju spojivima s unutarnjim tržištem u skladu s člancima 107. i 108. UFEU-a, posebno u odnosu na primjenljive smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša. U tom smislu, Komisija može uzeti u obzir da uporaba nekih metoda smanjenja emisija nadilazi zahtjeve ove Direktive jer se smanjuju ne samo emisije sumporovog dioksida već i druge emisije.

(34)

Trebalo bi olakšati pristup metodama smanjenja emisija. Te metode mogu omogućiti smanjenja emisija koja su barem jednaka ili čak veća od onih koja se mogu postići uporabom goriva s niskim sadržajem sumpora, pod uvjetom da nemaju značajne negativne učinke na okoliš, poput morskih ekosustava, i da se razvijaju na temelju odgovarajućih mehanizama odobravanja i kontrole. U Uniji bi trebalo priznati već poznate alternativne metode, poput korištenja sustava čišćenja ispušnih plinova na brodovima ili mješavine goriva i ukapljenog prirodnog plina ili korištenja biogoriva. Važno je promicati ispitivanje i razvoj novih metoda smanjenja emisija s ciljem, između ostalog, ograničavanja prelaska s pomorskog na kopneni prijevoz.

(35)

Metode smanjenja emisija imaju potencijal za značajna smanjenja emisija. Stoga bi Komisija trebala promicati ispitivanje i razvoj takvih tehnologija, između ostalog i tako da razmotri uspostavu zajedničkog programa sufinanciranja s industrijom zasnovanog na načelima sličnih programa poput programa Clean Sky.

(36)

U suradnji s državama članicama i dionicima, Komisija bi trebala nastaviti razvoj mjera utvrđenih u radnom dokumentu osoblja Komisije od 16. rujna 2011. pod naslovom „Smanjivanje emisija onečišćujućih tvari iz pomorskog prometa i zbirka alata za održivi vodni promet”.

(37)

U slučaju prekida u isporuci sirove nafte, naftnih derivata ili drugih ugljikovodika Komisija može odobriti primjenu više granične vrijednosti na državnom području određene države članice.

(38)

Države članice trebale bi utvrditi odgovarajuće mehanizme praćenja usklađenosti s odredbama ove Direktive. Komisiji bi se trebala podnositi izvješća o sadržaju sumpora u tekućim gorivima.

(39)

Ova Direktiva trebala bi sadržavati detaljne upute o sadržaju i obliku izvješća kako bi se osiguralo usklađeno izvješćivanje.

(40)

Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom istovrijednih vrijednosti emisija za metode smanjenja emisija i kriterija za korištenje metoda smanjenja emisija utvrđenih u prilozima I. i II. ovoj Direktivi kako bi se prilagodili znanstvenom i tehničkom napretku na način koji osigurava strogu dosljednost s relevantnim instrumentima IMO-a te u vezi s izmjenom članka 2. točaka od (a) do (e) i (p), članka 13. stavka 2. točke (b) podtočke i. i članka 13. stavka 3. ove Direktive radi prilagodbe tih odredaba znanstvenom i tehničkom napretku. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(41)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(42)

Prikladno je da Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) koji je osnovan Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (11) pomaže Komisiji u odobrenju metoda smanjenja emisija koje nisu obuhvaćene Direktivom Vijeća 96/98/EZ (12).

(43)

Za provedbu ove Direktive važne su učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije. Države članice trebale bi u te sankcije uključiti novčane kazne koje su izračunane tako da te kazne odgovornima oduzmu najmanje imovinsku korist stečenu njihovim kršenjem i da se te novčane kazne postupno povećavaju za ponovljena kršenja. Države članice o odredbama u vezi s novčanim kaznama trebale bi obavijestiti Komisiju.

(44)

Ovom Direktivom ne bi trebalo dovoditi u pitanje obveze država članica u pogledu rokova za prenošenje u nacionalno pravo direktiva navedenih u Prilogu III. dijelu B.,

(a)

goriva namijenjena za istraživanje i ispitivanje;

(b)

goriva namijenjena za preradu prije konačnog izgaranja;

(c)

goriva za preradu u rafinerijama;

(d)

goriva koja se uporabljuju i stavljaju na tržište u najudaljenijim regijama Unije ako dotične države članice osiguraju da se u tim regijama:

(e)

goriva koja rabe ratni brodovi i druga plovila u vojnoj uporabi. Svaka država članica, međutim, nastoji donošenjem primjerenih mjera koje ne dovode u pitanje rad ili radne sposobnosti tih brodova, osigurati da, koliko je primjereno i izvedivo, brodovi rade u skladu s ovom Direktivom;

(f)

bilo koju uporabu goriva na plovilu potrebnu radi osiguranja sigurnosti broda ili spašavanja života na moru;

(g)

bilo koju uporabu goriva na brodu potrebnu zbog štete nanesene brodu ili njegovoj opremi ako su nakon nastanka štete poduzete sve primjerene mjere za sprečavanje ili svođenje prekomjerne emisije na najmanju mjeru i ako su mjere za otklanjanje štete poduzete što je prije moguće. To se ne primjenjuje ako su vlasnik ili zapovjednik prouzročili štetu namjerno ili iz nemara;

(h)

ne dovodeći u pitanje članak 5., goriva koja se koriste na plovilima na kojima se primjenjuju metode smanjenja emisija u skladu s člancima 8. i 10.

(a)

„teško loživo ulje” znači:

(b)

„plinsko ulje” znači:

Ova definicija ne obuhvaća dizelska goriva kako su definirana u članku 2. točki 2. Direktive 98/70/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13). Goriva koja se koriste u izvancestovnim pokretnim strojevima i traktorima za poljoprivredu također nisu obuhvaćena ovom definicijom;

(c)

„brodsko gorivo” znači svako tekuće naftno gorivo namijenjeno za uporabu ili koje je u uporabi na plovilu, uključujući ta goriva definirana u normi ISO 8217. Obuhvaća svako tekuće naftno gorivo koje je u uporabi na plovilima unutarnje riječne plovidbe ili rekreacijskim plovilima, kako su definirana u članku 2. Direktive 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (14) odnosno članku 1. stavku 3. Direktive 94/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15), kada ta plovila plove morem;

(d)

„brodsko dizelsko gorivo” znači svako brodsko gorivo kako je definirano za kategoriju goriva DMB iz tablice 1. ISO 8217, osim upute na sadržaj sumpora;

(e)

„brodsko plinsko ulje” znači svako brodsko gorivo kako je definirano za kategorije goriva DMX, DMA i DMZ iz tablice 1. ISO 8217, osim upute na sadržaj sumpora;

(f)

„MARPOL” znači Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova iz 1973., kako je izmijenjena pripadajućim Protokolom iz 1978.;

(g)

„Prilog VI. MARPOL-u” znači prilog s naslovom „Pravila za sprečavanje onečišćenja zraka s brodova”, koji je Protokolom iz 1997. dodan MARPOL-u;

(h)

„kontrolna područja emisija SOx” znači morska područja koja je Međunarodna pomorska organizacija (IMO) definirala kao takva u skladu s Prilogom VI. MARPOL-u;

(i)

„putnički brodovi” znači brodovi koji prevoze više od 12 putnika, pri čemu je putnik svaka osoba osim:

(j)

„linijski prijevoz” znači niz plovidaba putničkim brodom radi održavanja prometne veze između istih dviju ili više luka ili niz plovidaba iz iste luke i prema njoj bez pristajanja u međuvremenu:

(k)

„ratni brod” znači brod koji pripada oružanim snagama države, obilježen vanjskim oznakama prema kojima se može prepoznati njegova državna pripadnost, pod zapovjedništvom časnika, kojega je vlada te države valjano ovlastila i čije je ime na odgovarajućem popisu časnika ili jednakovrijednom dokumentu, i s posadom za koju vrijedi uobičajena vojna stega;

(l)

„brodovi na vezu” znači brodovi koji su sigurno privezani ili usidreni u luci u Uniji za vrijeme utovara, istovara ili boravka u luci, uključujući vrijeme kada nema pretovara;

(m)

„stavljanje na tržište” znači dobava ili stavljanje na raspolaganje trećim osobama brodskih goriva za izgaranje na brodu bilo gdje unutar jurisdikcija država članica, uz plaćanje ili besplatno. Ono isključuje dobavu ili stavljanje na raspolaganje brodskih goriva za izvoz u brodskim spremnicima za teret;

(n)

„najudaljenije regije” znači francuski prekomorski departmani, Azori, Madeira i Kanarski otoci, kako je navedeno u članku 349. UFEU-a;

(o)

„metoda smanjenja emisija” znači svaka oprema, materijal, uređaj ili aparat koji se ugradi u brod ili drugi postupak, alternativno gorivo ili metoda postizanja sukladnosti koja se koristi kao alternativa brodskom gorivu s niskim sadržajem sumpora koja ispunjava zahtjeve navedene u ovoj Direktivi i koja se može potvrditi, kvantificirati i izvršiti;

(p)

„metoda ASTM” znači metode koje je Američko udruženje za ispitivanje i materijale utvrdilo u standardnim definicijama i specifikacijama za naftu i sredstva za podmazivanje u izdanju iz 1976.;

(q)

„uređaj za loženje” znači svaki tehnički uređaj u kojem goriva izgaraju radi korištenja topline koja tim spaljivanjem nastaje.

(a)

u uređajima za loženje iz područja primjene Direktive 2001/80/EZ, a koji su podložni članku 4. stavku 1. ili 2. ili članku 4. stavku 3. točki (a) te Direktive te koji su u skladu s graničnim vrijednostima emisija sumporovog dioksida za takve uređaje utvrđenima u toj Direktivi;

(b)

u uređajima za loženje iz područja primjene Direktive 2001/80/EZ, a koji su podložni članku 4. stavku 3. točki (b) i članku 4. stavku 6. te Direktive i čije prosječne mjesečne emisije sumporovog dioksida ne prelaze 1 700 mg/Nm3 pri volumnom udjelu kisika od 3 % u suhom dimnom plinu;

(c)

u uređajima za loženje koji nisu obuhvaćeni točkama (a) i (b) i čije prosječne mjesečne emisije sumporovog dioksida ne prelaze 1 700 mg/Nm3 pri volumnom udjelu kisika od 3 % u suhom dimnom plinu;

(d)

za loženje u rafinerijama, ako prosječne mjesečne emisije sumporovog dioksida utvrđene kao prosjek svih uređaja za loženje u rafineriji, bez obzira na vrstu korištenoga goriva ili kombinacije goriva, ali isključujući uređaje koji su obuhvaćeni točkama (a) i (b), plinske turbine i plinske motore, ne prelaze 1 700 mg/Nm3 pri volumnom udjelu kisika od 3 % u suhom dimnom plinu.

(a)

u uređajima za loženje iz područja primjene poglavlja III. Direktive 2010/75/EU, a koji su u skladu s graničnim vrijednostima emisija sumporovog dioksida za takve uređaje utvrđenima u Prilogu V. toj Direktivi ili, kada se u skladu s tom Direktivom te granične vrijednosti emisija ne primjenjuju, čije prosječne mjesečne emisije sumporovog dioksida ne prelaze 1 700 mg/Nm3 pri volumnom udjelu kisika od 3 % u suhom dimnom plinu;

(b)

u uređajima za loženje koji nisu obuhvaćeni točkom (a) i čije prosječne mjesečne emisije sumporovog dioksida ne prelaze 1 700 mg/Nm3 pri volumnom udjelu kisika od 3 % u suhom dimnom plinu;

(c)

za loženje u rafinerijama, ako prosječne mjesečne emisije sumporovog dioksida utvrđene kao prosjek svih uređaja za loženje u rafineriji, bez obzira na vrstu korištenoga goriva ili kombinacije goriva, ali isključujući uređaje koji su obuhvaćeni točkom (a), plinske turbine i plinske motore, ne prelaze 1 700 mg/Nm3 pri volumnom udjelu kisika od 3 % u suhom dimnom plinu.

(a)

3,50 % mase od 18. lipnja 2014.;

(b)

0,50 % mase od 1. siječnja 2020.

(a)

1,00 % mase do 31. prosinca 2014.;

(b)

0,10 % mase od 1. siječnja 2015.

—

plovila koja plove pod njihovom zastavom, i

—

u slučaju država članica koje graniče s kontrolnim područjima emisija SOx, plovila koja plove pod bilo kojom zastavom dok su u njihovim lukama.

(a)

predočenje evidencije postupaka koji su poduzeti u pokušaju postizanja sukladnosti; i

(b)

predočenje dokaza da je brod pokušao kupiti brodsko gorivo koje je sukladno ovoj Direktivi u skladu sa svojim planom plovidbe i, ako gorivo nije bilo dostupno tamo gdje je to planirano, da je pokušao locirati alternativne izvore takvih brodskih goriva te da, unatoč najvećim naporima da se nabavi brodsko gorivo koje je sukladno ovoj Direktivi, takvo brodsko gorivo nije bilo moguće kupiti.

(a)

vode javni registar lokalnih dobavljača brodskih goriva;

(b)

osiguravaju da sadržaj sumpora u svim brodskim gorivima koja se prodaju na njihovom državnom području dobavljač dokumentira na dostavnici o opskrbi broda gorivom uz koju je priložen zapečaćeni uzorak s potpisom predstavnika broda primatelja;

(c)

poduzimaju mjere protiv dobavljača brodskih goriva za koje je utvrđeno da dostavljaju gorivo koje nije sukladno specifikaciji navedenoj na dostavnici o opskrbi broda gorivom;

(d)

osiguravaju poduzimanje mjera kojima se usklađuju sva otkrivena nesukladna brodska goriva.

(a)

na brodove koji prema objavljenom redu plovidbe ostaju na vezu manje od dva sata;

(b)

na brodove koji tijekom boravka na vezu u luci isključe sve motore i koriste električnu energiju s kopna.

(a)

je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16. kojima se mijenjaju prilozi I. i II.;

(b)

donosi provedbene akte kojima se, prema potrebi, utvrđuju detaljni zahtjevi za praćenje emisija. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 17. stavka 2.

(a)

smjernicama koje je razvio IMO;

(b)

rezultatima svih pokusa provedenih na temelju članka 10.;

(c)

učincima na okoliš, uključujući ostvariva smanjenja emisija, i utjecajima na ekosustave u zatvorenim lukama, pristaništima i estuarijima; i

(d)

izvedivosti praćenja i provjere.

(a)

Komisija i svaka dotična država luke pismeno su obaviještene o tim pokusima najmanje šest mjeseci prije njihovog početka;

(b)

dozvole za pokuse ne vrijede dulje od 18 mjeseci;

(c)

svi uključeni brodovi imaju ugrađenu opremu za kontinuirano praćenje emisija ispušnih plinova koja je zaštićena od neovlaštenih zahvata te je koriste tijekom cjelokupnog trajanja pokusa;

(d)

svi uključeni brodovi postižu smanjenja emisija koja su barem jednaka smanjenjima koja bi bila ostvarena poštovanjem graničnih vrijednosti sumpora u gorivima koje su utvrđene u ovoj Direktivi;

(e)

postoje pravilni sustavi gospodarenja otpadom za sav otpad koji nastaje uporabom metoda smanjenja emisija tijekom cjelokupnog trajanja pokusa;

(f)

provodi se ocjena utjecaja na morski okoliš, posebno na ekosustave u zatvorenim lukama, pristaništima i estuarijima tijekom cjelokupnog trajanja pokusa; i

(g)

svi rezultati dostavljeni su Komisiji i objavljeni su u razdoblju od šest mjeseci nakon završetka pokusa.

(a)

nadzor brodskih dnevnika i dostavnica o opskrbi broda gorivom; i

(b)

prema potrebi, sljedeći načini uzorkovanja i analize:

(a)

učestalost uzorkovanja;

(b)

metode uzorkovanja;

(c)

definiciju reprezentativnog uzorka pregledanoga goriva.

21.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 132/79

(1)

Vijeće je 14. rujna 2012. ovlastilo Komisiju da u ime Unije i njezinih država članica te Republike Hrvatske započne pregovore radi sklapanja Protokola o izmjeni Euro-mediteranskog sporazuma o zračnom prometu između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Hašemitske Kraljevine Jordana, s druge strane (1), kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Hrvatske Europskoj uniji („Protokol”).

(2)

Ti su pregovori uspješno zaključeni 24. travnja 2014.

(3)

Protokol bi trebalo potpisati u ime Unije i njezinih država članica, podložno njegovu kasnijem sklapanju.

(4)

Protokol bi se trebao privremeno primjenjivati,

21.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 132/81

21.5.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 132/85

(1)

Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 1150/2000 (3) preinačena je Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 609/2014 (4). Uredba (EU, Euratom) br. 609/2014 treba stupiti na snagu na dan stupanja na snagu Odluke Vijeća 2014/335/EU, Euratom (5). Ta Odluka još nije stupila na snagu.

(2)

Kako bi se Komisiji (Eurostat) dalo dovoljno vremena za procjenu relevantnih podataka o bruto nacionalnom dohotku (BND) te kako bi se Odboru za BND dalo dovoljno vremena za izradu mišljenja o podacima o BND-u, sve promjene BND-a za određenu financijsku godinu trebale bi biti moguće do 30. studenoga četvrte godine nakon te financijske godine. Stoga bi trebalo produljiti i razdoblje čuvanja popratnih dokumenata koji se odnose na vlastita sredstva koja se temelje na porezu na dodanu vrijednosti (PDV) i BND-u s 30. rujna na 30. studenoga četvrte godine koja slijedi nakon financijske godinu na koju se odnose.

(3)

U ovoj Uredbi trebala bi se odraziti postojeća praksa prema kojoj se računi Komisije za vlastita sredstva iz članka 9. Uredbe br. 609/2014 („računi Komisije za vlastita sredstva”) vode pri državnim riznicama država članica ili pri njihovim nacionalnim središnjim bankama. Pojam državne riznice trebao bi obuhvaćati i druge javne subjekte koji obavljaju slične funkcije.

(4)

Računi Komisije za vlastita sredstva trebali bi biti slobodni od svih naknada i kamata. Primjenom naknada ili negativnih kamata smanjio bi se proračun Unije te bi to dovelo do nejednakog postupanja prema državama članicama. Stoga bi dotične države članice trebale odobriti iznos jednak iznosu negativnih kamata kada se na račune Komisije za vlastita sredstva primjenjuju negativne kamate. Budući da pojedine države članice nemaju mogućnost izbjegavanja financijskog utjecaja obveze odobravanja takvih iznosa negativnih kamata na račune Komisije za vlastita sredstva, primjereno je da Komisija, kada pokriva svoje potrebe za gotovinskim sredstvima, nastoji smanjiti taj utjecaj prioritetnim povlačenjem iznosa odobrenih na dotične račune.

(5)

Račune Komisije za vlastita sredstva trebalo bi teretiti samo po uputi Komisije. Time ne bi trebalo dovoditi u pitanje primjenu negativnih kamata.

(6)

Radi jasnoće i čitljivosti članak 10. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014 trebalo bi podijeliti u više članaka.

(7)

Komisija bi u svakom trenutku trebala imati na raspolaganju dostatna gotovinska sredstava kako bi zadovoljila potrebe za plaćanja koje proizlaze iz izvršenja proračuna i koje su osobito učestale u prvim mjesecima godine. Komisija već ima mogućnost pozvati države članice da unaprijed knjiže najviše dvije dodatne dvanaestine za posebne potrebe plaćanja rashoda Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) na temelju Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Kako bi se još više smanjio rizik kašnjenja u plaćanju zbog privremenih manjkova gotovinskih sredstava, Komisija bi trebala moći pozvati države članice da unaprijed knjiže najviše dodatnu polovicu jedne dvanaestine za posebne potrebe plaćanja rashoda europskih strukturnih i investicijskih fondova na temelju Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7) u onoj mjeri u kojoj je to opravdano potrebama za gotovinom. Međutim, radi izbjegavanja pretjeranog pritiska na državne riznice, ukupan iznos koji se može unaprijed knjižiti za isti mjesec ne bi trebao premašiti dvije dodatne dvanaestine. Štoviše, zbog posebnih potreba za plaćanja koje se primjenjuju na EFJP navedeno se ne smije primjenjivati na štetu EFJP-a.

(8)

Na temelju Uredbe (EZ, Euratom) br. 1150/2000 Komisija treba izračunati usklađenja vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u i BND-u te pravodobno obavijestiti države članice o tome kako bi one mogle knjižiti ta usklađenja na račun Komisije za vlastita sredstva prvog radnog dana u prosincu. Iznosi usklađenja koje je trebalo staviti na raspolaganje prvog radnog dana u prosincu 2014. nikada prije nisu bili tako veliki. Kako bi se spriječila nerazmjerno teška proračunska ograničenja za države članice neposredno pred kraj godine, Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1377/2014 (8) izmijenjena je Uredba (EZ, Euratom) br. 1150/2000 kako bi se u određenim iznimnim okolnostima državama članicama omogućilo da odgode knjiženje tih usklađenja na račun Komisije za vlastita sredstva.

(9)

Tako izmijenjena Uredba (EZ, Euratom) br. 1150/2000 više se neće primjenjivati nakon stupanja na snagu Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014. Međutim, time se ne bi trebalo dovesti u pitanje važenje onih odgoda knjiženja usklađenjâ koje su već službeno zatražene u okviru Uredbe (EU, Euratom) br. 1377/2014 dok je ta potonja Uredba još bila na snazi.

(10)

Radi pojednostavnjenja te kako bi se ograničio fiskalni pritisak na države članice i Komisiju, a posebno krajem godine, trebalo bi racionalizirati postupak za usklađivanje vlastitih sredstava koja se temelje na PDV-u i BND-u. Trebalo bi imati više vremena na raspolaganju između službene obavijesti državama članicama o usklađenjima koja se zahtijeva i njihova knjiženja na račun Komisije za vlastita sredstva. Takva obavijest i knjiženje trebali bi nastupiti u istoj godini, a ta je godina relevantna i za bilježenje utjecaja na državne račune i za potrebe Pakta o stabilnosti i rastu. Ukupan iznos usklađenjâ trebalo bi odmah preraspodijeliti među državama članicama prema njihovim dotičnim udjelima u vlastitim sredstvima koja se temelje na BND-u. Time bi se uklonila potreba za odstupanjem uvedenim Uredbom (EU, Euratom) br. 1377/2014.

(11)

Radi postizanja ciljeva Unije, postupkom za izračun kamata trebalo bi posebice osigurati da se vlastita sredstva stavljaju na raspolaganje pravodobno i u cijelosti.

(12)

Radi poboljšanja pravne sigurnosti i jasnoće, trebalo bi definirati slučajeve u kojima se obračunavaju zatezne kamate na vlastita sredstva koja se temelje na PDV-u i BND-u. S obzirom na posebnosti tih vlastitih sredstava koja imaju ciklus provjere kojim se omogućuju korekcije, odnosno usklađenja u razdoblju od četiri godine, nijedna promjena u vlastitim sredstvima koja se temelje na PDV-u i BND-u, proizašla iz takvih korekcija ili usklađenja, ne bi trebala imati za posljedicu retroaktivni izračun kamata. Kamate u odnosu na ta sredstva trebale bi se stoga plaćati samo za kašnjenja u knjiženju iznosâ mjesečnih dvanaestina i iznosa proizašlih iz godišnjeg izračuna usklađenjâ za prethodne financijske godine. Štoviše, kako bi se održao primjeren poticaj za poduzimanje korektivnog djelovanja, kamate bi se također trebale plaćati u slučaju kašnjenjâ u knjiženju iznosa proizašlih iz određenih korekcija izvještaja o PDV-u na datum koji je određen u okviru mjera koje je Komisija poduzela u skladu s člankom 9. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe Vijeća (EEZ, Euratom) br. 1553/89 (9). Nadalje, ako država članica, u izričitom roku koji je odredila Komisija, ne dostavi korekcije podataka o BND-u potrebne kako bi se počela rješavati pitanja o kojima je obavijestila Komisija ili država članica, također bi trebalo primijeniti kamate na svako povećanje vlastitih sredstava proizašlo iz usklađenja koje je provedeno kao posljedica početka rješavanja pitanja o kojem je obaviješteno. Te kamate trebalo bi primjenjivati od trenutka kada je iznos usklađenja trebao biti knjižen, to jest od prvog radnog dana u lipnju godine koja slijedi nakon godine u kojoj je izričiti rok istekao, i do trenutka kada se taj usklađeni iznos uknjiži na račun. U skladu s postojećim pravilima i praksom, svako kašnjenje pri knjiženju u odnosu na tradicionalna vlastita sredstva trebalo bi imati za posljedicu izračun kamata.

(13)

U sustavu kamatne stope utvrđenom u članku 12. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014 sadržano je fiksno povećanje osnovne stope od 2 postotna boda i progresivno povećanje od 0,25 postotnih bodova za svaki mjesec kašnjenja, pri čemu se povećana stopa primjenjuje na cijelo razdoblje kašnjenja. Taj je sustav kamatne stope bio ključni element kojim se osiguralo da vlastita sredstva budu pravodobno i u cijelosti stavljena na raspolaganje te bi stoga trebalo zadržati njegove glavne elemente.

(14)

Međutim, postojeća pravila kojima je predviđena stalno rastuća stopa dovela su do plaćanja vrlo visokih kamatnih stopa, u iznimnim slučajevima u kojima je riječ o višegodišnjim kašnjenjima. Kako bi se osigurala proporcionalnost sustava i istodobno zadržao učinak odvraćanja, trebalo bi ograničiti akumulirano povećanje te osnovne stope na najveći godišnji iznos od 16 postotnih bodova.

(15)

S druge strane, postojeće fiksno povećanje osnovne stope od 2 postotna boda, posebice za kratka razdoblja kašnjenja, moglo bi biti nepoticajno za pravodobno stavljanje na raspolaganje vlastitih sredstava u okolnostima kada su troškovi refinanciranja na tržištu novca viši od iznosa kamata koje se plaćaju. Kako bi se dodatno ojačalo neometano funkcioniranje sustava, fiksno povećanje osnove stope trebalo bi stoga povisiti na 2,5 postotna boda, a proizašla kamatna stopa koja se primjenjuje ne bi trebala biti niža od tog postotka, čak i u slučaju kada je osnovna stopa koje se primjenjuje negativna. Time bi se osobito trebala spriječiti kašnjenja u stavljanju na raspolaganje mjesečnih dvanaestina vlastitih sredstava koja se temelja na PDV-u i BND-u, a koja trenutačno čine više od 80 % proračunskih prihoda Unije.

(16)

Kako bi se potakla učinkovita zaštita financijskih interesa Unije i uzele u obzir novouvedene odredbe Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (10), države članice trebale bi imati mogućnost da budu oslobođene obveze stavljanja na raspolaganje u proračun Unije onih iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava koji se pokažu nenaplativima zbog odgođenog knjiženja na račune ili odgođene obavijesti o carinskim dugovima, kako se ne bi ugrozile kaznene istrage koje utječu na financijske interese Unije. Komisija bi trebala obavijestiti države članice u najkraćem mogućem roku o kriterijima prema kojima će se ravnati procjena slučajeva koji uključuju tu mogućnost te, prema potrebi, ažurirati te kriterije.

(17)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za države članice i Komisiju trebalo bi povisiti prag za izvješćivanje o slučajevima u kojima su tradicionalna vlastita sredstva proglašena nenaplativima ili se smatraju takvima.

(18)

Trebalo bi pojasniti da su mogućnošću Komisije da na temelju članka 14. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014, i samo u slučaju nepodmirivanja obveza po zajmu koji je ugovoren ili osiguran jamstvom u skladu s uredbama i odlukama Vijeća, povuče više od iznosa vlastitih sredstava kako bi se osiguralo da Unija ispuni svoje obveze također obuhvaćene uredbe i odluke koje, nakon Ugovora iz Lisabona, treba donijeti ne sâmo Vijeće, nego zajedno Europski parlament i Vijeće u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije.

(19)

Osim u iznimnim slučajevima, Komisija bi države članice ili njihove nacionalne središnje banke trebala obavijestiti o svojim nalozima za transakcije koje uključuju prijenos gotovinskih sredstava, a koje utječu na račune otvorene za potrebe vlastitih sredstava, najmanje jedan dan prije nego što te naloge treba izvršiti.

(20)

Uredbu (EU, Euratom) br. 609/2014 trebalo bi stoga izmijeniti na odgovarajući način.

(21)

Zbog razloga dosljednosti ova Uredba trebala bi stupiti na snagu istog dana kao i Uredba (EU, Euratom) br. 609/2014. Izmjenu članka 18. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014 utvrđenu u ovoj Uredbi trebalo bi primjenjivati od 1. siječnja 2014. kako bi se do dana stupanja na snagu ove Uredbe osigurala kontinuirana primjena odstupanja uvedenog Uredbom (EU, Euratom) br. 1377/2014. Izmjenu članka 12. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014 utvrđenu u ovoj Uredbi trebalo bi primjenjivati ako datum dospijeća vlastitog sredstva nastupa nakon stupanja na snagu ove Uredbe. Međutim, zbog razlog proporcionalnosti, države članice trebale bi također imati koristi od ograničavanja ukupnog povećanja kamatne stope kao i od ograničavanja plaćanja kamata na vlastita sredstva koja se temelje na PDV-u samo u odnosu na kašnjenja utvrđena u članku 12. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014 kako je izmijenjen ovom Uredbom, za vlastita sredstva koja su dospjela prije dana stupanja na snagu ove Uredbe ako se za ta vlastita sredstva doznalo tek nakon tog dana,

1.

U članku 3. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice čuvaju popratne dokumente koji se odnose na statističke postupke i osnovice iz članka 3. Uredbe (EZ, Euratom) br. 1287/2003 do 30. studenoga četvrte godine koja slijedi nakon dotične financijske godine. Popratni dokumenti koji se odnose na osnovicu vlastitih sredstva koja se temelje na PDV-u čuvaju se tijekom istog razdoblja.”.