20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/1

Izvjestitelj:

José María ZUFIAUR NARVAIZA

1.1.

EGSO se slaže da je potrebno revidirati sadašnju europsku sigurnosnu strategiju iz 2003. kako bi mogla odgovoriti na međunarodne okolnosti koje su se promijenile iz temelja. Odbor također smatra da ga se, kao savjetodavno tijelo europskih institucija i predstavnika organiziranog civilnog društva, mora uključiti u izradu nove strategije te da je neophodno i strukturirano sudjelovanje civilnog društva. Po mišljenju EGSO-a, opću strategiju trebalo bi revidirati češće, na primjer svakih pet godina, u skladu s mandatima Parlamenta i Komisije.

1.2.

Europska unija se suočava s krizom čija su glavna obilježja društvena dezintegracija, međusobna ovisnost, slabost institucija i opća nejednakost. U današnje se vrijeme sukobi u znatnoj mjeri temelje na društvenoj isključenosti, i u tim okolnostima vojno djelovanje očigledno nije dovoljno.

1.3.

Sve dinamičnije geopolitičko i geoekonomsko tržišno natjecanje te ustrajnost nekih sila da svijet podijele na interesne sfere imaju utjecaja na europski strateški model zasnovan na suradnji i pozitivnoj uvjetovanosti, zbog čega je potrebna odgovarajuća prilagodba.

1.4.

Po mišljenju EGSO-a, Europljani će u ovako složenoj međunarodnoj situaciji biti u stanju obraniti svoje vrijednosti i interese samo ako im ciljevi, politike i sredstva budu jedinstveni. Europska vanjska politika počinje kod kuće, s obzirom na to da nije moguće odvojiti vanjsku politiku od unutarnje.

1.5.

Europski građani neće više biti tako nezainteresirani, osjećat će se Europljanima i angažirati se za Uniju samo ako EU promijeni smjer i, kao zagovornik jednakosti, počne promicati sigurnost, slobodu i blagostanje u Europi i u ostatku svijeta.

1.6.

Nužno je ojačati europsku političku integraciju kako bi se postigla suverenost u globaliziranom svijetu, kako bi se donosile odluke koje na temelju obnovljenog socijalnog ugovora ponovno bude entuzijazam u pogledu europskog projekta te kako bi se prevladao demokratski deficit.

1.7.

Vanjska politika i sigurnosna i obrambena politika EU-a, kojima bi trebalo dodijeliti više sredstava, zahtijevaju fleksibilnije radne metode koje su istodobno bolje koordinirane među državama članicama i europskim institucijama.

1.8.

Obrana EU-a iziskuje bolju koordinaciju i zajedničko planiranje. To zahtijeva povećanje financijskih sredstava i razvoj europske obrambene industrije te izbjegavanje dupliciranja troškova uz pomoć instrumenata za udruživanje i dijeljenje (eng. pooling i sharing). U istu svrhu od presudne su važnosti i bolje upravljanje i dosljedna institucionalna struktura, kao i promicanje velikih zajedničkih projekata. To ne dovodi u pitanje transatlantske veze i usku suradnju u okviru saveza i partnerstava koji uključuju većinu zemalja EU-a, kao što je NATO.

1.9.

Po mišljenju EGSO-a, prioriteti nove globalne strategije trebali bi biti sljedeći: (a) osnaživanje pristupnog procesa zemalja kandidatkinja, posebice onih na Zapadnom Balkanu, i stabilizacija istočnog i južnog susjedstva tako što će se, među ostalim, posvetiti pažnja tokovima migranata i izbjeglica, (b) poticanje učinkovitije, djelotvornije i vidljivije zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP), poduprte snažnijom i jasnije definiranom tehnološkom i industrijskom bazom europskog obrambenog sektora (EDTIB), (c) jačanje učinkovitog i reformiranog multilateralnog sustava za sigurnost, socioekonomsko i razvojno upravljanje te (d) promicanje trgovine i ulaganja. Navedene prioritete moraju odlikovati dvije transverzalne dimenzije: opći održivi razvoj i jačanje organizacija civilnog društva.

1.10.

EU bi svojom tradicionalnom preventivnom i multilateralnom diplomacijom trebao biti regulatorna i konstruktivna sila koja će poticati uključivo upravljanje i podupirati sudjelovanje gospodarstava u usponu u multilateralnim institucijama.

1.11.

Glavni cilj globalne strategije Europske unije, koja je osnovana radi učvršćivanja mira u Europi, treba biti održavanje i promicanje mira. Za postizanje tog cilja od presudnog su značaja sigurnosna i obrambena politika, diplomatsko djelovanje i uloga civilnog društva.

1.12.

U pogledu izbjegličke krize, EGSO smatra ključnim da EU usvoji zajedničku politiku za izbjeglice, azil i imigraciju koju će provoditi neka od europskih institucija, kako bi se osiguralo da europske države svoje odgovornosti izvršavaju zajedno, proporcionalno i solidarno.

1.13.

Po mišljenju EGSO-a, trebalo bi uvesti promjene u mehanizam dodjele europskih fondova za razvoj kako bi isti bili fleksibilniji, višenamjenski i prilagođeni konkretnim okolnostima.

1.14.

Skup vrlo velikih trgovinskih sporazuma o kojima se trenutno pregovara ili su u postupku ratifikacije poprima, osim čisto trgovinskih aspekata, i neospornu geopolitičku dimenziju. Neki od temeljnih aspekata buduće globalne strategije EU-a bit će briga o geopolitičkom utjecaju takvih sporazuma, jačanje multilateralnih odnosa i izbjegavanje sukoba među trgovinskim blokovima. S obzirom na utjecaj koji imaju na način života, Odbor smatra da je nužno uzeti u obzir zahtjeve i bojazni civilnog društva i građanstva općenito u pogledu takvih sporazuma.

1.15.

Po mišljenju EGSO-a, za provedbu vanjske i sigurnosne politike EU-a od temeljne je važnosti jačanje civilnog društva, njegova djelovanja i veza, koje treba ići usporedo s diplomatskim djelovanjem. Sukladno tome, EGSO potiče da se u prioritetne ciljeve zajedničke vanjske i sigurnosne politike (ZVSP) izričito uvede taj element.

1.16.

Smatramo da je EGSO, kao savjetodavno tijelo europskih institucija i predstavnik svih velikih organizacija organiziranog civilnog društva država članica, u najboljem položaju da bude ključni partner institucija EU-a uključenih u zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a, posebice Europske službe za vanjsko djelovanje (ESVD) i Europske komisije.

1.17.

U tu svrhu, EGSO predlaže zajedničko ispitivanje navedenih prioriteta i načina na koji bi se mogla formalno ostvariti suradnja između ESVD-a i Odbora.

1.18.

EGSO nudi pomoć ESVD-u u izradi izvješća o ocjeni sadašnjeg sudjelovanja civilnog društva u području europske vanjske politike.

1.19.

EGSO predlaže održavanje godišnjeg sastanka o vanjskoj i sigurnosnoj politici u organizaciji Odbora, uz prisustvovanje visoke predstavnice i sudjelovanje najvažnijih europskih organizacija civilnog društva.

2.1.

EGSO ističe da je neophodna strategija koja će u opći, dosljedan i ažuriran okvir uključiti sve instrumente za vanjsko djelovanje EU-a, uključujući i instrumente za sigurnost i obranu. Potrebno je stoga promijeniti ciljeve, prioritete, interese i instrumente europskog vanjskog djelovanja u okviru sveobuhvatne perspektive koja će nadvladati pristrane pristupe i otpor država članica te ojačati koordinaciju i fleksibilnost (1)  (2).

2.2.

Usprkos znatnom društvenom napretku u pogledu različitih aspekata Milenijskih razvojnih ciljeva, druge pojave, poput gubitka utjecaja Zapada, učvršćivanja novih sila u usponu, sve većeg utjecaja informacijskih tehnologija, demografskih tendencija i sve veće nejednakosti, upućuju na složeniji svjetski geopolitički kontekst u kojem će razvoj sustava utemeljenog na pravilima i vrijednostima otvorenih društava nailaziti na velik otpor. To se događa s multilateralnim institucijama koje se nisu prilagodile novom multipolarnom svijetu. Posljedica je urušavanje međunarodnih normi i istodobno redefiniranje važnosti geopolitike. Raste i broj dionika, među kojima su nedržavni akteri i nadnacionalna poduzeća, te se razvijaju disruptivne tehnologije, što otežava uspostavljanje strateškog plana i upravljanje složenim okruženjima.

2.3.

Neposredni izazovi s kojima se EU suočava su upravljanje migracijskim tokovima, zaštita Europe od terorističkih prijetnji i suzbijanje mogućih vojnih i kibernetičkih napada na države članice EU-a. Drugi izazovi, prijetnje i opasnosti sada su uglavnom globalnog karaktera: klimatske promjene, financijske i gospodarske krize, utaja poreza, korupcija, organizirani kriminal, pandemije, humanitarne krize itd. Unija mora biti aktivna na svim tim područjima. Zajednička vanjska i sigurnosna politika mora postati mnogo učinkovitiji instrument nego što je to sada kako bi branila interese Unije i država članica, što je pak nužno za njihovo mnogo aktivnije uključivanje u vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a. To je istakla i visoka predstavnica i potpredsjednica Komisije: „Treba nam strategija koja će proaktivno štititi naše interese, pri čemu treba imati na umu da je jačanje naših vrijednosti sastavni dio naših interesa.”

2.4.

Od kad je 2003. donijeta strategija, došlo je do dvije značajne strukturne promjene.

2.4.1.

Prva je promjena to što se suočavamo s krizom čija su glavna obilježja društvena dezintegracija, međusobna ovisnost, slabost institucija i opća nejednakost. Danas globalizacija podrazumijeva blizinu, vidljivost i gustoću stanovništva. Nejednakost je postala globalno mjerilo. Intenzitet društvenih razlika temelj je masivnih preseljenja. Sve povezaniji, a izuzetno nejednak svijet izvor je nestabilnosti i nesigurnosti. U današnje se vrijeme sukobi temelje na društvenoj isključenosti, i u tim okolnostima vojno djelovanje očigledno nije dovoljno. Suočeni smo s globalnim socijalnim pitanjem koje valja dijagnosticirati i na njega odgovoriti, kao što je to učinjeno u 19. i 20. stoljeću u europskim nacionalnim državama te, na međunarodnoj razini, Filadelfijskom deklaracijom iz 1944., prvom na tom području. Za to će biti potrebne regulatorne politike te politike solidarnosti i suradnje.

2.4.2.

Drugi je izazov ponovna veća važnost geopolitike, i to ne samo u europskom susjedstvu. Uvjetovani smo našim zemljopisnim položajem. Sukobi u Ukrajini, Siriji, Iraku, Libiji i Sahelu, primjerice, imaju na nas izravne trgovinske posljedice, kao i posljedice povezane s džihadističkim terorizmom, isporukom energije ili kretanjem izbjeglica, odnosno imigranata. To utječe na europski strateški model koji se temelji na suradnji i pozitivnoj uvjetovanosti.

2.4.3.

I danas je točna tvrdnja iz važeće strategije: najbolja zaštita naše sigurnosti je svijet demokratskih država kojima se dobro upravlja. No, ta je strategija na vidjelo iznijela i određene nedostatke: 1. taj koncept nije, općenito, polučio željene rezultate osim u nekim slučajevima, prije svega onima vezanim uz proces pristupanja EU-u; 2. postoje i druga stajališta, zasnovana na posebnoj interpretaciji religije, kao u slučaju samoproglašene Islamske države, ili na određenom autoritarnom nacionalizmu, primjerice u Rusiji i Kini (radi se o velikim silama koje izravno utječu na šire susjedstvo EU-a), čija se geopolitika temelji na konceptu interesnih sfera; 3. mnogo puta nije se vodilo računa o razlikama među zemljama s kojima je EU htio uspostaviti veze; 4. često je nedostajala dosljednost između diskursa EU-a i politika koje je provodio u praksi; 5. nije se vodilo dovoljno računa o tome da se demokracija i vladavina prava ne nameću izvana nego se razvijaju iznutra.

2.5.

U cilju zaštite svojih načela i univerzalnih vrijednosti te njihovog učinkovitijeg promicanja, EU svoju strategiju treba prilagoditi konceptu koji ESVD naziva „pragmatičnim idealizmom”.

3.1.

Općeprihvaćena je činjenica da je vanjska politika produžetak unutarnje politike. Obje politike stoga, da bi bile djelotvorne, moraju težiti istim ciljevima, biti integrirane i koordinirane te ne smiju odstupati jedna od druge u svojim središnjim i zajedničkim aspektima. EGSO smatra da se kod kuće grade dva vitalna stupa globalne strategije vanjske politike EU-a.

3.1.1.

Prvi je od njih glavni element privlačnosti EU-a u svijetu: europski način života koji se temelji na slobodi i ljudskim pravima te socijalnoj koheziji cjelokupnog stanovništva. Ne čini se realnim osmišljavati strukturiraniju, zajedničku i učinkovitu vanjsku i sigurnosnu politiku EU-a ako se ne zaustave rast gospodarskih i socijalnih nejednakosti među državama članicama, slabljenje europskog socijalnog modela, simptomi nesolidarnosti i nepovjerenja, povlačenje u nacionalne prostore, teškoće pri donošenju zajedničkih odluka, sva veća nezainteresiranost građana i porast populističkih, ksenofobnih i eurofobnih pokreta. Nužno je ojačati europsku političku integraciju, primjerice pomoću bolje suradnje predviđene ugovorima, kako bi se postigla suverenost u globaliziranom svijetu, donosile odluke koje ponovno bude entuzijazam u pogledu europskog projekta uz pomoć obnovljenog socijalnog ugovora te kako bi se demokratiziralo donošenje odluka.

3.1.2.

Drugi se stup odnosi na jaču europsku integraciju i uspostavu politika i instrumenata za zajedničko djelovanje na područjima poput migratornih kretanja, energetske opskrbe, klimatskih promjena, međunarodnog terorizma, prehrambene sigurnosti, trgovinske politike, borbe protiv organiziranog kriminala, djelotvornog europskog plana ulaganja i stvaranja radnih mjesta, socijalne dimenzije Europe te dovršetka unutarnjeg tržišta. Europski građani neće više biti tako nezainteresirani, osjećat će se Europljanima i vezati se s Unijom samo ako EU promijeni smjer i, kao zagovornik jednakosti, počne promicati sigurnost, slobodu i blagostanje u Europi i u ostatku svijeta.

3.2.

Po mišljenju EGSO-a, usavršavanje jedinstvenog europskog tržišta – industrijske politike, financijskog sustava, telekomunikacijskih i prometnih politika, digitalnih tehnologija, obrambene industrije – prioritet je EU-a. Vanjska se politika treba pozabaviti sve većim brojem pitanja koja su povezana s drugim politikama EU-a, poput socijalne, okolišne, energetske, digitalne, prometne, gospodarske i industrijske politike. S druge strane, potrebno je definirati dugoročnu viziju u kojoj će vanjska gospodarska politika biti središnji stup za promociju trgovine i ulaganja. Osim toga, valja žurno donijeti zajedničku energetsku politiku, kao i politiku migracije i azila.

3.3.

Suočena s novom globalnom geostrateškom konfiguracijom, Europska unija nema drugog izbora nego razvijati svoje kapacitete u području sigurnosti i obrane. To neminovno zahtijeva integriraniju vanjsku politiku – države članice na međunarodnoj su razini sve manje važne, pa im zajedničko djelovanje svima koristi – i podrazumijeva ustupanje većeg prostora europskoj obrambenoj politici. To traži mnogo šire poimanje sigurnosti i obrane no što je primjena sile i znači da se obrambena politika može koristiti preventivno i da ima odvraćajući učinak, ali i da je u isto vrijeme posljednje sredstvo koje treba upotrijebiti kada se ključni interesi i odgovornost za zaštitu ne mogu obraniti na drugi način. To iziskuje veće i bolje korištenje resursa. Premda ima 28 različitih vojnih struktura, EU na nacionalnu obranu troši 40 % sredstava koje troši SAD čemu, osim toga, treba dodati i znatno dupliciranje i slabu razvijenost obrambene industrije. Zbog toga su nužna veća financijska sredstva i zajednički instrumenti za planiranje i nadzor. Vlade i građani EU-a moraju biti svjesni toga da su sigurnost, prosperitet i sloboda neodvojivi. Veća strateška autonomija EU-a na području obrane ne smije, međutim, biti nespojiva ili u suprotnosti s prekoatlanstkim odnosima i suradnjom u okviru saveza i tijela u kojima sudjeluje većina država članica EU-a, a posebno NATO-a, koji je i dalje temelj njene zajedničke obrane.

3.4.

Europska obrambena politika trebala bi se usredotočiti na dva glavna područja: s jedne strane, sadašnja geopolitička situacija iziskuje da EU, kao čimbenik sigurnosti izvan svojih granica, podržava ljudska prava i pridonosi razvoju susjednih zemalja, ali i da posvećuje pozornost širem susjedstvu te, s druge strane, doprinosi slobodi pristupa javnim dobrima na globalnoj razini i svjetskom poretku zasnovanom na normama.

3.5.

Obrambena industrija EU-a mora imati važnu ulogu u postizanju strateške autonomije Europske unije. Njezina konkurentnost vrijednost je koja ide mnogo dalje od interesa privatnog sektora. Mora nadvladati svoju rascjepkanost; uspjeh tog procesa u uskoj je vezi s primjenom određenih ključnih instrumenata, poput pokretanja projekata suradnje, dodjele odgovarajućih sredstava za sljedeće pripremno djelovanje (3) i uvođenje posebne proračunske linije u sklopu sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira.

3.6.

Ideja da je stabilnost našeg stvarnog susjedstva –naših susjeda i susjeda naših susjeda – nužna za našu vlastitu stabilnost može se izravno primijeniti na terorističke prijetnje takozvane Islamske države. To, primjerice, znači da je odgovornost za iznalaženje političkog rješenja za rat u Siriji izravno povezana s EU-om, jer uključuje rješavanje jednog od uzroka problema. To uključuje i bolju koordinaciju aktivnosti na području antiterorizma i obavještajnih službi. Intenzivnija razmjena informacija između država članica, pa čak i osnivanje europske obavještajne službe, trebali bi biti imperativ. Nadalje, potrebno je razviti globalnu strategiju za bobu protiv terorizma koja će analizirati njegove uzroke i izbjegavati sukob između vjerskih pogleda te, umjesto toga, promicati suradnju između različitih vjerskih zajednica u borbi protiv terorističkog fanatizma. Osobito je važno pružiti potporu arapsko-islamskom svijetu (koji je najteže pogođen napadima tzv. Islamske države), kako bi se suprotstavio toj prijetnji u vlastitoj sredini. Jednako tako, jedan od elemenata europske strategije za borbu protiv terorizma trebalo bi biti poduzimanje akcija protiv prodaje i krijumčarenja oružja ili izvora financiranja. Odnosi između civilnog društva i našeg šireg susjedstva mogu igrati pozitivnu ulogu u tom nastojanju.

3.7.

Vanjsko djelovanje trebalo bi biti fleksibilnije. Viši stupanj fleksibilnosti ne smije dovesti do rascjepkanosti nego ga treba postići na temelju sveobuhvatnog korištenja instrumenata koji su predviđeni u UEU-u i UFEU-u. Potrebno je i povećati konstruktivno suzdržavanje država članica u Vijeću u području ZVSP-a i ZSOP-a. U tom kontekstu, kad se govori o jačanju međunarodne sigurnosti, Odbor još jednom ističe potrebu da se zadrže određene vrijednosti na polju vanjske politike, posebice poštovanje Povelje Ujedinjenih naroda. Međutim, kad ne bude moguće naći zadovoljavajuće rješenje u okviru postojećih instrumenata, bit će potrebno ustanoviti ad hoc skupine u kojima će sudjelovati i ured visoke predstavnice ili, ako to ne bude moguće, druga tijela europskih institucija kako načelo jednoglasnosti ne bi paraliziralo mogućnosti Unije u vanjskoj politici. Mreža za zelenu diplomaciju, koja je prvotno uspostavljena radi promicanja uključivanja ciljeva na području okoliša u vanjske odnose EU-a i koja je odigrala važnu ulogu u poticanju i koordinaciji diplomatskih aktivnosti EU-a uoči konferencije COP21, može poslužiti kao model za druge mreže.

3.8.

EU ne bi smio čekati sljedeću krizu kako bi se vanjskoj politici dodijelila sredstva. Sredstva moraju biti usklađena s ciljevima i ne smiju se suštinski razlikovati ovisno o situaciji. Odgovarajućim planiranjem trebalo bi utvrditi područja u kojima Unija nema dovoljno sredstava. Na taj bi se način izbjeglo reaktivno ponašanje koje je posljednjih godina obilježilo djelovanje EU-a u različitim krizama. Potrebno je povećati proračun EU-a za vanjsko djelovanje, osobito u području humanitarne pomoći, migracija, razvoja, obrazovanja, borbe protiv terorizma te diplomacije, kao i jačanja organiziranog civilnog društva.

4.1.

EGSO smatra da nova strategija podrazumijeva reviziju analize međunarodnog konteksta koju je proveo EU i uloge koju želi igrati ubuduće. Ključno je pronaći novi diskurs koji se temelji na aktivnom, ravnopravnom sudjelovanju građana na području sigurnosti, slobode i napretka. Važno je i istaknuti prednosti EU-a. Među njima su: najveće jedinstveno tržište na svijetu, aktivna trgovinska politika, politika suradnje i najizdašnije humanitarne pomoći u svijetu, način života utemeljen na poštivanju vladavine prava i demokratskih načela, socijalni model koji se temelji na gospodarskoj i socijalnoj koheziji, obrana modela održivog razvoja koji se temelji na borbi protiv nejednakosti i zaštiti okoliša uz utvrđivanje jasnih ciljeva klimatske politike.

4.2.

Nedostatak unutarnje kohezije i političke volje tradicionalno ograničavaju ulogu EU-a u svijetu. Unija ne želi biti velesila, već učinkovitije ostvarivati svoju moć. Zato se treba usredotočiti na područja u kojima njezino djelovanje pruža dodanu vrijednost i može imati značajniji utjecaj, osobito u neposrednom okruženju i u međunarodnim institucijama poput Ujedinjenih naroda, MMF-a, Svjetske banke ili skupine G-20, gdje je usklađenost između država članica slaba, zbog čega su njene mogućnosti utjecaja ograničene. U tom smislu, EGSO pozitivno ocjenjuje prijedlog Komisije iz listopada 2015. u korist jedinstvenog predstavljanja europodručja u MMF-u i drugim međunarodnim tijelima.

4.3.

EU mora nastaviti svoju tradicionalnu preventivnu i multilateralnu diplomaciju, težeći ulozi regulatorne i konstruktivne sila. Obrana otvorenog svjetskog poretka utemeljenog na propisima temeljno je obilježje identiteta Unije u međunarodnom okruženju. Kao velika trgovinska sila, EU ima koristi od povezanog svijeta bilo da se radi o području energetike, financija, interneta ili pak pomorskih puteva (oko 90 % vanjske trgovine EU-a odvija se pomorskim putem). Nuklearna i energetska sigurnost moraju ostati u središtu pozornosti.

4.4.

Također treba nastaviti suradnju u raznim procesima regionalne integracije, poput Gospodarske zajednice zapadnoafričkih država (ECOWAS), Zajednice naroda jugoistočne Azije (ASEAN) ili Mercosura.

4.5.

EU mora jačati demokratsko uključivo upravljanje tako što će pružati potporu sudjelovanju gospodarstava u usponu u multilateralnim institucijama, kako bi mirnim putem ublažio napetosti i obeshrabrio stvaranje alternativnih mehanizama upravljanja ili onih koji su neprijateljski raspoloženi prema postojećim mehanizmima.

4.6.

EU mora zadržati svoje vrijednosti i načela, univerzalnost i nedjeljivost ljudskih prava, nastaviti borbu protiv smrtne kazne i nasilja protiv žena i djevojčica te zaštitu osoba različitih spolnih identiteta (LGBTI). Usporedo s time, Unija svoju vanjsku i sigurnosnu politiku mora temeljiti na socijalnom modelu koji je obilježava i koji je temelj njezine sigurnosti, slobode i prosperiteta.

5.1.

U sadašnjoj fazi globalne strategije trebalo bi jasno istaknuti važnost europskog istočnog i južnog susjedstva za sigurnost i prosperitet same Europe te bi EU-u trebalo osigurati veći učinak i utjecaj na ključne događaje u tim područjima prilikom prihvata i reguliranja tokova migranata i izbjeglica. Navedene prioritete moraju odlikovati dvije transverzalne dimenzije: održivi razvoj i jačanje organizacija civilnog društva (4)  (5).

5.2.

Prošireno ili strateško susjedstvo (od Sahela do Zaljeva i od Središnje Azije do Arktika) područje je od najveće važnosti, ne samo za europsko vanjsko djelovanje, već i za unutarnju dimenziju država članica. Taj prostor danas proživljava duboku društvenu i institucionalnu dezintegraciju čiji su uzroci brojni, poput ratnih sukoba, prisilnih preseljenja, međunarodnog terorizma, propasti državnih struktura, korupcije, organiziranog kriminala, povratka autoritarnih režima kao u slučaju Turske ili asertivnosti sila te hibridne i vojne agresije Rusije. Sve to podrazumijeva duboke dugoročne strukturne izazove i snažan utjecaj na Uniju.

5.3.

Suočen s tom obeshrabrujućom stvarnošću, EU mora preuzeti veću odgovornost u poboljšanju gospodarskog, društvenog i sigurnosnog stanja u svom susjedstvu. EU ne smije odustati od obrane demokracije, vladavine prava i temeljnih ljudskih i socijalnih prava – u koja se ubrajaju sloboda udruživanja i pravo na kolektivno pregovaranje – u svojem susjedstvu, za što je ključna potpora lokalnom civilnom društvu i socijalnim partnerima, kao i obrana njihove neovisnosti.

5.4.

Odbor pozitivno ocjenjuje reviziju europske politike susjedstva i potvrdu da postoji povezanost između nestabilnosti, siromaštva i nejednakosti i nedostatka mogućnosti, te da oni mogu povećati osjetljivost na radikalizaciju. U tom smislu, vanjsko djelovanje može stvoriti sinergije kad je potrebno objediniti sigurnost, razvoj i trgovinu. Kako bi se postigao taj cilj, najvažnije je stati na kraj kršenjima prava na udruživanje i slobodnu organizaciju poduzetnika, radnika ili organizacija iz trećeg sektora. Također treba ojačati instrumente za rano uzbunjivanje kako bi se spriječile moguće buduće krize.

5.5.

EGSO poziva da se zadrži strogo, ali ne ograničavajuće, stajalište u pogledu proširenja i liberalizacije viznog sustava, pod uvjetom da se provode reforme koje je moguće nadzirati.

5.6.

Uz ovo susjedstvo usko se veže afrički kontinent koji, po mišljenju EGSO-a, treba biti drugi geografski prioritet vanjske politike EU-a, ne samo zato što je on izvor velikog broja izazova, nego i zbog mogućih partnerstava koja mogu doprinijeti gospodarskom razvoju i globalnom upravljanju (6). Program održivog razvoja do 2030. i Pariški sporazum o klimatskim promjenama pružaju neupitne mogućnosti za uspostavu i jačanje partnerstava s Afrikom.

5.7.

S geopolitičke točke gledišta, stabilnost našeg šireg susjedstva podrazumijeva isto tako i posvećivanje pozornosti velesilama koje u njemu imaju najveći utjecaj, posebice Rusiji i Kini. Zbog nove asertivnosti Rusije te zbog kineske politike „novog Puta svile” (tzv. „Jedan pojas, jedan put” – masovna ulaganja u infrastrukturu za povezivost) nikad nije bilo važnije da EU naspram te dvije sile nastupa jednoglasno, a ne s 28 glasova.

5.8.

U pogledu izbjegličke krize, EGSO smatra ključnim da EU usvoji zajedničku politiku za izbjeglice i azilante i politiku useljavanja koju će provoditi neka od europskih institucija, kako bi se osiguralo da europske države svoje odgovornosti izvršavaju zajedno, proporcionalno i solidarno. Jačanje kanala za zakonitu migraciju od temeljnog je značaja da bi se odgovorilo kako na potrebu za zapošljavanjem i utočištem, tako i na potrebu EU-a za migrantima zbog njegovog demografskog slabljenja, te radi sprečavanja trgovine ljudima. Također je nužno poštivanje međunarodnog prava i prava EU-a, zajednički odgovor na humanitarnu krizu kojom su pogođeni ljudi koji se već nalaze na području Unije, povećanje sredstava namijenjenih zaštiti zajedničkih granica i potrazi i spašavanju na moru te osnivanje Europske granične i obalne straže u skladu s prijedlogom Komisije.

6.1.

EU mora uskladiti unutarnje i vanjske politike s ciljevima Programa održivog razvoja do 2030. U svojoj razvojnoj politici EU mora osobito staviti naglasak na Akcijski plan iz Adis Abebe. Sporazum o klimatskim promjenama iz Pariza pokazao je da se svijet neizbježno okreće zelenom gospodarstvu, u čemu EU igra pionirsku ulogu.

6.2.

EGSO pozdravlja djelovanja za preusmjeravanje službene razvojne pomoći (ODA) najmanje razvijenim zemljama, financiranje „Novog dogovora za angažman u nestabilnim državama”, stratešku ocjenu pomoći za rodnu jednakost, povećanje sredstava za zaštitu bioraznolikosti i obveze EIB-a u borbi protiv klimatskih promjena, kao i financijsku podršku zemljama u razvoju u iznosu od 100 milijardi dolara godišnje do 2020. godine na koju su se obvezali potpisnici Pariškog sporazuma.

6.3.

Gospodarska dimenzija europske vanjske i sigurnosne politike mora se osnažiti, ali ne i ograničiti samo na područje trgovine. Nužno je poduprijeti i stručno usavršavanje, inovacije i poduzetništvo, s obzirom na to da stabilizacija naših susjeda ovisi o njihovom gospodarskom i društvenom razvoju. Zemlje poput Tunisa, Libanona i Jordana, između ostalih, morale bi imati razvojni plan kojim će osnažiti svoje gospodarstvo. Pomoć trećim zemljama pri prelasku na niskougljično gospodarstvo, uključujući pomoć za učinkoviti prijenos tehnologije i suradnju, pruža mogućnosti za obje strane.

6.4.

EGSO primjećuje da su klimatske promjene čimbenik koji doprinosi migracijama izazvanima nestabilnošću država, nesigurnošću i nestašicom resursa. EU mora podupirati zemlje u razvoju, posebice one najugroženije, te im pomoći da izravno pređu na niskougljično gospodarstvo i ojačaju svoju otpornost na klimatske promjene.

6.5.

EGSO naglašava da, usprkos trenutnim proračunskim ograničenjima u mnogim državama članicama, izdvajanje najmanje 0,7 % bruto nacionalnog dohotka za ODA-u treba biti prioritet. Također treba osnažiti dosljednost razvojnih politika i poticati koordinaciju između država članica i institucija EU-a (7).

6.6.

U financiranje ciljeva održivog razvoja nužno je uključiti sve vrste dionika, pa tako i civilno društvo i razvojne financijske institucije. U upravljanje projektima također valja u što većoj mjeri uključiti socijalne partnere (8).

6.7.

Po mišljenju EGSO-a, trebalo bi uvesti promjene u mehanizam dodjele europskih fondova za razvoj kako bi isti bili fleksibilniji, višenamjenski i prilagođeni konkretnim okolnostima. U tom bi smislu trebalo uvesti, između ostalog, modalitete kao što su okvirni sporazumi, operativne subvencije, subvencije u skladu s kaskadnim modelom, višegodišnji sporazumi, sredstva za hitne slučajeve ili uvođenje paketa instrumenata utvrđenog u Strukturiranom dijalogu (9).

7.1.

EGSO podupire slobodnu trgovinu, jedan od stupova same Europske unije. Istodobno naglašava da je potrebno voditi računa o neravnoteži među pregovaračkim stranama, o poštivanju temeljnih radnih prava i propisa o zaštiti okoliša. Istodobno, Odbor i dalje podržava multilateralni pristup u pravilima trgovanja WTO-a. Po mišljenju EGSO-a, iz temelja treba razmotriti savjetodavno i stvarno sudjelovanje najreprezentativnijih organizacija organiziranog civilnog društva u sporazumima (10).

7.2.

Veliki sporazumi, kao što su TTP, CETA, TTIP, sporazumi o slobodnoj trgovini s Japanom i Indijom ili RCEP, osim čisto trgovinskih aspekata, poprimaju i neospornu geopolitičku dimenziju. Imajući u vidu da utječu na propise i standarde, uz velike posljedice na način života, sve više privlače zanimanje civilnog društva. To je osobito važno s obzirom na utjecaj koji u demokratskom odlučivanju imaju mehanizmi za rješavanja sporova između ulagača i država te odbori za zakonodavnu suradnju.

7.3.

Izazov s kojim se suočava EU u ovom području leži u tome što prilikom otvaranja gospodarskih i geostrateških mogućnosti mora osigurati europske propise i norme, javne usluge i zaštitu temeljnih područja političkog reguliranja, kao što su zdravstveni standardi, radni standardi i standardi u zaštiti okoliša (11). Mišljenje EGSO-a, kao i mišljenje civilnog društva, sklono je tome da zaštitu ulagača osiguravaju redovni sudovi, a ako to nije moguće, neovisni međunarodni sud koji će osnovati Ujedinjeni narodi. Također podupire stvarno sudjelovanje civilnog društva u sporazumima, uz koje treba ići transparentna politika informiranja u stvarnom vremenu, kako u pogledu pregovora tako i u pogledu odluka koji utječu na civilno društvo (12).

8.1.

Po mišljenju EGSO-a, organizirano civilno društvo jedan je od temeljnih elemenata demokracije. Civilno društvo sa slobodom i pravima, s jakim socijalnim partnerima, stvarnim sudjelovanjem u odlučivanju i s priznanjem institucija bitno je za postizanje i učvršćivanje demokracije, sprečavanje autoritarnih skretanja, poticanje gospodarskog razvoja, izgradnju mira, poticanje socijalne kohezije, borbu za jednakost u njezinim različitim aspektima, promicanje i omogućavanje modela održivog razvoja i obogaćivanje demokratske institucionalne strukture. Također je ključno za jačanje veza s civilnim društvima drugih zemalja i regija u svijetu, i to kroz djelovanje koje ide usporedo s diplomatskim, a koje je od temeljne važnosti za povezivanje povijesti, kultura, vjerovanja i globalnih ciljeva.

8.2.

Sukladno tome, EGSO potiče da se u prioritetne ciljeve ZVSP-a što prije uvede taj element. U cilju tog jačanja valja upotrijebiti razna sredstva, kao što su fondovi za suradnju i razvoj ljudskih prava, djelovanje i zahtjevi na diplomatskoj razini, stvarno i učinkovito, savjetodavno, a ne samo pasivno sudjelovanje civilnog društva u trgovinskim sporazumima ili sporazumima o udruživanju u kojima ono treba biti sastavni dio i doprinositi svim temama, jačanje politike koja teži tome da europska poduzeća prisutna u drugim zemljama ili regijama ispunjavaju temeljne sporazume Međunarodne organizacije rada i razvijaju politike korporativne odgovornosti koje podupire EU.

8.3.

EGSO smatra da je u tu svrhu nužno da ZVSP uključi europsko organizirano civilno društvo u oblikovanje i provedbu svojih ciljeva i prioriteta. EGSO smatra da se uloga civilnog društva može poboljšati:

9.1.

Smatramo da EGSO, kao savjetodavno tijelo europskih institucija i predstavnik svih velikih organizacija organiziranog civilnog društva država članica, najbolje ispunjava uvjete da bude ključni sugovornik Europskoj službi za vanjsko djelovanje i Europskoj komisiji u jačanju i daljnjem razvijanju učinkovite zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a. To uvjerenje podupiru njegov tripartitni sastav, globalna vizija, bogato iskustvo i odnosi s civilnim društvom drugih zemalja svijeta, većim dijelom utemeljeni na ovlastima dobivenima raznim međunarodnim sporazumima koje je potpisao EU: sporazumima o pridruživanju, strateškim udruživanjima, sporazumima o slobodnoj trgovini, sporazumima sa zemljama kandidatkinjama za pristupanje EU-u (13).

9.1.1.

EGSO predlaže održavanje godišnjeg sastanka o vanjskoj i sigurnosnoj politici u organizaciji Odbora, uz prisustvovanje visoke predstavnice i sudjelovanje najvažnijih europskih organizacija civilnog društva.

9.2.

EGSO smatra da bi bilo pozitivno uspostaviti strateški odnos s ESVD-om, utemeljen na obostranom uvjerenju da je građansko društvo važno u sklopu vanjske politike EU-a, osobito u ostvarivanju određenih prioritetnih ciljeva. U tu svrhu EGSO predlaže zajedničko ispitivanje navedenih prioriteta i načina na koji bi se mogla ostvariti suradnja između ESVD-a i EGSO-a.

9.3.

EGSO može pomoći ESVD-u u izradi izvješća o ocjeni sadašnjeg sudjelovanja civilnog društva u području europske vanjske politike.

9.4.

U području zajedničke vanjske i sigurnosne politike, EGSO će ojačati suradnju s organizacijama Ujedinjenih naroda, kao što su Međunarodna organizacija rada (ILO) ili Organizacija za prehranu i poljoprivredu (FAO).

20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/11

Izvjestiteljica:

Laura GONZÁLEZ DE TXABARRI ETXANIZ

Suizvjestiteljica:

Dorthe ANDERSEN

1.1.

EGSO smatra da u trenutnom političkom kontekstu i Komisija i države članice moraju uložiti poseban napor da bi se, izbjegavanjem neopravdanih ograničenja i za radnike i za poduzeća, osiguralo i promicalo slobodno kretanje radnika u EU-u ukidanjem svake diskriminacije koja se temelji na državljanstvu s obzirom na to da je ono temeljna sloboda propisana UFEU-om i jedan od najvažnijih uspjeha u postupku izgradnje Europe. Odbor podržava inicijative koje mogu ohrabriti i potaknuti pravednu mobilnost radne snage u EU-u, za što se je založilo i nizozemsko predsjedništvo te što Komisija nastoji promicati.

1.2.

Kada je mobilnost radnika pozitivna mogućnost koja se temelji na pravednim uvjetima, može donijeti zadovoljstvo i korist radnicima, poslodavcima i društvu u cjelini. Mobilnost radne snage je temelj unutarnjeg tržišta i može pomoći da se europskim građanima i poduzećima otvore mogućnosti za zapošljavanje i blagostanje. Ona može biti važno sredstvo za ispunjenje ciljeva zapošljavanja i gospodarskog rasta EU-a jer može pomoći da se postigne ravnoteža između različitih razina zaposlenosti u državama članicama i radnu snagu i talent usmjeriti tamo gdje su potrebni, kao i omogućiti bolje raspoređivanje ljudskih resursa te promicati prijenos znanja, inovacije i razvoj vještina, što su važni aspekti u svijetu tehnoloških promjena. Istodobno može pridonijeti ublažavanju posljedica starenja radne snage u odredišnoj zemlji.

1.3.

Međutim, u nekim slučajevima i u nekim sektorima, mobilnost radnika može izazvati i takozvani odljev mozgova u nekim zemljama s visokom stopom nezaposlenosti, posebice kad mladi ljudi odlaze u potrazi za zaposlenjem ili boljim radnim mogućnostima. Istodobno, pozitivni doprinos slobodnog kretanja radne snage ne smije se umanjiti ili dovoditi u pitanje zbog neutemeljenog straha od bilo koje vrste zloupotrebe.

1.4.

Kako bi se izbjegle takve situacije, EGSO poziva Komisiju i države članice da promiču gospodarske politike koje će potaknuti rast i produktivnost i stvoriti kvalitetna radna mjesta u svim državama članicama kako bi se poboljšali životni uvjeti svih građana Europe.

1.5.

Pravedna mobilnost zahtijeva jamstvo da će se u skladu s pravnom stečevinom EU-a poštovati načela jednakosti postupanja i nediskriminacije na osnovu državljanstva za europske mobilne radnike koji ostvaruju pravo na slobodno kretanje, podvrgnuti su uvjetima rada i pravilima određivanja naknada u zemlji domaćinu, uz puno poštivanje nacionalnih sustava kolektivnog pregovaranja i radnih odnosa.

1.6.

EGSO poziva Komisiju da se savjetuje sa socijalnim partnerima o svim potrebnim pitanjima koja se odnose na poticanje mobilnosti radne snage u cilju borbe protiv nepoštenih praksi koje dovode do socijalnog dampinga. Na isti način, svaka nova mjera na europskoj razini mora poštovati i nacionalne nadležnosti za kolektivno pregovaranje i različite sustave radnih odnosa.

1.7.

U pogledu prekograničnih/pograničnih radnika, Odbor smatra da je potrebno pratiti situaciju i prikupljati podatke na razini EU-a kako bi se uklonile eventualne prepreke i zajamčila slobodna i pravedna mobilnost tih radnika.

1.8.

EGSO poziva Komisiju da, u skladu s namjerom koju je iskazala da stane na kraj socijalnom dampingu i zlouporabi, ne dopusti da ih druge inicijative u području unutarnjeg tržišta ipak omoguće (uključujući predviđenu putovnicu za usluge).

1.9.

Inspekcija rada treba igrati ključnu ulogu u osiguravanju pravedne mobilnosti. Kako bi se to omogućilo, Odbor poziva države članice da nacionalne inspekcije i tijela za kontrolu tržišta rada opskrbe dostatnim nadležnostima, osobljem i sredstvima te istodobno podupire poboljšanje europskih prekograničnih instrumenata za inspekciju tržišta rada uključujući bolje prekogranično izvršenje sankcija.

1.10.

EGSO podupire pojednostavljenje propisa za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti i suradnju među državama članicama u njihovoj provedbi te naglašava potrebu da se u svakoj reviziji Uredbe (EZ) br. 883/2004 (1) poštuje u svakom slučaju načelo jednakog postupanja prema mobilnim radnicima kako bi se izbjeglo da zbog odlaska na rad u drugu državu članicu izgube stečena prava ili ostanu bez prava.

2.1.

EGSO sastavlja ovo razmatračko mišljenje o pravednijoj mobilnosti radne snage u EU-u na zahtjev nizozemskog predsjedništva koje je među svojim prioritetima istaklo da „mobilnost radnika može potaknuti gospodarski rast i zapošljavanje, ali u isto vrijeme potrebno je suočiti se s teškoćama u cilju jačanja javne potpore slobodnom kretanju radnika.”

2.2.

Slobodno kretanje radnika predstavlja jednu od temeljnih sloboda unutarnjeg tržišta i jedan od stupova procesa europske integracije. Ono je također jedno od postignuća koje europski građani najviše cijene. Unutarnje tržište, nastalo na temelju slobode kretanja, pridonijelo je stvaranju gospodarskog rasta, radnih mjesta i prilika za građane, radnike i poduzeća. Mobilnost radne snage ostvarena pod pravednim uvjetima može biti korisna za radnike, poduzeća i društvo u cjelini, pa je stoga valja olakšati tako što će se u što većoj mjeri ukloniti sve što je priječi. Ne smije se prihvatiti nepošteno tržišno natjecanje niti diskriminacija radnika na unutarnjem tržištu.

2.3.

Mobilnost radne snage može dovesti do niza teškoća koje treba riješiti kako bi se smanjili rizici koje one uključuju, a radnicima i poduzećima omogućilo da u potpunosti iskoriste mogućnosti koje mobilnost pruža.

2.4.

EU radi na povećanju pravedne mobilnosti radne snage u Europi tako što uklanja prepreke koje ju otežavaju. Europska komisija je u svojem programu rada za 2016. najavila prijedloge u vezi s mobilnošću radne snage s „mjerama za suzbijanje zlouporabe u vidu bolje provedbe i usklađivanja sustava socijalnog osiguranja kao i ciljanu reviziju Direktive o upućivanju radnika (2) s ciljem uklanjanja nepoštenih praksi koje uzrokuju socijalni damping i odljev mozgova jamčenjem iste plaće za isti posao na istom radnom mjestu” te promicanje mobilnosti radne snage u EU-u.

2.5.

Cilj je ovog mišljenja razmotriti različite aspekte mobilnosti radne snage u kontekstu tržištâ rada još uvijek izloženih visokoj nezaposlenosti i koja zbog globalizacije, društvenih promjena i tehnoloških inovacija prolaze kroz goleme preobrazbe.

2.6.

Nakon što su migracijski tokovi unutar Zajednice desetljećima bili vrlo skromni, proširenje EU-a, kriza koja je započela 2008. i porast nezaposlenosti doveli su do veće mobilnosti radnika. U EU-u je 2014. bilo oko 15 milijuna mobilnih osoba u odnosu na gotovo 12 milijuna 2006. (3). Iste godine broj mobilnih radnika u radnoj dobi koji žive i rade u drugoj državi članici iznosio je 8,3 milijuna, što je predstavljalo 3,4 % ukupne radne snage, dok je još 1,6 milijuna osoba živjelo u jednoj zemlji, a radilo u drugoj (pogranični radnici) (4).

2.7.

Slobodno kretanje građana i radnika u EU-u danas je, međutim, dovedeno u pitanje zbog raznih čimbenika. EGSO izražava svoju zabrinutost zbog tih promjena. S jedne strane ograničenja koja neke države članice nameću schengenskom prostoru zbog priljeva izbjeglica (5), a s druge strane iznimke u jednakom postupanju prema mobilnim radnicima iz EU-a koje su dogovorene s Ujedinjenom Kraljevinom na sastanku Europskog vijeća 18. i 19. veljače 2016. (6) mogli bi se odraziti na jedno od najznačajnijih postignuća u izgradnji Europe.

2.8.

Slobodno kretanje radnika i nediskriminacija na osnovu državljanstva temeljna su načela propisana Ugovorom o funkcioniranju Europske unije koja treba zajamčiti i promicati. Nadalje, Schengenski prostor predstavlja jedan od središnjih elemenata u procesu europske integracije i preduvjet je ispravnog funkcioniranja njezina gospodarstva. Prioritet i dužnost EU-a i njegovih država članica mora biti da se osigura da granice ostanu otvorene, kao i da građani imaju jednaka prava kretati se, živjeti i raditi u bilo kojoj državi članici.

2.9.

Budući da se to posebno odražava na radnike i poduzeća, Komisija se mora savjetovati sa socijalnim partnerima, kako na sektorskoj tako i na međusektorskoj razini, o potrebi za bilo kojom inicijativom na tom području i o njezinim mogućim sadržajima. Na isti način, svaka nova mjera na europskoj razini mora poštovati i nacionalne nadležnosti za kolektivno pregovaranje i različite sustave radnih odnosa.

3.1.

Slobodno kretanje radnika regulirano je u članku 3. stavku 2. Ugovora o Europskoj uniji te u članku 4. stavku 2. točki (a) i člancima 20., 26. i 45. do 48. Ugovora o funkcioniranju EU-a (UFEU). Ono podrazumijeva ukidanje svake diskriminacije na temelju državljanstva među radnicima iz država članica u vezi sa zapošljavanjem, prihodima od rada i ostalim uvjetima rada. Slobodno kretanje radnika omogućuje pristup pravima na mobilnost, boravak i ekonomska i socijalna prava, koja su temeljno uređena Direktivom 2004/38/EZ o slobodnom kretanju i boravku u EU-u (7) i Direktivom 2014/54/EU o mjerama za lakše ostvarivanje prava zajamčenih radnicima u kontekstu slobode kretanja radnika (8).

3.2.

Sloboda kretanja radnika propisuje pravo na slobodno kretanje i boravak u nekoj od država članica u cilju obavljanja rada u skladu sa zakonskim, pravnim i administrativnim odredbama koje se primjenjuju na zapošljavanje radnika predmetne države članice, stoga podrazumijeva i samu slobodu kretanja i pravo na jednako postupanje u pogledu, primjerice, zapošljavanja, socijalnih usluga, obrazovanja i osposobljavanja.

3.3.

Mobilnost radne snage u pravednim uvjetima može biti korisna za radnike, poduzeća i društvo u cjelini. Ona može predstavljati veliku priliku za osobni, gospodarski i socijalni razvoj građana i radnika te je stoga treba olakšati.

3.4.

Mobilnost je ključni čimbenik zapošljivosti i razvoja talenta i može biti sredstvo za uklanjanje razlika u razinama zaposlenosti u različitim državama članicama te tako pomoći da se ublaži nedostatak radne snage tamo gdje do njega dođe i bolje iskoriste vještine radnika i radnica. Ona radnicima i radnicama nudi veće mogućnosti zapošljavanja, a poslodavcima šire područje za traženje talenta. U tom smislu mobilnost može biti važno sredstvo za postizanje ciljeva u pogledu zapošljavanja i gospodarskog rasta iz strategije Europa 2020.

3.5.

Mobilnost radne snage može također služiti za promicanje prijenosa znanja, inovacija i razvoja ljudskog kapitala, što su ključni aspekti u kontekstu globalizacije i brzih tehnoloških promjena. U odgovarajućim uvjetima, pravedna mobilnost radne snage trebala bi poticati interakciju među europskim građanima i poboljšati uzajamno poznavanje i prihvaćanje te na taj način doprinijeti tolerantnijem i uključivijem društvu.

3.6.

Ne smijemo, međutim, zanemariti ni to da mobilnost radne snage uključuje niz teškoća. Europski radnici koji rade u drugoj državi članici ponekad su iz raznih razloga izloženiji zloupotrebama i diskriminaciji u pogledu socijalnog osiguranja, uvjeta rada i plaće, pristupa socijalnim naknadama i obrazovanju, poreznih pitanja itd. Sve to može izazvati narušavanje natjecanja među poduzećima, posebice u sektorima koji zapošljavaju velik broj niskokvalificiranih radnika, poput građevinarstva, i s velikim brojem malih poduzeća. Mobilnost može dovesti do razdvajanja obitelji i integracijskih teškoća u drugoj zemlji koje su posljedica jezičnih, kulturnih i drugih prepreka. EGSO je izradio brojna mišljenja o važnosti podrške mobilnosti unutar EU-a i uklanjanja tih prepreka (9).

3.7.

Postojanost negativnih gospodarskih izgleda, visoke stope nezaposlenosti i besperspektivnost u pogledu zapošljavanja u nekim zemljama EU-a potiču neke radnike, osobito mlade, da potraže posao ili bolju plaću i radne uvjete u drugim zemljama. To može imati pozitivnu stranu jer mladima omogućuje da, umjesto da budu nezaposleni u vlastitoj zemlji podrijetla, rade u inozemstvu, stječu iskustva i razvijaju vještine. Osim toga, stečeno iskustvo bit će po povratku korisno za njihovu zemlju. U isto vrijeme, međutim, može dovesti do takozvanog odljeva mozgova i pogoršati posljedice starenja stanovništva u njihovim zemljama podrijetla.

3.8.

Osim toga, velika mobilnost može uzrokovati velike izazove i dovesti do napetosti na tržištu rada u odredišnim zemljama, osobito ako gospodarska situacija ne jamči odgovarajuću razinu rasta i otvaranja radnih mjesta koji bi spriječili porast nezaposlenosti.

3.9.

Neophodan preduvjet za najbolje iskorištavanje prednosti mobilnosti radne snage unutar EU-a, uz istodobno smanjenje opasnosti koje ona donosi te pružanje mogućnosti radnicima i poduzećima da u potpunosti iskoriste prilike koje ona nudi, jest promicanje gospodarske politike koja će poticati rast, produktivnost i otvaranje radnih mjesta, čime će se poboljšati uvjeti života u svim zemljama.

3.10.

Javna percepcija u nekim zemljama da mobilnost radnika može izazvati natjecanje u pogledu socijalnih uvjeta i plaća, popraćena neutemeljenim uvjerenjem da sami mobilni radnici zloupotrebljavaju javne i socijalne službe – takozvani „socijalni turizam” – pridonose porastu osjećaja neprijateljstva prema mobilnosti radne snage. Nasuprot tom vjerovanju, razne studije pokazale su da nema dokaza da su više naknade za socijalnu pomoć u nekim državama u odnosu na države podrijetla značajan razlog za mobilnost radne snage. Tome je dokaz činjenica da mobilni radnici unutar Unije manje koriste ove naknade u odnosu na državljane dotičnih zemalja. Radnici migranti neke naknade koriste u većoj mjeri kad to iziskuju njihove specifične društveno-ekonomske okolnosti (10). Studije pokazuju da je veza između mobilnosti i socijalnih naknada minimalna, a da veću ulogu imaju stopa nezaposlenosti u zemlji ili razina plaća (11).

4.1.1.

Jednako tako potrebno je prevladati upravne, institucionalne i jezične prepreke koje i dalje otežavaju mobilnost radne snage i, u skladu s prijedlozima sadržanima u prethodnim mišljenjima Odbora (12), poduzeti konkretne mjere u suradnji s mrežom EURES i europskom mrežom javnih službi za zapošljavanje u pogledu informiranja i savjetovanja mobilnih radnika, kao i mjere za poboljšanje jezičnih vještina, priznavanje stručnih kvalifikacija itd.

4.1.2.

Pravedna mobilnost radne snage treba biti popraćena mjerama koje jamče rast i otvaranje radnih mjesta u svim zemljama EU-a kako bi se izbjeglo produbljivanje postojećih razlika između njih i osiguralo da od mobilnosti svi imaju koristi.

4.1.3.

Samo se pod tim uvjetima pravedna mobilnost radne snage može jamčiti kao pozitivna mogućnost za radnike i radnice, a ne kao prisilan odabir.

4.2.1.

Upućeni radnici podliježu različitom pravnom režimu s obzirom da ne koriste prava na slobodu kretanja, već je poslodavac taj koji se služi slobodom pružanja usluga da bi privremeno poslao radnike u drugu zemlju. Poslodavac i radnik imaju pogodnost da ne trebaju mijenjati mjesto rada iz ugovora i mogu i dalje uplaćivati doprinose za socijalno osiguranje u državi podrijetla.

4.2.2.

Pravni režim za upućene radnike uređen je Direktivom 96/71/EZ (13) i Direktivom 2014/67/EU (14) o njezinoj provedbi, usvojenom u svibnju 2014. godine.

4.2.3.

Iako ne postoje službene statistike o plaćama upućenih radnika, u izvješću koje je naručila Komisija (15) iznosi se da u građevinskom sektoru i sektoru prometa primaju čak do 50 % nižu plaću nego lokalni radnici. Te se razlike mogu objasniti neispravnom primjenom minimalne plaće i drugim razlozima, poput sklonosti da se upućene radnike smjesti na nižu razinu na konvencionalnoj ljestvici klasifikacije. Iako manje, razlike postoje i u drugim proizvodnim sektorima, ovisno o zemlji. Potrebno je skrenuti pozornost na raznolikost izvora informacija: inspekcije rada, izvješća sindikata i organizacija poslodavaca te mediji (16).

4.2.4.

Sud Europske unije bavio se pitanjem plaće koja se primjenjuje na upućene radnike i njegova je sudska praksa izazvala veliku kontroverzu. Komisija je zbog toga predložila Direktivu 2014/67/EU (17), čija je svrha učinkovitija borba protiv prevare i zloupotrebe prilikom upućivanja radnika. Države članice imaju rok do 18. lipnja 2016. za prijenos Direktive o provedbi u vlastito zakonodavstvo. EGSO je već iznio mišljenje da ova Direktiva, iako znači napredak u jačanju socijalne dimenzije unutarnjeg tržišta, ne zadovoljava u dovoljnoj mjeri zahtjeve Odbora (18).

4.2.5.

Komisija je u okviru paketa za mobilnost radne snage najavila posebnu reviziju Direktive o upućivanju radnika „s ciljem uklanjanja nepoštenih praksi koje uzrokuju socijalni damping i odljev mozgova jamčenjem iste plaće za isti posao na istom radnom mjestu” (19). Komisija je 8. ožujka, prije predstavljanja paketa za mobilnost radne snage i prije isteka roka za prijenos Direktive o provedbi, objavila svoj zakonodavni prijedlog revizije Direktive (20). Odbor će se svim pitanjima o prijedlogu Komisije pozabaviti u posebnom mišljenju.

4.2.6.

U svakom slučaju, EGSO pozitivno ocjenjuje namjeru Europske komisije da stane na kraj socijalnom dampingu. EGSO ponovno ističe svoj stav iz mišljenja SOC/460: „naglašavajući važnost jamčenja zaštite upućenih radnika, uz poštivanje različitih modela tržišta rada u državama članicama i uz suzbijanje socijalnog dampinga i nepoštenog tržišnog natjecanja”. Važno je, kako sad tako i u budućnosti, uravnotežiti potrebu za promicanjem slobode pružanja usluga i potrebu za zaštitom prava upućenih radnika. EGSO će još govoriti o tome.

4.2.7.

EGSO poziva Komisiju da, u skladu s namjerom koju je iskazala da stane na kraj socijalnom dampingu i zlouporabi, ne dopusti da ih druge inicijative u području unutarnjeg tržišta ipak omoguće (uključujući predviđenu putovnicu za usluge).

4.4.1.

EGSO smatra da nacionalna inspekcija rada mora imati temeljnu ulogu u borbi protiv fiktivnih poduzeća, potplaćenosti i neprijavljenog rada te osigurati poštovanje i provedbu prava mobilnih i upućenih radnika te sprečavanje zlouporaba. To će također onemogućiti narušavanje tržišnog natjecanja među poduzećima.

4.4.2.

Postojeći nedostatak kontrole u nekim zemljama, bilo zbog nepostojanja odgovarajućeg inspektorata rada, manjka primjerenih kompetencija i odgovarajuće stručnosti ili nedostatka potrebnih sredstava, pogoduje zlouporabama. Inspektorati rada i ostala tijela za nadzor nad tržištem rada mogu biti djelotvorni samo ako raspolažu dovoljnim financijskim i ljudskim resursima koji su usto odgovarajuće stručno osposobljeni. U tom smislu potrebni su propisi na europskoj razini, uključujući bolje prekogranično izvršenje sankcija, kao i potpora državama članicama koje imaju poteškoća u stvaranju takve infrastrukture.

4.4.3.

Usporedo s time, poboljšanje europskih instrumenata za prekograničnu inspekciju, u skladu s Rezolucijom Europskog parlamenta od 14. siječnja 2014. (21), doprinijelo bi otkrivanju i suzbijanju slučajeva socijalnog dampinga, osobito otkrivanjem fiktivnih poduzeća.

4.4.4.

To bi u potpunosti bilo u skladu s nedavno osnovanom europskom platformom za borbu protiv neprijavljenog rada.

4.5.1.

EGSO podupire pojednostavljenje propisa za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti i suradnju među državama članicama u njihovoj provedbi te naglašava potrebu da se u svakoj reviziji Uredbe (EZ) br. 883/2004 poštuje u svakom slučaju načelo jednakog postupanja prema mobilnim radnicima kako bi se izbjeglo da zbog odlaska na rad u drugu državu članicu izgube stečena prava ili ostanu bez prava.

4.5.2.

Jamčenje prenosivosti socijalnih prava mobilnih radnika jednako je tako potrebno za pravednu mobilnost, kako za one koji odlaze na rad u drugu zemlju tako i za one koji se vraćaju u zemlju podrijetla nakon rada u drugoj zemlji.

4.5.3.

Kako bi se olakšalo slobodno kretanje osoba i promicala mobilnost radnika, u EU-u je usvojen pristup koordinacije sustava socijalne sigurnosti čiji je cilj regulirati odnose među nacionalnim sustavima, ali bez mijenjanja sadržaja propisa.

4.5.4.

Izmjenama Ugovora usvojena su pravila o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti, među ostalim Uredba (EEZ) br. 1408/71 (temeljna uredba) i Uredba (EEZ) br. 574/72 (provedbena uredba), koje su zamijenjene Uredbom (EZ) br. 883/2004 (temeljna uredba) i Uredbom (EZ) br. 987/2009 (22) (provedbena uredba). Trenutačno se provodi revizija Uredbe (EZ) br. 883/2004.

4.5.5.

Čim Komisija dostavi prijedlog revizije Uredbe (EZ) br. 883/2004 EGSO će o njemu izraditi detaljno izvješće. Kao što je već iznio u prijašnjem mišljenju, zakonodavni okvir mora se prilagoditi promjenjivoj stvarnosti tržišta rada, novim oblicima zapošljavanja, a osobito novim oblicima mobilnosti (23).

4.5.6.

EGSO vjeruje da su načela jednakog postupanja, zbrajanja razdoblja, prijenosa prava u drugu zemlju i utvrđivanja primjenjivog zakonodavstva (načelo jedinstvenosti) temeljna za slobodno kretanje radne snage i trebala bi biti zajamčena svakom budućom revizijom Uredbe (EZ) br. 883/2004.

4.5.7.

U pogledu slobode kretanja osoba u potrazi za poslom u drugoj državi, EGSO bilježi izjavu povjerenice Thyssen od 13. studenog 2015. u Dublinu: „Po našem mišljenju potrebno je podržati i pravo kretanja osoba u potrazi za poslom – posebno u svjetlu velikih razlika u broju nezaposlenih u raznim državama članicama. Međutim, vrlo je bitno da to ne bude na račun sustava socijalne skrbi zemlje domaćina. Imajući to na umu, želimo omogućiti osobi koja ostane bez posla da prenese svoju naknadu za nezaposlene u drugu zemlju gdje će imati veće mogućnosti za pronalaženje posla. To je već sada moguće na razdoblje od tri mjeseca.” Komisija želi produžiti to razdoblje na šest mjeseci.

4.5.8.

Složenost odredbi Uredbe (EZ) br. 883/2004 zahtijeva usku suradnju između tijela država članica kako bi se osiguralo da razlike u nacionalnim propisima ne otežavaju slobodu kretanja dok informacije trebaju biti što jasnije da bi korisnici naknada i poduzeća znali svoja prava i obveze. Potrebno je također u većoj mjeri koristiti elektroničke medije i intenzivirati suradnju među državama članicama kako bi se smanjili zahtjevi u pogledu informiranja koje moraju ispuniti radnici i poduzeća.

20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/19

Izvjestiteljica:

Christa SCHWENG

Suizvjestitelj:

Panagiotis GKOFAS

2.1.

EGSO je uvjeren da je integracija nužna za naša društva ako želimo očuvati socijalnu koheziju.

2.2.

Kako bi bili učinkoviti i vratili povjerenje u vrijednosti naših društava, EGSO smatra da se zajednički europski sustav azila te temeljita reforma Uredbe Dublin i europski plan za migracije moraju odmah provesti.

2.3.

EGSO ističe da je integracija postupak koji se odvija u dva smjera. Primjeri najbolje prakse u integracijskim politikama nisu usmjereni samo na izbjeglice, nego i na lokalno stanovništvo. Takav pristup ključan je za prihvaćanje integracijskih mjera. Mediji, tijela lokalne vlasti, sindikati, udruge poslodavaca i nevladine organizacije imaju važnu ulogu u tom postupku. Kako bi se ostvario pozitivan odnos prema izbjeglicama u zemljama koje ih primaju, posebno u vremenu kad se u nekim zemljama ne predviđa velik ekonomski rast, a na tržištima rada nema puno mogućnosti, lokalnom stanovništvu i izbjeglicama potrebno je omogućiti integracijske mjere i socijalna ulaganja kojima se pokrivaju specifične potrebe svake ciljane skupine.

2.4.

Učenje jezika potrebno je organizirati ubrzo nakon registracije ako se očekuje pozitivna odluka o statusu azila. Ono treba uključivati osnovne informacije o vrijednostima, kulturama i postupcima te utvrđivanje vještina i kvalifikacija. Cedefop bi mogao pomoći u razvoju metoda za utvrđivanje vještina stečenih u zemlji podrijetla.

2.5.

EGSO preporučuje obraćanje posebne pozornosti maloljetnim osobama, osobito onima bez pratnje, koje su često traumatizirane i trebaju sociopedagošku podršku. Njima je potrebno omogućiti brzu integraciju u školski sustav ili pružiti savjetovanje o mogućnostima stručnog osposobljavanja.

2.6.

EGSO naglašava da izbjeglice moraju imati pristup informacijama o općim pravima i obvezama u zemlji domaćinu te posebice na tržištu rada. Na tržištu rada mora se jednako postupati prema izbjeglicama kao i prema lokalnom stanovništvu kako bi se spriječila nepravedna konkurencija te socijalni damping i damping plaća.

2.7.

EGSO potvrđuje pohvalu solidarnosti koju su pokazali određeni dijelovi civilnog društva, sindikati, organizacije poslodavaca, pojedinci i poduzeća, posebno mikropoduzeća te mala i srednja obrtnička poduzeća, koji su dobrovoljno pomogli tražiteljima azila. EGSO ističe važnost pružanja zaštite i potpore takvom djelovanju pojedinaca, s odgovarajućim poticajima, posebno tijekom humanitarnih kriza, čime se promiče solidarnost u civilnom društvu.

2.8.

EGSO naglašava potrebu da EU svoj trenutni odgovor na situaciju temelji na solidarnosti i pravednoj podjeli odgovornosti i troškova, kako je navedeno u članku 80. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

2.9.

Države članice i nadležna tijela EU-a, uključujući i ona u „tranzitnim” zemljama, trebaju surađivati s organizacijama civilnog društva u praćenju, ažuriranju podataka i usklađivanju aktivnosti kako bi u EU-u postojala zajednička učinkovitija politika azila. Potrebno je razvijati zajedničke, usklađene i ažurirane statističke sustave kako bi se mogle odrediti mogućnosti politike u EU-u i državama članicama.

2.10.

Za trajni uspjeh integracije izbjeglica potrebni su veći napori u pogledu ulaganja u promicanje gospodarskog rasta i zapošljavanja, kako u okviru Junckerovog plana tako i šire. Za lokalno stanovništvo i izbjeglice potrebna su dodatna ulaganja u integracijske mjere i socijalna ulaganja, kojima se pokrivaju specifične potrebe svake ciljane skupine. EGSO je primijetio moguće pozitivne učinke poreza na financijske transakcije za javne financije, čime se jamči pravedniji doprinos iz financijskog sektora. Zbog izvanrednih okolnosti i u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu, dodatni troškovi prihvata izbjeglica ne bi se trebali, nakon temeljitog ispitivanja, uračunavati u proračunske deficite država članica. Ulaganje u mjere integracije skupo je kratkoročno i srednjoročno, ali ga je potrebno vidjeti kao ulaganje u ljude, što će se dugoročno isplatiti. Ako integracija bude uspješna, dovest će do socijalne kohezije, gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta. Također bi trebalo na odgovarajući način povećati sredstva Fonda za azil, migracije i integraciju (FAMI) i Europskog socijalnog fonda (ESF), posebice u državama članicama u kojima su premašene kvote izbjeglica, kako bi se postiglo bolje sufinanciranje mjera za integraciju izbjeglica.

3.1.

Sukobi na Bliskom istoku uzrokovali su dosad neviđeni priljev izbjeglica u Europu. Zajedno s osobama iz zemalja pogođenih ratom pristižu i osobe koje su htjele napustiti svoju zemlju iz ekonomskih razloga. Sve europske zemlje potpisale su Ženevsku konvenciju iz 1951. godine o statusu izbjeglica kojom se izbjeglicama dodjeljuju temeljna prava kako bi se zaštitila ta ranjiva skupina. S obzirom na velik broj osoba i kako bi se poštovale odredbe Ženevske konvencije i opća načela ljudskih prava, važno je jasno razlikovati ekonomske migrante i izbjeglice, odnosno osobe kojima je potreban zaštićeni status (posebice azil ili supsidijarna zaštita).

3.2.

Iako je s točke gledišta pojedinaca potpuno razumljivo da pojedine osobe napuštaju svoju zemlju kako bi u inozemstvu pronašle bolje ekonomske prilike, trenutačno stanje i društveno ozračje u većini država članica zahtijeva ovo jasno razlikovanje. Ekonomski migranti moraju se vratiti u svoju zemlju podrijetla ako su zaštićeni status zatražili na temelju neopravdanih razloga. Države članice trebaju slijediti Akcijski plan EU-a o vraćanju te priručnik o vraćanju u slučajevima kada je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen.

3.3.

Zbog toga je potreban zajednički europski sustav azila s učinkovitom zaštitom vanjskih granica, pravilnom registracijom u centrima za prihvat, brzom obradom zahtjeva za azil te s mjerama za vraćanje u zemlju podrijetla, odnosno treću zemlju s kojom je sklopljen sporazum o ponovnom prihvatu, ako zahtjev za azil bude odbijen, a status međunarodne zaštite ne bude odobren. Osnivanje centara za prihvat u trećim zemljama koje graniče s EU-om i imaju sporazume o migracijskoj politici za registraciju i zahtjeve za azil također bi moglo biti značajno i djelotvorno.

3.4.

Događaji tijekom druge polovice 2015. godine pokazali su da državljani trećih zemalja često dolaze u Europu s pogrešnim očekivanjima i idejama o sjajnom životu u EU-u u koje ih obično uvjere krijumčari. Kad se suoče sa stvarnošću, ti državljani trećih zemalja često se razočaraju, a ponekad i dobrovoljno vrate natrag. U sklopu programa dobrovoljnog vraćanja, osobe koje se vrate mogle bi pridonijeti stvaranju realističnije slike europskog života kod građana u svojoj domovini, čime bi se ostale moglo odvratiti od kretanja na opasno putovanje prema Europi.

3.5.

Osim potrebe da se zajednički europski sustav azila učini potpuno funkcionalnim, uspostavi održiva i pravedna podjela odgovornosti i troškova te smanji pritisak na postojeći sustav azila, bit će potrebno brzo usvojiti novi europski pristup za migracije i provesti duboku reformu Uredbe Dublin kojom se mogu riješiti kratkoročni i dugoročni izazovi, kao što je najavio predsjednik Juncker za prvo tromjesečje 2016. godine. EGSO će izraziti svoja stajališta u zasebnom mišljenju.

3.6.

U svojoj rezoluciji o izbjeglicama donesenoj u prosincu 2015. EGSO je istaknuo da „sadašnja situacija od EU-a iziskuje uvođenje sigurnih humanitarnih koridora za izbjeglice iz zemalja koje su zahvaćene ratom i kojima prijete teroristički napadi, i to u suradnji sa zemljama s najvećom koncentracijom tih izbjeglica”. EGSO potvrđuje da bi se postupak registracije trebao odvijati već izvan granica EU-a.

3.7.

Rat, klimatske promjene i nedostatak izgleda za budućnost u trećim zemljama mogu uzrokovati neprekidan, pa čak i povećan, priljev izbjeglica i migranata. Ograničavanje čimbenika koji općenito pokreću migracije izazov je na svjetskoj razini. Međutim, ovo je mišljenje posvećeno isključivo integraciji pojedinaca kojima je dodijeljen zaštićeni status te osobama koje su zatražile taj status.

4.1.

Nizozemsko predsjedništvo zatražilo je da se u pogledu integracije izvuku pouke iz prethodnih kriza koje su uzrokovale velike izbjegličke valove. EGSO je došao do zaključka da se trenutačna izbjeglička kriza ne može usporediti s prethodnima, ponajprije s obzirom na broj ljudi koji sudjeluju u migracijama (tijekom 2015. godine više od 900 000 migranata ušlo je na područje EU-a kroz Grčku), a zatim i s obzirom na brzinu kojom se razvija, što dovodi do povećane neizvjesnosti među lokalnim stanovništvom. Gledajući, primjerice, austrijski slučaj kada je početkom 90-ih godina u državu došlo otprilike 90 000 izbjeglica bježeći od rata u bivšoj Jugoslaviji, sasvim se jasno mogu vidjeti razlike: osobe iz Bosne često su imale rođake u Austriji ili su već tamo bile radile. Kvalifikacije ostvarene u zemlji podrijetla imale su neposrednu vrijednost za austrijske tvrtke, a žene su u potpunosti sudjelovale na tržištu rada. Time se povećavao obiteljski prihod, a obitelji su postale mobilnije, što je spriječilo stvaranje posebnih četvrti i pridonijelo boljemu socijalnom miješanju u školama i na tržištu rada.

4.2.

Iskustva iz situacije u 90-ima nisu u potpunosti usporediva s današnjom situacijom. Ljudi koji dolaze sada imaju raznovrsniju pozadinu. Neki imaju sveučilišnu diplomu koja se može usporediti s europskom diplomom, drugi imaju izobrazbu koja se u Europi ne može neposredno iskoristiti, dok treći imaju vrlo ograničeno obrazovanje. Pored toga, mnoge žene nikada nisu sudjelovale u tržištu rada. Osim toga, ljudi u zemljama koje primaju izbjeglice i dalje osjećaju posljedice gospodarske krize te su poprilično rezervirani prema strancima koji su im konkurencija na tržištu rada.

5.1.

Prema UNHCR-u, niti je postignut konsenzus o definiciji integracije imigranata u kontekstu razvijenih zemalja niti postoji službena definicija u međunarodnom pravu o izbjeglicama. Širokim shvaćanjem integracije kao fenomena koji se odvija postupno, pojedinačno i u dva smjera podupiru se pokušaji mnogih vlada i akademika da definiraju kako integracija ili integrirano društvo izgledaju.

5.2.

U samom središtu definicije UNHCR-a stoji ideja integracije kao postupka koji se odvija u dva smjera i koji se temelji na „adaptaciji” jedne strane i „dobrodošlici” koju izražava druga strana. Integracija se pak razlikuje od asimilacije jer se od izbjeglica ne očekuje da se odreknu svojega kulturnog identiteta (1). Ta definicija odgovara mišljenju EGSO-a (2).

5.3.

EGSO je istaknuo potrebu za povezivanjem integracije s vrijednostima i načelima utvrđenima u Ugovoru, Povelji o temeljnim pravima, Europskoj konvenciji o ljudskim pravima, planu Europa 2020., politici zapošljavanja i socijalnom programu. EGSO smatra da to upućivanje ima ključnu važnost jer se njime uzima u obzir postojanje krize vrijednosti u određenim društvenim i političkim sektorima u Europi. Integracija te ekonomska i socijalna kohezija dvije su strane iste medalje (3). Jamčenjem pristojnih životnih uvjeta i mogućnosti za sve potaknut će se prihvaćanje integracijskih mjera.

5.4.

Zajednička osnovna načela politike integracije useljenika (2004.) i instrument za njezinu provedbu, Zajednički plan integracije (2005.), čine osnovu na kojoj se oblikuje integracija migranata u EU-u te, prema njima, integracija obuhvaća sljedeće:

5.5.

Iako se prema tim načelima integracija migranata ne razlikuje od integracije izbjeglica, EGSO ipak smatra ta načela temeljem za integraciju izbjeglica. Međutim, zbog velikog broja osoba koje dolaze u Europu, potrebni su dodatni napori kako bi se osiguralo učenje jezika, smještaj i integracija na tržište rada.

5.6.

Kako bi se ostvario pozitivan odnos prema izbjeglicama u zemljama koje ih primaju, posebno u vremenu kad se u nekim zemljama ne predviđa velik ekonomski rast, a na tržištima rada nema puno mogućnosti, lokalnom stanovništvu i izbjeglicama potrebno je omogućiti integracijske mjere i socijalna ulaganja kojima se pokrivaju specifične potrebe svake ciljane skupine. EGSO je naveo važnost povezivanja i uključivanja socijalnih ciljeva u kontekst integracije (4).

5.7.

EGSO je uvjeren da je integracija izbjeglica nužna za naša društva ako želimo očuvati socijalnu koheziju. Izostanak integracije može dovesti do paralelnih društava koja bi mogla narušiti stabilnost zemalja koje primaju izbjeglice. Stoga je u našem interesu da započnemo integracijske mjere u vrlo ranim fazama. Trebalo bi poticati medije da uvide važnost integracije i uloge koju imaju u stvaranju pozitivnog političkog i društvenog ozračja.

5.8.

Demografski razvoj u većini europskih zemalja pokazuje smanjenje radno sposobnog stanovništva. Kako bi naši društveni sustavi postali održivi za buduće generacije, integracija ukupne radne snage na tržište rada, neovisno o npr. spolu, dobi, fizičkim mogućnostima, vjeri, seksualnoj orijentaciji ili (etničkom) podrijetlu, mora postati prioritet. Ulaganje u mjere integracije skupo je kratkoročno i srednjoročno, ali ga je potrebno vidjeti kao ulaganje u ljude, što će se dugoročno isplatiti. Ako integracija bude uspješna, dovest će do socijalne kohezije, gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta.

5.9.

Lokalna zajednica mora imati odlučujuću ulogu u integraciji jer je to mjesto gdje ljudi žive zajedno i gdje se izostanak integracije najprije može vidjeti. Zajednice bi trebale dobiti savjete i smjernice o integracijskim mjerama koje dobro funkcioniraju, npr. pozivanjem izbjeglica na sudjelovanje u lokalnim dobrovoljnim udrugama kao što su sindikati, nevladine organizacije, vatrogasna društva ili sportski klubovi.

5.10.

Internetske stranice Europske komisije posvećene integraciji (5) sadržavaju obilje informacija o primjerima integracije. Korištenjem filtara za pretraživanje mogu se pronaći primjeri najbolje prakse, primjerice prema državi, području integracije ili ciljnoj skupini. Te internetske stranice trebaju se promicati kako bi nadahnule države članice, lokalne vlasti, nevladine organizacije i socijalne partnere u pogledu integracijskih aktivnosti.

5.11.

Na temelju prijedloga EGSO-a već je uspostavljena strukturirana suradnja između organizacija civilnog društva, EGSO-a i Europske komisije putem Europskog migracijskog foruma, koji se bavi svim pitanjima povezanima s migracijom, azilom i integracijom. Osim toga, moglo bi biti korisno proširiti mandat savjetodavnog odbora o slobodnom kretanju osoba na integraciju izbjeglica jer je to tijelo preko kojega vlade raspravljaju i razmjenjuju ideje sa socijalnim partnerima. Taj bi odbor mogao osigurati dodatan prostor za razmjenu najboljih praksi.

6.1.

Tražitelji azila koji stižu u Europu nakon (u većini slučajeva) iscrpljujućeg i često traumatičnog putovanja ponajprije trebaju mjesto na kojemu mogu prenoćiti i odmoriti se. Nadležna tijela trebala bi iskoristiti to vrijeme za pravilnu registraciju tih osoba i otprilike procijeniti postoji li mogućnost da te osobe dobiju status izbjeglica. U tom bi slučaju integracijske mjere trebale započeti u vrlo ranoj fazi. Prema najnovijem istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije, postoji potreba za posebnom medicinskom skrbi za izbjeglice s posttraumatskim stresnim poremećajem, što nerijetko predstavlja najveću zapreku za dinamiku integracije.

6.2.

Integracija je nezamisliva bez barem osnovnog znanja jezika zemlje koja prima izbjeglice. Stoga bi s učenjem jezika trebalo početi što prije tijekom postupka za dobivanje azila. To zahtijeva uvođenje novih struktura kao i poboljšano upravljanje posrednim razinama kako bi se moglo nositi s velikim brojem tražitelja azila. Tečajevi jezika također bi se trebali koristiti za upoznavanje tražitelja azila s vrijednostima (npr. ravnopravnost žena i muškaraca, sloboda izražavanja, zabrana obiteljskog nasilja) i kulturom zemlje primateljice. U sklopu tih tečajeva također se tražiteljima azila mogu dati osnovne smjernice u pogledu organizacija, institucija i informacija kome se obratiti u slučaju poteškoća. Tražitelji azila često dolaze iz vrlo različitih kultura. Ponašanje koje je uzrokovano manjkom osviještenosti o temeljnim vrijednostima, pravima i obvezama u zemlji primateljici može naštetiti integraciji.

6.3.

Djeca izbjeglica trebaju krenuti u školu s lokalnom djecom što je prije moguće i primiti pomoć u učenju jezika zemlje u koju su stigli. Posebnu pozornost potrebno je posvetiti maloljetnim osobama, osobito onima bez pratnje, koje su često traumatizirane. Ako zbog svoje dobi više ne smiju pohađati školu, potrebno je osigurati primjerene ponude posebno osmišljene za tu skupinu kako bi se izbjegle frustracije. Države članice trebaju biti svjesne posebnih potreba koje imaju traumatizirana djeca i maloljetne osobe bez pratnje te im ponuditi sociopedagošku pomoć (npr. grad Beč pomoću postojećih okvira pokušava smjestiti djecu bez pratnje u udomiteljske obitelji).

6.4.

Rano utvrđivanje i klasifikacija certifikata, vještina i kvalifikacija nužni su u pogledu jamčenja brze integracije na tržište rada. Već na početku postupka za dobivanje azila potrebno je detaljno navesti stručne vještine i kvalifikacije tražitelja azila u suradnji sa stručnjacima za tržište rada. Ti su aspekti nužni za ciljano promicanje jezika, započinjanje tečaja osposobljavanja, priznavanje stručnih kvalifikacija, pružanje potrebnih sekundarnih kvalifikacija i učinkovito nalaženje odgovarajućeg zaposlenja. Međutim, utvrđivanje vještina može biti jako težak postupak. Mnoge izbjeglice nemaju čak ni osobne dokumente sa sobom, a kamoli svjedodžbe ili certifikate kojima se potvrđuje razina njihovih kvalifikacija. Različite države članice razvijaju različite metode za provjeravanje njihovih vještina i sposobnosti (npr. Njemačka, Austrija). Cedefop bi mogao pružiti platformu za uzajamno učenje i razmjenu najboljih praksi u tom području.

6.5.

Postupak za dobivanje azila često dugo traje zbog čega su tražitelji azila u nesigurnom položaju. Dugotrajna razdoblja tijekom kojih tražitelji azila ne mogu voditi život koji sami odrede mogu uzrokovati psihosocijalnu nestabilnost, gubitak samopouzdanja i sindrom ovisnosti, što im može ugroziti prilike za zapošljavanje čak i nakon što im se prizna izbjeglički status. Budući da je djeci potrebno stabilno okružje, ona su još više pogođena. EGSO stoga poziva države članice da što prije donesu odluke o postupcima za dobivanje azila. Prema podacima OECD-a o potpori integraciji tražitelja azila (6), postupci traženja azila najkraće traju u Grčkoj, Belgiji i Danskoj i uključuju učenje jezika te obrazovanje odraslih i osposobljavanje.

6.6.

S obzirom na predviđeni gospodarski rast i stanje na tržištu rada, zemlje mogu iskušavati mjere za smanjenje vremena čekanja na pristup tržištu rada. Njemačka i Mađarska već su smanjile vrijeme čekanja na zaposlenje, dok su Finska, Belgija i Luksemburg poduzeli neke mjere za njegovo smanjenje. Pravednim, transparentnim i razumnim propisima za odobrenje pristupa tražitelja azila tržištu rada sprečava se nezakonito zapošljavanje i podiže razina prihvaćanja kod lokalnog stanovništva. Istodobno, osobe sa zaštićenim statusom trebale bi imati šansu za ostanak u zemlji domaćinu ako su integrirane na tržište rada ili u društvo zemlje domaćina. Tražitelji azila moraju biti upozoreni da njihov pristup tržištu rada ovisi o pravilima države u kojoj su zatražili azil. Zbog nedovoljne informiranosti neki tražitelji azila odlaze u druge države članice u nadi da će tamo pronaći posao, a zapravo se nađu u nezakonitoj situaciji koja se može lako izbjeći uz odgovarajuće informacije.

6.7.

Smještaj je vrlo važan za integraciju: prihvatni centri zadovoljavaju neposrednu potrebu za mjestom odmora (često i dulje od planiranog vremena), ali svakim se dužim boravkom otežava integracija. U Austriji je pokrenut projekt „Kosmopolis” za privatni smještaj. U jednom novoizgrađenom naselju određen broj stanova rezerviran je za izbjeglice koji su se već zaposlili. Kako bi se izbjegli nesporazumi između izbjeglica i ostalih stanara, u blizini je otvoren informacijski centar. U Portugalu je protokolom između općine Lisabon i portugalskih nevladinih organizacija omogućeno pružanje smještaja izbjeglicama i pristup općinskim uslugama u svrhu osposobljavanja, obrazovanja i integracije na tržište rada (7).

6.8.

Nakon pozitivne odluke o statusu azila izbjeglice moraju same naći smještaj. To je razdoblje često vrlo teško jer više ne primaju pomoć koju su u početku primali od države te moraju pronaći posao na isti način kao što ga pronalaze državljani zemlje koja ih prima.

6.9.

Javna služba za zapošljavanje ima posebnu ulogu u tom kontekstu. Ponajprije bi trebala aktivno izvršavati svoju ulogu u pojednostavljivanju održivog zapošljavanja, ali mora odlučivati i o dodatnim kvalifikacijama koje bi izbjeglice možda morale steći ako žele uspjeti na tržištu rada. Potrebno je napomenuti i uzeti u obzir činjenicu da se, čak i nakon četiri godine boravka, samo 25 % izbjeglica zaposlilo, a čak i nakon 10 godina taj broj ne premašuje 50 % (8). Kako bi ih se u potpunosti integriralo na tržište rada, s izbjeglicama je moguće sklopiti pojedinačne ugovore o integraciji koji sadrže odgovarajuće mjere koje se moraju poduzeti (dodatno osposobljavanje, broj prijava itd.). EGSO naglašava da se na tržištu rada prema izbjeglicama mora postupati jednako kao prema lokalnom stanovništvu kako bi se spriječila nepoštena konkurencija te socijalni damping i damping plaća. Ako ne postoji mogućnost da se u razumnom vremenskom roku izbjeglicama pronađe posao, kao dobru alternativu moguće im je ponuditi volonterski društveno koristan rad. Time se može podržati stjecanje dodatnih jezičnih vještina i pomoći izbjeglicama da se integriraju u društvo.

6.10.

Dobar je primjer Njemačka, koja je nedavno odlučila uvesti osobnu iskaznicu posebno za tražitelje azila. Nakon prve registracije iskaznica postaje središnji i obavezan način identifikacije te se povezuje sa središnjom bazom podataka u kojoj se nalaze informacije kao što su obrazovanje i stručno iskustvo.

6.11.

Među izbjeglicama, kao i među lokalnim stanovništvom, nalazimo osobe s poduzetničkim interesima i vještinama. Njima treba pružiti informacije i smjernice o tome kako osnovati poduzeće i postati poslodavac.

6.12.

U Njemačkoj i Slovačkoj trenutno se vode rasprave o tome kako se izbjeglice s visokom razinom kvalifikacija u deficitarnim zanimanjima mogu primiti na tržište rada preko ubrzanih postupaka.

6.13.

Izbjeglicama su potrebne informacije o tržištu rada općenito, mogućnostima stručnog osposobljavanja i dostupnim radnim mjestima. Budući da je visok postotak izbjeglica tipične učeničke i studentske dobi, između 16 i 25 godina, prije nego što započnu s osposobljavanjem potrebno im je pružiti osnovne informacije ili pripremne tečajeve u različitim strukama. U Njemačkoj su trgovačke i industrijske komore pokrenule inicijative za pomoć pri zapošljavanju, kao što su npr. kratki i brzi razgovori između kandidata i poslodavaca. Trgovačke i industrijske komore u Njemačkoj podupiru poduzeća u pružanju kvalifikacija i osposobljavanja putem projekta obveze osposobljavanja (commitment to training). One također pokušavaju privući dobrovoljne sponzore koji bi se brinuli o izbjeglicama i tvrtkama, savjetujući i jedne i druge. Osim toga, komore pružaju potporu izbjeglicama koji žele osnovati svoja poduzeća.

6.14.

U Austriji je pokrenut projekt čiji je cilj postaviti mlade izbjeglice na slobodna mjesta za naukovanje uz potporu državnog zavoda za zapošljavanje i mentora. Prije nego što se potpiše službeni sporazum o naukovanju, moguće je odraditi pripravništvo. Nadalje, Austrijske savezne željeznice (ÖBB) pokrenule su projekt pod nazivom „Raznolikost kao prilika” („Diversität als Chance”) u sklopu kojega nude 50 mjesta za naukovanje maloljetnim izbjeglicama bez pratnje u dobi između 15 i 17 godina.

6.15.

Kako bi se olakšala integracija visokokvalificiranih migranata, Austrijska gospodarska komora razvila je program „Mentoriranje za migrante”, koji je proširen i na visokokvalificirane izbjeglice. Mentori su osobe koje su dobro integrirane na austrijsko tržište rada i koje podupiru migrante tijekom njihove potrage za poslom tako da im pružaju informacije ili čak pristup svojim profesionalnim mrežama. Taj program također pridonosi izbjegavanju nesporazuma među kulturama.

6.16.

U nizu država članica o izbjeglicama se brinu takozvani „prijatelji izbjeglica” (Refugee Buddies). Oni dobrovoljno sudjeluju u radu raznih organizacija te se redovito sastaju s jednim od izbjeglica kako bi uspostavili osobni kontakt. To je tim važnije jer velik broj izbjeglica čine maloljetne osobe bez pratnje koje su ostavile svoje obitelji za sobom. Prijatelji također mogu zastupati interese izbjeglica kako bi poboljšali sliku koja se u njihovoj državi stvorila o izbjeglicama.

6.17.

Organizacije socijalnih partnera u nekim državama članicama (npr. Španjolskoj, Francuskoj, Njemačkoj, Češkoj, Austriji) pozvale su svoje vlade na učinkovitije rješavanje pitanja integracije izbjeglica. U Španjolskoj je u politike godišnjeg plana zapošljavanja uključena dodatna mjera koja je posebno usmjerena na integraciju izbjeglica na tržište rada.

6.18.

Danska primjenjuje takozvani „model stepeništa” za integraciju izbjeglica na tržište rada: u prvoj fazi (od četiri do osam tjedana) utvrđuju se kompetencije svakog pojedinca i daju satovi danskog jezika; u drugoj fazi (od 26 do 52 tjedna) stažist dolazi u poduzeće (ne o trošku poslodavca) i dobiva dodatne satove danskog jezika; nakon toga izbjeglica može dobiti radno mjesto sa subvencioniranom plaćom. Djelotvornom provedbom takvih modela trebalo bi se poticati stvaranje dodatnih mogućnosti zapošljavanja i spriječiti istiskivanje lokalnog stanovništva (bez učinaka „rotirajućih vrata”).

6.19.

Kako bi se zajamčilo pošteno tržišno natjecanje, moraju se u cijelosti poštovati uvjeti rada, uključujući i plaće, neovisno o nacionalnosti ili statusu radnika (načelo lex loci laboris). Države članice moraju osigurati djelotvorne mjere, mehanizme i administrativne kapacitete kako bi se to postiglo. Sindikati podupiru radnike koji su izbjeglice ili migranti, a koji nemaju dokumente, u zahtijevanju njihovih prava („Ecole des solidarités” – Belgija, „UNDOK” – Austrija).

7.1.

EGSO ističe da će se bilo koja mjera morati financirati na odgovarajući način kako bi imala trajan pozitivni učinak na naše društvo. Za trajni uspjeh integracije izbjeglica potrebni su veći napori u pogledu ulaganja u promicanje gospodarskog rasta i zapošljavanja, kako u okviru Junckerovog plana tako i šire. Za lokalno stanovništvo i izbjeglice potrebna su dodatna ulaganja u integracijske mjere i socijalna ulaganja, kojima se pokrivaju specifične potrebe svake ciljane skupine. EGSO je primijetio moguće pozitivne učinke poreza na financijske transakcije za javne financije, čime se jamči pravedniji doprinos iz financijskog sektora. Zbog izvanrednih okolnosti i u skladu s Paktom o stabilnosti i rastu, dodatni troškovi prihvata izbjeglica ne bi se trebali, nakon temeljitog ispitivanja, uračunavati u proračunske deficite država članica (9).

7.2.

Države članice prvog prihvata, poput Italije, Malte, Španjolske i Grčke, trebale bi dobiti izravnu gospodarsku pomoć za svaku izbjeglicu ili migranta kako bi točno i brzo mogle obraditi zahtjeve za azil ili organizirati povratak u slučaju da osoba ne ispunjava uvjete za dodjelu azila. Države članice koje preuzimaju odgovornost integracije većeg broja izbjeglica u svoja društva nego što se od njih traži temeljem načela solidarnosti također bi trebale moći računati na financijsku potporu EU-a.

7.3.

Financijska sredstva Fonda za azil, migracije i integraciju trebaju se povećati kako bi se moglo bolje surađivati s državama članicama u financiranju integracije izbjeglica, osobito u pogledu programa koje provode lokalne vlasti i nevladine organizacije. Također je potrebno osigurati dovoljno sredstava u sklopu Europskog socijalnog fonda za poticanje socijalne integracije izbjeglica, jednakosti žena, podrške poduzećima i uključivanja izbjeglica na tržište rada, za što je potreban dijalog i suradnja sa socijalnim partnerima. Osim toga, Fond za regionalni razvoj treba raspolagati dodatnim resursima za urbana područja koja provode mjere potrebne za prijem i integraciju izbjeglica.

7.4.

Međunarodna suradnja u pogledu financiranja integracije izbjeglica trebala bi se istražiti u posebnoj suradnji s UNHCR-om i Međunarodnom organizacijom za migracije.

20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/28

Izvjestitelj:

Vitas MAČIULIS

1.1.

Pitanje energetike neodvojivi je dio međunarodne politike i trenutačno je među glavnim programima EU-a. Budući da neki međunarodni akteri pokušavaju iskoristiti pitanje energetike kao alat za postizanje političkih ciljeva, u interesu je građana Europske unije da EU i dalje bude oprezan u pogledu pitanja povezanih s energetikom.

1.1.1.

Tri čimbenika najvažnija za vanjsku dimenziju energetske politike jesu: diversifikacija, jednoglasan pristup i ispravno razvijen unutarnji energetski sustav.

1.2.

Diversifikacija energetskih izvora EU-a, njezinih dobavljača i ruta važna je sastavnica vanjske energetske politike. Kako je naglašeno u strategiji EU-a za energetsku uniju, ključni je izazov za EU činjenica da više od polovice iskorištene energije dolazi iz uvoza, što se mora osigurati određenim trgovinskim politikama.

1.2.1.

Krug partnera u području uvoza energije potrebno je proširiti neprestanom potragom za novim, pouzdanim i predvidljivim dobavljačima energije i uspostavom dijaloga s njima.

1.2.2.

Novi veliki infrastrukturni projekti koji pridonose ciljevima diversifikacije trebaju ispunjavati ciljeve strategije za energetsku uniju te u cijelosti biti usklađeni s pravnom stečevinom EU-a. Također bi trebali biti u potpunosti usklađeni s ciljem razvoja decentraliziranog energetskog sustava u kojem obnovljivi izvori igraju ključnu ulogu.

1.2.3.

Potrebno je poticati suradnju između predstavnika privatnih i političkih sektora kako bi se pronašli najprikladniji načini i partneri za vanjski energetski razvoj. Uvijek je potrebno uzeti u obzir ciljeve energetske sigurnosti i održivosti.

1.3.

Potrebno je slijediti jednoglasan pristup usprkos različitim energetskim mješavinama, strukturama uvoza energije i tradicionalnim partnerima među državama članicama. Zajedničko unutarnje stajalište EU-a ključno je za postizanje snažne vanjske dimenzije.

1.3.1.

EGSO potiče države članice da koordiniraju svoje pojedinačne interese u pogledu energetike te da neprestano održavaju uzajamnu solidarnost i transparentnost.

1.3.2.

EGSO pozdravlja prijedlog Komisije od 16. veljače 2016. kojim se jača postojeći mehanizam razmjene informacija s obzirom na međuvladine sporazume i neobvezujuće instrumente.

1.3.3.

Zajednički standardi zaštite okoliša i nuklearne sigurnosti u okviru energetskih projekata koji se provode u susjednim zemljama EU-a trebaju biti važna točka europske vanjske energetske politike. Potrebno je ograničiti uvoz energije iz zemalja koje ne poštuju te standarde.

1.4.

Snažan unutarnji energetski sustav od temeljne je važnosti za smanjenje vanjskog utjecaja: jedna od ključnih dimenzija Energetske unije stvaranje je potpuno funkcionalnog i transparentnog unutarnjeg energetskog tržišta EU-a. Izravno bi se pretvorio u djelotvorniji pristup EU-a vanjskim energetskim pitanjima.

1.4.1.

Potrebno je uspostaviti sve potrebne dijelove energetske infrastrukture, omogućujući optimizaciju i pojednostavnjenje uvoza energetskih izvora u EU.

1.4.2.

EGSO naglašava potrebu za potpunom integracijom energetskih mreža i sustava svih država članica u unutarnje tržište EU-a te jamčenjem da oni u cijelosti budu sinkronizirani.

1.4.3.

Konkurentnost proizvođača energije EU-a mora se očuvati uspostavljanjem jednakih uvjeta za europske i ostale proizvođače energije.

1.4.4.

EGSO poziva da se u osmišljavanju i provedbi vanjske energetske politike EU-a vodi računa o potrebi da se europskoj industriji, posebice energetski intenzivnim industrijama, osigura konkurentna, dostupna i predvidljiva opskrba energijom, kako bi mogle poslovati u jednakim uvjetima kao i međunarodni konkurenti.

1.5.

Napredna energetska politika koja bi pomogla u postizanju vanjskih ciljeva EU-a, uključujući u okviru sporazuma postignutog na konferenciji COP21, trebala bi se prvenstveno oslanjati na sustavno posvećivanje pozornosti ciljevima europske klimatske politike i naporima koje međunarodna zajednica poduzima s ciljem ograničavanja klimatskih promjena, posebice razvojem triju ključnih čimbenika: obnovljivih izvora energije, energetske učinkovitosti i istraživanja i razvoja.

1.5.1.

Obnovljivi izvori energije ključni su element za povećanje energetske sigurnosti i smanjenje ovisnosti u uvozu.

1.5.2.

EU bi trebao učiniti sve kako bi zadržao vodeći položaj u tom području.

1.5.3.

Energetska učinkovitost jedan je od temelja za smanjenje potrošnje energije EU-a, a time i količine uvezene energije. Stoga je neophodno smanjiti potrošnju energije privatnih i komercijalnih potrošača.

1.6.

Istraživanje i razvoj moraju primiti odgovarajuća sredstva, što bi dovelo do povećane djelotvornosti i smanjenih troškova proizvodnje energije. Naravno, u ovom je kontekstu također važna međunarodna suradnja.

1.7.

Budući da bi energija trebala biti povoljna za potrošače te podupirati konkurentnost industrije, EGSO poziva Komisiju i nacionalne vlade da dodijele veću ulogu civilnom društvu, socijalnim partnerima i organizacijama potrošača. Stoga se EGSO zalaže za europski dijalog o energiji i europski energetski forum uz sudjelovanje svih dionika. To je ključno za uspostavljanje inteligentne, učinkovite i održive vanjske energetske politike EU-a.

1.7.1.

EGSO mora potaknuti svoja međunarodna tijela da preuzmu aktivnu ulogu u stvaranju djelotvorne i otporne vanjske energetske politike EU-a.

2.1.

Energetska pitanja tek su nedavno postala značajna u političkim raspravama EU-a i probila se među glavne programe Europske komisije. EGSO je također aktivan u području vanjske dimenzije energetske politike i već je izdao brojna mišljenja o toj temi (1).

2.2.

S obzirom na sve veću ovisnost EU-a o uvozu energenata, posebice nafte i plina, vanjska dimenzija energetske politike EU-a postaje ključna za postizanje sigurnosti opskrbe energijom.

2.2.1.

Više od polovice (53,2 %) bruto domaće potrošnje energije EU-a čine uvezeni energenti. EU uvozi 44,2 % krutih goriva (od čega više od polovice čini kameni ugljen), 87,4 % nafte i naftnih proizvoda te 65,3 % prirodnog plina (podaci Eurostata, 2013.).

2.2.2.

Ove brojke jasno pokazuju u kojoj je mjeri EU ovisan o trgovini s dobavljačima iz trećih zemalja. Stoga bi, ako se dobavljač pokaže nepouzdanim ili nepredvidivim ili ako se infrastruktura ne održava na odgovarajući način, energetska sigurnost cijelog EU-a mogla biti ozbiljno narušena.

3.1.

EU bi trebao tražiti nove mogućnosti za suradnju te jačati postojeća partnerstva na području energetike s trećim zemljama u smislu diversifikacije izvora, dobavljača i ruta.

3.2.

Vrlo je vjerojatno da će Rusija u doglednoj budućnosti ostati glavni partner EU-a za uvoz energije. To je posebno bitno u pogledu plina dostavljanog plinovodima.

3.2.1.

Ključni prioritet Rusije jest barem održavanje povoljnog položaja na energetskom tržištu EU-a, koji je njezin najveći uvoznik energenata i vrlo pouzdani kupac.

3.2.2.

Projekt plinovoda Nord Stream II trenutačno je ključna točka energetskog programa Rusije, koji je usmjeren na povećanje izvoza prirodnog plina u EU. Unutar EU-a postoji bojazan da taj projekt može biti nesukladan sa strategijom EU-a za energetsku uniju u smislu diversifikacije opskrbe plinom. EGSO smatra da je najvažnija uloga Komisije provođenje temeljite procjene projekta Nord Stream II te njegove sukladnosti s pravnom stečevinom EU-a, uključujući treći energetski paket, kao i s ciljevima strategije za energetsku uniju, posebice povećanja raznolikosti izvora energije, dobavljača i ruta.

3.2.3.

Pri utvrđivanju zajedničkog stajališta EU-a o projektu Nord Stream II valja uzeti u obzir interese sviju država članica. Komercijalni aspekti projekta ne smiju biti jedini čimbenik pri donošenju odluke, posebice s obzirom na sklonost Rusije da se koristi energijom kao alatom za postizanje geopolitičkih ciljeva.

3.3.

Norveška je vrijedan partner EU-a na međunarodnoj pozornici jer imaju zajedničke političke prioritete, uključujući energetski sektor. Kao potpisnica Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, Norveška je dio unutarnjeg tržišta EU-a.

3.3.1.

Važnost Sjeverne dimenzije vjerojatno će rasti, kao što je to slučaj u pogledu suradnje u sjevernim područjima u vezi s poljima nafte i plina u Arktičkom oceanu. Međutim, potrebno je posebno naglasiti osjetljivi kontekst okoliša ako i kada poduzeća počnu ozbiljno istraživati potencijale resurse u tom području.

3.4.

Energetska suradnja EU-a s južnim i istočnim sredozemnim partnerima dobila je novi poticaj zahvaljujući nedavnoj uspostavi regionalnih platformi koje obuhvaćaju plin, električnu energiju, obnovljive izvore energije i energetsku učinkovitost. Očekuje se da će te platforme biti ključne za omogućivanje i jačanje suradnje u području energetike.

3.5.

Budući da Srednju Aziju smatra regijom od strateške važnosti bogatom izvorima energije, Europska unija obvezala se da će s njom uspostaviti trajan i stabilan odnos. Kako je navedeno u zaključcima Vijeća za vanjske poslove o strategiji EU-a za Srednju Aziju donesenima 22. lipnja 2015., EU poziva na jačanje energetskih veza, što bi pridonijelo uzajamnoj energetskoj sigurnosti.

3.6.

Povezivanjem regije Kaspijskog jezera s tržištem EU-a preko južnog plinskog koridora stvorit će se nove mogućnosti za trgovinu prirodnim plinom, što će pridonijeti cilju diversifikacije EU-a. Zajedno s transjadranskim plinovodom (TAP), transanatolijski plinovod (TANAP) bit će središnji dio veze.

3.7.

Energetski odnosi sa SAD-om postaju sve bitniji dio programa EU-a, što je vidljivo iz Vijeća o energetici EU-a i SAD-a. SAD trenutačno uživa u razdoblju niskih cijena plina zbog nekonvencionalne proizvodnje plina. EU treba iskoristiti priliku i poticati razvoj transatlantske trgovine ukapljenim prirodnim plinom (LNG) jer bi se time znatno pridonijelo diversifikaciji opskrbe energijom.

3.7.1.

Partnerstvo za transatlantsku trgovinu i ulaganja (TTIP) može postati važnim alatom za promicanje, između ostaloga, transatlantske energetske sigurnosti. EGSO potiče uključene strane da usmjere sve napore prema rješavanju energetskih pitanja u sporazumu.

3.8.

Energetska sigurnost EU-a usko je povezana s energetskim pitanjima u susjednim zemljama, što znači da EU treba nastaviti blisko surađivati sa svojim susjedima i širiti područje uzajamno korisne suradnje.

3.8.1.

EGSO poziva Komisiju da dodatno ojača Energetsku zajednicu, posebice s obzirom na provedbu pravne stečevine EU-a u području energetike u pogledu ugovornih strana (2).

3.8.2.

Ključni cilj Energetske zajednice proširenje je unutarnjeg energetskog tržišta EU-a. EU mora nastaviti jačati suradnju sa susjednim zemljama i njihovim civilnim društvima u svrhu uspostavljanja istinskog paneuropskog energetskog tržišta. EGSO pozdravlja prijedlog Komisije o propisima za sigurnost opskrbe koji izravno obuhvaćaju zemlje članice Energetske zajednice.

3.9.

S obzirom na potencijalnu ulogu koju Iran može imati u povećanju raznolikosti izvora opskrbe EU-a energijom, nakon ukidanja međunarodnih sankcija Iranu EU mora iskoristiti trenutak i ponovno uspostaviti energetske odnose.

3.10.

EU također treba ubrzati i ojačati napore usmjerene na poticanje čvrstih partnerstava s tako različitim, ali važnim trećim zemljama, kao što su Kanada, Turska i Alžir. EGSO pozdravlja pokretanje dijaloga s tim zemljama na visokoj razini tijekom 2015.

3.11.

Energetska dimenzija trebala bi se odražavati u trgovačkim sporazumima s trećim zemljama. Osim toga, energetski sporazumi s dobavljačima iz trećih zemalja moraju u cijelosti biti sukladni s pravnim odredbama EU-a i načelima energetske sigurnosti.

4.1.

Dana 20. srpnja 2015. Vijeće za vanjske poslove odobrilo je Akcijski plan za energetsku diplomaciju kojim se pruža potpora vanjskoj dimenziji strategije za energetsku uniju. Planom se žele ojačati zajedničke poruke kako bi EU mogao biti jednoglasan u vezi s glavnim energetskim pitanjima i ispunjavati energetske ciljeve u duhu solidarnosti i zajedničkog interesa, a ne renacionalizirati energetske politike.

4.1.1.

Ključne dimenzije Akcijskog plana za energetsku diplomaciju uključuju diplomatsku potporu diversifikaciji izvora energije, dobavljača i ruta, povećanju suradnje s tranzitnim zemljama (posebice Ukrajinom) i ključnim energetskim partnerima iz trećih zemalja, daljnjem jačanju Energetske zajednice i održavanju strateškog angažmana EU-a u višestranim inicijativama u području energetike.

4.2.

Mehanizam razmjene informacija za međuvladine ugovore uspostavljen je Odlukom Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. kako bi se zajamčilo da je sporazum pravno jasan i transparentan te usklađen s pravom EU-a. Komisija je u veljači 2016. izradila prijedlog kojim se jača postojeći mehanizam.

4.2.1.

EGSO pozdravlja nastojanja da se postigne pravna sukladnost i transparentnost sporazuma EU-a s trećim stranama (3) te stoga podržava jačanje trenutačnog mehanizma za razmjenu informacija.

4.3.

EU treba ostati posvećen promicanju i trajnom poboljšavanju standarda zaštite okoliša i nuklearne sigurnosti u trećim zemljama.

4.3.1.

Potrebno je pridati posebnu pozornost nuklearnim elektranama koje treće zemlje grade u blizini granica s EU-om (kao što je nuklearna elektrana Astraviec (Ostrovec) u Bjelarusu, za koju je utvrđeno da ne ispunjava odredbe Konvencije Espoo). EU trećim stranama treba naglasiti važnost postizanja potpune sigurnosti takvih projekata u skladu s Konvencijom o nuklearnoj sigurnosti Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i ostalim primjenjivim međunarodnim sporazumima. Komisija treba povećati napore kako bi zajamčila da zemlje koje su pristale na provođenje ispitivanja nuklearnih elektrana na opterećenja u skladu s pravilima EU-a što prije ispune tu obvezu. Povrh toga, nesigurnim elektranama trebalo bi ograničiti pristup energetskim mrežama EU-a.

5.1.

Snažan unutarnji energetski sustav izravno prelazi na otporan vanjski položaj. Stoga bi EU trebao pojednostaviti svoj unutarnji pristup energetskim pitanjima.

5.2.

Strategija za energetsku uniju prioritetna je inicijativa usmjerena na usklađivanje zajedničkog odgovora EU-a na izazove u području energetike. Budući da je energetska sigurnost temelj gospodarskog i društvenog blagostanja EU-a, ona postaje zajednička odgovornost država članica, proizvođača energije, potrošača, tranzitnih zemalja i međunarodne zajednice, koji sudjeluju na današnjim globaliziranim energetskim tržištima.

5.2.1.

Ključan stup Energetske unije poboljšanje je međusobnih veza između država članica i potpuna provedba pravne stečevine u području unutarnjeg energetskog tržišta. Potpunom integracijom unutarnjeg tržišta EU-a povećat će se konkurentnost među pružateljima energije, što će dovesti do boljih cijena za krajnje potrošače.

5.2.2.

Budući da LNG postaje još dostupniji na globalnoj razini, EU-u se pružaju nove mogućnosti za diversifikaciju opskrbe plinom. Stoga bi se unutarnje infrastrukture LNG-a trebale ojačati i razviti. U tom okviru, EGSO pozdravlja strategiju za skladištenje LNG-a i plina koju je Komisija donijela u veljači 2016.

5.2.3.

Potpuna integracija EU-a znači uklanjanje „energetskih otoka”. EGSO naglašava potrebu za potpunom integracijom energetskih mreža i sustava svih država članica u unutarnje tržište EU-a razvojem fizičke infrastrukture koja povezuje mreže i rješavanjem pitanja sinkronizacije triju baltičkih država (4), čiji sustav opskrbe električnom energijom trenutačno ovisi o operateru iz treće zemlje (Rusije).

5.2.4.

Valja očuvati konkurentnost proizvođača energije u EU-u. Potrebno je uspostaviti jednake uvjete za europske i ostale proizvođače energije kako bi se zajamčilo da svi sudionici na energetskom tržištu slijede pravila EU-a o tržišnom natjecanju.

6.1.

Obnovljivi izvori energije izravno omogućuju EU-u da smanji svoju ovisnost o uvezenim fosilnim gorivima, ali i da svoju domaću proizvodnju električne energije učini održivijom. EGSO prepoznaje razvoj obnovljivih izvora energije kao jednu od najbitnijih aktivnosti za postizanje sigurnije energetske budućnosti. Međutim, EU se ne bi trebao oslanjati na prethodne uspjehe te bi trebao učiniti sve kako bi zadržao vodeći položaj u tom području. Osim toga, dužnosnici EU-a trebali bi potaknuti treće zemlje na postavljanje ambicioznih ciljeva za obnovljivu energiju.

6.1.1.

EU već razmatra razdoblje nakon 2020. godine te je postavio još ambicioznije ciljeve za 2030. Za postizanje zajedničkog cilja od barem 27 % energije dobivene iz obnovljivih izvora države članice moraju povećati suradnju na regionalnoj razini, čime se dalje konsolidira energetski sektor EU-a.

6.1.2.

U kontekstu ublažavanja klimatskih promjena EGSO pozdravlja sporazum postignut na Konferenciji o klimatskim promjenama (COP21) i obvezu EU-a da smanji emisije stakleničkih plinova za barem 40 % (u odnosu na razine iz 1990.) do 2030., kako je utvrđeno u klimatskom i energetskom okviru. EU bi trebao poticati svoje partnere da aktivno djeluju u tom području, ali i pružati praktičnu pomoć ako je to potrebno.

6.1.3.

Decentralizirana proizvodnja energije i energetske zadruge pridonijele bi postizanju klimatskih i energetskih ciljeva EU-a. To omogućuje uključivanje šireg društva u cilju postizanja energetske neovisnosti i sigurnosti u svojim zemljama, kao i u cijelom EU-u. Stoga je potrebno usvojiti najbolje prakse u primjeni ekonomične vlastite proizvodnje i potrošnje.

6.2.

Energetska učinkovitost također je izravan način rješavanja pitanja visokih razina uvoza u EU. Za 2030. godinu je postavljen cilj poboljšanja energetske učinkovitosti za barem 27 % (isto kao za obnovljive izvore energije) na razini cijelog EU-a, a Europska komisija ulaže ozbiljne napore da primijeni načelo „energetska učinkovitost na prvom mjestu”. Zauzvrat će energetska unija nastaviti s promicanjem boljeg pristupa instrumentima financiranja za energetsku učinkovitost, posebice u prometnom i građevinskom sektoru, te će poticati države članice da energetsku učinkovitost smatraju prioritetom u vlastitim politikama.

6.3.

Doprinos odgovarajućih financijskih sredstava u području istraživanja i razvoja ključan je za održavanje tehnološkog napretka u proizvodnji i pametnoj distribuciji energije. To je posebice bitno u pogledu obnovljive energije u cilju postizanja cjenovno isplative i pouzdane proizvodnje. Osim toga, potrebno je nastaviti s razvojem naprednih tehnologija, kao što je uporaba vodika, gorivnih članaka i nuklearne fuzije u proizvodnji energije.

6.4.

EGSO potiče EU da zauzme vodeću ulogu u rješavanju energetskih pitanja zemalja u razvoju na održiv način s pomoću politika i inicijativa usmjerenih na proširenje financijske, tehničke i pravne podrške. Podrška obrazovanju i osposobljavanju u srodnim područjima treba biti glavni alat za širenje suradnje sa zemljama u razvoju.

7.1.

Budući da potrošači očekuju da energija bude dostupna te da podržava konkurentnost industrije, EGSO poziva Komisiju i nacionalne vlade da uključe civilno društvo, socijalne partnere i udruge potrošača u energetska pitanja te da održavaju otvoreni dijalog. To bi znatno pridonijelo boljem razumijevanju aktualnih energetskih pitanja.

7.1.1.

Energetsko siromaštvo globalni je problem koji ne smiju previdjeti ni unutarnja ni vanjska energetska politika EU-a. Valja pomoći najugroženijima.

7.2.

Civilno društvo trebalo bi pokazati veću inicijativu u postupcima donošenja energetskih politika. EGSO pozdravlja Zajedničku deklaraciju o energiji koju je 11. veljače 2016. potpisala Platforma civilnog društva EU-a i Ukrajine, u cilju jačanja uloge civilnog društva i izrade preporuka o vladavini prava za relevantna tijela.

7.2.1.

Energetska pitanja trebaju postati dio programa međunarodnih sjednica EGSO-a te važna tema rasprave s civilnim društvima partnerskih zemalja.

1.

„Doprinos civilnog društva reviziji Strategije EU-a za Srednju Aziju”, mišljenje EGSO-a, SL C 242, 23.7.2015., str. 1.

2.

„Strateški okvir za energetsku uniju”, mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora, SL C 383, 17.11.2015., str. 84.

3.

„Energija – čimbenik razvoja i produbljivanja postupka pristupanja zemalja zapadnog Balkana EU-u”, mišljenje EGSO-a, SL C 32, 28.1.2016., str. 8.

4.

„Osiguranje uvoza osnovnih proizvoda za EU – kroz sadašnju trgovinsku politiku EU-a i s njom povezane politike”, mišljenje EGSO-a, SL C 67, 6.3.2014., str. 47.

5.

„Međuvladini sporazumi između država članica i trećih zemalja u području energetike”, mišljenje EGSO-a, SL C 68, 6.3.2012., str. 65.

6.

„Uključivanje civilnog društva u uspostavu buduće Europske energetske zajednice”, mišljenje EGSO-a, SL C 68, 6.3.2012., str. 15.

7.

„Vanjska dimenzija energetske politike EU-a”, mišljenje EGSO-a, 2009. SL C 182, 4.8.2009., str. 8.

20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/35

Izvjestiteljica:

Milena ANGELOVA

1.1.

EGSO pozdravlja izraženi cilj Komisije u vezi s objavom Zelene knjige i činjenicu da je Komisija na dobrom putu i ima ambiciozan program za provedbu Akcijskog plana o izgradnji unije tržišta kapitala (1).

1.2.

EGSO podupire ideju Komisije da pokuša olakšati prekogranično prodiranje maloprodajnih financijskih usluga i mogućnosti promjene pružatelja usluga za potrošače. Takve bi mjere trebale zajamčiti konkurentniju strukturu tržišta i povećati pogodnosti za korisnike financijskih usluga, između ostalog i promicanjem jednakog pristupa mehanizmima izvansudskih pravnih lijekova u svim državama članicama (2).

1.3.

EGSO pozdravlja pristup Komisije u Zelenoj knjizi usmjeren na iznalaženje odgovarajućih politika kojima bi se potaknule obje strane maloprodajnog tržišta financijskih usluga: ponuda i potražnja.

1.4.

EGSO podupire ideju da je potrošačima, kada god je to moguće, potrebno osigurati mogućnost usporedbe različitih proizvoda kako bi mogli donijeti informirani odabir. U tom pogledu EGSO u cijelosti podupire Direktivu o tržištima financijskih instrumenata (MiFID) II – dok istodobno i dalje priprema svoje mišljenje o nedavno predloženim revizijama (3) – i Uredbu o upakiranim investicijskim proizvodima za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode, koje zahtijevaju bolju transparentnost i otkrivanje informacija (4).

1.5.

Jedan je od ciljeva Zelene knjige smanjiti rascjepkanost tržišta maloprodajnih financijskih usluga. U tu svrhu EGSO želi istaknuti da ne postoje sasvim pouzdani dokazi da je neuspjeh na tržištu unutar EU-a jedini uzrok razlike u cijeni. Nacionalni i lokalni čimbenici također utječu na cijene proizvoda i usluga, čime se otežava usklađivanje cijena između država članica. Primjerice, premija osiguranja motornih vozila za potrošača u jednoj državi članici i ekvivalentna premija u drugoj mogu biti potpuno različite zbog pokazatelja gubitka koji se temelji na broju automobilskih nesreća i broju slučajeva prijevare u tim pojedinim zemljama. Slično tomu, kreditna kamatna stopa potrošača može se razlikovati između država članica ovisno o njihovoj razini loših dugova. Na takve lokalne čimbenike ispravno se upućuje u Zelenoj knjizi, ali oni zahtijevaju daljnje analize. EGSO stoga nestrpljivo iščekuje rezultate savjetovanja i poziva Komisiju da nastavi tražiti dokaze o nedostatnom tržišnom natjecanju i jasnije razloge kojima bi objasnila utvrđene razlike u cijeni. To ispitivanje također treba uzeti u obzir pri procjeni učinka koju je potrebno provesti prije očekivanih pravnih prijedloga.

1.6.

EGSO istodobno želi naglasiti da su mnogi problemi istaknuti u Zelenoj knjizi o maloprodajnim financijskim uslugama iz 2007 (5). prisutni i u sadašnjoj Zelenoj knjizi, objavljenoj osam godina poslije. EGSO je općenito podupirao tu prethodnu Zelenu knjigu (6) i hvalio mjere koje su bile poduzete radi pronalaženja nekih praktičnih rješenja (7). Međutim, unatoč nekim pozitivnim rezultatima, napredak je bio ograničen te su i dalje prisutni problemi u funkcioniranju jedinstvenog tržišta maloprodajnih financijskih usluga. Stoga je, prema mišljenju EGSO-a, rezultate savjetovanja o ovoj Zelenoj knjizi ovaj put potrebno pretvoriti u ambiciozniji program kojim će se savladati dugotrajni problemi.

1.7.

U Zelenoj knjizi uzet je u obzir širok raspon financijskih proizvoda, a za sve njih je nemoguće istodobno ostvariti veći izbor i veće mogućnosti. Jasno da će biti potrebno različito ih razvrstati prema važnosti i dodijeliti im različite vremenske okvire. EGSO predlaže da se rezultati savjetodavnog postupka primijene kao prioritet na jednostavnije proizvode u pogledu kojih su lokalni čimbenici razmjerno manje važni. Na taj će način postupak stvaranja jedinstvenog tržišta za financijske proizvode dobiti zamah i povjerenje. Primjeri takvih proizvoda mogu biti usluge platnog prometa, sveeuropski mirovinski proizvodi (PEPP), štedni računi te osiguranje motornih vozila i životno osiguranje. Jedan od prvih koraka mogao bi biti taj da se u svim državama članicama primijeni sustav bonus/malus u osiguranju motornih vozila koji umanjuje važnost lokalnih čimbenika, a premije osiguranja usko povezuje s profilima pojedinaca. Proizvodi kao što su hipoteke, potrošački krediti, osiguranje od profesionalne odgovornosti i upravljanje imovinom trebaju slijediti u vremenskom okviru.

1.8.

Dok se u Zelenoj knjizi naglasak stavlja uglavnom na digitalne tehnologije, EGSO primjećuje dva važna čimbenika za veću prekograničnu potražnju za proizvodima koje također treba uzeti u obzir:

1.9.

EGSO smatra da je nužno poduzeti svaki napor kako bi se izbjeglo ponovno otvaranje tek donesenih direktiva (kao što su nova Direktiva o uslugama platnog prometa (PSD2) i Direktiva o hipotekarnim kreditima (9)). Mora se omogućiti određeno vrijeme za učinkovito provođenje mjera, a uvođenje novih regulatornih mjera treba provesti s oprezom kako ne bi došlo do prekomjerne regulacije financijskih tržišta.

2.1.

Europska komisija objavila je Zelenu knjigu u vezi s Akcijskim planom o izgradnji unije tržišta kapitala (10) kako bi ispitala na koji se način europsko tržište maloprodajnih financijskih usluga, odnosno osiguranja, kredita, plaćanja, tekućih i štednih računa i ostalih proizvoda za ulaganje u maloprodaju, može dalje otvoriti i tako potrošačima i poduzećima omogućiti ostvarivanje boljih rezultata, a da se pritom zadrži primjerena razina zaštite potrošača i ulagača na europskoj i na nacionalnoj razini.

2.2.

U Zelenoj knjizi osobito se pokušava odgovoriti na izazove digitalizacije, što može pomoći u smanjenju cijena i poboljšanju usporedivosti proizvoda, osnažujući time potrošače u njihovim financijskim izborima. Dugoročno gledano, digitalizacija treba omogućiti poduzećima da svoje proizvode učine dostupnima bilo gdje u Uniji, što bi ostvarenje jedinstvenog europskog tržišta učinilo izglednijim.

2.3.

Drugo važno pitanje koje se postavlja u Zelenoj knjizi jest pitanje izgradnje pouzdanja i povjerenja s obzirom na to da su oni ključni za širenje jedinstvenog tržišta maloprodajnih financijskih usluga. Da bi se ti ciljevi postigli, dokument se usredotočuje na to kako proizvode i usluge učiniti razumljivijima.

2.4.

U Zelenoj se knjizi također istražuje što se može učiniti kako bi se jedinstvenom tržištu financijskih usluga pomoglo da u živote ljudi u EU-u donese opipljiva poboljšanja i kako stvoriti nove tržišne prilike za dobavljače, podupirući time rast europskog gospodarstva i stvaranje radnih mjesta.

3.1.

EGSO vjeruje da je razlog rascjepkanosti tržišta maloprodajnih financijskih usluga istaknutoj u Zelenoj knjizi kombinirani utjecaj nacionalnih i lokalnih čimbenika na cijene proizvoda i usluga (pravne, regulatorne i kulturološke specifičnosti te specifičnosti javnih sustava socijalne zaštite), kao i izazovi tržišta povezani s potražnjom i ponudom koji će se i ubuduće morati rješavati.

3.2.

Glavni izazovi povezani s ponudom su sljedeći:

3.3.

Glavni izazovi povezani s potražnjom jesu sljedeći:

3.4.

EGSO također prihvaća činjenicu da razvoj digitalizacije stvara novo okruženje te znatno povećava opseg za pružanje novih usluga i poboljšanu prekograničnu aktivnost. Međutim, mora se zajamčiti da se digitalni napredak ne koristi za obmanu potrošača pružanjem informacija o financijskim uslugama koje su pretjerano složene, nevažne ili teško usporedive.

3.5.

EGSO ističe da se financijska pismenost ljudi i dalje uvelike razlikuje od jednog mjesta do drugoga te da je razmjerno niska u usporedbi s drugim razvijenim zemljama, kao što su SAD, Australija i Kanada (12). Financijsko savjetovanje prije prodaje nije dobro uređeno i ne jamči da će korisnici odabrati proizvode koji im najbolje odgovaraju, a usluge profesionalnog financijskog savjetovanja nedovoljno su razvijene u usporedbi sa zemljama izvan EU-a.

3.6.

Mogućnosti koje pružaju nove tehnologije i povećana ponuda – uključujući onu prekograničnu – stvaraju prilike, ali te prilike također prate određeni potencijalni rizici. Oni bi mogle dovesti do visokih razina duga, hipotekarnih jamstava i više slučajeva nesolventnosti ako korisnicima nedostaje potrebno financijsko znanje. Korisnici koji proizvode osiguranja i mirovinske proizvode kupuju preko interneta mogu biti izloženi riziku jer često ne provode dostatna istraživanja i mogu potpisati ugovore, a da toga nisu ni svjesni (13). Nacionalna regulatorna tijela stoga trebaju osigurati da poduzeća koja proizvode prodaju preko interneta poštuju „dužnost savjetovanja” u svrhu zaštite potrošača. Postoji više nego dovoljno argumenata koji pokazuju važnost financijskog obrazovanja i odgovarajućeg savjetovanja.

3.7.

Potrošači koji ne razumiju koncept kamate na kamatu gomilaju veće dugove te plaćaju veće kamatne stope i troškove transakcija (14), dok potrošači s financijskim znanjem bolje planiraju, više štede za mirovinu (15) i diversificiraju financijske rizike (16). Isto vrijedi i na makroekonomskoj razini na kojoj se može vidjeti da financijska pismenost ima snažan pozitivan učinak na nacionalnu štednju i akumulaciju bogatstva (17). U tu svrhu snažno se preporučuje utvrđivanje jasnije razlike između aktivnosti uključenih u marketing proizvoda i aktivnosti uključenih u prodaju proizvoda, osobito u slučajevima pružanja savjeta. Savjet se ni u kojem slučaju ne smije upotrebljavati kao marketinški alat i savjetnici trebaju biti istinski neovisni. Predugovorne informacije trebaju se pružati i iznositi na jasan i razumljiv način. EGSO je čvrsto uvjeren da su – kako bi se vratilo povjerenje u tržišta financijskih usluga, povećala prekogranična aktivnost i poboljšala prenosivost financijskih proizvoda – potrebne ciljane mjere za obrazovanje pojedinih ulagača i poboljšanje financijskog savjetovanja.

4.1.1.

Zelena knjiga sadrži pitanja koja se tiču različitih bankarskih i nebankarskih proizvoda i usluga, ali postoje znatne razlike između glavnih transakcijskih proizvoda (kao što su tekući računi i oročeni depoziti) i ugovornih proizvoda (kao što su hipoteke ili proizvodi štednje i ulaganja). Kada je riječ o proizvodima štednje i ulaganja, neki drugi pravni instrumenti EU-a (kao što je МiFID ili inicijativa o stvaranju unije tržišta kapitala) utjecat će na tržište kada stupe na snagu.

4.1.2.

Za sve proizvode o kojima se raspravljalo u Zelenoj knjizi prekogranično pružanje usluga ima potencijal povećanja tržišnog natjecanja na nacionalnim tržištima. Međutim, proizvodi s najvećim potencijalom u ovoj fazi nedvojbeno su mirovinski proizvodi i proizvodi ulaganja. Sustav bodovanja koji Komisija primjenjuje ocjenjuje tržište tih proizvoda kao najgore od 31 potrošačkog tržišta (18). Ponuđenim mirovinskim proizvodima svojstveni su lokalni pristup i visoke naknade. Uzmu li se u obzir inflacija, naknade za upravljanje i dodatna plaćanja, ti proizvodi često imaju negativan stvarni povrat i pokazuju gore rezultate od relevantnih tržišnih pokazatelja (19). Iz tog razloga EGSO snažno podupire ideju jedinstvenog tržišta za mirovinske proizvode te, konkretnije, za razvoj sveeuropskog proizvoda osobnih mirovina (20) koji će dovesti do povećanja ekonomije razmjera, nižih cijena i većeg izbora za korisnike.

4.1.3.

Što se tiče proizvoda osiguranja, neki od njih lako su prenosivi, kao što su proizvodi životnog osiguranja, pri čemu je potrošač zaštićen čak i kad se odseli izvan lokalnih granica. Međutim, drugi imaju elemente koji su lokalno uređeni i zahtijevaju prilagodbe ako ih subjekti pokušaju prenijeti u različite zemlje. Člankom 11. Direktive o raspodjeli osiguranja (preinaka) (21) propisuje se da države članice moraju uspostaviti središnju točku za kontakt odgovornu za pružanje informacija o pravilima o „općem dobru” u dotičnoj državi članici i zadužuje EIOPA-u da na svojim internetskim stranicama navede poveznice na internetske stranice nadležnih tijela gdje su objavljene informacije o tim pravilima o „općem dobru”. Nadalje, cjelovito prekogranično pružanje usluga i dalje neće biti moguće, pa čak ni poželjno, zbog stvarnih potreba klijenata koje se ispunjavaju proizvodima i zbog razlika u ponašanju te čimbenicima rizika koji utječu na uvjete proizvoda. EGSO pozdravlja rješenja koja će pomoći u ublažavanju nedostatka prenosivosti proizvoda i preporučuje da se u nekim slučajevima pronađu barem djelomična rješenja, kao što je mogućnost da ugovaratelji osiguranja plate samo razliku između veće pokrivenosti i manje pokrivenosti u različitim državama članicama.

4.1.4.

Najveće prepreke povezane s ponudom navedene su u točki 3.2. Za prevladavanje tih prepreka potrebno je sljedeće:

4.1.5.

Najznačajnije prepreke povezane s potražnjom navedene su u točki 3.3.

4.1.6.

Zahvaljujući novim tehnologijama, osobito digitalizaciji, prvi put je moguće ostvariti stvaran napredak u prekograničnom pružanju financijskih proizvoda. One mogu imati znatnu ulogu u pružanju više informacija i pružanju kvalitetnijih informacija, u povećanju transparentnosti i usporedivosti proizvoda te u identificiranju potrošača. One bi također mogle ostvariti uštede jer ne bi bilo potrebe za zadržavanjem fizičkih točaka za kontakt. Međutim, one nisu zamjena za prevladavanje važnih prepreka, kao što su nejednaka razina usklađenosti pravnih režima i zaštite potrošača.

4.1.7.

Nesumnjivo je da će u budućnosti i dalje postojati ljudi koji iz određenog razloga neće biti u mogućnosti upotrebljavati digitalne tehnologije. To ne bi trebalo obeshrabriti nastojanja u poticanju na uporabu takvih tehnologija pri pružanju financijskih proizvoda. To je stoga što će, kao prvo, tradicionalni oblici pružanja takvih proizvoda i dalje još dugo postojati i, kao drugo, takvi će ljudi moći pristupiti širokom rasponu proizvoda na temelju dobro uređenih usluga financijskog savjetovanja.

4.1.8.

Široko rasprostranjena uporaba digitalnih tehnologija nedvojbeno će stvoriti određene izazove u pogledu informacijske sigurnosti i zaštite podataka i potrošača. Stoga, osim raznih propisa koji uređuju ponudu – i potražnju – financijskih proizvoda s pomoću takvih tehnologija, potrebno je provesti procjenu rizika koje ti izazovi donose i predložiti načine kako ih smanjiti.

4.1.9.

Ne postoji općeprihvaćena definicija sigurnih, jednostavnih i razumljivih financijskih proizvoda. Međutim, općenito se smatra da takvi proizvodi trebaju sadržavati značajke kao što su transparentnost cijena, prikladnost i razumljivost na jeziku korisnika za učinkovitu komunikaciju, mogućnosti usporedbe sa sličnim proizvodima, jasnoća te konkretni rezultati. Njih nije lako postići u tako složenom svijetu kao što je financijsko tržište.

4.1.10.

Proizvodi s točno tim značajkama rijetko su dostupni na tržištima i zato im potrošači ne mogu lako pristupiti. To vrijedi za zemlje s dobro razvijenim financijskim tržištima i za one s manje razvijenim tržištima. Velika raznolikost proizvoda u nekim državama članicama potrošačima nužno ne olakšava situaciju zbog toga što može dovesti do zbunjenosti, teškoća u odlučivanju i pogrešnog konačnog izbora.

4.1.11.

Pristup takvim proizvodima može se osigurati pružanjem osnovnog razreda financijskih proizvoda (22) na razini Europe koji su u skladu s određenim standardiziranim zahtjevima ovisno o potrebama koje se njima trebaju ispuniti. Oni trebaju biti certificirani i nositi poseban naziv kako bi ih potrošači mogli lako prepoznati. Takav razred može uključivati zajedničke proizvode kao što su različiti štedni računi i životno osiguranje s određenim trajanjem. Zbog razmjerno visoke stope prekograničnog marketinga UCITS-a opravdano je očekivati da se sveeuropski mirovinski proizvod može izraditi na temelju uspješnih čimbenika UCITS-a i uključiti u isti razred. Postojanje takvog razreda proizvoda povećalo bi povjerenje u financijska tržišta.

4.1.12.

U mnogim zemljama uočeni su „prekomjerna regulacija” (23), različita tumačenja europskog zakonodavstva, kašnjenja u ujednačavanju, razlike u prijenosu europskog zakonodavstva u nacionalno zakonodavstvo kao i razlike u konkretnoj primjeni, na način koji dovodi do pretjerano visokih administrativnih zahtjeva i prepreka. Sve su to prepreke integraciji i štetno utječu na povjerenje potrošača.

4.1.13.

Europska nadzorna tijela (ESA-e) također su odgovorna za zaštitu potrošača. EGSO preporučuje provedbu tog zadatka u skladu sa sljedećim načelima:

4.1.14.

Naposljetku, ESA-e bi uvijek trebale davati prednost praksama koje su bolje za potrošače. Prioritet treba dati:

4.1.15.

Zelena knjiga dobro prati trendove koji trenutačno prevladavaju, a to su slabo prekogranično tržišno natjecanje u području maloprodajnih financijskih usluga i ograničen izvor financijskih proizvoda za potrošače.

4.2.1.1.

Više informacija za potrošače i pomoć u prebacivanju

4.2.1.1.1.

Povećanje financijske pismenosti i dostupnosti financijskog savjetovanja nedvojbeno su ključni. Potrošači ne samo da trebaju imati dostupne informacije nego ih također trebaju moći razumjeti ili imati pristup visokokvalitetnim i odgovarajućim uslugama financijskog savjetovanja.

4.2.1.2.

Usprkos tome što među potrošačima raste trend uporabe digitalnih usluga za dobivanje informacija, znatan postotak potrošača i dalje daje prednost osobnom kontaktu, posebno u pregovaranju o proizvodima. Međutim, s obzirom na trenutačno stanje u pogledu znanja, ponašanja i sklonosti potrošača, banke bi mogle osmisliti prikladnije kanale za povećanje znanja potrošača o financijskim uslugama, na primjer, sveeuropsku internetsku stranicu za potrošače. Trebalo bi dodatno raspraviti o izvorima financiranja takve internetske stranice, ali to bi moglo biti zajedničko ulaganje nacionalnih vlada, lokalnih vlasti i trećih strana u svojstvu agregatora. Prilikom stvaranja takvog alata treba uzeti u obzir činjenicu da instrumenti za usporedbu osiguranja pripadaju prvenstveno u nacionalni kulturni okvir. Stoga će za paneuropsku službu za usporedbu osiguranja velik izazov predstavljati uspješno snabdijevanje uslugama različitih korisnika/klijenata u Europi, osobito u pogledu usporedbe rizika osiguranja koji postoji u nacionalnom, lokalnom, kulturnom, pravnom, fiskalnom, društvenom i drugim kontekstima.

4.2.1.2.1.

EGSO podupire nastojanja u povećanju učinkovitosti, fleksibilnosti i transparentnosti tržišta te podržava usredotočenost trenutačne regulatorne inicijative na bolju zaštitu potrošača. Mišljenja je da se kvaliteta usluga koje prate pružanje financijskih usluga također može poboljšati boljom uporabom prednosti digitalizacije i iskorištavanjem potencijala različitih posrednika, s dobro osposobljenim i kvalificiranim osobljem te odgovarajućom metodologijom za pružanje potpunih, objektivnih i usporedivih informacija za izbor potrošača.

4.2.1.2.2.

Pružene informacije korisnicima trebaju biti jasne, razumljive i bitne. Treba izbjegavati zatrpavanje korisnika informacijama, kao i pojednostavnjivanje stvarnosti radi naglašavanja boljeg povrata. Dobar je primjer praksa promjene pružatelja financijskih usluga u Ujedinjenoj Kraljevini, gdje treća strana jamči točnost promjene između banke pošiljatelja i banke primatelja, što osigurava da se promjena provodi na jednostavan način, transparentno i u roku od sedam radnih dana. Još jedna najbolja praksa jest prenosivost hipotekarnih kredita u Italiji koja je uvedena 2006 (25).

4.2.1.3.

Uklanjanje složenih i pretjerano visokih naknada za međunarodne transakcije

4.2.1.4.

Uredbom (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (26) već su se uklonile razlike u naknadama koje se primjenjuju na prekogranični platni promet u eurima u odnosu na odgovarajući platni promet u eurima na nacionalnoj razini. Mogla bi se provesti ad hoc procjena kako bi se provjerilo bi li primjena ove odredbe na sve valute u okviru EU-a (tj. usklađivanje prekograničnih i nacionalnih naknada za plaćanje iskazanih u danoj valuti) imala smisla i bi li donijela koristi potrošačima. Što se tiče informacija koje se daju korisnicima usluga platnog prometa, u skladu s novom Direktivom o uslugama platnog prometa (PDS2) (27) pružatelji usluga platnog prometa moraju obavijestiti klijenta (korisnika usluga platnog prometa), prije nego se na nešto obveže ugovorom ili ponudom, o svim naknadama koje mora platiti pružatelju usluga platnog prometa te o trenutačnom ili referentnom tečaju koji će se primijeniti na platnu transakciju, u slučaju da se primjenjuje konverzija valute. Nova Direktiva o uslugama platnog prometa sadrži slične odredbe o informacijama koje pružatelji usluga platnog prometa moraju pružiti uplatitelju i primatelju nakon što se transakcija izvrši. EGSO smatra da nisu potrebne nikakve dodatne radnje jer nova Direktiva o uslugama platnog prometa već nameće pružateljima usluga platnog prometa jasne zahtjeve o transparentnosti. Osim toga, primjena Uredbe (EZ) br. 924/2009 o prekograničnim plaćanjima može se proširiti na druge valute u EU-u osim eura.

4.2.1.5.

EGSO smatra da nova Direktiva o uslugama platnog prometa jasno utvrđuje zahtjeve transparentnosti koji će omogućiti uplatiteljima i primateljima da budu propisno upoznati s tečajem koji se primjenjuje prije i nakon prekogranične transakcije. Tu Direktiva treba prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do 13. siječnja 2018. pa stoga nije potrebna nikakva dodatna radnja.

4.2.2.1.

Boravište je važno za osiguratelje zbog sljedećih razloga:

Lokalne čimbenike kao što su klima ili seizmički podaci trebaju uzimati u obzir pri odlučivanju o, primjerice, uvjetima i cijeni osiguranja doma; bez određene kritične mase nemoguće je pružati usluge na osnovi pogodnosti. Aktuarski modeli funkcioniraju s visokom granicom dopuštene pogreške ako broj događaja upotrijebljenih za izračune nije dovoljno velik. Štoviše, u slučaju zaštite od rizika preko reosiguranja modeli reosiguranja različito određuju cijenu zaštite od rizika na temelju lokacije.

4.2.2.2.

Povećanje prenosivosti proizvoda

4.2.2.2.1.

Općenito govoreći, proizvode osiguranja koji pružaju naknadu ili jednostavnu isplatu bilo bi lakše prenijeti nego one koji pružaju uslugu ili rješavanje odštetnih zahtjeva.

4.2.2.2.2.

Proizvodi životnog osiguranja već su u određenoj mjeri prenosivi u smislu da osiguranje klijente pokriva tijekom putovanja u inozemstvo, osim u određenim slučajevima ako klijent putuje u visokorizične zemlje. Lokalno životno osiguranje također pruža pokrivenost neovisno o tome gdje se klijent nalazi. Ali i dalje ostaje slučaj kada ugovaratelj osiguranja ode u drugu zemlju ne kao putnik, nego kao stalni stanovnik. On bi u takvoj bi situaciji trebao imati mogućnost zadržavanja svojeg osiguranja s pomoću prilagodbe premije ili pokrivenosti koju pruža polica. Sve bi to bili slučajevi u kojima se preko proizvoda osiguranja ostvaruje određeni iznos novca.

4.2.2.2.3.

Drugi proizvodi osiguranja nisu sami po sebi lako prenosivi zbog toga što su njihovi uvjeti neraskidivo povezani s čimbenicima zemlje. Primjerice, u slučaju zdravstvenog osiguranja, oblik proizvoda i njegova cijena uvelike ovise o pokrivenosti koju pruža sustav javnog zdravstva u svakoj pojedinoj zemlji.

4.2.2.2.4.

S time je povezano i pitanje razmjera: prilagodba proizvoda točno određenom klijentu u skladu sa stvarnim uvjetima koje bi mogao zahtijevati tijekom života u inozemstvu teoretski je moguće, ali bi to podrazumijevalo odricanje od mogućnosti postizanja ekonomije razmjera. Proizvod bi bio previše prilagođen njegovu slučaju da bi subjekt koji pruža proizvod bio manje konkurentan od lokalnih pružatelja. Ovdje bi najbolja opcija bila promicanje suradnje između osiguravajućih društava koja su prisutna u različitim europskim zemljama.

4.2.2.3.

Osiguranje doma i automobila drugi su proizvodi osiguranja koji pružaju usluge. Ti proizvodi koji pružaju popravke ili se bave prometnim nesrećama zahtijevaju da osiguravajuće društvo ima sklopljene sporazume s pružateljima usluga u cijeloj zemlji, što zahtjeva određen razmjer radi komercijalne održivosti. Međutim, izvediva je opcija promicanja suradnje s lokalnim (osiguravajućim) društvima radi pružanja te usluge i u ostalim zemljama.

4.2.2.4.

Olakšavanje prekograničnog pristupa osiguranju od profesionalne odgovornosti i priznavanje tog osiguranja

16.

4.2.3.

Jedan od načina omogućavanja prekograničnog pristupa obveznom osiguranju od profesionalne odgovornosti bilo bi usklađivanje iznosa i uvjeta obveznog osiguranja od profesionalne odgovornosti.

4.2.3.1.

Dati ljudima vjeru i povjerenje u iskorištavanje prilika u drugim dijelovima Europe

4.2.3.2.

Olakšavanje prekograničnog pristupa osiguranju od profesionalne odgovornosti i priznavanje tog osiguranja

4.2.3.2.1.

EGSO smatra da su neovisne internetske stranice koje pružaju informacije i omogućuju usporedbu određenih proizvoda i usluga koje u različitim državama članicama nude različiti pružatelji dobra opcija za podizanje svijesti. Snažno potiče ideju namjenske službene internetske stranice koju bi održavao administrator imenovan na zakonodavnoj razini, s time da bi pružatelji bili obvezni sami ažurirati informacije u određenim vremenskim razmacima, ili bi se stranica održavala preko mreže koju bi izgradile organizacije potrošača u državama članicama. Različite internetske stranice također bi se moglo povezati u decentraliziran, međusobno povezan sustav.

Kada se digitalna rješenja upotrebljavaju za usporedbu, platforme trebaju pružati jasne informacije za potrebe uspoređivanja jednakih proizvoda i rizika s kojima bi se potrošači mogli suočiti pri njihovoj uporabi. Kada postoji više razlika nego što ih platforma može usporediti (u središtu pozornosti platformi obično je cijena), treba jasno navesti značajke koje nisu uspoređene. Također je potrebno navesti sve bitne uvjete povezane s diferencijacijom proizvoda. Potrošače bi trebalo jasno upozoriti na rizike koji se mogu pojaviti kada upotrebljavaju platforme za usporedbu (na primjer, gomilanjem svojih osobnih podataka).

4.2.3.2.2.

Predmet usporedbe trebaju biti važni parametri i ona ne smije biti obmanjujuća. Uporaba osobnih podataka treba biti ograničena na apsolutni minimum potreban da se potrošačima pruži korist, a informacije se trebaju pružati na jasan i lako razumljiv način.

4.2.3.3.

Poboljšanje pravne zaštite u maloprodajnim financijskim uslugama

4.2.3.3.1.

Izvansudsko rješavanje sporova znatno je fleksibilnije od sudskog postupka: jeftinije je, brže i s mnogo manje formalnosti. Takav postupak posebno je koristan na međunarodnoj razini i, s obzirom na željeno povećanje prekogranične ponude i potražnje financijskih usluga, mreži FIN-NET treba dati veću ulogu. Nažalost, svijest potrošača o tome što mreža FIN-NET može ponuditi u ovoj je fazi razmjerno niska i potrebno je poduzeti mjere da se to poboljša. Štoviše, nisu sve države članice EU-a (samo 22 od njih 28) članice mreže FIN-NET (29). Ako takva situacija potraje, jasno je da neće biti moguće upotrebljavati mrežu FIN-NET kao infrastrukturu za olakšavanje izgradnje jedinstvenog tržišta za financijske usluge. S obzirom na to, potrebno je razmotriti mogućnosti zakonodavnih zahtjeva u tom pogledu.

4.2.3.3.2.

U većini slučajeva takav pristup ne postoji. Koncept zlouporabe pri prodaji i dalje uglavnom nije razumljiv te se ne primjenjuje u praksi zbog svoje nejasne definicije i nedostatka iskustva među regulatornim tijelima (30). U mnogim su mjestima ispitivanja za utvrđivanje financijskih proizvoda koji su prikladni za potrošače formalna i nemaju za posljedicu odabir proizvoda koji bi za njih bio najprikladniji.

4.2.3.3.3.

Moguće je jamčiti pristup financijskoj naknadi ako se uvede jedinstvena, precizna i praktična definicija „zlouporabe pri prodaji” i ako stupi na snagu sveeuropska regulatorna praksa za sankcioniranje takvih prodaja (31).

4.2.3.4.

Zaštita žrtava u slučaju nesolventnosti pružatelja osiguranja od automobilske odgovornosti

4.2.3.5.

Postoji primjer najbolje prakse u Španjolskoj. Španjolski subjekt „Consorcio de Compensación de Seguros” djeluje kao osiguravatelj ako ni jedno osiguravajuće društvo ne prihvaća rizik ili ako osiguravajućeg društva uopće nema – na primjer, u slučaju nesolventnosti i uvijek na supsidijarnoj osnovi. Osiguranje ovog subjekta primjenjuje se samo na španjolske subjekte. Kako bi osigurala da su žrtve automobilskih nesreća pokrivene na istoj razini, Europska komisija morat će zahtijevati uvođenje sličnog programa osiguranja u svim državama članicama. Na europskoj razini moglo bi se predvidjeti proširenje sličnog instrumenta na one zemlje gdje takav instrument ne postoji.

4.2.3.6.

Povećanje transparentnosti i usporedivosti dodatnog osiguranja

4.2.3.6.1.

Nova Direktiva o raspodjeli osiguranja (32) pojačala je zahtjeve o transparentnosti informacija za distributere osiguranja, uključujući – iako uz određena ograničenja (prag) – za posrednike u dodatnom osiguranju. Nadalje, u 2015. godini pet velikih poduzeća za iznajmljivanje automobila obvezalo se poboljšati svoje internetske stranice radi boljeg informiranja potrošača o izbornom odricanju od odgovornosti i proizvodima osiguranja. To su dobri koraci prema naprijed. Države članice mogu prenijeti Direktivu o raspodjeli osiguranja do 23. veljače 2018. i stoga je prerano da bi se znalo hoće li biti potrebne dodatne mjere. Istodobno se čini uputnim da Komisija prati hoće li poduzeća za iznajmljivanje automobila ispuniti svoje obveze, pri čemu nije riječ samo o proizvodima osiguranja, te razmotri daljnje mjere za poboljšanje transparentnosti i sprečavanje štete koju trpe potrošači.

4.2.3.6.2.

U slučaju sektora iznajmljivanja automobila važno je uzeti u obzir činjenicu da se zahtjevi u vezi s dodatnim proizvodima osiguranja često diferenciraju ovisno o profilu rizika unajmljivača (što je obično povezano s limitom kreditne kartice) ili ovisno o stopi odštetnih zahtjeva iz osiguranja motornih vozila ili drugim značajkama tržišta države članice. No, u svakom slučaju, predugovorne informacije i nastojanja da se različite ponude učine usporedivima važno je za potrošače i stoga bi bilo uputno pričekati potpuno provođenje zahtjeva ove Direktive prije nego što se započne s analizom toga je li potrebno poduzimati dodatne mjere.

4.3.1.1.

Pomaganje poduzećima da bolje iskoriste digitalizaciju

4.3.1.1.1.

EGSO pozdravlja promicanje inovativnih digitalnih financijskih usluga diljem Europe. Međutim, on priznaje da su banke najveći pružatelji financijskih usluga i da ih također treba poticati na aktivno iskorištavanje prilika koje pruža digitalna revolucija. U tu svrhu one moraju podlijegati istim pravilima kao njihovi konkurenti koji pružaju slične usluge, što zahtijeva reviziju glavnih slojeva bankarske uredbe u znatnom broju područja kako bi se jednaki uvjeti tržišnog natjecanja osigurali u vezi sa sljedećim aktivnostima:

4.3.1.2.

Omogućavanje elektroničkog potpisa i provjere identiteta

4.3.1.2.1.

I dalje postoje razlike između propisā o elektroničkoj identifikaciji i zahtjevā o poznavanju klijenta i sprečavanju pranja novca. Postojeći propisi zahtijevaju provođenje osobne identifikacije i osobnih procjena radi trajnog prihvaćanja kupaca. Takvi zahtjevi ograničavaju razvoj potpuno digitalnih financijskih usluga, stvarajući znatne prepreke preuzimanju novih klijenata i povećavajući troškove.

4.3.1.2.2.

Potrebno je poduzeti daljnje mjere kako bi se prevladalo nepostojanje mehanizma za elektroničku identifikaciju i potpise na razini cijele Europe zbog razlika u nacionalnim praksama: iako se propisima utvrđuju zajednički standardi za digitalne potpise u državama članicama, način na koji ih lokalni subjekti primjenjuju na nacionalnoj razini onemogućuje prekogranično priznavanje digitalnih potpisa. Lokalni digitalni subjekti nisu međusobno povezani i time se ograničava njihova sposobnost da europskim potrošačima ponude potpuno digitalizirane financijske usluge.

4.3.1.2.3

Da, mjere su potrebne u vezi sa sljedećim:

4.3.1.3.

Poboljšanje pristupa financijskim podacima i njihova upotrebljivost

4.3.1.3.1.

Iako su se svi složili oko aspekata financijske situacije klijenta koje treba upotrebljavati za procjenu kreditne sposobnosti, zajmodavci upotrebljavaju svoje stručne procjene i unutarnje metode za procjenu i upravljanje svakim pojedinim slučajem. Iz tog je razloga potrebno izbjegavati inicijative koje obvezuju banke ili druge kreditne institucije da dijele stečene informacije o kreditnoj sposobnosti svojih klijenata. Istodobno, sirovi (neobrađeni) podaci mogu se dijeliti uz dopuštenje dotičnog klijenta i u skladu sa standardima EU-a u pogledu zaštite podataka. To bi poboljšalo usporedivost procjena o kreditnoj sposobnosti.

4.3.1.3.2.

Financijske institucije ulažu napore radi boljeg upoznavanja ponašanja klijenata kako bi što uspješnije diversificirale i personalizirale svoje proizvode i usluge. Međutim, ne postoje jasna pravila o tome kako se prikupljeni podaci trebaju upotrebljavati, čak i kad su klijenti dali svoj pristanak. EGSO smatra da bi bilo dobro osigurati da primjenjivost pravila u ovom području bude jasnija kako bi se osigurala zaštita potrošača i kako bi se potrošačima istodobno omogućila korist od financijskih inovacija.

4.3.1.3.3.

Evidencije o odštetnim zahtjevima sadrže osjetljive osobne podatke o klijentima. Osiguravajuće društvo koje pruža osiguranje doma ne smije te informacije prenositi ni jednom drugom dioniku, nego samo dotičnom klijentu. Odgovornost je klijenta da tu evidenciju dostavi novom osiguravajućem društvu. To ne stvara prepreku pružanju prekogranične usluge s obzirom na to da klijent svoju evidenciju može odnijeti u zemlju po svojem izboru. Istodobno Komisija treba uz pomoć EIOPA-e istražiti načine kako promicati standardizaciju razmjene evidencija o odštetnim zahtjevima između osiguravajućih društava i prihvaćanje sustava bonus/malus.

4.3.1.4.

Olakšavanje pružanja usluga nakon prodaje

4.3.1.4.1.

Usluge nakon sklapanja ugovora u drugoj državi članici ne bi se trebale razlikovati od usluga u zemlji gdje su dotični proizvodi dostupni. To znači da se dotični proizvod i povezane usluge nakon sklapanja ugovora trebaju smatrati jedinstvenim subjektom za prekograničnu ponudu financijskih proizvoda. Potrebno je osigurati primjenu ovog načela, inače potrošačima neće biti osigurani jednaki uvjeti. Važno je da nadležna regulatorna tijela prate primjenu ovog načela.

4.3.1.4.2.

Platforme koje podupiru poduzeća (tvrtke) u prekograničnoj ponudi njihovih proizvoda također trebaju obuhvaćati odjele za usluge nakon sklapanja sporazuma. Praktičan način pružanja takvih usluga nakon sklapanja ugovora bilo bi poticanje društava da se udruže u skupine i surađuju kako bi ostvarila dovoljan opseg poslovanja.

4.3.1.5.

Usklađivanje postupaka za nesolventnost osobe, vrednovanje imovine i naplatu osiguranja

4.3.1.5.1.

Glavni problem u ovom području povezan je s prisilnom naplatom duga ako dužnici ne uspiju ispuniti svoje obveze iz ugovora o kreditu. S obzirom na to, zajmodavci trenutačno ne smatraju prekogranično pružanje hipotekarnih kredita privlačnom mogućnošću i stoga je potrebno poduzeti dodane mjere radi poticanja unutarnjeg tržišta EU-a u tom području.

4.3.1.5.2.

Hipotekarni i potrošački krediti nalaze se među financijskim proizvodima čiji se prekogranični marketing suočava s nizom prepreka koje je teško prevladati. Iz cijelog niza financijskih proizvoda vjerojatno će upravo za te proizvode trebati najviše vremena za prevladavanje prepreka. Kao posljedica toga, u ovoj bi fazi bilo bolje usredotočiti početne napore na druge maloprodajne financijske usluge, za koje postoji manje prepreka, te steći praktično iskustvo i zamah kroz aktivan rad na njima.

4.3.2.

4.3.2.1.

Olakšavanje društvima da ispune pravne zahtjeve primjenjive u drugim državama članicama

4.3.2.1.1.

U različitim državama članicama primjena europskog zakonodavstva u mnogim područjima – kao što je, ali ne isključivo, pružanje proizvoda ulaganja – nedosljedna je i kontradiktorna. Posljedično tomu, potrebno je tražiti pomoć od nacionalnih nadležnih tijela kako bi se uklonila prekomjerna regulacija .

Druga je dobra inicijativa mreža SOLVIT, koja društvima na razini cijelog EU-a pomaže kad se susretnu s problemima s javnim tijelima koja ne primjenjuju pravo EU-a na ispravan način, a jedinstvene točke za kontakt pružaju pomoć društvima u vezi s njihovim obvezama u pogledu prekograničnog pružanja usluga (33).

4.3.2.1.2.

Iskustvo s mrežom SOLVIT poučava da bi bilo logično nastojati postići rješenje koje bi bilo posebno usmjereno na financijske proizvode, na bolju suradnju i koordinaciju između nacionalnih regulatora, uključujući pomoć regulatora inovativnim društvima kako bi razumjela svoje obveze.

4.3.2.2.

Potpuno iskorištavanje slobode poslovnog nastana

Osiguravatelji često moraju biti prisutni na lokalnoj razini kako bi bolje poznavali izravne rizike i potrošače kojima pružaju usluge. Stoga je sloboda poslovnog nastana na licu mjesta ključna za osiguravatelje kao što su društva za uzajamno osiguranje. Nepostojanje, na europskoj razini, priznanja oblika poduzeća socijalne ekonomije, uključujući društva za uzajamno osiguranje, sprečava osnivanje takvih vrsta poduzeća u državama članicama koje ih ne priznaju, čime se onemogućava njihov prekogranični razvoj te razvoj tržišta i tržišnog natjecanja. EGSO poziva Komisiju, Vijeće Europske unije, Europski parlament i države članice da se zauzmu za priznavanje modela uzajamnog osiguranja u Europskoj uniji.

4.3.2.3.

Stvaranje neovisnih i usklađenijih sustava diljem EU-a

4.3.2.3.1.

Sa stajališta prekogranične distribucije, pažnju treba pridati sljedećim stavkama:

4.3.2.3.2.

Mjesto rizika obično je mjesto uobičajenog boravišta osigurane osobe, uz određene iznimke u slučajevima nekretnina, pri čemu je mjesto rizika lokacija zgrade. To načelo obično je standardizirano diljem svijeta i podrazumijeva pravne i porezne posljedice za uključene strane. EGSO smatra da je načelo „mjesto rizika” u području osiguranja primjereno. Međutim, on shvaća da je pravila o „općem dobru” potrebno revidirati s obzirom na to da ona državama članicama daju mogućnost usvajanja zakonodavstva koje bi moglo spriječiti prekograničnu distribuciju proizvoda osiguranja.

20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/51

Izvjestitelj:

Denis MEYNENT

1.1.

EGSO izražava žaljenje što u ovoj Komunikaciji Komisija nema više konkretnih prijedloga i što samo navodi mogućnosti bez izražavanja ikakvog stava, što štetno djeluje na pravilno strukturiranje rasprave.

1.2.

Autorska prava i dalje su temeljno sredstvo kojim se osigurava zaštita i isplata pravednih naknada autora i sudionika u distribuciji djela i nastupa putem međusobno povezanih digitalnih mreža.

1.3.

Odbor poziva na brzu ratifikaciju Ugovora iz Marakeša. Prednost treba dati i iznimkama u obrazovanju, znanstvenom istraživanju i razmjeni znanja, a Odbor zagovara i digitalizaciju djela siročadi.

1.4.

EGSO smatra da je zauzimanje jedinstvenog europskog stava u pogledu izrade privatnih kopija moguće i poželjno. Bilo bi logično da se znatan dio sredstava dobivenih od naknada isplaćenih za izradu privatnih kopija usmjeri na financiranje književnog i umjetničkog stvaralaštva i promicanje kulturne raznolikosti te, primjerice, na javna dobra na području obrazovanja i istraživanja.

1.5.

EGSO poziva na uspostavu pravnog konteksta koji bi promicao stvaranje djela zaštićenih autorskim pravima i, istodobno, upotrebu novih vrsta licencija i poslovnih modela za izgradnju jedinstvenog europskog tržišta, uz istodobno očuvanje ugovorne slobode te prava autora i stvaratelja da u potpunosti uživaju u plodovima svojeg stvaralaštva.

1.6.

EGSO smatra da je uredba najbolji instrument za izgradnju jedinstvenog digitalnog tržišta i da bi trebalo učvrstiti postojeće zakonodavstvo.

1.7.

EGSO potiče Komisiju na provođenje opsežnih studija i istraživanja o poslovnim modelima povezanima s besplatnim licencijama, o njihovoj trenutačnoj i potencijalnoj gospodarskoj važnosti, o prihodima i radnim mjestima koje oni mogu stvoriti u različitim područjima, kao i o eventualnim zakonskim prijedlozima koji bi bili korisni za njihovu promociju i upotrebu.

1.8.

EGSO smatra da je kulturna raznolikost Europe ključni element europskog identiteta i da je treba poticati i promicati među državama članicama.

1.9.

U okviru borbe protiv povrede autorskih prava trebalo bi u prvom redu zaustavljati i kažnjavati prekršaje u komercijalne svrhe; suradnja i razmjena informacija između tijela kaznenog progona i pravosudnih tijela država članica od ključne su važnosti za tu svrhu.

1.10.

Trebalo bi razmotriti i pitanje prijenosa vrijednosti u mrežnom okruženju koje trenutno pogoduje samoproglašenim posrednicima koji izbjegavaju dobiti pristanak od stvaratelja i isplatiti im naknade.

2.1.

Cilj ovog akcijskog plana jest modernizacija europskih propisa o autorskim pravima. U svojoj Komunikaciji Komisija utvrđuje osnovne elemente za ostvarivanje svoje strategije jedinstvenog digitalnog tržišta: povećati pristup sadržaju diljem Unije, predvidjeti iznimke autorskih prava, stvoriti pravednije tržište i boriti se protiv komercijalnog piratstva uz istodobno poticanje dugoročnog objedinjavanja autorskih prava.

2.2.

Komunikacija predstavlja prijedlog uredbe o prekograničnoj prenosivosti usluga internetskog sadržaja (1) koja će predstavljati novo pravo za europske potrošače i koja bi trebala postati stvarnost 2017. godine, a to je godina u kojoj se ukidaju naknade za roaming u Uniji.

3.1.

Kretanje digitalnog sadržaja među europskim zemljama predstavlja vrlo mali udio u ukupnom kretanju digitalnog sadržaja (4 %) jer se većina digitalnih usluga nalazi u SAD-u, a ostatak se odvija unutar državnih granica. Zasada je europsko jedinstveno digitalno tržište vrlo slabo razvijeno. Prepreke su i dalje prisutne i izuzetno otežavaju kulturnu razmjenu mnogim europskim jezičnim manjinama koje su raspoređene na obje strane nekoliko nacionalnih granica.

3.2.

U svom programu „Novi početak za Europu” (2) predsjednik Komisije dao je prioritet postizanju velikog povezanog digitalnog tržišta za sve države članice EU-a, bez nacionalne diskriminacije.

3.3.

Autorska prava pravni su temelj stvaralaštva i osnova za isplatu naknada autorima, stvarateljima, prevoditeljima i drugim nositeljima prava i, općenito govoreći, temelj ekosustava kulturnih i kreativnih aktivnosti i sektora. Autorska prava teritorijalna su prava koja se razlikuju od države članice do države članice. Njima se daju sva ekskluzivna i temeljna prava nositeljima prava koji primaju prihode ne samo na temelju licencija, već i na temelju same mogućnosti da djelo bude kopirano na druge medije ili da ga kupac licencije dâ trećoj osobi, bez potrebe da se dokaže da je takva kopija uistinu izrađena (pristojbe za privatnu izradu kopija i oporezivanje praznih medija koji se mogu upotrijebiti za ilegalnu izradu kopija). U nekim državama postoje čak i kaznene kvalifikacije za pojedina djela koja je korisnik počinio u dobroj vjeri i pošteno, za razliku od drugih država u kojima su takve radnje dozvoljene.

3.4.

Ograničenja i izuzeci od autorskih prava malobrojni su u svim državama. Budući da su nastala u vrijeme tiskanja na papiru i za potrebe tehnologija koje su postojale u to vrijeme, prvenstveno za izdavanje knjiga, a zatim za objavljivanje novina i časopisa te notnih materijala, autorska prava nisu u potpunosti u skladu s digitalnom civilizacijom i međusobno povezanim širokopojasnim mrežama koje se neprestano razvijaju, pa se stoga trebaju preciznije pojasniti. Na drugim područjima, kao što su novi načini pristupa glazbi i audiovizualnom stvaralaštvu, upravljanje pravima postalo je kompliciranije zbog fragmentacije repertoara što bi se trebalo riješiti novom direktivom o kolektivnom ostvarivanju autorskih prava (3). Od voštanih ploča do DVD-ova mnogo se toga promijenilo, posebice u pogledu distribucije ili posudbe djela. Nove tehnologije u potpunosti su promijenile model, a gotovo sve trgovine diskovima i DVD-ovima nestale su i zamijenjene su novim oblicima digitalne distribucije ili posudbe preko interneta. Isto vrijedi i za film, televiziju i sve umjetnosti koje se mogu postaviti na internet.

3.5.

Budući da mjerodavno pravo nije u dovoljnoj mjeri promijenjeno, ne mogu se u potpunosti iskoristiti sve mogućnosti koje donosi digitalizacija djela i nematerijalnih tvorevina, a potom i njihovo kretanje na internetu koji se vrlo brzo razvija i postaje sveprisutan.

4.1.

EGSO izražava žaljenje što u ovoj Komunikaciji Komisija nema više konkretnih prijedloga i što samo navodi mogućnosti bez izražavanja ikakvog stava, što štetno djeluje na pravilno strukturiranje rasprave.

4.2.

U svojem mišljenju od 26. listopada 2006. (4) EGSO je izričito pozvao Komisiju da iznese prijedloge za promicanje i zaštitu slobodnih licencija, uključujući licenciju „LGPL” za tehničku dokumentaciju ili licenciju „Creative Commons” za književna i umjetnička djela. No, unatoč važnosti ovog pitanja, uzimajući u obzir da većina poslužitelja i farmi poslužitelja u svijetu rade pod slobodnim licencijama kao što su Debian ili GPL za GNU/Linux, nužno je ustanoviti da Komisija nije otada iznijela nijedan prijedlog u tom smislu.

4.3.

To je štetno za razvoj prekograničnih kretanja podataka i usluga na jedinstvenom europskom tržištu. Licencija „Creative Commons” i javna domena predstavljaju nova univerzalna područja koja su proizašla iz digitalizacije i međusobno povezane mreže, dok fragmentacija prava jednako toliko ometa prekograničnu razmjenu koliko je ometaju i granične prepreke.

4.4.

Pravo bi trebalo omogućiti oslobađanje nevjerojatnog potencijala koji internet nudi autorima i stvarateljima s jedne strane i korisnicima s druge, a ne ih obuzdavati i ograničavati. Europsko zakonodavstvo trebalo bi omogućiti uklanjanje što većeg broja prepreka koje ometaju prekograničnu razmjenu u pogledu manjinskih jezika u Europskoj uniji i olakšati pristup uslugama i djelima.

4.5.

Umjesto da strahuju od takvog razvoja situacije, nositelji prava trebali bi iskoristiti prilike koje on pruža. Slobodno ne znači automatski i besplatno. Primjerice, softveri otvorenog kôda omogućuju drugačiji poslovni model koji se temelji na usluzi i stvaranju novih radnih mjesta, za razliku od nekih postojećih praksi koje prednost daju prihodima vlasnika i njegovoj pravnoj zaštiti.

4.6.

EGSO ponovno potiče Komisiju na provođenje opsežnih studija i istraživanja o poslovnim modelima povezanima s besplatnim licencijama, o njihovoj trenutačnoj i potencijalnoj gospodarskoj važnosti, o prihodima i radnim mjestima koje oni mogu stvoriti u različitim područjima, kao i o eventualnim zakonskim prijedlozima koji bi bili korisni za njihovu promociju i upotrebu.

4.7.

Veliku pažnju treba posvetiti eksperimentima kao što je objavljivanje sljedećih sadržaja pod slobodnim licencijama na internetu: znanstvenih publikacija, izvješća o istraživanjima financiranima iz javnih subvencija, serija sveučilišnih kolegija (npr. svih predmeta koje nudi MIT) kako bi se nadoknadio nerazmjerno visok trošak visokog obrazovanja u nekim državama. Također bi trebalo proučavati njihovu potencijalnu primjenu u Europskoj uniji (MOOC – otvoreni tečajevi na internetu u kojima sudjeluje veliki broj sudionika). U tom smislu, visoko obrazovanje i kultura postaju javna dobra koja potiču ostvarenje društva znanja koje želimo razviti u EU-u.

4.8.

Način proizvodnje se mijenja, a nematerijalna dobra i usluge koje se distribuiraju putem međusobno povezanih mreža predstavljaju novi vid gospodarskog razvoja te stvaranja novih radnih mjesta i inovativnih poduzeća. Obrasci potrošnje počeli su se mijenjati i novi se vrlo brzo nameću, ali moramo biti jasni: unatoč tome, još uvijek ne postoji europsko jedinstveno tržište u odnosu na trenutačne pružatelje nematerijalnih usluga. Glavni razlog tome su različite kulturne preferencije i prakse u državama članicama, jezici kojima potrošači govore i fragmentacija autorskih prava koja ne olakšava razvoj europskog tržišta niti stvaranje višeteritorijalnih ili, pak, europskih licencija.

4.9.

EGSO poziva na uspostavu pravnog konteksta koji bi promicao stvaranje djela zaštićenih autorskim pravima i, istodobno, upotrebu novih vrsta licencija i poslovnih modela za izgradnju jedinstvenog europskog tržišta, uz istodobno očuvanje ugovorne slobode te prava autora i stvaratelja da u potpunosti uživaju u plodovima svojeg stvaralaštva. Ti novi modeli mogu se razvijati usporedo s modelima iz ugovora Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (WIPO). Ovo pitanje trebalo bi biti sastavni dio digitalne strategije koju je Komisija najavila u svibnju 2015. i plana modernizacije autorskih prava koji se ovdje razmatra.

4.10.

Druga prepreka su iznimke; EGSO poziva države članice da u što kraćem roku ratificiraju Ugovor iz Marakeša kojim se utvrđuje iznimka za slijepe ili slabovidne osobe. EU je potpisao taj ugovor, ali samo ga države članice mogu pojedinačno ratificirati kako bi stupio na snagu. EGSO preporučuje Komisiji da slijedi mišljenje Europskog parlamenta od 9. srpnja 2015. te da potakne države članice da što prije ratificiraju ovaj važan ugovor o kojem je bilo vrlo teško pregovarati zbog konzervativnih stavova pojedinih dionika. Odbor također potiče Europsko vijeće da učini sve da ubrza proces ratifikacije.

4.11.

Trebalo bi pojačati i proizvodnju djela dostupnih slijepim ili slabovidnim osobama, uzimajući u obzir da im više od 95 % knjiga trenutačno nije dostupno.

4.12.

U obzir bi trebalo uzeti i ostale iznimke povezane s digitalnim dobom i mrežama, posebice u pogledu javnog istraživanja, digitalizacije književnih djela koja potječu iz javne domene ili su djela siročad, koju provode sveučilišne i javne knjižnice, kao i posudbe digitalnih knjiga te audio i video medija, uzimajući u obzir brzo širenje e-čitača i veliku raznovrsnost novih medija. Istodobno treba napomenuti da neki tehnološki sektori pokušavaju ponovo zaštititi nešto što se već nalazi u javnom prostoru pa pristup ograničavaju iz komercijalnih razloga.

4.13.

Geografska podjela na zone također predstavlja prepreku distribuciji djela. To utječe na sve potencijalne korisnike, a pogotovo na brojne jezične manjine u EU-u, zbog razlika između političke i jezične karte Europe, što je nasljeđe prošlosti i posljedica ratova u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. Hitno rješavanje tog problema ima i političku dimenziju s obzirom na sve prisutniji populistički i nacionalistički diskurs. Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima ratificirao je već veliki broj država, ali je primjerice kulturni utjecaj televizijskih programa na regionalnim jezicima znatno umanjen zbog trenutačnih prepreka.

4.14.

EGSO smatra da je kulturna raznolikost Europe ključni element europskog identiteta i da je treba poticati i promicati među državama članicama.

4.15.

EGSO ova pitanja smatra prioritetnima i potiče Komisiju da razmotri njegove prijedloge koji nisu u suprotnosti s međunarodnim ugovorima o autorskim pravima i kojima se mogu otvoriti nove mogućnosti za ostvarenje jedinstvenog digitalnog tržišta EU-a.

5.1.

Bit će potrebne značajne promjene u vrlo bliskoj budućnosti ako uzmemo u obzir strategiju koja se sastoji od 16 inicijativa, objavljenu u svibnju 2015. i prethodne opće primjedbe kojima se predlaže velika nova inicijativa za promicanje javnih dobara, prekogranične interoperabilnosti i prekograničnih odnosa te besplatnih licencija. U svojim mišljenjima o pravima u pogledu digitalnih ugovora (INT/775) i o ekonomiji dijeljenja i samoregulaciji (INT/779), EGSO prepoznaje u kojoj su mjeri autorska prava važna za dobro definiranje prava dionika u pogledu digitalnih ugovora i ekonomije dijeljenja.

5.2.

EGSO s interesom primjećuje da Komisija jasno navodi da se propisi o autorskim pravima Unije moraju prilagoditi tako da svi dionici na tržištu i svi građani mogu iskoristiti potencijal ove nove okoline te da je potreban snažniji europski pravni okvir za prevladavanje fragmentacije i problema u okviru funkcionalnog jedinstvenog tržišta. Odbor ima isti cilj, ali napominje da su vlade odlučne u obrani teritorijalnosti kao jedinog načina da se osigura financiranje stvaralačkog rada. Drugi načini postoje i oni se moraju istražiti, ali vrata se ne bi trebala zatvoriti barem dok se objektivno ne prouče sva alternativna rješenja.

5.3.

Odbor smatra da pasivnost i odbijanje promjena u pogledu autorskih prava nisu u skladu s brzim tehnološkim promjenama i inovacijama povezanima s uslugama i distribucijom koje se neminovno pojavljuju i razvijaju paralelno s razvojem interneta i mreža te širokopojasne infrastrukture. Slaže se s Komisijom da treba, „kako bi se i dalje propisima ostvarivali ciljevi, ako je potrebno, prilagoditi propise o autorskim pravima novoj tehnološkoj stvarnosti”.

5.4.

Prisutna je velika raznolikost u pogledu iznimki koje su usko povezane s obrazovanjem, istraživanjem i pristupu znanju, koja bi u budućnosti mogla biti još i veća. Te se iznimke mogu kretati od obične upotrebe u svrhu primjera ili ilustracija sve do (u praksi, ako ne i u teoriji) omogućavanja neograničenog pristupa djelima, knjigama ili tečajevima u obrazovne svrhe.

5.5.

Direktiva 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) o autorskim pravima sadrži popis iznimaka. O provedbi elemenata s ove liste i njihovom razvoju trebalo bi raspraviti u skladu s praksom participativne demokracije kako bi se razvila individualna i kolektivna mišljenja i postiglo koherentno i jedinstveno europsko pravo koje se odnosi na iznimke, koje bi trebale biti jasno navedene i definirane u svrhu lakše primjene. EGSO se slaže s mišljenjem Komisije da bi izuzeci u obrazovanju, znanstvenim istraživanjima i razmjeni znanja trebali biti prioritet; istodobno bi se trebalo pripremiti za budućnost proučavanjem drugih javnih dobara.

5.6.

EGSO smatra da je zauzimanje jedinstvenog europskog stava u pogledu izrade privatnih kopija moguće i poželjno. Odbor će u najkraćem roku podržati mjere koje Komisija donese u tom pogledu jer nacionalne razlike predstavljaju značajnu prepreku jedinstvenom tržištu elektroničkih dobara, posebice s pojavom novih medija. Dosljednost je neophodna za slobodno kretanje robe koja sadrži takve medije. Pri raspodjeli prihoda od pristojbi za medije za reprodukciju treba uzeti u obzir da većina tih medija nije namijenjena umnožavanju djela zaštićenih autorskim pravima; stoga bi bilo logično da znatan dio sredstava bude usmjeren na financiranje stvaralaštva i promicanje kulturne raznolikosti, kao što je već slučaj u nekim državama, kao i na npr. javna dobra za obrazovanje i istraživanje.

5.7.

Odbor je uvjeren da načelo neutralnosti treba i dalje biti ključni element interneta kako bi se zajamčila potpuna jednakost potrošača bez obzira na njihovu gospodarsku moć. Neutralnost mreže temeljno je načelo interneta kojim se osigurava da telekomunikacijski operateri ne postupaju na različit način prema komunikaciji svojih korisnika, već da samo prenose informacije. Navedeno načelo omogućuje svim korisnicima, bez obzira na njihova financijska sredstva, pristup istoj mreži u njezinoj cijelosti. Ta definicija i potvrda o zaštiti neutralnosti trebaju biti jasno navedene u europskom zakonodavstvu.

5.8.

U okviru borbe protiv povrede autorskih prava trebalo bi zaustavljati i kažnjavati prekršaje počinjene u komercijalne svrhe kojima se autori lišavaju velikog dijela prihoda. Odbor je više puta izrazio svoj stav o problemima u borbi protiv krivotvorenja robe i svih oblika kršenja autorskih i srodnih prava; stoga se poziva na svoja prethodna mišljenja jer smatra da su i dalje u potpunosti na snazi (6).

5.9.

Autorska prava i dalje su temeljno sredstvo kojim se osigurava zaštita autora i sudionika u distribuciji djela i nastupa putem međusobno povezanih digitalnih mreža. Kako bi se prilagodila brzim tehnološkim promjenama i inovacijama u distribuciji i uslugama, autorska prava trebaju se razvijati. Ta bi se modernizacija trebala izvesti u okviru u kojem se jamče prava stvaratelja i izvođača, pravedna naknada za njihov kreativni trud, njihovo sudjelovanje u komercijalnom uspjehu djela i održavanje visoke razine zaštite i financiranja djela. Posebice bi trebalo ponovo razmotriti pravni status mrežnih platformi za pružanje usluga. Iako te platforme danas korisnicima služe kao glavni portal za pristupanje mrežnim sadržajima, one tvrde da su samo tehnički posrednici te stoga stvarateljima sadržaja odbijaju isplatiti naknade. Time se ugrožava učinkovitost tržišta, narušava tržišno natjecanje i smanjuje ukupna vrijednost kulturnih mrežnih sadržaja.

5.10.

Odbijanjem prilagođavanja globalnoj naravi interneta, širokopojasnoj infrastrukturi i novim očekivanjima potrošača mogu se obezvrijediti prava korisna za napredak intelektualnih djela i njihovo širenje. Međutim, bit će potrebno prihvatiti iznimke opravdane pravima drugih sudionika, čije se socijalne potrebe mijenjaju, kao što su osobe s invaliditetom, studenti ili javne knjižnice. Ostale promjene za neprekidnu „europeizaciju” autorskih i srodnih prava trebat će provoditi države članice koje u rukama drže ključ budućih zakonodavnih promjena.

5.11.

EGSO smatra da je uredba najbolji instrument za izgradnju jedinstvenog digitalnog tržišta jer raznolikost nacionalnih zakona nedvojbeno dovodi do gotovo potpune blokade koja se treba prevladati dijalogom između svih zainteresiranih strana bez razlike, uključujući predstavnike licenci za softver otvorenog kôda i sadržaja, kao i predstavnike novih usluga i poslovnih modela koji iz njih proizlaze. Potrebno je detaljnije analizirati prepreke koje ometaju višeteritorijalne licencije i načine na koje se one mogu prevladati.

5.12.

Razni interesi i predrasude u pogledu autorskih prava toliko su jaki da će možda biti moguće napredovati tek korak po korak, na temelju strogog ocjenjivanja i primjerenih odgovora. Ipak, treba poduzeti sve što se može kako bi se doista stvorilo društvo znanja i informacija koje je jedino sposobno izvući Europu iz stagnacije i krize koje ugrožavaju same temelje europskog ideala. U socijalnom gospodarstvu dinamičnog tržišta javni interes treba prevladati nad određenim pojedinačnim interesima.

20.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 264/57

Izvjestitelj:

Jorge PEGADO LIZ

1.1.

EGSO podržava potrebu i mogućnost da se reguliraju neka od pitanja navedena u Komunikaciji Komisije (COM(2015) 633 final), naročito ona koja su navedena u Prijedlogu direktive o određenim aspektima ugovora o isporuci digitalnog sadržaja.

1.2.

No EGSO smatra da su drugi čimbenici koje navodi mnogo važniji od regulacije ugovornih prava u ugovorima o prodaji materijalne pokretnine na internetu te presudniji i preči za ciljeve koje Komisija predlaže u pogledu stvaranja jedinstvenog digitalnog tržišta te da čine glavne prepreke razvoju prekogranične trgovine.

1.3.

Ipak, u odnosu na navedene aspekte, EGSO se ne slaže s pravnom osnovom na koju se poziva Komisija i predlaže članak 169. UFEU-a.

1.4.

Iz toga proizlazi da usvojene mjere u načelu trebaju biti utemeljene na direktivama o minimalnoj usklađenosti, kao što proizlazi iz stavka 2. točke (a) i stavka 4. istog članka i kao što općenito prihvaća europski zakonodavac.

1.5.

EGSO smatra da je uređivanje tih pitanja s pomoću dviju direktiva umjesto jedinstvenog instrumenta prihvatljivo samo iz razloga hitnosti i zbog prilike da se trgovina digitalnim sadržajima na internetu regulira.

1.6.

Povrh toga, smatra da odabir mogućnosti koja podrazumijeva ciljanu potpunu usklađenost nije u dovoljnoj mjeri opravdan da bi se ona usvojila umjesto drugih mogućnosti, poput tipskih ugovora ovjerenih znakom Zajednice ili minimalnog usklađivanja u skladu s člankom 169. UFEU-a.

1.7.

U pogledu aspekata koji se trenutačno zasebno uređuju Prijedlogom o ugovorima o prodaji materijalnih pokretnina na internetu, smatra ispravnijim njihovo zajedničko uređivanje u trenutku revizije Direktive 1999/44/EZ, čije se jedno poglavlje odnosi na njih, u okviru primjene REFIT-a u odnosu na Zakon o potrošačima.

1.8.

Zapravo je prijedlogom o prodaji materijalne robe na internetu Komisija stvorila dva sustava i omogućila drugačije postupanje za prodaju robe na internetu i izvan interneta, što je neprihvatljivo.

1.9.

U slučaju da se namjera Komisije potvrdi u sadašnjem obliku, EGSO iznosi niz poboljšanja predloženih odredbi kako se ne bi smanjila prava potrošača te kako bi se istodobno zaista zajamčila visoka razina zaštite u skladu sa zahtjevima UFEU-a;

1.10.

s posebnim naglaskom na regulaciji prodaje digitalnih sadržaja, koju smatra prioritetnom i u vezi s kojom iz pragmatičnih razloga prihvaća formulu o ciljanoj maksimalnoj usklađenosti koju predlaže Komisija.

1.11.

Na tom su području, međutim, prisutni nedostatno predviđanje i regulatorne manjkavosti, što je nespojivo s maksimalnom usklađenošću, te stoga nastaju nepremostive prepreke prenošenju i provedbi u državama članicama koje se pokušavaju ispraviti nizom posebnih prijedloga.

2.1.

Ovom Komunikacijom Komisija čini prvi korak u provedbi Strategije jedinstvenog digitalnog tržišta za Europu (1) i provodi jednu od najvažnijih mjera svojeg programa rada za 2015. godinu (2). Prijedlog ima za cilj osigurati „bolji pristup potrošača i poduzeća robi i uslugama na internetu u cijeloj Europi”, a sastoji se od sljedeća dva pravna instrumenta:

2.2.

Imajući na umu da su sa sustavnog gledišta glavni aspekti tih dvaju prijedloga usko povezani s Direktivom o prodaji robe potrošačima (3), Komisija je istaknula da su „koherentni onoliko koliko je to moguće”. Međutim, objasnila je da je donijela odluku o tome da „usvoji dva zakonska instrumenta” jer „specifičnost digitalnog sadržaja nameće, za različite standarde, uređenje koje se razlikuje od norma koje vrijede za druge vrste robe” i jer „brz tehnološki i komercijalni razvoj digitalnog sadržaja nameće procjenu primjene ove Direktive”, kao i kako bi opravdala „ugrađivanje tih odredbi u zasebni pravni instrument, tj. Direktivu o isporuci digitalnog sadržaja”.

2.3.

Pomoću tih dvaju prijedloga Komisija namjerava postići pet ciljeva:

2.4.

Komisija smatra da je u oba slučaja „ciljana” usklađenost najprikladnija metoda. U potpunosti će se uskladiti pravila koja se primjenjuju na ugovore o isporuci digitalnog sadržaja kao i o kupnji i prodaji robe na internetu, te obvezujuća prava i obveze strana ugovora o isporuci digitalnog sadržaja te kupnji i prodaji ostale robe na internetu. To pokriva gotovo sve odredbe direktive, osim pravila o nastanku, valjanosti i učincima ugovora, uključujući posljedice raskida ugovora (članak 1. stavak 4. Prijedloga direktive o prodaji na daljinu), i pojedinih aspekata njezine provedbe.

2.5.

Komisija izričito ograničava opseg primjene uvjeta ugovornog prava koji se primjenjuju na odnose između poduzeća i potrošača jer, kao što je navedeno u procjeni učinka (str. 23.), ne postoje dokazi koji ukazuju na to da razlike u ugovornom pravu ometaju poduzeća na području EU-a u kupnji na internetu iz drugih država članica. Prepoznaje da se mala i srednja poduzeća, uz to što su slabije strane manje pregovaračke moći, susreću i s poteškoćama povezanima s ugovornim pravom, pogotovo u uporabi digitalnog sadržaja. Stoga, uzimajući u obzir osobito stavove dionika i država članica, Komisija je odlučila analizirati to pitanje u okviru drugih inicijativa najavljenih u Strategiji jedinstvenog digitalnog tržišta.

2.6.

Što se tiče izabranog pravnog instrumenta, Komisija opravdava izbor direktive umjesto uredbe na temelju uvjerenja o tome da direktive predstavljaju najprikladnije instrumente time što daju državama članicama slobodu u pogledu prenošenja u nacionalno pravo. Prema mišljenju Komisije pomoću te mogućnosti u kombinaciji s potpunom ciljanom usklađenosti obvezujućih prava potrošača stvorila bi se prikladna ravnoteža između visoke razine zaštite potrošača u Europskoj uniji i znatno povećanih prilika za poduzeća.

2.7.

Navodno, ekonomsku opravdanost trenutačnih direktiva Komisija pronalazi u nekim pretpostavkama od kojih se ističu sljedeće:

2.8.

No, da bi se ti navodni rezultati postigli, nisu dovoljne dvije predložene direktive. One čine dio većega paketa mjera od kojih Komisija ističe, između ostalog:

2.9.

Kao posljednje, Komisija naglašava da je važno „djelovati sada”, prije nego što bude prekasno, s obzirom na to da eventualna kašnjenja u području digitalnog sadržaja uključuju rizik od pojave nacionalnih odredbi koje bi dovele do fragmentacije jedinstvenog tržišta i otežale sudjelovanje potrošača i dobavljača u prekograničnim transakcijama.

3.1.

Navodno bi se u priloženoj studiji procjene učinka trebale nalaziti osnove ekonomske i psihološke naravi koje bi pokazale kakav je odnos između predloženih zakonodavnih mjera i povećanog opsega elektroničke trgovine te nužnog utjecaja tog povećanja na rast u Europi. No iz te detaljne analize nije očito ni sigurno da su podaci od kojih se polazi i do kojih se dolazi u potpunosti vjerodostojni, da na njih ne utječu drugi čimbenici te da druge mogućnosti ne bi dovele do boljih rezultata.

3.1.1.

Čak i pod pretpostavkom da su statistički podaci od kojih se polazi neosporni – a prema kojima bi 62 % (str. 10.) europskih trgovaca, što odgovara više od 122 000 poduzeća, i više od 13,5 % (str. 13.) potrošača, što predstavlja između 8 i 13 milijuna potrošača, čime se ukupan broj penje na 70 milijuna, vršilo prekogranične transakcije na internetu da se ukinu navodne prepreke i dodatni troškovi koji izravno proizlaze iz trenutačno važećeg zakonskog sustava – nije moguće sa sigurnošću odrediti povećanje opsega izvršenog prometa koje bi opravdalo posljedični procijenjeni rast europskog BDP-a u iznosu od 0,03 %, što iznosi približno 4 milijarde eura, kao nužnu i izravnu posljedicu. No, s druge strane, sigurno je da će svako poduzeće morati snositi troškove od u prosjeku 7 000 eura za prilagodbu ugovornih instrumenata novom režimu.

3.1.2.

S druge strane, u istoj studiji nije ni na odgovarajući način kvantitativno dokazano da drugi dodatni čimbenici, kao što je primjerice jezično pitanje ili porezni režimi, kvaliteta, cijena i dostupnost usluge brzog interneta, rizik od prijevare, sudski troškovi, sigurnost načina plaćanja, potvrđivanje identiteta i podobnosti prodavatelja, nedostatak povjerenja u sudske ili izvansudske postupke rješavanja sporova, neće i dalje imati odlučujući utjecaj na mogućnosti transakcija na internetu na prekograničnoj razini, možda čak i veći nego važeći zakonski sustav (opisano na str. 7. i dalje te str. 18. i dalje procjene učinka).

3.1.2.1.

Od posebne su važnosti u ovom kontekstu (a kao takvi spominju se i u svim studijama koje je naručila Komisija) kašnjenje u prenošenju zakonodavstva te poteškoće u primjeni i nedjelotvornost određenih sustava za alternativno rješavanje potrošačkih sporova utvrđenih Direktivom 2013/11/EU (5) iz razloga vrlo često povezanih s nedostatkom financijskih sredstava određenih država članica i, u većoj mjeri, s očitom nedjelotvornošću sustava za rješavanje potrošačkih sporova na internetu uvedenog Uredbom (EU) 524/2013 (6), koja je stupila na snagu 15. veljače 2016. godine i koja se pokazuje ključnom za funkcioniranje jedinstvenog digitalnog tržišta.

3.1.3.

Također nije jasno prikazana relativna težina prilagodljivosti ponude i potražnje u izračunu zasićenja tržišta u smislu savršene konkurencije, što je u svakom slučaju, iako je posrijedi samo teoretska pretpostavka, ključno za vjerodostojnost modela; a da i ne spominjemo vanjske čimbenike makroekonomske politike koji su presudni za određivanje kupovnih odluka potrošača, kao što su posljedice politika štednje, u usporedbi s politikama rasta kejnzijanskog tipa utemeljenima na potrošnji i ulaganjima.

3.1.4.

Naposljetku, u ocjeni Komisije ističe se predloženi model, a ne uzimaju se na odgovarajući način u obzir gospodarske posljedice ostalih četiriju modela koji se nude (procjena učinka, str. 23. i dalje), a koji bi isto tako pridonijeli uklanjanju istih prepreka, čime bi se omogućila komparativna analiza. To se posebice odnosi na petu mogućnost – dobrovoljni europski tipski ugovor u kombinaciji sa znakom pouzdanosti EU-a (str. 25.), koja bi predstavljala ne samo jednostavnu opciju s niskim troškovima i malim birokratskim opterećenjem (str. 38. i dalje), već i opciju koja bi najbolje odgovarala načelima paketa mjera „Bolja regulativa” (7) i programa REFIT (8), a dobila je i potporu u pripremnim savjetovanjima.

3.2.

Izbor direktiva o maksimalnoj usklađenosti također se ne smatra na odgovarajući način opravdanim. EGSO u načelu tvrdi da je u slučaju usklađivanja pitanja koja se prije svega tiču funkcioniranja unutarnjeg tržišta više sklon usvajanju uredbi, detaljnih u potrebnoj mjeri, dok također izražava stav da u pitanjima koja se odnose posebno na prava potrošača prednost daje direktivama za minimalnu usklađenost, kao što uostalom proizlazi iz načela utvrđenog u UFEU-u (članak 169. stavak 4.).

3.2.1.

S druge strane, EGSO se u više navrata izjasnio protiv prevladavajućeg trenda Komisije u posljednjih nekoliko godina da donosi direktive o maksimalnoj usklađenosti kojima se osigurava niska razina zaštite i u slaboj mjeri zadovoljavaju interesi gospodarskih subjekata (9).

3.2.2.

U tom slučaju postoji čitav niz pitanja koja se u okviru direktiva ne rješavaju, a koja je bitno uskladiti, kao na primjer sposobnost maloljetnih osoba da sklapaju ugovore u digitalnom okruženju (što se u najnovijoj verziji Direktive o zaštiti podataka pojavljuje u pogledu osoba između 13 i 16 godina), definicija posebnih kategorija nepoštenih uvjeta za ugovore na internetu, koje nisu predviđene Direktivom 93/13/EEZ (10), odnedavna praksa gumba „plati odmah” (pay now) na pojedinim stranicama društvenih mreža bez povezivanja na internetske stranice odgovorne platforme te preporučeno uključivanje tipske klauzule o koregulaciji.

3.3.

Također se ne smatra opravdanim izbor dviju direktiva umjesto samo jedne jer se nepotrebno udvostručuju zakonske odredbe, podrazumijeva veći napor prilikom prenošenja kako bi se postigla koherentnost s unutarnjim odredbama svake države članice i zahtijevaju veći napori u pogledu tumačenja, što je potpuno nepotrebno ako se tekst direktive o prodaji materijalne robe na internetu uzme kao temelj, a specifičnosti prodaje nematerijalne robe budu uključene kao iznimke od osnovnog režima, s obzirom na to da nije vidljiva razlika između materijalne robe i digitalnog sadržaja, osobito kada su međusobno povezani.

3.4.

Prema Komisiji, instrument je odabran na temelju sljedećih elemenata: 189 odgovora prikupljenih u sklopu savjetovanja sa svim kategorijama dionika iz cijele Europske unije; savjetovanja sa skupinom od 22 organizacije koje predstavljaju širok spektar interesa, a koja se sastala sedam puta; seminara s državama članicama; te sastanaka s nacionalnim tijelima za provedbu zakona u okviru sastanka Odbora za suradnju u području zaštite potrošača i s nacionalnim tijelima odgovornim za potrošačku politiku u okviru sastanka Mreže za potrošačku politiku (u svibnju 2015.), koja je potom osporavala valjanost uzorka s obzirom na njegovu ograničenu veličinu (11).

3.4.1.

Međutim, prema poznatim i objavljenim rezultatima (12) ne postoji jasna većina u korist odabrane mogućnosti: organizacije potrošača jasno se suprotstavljaju svakom obliku primjene zakona prodavatelja, dok je većina strukovnih organizacija, kao i neki pripadnici akademskih krugova, naklonjena toj mogućnosti. Većina država članica dovela je pak u pitanje potrebu za novim zakonima o kupnji na daljinu (koja već uključuje prodaju na internetu) te osobito prikladnost dviju direktiva, uzimajući u obzir poteškoće u izdvajanju preciznih i jasno definiranih smjernica. Na prvi pogled, iz objektivne analize odgovora dobivenih u sklopu savjetovanja pomislilo bi se da će peta mogućnost dovesti do općeg konsenzusa gospodarskih subjekata i potrošača, ovisno, naravno, o sadržaju normi tipskog ugovora koji sektor treba ugovoriti te o stupnju uporabe i prihvaćanja znaka pouzdanosti od strane poduzeća iz EU-a, posebno zato što predstavlja najniže troškove za gospodarske subjekte.

3.5.

Naposljetku, treba napomenuti da je EGSO imao priliku opsežno se izjasniti u brojnim mišljenjima o pitanju prava potrošača u digitalnom okruženju, pri čemu je uspostavio temeljnu smjernicu prema kojoj ista prava koja su priznata u „fizičkom” svijetu izvan interneta (u ugovorima licem u lice) moraju biti koherentna sa svijetom na internetu, ne dovodeći u pitanje specifičnosti transakcija digitalnih (nematerijalnih) sadržaja ili njima odgovarajuće oblike, ali uvijek u smjeru jačanja, a ne smanjenja ili slabljenja tih prava. Prijedlogom o prodaji materijalne robe na internetu Komisija je stvorila dva sustava i omogućila različito postupanje u slučaju prodaje robe na internetu i izvan interneta, što je neprihvatljivo.

4.1.

Unatoč prethodnim napomenama EGSO u potpunosti podržava potrebu i priliku da se reguliraju neka pitanja iz prijedloga direktiva koje se razmatraju, a osobito u vezi s prodajom digitalnog sadržaja na internetu. U pogledu prodaje materijalne robe na internetu, EGSO preporučuje pravodobno usvajanje relevantnih mjera u okviru REFIT-a. U napomenama koja se u nastavku iznose za svaki tekst prijedloga zbog očite prostorne ograničenosti obuhvaćene su samo točke predloženih odredbi s kojima se EGSO ne slaže.

4.2.

4.2.1.

U pogledu pravne osnove, u skladu s prethodnim mišljenjima EGSO-a, predstavnici potrošača, kao i većina članova EGSO-a, smatraju da bi ona ponajprije trebala biti članak 169. stavak 2. UFEU-a jer su u biti posrijedi definicija prava potrošača i njihova zaštita i obrana, a ne isključivo ostvarenje jedinstvenog tržišta. Neki članovi EGSO-a, točnije, predstavnici poslodavaca koji pridaju vrijednost aspektu realizacije jedinstvenog tržišta slažu se s Komisijom.

4.2.2.

U slučaju odabira jedne direktive, EGSO smatra da bi ona trebala biti za minimalnu usklađenost, u skladu s modelom važeće direktive o prodaji i jamstvima (Direktiva 1999/44/EZ), s obzirom na to da usvojena opcija dovodi do veće „fragmentacije”, manje pravne sigurnosti i dviju vrsta zaštite, pri čemu je neosporno da se uvedena „poboljšanja” trebaju primijeniti i na prodaju u „fizičkom svijetu”.

4.2.3.

S obzirom na složenost zakona o zaštiti potrošača, prijedlog utječe na niz drugih pravila i nadopunjuje ih (13), ali iziskuje nepotreban i težak napor u pogledu tumačenja, što je u suprotnosti s dobrim pravilima paketa „Bolja regulativa”, a stvaraju se i dodatne poteškoće u prenošenju u pogledu usklađivanja s postojećim nacionalnim standardima kojima su se prenijeli i dopunili standardi Zajednice, koji se razlikuju u različitim državama članicama.

4.2.4.

Iz tog razloga, EGSO bi radije da se pravila sadržana u ovom Prijedlogu direktive uključe u reviziju Direktive 1999/44/EZ u sklopu Programa REFIT.

4.2.5.

U nastavku su predložene neke konkretne izmjene pojedinih odredbi prijedloga:

1.

Pojam komercijalnog jamstva trebao bi obuhvatiti druge oblike nadoknade, inače se oni neće smatrati obuhvaćenim pravilima iz članka 15.

2.

Pojam materijalne pokretnine nije pozitivno definiran, što otvara put različitim tumačenjima u državama članicama.

3.

Također nisu isključene druge vrste proizvoda s posebnim propisima, kao što su lijekovi i medicinski proizvodi, izuzete od primjene drugih propisa o zaštiti potrošača.

4.

Smatra se da nije definirano mogu li se platforme na internetu smatrati „prodavateljima”.

5.

Također se smatra da nije definiran pojam proizvođača u odnosu na njegovu izravnu odgovornost prema potrošaču u skladu s člankom 16.

1.

Potrebno je uključiti kriterij „trajnosti” (14) koji će određivati razdoblje valjanosti jamstva.

2.

Definicija zahtjeva usklađenosti treba biti formulirana u negativnom obliku kako bi potrošač izričito bio izuzet od dokazivanja toga da roba nije u skladu s zahtjevima, stavljajući pritom taj teret na prodavatelja.

3.

Tekst iznimki od članka dovodi do općeg izuzeća u pogledu odgovornosti prodavatelja, što se ne može primijeniti na štetu potrošača, a da se ne dovede u pitanje pravo na pravnu zaštitu (primjenjivo u slučaju VW-a).

1.

Dodati na kraju stavka 2.: „… osim u situacijama u kojima osobita složenost ugradnje zahtijeva duže vrijeme, u dogovoru s prodavateljem”.

2.

Prava dodijeljena ovim prijedlogom u vezi s prodavateljem trebaju se prenijeti na svakog posjednika u dobroj vjeri.

1.

Odredba isključuje mogućnost da prva opcija bude da se roba odmah vrati i izvrši povrat novca, što je suprotno pravima potrošača u različitim državama članicama, uz znatne razlike (u Grčkoj, Portugalu, Irskoj, Ujedinjenoj Kraljevini, Danskoj, Litvi).

2.

Pojam „razumnog roka” subjektivan je i omogućuje da se bitno pitanje poput ovog prenosi u nacionalna zakonodavstva na različite načine, što nije u skladu s naravi maksimalne usklađenosti. Primjerice, u zemljama kao što su Bugarska, Francuska, Portugal i Luksemburg rok je 30 dana. U Mađarskoj, Rumunjskoj, Grčkoj i Estoniji rok je 15 dana. Odredbom se mora uspostaviti razdoblje koje odgovara maksimalnom razdoblju koje se primjenjuje u nekim državama EU-a: 15 dana.

3.

Izraz „nemogući” u stavku 3. točki (a) potrebno je zamijeniti izrazom „tehnološki nemogući”.

4.

Pojam „znatne neugodnosti” također je subjektivan i potrebno ga je izbaciti ili zamijeniti formulacijom iz austrijskog zakona: „najmanje moguće neugodnosti”, uz popratnu mogućnost da potrošaču odmah bude stavljena privremeno na raspolaganje slična zamjenska roba dok ne bude završen popravak.

5.

U prijedlogu Komisije nije uzet u obzir zahtjev koji je već prisutan u raznim nacionalnim zakonodavstvima (Francuske, Malte, Grčke, Rumunjske, Portugala i Slovenije) o obvezi proizvođača koji opskrbljuju trgovce da tijekom očekivanog vijeka trajanja robe održavaju odgovarajuću zalihu rezervnih dijelova ili da ih prodavateljima pravodobno osiguraju. To je pitanje povezano s planiranim zastarijevanjem i razdobljem jamstva za zamijenjeni dio.

6.

Komisija bi trebala uspostaviti obvezu prodavatelja da privremeno osigura zamjensku robu.

1.

Komisija nije predvidjela prekid zakonskog jamstva za vrijeme trajanja popravka ili zamjene, što je slučaj u većini nacionalnih zakona. Isto vrijedi i za razdoblje mirenja, arbitraže ili ostvarivanja pravne zaštite.

2.

U slučaju zamjene, zamijenjena roba trebala bi imati novi, istovjetan jamstveni rok koji počinje teći od datuma isporuke.

1.

Pojam „znatne” iz prethodno je navedenih razloga potrebno izbaciti.

2.

U slučaju „ponavljajućih” nedostataka potrošač treba imati automatsku mogućnost raskida ugovora.

1.

Vrlo je upitna obveza potrošača da plati za uporabu ili za oštećenje ili uništenje robe u slučaju raskida ugovora.

2.

Štoviše, Sud je već naveo da, u slučaju ostvarivanja prava na zamjenu, potrošač ne može biti obvezan platiti naknadu za uporabu neispravnih proizvoda (predmet Quelle) (15).

3.

Nije jasno koji iznos treba biti vraćen kada je kupnja izvršena po skupnoj cijeni za različitu robu bez razlike.

1.

Dodati u stavak 1. novu točku (d): drugim jamstvima koja nudi prodavatelj u ime trećih strana s ciljem dodjele jamstva (osiguranje opreme, jamstva marke itd.).

2.

Također treba sadržavati i informaciju o mogućnosti prenošenja komercijalnog jamstva na treće strane.

1.

Nedostatak usklađenosti ovog aspekta važan je izvor razilaženja u primjeni direktive s izrazito nepovoljnim posljedicama za trgovinu.

2.

Odredbom treba predvidjeti izravnu i solidarnu odgovornost proizvođača prema potrošaču u slučajevima u kojima potrošač odabere popravak ili zamjenu robe.

3.

Također treba predvidjeti da, u slučaju da prodavatelj iskoristi pravnu zaštitu protiv proizvođača, prodavatelj ima pravo na povrat ukupnog iznosa troškova.

4.

Kao u prethodnim točkama, treba predvidjeti solidarnu odgovornost platformi na internetu na kojima je potrošač kupio robu.

4.3.

4.3.1.

Kao što Komisija sama navodi, obrazloženje za prijedlog, prikupljanje stručnih znanja i procjene učinka odnose se na oba prijedloga koji su zamišljeni kao paket sa zajedničkim ciljevima. EGSO će se stoga suzdržati od ponavljanja pitanja općenitog karaktera koja su zajednička obama prijedlozima i ograničit će se na napomene koje se odnose na specifične aspekte. Međutim, potrebno je odmah naglasiti da prijedlog općenito zaslužuje načelnu suglasnost EGSO-a, osobito u pogledu sljedećih pitanja:

4.3.2.

U nastavku su predložene neke konkretne izmjene pojedinih odredbi prijedloga koji se sastoji od 24 članka (a ne od 20 kao što se pogrešno navodi u nekim verzijama, točki 5.):

1.

EGSO može prihvatiti da se plaćanje vrši u naravi („u zamjenu za druge nenovčane protučinidbe”) pod uvjetom da taj koncept bude precizno definiran u pogledu svojeg sadržaja, a u slučaju dostave osobnih ili drugih podataka potrebno je odrediti kojih podataka te pod kojim uvjetima i okolnostima.

2.

Također će biti potrebno razjasniti jesu li uključene određene usluge kao što su pretplatnički televizijski kanali („pay TV”), kao i usluge Google i Facebook Messenger, te ubrajaju li se određene fizičke platforme za pristup ili internet stvari u materijalnu ili nematerijalnu robu.

3.

Nije jasno uključuje li izuzeće u stavku 5. točki (a) zdravstvenu skrb, igre na sreću ili financijske usluge. To pitanje treba dodatno razjasniti, u protivnom može doći do pravne nesigurnosti.

4.

Nije jasno obuhvaća li područje primjene i takozvana „skrivena plaćanja”, to jest, usluge koje se pružaju besplatno, ali mogu za vrijeme izvršenja uključivati i druge usluge koje su ipak moraju platiti.

5.

Područje primjene članka 3. stavka 4., u vezi s podacima čija je obrada nužna, treba obuhvatiti ne samo izvršenje, nego i sklapanje ugovora. Obrada takvih podataka mora biti odobrena u skladu s pravilima utvrđenima u propisima o osobnim podacima.

6.

Također je ključno objasniti razliku između proizvoda i usluga pruženih na internetu te onih koji su u potpunosti povezani s materijalnom robom, primjerice u slučaju takozvanih „nosivih računala” („wearables”) ili interneta stvari, u kojima se veći dio postupka odvija na digitalnoj razini, pri čemu se postojanje materijalne robe u njihovoj osnovi ne dovodi u pitanje.

7.

Treba biti jasno da usluge podatkovnog centra, točnije tzv. računalstva u oblaku trebaju biti jasno utvrđene u predmetnom prijedlogu, neovisno o tome jesu li besplatne ili predmet protučinidbe, uzimajući u obzir činjenicu da su često povezane s drugim uslugama ili proizvodima koji se pružaju potrošačima, zbog čega postoji opasnost da budu isključene iz područja primjene direktive.

8.

Također je potrebno razjasniti pokriva li područje primjene tog instrumenta kombinaciju usluga digitalnog sadržaja i komunikacijskih usluga kao što su Facebook Messenger ili Google Hangout s obzirom na to da te usluge trenutačno nisu uređene Direktivom 2002/21/EZ o elektroničkim komunikacijskim uslugama, a prihvaćeno je da neke od tih usluga treba smatrati elektroničkim komunikacijskim uslugama, uz veću razinu zaštite potrošača.

9.

Isto tako nije jasna razlika između situacija u kojima su osobni podaci prikupljeni samo s ciljem izvršavanja ugovora ili ispunjavanja pravnih zahtjeva. Stoga EGSO iz opreza predlaže primjenu direktive na sve usluge koje se pružaju na temelju dostave osobnih podataka, izuzimajući samo one u kojima dobavljač izričito dokaže da su osobni podaci potrebni isključivo u cilju izvršavanja ugovora ili ispunjavanja pravnih zahtjeva.

10.

Nadalje, u točki 4. bit će potrebno razjasniti kada je prikupljanje osobnih podataka usmjereno na izvršavanje ugovora ili ispunjavanje pravnih zahtjeva s obzirom na to da se u drugim sektorima, kao što su telekomunikacijski ili energetski sektor, osobni podaci često upotrebljavaju u komercijalnim kampanjama samih poduzeća iako su odobreni za izvršavanje ugovora, te posebice primjenjuje li se takvo prikupljanje na druge vrste nenovčanih protučinidbi.

1.

U stavku 1. obrisati „ako je relevantno”.

2.

U stavku 1. točki (b) nakon „za koju je potreban potrošaču” dodati „ili za koju ga potrošač opravdano očekuje iskoristiti”.

3.

U stavku 2. točki (b) obrisati „ako je relevantno”.

1.

U stavku 2. točki (b) zamijeniti tekst „dobavljač poduzima sve moguće očekivane mjere kako bi se suzdržao od …” tekstom „dobavljač se suzdržava”.

2.

Točke (c), (d) i (e) ovise o regulaciji autorskih prava koja još nije poznata.