DD-HR

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

01.07.2013.

Uvodna napomena

U skladu s člankom 52. Akta o uvjetima pristupanja Republike Hrvatske i prilagodbama Ugovora o Europskoj uniji, Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, potpisanog 9. prosinca 2011., tekstovi akata institucija donesenih prije pristupanja koje su te institucije sastavile na hrvatskom jeziku od dana pristupanja vjerodostojni su pod istim uvjetima kao i tekstovi sastavljeni na sadašnjim službenim jezicima. Tim se člankom također predviđa da se tekstovi objavljuju u Službenom listu Europske unije ako su tekstovi na sadašnjim jezicima tako objavljeni.

U skladu s tim člankom objavljuje se posebno izdanje Službenog lista Europske unije na hrvatskom jeziku, koje sadržava tekstove obvezujućih općih akata. To izdanje obuhvaća akte usvojene u razdoblju od 1952. godine do dana pristupanja.

Objavljeni tekstovi podijeljeni su na 20 poglavlja koja slijede raspored iz Registra važećeg zakonodavstva Europske unije, i to:

01	Opća, financijska i institucionalna pitanja
02	Carinska unija i slobodno kretanje robe
03	Poljoprivreda
04	Ribarstvo
05	Sloboda kretanja radnika i socijalna politika
06	Pravo poslovnog nastana i sloboda pružanja usluga
07	Prometna politika
08	Politika tržišnog natjecanja
09	Porezi
10	Ekonomska i monetarna politika i slobodno kretanje kapitala
11	Vanjski odnosi
12	Energetika
13	Industrijska politika i unutarnje tržište
14	Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata
15	Okoliš, potrošači i zaštita zdravlja
16	Znanost, informiranje, obrazovanje i kultura
17	Pravo poduzećâ
18	Zajednička vanjska i sigurnosna politika
19	Područje slobode, sigurnosti i pravde
20	Europa građana

Spomenuti registar, koji vodi Ured za publikacije, dostupan je na internetu (eur-lex.europa.eu) na službenim jezicima Europske unije. Bibliografskoj bilješci svakog akta može se pristupiti putem registra, gdje se mogu pronaći upućivanja na posebno izdanje i na ostale analitičke metapodatke.

Akti objavljeni u posebnom izdanju, uz određene iznimke, objavljuju se u obliku u kojem su bili objavljeni u Službenom listu na izvornim službenim jezicima. Stoga pri uporabi posebnog izdanja treba uzeti u obzir naknadne izmjene, prilagodbe ili odstupanja koje su usvojile institucije, Europska središnja banka ili su predviđene u Aktu o pristupanju.

Iznimno, kad se opsežni tehnički prilozi poslije zamijene novim prilozima, navodi se samo upućivanje na posljednji akt koji zamjenjuje prilog. Takav je slučaj u pojedinim aktima koji sadržavaju popise carinskih oznaka (poglavlje 02), aktima o prijevozu opasnih tvari, aktima o pakiranju i označivanju tih tvari (poglavlja 07 i 13) te nekima od protokola i priloga Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru.

Također, Pravilnik o osoblju objavljuje se kao pročišćeni tekst koji obuhvaća sve izmjene do kraja 2012. godine. Daljnje izmjene objavljuju se u izvornom obliku.

Posebno izdanje sadržava dva sustava numeracije stranica:

izvorna numeracija stranica, zajedno s datumom objave francuskog, talijanskog, njemačkog i nizozemskog izdanja Službenog lista, engleskog i danskog izdanja od 1. siječnja 1973., grčkog izdanja od 1. siječnja 1981., španjolskog i portugalskog izdanja od 1. siječnja 1986., finskog i švedskog izdanja od 1. siječnja 1995., češkog, estonskog, latvijskog, litavskog, mađarskog, malteškog, poljskog, slovačkog i slovenskog izdanja od 1. svibnja 2004. te bugarskog i rumunjskog izdanja od 1. siječnja 2007.

U numeraciji stranica postoje praznine jer svi akti objavljeni u to vrijeme nisu objavljeni u posebnom izdanju. Kada se prilikom citiranja akata upućuje na Službeni list, potrebno je navesti stranicu sukladno izvornoj numeraciji;

ii.	numeracija stranica posebnog izdanja neprekinuta je i ne smije se navoditi prilikom citiranja akata.

Do lipnja 1967. numeracija stranica u Službenom listu počinjala je iznova svake godine. Od tada nadalje svaki broj Službenog lista počinje na prvoj stranici.

Od 1. siječnja 1968. Službeni list podijeljen je na dva dijela:

—	Zakonodavstvo („L”),

—	Informacije i objave („C”).

Od 1. veljače 2003. prijašnje ime „Službeni list Europskih zajednica” promijenjeno je, na temelju Ugovora iz Nice, u „Službeni list Europske unije”.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31962L0302

P 057/1650

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.03.1962.

DIREKTIVA

o slobodi zapošljavanja stručnjaka u području nuklearne energije

VIJEĆE EUROPSKE ZAJEDNICE ZA ATOMSKU ENERGIJU,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju, a posebno njegov članak 96.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora,

nakon savjetovanja s Europskim parlamentom,

budući da je sloboda zapošljavanja stručnjaka u području nuklearne energije bitan uvjet za postizanje ciljeva Europske zajednice za atomsku energiju;

budući da takvo zapošljavanje iziskuje posebna znanja vezana za nuklearnu energiju; budući da je posebna izobrazba za takvo zapošljavanje još uvijek u fazi organiziranja; budući da se znanja izričito vezana za nuklearnu energiju često stječu samo kroz praktičan rad;

budući da propisi koji se primjenjuju na pravo zapošljavanja stručnjaka u području nuklearne energije moraju biti usklađeni s propisima koji uređuju slobodu kretanja radnika u Europskoj ekonomskoj zajednici;

budući da mjere poduzete u skladu s člancima 48. i 49. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice predviđaju izravno davanje potrebnih odobrenja radnicima koji su poimence određeni u ponudama za određene kategorije zaposlenja;

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Države članice, u skladu s ovom Direktivom, poduzimaju potrebne mjere za ukidanje svih ograničenja koja se temelje na državljanstvu, a koja utječu na prava državljana svih država članica na zapošljavanje stručnjaka u području nuklearne energije.

Članak 2.

U smislu ove Direktive, „zapošljavanje stručnjaka” je zapošljavanje u području nuklearne energije koje zahtijeva posebna znanja u području nuklearne energije čije stjecanje iziskuje posebnu izobrazbu ili najmanje pet mjeseci praktičnog rada što se odnosi na:

(a)	istraživanja nuklearne energije u područjima navedenima u Prilogu I. Ugovora;

(b)

nadzor, održavanje, popravak ili tehničko rukovanje instalacijama i opremom za:

—	proizvodnju, odvajanje ili bilo kakvu uporabu rude, izvornih ili specijalnih fisibilnih materijala, ili za preradu ozračenih nuklearnih goriva,

—	odvajanje izotopa,

—	proizvodnju posebnih materijala potrebnih u području nuklearne energije, kao što su moderatori i strukturni materijali te materijali za oblaganje i zaštitu napravljeni posebno u nuklearne svrhe,

—	proizvodnju nuklearne energije,

—	odlaganje nuklearnog i radioaktivnog otpada,

—	prijevoz ili skladištenje radioaktivnih materijala,

—	proizvodnju, pripremu ili uporabu radioaktivnih izotopa;

(c)	planiranje, oblikovanje ili izradu instalacija ili opreme, ili sastavnih dijelova instalacija ili opreme koji se koriste u područjima navedenim u podstavcima (a) i (b);

(d)	zaštitu od zračenja.

Članak 3.

Radna mjesta navedena u Prilogu ovoj Direktivi u svim se slučajevima uvrštavaju u okvir definicije o zapošljavanju stručnjaka iz članka 2.

Članak 4.

Države članice donose sve potrebne mjere za izravno davanje potrebnih odobrenja za svako zapošljavanje iz članaka 2. i 3. Uvjeti za davanje takvih odobrenja nikad ne smiju biti manje liberalni od uvjeta vezanih za ponude poimence određenim osobama, koji su utvrđeni mjerama poduzetima u skladu s člancima 48. i 49. Ugovora o osnivanju Europske ekonomske zajednice.

Članak 5.

U svim pitanjima koja nisu obuhvaćena ovom Direktivom države članice primjenjuju mjere poduzete u skladu s Ugovorom o osnivanju Europske ekonomske zajednice koje se odnose na slobodu kretanja radnika.

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje mjere poduzete u provedbi Ugovora o osnivanju Europske zajednice za ugljen i čelik koje se odnose na radnike s priznatim kvalifikacijama za zanimanja rudara i proizvođača čelika.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 5. ožujka 1962.

Za Vijeće

Predsjednik

M. COUVE de MURVILLE

PRILOG

Prvi popis vrsta zapošljavanja stručnjaka u smislu članka 2. ove Direktive

Radno mjesto koje zahtijeva znanje jednako znanju nuklearnog inženjera ili nuklearnog tehničara

Radno mjesto koje zahtijeva znanje iz jednog od sljedećih područja:

—	Radni uvjeti svojstveni području nuklearne energije i oblikovanju nuklearne opreme (nuklearni inženjer i nuklearni tehničar).

—	Posebni mehanički problemi u području nuklearne energije i oblikovanje pomoćne opreme (strojarski inženjer i tehničar).

—	Zračenje tvari i nuklearna svojstva raznih tvari koja se koriste kao goriva, moderatori i strukturni materijali za nuklearnu opremu; priprema nuklearnih tvari, prerada ozračenih goriva, odlaganje radioaktivnog otpada i dekontaminacija (kemijski inženjer i tehničar).

—	Svojstva keramike koja se koristi u području nuklearne energije (uranov i torijev oksid, uranov karbid itd.) (keramički inženjer i tehničar).

—	Svojstva strukturnih materijala za nuklearne reaktore, materijala za oblaganje za goriva i metalna goriva; ponašanje takvih materijala za vrijeme zračenja i uz prisutnost tvari koje se koriste u reaktorima i postrojenjima za preradu (metalurški inženjer i tehničar).

—	Nadzor nuklearnih reaktora, mjerenje radioaktivnosti (elektronički inženjer i tehničar).

—	Neutronska fizika nuklearnih reaktora i bitni zahtjevi koji iz nje nastaju (termodinamički inženjer i tehničar).

—	Posebna svojstva i operativni nadzor reaktora i potrebna mjerenja u slučaju većeg kvara (operativni inženjer i tehničar).

—	Procjena i provjera tehničke sigurnosti reaktora i eksperimentalnog nuklearnog pogona (inženjer i tehničar za sigurnost).

Ispitivač

Radno mjesto koje uključuje otkrivanje pomoću posebnih instrumenata (Geiger-Mullerovi brojači itd.) tragova radioaktivnosti, pa i u najmanjim količinama, na mjestima što su ih označili geolozi; tumačenje dobivenih informacija s ciljem provođenja budućih ispitivanja.

Pokusni bušač u rudnicima urana

Radno mjesto koje zahtijeva vještinu usmjerenja radnji vezanih za pokusna bušenja radi određivanja prirode tla i otkrivanja prisutnosti radioaktivnih materijala i vještinu tumačenja dobivenih informacija s ciljem usmjeravanja budućih radnji.

Nadzornik u rudnicima urana

Radno mjesto koje uključuje usmjeravanje, nadzor i/ili kontrolu jednog ili više ili svih podzemnih dijelova i aktivnosti rudnika urana, ili provođenje tehničkih ispitivanja ili složenih mjerenja i nadzor zadovoljavanja sigurnosnih mjera što ih iziskuje posebna priroda takvih rudnika.

Laboratorijski tehničar

Radno mjesto koje uključuje proučavanje radioaktivnih ruda i provođenje, u suradnji s analitičarima, kemijskih i fizičkih analiza uzoraka radi određivanja jačine njihova zračenja, njihova kemijskog sastava i drugih svojstava.

Tehničar (priprema gorivih elemenata)

Radno mjesto koje uključuje postupke proizvodnje kovanjem gorivih elemenata, njihov pregled i testiranje; pripremu i prihvaćanje metalnih obloga za goriva.

Nadzornik reaktora

Radno mjesto koje uključuje rukovanje reaktorom i zahtijeva temeljno znanje iz elektronike i dinamike reaktora te mogućnost tumačenja dijagrama i lociranja i popravljanja manjih kvarova.

Nadzornik rada reaktora

Radno mjesto koje uključuje rukovanje reaktorom i zahtijeva dobro opće znanje te iscrpno znanje svih razlikovnih osobina reaktora; sposobnost izdavanja naredbi i donošenja odluka.

Tehničar zadužen za punjenje, pražnjenje i hlađenje nuklearnih goriva

Radno mjesto koje zahtijeva sposobnost rukovanja, u skladu s uputama, napravama za punjenje, pražnjenje i hlađenje nuklearnih goriva.

Laboratorijski tehničar (vrući laboratorij)

Radno mjesto koje zahtijeva sposobnost tumačenja dijagrama i vršenje potrebnih sakupljanja i prilagodbi, samostalno testiranje u skladu s iscrpnim uputama i izražavanje nalaza mjerama za količinu; znanje o opasnostima koje nastaju zračenjem i sposobnost uporabe aparata na daljinsko upravljanje.

Inženjer za tehničko crtanje (specijaliziran za područje nuklearne energije)

Radno mjesto koje zahtijeva sposobnost izvođenja jednostavnih crteža iz pisanih podataka i njihova brzog ilustriranja u crteže ili skice, kojima se vizualno predstavlja predmet crteža kako je definiran i sposobnost primjene propisa za zaštitu od zračenja.

Tehničar (akcelerator čestica)

Radno mjesto koje uključuje upravljanje i rukovanje visokonaponskim uređajem za elektrostatičke akceleratore; konstruiranje, upotrebu i rukovanje izvorima iona; rukovanje i upravljanje uređajem za detekciju i mjerenje radioaktivnosti itd.

Službenik zadužen za zaštitu od radijacije

Radno mjesto koje uključuje nadzor sigurnosti reaktora kojima upravlja osoblje u rudnicima urana ili drugih nuklearnih postrojenja, koje zahtijeva poznavanje opasnosti koje nastaju zbog zračenja i poznavanje zaštite od zračenja.

Službenik za dekontaminaciju

Radno mjesto koje zahtijeva sposobnost poduzimanja, u slučaju kontaminacije, potrebnih mjera i određenih posebnih postupaka dekontaminacije, te, prema potrebi, poduzimanja praktičnih mjera.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31977L0486

L 199/32

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.07.1977.

DIREKTIVA VIJEĆA

od 25. srpnja 1977.

o obrazovanju djece radnika migranata

(1977/486/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 49.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Skupštine (1),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (2),

budući da je Vijeće u svojoj rezoluciji od 21. siječnja 1974. vezano uz socijalni akcijski program (3) kao svoje prioritetne mjere uključilo djelatnosti koje se odnose na poboljšanje uvjeta slobode kretanja radnika, posebno u vezi s prihvaćanjem i obrazovanjem njihove djece;

budući da bi se s ciljem omogućavanja njihove integracije u odgojno-obrazovno okruženje i školski sustav države domaćina, takvoj djeci trebala omogućiti odgovarajuća poduka, uključujući poučavanje jezika države domaćina;

budući da bi država članica domaćin, zajedno s državom članicom porijekla, trebala također poduzeti odgovarajuće mjere za promicanje poučavanja materinjeg jezika i kulture države porijekla gore spomenute djece, uglavnom radi olakšavanja njihove moguće reintegracije u državu članicu porijekla,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ova se Direktiva primjenjuje na djecu za koju je pohađanje škole obvezno prema propisima države domaćina, a koju radnik koji je državljanin neke druge države članice uzdržava, ako ta djeca borave na državnom području države članice u kojoj taj državljanin obavlja ili je obavljao djelatnost kao zaposlena osoba.

Članak 2.

Države članice poduzimaju odgovarajuće mjere u skladu sa svojim nacionalnim prilikama i pravnim sustavom, kako bi osigurale da se djeci navedenoj u članku 1. pruži besplatno poučavanje kojim se olakšava početno prihvaćanje djece na njezinom državnom području uključujući, posebno, poučavanje službenog jezika ili jednog od službenih jezika države domaćina koje mora biti prilagođeno posebnim potrebama takve djece.

Države članice poduzimaju mjere potrebne za obuku i daljnje osposobljavanje nastavnika koji održavaju takvo poučavanje.

Članak 3.

Države članice poduzimaju u skladu sa svojim nacionalnim prilikama i pravnim sustavima i uz suradnju s državama podrijetla odgovarajuće mjere, kako bi poticale, uz uobičajeno obrazovanje, poučavanje materinjeg jezika i kulture zemlje podrijetla za djecu navedenu u članku 1.

Članak 4.

Države članice poduzimaju mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom u roku od četiri godine od njezine objave i o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Države članice također obavješćuju Komisiju o svim zakonima i drugim propisima koje donese u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 5.

Države članice dostavljaju Komisiji u roku od pet godina od objave ove Direktive, a nakon toga u redovitim vremenskim razmacima na zahtjev Komisije, sve bitne podatke kako bi Komisiji omogućile da izvješćuje Vijeće o primjeni ove Direktive.

Članak 6.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. srpnja 1977.

Za Vijeće

Predsjednik

H. SIMONET

(1) SL C 280, 8.12.1975., str. 48.

(2) SL C 45, 27.2.1976., str. 6.

(3) SL C 13, 12.2.1974., str. 1.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31985R1661

L 160/7

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.06.1985.

UREDBA VIJEĆA (EEZ) br. 1661/85

od 13. lipnja 1985.

o utvrđivanju tehničkih prilagodbi pravilima Zajednice o socijalnoj sigurnosti radnika migranata s obzirom na Grenland

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 51.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije sastavljen nakon savjetovanja s Administrativnom komisijom za socijalnu sigurnost radnika migranata,

budući da je Ugovor koji je, s obzirom na Grenland izmijenio ugovore o osnivanju Zajednica (1), stupio na snagu 1. veljače 1985.;

budući da se prilozi Uredbi (EEZ) br. 574/72 (2), kako su zadnje izmijenjeni Uredbom (EEZ) br. 1660/85 (3), trebaju izmijeniti radi novog područja primjene Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (4), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EEZ) br. 1660/85, u skladu s područjem primjene iz Ugovora;

budući da treba zaštititi prava koja su ostvarili državljani država članica koji su radili na Grenlandu u razdoblju u kojem je Grenland pripadao Europskim zajednicama, ili koja su bila u postupku ostvarivanja, kao i prava koja su ostvarili tijekom tog razdoblja oni državljani koji su radili na području države članice, a koji borave na Grenlandu;

budući da u slučaju boravišta izvan nadležne države treba zadržati pravo na naknadu u slučaju bolesti ili majčinstva, kada se radi o zaposlenim ili samozaposlenim osobama i članovima njihovih obitelji čiji položaj zahtijeva osiguranje takvih naknada bez odgode,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Sljedeći odjeljci Priloga Uredbi (EEZ) br. 574/72 stavljaju se izvan snage:

—	u Prilogu 1., odjeljak B: točka 4.,

—	u Prilogu 2., odjeljak B: rubrika „1. Danska osim Grenlanda” i točka 2.,

—	u Prilogu 3., odjeljak B: rubrika „1. Danska osim Grenlanda” i točka II.,

—	u Prilogu 4., odjeljak B: rubrika „1. Danska osim Grenlanda” i točka II.,

—	u Prilogu 10., odjeljak B: rubrika „1. Danska osim Grenlanda” i točka II.

Članak 2.

Ova Uredba ne utječe na:

—	bilo koje pravo koje su ostvarili, ili je u postupku ostvarivanja u razdoblju u kojem je Grenland pripadao Europskim zajednicama, državljani država članica, osim Danske, koji su radili na Grenlandu u tom razdoblju,

—	bilo koje pravo koje su ostvarili, ili je u postupku ostvarivanja u razdoblju u kojem je Grenland pripadao Europskim zajednicama, državljani država članica koji su radili na području države članice, osim Danske, i koji borave na Grenlandu.

Članak 3.

Odredbe članka 22. stavka 1. točke (a) i članka 22. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 te članaka 21. i 23. Uredbe (EEZ) br. 574/72 ostaju na snazi u slučaju privremenog boravišta na Grenlandu državljana država članica koji udovoljavaju uvjetima koje zahtijeva zakonodavstvo država članica osim Danske.

Ugovor, koji u vezi s Grenlandom izmjenjuje Ugovore o osnivanju Europskih zajednica ne isključuje primjenu odredbi iz prvog stavka ako danski državljani s boravištem na Grenlandu privremeno borave na području jedne od država članica, osim Danske.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Primjenjuje se od 1. veljače 1985.

Međutim, članak 3. primjenjuje se od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 13. lipnja 1985.

Za Vijeće

Predsjednik

G. DE MICHELIS

(1) SL L 29, 1.2.1985., str. 1.

(2) SL L 74, 27.3.1972., str. 1.

(3) SL L 160, 20.6.1985., str 1.

(4) SL L 149, 5.7.1971., str. 2.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31988D0383

L 183/34

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.02.1988.

ODLUKA KOMISIJE

od 24. veljače 1988.

o poboljšanju obavješćivanja o sigurnosti, higijeni i zdravlju na radu

(1988/383/EEZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 118.,

budući da je važno da Komisija raspolaže potrebnim informacijama prije nego što države članice donesu zakone i druge propise o sigurnosti, higijeni i zdravlju na radu; budući da u određenim slučajevima sve države članice također moraju biti obaviještene o zakonima i drugim propisima koje razmatra bilo koja država članica;

budući da se Direktivom Vijeća 83/189/EEZ (1) utvrđuje sustav obavješćivanja u području tehničkih normi i propisa, uključujući one koji se odnose na sigurnost, higijenu i zdravlje na radu;

budući da se čini potrebnim dopuniti taj postupak poboljšanjem obaviještenosti o drugim zakonima i propisima predviđenim na temelju ove Odluke;

budući da je potrebno osnovati stručnu skupinu čije će članove imenovati države članice sa zadatkom pomaganja Komisiji u pregledavanju nacrta nacionalnih zakona i drugih propisa,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju o svim zakonima i drugim propisima o sigurnosti, higijeni i zdravlju na radu te o svim nacrtima zakona i drugih propisa u ovom području, uz iznimku nacrta tehničkih propisa iz članka 1. stavka 6. Direktive 83/189/EEZ. Države članice podnose i sve ostale propise navedene u ovom području.

Članak 2.

1. Komisija prosljeđuje državama članicama sve nacrte zakona i drugih propisa koje primi na temelju članka 1. a za koje smatra da su relevantni u smislu ove Odluke.

2. Komisija i ostale države članice mogu podnijeti opažanja državi članici čije su nacrte propisa primili na temelju stavka 1.; dotične države članice uzimaju ova opažanja u obzir u što je moguće većoj mjeri. Države članice prosljeđuju svoja opažanja preko Komisije.

Članak 3.

Komisiji pomaže skupina stručnjaka čiji je predsjednik predstavnik Komisije. Skupina se sastoji od 24 člana, od kojih svaka država članica predlaže dva stručnjaka koje imenuje Komisija. Za svakog člana bira se zamjenik na gore navedeni način.

Članak 4.

Komisija periodično obavješćuje Savjetodavni odbor za sigurnost, higijenu i zdravstvenu zaštitu na radu o svim djelatnostima koje proizlaze iz provedbe ove Odluke, uz iznimku svih aspekata koje države članice smatraju povjerljivim, i, po potrebi, Stalni odbor osnovan u skladu s člankom 5. Direktive 83/189/EEZ.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 24. veljače 1988.

Za Komisiju

Manuel MARÍN

Potpredsjednik

(1) SL L 109, 26.4.1983., str. 8.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31988D0384

L 183/35

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.06.1988.

ODLUKA KOMISIJE

od 8. lipnja 1988.

o uspostavi postupka za prethodno priopćavanje i savjetovanje o migracijskoj politici u odnosu na države nečlanice

(1988/384/EEZ)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 118.,

budući da strano stanovništvo u Zajednici i promjene u njegovom sastavu predstavljaju važne demografske čimbenike, posebno zbog trajne prirode njegove prisutnosti, spajanja njegovih obitelji i visoke stope njegovog nataliteta;

budući da postoje problemi vezani za njihovu integraciju na tržište radne snage i u društvo, a posebno problemi vezani za obrazovanje, izobrazbu i zapošljavanje druge generacije;

budući da je važno osigurati da migracijske politike država članica prema državama nečlanicama vode računa o zajedničkim politikama i radnjama koje se poduzimaju na razini Zajednice, posebno unutar okvira politike tržišta rada Zajednice, kako se ne bi doveli u pitanje njezini rezultati; budući da je potrebno olakšati izmjenu informacija i stajališta na tim područjima s ciljem donošenja zajedničkih prijedloga te je stoga važno organizirati postupak savjetovanja koji osigurava sudjelovanje svih država članica;

budući da je, osim toga, Vijeće u svojoj Rezoluciji od 9. veljače 1976. (1) u vezi s akcijskim programom u korist radnika i članova njihovih obitelji i u svojoj Rezoluciji od 27. lipnja 1980. (2) u vezi s usmjeravanjem prema politici tržišta rada Zajednice istaknulo važnost organiziranja odgovarajućih savjetovanja o migracijskim politikama prema državama nečlanicama i budući da treba dati prednost integraciji tržišta rada Zajednice u okviru slobodnog kretanja radne snage unutar Zajednice, posebno putem odgovarajućega savjetovanja o tim politikama, u skladu sa zaključcima Vijeća donesenima u vezi s time 22. studenoga 1979.; budući da je njegova Rezolucija od 16. lipnja 1985. (3) o smjernicama za migracijsku politiku Zajednice ponovno potvrdila potrebu za takvim savjetovanjem;

budući da, osim toga, konačno priopćenje konferencije predsjednika država ili vlada od 9. i 10. prosinca 1974. u Parizu u točki 10. preporučuje postupno usklađivanje zakonodavstva u odnosu na strance; budući da je Europsko vijeće 25. i 26. lipnja 1984. donijelo zaključke o socijalnoj politici; budući da je u deklaraciji priloženoj Završnom aktu Jedinstvenog europskog akta (4) međuvladina konferencija izrazila volju država članica za suradnjom „ne dovodeći u pitanje ovlaštenja Zajednice, posebno što se tiče ulaska, kretanja i boravka državljana trećih zemalja”;

budući da je u svojoj Rezoluciji od 9. lipnja 1983. (5) u odnosu na, među ostalim, zajedničku putovnicu i uklanjanje pojedinačnih pregleda na granicama Zajednice, Europski parlament pozvao Vijeće i Komisiju da daju daljnje prijedloge, posebno s ciljem usklađivanjem politika viza i zakonodavstva u odnosu na strance;

budući da je uloga Komisije, u odnosu na ovlasti koje joj dodjeljuje Ugovor, promicati suradnju između država članica u području socijalne politike, posebno na različitim gore navedenim područjima te organizirati odgovarajuća savjetovanja u tu svrhu;

budući da je, s tim ciljem, Komisija donijela Odluku 85/381/EEZ (6) kojom utvrđuje prethodni postupak priopćavanja i savjetovanja o migracijskim politikama prema državama nečlanicama;

budući da je u svojoj presudi od 9. lipnja 1987., donesenoj u jedinstvenom postupku 281, 283, 284, 285 i 287/85 (Savezna Republika Njemačka, Francuska Republika, Kraljevina Nizozemska, Kraljevina Danska, Ujedinjena Kraljevina protiv Komisije), Sud odlučio da se suradnja između država članica u socijalnom području, predviđena u članku 118. prvom stavku Ugovora, proširuje na migracijske politike prema državama nečlanicama, tako da joj ovlasti za organiziranje savjetovanja, koje su Komisiji bile dane na temelju članka 118. drugog stavka, dopuštaju da donese obvezujuća pravila;

budući da ova Odluka preuzima sadržaj Odluke 85/381/EEZ s izmjenama koje određuje prethodno navedena presuda od 9. srpnja 1987.,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1. Države članice Komisiji i drugim državama članicama, pravovremeno, a najkasnije u trenutku njihove objave, daju prethodne informacije o:

—

nacrtu mjera koje one namjeravaju poduzeti u odnosu na radnike iz trećih zemalja i članove njihovih obitelji u području ulaska, boravka i zapošljavanja, uključujući nezakoniti ulazak, boravak i zapošljavanje kao i ostvarenje jednakog postupanja u odnosu na životne i radne uvjete, plaću i imovinska prava, promicanje integracije na tržište rada i u društvo, kao i dragovoljni povratak takvih osoba u njihove matične države,

—	nacrtu sporazuma koji se odnose na gore navedena pitanja, kao i o nacrtu sporazuma o suradnji o kojem namjeravaju pregovarati ili ponovno pregovarati s trećim zemljama, ako ti sporazumi uključuju odredbe koje se odnose na gore navedena pitanja,

—	nacrtu sporazuma koji se odnose na uvjete prebivanja i zapošljavanja njihovih državljana koji rade u trećim zemljama i na članove njihovih obitelji o kojima namjeravaju pregovarati ili ponovno pregovarati s tim državama.

2. Iz područja navedenih u stavku 1. države članice šalju Komisiji i drugim državama članicama tekstove odredaba važećih zakona i drugih propisa kao i tekstove sporazuma s trećim zemljama.

Članak 2.

1. Ako u roku od dva tjedna od primitka dokumenata navedenih u članku 1. država članica tako zahtijeva ili ako Komisija tako odluči na vlastitu inicijativu, Komisija nastavlja savjetovanje s državama članicama o tim dokumentima u roku od šest tjedana od njihova primitka.

Komisija odmah nastavlja ovo savjetovanje ako to od nje zahtijeva država članica kao hitno pitanje.

2. Komisija može u svakom trenutku na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu organizirati savjetovanje o nacrtu odredaba i sporazuma navedenih u članku 1., osim ako se radi o pitanjima o kojima je savjetovanje već održano i u vezi s kojima nije došlo do novih zaključaka.

Članak 3.

Ciljevi su postupka savjetovanja predviđenog u članku 2. stavku 1., među ostalim:

(a)	olakšati međusobnu razmjenu informacija i prepoznavanje problema od zajedničkog interesa i, u vezi s tim problemima, olakšati prihvaćanje zajedničke politike od strane država članica, posebno u odnosu na međunarodne dokumente vezane za migraciju;

(b)

ispitati mogućnost mjera koje mogu donijeti Zajednica ili države članice u područjima navedenima u članku 1., namijenjenih ostvarenju napretka prema usklađivanju nacionalnog zakonodavstva o strancima, promicanju uključenja najvećeg dijela zajedničkih odredbi u dvostrane sporazume i poboljšanju zaštite građana Zajednice koji rade i žive u trećim zemljama.

Članak 4.

1. Komisija organizira savjetovanje. Sastancima predsjedava Komisija koja također osigurava usluge tajništva.

2. Postupak savjetovanja koji predviđa ova Odluka ne utječe na odgovornosti već postojećih odbora, posebno Savjetodavnog i tehničkog odbora, kako je utvrđeno Uredbom Vijeća (EEZ) br. 1612/68 (7).

3. Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale pravilnu provedbu postupka savjetovanja, a posebno, kada je potrebno, čuvaju povjerljivu prirodu informacija koje su im s tim u vezi na raspolaganju.

Članak 5.

Ova je Odluka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. lipnja 1988.

Za Komisiju

Manuel MARÍN

Potpredsjednik

(1) SL C 34, 14.2.1976., str. 2.

(2) SL C 168, 8.7.1980., str. 1.

(3) SL C 186, 26.7.1985., str. 3.

(4) SL L 169, 29.6.1987., str. 26.

(5) SL C 184, 11.7.1983., str. 112.

(6) SL L 217, 14.8.1985., str. 25.

(7) SL L 257, 19.10.1968., str. 2.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31990L0269

L 156/9

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

29.05.1990.

DIREKTIVA VIJEĆA

od 29. svibnja 1990.

o minimumu zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta pri ručnom prenošenju tereta u slučajevima kad postoji opasnost osobito od ozljeda leđa radnika (Četvrta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)

(1990/269/EEZ)

VIJEĆE EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske ekonomske zajednice, a posebno njegov članak 118.a,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1) podnesen nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu,

u suradnji s Europskim parlamentom (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

budući da članak 118.a Ugovora predviđa da će Vijeće u obliku direktiva utvrditi minimum uvjeta potrebnih za poticanje poboljšanja, posebno u radnoj okolini, s ciljem povećanja razine zaštite zdravlja i sigurnosti radnika;

budući da se prema članku 118.a u tim direktivama mora izbjegavati propisivanje upravnih, financijskih i zakonskih ograničenja koja bi usporavala osnivanje i razvoj malih i srednjih poduzeća;

budući da priopćenje Komisije o njezinom programu koji se odnosi na sigurnost, higijenu i zdravlje na radu (4) predviđa donošenje direktiva koje imaju za cilj osigurati zdravlje i sigurnost radnika na radnom mjestu;

budući da je Vijeće, u svojoj Rezoluciji od 21. prosinca 1987. o sigurnosti, higijeni i zdravlju na radu (5), uzelo u obzir namjeru Komisije da mu u bliskoj budućnosti podnese direktivu o zaštiti od opasnosti koje nastaju pri ručnom prenošenju teških tereta;

budući da je ispunjavanje minimuma uvjeta s ciljem osiguravanja veće razine zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu neophodno za zaštitu zdravlja i sigurnosti radnika;

budući da je ova Direktiva pojedinačna u smislu članka 16. stavka 1. Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja u području sigurnosti i zdravlja radnika na radu (6); budući da su odredbe navedene direktive potpuno primjenjive na područje ručnog prenošenja tereta pri kojem postoji opasnost osobito od ozljede leđa radnika, ne dovodeći u pitanje strože i/ili posebne odredbe ove Direktive;

budući da ova Direktiva predstavlja praktični korak prema ostvarenju socijalne dimenzije unutarnjeg tržišta;

budući da se, u skladu s Odlukom 74/325/EEZ (7), Komisija savjetuje sa Savjetodavnim odborom za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu s ciljem izrade prijedloga u ovom području,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

ODJELJAK I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

1. Ova Direktiva, koja je četvrta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ, postavlja minimum zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta potrebnih za ručno prenošenje tereta pri kojem postoji opasnost osobito od ozljede leđa radnika.

2. Odredbe Direktive 89/391/EEZ u cijelosti se primjenjuju na čitavo područje iz stavka 1. ovog članka, ne dovodeći u pitanje strože i/ili posebne odredbe iz ove Direktive.

Članak 2.

Definicija

U smislu ove Direktive, „ručno prenošenje tereta” je svaki prijenos ili pridržavanje tereta od strane jednog ili više radnika, uključujući podizanje, spuštanje, guranje, povlačenje, nošenje ili pomicanje tereta koji, zbog svojih osobina ili nepovoljnih ergonomskih uvjeta, predstavlja opasnost osobito od ozljeda leđa radnika.

ODJELJAK II.

OBVEZE POSLODAVACA

Članak 3.

Opća odredba

1. Poslodavac je dužan poduzeti odgovarajuće organizacijske mjere ili koristiti odgovarajuća sredstva, posebno mehaničku opremu, kako bi izbjegao ručno prenošenje tereta.

2. U slučajevima kada se ne može izbjeći ručno prenošenje tereta, poslodavac je dužan poduzeti odgovarajuće organizacijske mjere, koristiti odgovarajuća sredstva ili osigurati radnicima takva sredstva kako bi se smanjila opasnost pri ručnom prenošenju takve vrste tereta, u skladu s Prilogom I.

Članak 4.

Organizacija radnih mjesta

U slučajevima kada se ne može izbjeći ručno prenošenje tereta, poslodavac je dužan organizirati radna mjesta tako da takvo obavljanje posla učini što je moguće sigurnijim i zdravijim te:

(a)	procijeniti, ako je moguće unaprijed, zdravstvene i sigurnosne uvjete za pojedinu vrstu posla, te naročito ispitati svojstva tereta uzimajući u obzir Prilog I.;

(b)	pobrinuti se da se izbjegne ili smanji opasnost, osobito od ozljeda leđa radnika, poduzimanjem odgovarajućih mjera, osobito vodeći računa o karakteristikama radne okoline i potrebama posla uzimajući u obzir Prilog I.

Članak 5.

Upućivanje na Prilog II.

Pri provedbi članka 6. stavka 3. točke (b) i članaka 14. i 15. Direktive 89/391/EEZ, treba uzeti u obzir Prilog II.

Članak 6.

Obavješćivanje i osposobljavanje radnika

1. Ne dovodeći u pitanje članak 10. Direktive 89/391/EEZ, radnici i/ili njihovi predstavnici se obavješćuju o svim mjerama koje se trebaju provesti u skladu s ovom Direktivom, a odnose se na zaštitu sigurnosti i zdravlja.

Poslodavci moraju osigurati da radnici i/ili njihovi predstavnici dobiju opće te, ako je moguće, i detaljnije podatke o:

—	težini tereta,

—	o težištu najteže strane, kad je paket utovaren na neuobičajen način.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 12. Direktive 83/391/EEZ, poslodavci moraju osigurati radnicima dodatnu odgovarajuću obuku i podatke o pravilnom rukovanju teretom i o mogućim opasnostima, osobito u slučajevima kad spomenuti zadaci nisu pravilno izvedeni, uzimajući u obzir priloge I. i II.

Članak 7.

Savjetovanje radnika i njihovo sudjelovanje

Savjetovanje i sudjelovanje radnika i/ili njihovih predstavnika odvija se u skladu s člankom 11. Direktive 89/391/EEZ o pitanjima na koje se odnosi ta direktiva, uključujući i njezine priloge.

ODJELJAK III.

OSTALE ODREDBE

Članak 8.

Prilagodbe priloga

Promjene u prilozima I. i II. koje su isključivo tehničke prirode, a posljedica su tehničkog napretka i promjena u međunarodnim propisima i specifikacijama ili znanjima u području ručnog prenošenja tereta, donose se u skladu s postupkom predviđenim člankom 17. Direktive 89/391/EEZ.

Članak 9.

Završne odredbe

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 1992.

One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu ili su donijele u području na koje se odnosi ova Direktiva.

3. Države članice izvješćuju Komisiju svake četiri godine o praktičnoj provedbi odredaba ove Direktive, navodeći stajališta poslodavaca i radnika.

Komisija o tome obavješćuje Europski parlament, Vijeće, Gospodarski i socijalni odbor i Savjetodavni odbor za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu.

4. Komisija periodično obavješćuje Europski parlament, Vijeće i Gospodarski i socijalni odbor o provedbi Direktive u smislu stavaka 1., 2. i 3.

Članak 10.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. svibnja 1990.

Za Vijeće

Predsjednik

B. AHERN

(1) SL C 117, 4.5.1988., str. 8.

(2) SL C 326, 19.12.1988., str. 137. i SL C 96, 17.4.1990., str. 82.

(3) SL C 318, 12.12.1988., str. 37.

(4) SL C 28, 3.2.1988., str. 3.

(5) SL C 28, 3.2.1988., str. 1.

(6) SL L 183, 29.6.1983., str. 1.

(7) SL L 185, 9.7.1974., str. 15.

PRILOG I. (1)

REFERENTNI ČIMBENICI

(članak 3. stavak 2., članak 4. točke (a) i (b) i članak 6. stavak 2.)

Osobine tereta

Ručno prenošenje tereta može predstavljati opasnost osobito od ozljede leđa, ako je teret:

—	pretežak ili prevelik,

—	nespretan ili težak za obuhvatiti,

—	nestabilan ili čiji se sadržaj može lako pomaknuti,

—	postavljen na način koji zahtijeva da ga se drži ili da se njime rukuje na određenoj udaljenosti od kontejnera, uz mogućnost savijanja ili iskrivljenja kontejnera,

—	kad postoji vjerojatnost da zbog svog oblika i/ili sastava može ozlijediti radnike, pogotovo u slučaju sudara.

Potreban fizički napor

Fizički napor može predstavljati osobito opasnost od ozljede leđa, ako:

—	je prenaporan,

—	izvodi se samo okretanjem kontejnera,

—	postoji vjerojatnost naglog pomicanja tereta,

—	izvodi se u nestabilnom položaju za tijelo.

Osobine radne okoline

Osobine radne okoline mogu povećati opasnost od ozljede leđa, ako:

—	nema dovoljno prostora, osobito u visinu, za obavljanje posla,

—	pod je neravan, te postoji opasnost od spoticanja, ili je klizak za obuću radnika,

—	radno mjesto ili radna okolina sprečavaju rukovanje teretom na sigurnoj visini ili iz primjerenog položaja radnika,

—	postoje razlike u visini poda ili radne površine zbog čega se teret mora premještati s različitih visina,

—	pod ili uporište za nogu su nestabilni,

—	temperatura, vlaga ili ventilacija je neprimjerena.

Obavljanje posla

Obavljanje posla može predstavljati opasnost, posebno za ozljedu leđa, ako uključuje jedan ili više sljedećih uvjeta:

—	suviše čest ili suviše dug fizički napor koji djeluje osobito na kralježnicu,

—	nedovoljan odmor ili vrijeme oporavka,

—	prekomjerne udaljenosti kod podizanja, spuštanja ili prenošenja,

—	brzinu rada koju nameće postupak, a koju radnik ne može promijeniti.

(1) U svjetlu provođenja analize koja uključuje veći broj čimbenika, moguće je istodobno pozvati se na različite čimbenike navedene u prilozima I. i II.

PRILOG II. (1)

POJEDINAČNI RIZIČNI ČIMBENICI

(članak 5. i članak 6. stavak 2.)

Radnik je izložen opasnosti ako:

—	zbog fizičkih nedostataka ne može obaviti određeni zadatak,

—	nosi neprikladnu odjeću, obuću ili druge neprikladne osobne stvari,

—	nema prikladno ili dostatno znanje ili osposobljenost.

(1) U svjetlu provođenja analize koja uključuje veći broj čimbenika moguće je istodobno pozvati se na različite čimbenike navedene u prilozima I. i II.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31991D0424

L 235/9

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.10.1990.

ODLUKA br. 146

od 10. listopada 1990.

o tumačenju članka 94. stavka 9. Uredbe (EEZ) br. 1408/71

(1991/424/EEZ)

ADMINISTRATIVNA KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA ZA SOCIJALNU SIGURNOST RADNIKA MIGRANATA,

uzimajući u obzir članak 81. točku (a) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, prema kojoj je odgovorna za rješavanje svih upravnih pitanja i pitanja u vezi tumačenja koja proizlaze iz Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i naknadnih Uredaba,

uzimajući u obzir članak 2. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. na temelju kojega priprema obrasce potvrda, ovjerenih izjava, iskaza, zahtjeva i drugih dokumenata potrebnih za primjenu Uredaba,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3427/89 od 30. listopada 1989. kojom se uvodi jedinstveno isplaćivanje obiteljskih davanja članovima obitelji koji ne borave na području nadležne države,

uzimajući u obzir članak 94. stavak 9., kako je izmijenjen navedenom Uredbom, koji s jedne strane propisuje da se obiteljski doplaci koje primaju zaposlene osobe u Francuskoj za članove svojih obitelji koji su na dan 15. studenoga 1989. boravili u nekoj drugoj državi članici, nastavljaju isplaćivati prema stopama, u okviru i u skladu s postupcima koji su bili važeći na taj dan sve dok njihov iznos prelazi iznos davanja koja bi se isplaćivala od 16. studenoga 1989. i sve dok se na dotične osobe primjenjuje francusko zakonodavstvo, a s druge strane propisuje da Administrativna komisija donosi mišljenje o postupku za provedbu ovog stavka, posebno u pogledu podjele troškova ovih doplataka,

budući da je važno točno utvrditi područje primjene članka 94. stavka 9. i uvjete njegove primjene;

budući da je potrebno utvrditi postupak koji omogućuje isplatu tih doplataka, s obzirom na odgovornosti dotičnih ustanova, usporedbu iznosa obiteljskih doplataka (zajamčeni iznos) i iznos francuskih obiteljskih davanja, isplate, ako je potrebno, dodatka koji je jednak razlici između ta dva iznosa, i podjele troškova ovih doplataka između dotičnih ustanova;

budući da je, nadalje, potrebno utvrditi stopu konverzije valuta koja će se koristiti u navedenom uspoređivanju;

budući da je potrebno izraditi dva specifična obrasca, od kojih jedan služi kao potvrda isplate obiteljskih doplataka za studeni 1989., a drugi kao potvrda o nastavku ili prekidu isplate obiteljskih doplataka u skladu s člankom 94. stavkom 9.;

budući da je jezik na kojem se obrasci moraju izdavati utvrđen u Preporuci Administrativne komisije br. 15;

budući da je, konačno, potrebno utvrditi rokove za ostvarivanje prava na primanja zajamčenih iznosa obiteljskih doplataka;

u skladu s uvjetima iz članka 80. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 1408/71,

ODLUČILA JE:

(a)

Odredbe članka 94. stavka 9. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 primjenjuju se ako je zaposlena osoba na koju se primjenjuje francusko zakonodavstvo na dan 15. studenoga 1989. primala obiteljske doplatke iz prijašnjeg članka 73. stavka 2. za članove svoje obitelji koji borave u nekoj drugoj državi članici; one se ne primjenjuju ako je pravo na obiteljska davanja stečeno u državi boravišta na dan 15. studenoga 1989.; one se trajno prestaju primjenjivati ako je pravo na obiteljska davanja naknadno stečeno u državi boravišta.

Nadalje, obiteljski doplaci koje osoba zaposlena u Francuskoj primi 15. studenoga 1989. za članove svoje obitelji koji borave u nekoj drugoj državi članici i dalje se isplaćuju u skladu s odredbama članka 94. stavka 9. sve dok članovi obitelji imaju boravište na području te druge države članice.

(b)

Obiteljski doplaci iz članka 94. stavka 9. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 su oni doplaci koji su zaposlenoj osobi u stvarnosti bili isplaćeni u studenome 1989. za članove njezine obitelji na temelju kojih je stekla pravo na te doplatke. Iznos tih doplataka predstavlja zajamčeni iznos.

Obiteljska davanja iz navedenog članka su francuska obiteljska davanja koja se zaposlenim osobama isplaćuju od 16. studenoga 1989.

(c)

Ako je iznos francuskih obiteljskih davanja, osim onih koji se isplaćuju jednokratno (a koja se pri usporedbi ne uzimaju u obzir), dva mjeseca zaredom veći od ili jednak zajamčenom iznosu za određeni mjesec, pravo na taj iznos trajno se uskraćuje.

U vezi s uvjetom iz članka 94. stavka 9. da se na dotičnu osobu i dalje primjenjuje francusko zakonodavstvo, prekidi rada manje od mjesec dana ili razdoblja privremene obustave rada u slučaju bolesti, majčinstva, nesreće na poslu, profesionalne bolesti ili nezaposlenosti neće se uzimati u obzir kod nastavka primanja plaće ili primanja odgovarajućih davanja prema francuskom zakonodavstvu, osim mirovine i rente ili zbog plaćenog dopusta, štrajka ili isključenja s rada.

(d)

Zajamčeni iznos se utvrđuje konačno. Iznos posebno ne može biti podvrgnut naknadnoj procjeni zbog promjene stope obiteljskih doplataka, po zakonodavstvu države članice na čijem području su članovi obitelji 15. studenoga 1989. boravili ili zbog povećanja broja članova obitelji.

Međutim, u slučaju naknadnog smanjenja broja članova obitelji iz članka 94. stavka 9. u državi članici boravišta zajamčeni iznos ponovno će se utvrditi na temelju broja preostalih članova obitelji po stopi i u okviru koji se primjenjuje na dan 15. studenoga 1989. na području navedene države članice.

(a)

Kako bi se nadležnoj francuskoj ustanovi omogućilo da utvrdi trebaju li se primjenjivati odredbe članka 94. stavka 9., ustanova u mjestu boravišta članova obitelji na dan 15. studenoga 1989. na zahtjev dotičnih osoba ili francuske ustanove daje izjavu u skladu s obrascem E 412 u nastavku, kojom potvrđuju jesu li obiteljski doplaci za studeni 1989. stvarno isplaćeni ili ne.

Ako su obiteljski doplaci isplaćeni, ustanova u mjestu boravišta na ovjerenoj izjavi posebno navodi članove obitelji za koje se doplaci isplaćuju, kao i iznos doplatka po članu obitelji ili za cijelu obitelj u skladu s odredbama zakonodavstva koje se primjenjuje.

Navedena ovjerena izjava također mora sadržavati podatke o tome je li se supružnik zaposlene osobe ili osoba kojoj su isplaćeni obiteljski doplaci u studenome 1989. bavila nekom djelatnošću ili aktivnošću koja se smatra takvom, u skladu s Odlukom br. 199.

(b)

Po primitku te ovjerene izjave, francuska nadležna ustanova prema potrebi uspoređuje iznos obiteljskih davanja iz druge rečenice stavka 1. točke (b) sa zajamčenim iznosom.

Ako je iznos obiteljskih davanja veći od ili jednak od zajamčenog iznosa, nadležna ustanova isplaćuje samo davanja.

Ako je iznos obiteljskih davanja manji od zajamčenog iznosa, francuska nadležna ustanova isplaćuje obiteljska davanja, a doplatak u iznosu koji je jednak razlici između zajamčenog iznosa i tih obiteljskih davanja isplaćuje ustanova u mjestu boravišta.

Ako je iznos francuskih obiteljskih davanja jednak nuli, doplatak koji isplaćuje ustanova u mjestu boravišta jednak je zajamčenom iznosu.

(c)	Za usporedbu iz prethodnog podstavka, francuska nadležna ustanova mora izvršiti konverziju zajamčenog iznosa u svoju valutu, koristeći pritom stopu konverzije iz članka 107. stavka 1. Uredbe (EEZ) br. 574/72. Stopa konverzije koja se uzima u obzir je stopa koja se primjenjivala 16. studenoga 1989.

(a)

Ako je potrebno radi razlike u iznosima potrebno isplatiti dodatni iznos, francuska nadležna ustanova svaki mjesec šalje ustanovi u mjestu boravišta potvrdu o produljenju ili prekidu plaćanja obiteljskih doplataka u skladu s obrascem E 413 F u nastavku.

Po primitku potvrde ustanova u mjestu boravišta isplaćuje dodatak koji je jednak razlici između zajamčenog iznosa i iznosa francuskih obiteljskih davanja u vlastitoj valuti u protuvrijednosti prema službenom deviznom tečaju na dan usporedbe.

(b)	Ako zakonodavstvo koje primjenjuje ustanova u mjestu boravišta predviđa isplatu obiteljskih davanja u nekim drukčijim intervalima osim mjesečno, navedena ustanova može isplaćivati dodatne diferencijalne iznose u takvim drukčijim intervalima.

(c)	Ako za osobu istekne pravo na povlastice iz članka 94. stavka 9., nadležna francuska ustanova koristi potvrdu iz prethodnih podstavaka kako bi ustanovu u mjestu boravišta obavijestila o stalnom prestanku prava na zajamčeni iznos.

Nadležna tijela država članica stavljaju na raspolaganje dotičnim nadležnim ustanovama obrasce iz stavka 2. točke (a) i stavka 3. točke (a). Ti su obrasci dostupni na službenim jezicima Zajednice, a sastavljeni su tako da su različite verzije potpuno usklađene i time svakoj osobi omogućuju dobivanje obrazaca na vlastitom jeziku.

5.	U slučaju novog utvrđivanja zajamčenog iznosa u skladu s uvjetima iz treće rečenice stavka 1. točke (d), ustanova u mjestu boravišta ponovno izdaje potvrde iz stavka 2. točke (a). Nadležna francuska ustanova potom ponovno provodi usporedbu prema stavku 2. točkama (b) i (c).

Troškovi doplataka koji čine iznos zajamčen člankom 94. stavkom 9. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 dijele se na sljedeći način:

—	francuska nadležna ustanova snosi dio tih doplataka do ukupnog iznosa obiteljskih davanja koja se zaposlenoj osobi u Francuskoj isplaćuju za članove njezine obitelji koji borave u nekoj drugoj državi članici,

—	ustanova u mjestu boravišta članova obitelji snosi iznos razlike između zajamčenog iznosa i iznosa tih obiteljskih davanja.

Međutim, Francuska i druga država članica ili njihova nadležna tijela mogu se sporazumjeti o drukčijem načinu podjele troškova i o tome moraju obavijestiti Administrativnu komisiju.

7.	Za korištenje prava iz članka 94. stavka 9. na primanje zajamčenog iznosa obiteljskih doplataka, rok od dvije godine u skladu s francuskim zakonodavstvom odgađa se do datuma početka primjene ove Odluke i primjenjuje se samo od toga datuma.

8.	Ova Odluka stupa na snagu prvoga dana mjeseca nakon objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Predsjednik Administrativne komisije

M. T. FERRARO

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31991D0425

L 235/21

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

10.10.1990.

ODLUKA br. 147

od 10. listopada 1990.

o primjeni članka 76. Uredbe (EEZ) br. 1408/71

(1991/425/EEZ)

ADMINISTRATIVNA KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA ZA SOCIJALNU SIGURNOST RADNIKA MIGRANATA,

uzimajući u obzir članak 81. točku (a) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, prema kojoj je odgovorna za rješavanje svih upravnih pitanja i pitanja u vezi s tumačenjima koja proizlaze iz Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i naknadnih Uredaba,

uzimajući u obzir članak 2. stavak 1. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. na temelju kojega Administrativna komisija ima obvezu pripremiti obrasce potvrda, ovjerenih izjava, iskaza, zahtjeva i drugih dokumenata potrebnih za primjenu uredaba,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3427/89 od 30. listopada 1989. o izmjeni, posebno članka 76., Uredbe (EEZ) br. 1408/71,

budući da članak 76. u stavku 1. sada predviđa da se u slučaju preklapanja prava na obiteljska davanja po zakonodavstvu nadležne države i po zakonodavstvu države boravišta članova obitelji iznos predviđen zakonodavstvom nadležne države umanjuje do iznosa predviđenog zakonodavstvom države boravišta članova obitelji, a u stavku 2. predviđa da nadležna ustanova druge države može primijeniti odredbe stavka 1. kao da su davanja priznata u prvoj državi ako se u državi boravišta ne podnese zahtjev za obiteljska davanja;

budući da je stoga potrebno odrediti postupak ili provedbu navedenog članka u pogledu podataka koje ustanova u mjestu boravišta treba dostaviti nadležnoj ustanovi za potrebe prije navedene obustave plaćanja, u pogledu usporedbe između iznosa koje su utvrdila dva predmetna zakonodavstva te u pogledu utvrđivanja diferencijalnih dodataka koje bi nadležna ustanova morala platiti;

budući da je u tu svrhu potrebno sastaviti izmijenjeni predložak obrasca E 411;

budući da je jezik na kojem se obrasci moraju izdavati utvrđen u Preporuci Administrativne komisije br. 15;

budući da je, konačno, potrebno odrediti stopu konverzije valuta koja će se koristiti u u navedenom uspoređivanju,

ODLUČILA JE:

(a)	Ako nadležna ustanova nema na raspolaganju podatke koji upućuju na obavljanje zanimanja (ili djelatnosti koja se smatra kao takva u smislu Odluke br. 119) kojim se ostvaruje pravo na obiteljska davanja u državi boravišta člana obitelji, ustanova treba plaćati obiteljska davanja u potpunosti.

(b)

U slučaju sumnje ili kada postoji sigurnost bavljenja zanimanjem (ili djelatnošću koja se smatra kao takva u smislu Odluke br. 119) kojim se ostvaruje pravo na obiteljska davanja u državi boravišta članova obitelji, nadležna ustanova može obustaviti plaćanje obiteljskih davanja. Tada odmah traži od ustanove u mjestu boravišta članova obitelji podatke u vezi s pravom na obiteljska davanja u državi boravišta članova obitelji, u skladu s izmijenjenim predloškom obrasca E 411 otisnutim niže.

Nadležna tijela država članica stavljaju taj obrazac na raspolaganje dotičnim nadležnim ustanovama. Taj je obrazac na raspolaganju na službenim jezicima Zajednice i oblikovan tako da su različite verzije u potpunosti usklađene te osoba može primiti obrazac na svojem jeziku.

(c)	Nadležna ustanova tada svake godine šalje obrazac E 411 ustanovi u mjestu boravišta članova obitelji. Ta ustanova vraća obrazac nadležnoj ustanovi u roku tri mjeseca od primitka.

(d)

Po prijmu informacija koje dostavlja ustanova u mjestu boravišta, nadležna ustanova za svakog člana obitelji uspoređuje iznos obiteljskih davanja predviđenih zakonodavstvom države boravišta članova obitelji (navedenih u informacijama koje je ovjerila ustanova u mjestu boravišta) te iznos obiteljskih davanja predviđen zakonodavstvom koje provodi.

(e)

Nakon obavljene usporedbe nadležna ustanova treba prema potrebi osigurati dodatak davanjima predviđenima zakonodavstvom države članice u kojoj članovi obitelji imaju boravište, koji je jednak razlici između davanja predviđenog navedenim zakonodavstvom i iznosom davanja priznatih u skladu sa zakonodavstvom nadležne države.

Iznos dodatka prvi se put utvrđuje najkasnije dvanaest mjeseci nakon stjecanja prava na davanja u državi članici u kojoj član obitelji ima boravište i u nadležnoj državi. Dodatak se nakon toga utvrđuje najmanje svakih dvanaest mjeseci.

Ako zakonodavstvo koje primjenjuje nadležna ustanova ne predviđa davanja za istog člana obitelji ili ako je iznos koji to zakonodavstvo predviđa manji od iznosa koji je ovjerila ustanova u mjestu boravišta članova obitelji, nadležna ustanova ne isplaćuje dodatak.

Kada su, u skladu sa zakonom, predviđena davanja za istog člana obitelji i kada je njihov iznos viši od iznosa koji je ovjerila ustanova u mjestu boravišta članova obitelji, plaća se dodatak jednak razlici između dvaju iznosa.

Ako su davanja priznata u skladu sa zakonodavstvom koje provodi nadležna ustanova, navedena ustanova ta davanja osigurava u potpunosti, dok zakonodavstvo države boravišta istog člana obitelji ne predviđa davanja.

Nadležna ustanova može pridodati iznose koji pripadaju kao dodatak cijeloj obitelji prije nego što osigura navedene iznose dotičnim osobama.

(f)	Nadležna ustanova može isplatiti predujam dodatka na ime razlike. U tom slučaju, ako se nakon toga pokaže da iznos predujma prelazi pripadajući iznos, nadležna ustanova to uređuje odbijanjem preplaćenog iznosa od dodatka koji se osobi isplaćuje u sljedećem razdoblju.

(g)

U slučaju da u državi boravišta članova obitelji nije podnesen zahtjev za obiteljskim davanjima te ako informacija koja je na raspolaganju ustanovi u mjestu boravišta ne dopušta da se navede iznos obiteljskih davanja koji bi bili priznati u slučaju podnošenja zahtjeva, navedena ustanova dostavlja nadležnoj ustanovi opću ljestvicu stopa predviđenu u zakonodavstvu koje ta ustanova primjenjuje, a na snazi je za dotično razdoblje ili razdoblja.

Za usporedbu obaju iznosa nadležna ustanova iznos obiteljskih davanja koji predviđa zakonodavstvo države boravišta članova obitelji pretvara u svoju valutu, koristeći stopu konverzije valuta iz članka 107. stavka 1. Uredbe (EEZ) br. 574/72. Stopa konverzije valuta koju treba uzeti u obzir stopa je koja se primjenjuje na dan kada je napravljena usporedba.

3.	Ova se Odluka primjenjuje od prvog dana mjeseca nakon objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Predsjednik Administrativne komisije

M.T. FERRARO

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31993D0068

L 022/124

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

25.06.1992.

ODLUKA br. 148

od 25. lipnja 1992.

o uporabi potvrde o zakonodavstvu koje se primjenjuje (obrazac E 101) kada razdoblje upućivanja ne traje duže od tri mjeseca

(1993/68/EEZ)

ADMINISTRATIVNA KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA ZA SOCIJALNU SIGURNOST RADNIKA MIGRANATA,

budući da bi Odluka br. 125 trebala biti izmijenjena zbog potrebe ograničavanja rizika od zlouporabe i budući da je s tim ciljem potrebno u svim slučajevima unijeti poseban datum u polje 5 obrasca E 101;

budući da zbog uvjeta modernog ekonomskog života mnogi zaposlenici industrijskih, trgovačkih i poljoprivrednih poduzeća moraju ići na česta kratka putovanja u inozemstvo za dobrobit poduzeća koje ih zapošljava;

budući da je u takvim slučajevima teško pravovremeno od određene institucije države u kojoj poduzeće ima svoje registrirano sjedište prije odlaska dobiti potvrdu o primjenjivom zakonodavstvu;

budući da postoje temelji da se postupak izdavanja potvrde o zakonodavstvu koje se primjenjuje učini fleksibilnijim kako bi se osiguralo da osigurana osoba sa sobom ima isprave koje dokazuju da privremeno boravi u jednoj državi članici poslovno te da je i dalje obuhvaćena zakonodavstvom države u kojoj je smješteno poduzeće koje je zapošljava,

ODLUČILA JE:

(1) Za razdoblja upućivanja koja nisu duža od tri mjeseca, institucija iz članka 11. stavka 1. Uredbe (EEZ) br. 574/72 može na zahtjev izdati poduzećima preslike obrasca E 101 sa serijskim brojem, u kojem trebaju popuniti samo polje 5.

(2) Poduzeće popunjava dvije preslike obrasca. Jednu od tih preslika uručuje se radniku prije odlaska, a druga preslika šalje se u roku od 24 sata određenoj instituciji države u kojoj poduzeće ima svoje registrirano sjedište.

(3) Ova Odluka, koja zamjenjuje Odluku br. 125, stupa na snagu prvog dana mjeseca koji slijedi nakon dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Predsjednik Administrativne komisije

S. PINTO PIZARRO

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31997R1290

L 176/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.06.1997.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1290/97

od 27. lipnja 1997.

o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 51. i 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1), podnesen nakon konzultacije s Administrativnom komisijom za socijalnu sigurnost radnika migranata,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

(1)

budući da treba donijeti određene izmjene Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (4), i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i njihove obitelji koje se kreću unutar Zajednice (5); budući da su neke od tih izmjena povezane s promjenama koje su države članice uvele u svoje zakonodavstvo o socijalnoj sigurnosti, dok su druge tehničke prirode i namijenjene su tomu da navedene Uredbe učine cjelovitijima;

(2)	budući da je zbog jasnoće preporučljivo prilagoditi zadnju rečenicu članka 1. točke (f) podtočke i., u vezi sa značenjem izraza „član obitelji”;

(3)	budući da bi se među osobe obuhvaćene Uredbom (EEZ) br. 1408/71 izričito moralo uključiti članove obitelji i nadživjele osobe iza državnih službenika te s njima izjednačene osobe;

(4)

budući da je poželjno da se osobe koje radi studija ili strukovnog osposobljavanja privremeno borave u državi članici koja nije nadležna država, te članovi njihovih obitelji koji ih prate, obuhvate odredbama članka 22. stavka 1. točke (a) Uredbe (EEZ) br. 1408/71 za svaki slučaj koji iziskuje davanja; budući da treba uzeti u obzir administrativne teškoće koje se mogu pojaviti u Kraljevini Nizozemskoj te za poslovanje s njom predvidjeti prijelazno razdoblje;

(5)	budući da će modernizacija postojećih sredstava za razmjenu informacija između ustanova socijalne sigurnosti u državama članicama poboljšati usluge koje se pružaju osiguranim osobama koje se kreću unutar Zajednice;

(6)	budući da uporaba telematskih usluga za razmjenu podataka između ustanova zahtijeva odredbe koje jamče da se dokumenti koji se razmjenjuju elektronskim sredstvima prihvaćaju kao istovrijedni papirnatim dokumentima;

(7)	budući da takve razmjene treba izvršiti u skladu s odredbama Zajednice o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka;

(8)	budući da razvoj i uporaba telematskih usluga za razmjenu informacija zahtijeva osnivanje Tehničke komisije pod okriljem Administrativne komisije za socijalnu sigurnost radnika migranata, s posebnim odgovornostima na području obrade podataka;

(9)	budući da je potrebno izmijeniti dio II. Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 1408/71 kako bi se pojasnio opseg navoda u rubrici „E. FRANCUSKA”;

(10)	budući da je potrebno, zbog izmjena u relevantnom zakonodavstvu Španjolske, izmijeniti rubriku „D. ŠPANJOLSKA” u dijelu I. Priloga II.;

(11)	budući da su, zbog uzimanja u obzir ujedinjavanja odgovarajućeg španjolskog zakonodavstva, potrebne prilagodbe u rubrici „D. ŠPANJOLSKA” u Prilogu II.a; budući da treba prilagoditi i rubrike „L. PORTUGAL” i „N. ŠVEDSKA” jer se promijenilo imenovanje nekih davanja;

(12)	budući da treba zbog zakonodavnih promjena u Njemačkoj i Luksemburgu izbrisati pozivanje na sporazum između ovih dviju država članica iz točke 3., dijela D, Priloga IV. Uredbi (EEZ) br. 1408/71;

(13)	budući da točku 2. u rubrici „B. DANSKA” u Prilogu VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71 treba prilagoditi kako bi se uzele u obzir posebne značajke danskog zakonodavstva koje uređuje osiguranje za slučaj bolesti;

(14)	budući da su zbog promjena u odgovarajućemu njemačkom zakonodavstvu potrebne prilagodbe u rubrici „C. NJEMAČKA” u Prilogu VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71;

(15)	budući da treba uzeti u obzir nove odredbe u španjolskom zakonodavstvu koje uređuju dobrovoljno osiguranje dužnosnika u međunarodnim organizacijama s boravištem u inozemstvu; budući da treba dosljednije urediti tekst točaka 1. i 2. u rubrici „D. ŠPANJOLSKA” u Prilogu VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71;

(16)

budući da je potrebno proširiti i rubriku „F. GRČKA” u Prilogu VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71 kako bi se osiguralo da aktivni ili umirovljeni državni službenici, s njima izjednačene osobe i članovi njihovih obitelji mogu u slučaju bolesti i/ili majčinstva ostvarivati davanja u naravi u slučaju trenutačne potrebe tijekom privremenog boravka na području druge države članice ili za vrijeme putovanja u drugu državu članicu, kako bi dobili njegu primjerenu njihovom zdravstvenom stanju uz prethodno odobrenje nadležne grčke ustanove;

(17)	budući da je potrebno proširiti opseg članka 22.b Uredbe (EEZ) br. 1408/71 na sve državne službenike, s njima izjednačene osobe i članove njihovih obitelji koji su osigurani u posebnom grčkom sustavu zdravstvenog osiguranja;

(18)

budući da je, kao posljedica uvođenja Uredbe (EEZ) br. 1247/92 i promjena u odgovarajućem zakonodavstvu Ujedinjene Kraljevine, potrebno izmijeniti točku 11. u rubrici „O. UJEDINJENA KRALJEVINA” u Prilogu VI. kako bi se, s jedne strane, pojasnilo da se na doplatak za njegu (attendance allowance) ne primjenjuje članak 10. navedene Uredbe i, s druge strane, da se neka posebna nedoprinosna davanja za potrebe davanja za slučaj bolesti smatraju mirovinama;

(19)	budući da se radi promjena koje su uvele uredbe (EZ) br. 3095/95 i (EZ) br. 3096/95 i novi članak 22.c pokazalo potrebnim dopuniti članak 93. Uredbe (EEZ) br. 574/72;

(20)

budući da su, nakon preustrojstva uprave u Belgiji, Danskoj, Njemačkoj, Španjolskoj, Grčkoj, Nizozemskoj i Portugalu, potrebne odgovarajuće izmjene u rubrikama „A. BELGIJA” u prilozima 1., 4. i 10.; „B. DANSKA” u prilozima 2., 3., 4. i 10.; „C. NJEMAČKA” u prilozima 2., 3., 4., 6. i 10.; „D. ŠPANJOLSKA” u prilozima 1. i 10.; „F. GRČKA” u prilozima 1. i 10.; „J. NIZOZEMSKA” u Prilogu 1.; „L. PORTUGAL” u prilozima 1., 2., 3., 4. i 10.; i „N. ŠVEDSKA” u Prilogu 10. Uredbi (EEZ) br. 574/72;

(21)	budući da treba dodati rubrike „58. FRANCUSKA-FINSKA” i „59. FRANCUSKA-ŠVEDSKA” te prilagoditi rubrike „12. BELGIJA-FINSKA”, „17. DANSKA-FRANCUSKA”, „54. FRANCUSKA-LUKSEMBURG” i „102. FINSKA- UJEDINJENA KRALJEVINA” u Prilogu 5. Uredbi (EEZ) br. 574/72;

(22)	budući da treba dopuniti Prilog 8. Uredbi (EEZ) br. 574/72;

(23)	budući da treba prilagoditi tekst u rubrici „C. NJEMAČKA” u Prilogu 9. Uredbi (EEZ) br. 574/72;

(24)	budući da je radi postizanja cilja slobode kretanja radnika unutar Zajednice potrebno primjereno izmijeniti propise koji koordiniraju nacionalne sustave sigurnosti obvezujućim pravnim instrumentom Zajednice koji je izravno primjenjiv u svakoj državi članici,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EEZ) br. 1408/71 mijenja se kako slijedi:

1.	Posljednja rečenica članka 1. točke (f) podtočke i. zamjenjuje se sljedećim: „Ako zakonodavstvo države članice ne omogućuje razlikovanje članova obitelji od drugih osoba na koje se primjenjuje, izraz ‚član obitelji’ ima značenje koje mu je određeno u Prilogu I.”.

U članku 2. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim stavkom:

„3. Ova se Uredba primjenjuje na državne službenike i osobe koje su u skladu sa zakonodavstvom koje se primjenjuje s njima izjednačene, u slučajevima kada se na njih primjenjuje ili se primjenjivalo zakonodavstvo države članice na koje se ova Uredba odnosi, kao i na članove njihovih obitelji i nadživjele osobe.”.

Sljedeći članak umeće se nakon članka 22.b:

„Članak 22.c

Studij u državi članici koja nije nadležna država - privremeno boravište u državi u kojoj se studira

Osoba iz članka 22. stavaka 1. i 3., i članka 22.a, koja privremeno boravi u državi članici koja nije nadležna država radi studija ili strukovnog osposobljavanja koji dovode do kvalifikacije koju službeno priznaju tijela države članice, i članovi njene obitelji koji ju prate za vrijeme njezinog privremenog boravka, obuhvaćeni su odredbom članka 22. stavka 1. točke (a) za svaki slučaj koji iziskuje davanja tijekom privremenog boravka na području države članice u kojoj takva osoba studira ili je na osposobljavanju”.

U članku 81., točka (d) zamjenjuje se sljedećim:

„(d)

poticati i razvijati suradnju između država članica modernizirajući postupke za razmjenu podataka, posebno prilagodbom tijeka podataka između ustanova za potrebe telematske razmjene, uzimajući u obzir razvoj obrade podataka u svakoj državi članici. Glavni je cilj takve modernizacije ubrzavanje ostvarivanja davanja.”.

Sljedeći stavak dodaje se članku 85.:

„3. Elektroničku poruku koju pošalje ustanova u skladu s odredbama ove Uredbe i provedbene Uredbe ne može odbaciti nijedno tijelo ni ustanova druge države članice na temelju toga što je primljena elektroničkim putem, nakon što je ustanova koja ju je primila izjavila da je sposobna primati elektroničke poruke. Reprodukcija i zapis takvih poruka smatra se ispravnom i točnom reprodukcijom originalnog dokumenta ili snimkom informacije na koju se odnosi, osim ako postoji dokaz o suprotnom.

Elektronička poruka smatra se valjanom ako računalni sustav na kojem je poruka snimljena sadrži potrebne zaštitne mjere koje onemogućuju bilo kakve ispravke, otkrivanje informacija ili pristup zapisu. U svakom trenutku mora biti moguće reproducirati snimljenu informaciju u izravno čitljivom obliku. Kada se elektronička poruka šalje iz jedne ustanove socijalne sigurnosti u drugu, poduzimaju se odgovarajuće mjere sigurnosti u skladu s odgovarajućim odredbama Zajednice.”.

6.	U dijelu II. Priloga I., tekst u rubrici „E. FRANCUSKA” zamjenjuje se sljedećim tekstom: „E. FRANCUSKA U smislu određivanja prava na obiteljske doplatke ili obiteljska davanja, izraz ‚član obitelji’ znači bilo koja osoba navedena u članku L 512-3 Zakonika o socijalnoj sigurnosti.”.

U dijelu I. Priloga II., točka 1. u rubrici „D. ŠPANJOLSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Samozaposlene osobe iz članka 10. stavka 2. točke (c), pročišćenog teksta Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti (Kraljevski zakonodavni ukaz br. 1/1994 od 20. lipnja 1994.) i članka 3. Odluke 2530/1970 od 20. kolovoza 1970. koji uređuju posebne sustave za samozaposlene osobe koje se pridruže strukovnom udruženju i odluče postati članovi uzajamnog osiguravajućeg društva koje je osnovalo navedeno udruženje umjesto da se priključe u posebni sustav socijalne sigurnosti za samozaposlene osobe.”.

Prilog II.a mijenja se kako slijedi:

(a)

točka (c) u rubrici „D. ŠPANJOLSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	nedoprinosne invalidske mirovine i starosne mirovine te davanja za uzdržavanu djecu u skladu s člankom 38. stavkom 1. točkama (c) i (d) pročišćenog teksta Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti odobrenom Kraljevskim zakonodavnim ukazom br. 1/1994 od 20. lipnja 1994.”;

(b)

točka (h) u rubrici „L. PORTUGAL” zamjenjuje se sljedećim:

„(h)	Doplatak za njegu (attendance allowance) za osobe koje primaju invalidske ili starosne mirovine ili mirovine za udovice i siročad (Uredba sa zakonskom snagom br. 160/80 od 27. svibnja 1980. i provedbena Naredba br. 1066/94 od 5. prosinca 1994.)”;

(c)

u rubrici „N. ŠVEDSKA” točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Dodaci za stanovanje za osobe koje primaju mirovinu (Zakon 1994:308).”.

9.	U točki 3. dijela D Priloga IV. briše se pozivanje na Sporazum od 20. srpnja 1978. između Vlade Velikog Vojvodstva Luksemburga i Vlade Savezne Republike Njemačke.

10.

Prilog VI. mijenja se kako slijedi:

(a)

u rubrici „B. DANSKA” točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

2. Osobe koje u skladu s poglavljem 1. glave III. Uredbe imaju pravo na davanja u naravi tijekom razdoblja privremenog boravka ili boravka u Danskoj imaju pravo na takva davanja pod istim uvjetima kakvi su po danskom zakonodavstvu navedeni za osobe koje, prema Zakonu o zdravstvenom osiguranju (lov om offentlig sygesikring) pripadaju razredu 1. Međutim, osobe koje počnu boraviti u Danskoj i koje se pridruže danskom sustavu zdravstvenog osiguranja mogu, pod jednakim uvjetima kao osigurani danski državljani, odlučiti da pripadaju u razred 2.”;

(b)

u rubrici „C. NJEMAČKA” točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

3. Ako primjena ove Uredbe ili kasnijih propisa o socijalnoj sigurnosti stavi izniman teret na određene ustanove osiguranja za slučaj bolesti, to će se nadoknaditi u cijelosti ili djelomično. Njemačko tijelo za vezu za osiguranja za slučaj bolesti za strane zemlje u Bonnu (Krankenversicherung — Ausland) odlučuje o takvoj nadoknadi zajedničkim dogovorom s drugim središnjim udruženjima fondova za slučaj bolesti. Sredstva koja su potrebna za obavljanje takvih nadoknada dijele se između ustanova osiguranja za slučaj bolesti u razmjeru prema prosječnom broju članova tijekom prethodne godine, s iznimkom umirovljenih članova.”;

(c)

u rubrici „D. ŠPANJOLSKA” točke 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

1. Uvjet obavljanja djelatnosti u svojstvu zaposlene ili samozaposlene osobe, ili uvjet prijašnjeg obveznog osiguranja za isti osigurani slučaj u okviru sustava organiziranog u korist zaposlenih ili samozaposlenih osoba iste države članice, naveden u članku 1. točki (a) podtočki iv. ove Uredbe, neće se zahtijevati od osoba koje su se kao dužnosnici ili zaposlenici u međuvladinoj međunarodnoj organizaciji u skladu s odredbama Kraljevskog ukaza br. 317/1985 od 6. veljače 1985. dobrovoljno pridružile općem sustavu socijalne sigurnosti.

2. U skladu s načelom jednakog postupanja davanja koja osigurava Kraljevski ukaz br. 2805/79 od 7. prosinca 1979. o dobrovoljnom uključenju u opći sustav socijalne sigurnosti proširuju se na državljane drugih država članica, izbjeglice i osobe bez državljanstva koje, prihvaćajući zaposlenje u međunarodnom tijelu, prestaju biti obvezno osigurani u španjolskom sustavu socijalne sigurnosti.”;

(d)

u rubrici „F. GRČKA” dodaju se sljedeće točke:

7. Aktivni ili umirovljeni državni službenici, s njima izjednačene osobe i članovi njihovih obitelji, koji su obuhvaćeni posebnim sustavom zdravstvene skrbi, mogu ostvarivati hitno potrebna davanja u naravi za slučaj bolesti ili majčinstva tijekom privremenog boravka na području druge države članice ili kad s prethodnim odobrenjem nadležne grčke ustanove tamo otputuju kako bi dobili njegu primjerenu svojem zdravstvenom stanju, u skladu s postupcima navedenima u članku 22. stavku 1. točkama (a) i (c), članku 22. stavku 3. i članku 31. točki (a) ove Uredbe, pod istim uvjetima kao zaposlene i samozaposlene osobe koje su obuhvaćene grčkim zakonodavstvom o socijalnoj sigurnosti (zakonski sustavi).

8. Članak 22.b primjenjuje se analogno na sve državne službenike, s njima izjednačene osobe i članove njihove obitelji koji su obuhvaćeni posebnim grčkim sustavom zdravstvene skrbi.”;

(e)	u rubrici „O. UJEDINJENA KRALJEVINA” točka 11. zamjenjuje se sljedećim: 11. Za potrebe članaka 27., 28., 28.a, 29., 30. i 31. ove Uredbe, davanja koja se isplaćuju izvan Ujedinene Kraljevine isključivo radi članka 95.b, stavka 8. Uredbe smatraju se davanjima za slučaj invalidnosti.”.

Članak 2.

Uredba (EEZ) br. 574/72 mijenja se kako slijedi:

U članku 2. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim stavkom:

„1. Obrasce potvrda, ovjerenih iskaza, izjava, zahtjeva i drugih dokumenata koji su potrebni za primjenu Uredbe i provedbene Uredbe sastavlja Administrativna komisija.

Dvije države članice ili njihova nadležna tijela mogu zajedničkim sporazumom i nakon što dobiju mišljenje Administrativne komisije donijeti pojednostavljene obrasce za međusobnu uporabu.

Potvrde, ovjereni iskazi, izjave, zahtjevi i drugi dokumenti mogu se slati između ustanova u papirnatom obliku ili putem telematskih usluga kao standardizirane elektroničke poruke u skladu s odredbama glave VI.a. Razmjena informacija putem telematskih usluga ovisi o sporazumu između nadležnih tijela države članice pošiljateljice i države članice primateljice.”.

U članku 93. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Stvarni iznos davanja u naravi osiguranih na temelju članka 19. stavaka 1. i 2. Uredbe zaposlenim i samozaposlenim osobama te članovima njihovih obitelji koji borave na području iste države članice, i davanja u naravi predviđena na temelju članka 21. stavka 2., članaka od 22. do 22.c, članka 25. stavaka 1., 3. i 4., članka 26., članka 29. stavka 1. i članka 31. Uredbe nadoknadit će nadležna ustanova ustanovi koja je osigurala navedena davanja, kako je prikazano u računima te ustanove.”.

3.	Sljedeći naslov umeće se nakon članka 116.: „GLAVA VI.a ODREDBE KOJE UREĐUJU ELEKTRONIČKU OBRADU PODATAKA”.

Članak 117. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 117.

Obrada podataka

1. Administrativna komisija, na temelju studija i prijedloga Tehničke komisije iz članka 117.c provedbene Uredbe, prilagođuje obrasce potvrda, ovjerenih iskaza, izjava, zahtjeva i drugih dokumenata novim tehnikama obrade podataka, kao i kanale za odašiljanje i postupke prijenosa podataka koji su potrebni za primjenu Uredbe i provedbene Uredbe.

2. Administrativna komisija poduzima potrebne mjere za osiguravanje opće primjene ovih prilagođenih obrazaca, kanala za odašiljanje i postupaka, uzimajući u obzir razvoj novih tehnika obrade podataka u svakoj državi članici.”.

Sljedeći se članci umeću nakon članka 117.:

„Članak 117.a

Telematske usluge

1. Države članice postupno promiču uporabu telematskih usluga za razmjenu onih podataka između ustanova koji su potrebni za primjenu Uredbe i provedbene Uredbe.

Europska komisija daje potporu aktivnostima od zajedničkog interesa čim države članice ustanove telematske usluge.

2. Administrativna komisija, na temelju prijedloga Tehničke komisije iz članka 117.c provedbene Uredbe, donosi zajednička pravila o arhitekturi telematskih usluga, posebno glede sigurnosti i uporabe normativa.

Članak 117.b

Funkcioniranje telematskih usluga

1. Svaka država članica odgovorna je za upravljanje svojim dijelom telematskih usluga u skladu s odredbama Zajednice o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka.

2. Administrativna komisija navodi odredbe za rad zajedničkog dijela telematskih usluga.

Članak 117.c

Tehnička komisija za obradu podataka

1. Administrativna komisija osniva Tehničku komisiju, koja dostavlja izvještaje i obrazloženo mišljenje prije nego se donesu odluke na temelju članaka 117., 117.a i 117.b. Administrativna komisija određuje način funkcioniranja i sastav Tehničke komisije.

2. Tehnička komisija:

(a)	prikuplja odgovarajuće tehničke dokumente i priprema studije i radi istraživanja potrebna zbog primjene ove glave;

(b)	podnosi Administrativnoj komisiji izvještaje i obrazložena mišljenja iz stavka 1.;

(c)	obavlja sve druge zadaće i studije o pitanjima koja joj upućuje Administrativna komisija.”.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)

tekst u rubrici „A. BELGIJA” zamjenjuje se sljedećim:

„A. BELGIJA

1. Ministre des affaires sociales, BruxellesMinister van Soziale Zaken, Brussel (Ministar za socijalna pitanja, Bruxelles)

2. Ministre de l’agriculture et des petites et moyennes entreprises, BruxellesMinister van Landbouw en de Kleine en Middelgrote Ondernemingen, Brussel (Ministar za poljoprivredu i malo i srednje poduzetništvo, Bruxelles)”;

(b)	točke 1. i 2. u rubrici „F. GRČKA” zamjenjuju se sljedećim: 1. Ministar rada i socijalne sigurnosti, Atena 2. Ministar zdravstva i socijalne skrbi, Atena”;

(c)	točka 2. u rubrici „J. NIZOZEMSKA” zamjenjuje se sljedećim: 2. Minister van Volksgezondheid, Welzijn en Sport (Ministar za javno zdravlje, socijalnu skrb i sport), Rijswijk”;

(d)

točke 1. i 3. u rubrici „L. PORTUGAL” zamjenjuju se sljedećim:

1. Ministro da Solidariedade e Segurança Social, Lisboa (Ministar za solidarnost i socijalnu sigurnost, Lisabon)

3. Secretário Regional da Saúde e Segurança Social da Região Autónoma dos Açores (Regionalni tajnik za zdravstvo i socijalnu sigurnost autonomne regije Azorskih otoka), Angra do Heroísmo”.

Prilog 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

u rubrici „B. DANSKA”:

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Bolest i majčinstvo

(a)	Davanja u naravi: Nadležna amstkommune (područna uprava). U općini Kopenhagen: Magistraten (općinska uprava); u općini Frederiksberg: općinska uprava. Bolnički tretman u tim dvjema općinama: Hovedstadens Sygehusfælleskab (Udruženje bolnica glavnoga grada);

(b)	Novčana davanja: Lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odensea, Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

ii.

točka 2. podtočka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	Davanja za rehabilitaciju: Lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odensea, Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

iii.

točka 4. podtočka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	Dnevni doplaci: Lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odensea, Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

iv.	točka 5. zamjenjuje se sljedećim: „5. Posmrtna pripomoć Lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odensea, Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

v.	točka 7. zamjenjuje se sljedećim: „7. Obiteljska davanja (obiteljski doplaci) Lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odense,a Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

(b)

u rubrici „C. NJEMAČKA”:

i.	u točki 1. podtočki (a) riječi „nadležni Allgemeine Ortskrankenkasse (Opći lokalni fond za slučaj bolesti) u mjestu boravišta dotične osobe” zamjenjuje se riječima „Fond za slučaj bolesti koji je odabrala dotična osoba u mjestu boravišta.”;

ii.	u točki 1. podtočki (b) riječi „Allgemeine Ortskrankenkasse Bonn (Opći lokalni fond za slučaj bolesti, Bonn)”, Bonn zamjenjuje se riječima „Fond za slučaj bolesti koji je dotična osoba odabrala na području Bonna.”;

iii.

u točki 1. podtočki (c) trećem odjeljku brišu se i. i ii. Riječi „Allgemeine Ortskrankenkasse Bonn (Opći lokalni fond za slučaj bolesti, Bonn), Bonn” i „ustanova za osiguranje za slučaj bolesti kod koje je podnositelj zahtjeva ili umirovljenik osiguran” zamjenjuju se s „fond za osiguranje u slučaju bolesti koji je odabrala dotična osoba u mjestu boravišta. Ako bi u skladu s tim nadležna bila Allgemeine Ortskrankenkassse (Opći lokalni fond za slučaj bolesti), osoba pripada pod AOK-Rheinland, Regional-direktion Bonn (Lokalni opći fond za slučaj bolesti — Porajnje, Regionalna uprava Bonn).”;

iv.

u točki 2. podtočki (a) i. peta alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—	ako dotična osoba boravi u Danskoj, Finskoj ili Švedskoj ili je danski, finski ili švedski državljanin s boravištem na području države koja nije članica: Landesversicherungsanstalt Schleswig-Holstein (Regionalni ured za osiguranje Schleswig-Holstein), Lübeck”;

u točki 2. podtočki (a) i., dodaje se sljedeća alineja:

„—	ako dotična osoba boravi u Austriji ili je austrijski državljanin s boravištem na području države koja nije članica: Landesversicherungsanstalt Oberbayern (Regionalni ured za osiguranje Gornje Bavarske), München”;

vi.

u točki 2. podtočki (b) peta alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—	ako je posljednji doprinos prema zakonodavstvu druge države članice uplaćen ustanovi za mirovinsko osiguranje Danske, Finske ili Švedske: Landesversicherungsanstalt Schleswig-Holstein (Regionalni ured za osiguranje Schleswig-Holstein), Lübeck”;

vii.

sljedeća alineja dodaje se u točki 2. podtočki (b):

„—	ako je posljednji doprinos prema zakonodavstvu druge države članice uplaćen ustanovi za mirovinsko osiguranje Austrije: Landesversicherungsanstalt Oberbayern (Regionalni ured za osiguranje Gornje Bavarske), München”;

(c)	pod točkama I.3, II.3 i III.3 rubrike „L.PORTUGAL” navod u desnom stupcu zamjenjuje se sljedećim: „Centro Nacional de Protecção contra os Riscos Profissionais (Nacionalni centar za zaštitu od profesionalnih rizika)”.

Prilog 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

u rubrici „B. DANSKA”:

točka 1. podtočka (a) ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.	u smislu primjene članaka 18. i 25. provedbene Uredbe: lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odensea, Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

ii.

točka I. podtočka (d) ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.	u smislu primjene članka 61. provedbene Uredbe: lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odensea, Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

iii.

točka 2. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„i.

u smislu primjene članaka 19.a, 20., 21. i 31. provedbene Uredbe:

nadležna amstkommune (područna uprava). U općini Kopenhagena: Magistraten (općinska uprava); u općini Frederiksberga: općinska uprava. Bolničko liječenje u bolnici u tim dvjema općinama: Hovedstadens Sygehusfælleskab (Udruženje bolnica glavnoga grada);

ii.	u smislu primjene članka 24. provedbene Uredbe: lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odensea, Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

iv.

točka 2. podtočka (b) ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.	u smislu primjene članka 64. provedbene Uredbe: lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odensea, Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

(b)

u rubrici „C. NJEMAČKA”:

i.	točka 1. zamjenjuje se sljedećim: 1. U svim slučajevima: fond za slučaj bolesti koji je odabrala dotična osoba u mjestu boravišta ili privremenog boravišta.”;

ii.

točka 3. podtočka (a) vi. zamjenjuje se sljedećim i dodaje se novi odlomak iza ix.:

„vi.	poslovanje s Danskom, Finskom i Švedskom: Landesversicherungsanstalt Schleswig-Holstein (Regionalni ured za osiguranje Schleswig-Holsteina), Lübeck.”;

(…)

„x.	poslovanje s Austrijom: Landesversicherungsanstalt Oberbayern (Regionalni ured za osiguranje Gornje Bavarske), München.”;

(c)	pod točkama I.3, II.3 i III.3 rubrike „L.PORTUGAL” navod u desnom stupcu zamjenjuje se sljedećim: „Centro Nacional de Protecção contra os Riscos Profissionais (Nacionalni centar za zaštitu od profesionalnih rizika)”.

Prilog 4. mijenja se kako slijedi:

(a)	u točki 4. podtočki (b) rubrike „A. BELGIJA” navod u desnom stupcu zamjenjuje se sljedećim: „Ministère des affaires sociales, de la santé publique et de l’environnement (Ministarstvo za socijalna pitanja, javno zdravlje i okoliš), Bruxelles”;

(b)	u točki 7. rubrike „B. DANSKA” u desnom stupcu izraz „Socialministeriet (Ministarstvo za socijalna pitanja)” zamjenjuje se izrazom „Direktoratet for Social Sikring og Bistand (Uprava za socijalnu sigurnost i pomoć)”;

(c)

u rubrici „C. NJEMAČKA”, točka 3. podtočka (b) ii. zamjenjuje se sljedećim i dodaje se novi odlomak x.:

„ii.	poslovanje s Danskom, Finskom i Švedskom: Landesversicherungsanstalt Schleswig-Holstein (Regionalni ured za osiguranje Schleswig-Holsteina), Lübeck.”;

(…)

„x.	poslovanje s Austrijom: Landesversicherungsanstalt Oberbayern (Regionalni ured za osiguranje Gornje Bavarske), München”;

(d)	u rubrici „L. PORTUGAL” navod u desnom stupcu zamjenjuje se sljedećim: „Departamento de Relações Internacionais de Segurança Social (Odjel za međunarodne odnose u području socijalne sigurnosti), Lisabon”.

10.

Prilog 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

u rubrici „12. BELGIJA-FINSKA” riječi „ne primjenjuje se” zamjenjuju se sljedećim tekstom:

„Razmjena pisama od 18. kolovoza i 15. rujna 1994. u vezi s člankom 36. stavkom 3. i člankom 63. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (nadoknada ili odustajanje od nadoknade troška davanja u naravi) i članka 105. stavka 2. Uredbe (EEZ) br. 574/72 (odustajanje od nadoknade troška administrativnih provjera i liječničkih pregleda).”;

(b)

tekst rubrike „17. DANSKA-FRANCUSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„17. DANSKA-FRANCUSKA

Dogovor od 29. lipnja 1979. i dodatni dogovor od 2. lipnja 1993. u vezi s djelomičnim odustajanjem od nadoknade na temelju članka 36. stavka 3. i članka 63. stavka 3. Uredbe i uzajamnim odustajanjem od nadoknade na temelju članka 105. stavka 2. provedbene Uredbe (djelomično odustajanje od troška davanja u naravi u pogledu bolesti, majčinstva, nesreća na radu i profesionalnih bolesti, i odustajanje od nadoknada troška administrativnih provjera i liječničkih pregleda).”;

(c)

u rubrici „54. FRANCUSKA-LUKSEMBURG” dodaje se sljedeća točka:

„(e)	Razmjena pisama od 17. srpnja i 20. rujna 1995. u vezi s uvjetima za rješavanje uzajamnih zahtjeva prema člancima 93., 95. i 96. provedbene Uredbe.”;

(d)	umeću se sljedeće rubrike: „58.a FRANCUSKA-FINSKA Ne primjenjuje se. 58.b FRANCUSKA-ŠVEDSKA Nema.”;

(e)

u rubrici „102. FINSKA-UJEDINJENA KRALJEVINA” riječ „nema” zamjenjuje se sljedećim:

„Razmjena pisama od 1. i 20. lipnja 1995. u vezi s člankom 36. stavkom 3. i člankom 63. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (nadoknada ili odustajanje od nadoknade troška davanja u naravi) i člankom 105. stavkom 2. Uredbe (EEZ) br. 574/72 (odustajanje od nadoknade troška administrativnih provjera i liječničkih pregleda).”.

11.

Prilog 6. mijenja se kako slijedi:

u rubrici „C. NJEMAČKA”:

točka 1. podtočka (a) i točka 2. podtočka (a) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)	poslovanje s Belgijom, Danskom, Grčkom, Španjolskom, Francuskom, Irskom, Italijom, Luksemburgom, Portugalom, Ujedinjenom Kraljevinom, Austrijom, Finskom i Švedskom: izravno plaćanje.”;

ii.

točka 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Osiguranje od nezgode:

(a)	poslovanje sa Španjolskom, Grčkom, Italijom, Nizozemskom i Portugalom: plaćanje preko tijela za vezu nadležne države i države boravišta (zajednička primjena članaka 53. i 58. provedbene Uredbe i odredbi navedenih u Prilogu 5.);

(b)	poslovanje s Belgijom, Francuskom i Austrijom: plaćanje preko tijela za vezu nadležne države;

(c)	poslovanje s Danskom, Finskom, Irskom, Luksemburgom, Ujedinjenom Kraljevinom i Švedskom: izravno plaćanje, osim ako nije drukčije predviđeno.”.

12.	Prilog 9. mijenja se kako slijedi: tekst u rubrici „C. NJEMAČKA” zamjenjuje se sljedećim: „Prosječni godišnji trošak davanja u naravi izračunava se uzimajući u obzir opći sustav.”.

13.

Prilog 10. mijenja se kako slijedi:

(a)

pod točkom 4. rubrike „A. BELGIJA”, dva uvučena navoda u desnom stupcu treba zamijeniti sljedećim:

„—	Ministère des affaires sociales, de la santé publique et de l’environnement; administration de la sécurité sociale, service des relations internationales, Bruxelles (Ministarstvo za socijalna pitanja, javno zdravstvo i okoliš; Uprava za socijalnu sigurnost, Odjel za međunarodne odnose, Bruxelles),

—	Ministère des classes moyennes et de l’agriculture; administration du statut social des indépendants, Bruxelles (Ministarstvo za mala poduzeća, trgovce i poljoprivredu; Uprava za socijalno osiguranje samozaposlenih osoba), Bruxelles.”;

(b)	u rubrici „B. DANSKA” točka 4. zamjenjuje se sljedećim: 4. U smislu primjene članka 38. stavka 1., članka 70. stavka 1. i članka 82. stavka 2. provedbene Uredbe: lokalno tijelo općine u kojoj korisnik boravi. U općinama Kopenhagena, Odensea, Ålborga i Århusa: Magistraten (općinska uprava).”;

(c)	u rubrici „C. NJEMAČKA”, točka 4. zamjenjuje se sljedećim: 4. U smislu primjene članka 13. stavaka 2., 3. i 4. i članka 14. provedbene Uredbe: Fond za slučaj bolesti na području Bonna koji je odabrala dotična osoba.”;

(d)

točka 1. u rubrici „D. ŠPANJOLSKA” zamjenjuje se sljedećim:

1. U smislu primjene članka 17. Uredbe u pojedinim slučajevima i članka 6. stavka 1. (s iznimkom posebnog sporazuma između pomoraca i Instituto social de la Marina (Institut za socijalnu skrb pomoraca)), članka 11. stavka 1., članka 11.a, članka 12.a, članka 13. stavaka 2. i 3., članka 14. stavaka 1., 2. i 3.,te članka 109. provedbene Uredbe:

Tesoreria General de la Seguridad Social (Opća riznica za socijalnu sigurnost).”;

(e)

tekst u rubrici „F. GRČKA” zamjenjuje se sljedećim:

1. U smislu primjene članka 6. stavka 1. provedbene Uredbe:

Ίδρυμα Κοινωνικών Ασφαλίσεων (ΙΚΑ), Αθήνα (Institut za socijalno osiguranje (IKA)), Atena.

2. U smislu primjene:

(a)	Članka 14. stavka 1., članka 14.b stavka 1. i sporazuma u skladu s člankom 17. Uredbe, u vezi s člankom 11. provedbene Uredbe;

(b)

Članka 14. stavka 2. točke (b) i sporazuma u skladu s člankom 17. Uredbe, u vezi s člankom 12.a provedbene Uredbe:

i.	općenito: Ίδρυμα Κοινωνικών Ασφαλίσεων (ΙΚΑ), Αθήνα (Zavod za socijalno osiguranje (IKA)), Atena;

ii.	za pomorce: Ναυτικό Απομαχικό Ταμείο (NAT), Πειραιάς (Mirovinski fond pomoraca (NAT), Pirej.

3. U smislu primjene:

(a)	Članka 14.a stavka 1., članka 14.b stavka 2. i sporazuma u skladu s člankom 17. Uredbe, u vezi s člankom 11.a provedbene Uredbe;

(b)	Članka 14.a stavka 2., članka 14.c i sporazuma u skladu s člankom 17. Uredbe, u vezi s člankom 12.a provedbene Uredbe;

(c)

Članka 13., stavaka 2. i 3., i članka 14., stavaka 1. i 2., provedbene Uredbe:

i.	za zaposlene osobe: Ίδρυμα Κοινωνικών Ασφαλίσεων (ΙΚΑ), Αθήνα (Zavod za socijalno osiguranje (IKA)), Atena;

ii.

za samozaposlene osobe:

(njihovo određeno osiguravajuće tijelo),

konkretnije:

—	vlasnici prijevoznih sredstava za javnu uporabu: Ταμείο Συντάξεων Αυτοκινητιστών (ΤΣΑ), Αθήνα (Mirovinski fond vozača (TSA)), Atena,

—	obrtnici i trgovci na malo: Ταμείο Επαγγελματιών και Βιοτεχνών Ελλάδος (ΤΕΒΕ), Αθήνα (Fond osiguranja obrtnika i trgovaca na malo (TEBE)), Atena,

—	trgovci: Ταμείο Ασφάλισης Εμπόρων (ΤΑΕ), Αθήνα (Fond osiguranja trgovaca (TAE)), Atena,

—	zastupnici za turizam i pomorski promet: Ταμείο Ασφάλισης Ναυτικών Πρακτόρων και Υπαλλήλων (ΤΑΝΠΥ), Πειραιάς (Fond osiguranja zaposlenih u agencijama za pomorski promet (TANPY)), Pirej,

—	pravni zastupnici, odvjetnici i javni bilježnici: Ταμείο Νομικών, Αθήνα (Fond pravnika), Atena,

—	liječnici, stomatolozi, veterinari i farmaceuti: Ταμείο Σύνταξης και Αυτασφάλισης Υγειονομικών (ΤΣΑΥ), Αθήνα (Osiguravajući i mirovinski fond zdravstvenog osoblja (TSAY)), Atena,

—	inženjeri i arhitekti: Ταμείο Σύνταξης Μηχανικών και Εργοληπτών Δημοσίων Έργων (ΤΣΜΕΔΕ), Αθήνα (Mirovinski fond za inženjere i izvođače javnih radova (TSMEDE)), Atena,

—	zaposleni u dnevnim novinama u Ateni i Solunu: Ταμείο Σύνταξης Προσωπικού Εφημερίδων Αθήνας-θεσσαλονίκης (ΤΣΠΕΑθ), Αθήνα (Mirovinski fond novinara u Ateni i Solunu (TSPEATH)), Atena,

—	vlasnici regionalnih dnevnih novina i revija te novinari: Ταμείο Ασφάλισης Ιδιοκτητών, Συντακτών και Υπαλλήλων Τύπου (ΤΑΙΣΥΤ), Αθήνα (Fond osiguranja vlasnika novina, urednika i zaposlenika (TAISYT)), Atena,

—	hotelijeri: Ταμείο Πρόνοιας Ξενοδόχων, Αθήνα (Potporni fond hotelijera), Atena,

—	prodavači novina: Ταμείο Συντάξεων Εφημεριδοπωλών, Αθήνα-θεσσαλονίκη (Mirovinski fond prodavača novina), Atena-Solun;

iii.	za pomorce: Ναυτικό Απομαχικό Ταμείο (ΝΑΤ), Πειραιάς (Mirovinski fond pomoraca (NAT)), Pirej.

4. U smislu primjene članka 14.c stavka 3. Uredbe:

(a)	općenito: Ίδρυμα Κοινωνικών Ασφαλίσεων (ΙΚΑ), Αθήνα (Zavod za socijalno osiguranje (IKA)), Atena;

(b)	za pomorce: Ναυτικό Απομαχικό Ταμείο (ΝΑΤ), Πειραιάς (Mirovinski fond pomoraca (NAT)), Pirej.

5. U smislu primjene članka 80. stavka 2., članka 82. stavka 2. i članka 85. stavka 2. provedbene Uredbe:

Οργανισμός Απασχόλησης Εργατικού Δυναμικού (ΟΑΕΔ), Γλυφάδα (Organizacija za zapošljavanje radnika (OAED)), Glyfada.

6. U smislu primjene članka 81. provedbene Uredbe:

Ίδρυμα Κοινωνικών Ασφαλίσεων (ΙΚΑ), Αθήνα (Zavod za socijalno osiguranje (IKA)), Atena.

7. U smislu primjene članka 102. stavka 2. provedbene Uredbe:

(a)	obiteljski doplaci, davanja za slučaj nezaposlenosti: Οργανισμός Απασχόλησης Εργατικού Δυναμικού (ΟΑΕΔ), Γλυφάδα (Organizacija za zaposlenje radnika (OAED)), Glyfada.

(b)	davanja za pomorce: Οίκος Ναύτου, Πειραιάς (Dom pomoraca, Pirej);

(c)	druga davanja: Ίδρυμα Κοινωνικών Ασφαλίσεων (ΙΚΑ), Αθήνα (Zavod za socijalno osiguranje (IKA)), Atena.

8. U smislu primjene članka 110. provedbene Uredbe:

(a)	obiteljski doplaci, davanja za slučaj nezaposlenosti: Οργανισμός Απασχόλησης Εργατικού Δυναμικού (ΟΑΕΔ), Γλυφάδα (Organizacija za zapošljavanje radnika (OAED)), Glyfada;

(b)	davanja za pomorce: Ναυτικό Απομαχικό Ταμείο (ΝΑΤ), Πειραιάς (Mirovinski fond pomoraca (NAT)), Pirej;

(c)	druga davanja: Ίδρυμα Κοινωνικών Ασφαλίσεων (ΙΚΑ), Αθήνα (Zavod za socijalno osiguranje (IKA)), Atena.

9. U smislu primjene članka 113. stavka 2. provedbene Uredbe:

(a)	davanja za pomorce: Ναυτικό Απομαχικό Ταμείο (ΝΑΤ), Πειραιάς (Mirovinski fond pomoraca (NAT)), Pirej;

(b)	druga davanja: Ίδρυμα Κοινωνικών Ασφαλίσεων (ΙΚΑ), Αθήνα (Zavod za socijalno osiguranje (IKA)), Atena”;

(f)	pod točkama I.1., 4., 5. i 11. odjeljaka I., II. i III. u rubrici „L. PORTUGAL” navod u desnom stupcu zamjenjuje se sljedećim: „Departamento de Relações Internacionais de Segurança Social (Odjel za međunarodne odnose za socijalnu sigurnost), Lisabon”;

(g)

u rubrici „N. ŠVEDSKA” točka 6. podtočka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Ured za socijalno osiguranje u mjestu gdje se obavlja ili će se obavljati rad, te kada će se rad obavljati u drugoj državi članici, ured za socijalno osiguranje gdje je osoba osigurana kad se sklapa sporazum i”.

Članak 3.

1. Ova Uredba stupa na snagu 4. listopada 1997.

2. Članak 1. točka 3. stupa na snagu za osobe koje studiraju ili su na strukovnom osposobljavanju u Nizozemskoj i za članove njihove obitelji koji ih u tom razdoblju prate, po donošenju primjerenih odredbi o nadoknadi troškova u skladu s člankom 93. stavkom 3. Uredbe (EEZ) br. 574/72, a najkasnije do 1. siječnja 1999.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 27. lipnja 1997.

Za Vijeće

Predsjednik

A. MELKERT

(1) SL C 341, 13.11.1996., str. 6.

(2) SL C 182, 16.6.1997.

(3) SL C 89, 19.3.1997., str. 20.

(4) SL L 149, 5.7.1971., str. 2. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 118/97 (SL L 28, 30.1.1997., str. 1.).

(5) SL L 74, 27.3.1972., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 118/97 (SL L 28, 30.1.1997., str. 1.).

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

31998R1223

L 168/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

04.06.1998.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1223/98

od 4. lipnja 1998.

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 51. i 235.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1) podnesen nakon savjetovanja s Administrativnom komisijom za socijalnu sigurnost radnika migranata,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

(1)

budući da je prikladno izvršiti određene izmjene Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (4) i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (5); ove izmjene povezane su s izmjenama koje su države članice izvršile u svojim zakonodavstvima iz područja socijalne sigurnosti;

(2)

budući da je potrebno izmijeniti članke 29. i 31. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i članke 29., 30., 31., 93. i 95. Uredbe (EEZ) br. 574/72, nakon što je Uredbom (EZ) br. 3095/95 (6) izmijenjen članak 95. Uredbe (EEZ) br. 574/72, kojim se paušalna nadoknada po obitelji zamjenjuje paušalnom nadoknadom po osobi;

(3)	budući da je potrebno izmijeniti stavke 1. i 2. odjeljka „G. IRSKA” dijela I. Priloga I. Uredbi (EEZ) br. 1408/71, kako bi se uzele u obzir promjene u irskom zakonodavstvu iz područja socijalne sigurnosti i socijalnih službi;

(4)	budući da je zbog izmjena u austrijskom zakonodavstvu potrebno izbrisati upućivanje na doplatak za rođenje djeteta u odjeljku „K. AUSTRIJA” u dijelu II. Priloga II. Uredbi (EEZ) br. 1408/71;

(5)	budući da bi bilo prikladno prilagoditi odjeljke „G. IRSKA”, „H. ITALIJA”, „J. NIZOZEMSKA” i „M. FINSKA” Priloga II.a Uredbi (EEZ) br. 1408/71 kako bi se uzele u obzir izmjene u irskom, talijanskom, nizozemskom i finskom zakonodavstvu;

(6)	budući da je zbog promjena u irskom i nizozemskom zakonodavstvu potrebno izmijeniti upućivanja na zakonodavstvo u Prilogu IV. Uredbi (EEZ) br. 1408/71, odjeljak „G. IRSKA” u dijelu A., odjeljak „J. NIZOZEMSKA”, u podstavku (b) u dijelu A. te stavak 1. točku (f) dijela D;

(7)	budući da je potrebno izbrisati stavak 1. odjeljka „B. DANSKA” Priloga VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71, kako bi se uzele u obzir izmjene danskog zakonodavstva iz područja osiguranja za slučaj nezaposlenosti;

(8)

budući da je potrebno u skladu sa sudskom praksom Suda (posebno presudom u slučaju C-251/94 Lafuente Nieto) prilagoditi stavak 4. točku (b) odjeljka „D. ŠPANJOLSKA” Priloga VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71 u skladu s unutarnjim odredbama, gdje se osnovni iznos mirovine izračunava na temelju prošlih doprinosa;

(9)	budući da je potrebno dopuniti stavak 7. odjeljka „E. FRANCUSKA” Priloga VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71 upućivanjem na obiteljski doplatak za zapošljavanje osobe registrirane za čuvanje djece;

(10)	budući da je potrebno izmijeniti stavak 5. odjeljka „G. IRSKA” Priloga VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71 kako bi se uzela u obzir metoda izračunavanja davanja za bolest i za slučaj nezaposlenosti;

(11)	budući da je zbog promjena u nizozemskom zakonodavstvu koje se odnose na nadživjele i na nesposobnost za rad u slučaju samozaposlenih osoba potrebno prilagoditi odjeljak „J. NIZOZEMSKA” Priloga VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71;

(12)	budući da je potrebno razjasniti primjenu finskog zakonodavstva na državne mirovine; budući da je potrebno dodati novi stavak 4. u odjeljak „M. FINSKA” Priloga VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71;

(13)

budući da je zbog administrativnih reorganizacija u Danskoj, Grčkoj, Irskoj, Italiji, Luksemburgu, Nizozemskoj, Austriji i Finskoj potrebno prilagoditi odjeljke „B. DANSKA” priloga 2., 3., 4. i 10., „F. GRČKA” priloga 1., 2. i 10., „G. IRSKA” priloga 2., 3. i 4., „H. ITALIJA” priloga 2., 3. i 10., „I. LUKSEMBURG” Priloga 10., „J. NIZOZEMSKA” priloga 2., 3., 4. i 10., „K. AUSTRIJA” priloga 1., 2., 3., 4. i 10., „M. FINSKA” priloga 2., 3., 4. i 10. Uredbi (EEZ) br. 574/72;

(14)	budući da je potrebno prilagoditi stavke „9. BELGIJA-NIZOZEMSKA”, „77. ITALIJA-NIZOZEMSKA”, „87. LUKSEMBURG-ŠVEDSKA”, „93. NIZOZEMSKA-UJEDINJENA KRALJEVINA” i „103. ŠVEDSKA-UJEDINJENA KRALJEVINA” Priloga 5. Uredbi (EEZ) br. 574/72;

(15)	budući da je potrebno izmijeniti odjeljak „K. AUSTRIJA” Priloga 9. Uredbi (EEZ) br. 574/72 kako bi se uzele u obzir izmjene austrijskog zakonodavstva koje se odnosi na davanja za bolest i majčinstvo;

(16)

budući da je, radi postizanja cilja slobodnog kretanja radnika u području socijalne sigurnosti, potrebno i prikladno izmijeniti pravila koja se odnose na koordinaciju nacionalnih sustava socijalne sigurnosti putem pravnog instrumenta Zajednice koji obvezuje i izravno se primjenjuje u svakoj državi članici;

(17)	budući da je ovo u skladu s odredbama članka 3.b trećeg stavka Ugovora,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EEZ) br. 1408/71 mijenja se kako slijedi:

U članku 29. stavku 1., točka (a) zamjenjuje se kako slijedi:

„(a)

davanja u naravi pruža ustanova mjesta boravišta članova obitelji u skladu s odredbama zakonodavstva koje ta ustanova primjenjuje, troškove snosi ustanova određena u skladu s odredbama članka 27. ili članka 28. stavka 2.; ako se mjesto boravišta nalazi u nadležnoj državi članici, nadležna ustanova osigurava davanja u naravi i snosi troškove;”.

2.	U članku 31. točki (a) riječi „ustanova mjesta boravišta umirovljenika” zamjenjuju se riječima „ustanova mjesta boravišta umirovljenika ili članova njegove obitelji;”.

U Prilogu I. dijelu I., odjeljku „G. IRSKA”:

(a)	u stavku 1. riječi „Odjeljak 5. i 37. Zakona o socijalnoj skrbi iz 1981. (pročišćeni tekst)” zamjenjuju se riječima „Odjeljak 9., 21. i 49. Zakona o socijalnoj skrbi iz 1993. (pročišćeni tekst)”;

(b)	u stavku 2. riječi „Odjeljak 17.A Zakona o socijalnoj skrbi iz 1981. (pročišćeni tekst)” zamjenjuju se riječima „Odjeljak 17. i 21. Zakona o socijalnoj skrbi iz 1993. (pročišćeni tekst)”.

4.	U Prilogu II. dijelu II., odjeljak „K. AUSTRIJA” zamjenjuje se kako slijedi: „K. AUSTRIJA Nema”.

Prilog II.a mijenja se kako slijedi:

(a)

u odjeljku „B. DANSKA” nova točka dodaje se kako slijedi:

„(c)	Privremeno davanje za nezaposlene osobe koje su dobile ‚fleksibilan posao’ na 12 mjeseci (ledighedsydelse) (Zakon br. 455 od 10. lipnja 1997.)”;

(b)

u odjeljku „F. GRČKA” točke (d), (e), (g), (h) i (i) zamjenjuju se sljedećim:

„(d)	doplatak za osobe koje pate od urođene hemolitičke anemije (Zakon 2362/1995; zajednička ministarska naredba G4a/F.167/2073/82 i zajednička ministarska naredba P47/F.222/225 oik. 4711/94);

(e)	doplatak za gluhonijeme osobe (Posebni zakon 421/37; zajednička ministarska naredba D 8b 423/73, zajednička ministarska naredba G4/F/11.2/oik. 1929/82 i zajednička ministarska naredba G4/F.422/oik. 1142/85);

(g)	doplatak za osobe koje boluju od spazmofilije (Uredba sa zakonskom snagom 162/73; zajednička ministarska naredba G4a/F.224/oik. 1434/84);

(h)	doplatak za osobe koje pate od teških mentalnih poremećaja (Uredba sa zakonskom snagom 162/73; zajednička ministarska naredba G4/F.12/oik. 1930/82, zajednička ministarska naredba G4b/F.423/oik. 1167/84 i zajednička ministarska naredba G4b/F.423/oik.82/oik. 529/85);

(i)	doplatak za slijepe osobe (Zakon 958/79)”;

(c)

u odjeljku „G. IRSKA” podstavci od (a) do (g) zamjenjuju se kako slijedi:

„(a)	pomoć za nezaposlene (Zakon o socijalnoj skrbi iz 1993. (pročišćeni tekst), dio III., poglavlje 2.);

(b)	starosne mirovine i mirovine za slijepe osobe (nedoprinosna davanja) (Zakon o socijalnoj skrbi iz 1993. (pročišćeni tekst) dio III., poglavlja 4. i 5.);

(c)	mirovina udovica (nedoprinosno davanje), mirovina udovaca (nedoprinosno davanje) i mirovina siročadi (nedoprinosno davanje). (Zakon o socijalnoj skrbi iz 1993. (pročišćeni tekst) dio III., poglavlje 6. kako je izmijenjen dijelom V. Zakona o socijalnoj skrbi iz 1997.);

(d)	potpora obiteljima s jednim roditeljem (Zakon o socijalnoj skrbi iz 1993. (pročišćeni tekst), dio III., poglavlje 9.);

(e)	doplatak za njegovatelja (Zakon o socijalnoj skrbi iz 1993. (pročišćeni tekst), dio III., poglavlje 10.);

(f)	obiteljski dodatak (Zakon o socijalnoj skrbi iz 1993. (pročišćeni tekst), dio V.);

(g)	doplatak za slučaj invalidnosti (Zakon o socijalnoj skrbi iz 1996., dio IV.).”;

(d)

u odjeljku „H. ITALIJA” dodaje se sljedeća točka:

„(h)	socijalni doplatak (Zakon br. 335 od 8. kolovoza 1995.)”;

(e)	u odjeljku „J. NIZOZEMSKA” riječ „Nema” zamjenjuje se kako slijedi: „davanja zbog nesposobnosti za rad za mlade invalidne osobe (Zakon od 24. travnja 1997.)”;

(f)

u odsjeku „M. FINSKA” podstavak (d) zamjenjuje se kako slijedi:

„(d)	potpora tržištu radne snage (Zakon o potpori tržištu radne snage 1542/93)”.

Prilog III. mijenja se kako slijedi:

(a)	u dijelu A. stavka „98. AUSTRIJA-ŠVEDSKA” zamjenjuje se kako slijedi: „98. AUSTRIJA-ŠVEDSKA Konvencija o socijalnoj sigurnosti od 21. ožujka 1996.”;

(b)	u dijelu B. stavka „98. AUSTRIJA-ŠVEDSKA” zamjenjuje se kako slijedi: „98. AUSTRIJA-ŠVEDSKA Članak 5. Konvencije o socijalnoj sigurnosti od 21. ožujka 1996.”.

Prilog IV. mijenja se kako slijedi:

(a)	u dijelu A. tekst odjeljka „G. IRSKA” zamjenjuje se kako slijedi: „G. IRSKA Dio II., poglavlje 15. Zakona o socijalnoj skrbi iz 1993. (pročišćeni tekst)”;

(b)

u dijelu A., odjeljku „J. NIZOZEMSKA” podstavak (b) zamjenjuje se kako slijedi:

„(b)	Zakon od 24. travnja 1997. o osiguranju samozaposlenih osoba za slučaj nesposobnosti za rad (WAZ), kako je izmijenjen”;

(c)	u dijelu C. tekst odjeljka „G. IRSKA” zamjenjuje se kako slijedi: „G. IRSKA Svi zahtjevi za starosne mirovine, (doprinosne) starosne mirovine, (doprinosne) mirovine udovica i (doprinosne) mirovine udovaca”;

(d)

u dijelu D. stavak 1. točka (f) zamjenjuje se kako slijedi:

„(f)	obiteljska mirovina u Nizozemskoj prema Zakonu od 21. prosinca 1995. o općem osiguranju za nadživjele uzdržavanike”.

Prilog VI. mijenja se kako slijedi:

(a)	u odjeljku „B. DANSKA” briše se stavak 1.;

(b)

u odjeljku „D. ŠPANJOLSKA” stavak 4. točka (b) zamjenjuje se kako slijedi:

„(b)	iznos dobivene mirovine uvećava se za iznos povećanja i revalorizacije koji se izračunava za svaku sljedeću godinu, za mirovine iste vrste”;

(c)

stavak 7. odjeljka „E. FRANCUSKA” zamjenjuje se kako slijedi:

7. Bez obzira na članke 73. i 74. Uredbe, doplatak za stanovanje, doplatak za čuvanje djeteta kod kuće, obiteljski doplatak za zapošljavanje registrirane osobe za čuvanje djece i roditeljski doplatak za podizanje djeteta ostvaruju samo osobe i članovi njihovih obitelji koji borave na području Francuske”;

(d)

stavak 5. odjeljka „G. IRSKA” zamjenjuje se kako slijedi:

5. Za izračun davanja za slučaj bolesti ili nezaposlenosti prema irskom zakonodavstvu, zaposlenoj osobi se za svaki tjedan zaposlenja koji je ta osoba navršila kao zaposlena osoba prema zakonodavstvu druge države članice u propisanom razdoblju, priznaje prema potrebi iznos jednak prosječnoj tjednoj plaći zaposlenih muškaraca i žena u toj godini, bez obzira na članak 23. stavak 1. i članak 68. stavak 1. Uredbe”;

(e)

u odjeljku „J. NIZOZEMSKA”:

u stavku 2. točki (f):

prvi stavak zamjenjuje se kako slijedi:

„(f)

iznimno od odredaba članka 45. stavka 1. Zakona o općem starosnom osiguranju (AOW) i članka 63. stavka 1. Općeg zakona o osiguranju nadživjelih uzdržavanika (ANW), supružnik zaposlene ili samozaposlene osobe obuhvaćene sustavom obveznog osiguranja, koji boravi u državi članici izvan Nizozemske, ovlašten je za ulazak u dobrovoljno osiguranje prema tom zakonodavstvu, ali samo za razdoblje nakon 2. kolovoza 1989. tijekom kojeg zaposlena ili samozaposlena osoba jest ili je bila obvezno osigurana prema gore navedenom zakonodavstvu. Ovo ovlaštenje prestaje važiti na datum prestanka obveznog osiguranja zaposlene ili samozaposlene osobe”;

ii.	u drugom, četvrtom i petom stavku riječi „opće zakonodavstvo o osiguranju za udovice i siročad” zamjenjuju se riječima „opći zakon o osiguranju nadživjelih uzdržavanika”;

u stavku 3.:

i.	dodaje se sljedeći naslov: „3. Primjena nizozemskog općeg zakona o osiguranju za nadživjele uzdržavanike”;

ii.

Podstavak (a) zamjenjuje se kako slijedi:

„(a)

svaka zaposlena ili samozaposlena osoba, na koju se više ne odnosi nizozemsko zakonodavstvo o općem osiguranju za nadživjele uzdržavanike, smatra se osiguranom prema takvom zakonodavstvu prilikom nastanka osiguranog slučaja radi provedbe odredaba poglavlja III. glave III. Uredbe, ako je ta osoba osigurana za isti slučaj prema zakonodavstvu druge države članice ili, ako to nije slučaj, kada davanje za nadživjele članove pripada na temelju zakonodavstva druge države članice. Smatra se da je ovaj posljednji uvjet ispunjen u slučaju iz članka 48. stavka 1.”;

iii.

prvi odlomak podstavka (b) zamjenjuje se kako slijedi:

„(b)	kada sukladno podstavku (a) udovica ima pravo na udovičku mirovinu prema nizozemskom zakonodavstvu o općem osiguranju za nadživjele uzdržavanike, ta se mirovina određuje u skladu s člankom 46. stavkom 2. Uredbe”;

iv.

podstavak (d) zamjenjuje se kako slijedi:

„(d)	za potrebe članka 46. stavka 2. Uredbe, samo ona razdoblja osiguranja koja su navršena nakon dobi od 15 godina u skladu s nizozemskim zakonodavstvom smatraju se razdobljima osiguranja”;

u stavku 4.:

i.	dodaje se sljedeći naslov: „4. Primjena nizozemskih zakona koji se odnose na nesposobnost za rad”;

ii.	u podstavku (a) nakon riječi „Zakon od 11. prosinca 1975. koji se odnosi na nesposobnost za rad (AAW)” umeće se sljedeće: „i Zakon od 24. travnja 1997. o osiguranju samozaposlenih osoba za slučaj nesposobnosti za rad”;

iii.

u podstavku (b) ii.:

—	riječi „Zakon od 11. prosinca 1975. (AAW)” zamjenjuju se riječima: „Zakon od 24. travnja 1997. o osiguranju samozaposlenih osoba za slučaj nesposobnosti za rad”,

—	briše se rečenica: „Ako je iznos davanja koji je određen sukladno odredbama pod i. manji od onog određenog primjenom odredaba pod ii., isplaćuje se davanje u posljednjem navedenom iznosu”;

iv.

u podstavku (c):

—	u prvom stavku riječi „gore navedeni zakon od 11. prosinca 1975. (AWW)” zamjenjuju se riječima: „Zakon od 24. travnja 1997. o osiguranju samozaposlenih osoba za slučaj nesposobnosti za rad”,

—

nakon treće alineje dodaje se četvrta alineja kako slijedi:

„—	razdoblja osiguranja koja su navršena u skladu sa Zakonom od 24. travnja 1997. o osiguranju samozaposlenih osoba za slučaj nesposobnosti za rad (WAZ)”;

(f)	u odjeljku „K. AUSTRIJA” dodaje se novi stavak kako slijedi: 5. Odredbe članka 22. stavka 1. točke (a) Uredbe primjenjuju se i na osobe koje imaju zdravstveno osiguranje prema austrijskim propisima o zaštiti za posebne žrtve (Versorgungsgesetze)”;

(g)

u odjeljku „M. FINSKA” dodaje se sljedeći novi stavak:

4. Smatra se da zaposlena ili samozaposlena osoba koja više nije osigurana prema nacionalnom mirovinskom sustavu u skladu s odredbama glave III. poglavlja 3. ove Uredbe zadržava status osigurane osobe ako je u trenutku nastupanja osiguranog slučaja ta osoba bila osigurana prema zakonodavstvu druge države članice ili, ako to nije slučaj, ako s obzirom na isti osigurani slučaj ima pravo na mirovinu prema zakonodavstvu druge države članice. Ipak, smatra se da je posljednji zahtjev ispunjen u slučaju iz članka 48. stavka 1.”.

Članak 2.

Uredba (EEZ) br. 574/72 mijenja se kako slijedi:

Članak 29. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. nakon riječi „umirovljenik i članovi njegove obitelji” dodaju se riječi „koji borave u istoj državi članici”;

(b)	u stavcima 2. i 5. nakon riječi „članovi njegove obitelji” dodaju se riječi „koji borave u istoj državi članici”.

Članak 30. mijenja se kako slijedi:

(a)	u naslovu nakon riječi „koji ima boravište” umeću se riječi „izvan nadležne države članice”;

(b)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

—

druga rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„Ova ovjerena izjava, koju izdaje ustanova ili jedna od ustanova nadležnih za isplatu mirovine ili, ako je potrebno, ustanova koja je ovlaštena odlučivati o pravima na davanja u naravi, ostaje na snazi sve dok ustanova mjesta boravišta članova obitelji ne bude obaviještena o njezinom poništenju”,

—	nakon druge rečenice umeće se sljedeća rečenica: „Ako članovi obitelji ne predoče ovjerenu izjavu, ustanova mjesta boravišta stupa u vezu s ustanovom ili ustanovama nadležnim za isplatu mirovina ili s ovlaštenom ustanovom, radi pribavljanja te izjave”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ustanova koja je izdala ovjerenu izjavu iz stavka 1. obavještava ustanovu mjesta boravišta članova obitelji o obustavi ili ukidanju mirovine. Ustanova mjesta boravišta članova obitelji može u svako doba zatražiti od ustanove koja je izdala ovjerenu izjavu da je dostavi zajedno sa svim podacima koji su vezani za pravo na davanja u naravi”;

(d)	nakon stavka 4. dodaje se sljedeći stavak: „5. Ustanova mjesta boravišta obavještava ustanovu koja je izdala izjavu iz stavka 1. o svim provedenim registracijama u skladu s odredbama tog stavka”.

3.	U članku 31. na kraju stavka 3. dodaje se sljedeća rečenica: „Ako te osobe borave na području države članice koja je različita od one umirovljenika, ovjerenu izjavu iz stavka 1. izdaje ustanova njihovog mjesta boravišta, koja se u smislu stavka 2. smatra nadležnom ustanovom”.

4.	U članku 93. stavcima 1. i 2. brišu se riječi „članak 29. stavak 1.”.

Članak 95. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. nakon riječi „članak 28. stavak 1. i članak 28. stavak (a)” dodaju se riječi „i članak 29. stavak 1.”;

(b)	u stavku 3. točki (b) riječi „umirovljenici i članovi njihove obitelji iz članka 28. stavka 2.” zamjenjuju se riječima „umirovljenici, i/ili članovi njihove obitelji, iz članka 28. stavka 2. ili članka 29. stavka 1.”.

Prilog 1. mijenja se kako slijedi:

(a)	u odjeljku „F. GRČKA” dodaju se sljedeći stavci: 4. Υπουργός Εθνικής Αμύνης (Ministarstvo obrane, Atena) 5. Υπουργός Εθνικής Παιδείας και Θρησκευμάτων (Ministarstvo za obrazovanje i vjerska pitanja, Atena)”;

(b)	u odjeljku „G. IRSKA” stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: 1. Ministar za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Dublin”;

(c)

odjeljak „K. AUSTRIJA” zamjenjuje se kako slijedi:

K. AUSTRIJA	1. Bundesminister für Arbeit, Gesundheit und Soziales (Savezni ministar za rad, zdravlje i socijalna pitanja), Beč
	2. Bundesminister für Umwelt, Jugend und Familie (Savezni ministar za okoliš, mladež i obitelj), Beč”.

Prilog 2. mijenja se kako slijedi:

(a)	u odjeljku „B. DANSKA”, stavku 2. točki (a) i stavku 3. točki (a), riječi „Direktoratet for Social Sikring og Bistand (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb), Kopenhagen” u desnom stupcu zamjenjuju se riječima: „Den Sociale Sikringsstyrelse (Uprava za socijalnu sigurnost), Kopenhagen”.

(b)

u odjeljku „F. GRČKA”:

1.	u točkama od 1. do 6., podstavci i., ii. i iii. dobivaju nove oznake (a), (b) i (c);

u točku 1. umeću se sljedeći podstavci:

(d) Posebni sustav za zaposlene u državnim službama:
i. državni službenici:	Υπουργείο Υγείας και Πρόνοιας, Αθήνα (Ministarstvo zdravlja i skrbi, Atena)
ii. zaposleni u lokalnoj samoupravi:	Ταμείο Υγείας Δημοτικών και Κοινοτικών Υπαλλήλων (ΤΥΔΚΥ) Αθήνα (Zdravstveni fond za zaposlene u općinama i zajednicama, TYDKY, Atena)
iii. vojno osoblje u aktivnoj službi:	Υπουργείο Εθνικής Αμύνης, Αθήνα (Ministarstvo obrane, Atena)
iv. vojno osoblje u aktivnoj službi u lučkoj straži:	Υπουργείο Εμπορικής Ναυτιλίας, (Ministarstvo trgovačke mornarice, Pirej).
(e) Posebni automobilski sustav za studente viših i tehnoloških ustanova:	Ειδικό σύστημα περίθαλψης φοιτητών και σπουδαστών ΑΕΙ και ΤΕΙ. Više i tehnološke ustanove (AEI i TEI), ovisno o slučaju”;

(c)

u odjeljku „G. IRSKA” u stavku 2. postojeći tekst zamjenjuje se sljedećim:

„2. Davanja u novcu:

(a) Davanja za slučaj nezaposlenosti:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Dublin, uključujući i područne urede odgovorne za davanja za slučaj nezaposlenosti
(b) Starost i smrt (mirovine):	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Mirovinski ured, Sligo
(c) Obiteljska davanja:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Odsjek za davanja za djecu, St. Oliver Plunkett Road, Letterkenny, Co. Donegal
(d) Davanja za invalidnost i majčinstvo:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Ured za socijalnu skrb, Longford
(e) Ostala novčana davanja:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Dublin”;

(d)

u odjeljku „H. ITALIJA”:

1.	u stavku 1.A, podstavcima (b) ii. i (c) ii., riječi „Cassa marittima (pomorski fond pri kojemu je dotična osoba prijavljena)” u desnom stupcu zamjenjuju se riječima: „IPSEMA (Istituto di previdenza del settore marittimo – Zavod za socijalnu skrb u pomorskom sektoru)”;

2.	u stavku 2.A, podstavcima (b) ii. i (c) ii., riječi „Casa marittima (pomorski fond pri kojem je dotična osoba prijavljena)” u desnom stupcu zamjenjuju se riječima: „IPSEMA (Istituto di previdenza del settore marittimo – Zavod za socijalnu skrb u pomorskom sektoru)”;

3.	u stavku 3.B briše se podstavak (d);

4.	u stavku 4. riječi „Cassa marittima (pomorski fond pri kojem je dotična osoba prijavljena)” u desnom stupcu zamjenjuju se riječima: „IPSEMA (Istituto di previdenza del settore marittimo – Zavod za socijalnu skrb u pomorskom sektoru)”;

(e)

u odjeljku „J. NIZOZEMSKA”:

u stavku 1. točki (b), stavku 2. točki (a) pod i. i stavku 4. riječi „Bedrijfsvereniging (Stručno i trgovačko udruženje) pri kojem je osiguran poslodavac osigurane osobe” zamjenjuju se riječima:

„Landelijk Instituut Sociale Verzekeringen (Državna ustanova za socijalnu sigurnost) preko agencije pri kojoj je prijavljen poslodavac osigurane osobe”;

u stavku 2. točki (a) ii. riječi „Bedrijfsvereniging (Stručno i trgovačko udruženje) pri kojem bi osigurana osoba bila osigurana kad bi imala vlastite zaposlenike” zamjenjuju se riječima:

„Landelijk Instituut Sociale Verzekeringen (Državna ustanova za socijalnu sigurnost) preko agencije pri kojoj bi osigurana osoba bila prijavljena kad bi imala vlastite zaposlenike”;

3.	u stavku 2. točki (b) i stavku 6. točki (b) riječi „Nieuwe Algemene Bedrijfsvereniging (Novo opće stručno i trgovačko udruženje), Amsterdam”, zamjenjuju se riječima: „Landelijk Instituut Sociale Verzekeringen (Državna ustanova za socijalnu sigurnost) preko GAK Nizozemska BV, Amsterdam”;

(f)

u odjeljku „K. AUSTRIJA” stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Obiteljska davanja:

(a) Obiteljska davanja, osim Karenzgeld (doplatak za roditeljski dopust):	Finanzamt (Porezni ured)
(b) Karenzgeld (doplatak za roditeljski dopust):	Gebietskrankenkasse (Područni fond zdravstvenog osiguranja) nadležan u mjestu boravišta ili privremenog boravišta dotične osobe”;

(g)

u odjeljku „M. FINSKA”:

stavak 1. točka (b) mijenja se kako slijedi:

umeće se sljedeći novi podstavak:

ii. zavod za socijalno osiguranje i rehabilitaciju:

Kansaneläkelaitos/Folkpensionsanstalten (Zavod za socijalno osiguranje), Helsinki”;

ii.	u sadašnjem stavku 1. točki (b), ii. postaje iii.;

2.	u stavku 4. u desnom stupcu brišu se riječi „Kansaneläkelaitos/Folkpensionsanstalten (Zavod za socijalno osiguranje), Helsinki, ili”;

u stavku 5. točki (a) u desnom stupcu između riječi „Kansaneläkelaitos/Folkpensionsanstalten (Zavod za socijalno osiguranje), Helsinki” i riječi „ili” dodaje se sljedeće:

„i Ahvenanmaan maakunnan työvoimatoimikunta/Arbetskraftskommissionen i landskapet Aland (Komisija za zapošljavanje u provinciji Aland)”;

dodaje se sljedeći novi stavak:

7. Posebna nedprinosna davanja:

Kansaneläkelaitos/Folkpensionsanstalten (Zavod za socijalno osiguranje), Helsinki”.

Prilog 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

u odjeljku „B. DANSKA”, dijelu „I. USTANOVE MJESTA BORAVIŠTA”, točkama (b) i (c) riječi „Direktoratet for Social Sikring og Bistand, (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb), Kopenhagen” u desnom stupcu zamjenjuju se riječima:

„Den Sociale Sikringsstyrelse (Odjel za socijalnu sigurnost) Kopenhagen”;

(b)

u odjeljku „G. IRSKA” u stavku 2. postojeći tekst zamjenjuje se sljedećim:

„2. Novčana davanja:

(a) Davanja za slučaj nezaposlenosti:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Dublin, uključujući područne urede zadužene za davanja za slučaj nezaposlenosti
(b) Starost i smrt (mirovine):	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Mirovinski ured, Sligo
(c) Obiteljska davanja:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Odsjek za davanja za djecu, St. Olivier Plunkett Road, Letterkenny, Co. Donegal
(d) Davanja za invalidnost i majčinstvo:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Ured za socijalnu skrb, Longford
(e) Ostala novčana davanja:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Dublin”;

(c)

u odjeljku „H. ITALIJA”:

1.	u stavku 1.A, podstavku (b) ii. u desnom stupcu riječi „Cassa marittima competente per territorio (pomorski fond zadužen za područje)” zamjenjuju se riječima: „IPSEMA (Istituto di previdenza del settore marittimo – Zavod za socijalno osiguranje u pomorskom sektoru)”;

2.	u stavku 3.B briše se podstavak (d);

(d)

u odjeljku „J. NIZOZEMSKA”:

u stavku 1. točki (b), stavku 2. točki (b) i stavku 4., u desnom stupcu riječi „Nieuwe Algemene Bedrijfsvereniging (Novo opće stručno i trgovačko udruženje) Amsterdam” zamjenjuju se riječima:

„Landelijk Instituut Sociale Verzekeringen (Državni zavod za socijalnu sigurnost) preko GAK Nizozemska BV, Amsterdam”;

2.	u stavku 2. točki (a) u desnom stupcu riječi „Bedrijfsvereniging (Stručno i trgovačko udruženje)” zamjenjuju se riječima: „Landelijk Instituut Sociale Verzekeringen (Državni zavod za socijalnu sigurnost) preko GAK Nizozemska BV, Amsterdam”;

(e)

u odjeljku „K. AUSTRIJA”:

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Zdravstveno osiguranje:

(a) za primjenu:
i. članka 27. Uredbe:	nadležna ustanova
ii. članka 31. Uredbe i članka 31. stavka 1. provedbene Uredbe u vezi s ustanovom mjesta boravišta umirovljenika iz članka 27. Uredbe:	nadležna ustanova
iii. članka 31. Uredbe i članka 31. stavka 1. provedbene Uredbe u vezi s ustanovom mjesta boravišta člana obitelji koji živi u nadležnoj državi:	nadležna ustanova
(b) u svim ostalim slučajevima:	Gebietskrankenkasse (Područni fond zdravstvenog osiguranja) koji je nadležan prema mjestu boravišta ili privremenog boravišta dotične osobe ili, u slučaju liječenja u bolnici ili klinici za koju je zadužen Landesfonds (Državni fond), Landesfonds koji je nadležan prema mjestu boravišta ili privremenog boravišta dotične osobe”;

u stavku 3. točki (a) tekst u desnom stupcu zamjenjuje se tekstom:

„Gebietskrankenkasse (Područni fond zdravstvenog osiguranja) nadležan prema mjestu boravišta ili privremenog boravišta dotične osobe ili, u slučaju liječenja u bolnici ili klinici za koju je zadužen Landesfonds (Državni fond), Landesfonds koji je nadležan prema mjestu boravišta ili privremenog boravišta dotične osobe, ili Allgemeine Unfallversicherungsanstalt (Zavod za opće osiguranje od nesretnog slučaja), Beč, koji također može odobriti davanja”;

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Obiteljska davanja

(a) Obiteljska davanja, osim Karenzgeld (doplatak za roditeljski dopust):	Finanzamt (Porezni ured) nadležan prema mjestu boravišta ili privremenog boravišta dotične osobe
(b) Karenzgeld (doplatak za roditeljski dopust):	Gebietskrankenkasse (Područni ured zdravstvenog osiguranja) koji je nadležan prema mjestu boravišta ili privremenog boravišta dotične osobe”;

(f)

u odjeljku „M. FINSKA”:

u stavku 1. točki (b), i. se zamjenjuje sljedećim:

i. Naknade za zdravstveno osiguranje i rehabilitaciju koje pružaju ustanove za socijalno osiguranje:

Kansaneläkelaitos/Folkpensionsanstalten (Zavod za socijalno osiguranje)”,

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

3. Nesreće na radu i profesionalne bolesti

Tapaturmavakuutuslaitosten: liitto/Olycksfallsförsäkringsanstalternas förbund (Udruženje ustanova za osiguranje od nesretnog slučaja), Helsinki”;

3.	u stavku 1. točki (a), stavku 2. točki (a), stavku 4. točkama (a) i (b) i. te stavku 5., u desnom stupcu briše se riječ „Helsinki” nakon naziva ustanove.

Prilog 4. mijenja se kako slijedi:

(a)	u odjeljku „B. DANSKA”, stavku 1. točki (b), stavcima 2., 3. i 5. riječi „Direktoratet for Social Sikring og Bistand (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb), Kopenhagen” u desnom stupcu, zamjenjuju se riječima: „Den Sociale Sikringsstyrelse (Direktorat za socijalnu sigurnost), Kopenhagen”;

(b)

u odjeljku „G. IRSKA” stavku 2. postojeći tekst zamjenjuje se sljedećim:

„2. Novčana davanja

(a) Starost i smrt (mirovine):	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Mirovinski ured, Sligo
(b) Obiteljska davanja:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Odsjek za davanja za djecu, St. Oliver Plunkett Road, Letterkenny, Co. Donegal
(c) Davanja za invalidnost i majčinstvo:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Ured za socijalnu skrb, Longford
(d) Ostala novčana davanja:	Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Dublin”;

(c)	u odjeljku „J. NIZOZEMSKA” stavku 1. točki (b) u desnom stupcu riječi „Algemene Bedrijfsvereniging, (Novo opće stručno i trgovačko udruženje), Amsterdam” zamjenjuju se riječima: „Landelijk Instituut Sociale Verzekeringen (Državni zavod za socijalnu sigurnost) preko GAK Nizozemska BV, Amsterdam”;

(d)

u odjeljku „K. AUSTRIJA”:

tekst stavka 2. zamjenjuje se kako slijedi:

2. Osiguranje za slučaj nezaposlenosti

Landesgeschäftsstelle Wien des Arbeitsmarktservice, Beč (Područni ured za usluge tržišta radne snage, Beč)”;

tekst stavka 3. „Obiteljska davanja” zamjenjuje se kako slijedi:.

„3. Obiteljska davanja

(a) Obiteljska davanja, osim Karenzgeld (doplatak za roditeljski dopust):	Bundesministerium für Umwelt, Jugend und Familie, Beč (Savezno ministarstvo za okoliš, mladež i obitelj, Beč);
(b) Karenzgeld (doplatak za roditeljski dopust):	Bundesministerium für Arbeit, Gesundheit und Soziales (Savezno ministarstvo za rad, zdravlje i socijalna pitanja), odsjek III., Beč”;

(e)

u odjeljku „M. FINSKA”:

1.	u stavku 1. riječi „pomoć za slučaj smrti” u lijevom stupcu zamjenjuju se riječima „mirovine zaposlenih”;

2.	stavak 2. briše se.

10.

Prilog 5. mijenja se kako slijedi:

(a)	u odjeljku „9. BELGIJA-NIZOZEMSKA” briše se podstavak (a), a podstavci (b), (c) i (d) postaju odgovarajući podstavci (a), (b) i (c);

(b)

u odjeljku „77. ITALIJA-NIZOZEMSKA” dodaje se sljedeći podstavak (c):

„(c)	Sporazum od 24. prosinca 1996./27. veljače 1997. o članku 36. stavku 3. i članku 63. stavku 3. Uredbe”;

(c)	odjeljak „87. LUKSEMBURG-ŠVEDSKA” zamjenjuje se riječima: „87. LUKSEMBURG-ŠVEDSKA Dogovor od 27. studenoga 1996. o nadoknadi troškova na području socijalne sigurnosti”;

(d)	u odjeljku „93. NIZOZEMSKA-UJEDINJENA KRALJEVINA” brišu se podstavci (b) i (c), a podstavak (d) postaje podstavak (b);

(e)

odjeljak „103. ŠVEDSKA-UJEDINJENA KRALJEVINA” zamjenjuje se kako slijedi:

„103. ŠVEDSKA-UJEDINJENA KRALJEVINA

Dogovor od 15. travnja 1997. u vezi s člankom 36. stavkom 3. i člankom 63. stavkom 3. Uredbe (nadoknada ili odricanje od nadoknade troškova za davanja u naravi) i člankom 105. stavkom 2. provedbene Uredbe (odricanje od povrata troškova za upravne provjere i liječničke preglede)”.

11.

U Prilogu 9. odjeljak „K. AUSTRIJA” zamjenjuje se sljedećim:

„K. AUSTRIJA

Prosječni godišnji trošak davanja u naravi izračunava se tako da se uzimaju u obzir davanja koja osiguravaju Gebietskrankenkassen (Područni fondovi za zdravstveno osiguranje) i Landesfonds (tijela zadužena za bolničko liječenje na državnoj razini)”.

12.

Prilog 10. mijenja se kako slijedi:

(a)

u odjeljku „B. DANSKA”:

1.	u stavcima 1., 2., 3. i 7. točki (b) u desnom stupcu riječi „Direktoratet for Social Sikring og Bistand (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb), Kopenhagen” zamjenjuju se riječima: „Den Sociale Sikringsstyrelse (Uprava za socijalnu sigurnost), Kopenhagen”;

stavak 2. lijevi stupac zamjenjuje se sljedećim:

2. Za potrebe članka 14. stavka 1. točke (b), stavka 2. točke (a), članka 14.a stavka 1. točke (b) i članka 14.b stavaka 1. i 2. Uredbe:”;

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

5. Za potrebe primjene članka 80. stavka 2., članka 81. i članka 84. stavka 2. provedbene Uredbe:

Fond osiguranja za slučaj nezaposlenosti, u kojem je osoba posljednje bila uključena. Direktoratet for Arbejdsloshedsforsikringen (Državni ured za osiguranje od nezaposlenosti), Kopenhagen, ako osoba nije bila uključena u fond osiguranja za slučaj nezaposlenosti”;

(b)

u odjeljku „E. FRANCUSKA” stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

5. Za potrebe primjene članka 14. stavka 1. točke (b), članka 14.a stavka 1. točke (b) i članka 17. Uredbe:
i. općenito:	Centre de securite sociale des travailleurs migrants (Centar za socijalno osiguranje radnika migranata)
ii. sustavi za poljoprivrednike (zaposlene i samozaposlene osobe):	Ministère de l’agriculture (Ministarstvo poljoprivrede), Pariz”;

(c)

u odjeljku „F. GRČKA”, u stavku 7., točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

(c) Ostala davanja:
i. za zaposlene, samozaposlene i osobe zaposlene u lokalnoj samoupravi:	Ίδρυμα Κοινωνικών Ασφαλίσεων (Zavod za socijalno osiguranje, Atena)
ii. za državne službenike:	Υπουργείο Υγείας και Πρόνοιας, Αθήνα (Ministarstvo zdravlja i skrbi, Atena)
iii. za vojno osoblje u aktivnoj službi:	Υπουργείο Εθνικής Αμύνης, Αθήνα (Ministarstvo obrane, Atena)
iv. za vojno osoblje u aktivnoj službi u lučkoj straži:	Υπουργείο Εμπορικής Ναυτιλίας, Πειραιάς (Ministarstvo trgovačke mornarice, Pirej)
v. za studente na AEI i TEI:	Υπουργείο Εθνικής Παιδείας και Θρησκευμάτων, Αθήνα (Ministarstvo za obrazovanje i vjerska pitanja, Atena)”;

(d)	u odjeljku „G. IRSKA” u stavku 1. stavku 2. stavku 3. točki (b) i stavku 4. točki (a) riječi „Odjel za socijalnu skrb, Dublin” u desnom stupcu mijenjaju se i glase: „Odjel za socijalna, društvena i obiteljska pitanja, Dublin”;

(e)	u odjeljku „H. ITALIJA” stavku 3. briše se tekst u oba stupca četvrtog navoda pod naslovom „za primalje”;

(f)	u stavku 3. odjeljka „I. LUKSEMBURG” u desnom stupcu riječi „Inspection generale de la securite sociale (Opći inspektorat za socijalnu sigurnost), Luksemburg” mijenjaju se i glase: „Centre commun de la securite sociale (Zajednički centar za socijalnu sigurnost), Luksemburg”;

(g)

u odjeljku „J. NIZOZEMSKA”:

1.	u stavku 3. riječi „Nieuwe Algemene Bedrijfsverenigning (Novo opće stručno i trgovačko udruženje), Amsterdam” u desnom stupcu zamjenjuju se kako slijedi: „Landelijk Instituut Sociale Verzekeringen (Državni zavod za socijalnu sigurnost) preko GAK Nizozemska BV, Amsterdam”;

2.	u stavku 4. točki (b) riječi „Algemeen Werkloosheidsfonds (Opći fond za nezaposlene), Zoetermeer”, u desnom stupcu zamjenjuju se riječima: „Landelijk Instituut Sociale Verzekeringen (Državni zavod za socijalnu sigurnost) preko GAK Nizozemska BV, Amsterdam”;

(h)

u odjeljku „K. AUSTRIJA”:

stavci 1. do 3. zamjenjuju se s:

1. Radi primjene članka 14. stavka 1. točke (b), članka 14.a stavka 1. točke (b) i članka 17. Uredbe:	Bundesminister für Arbeit, Gesundheit und Soziales (Savezni ministar za rad, zdravlje i socijalna pitanja), Beč, u dogovoru s Bundesminister für Umwelt, Jugend und Familie (Savezni ministar za okoliš, mladež i obitelj), Beč
2. U svrhu primjene članaka 11., 11.a, 12.a, 13. i 14. provedbene Uredbe:
(a) Kada se na dotičnu osobu primjenjuje austrijsko zakonodavstvo:	nadležni sustav zdravstvenog osiguranja:
(b) U svim ostalim slučajevima:	Hauptverband der österreichischen Versicherungsträger (Središnje udruženje austrijskih ustanova za socijalno osiguranje), Beč
3. Za primjenu članka 14.d stavka 3. Uredbe:	nadležna ustanova”;

stavak 6. zamjenjuje se s:

6. U svrhu primjene članka 85. stavka 2. i članka 86. stavka 2. provedbene Uredbe vezane za Karenzgeld (doplatak za roditeljski dopust):

Gebietskrankenkasse (Područni fond zdravstvenog osiguranja) koji je nadležan za posljednje mjesto boravišta ili privremenog boravišta dotične osobe”;

(i)

u odsjeku „M. FINSKA”:

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

5. U svrhu primjene članka 41. provedbene Uredbe:

Eläketurvakeskus/Pensionsskyddscentralen (Središnji zavod za mirovinsko osiguranje), Helsinki”;

2.	stavak 6. briše se.

13.	U Prilogu 11., odjeljku „F. GRČKA” brišu se unosi 1., 2., 3. i 4.

Članak 3.

1. Ova Uredba stupa na snagu prvog dana mjeseca nakon objave u Službenom listu Europskih zajednica.

2. Članak 1. stavak 7. točka (d), stavak 8. točka (e) (1) i stavak 8. točka (e) (2) od i. do iv. primjenjuju se od 1. srpnja 1996.

3. Članak 2. stavak 7. točka (e), stavak 8. točka (d), stavak 9. točka (c) i stavak 12. točka (g) primjenjuju se od 1. ožujka 1997.

4. Članak 1. stavak 5. točka (e), stavak 7. točka (b) i stavak 8. točka (e) (3) od ii. do iv. primjenjuju se od 1. siječnja 1998.

5. Članak 1. stavak 1. i stavak 2. i članak 2. stavci od 1. do 5. primjenjuju se od 1. siječnja 1998., ali za Francusku Republiku od 1. siječnja 2002.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 4. lipnja 1998.

Za Vijeće

Predsjednik

D. BLUNKETT

(1) SL C 290, 24.9.1997., str. 28.

(2) SL C 152, 18.5.1998.

(3) SL C 73, 9.3.1998., str. 42.

(4) SL L 149, 5.7.1971., str. 2. Uredba ažurirana Uredbom (EZ) br. 118/97 (SL L 28, 30.1.1997., str. 1.) i zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1290/97 (SL L 176, 4.7.1997., str. 1.).

(5) SL L 74, 27.3.1972., str. 1. Uredba ažurirana Uredbom (EZ) br. 118/97 (SL L 28, 30.1.1997., str. 1.) i zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1290/97 (SL L 176, 4.7.1997., str. 1.).

(6) SL L 335, 30.12.1995., str. 1.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

32000L0039

L 142/47

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

08.06.2000.

DIREKTIVA KOMISIJE 2000/39/EZ

od 8. lipnja 2000.

o utvrđivanju prvog popisa indikativnih graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti u provedbi Direktive Vijeća 98/24/EZ o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika na radu od rizika povezanih s kemijskim sredstvima

(Tekst značajan za EGP)

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/24/EZ od 7. travnja 1998. o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika na radu od rizika povezanih s kemijskim sredstvima (1), a posebno njezin članak 3. stavak 2.,

uzimajući u obzir mišljenje Savjetodavnog odbora za sigurnost, higijenu i zaštitu zdravlja na radu,

budući da:

(1)	U skladu s Direktivom 98/24/EZ, Komisija treba predložiti europske ciljeve u obliku indikativnih graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti za zaštitu radnika od kemijskih rizika, koje treba utvrditi na razini Zajednice.

(2)	Komisiji u provođenju tog zadatka pomaže Znanstveni odbor za ograničenja profesionalne izloženosti kemijskim sredstvima (SCOEL) osnovan na temelju Odluke Komisije 95/320/EZ (2).

(3)

Za bilo koje kemijsko sredstvo za koje su indikativne granične vrijednosti profesionalne izloženosti utvrđene na razini Zajednice, države članice dužne su utvrditi nacionalnu graničnu vrijednost profesionalne izloženosti, uzimajući u obzir graničnu vrijednost Zajednice te određujući njegova svojstva u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom.

(4)	Indikativne granične vrijednosti profesionalne izloženosti treba smatrati važnim dijelom cjelokupnog pristupa osiguranju zaštite zdravlja radnika na radnom mjestu od rizika koji se javljaju zbog opasnih kemikalija.

(5)

Prvi i drugi popis indikativnih graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti utvrđeni su direktivama Komisije 91/322/EEZ (3) i 96/94/EZ (4) u okviru Direktive Vijeća 80/1107/EEZ od 27. studenoga 1980. o zaštiti radnika od rizika povezanih s izlaganjem kemijskim, fizikalnim i biološkim sredstvima na radu (5).

(6)	Direktiva 80/1107/EEZ stavljena je izvan snage s učinkom od 5. svibnja 2001. Direktivom 98/24/EZ.

(7)	Primjereno je u okviru Direktive 98/24/EZ indikativne granične vrijednosti profesionalne izloženosti utvrđene direktivama 91/322/EEZ i 96/94/EZ ponovno donijeti u okviru Direktive 80/1107/EEZ.

(8)

Popis naveden u Prilogu sadrži tvari navedene u Prilogu Direktivi 96/94/EZ i uključuje i niz drugih sredstava za koje SCOEL preporučuje indikativne granične vrijednosti profesionalne izloženosti nakon evaluacije najnovijih dostupnih znanstvenih podataka o učincima na zdravlje radnika i uzimajući u obzir dostupnost mjernih tehnika. S obzirom na gore navedeno i radi jasnoće Direktivu 96/94/EZ treba preinačiti.

(9)	Za određene tvari treba utvrditi granične vrijednosti kratkoročne izloženosti kako bi se u obzir uzeli učinci takve kratkoročne izloženosti.

(10)	Kod nekih sredstava isto tako treba uzeti u obzir i mogućnost penetracije kroz kožu kako bi se osigurala najbolja moguća razina zaštite.

(11)	Ova Direktiva predstavlja praktični korak prema ostvarenju socijalne dimenzije unutarnjeg tržišta.

(12)	Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 17. Direktive Vijeća 89/391/EEZ od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu (6),

DONIJELA JE OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Ovime se na razini Zajednice utvrđuju indikativne granične vrijednosti izloženosti za kemijska sredstva navedena u Prilogu.

Članak 2.

Države članice utvrđuju nacionalne granične vrijednosti profesionalne izloženosti za kemijska sredstva navedena u Prilogu uzimajući u obzir vrijednosti Zajednice.

Članak 3.

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 31. prosinca 2001. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Direktiva 96/94/EZ stavlja se izvan snage s učinkom od datuma iz članka 3. stavka 1.

Članak 5.

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 6.

Ova Direktiva je upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 8. lipnja 2000.

Za 0Komisiju

Anna DIAMANTOPOULOU

Članica Komisije

(1) SL L 131, 5.5.1998., str. 11.

(2) SL L 188, 9.8.1995., str. 14.

(3) SL L 177, 5.7.1991., str. 22.

(4) SL L 338, 28.12.1996., str. 86.

(5) SL L 327, 3.12.1980., str. 8.

(6) SL L 183, 29.6.1989., str. 1.

PRILOG

INDIKATIVNE GRANIČNE VRIJEDNOSTI PROFESIONALNE IZLOŽENOSTI

Einecs (1)	CAS (2)	Ime sredstva	Granične vrijednosti				Napomena (3)
			8 sati (4)		kratkoročno (5)
			mg/m3 (6)	ppm (7)	mg/m3 (6)	ppm (7)
200-467-2	60-29-7	dietileter	308	100	616	200	—
200-662-2	67-64-1	aceton	1 210	500	—	—	—
200-663-8	67-66-3	kloroform	10	2	—	—	koža
200-756-3	71-55-6	1, 1, 1-trikloroetan	555	100	1 110	200	—
200-834-7	75-04-7	etilamin	9,4	5	—	—	—
200-863-5	75-34-3	1,1-dikloroetan	412	100	—	—	koža
200-870-3	75-44-5	fosgen	0,08	0,02	0,4	0,1	—
200-871-9	75-45-6	klorodifluorometan	3 600	1 000	—	—	—
201-159-0	78-93-3	butanon	600	200	900	300	—
201-176-3	79-09-4	propionska kiselina	31	10	62	20	—
202-422-2	95-47-6	oksilen	221	50	442	100	koža
202-425-9	95-50-1	1,2-diklorobenzen	122	20	306	50	koža
202-436-9	95-63-6	1,2,4-trimetilbenzen	100	20	—	—	—
202-704-5	98-82-8	kumen	100	20	250	50	koža
202-705-0	98-83-9	2-fenilpropen	246	50	492	100	—
202-849-4	100-41-4	etilbenzen	442	100	884	200	koža
203-313-2	105-60-2	ε-kaprolactam (prašina i para)	10	—	40	—	—
203-388-1	106-35-4	heptan-3-on	95	20	—	—	—
203-396-5	106-42-3	p-ksilen	221	50	442	100	koža
203-400-5	106-46-7	1,4-diklorobenzen	122	20	306	50	—
203-470-7	107-18-6	alil alkohol	4,8	2	12,1	5	koža
203-473-3	107-21-1	etilen glikol	52	20	104	40	koža
203-539-1	107-98-2	1-metoksipropanol-2	375	100	568	150	koža
203-550-1	108-10-1	4-metilpentan-2-on	83	20	208	50	—
203-576-3	108-38-3	m-ksilen	221	50	442	100	koža
203-603-9	108-65-6	2-metoksi-1-metiletilni acetat	275	50	550	100	koža
203-604-4	108-67-8	mezitilen (trimetilbenzeni)	100	20	—	—	—
203-628-5	108-90-7	klorobenzen	47	10	94	20	—
203-631-1	108-94-1	cikloheksanon	40,8	10	81,6	20	koža
203-632-7	108-95-2	fenol	7,8	2	—	—	koža
203-726-8	109-99-9	tetrahidrofuran	150	50	300	100	koža
203-737-8	110-12-3	5-metilheksan-2-on	95	20	—	—	—
203-767-1	110-43-0	heptan-2-on	238	50	475	100	koža
203-808-3	110-85-0	piperazin	0,1	—	0,3	—	—
203-905-0	111-76-2	2-butoksietanol	98	20	246	50	koža
203-933-3	112-07-2	2-butoksietil acetat	133	20	333	50	koža
204-065-8	115-10-6	dimetileter	1 920	1 000	—	—	—
204-428-0	120-82-1	1,2,4-triklorobenzen	15,1	2	37,8	5	koža
204-469-4	121-44-8	trietilamin	8,4	2	12,6	3	koža
204-662-3	123-92-2	izopentil acetat	270	50	540	100	—
204-697-4	124-40-3	dimetilamin	3,8	2	9,4	5	—
204-826-4	127-19-5	N,N-dimetilacetamid	36	10	72	20	koža
205-480-7	141-32-2	n-butilakrilat	11	2	53	10	—
205-563-8	142-82-5	n-heptan	2 085	500	—	—	—
208-394-8	526-73-8	1,2,3-trimetilbenzen	100	20	—	—	—
208-793-7	541-85-5	5-metilheptan-3-on	53	10	107	20	—
210-946-8	626-38-0	1-metilbutil acetat	270	50	540	100	—
211-047-3	628-63-7	pentil acetat	270	50	540	100	—
	620-11-1	3-pentil acetat	270	50	540	100	—
	625-16-1	amil acetat, terc.	270	50	540	100	—
215-535-7	1330-20-7	ksilen, miješani izomeri, čisti	221	50	442	100	koža
222-995-2	3689-24-5	sulfotep	0,1	—	—	—	koža
231-634-8	7664-39-3	vodikov fluorid	1,5	1,8	2,5	3	—
231-131-3	7440-22-4	srebro, metalno	0,1	—	—	—	—
231-595-7	7647-01-0	vodikov klorid	8	5	15	10	—
231-633-2	7664-38-2	ortofosforna kiselina	1	—	2	—	—
231-635-3	7664-41-7	amonijak, bezvodni	14	20	36	50	—
231-954-8	7782-41-4	fluor	1,58	1	3,16	2	—
231-978-9	7783-07-5	dihidrogen selenid	0,07	0,02	0,17	0,05	—
233-113-0	10035-10-6	vodikov bromid	—	—	6,7	2	—
247-852-1	26628-22-8	natrijev azid	0,1	—	0,3	—	koža
252-104-2	34590-94-8	2-metoksimetil-etoksipropanol	308	50	—	—	koža
252-104-2	34590-94-8	fluoridi, anorganski	2,5	—	—	—	—

(1) EINECS: Europski popis postojećih kemijskih tvari.

(2) CAS: broj Chemical Abstract Service.

(3) Napomena u vezi s kožom, pripisana OEL-u, opisuje mogućnost značajnog unosa preko kože.

(4) Mjereno ili izračunano u odnosu na referentno osmosatno vremenski ponderirano razdoblje.

(5) Granična vrijednost iznad koje ne bi smjelo doći do izlaganja, odnosi se na 15-minutno razdoblje, ako nije drukčije navedeno.

(6) mg/m3: miligrami na kubični metar zraka pri 20 °C i 101,3 kPa.

(7) ppm: dijelova po milijunu u volumenu zraka (ml/m3).

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

32000L0078

L 303/16

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.11.2000.

DIREKTIVA VIJEĆA 2000/78/EZ

od 27. studenoga 2000.

o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 13.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (2),

uzimajući u obzir mišljenje Gospodarskog i socijalnog odbora (3),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (4),

budući da:

(1)

Sukladno članku 6. Ugovora o Europskoj uniji, Europska unija temelji se na načelima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava, načelima koja su zajednička svim državama članicama, i poštuje temeljna prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, kao i prava koja proizlaze iz ustavnih tradicija zajedničkih državama članicama, kao opća načela prava Zajednice.

(2)

Načelo jednakog postupanja prema ženama i muškarcima čvrsto je ugrađeno u brojnim pravnim aktima Zajednice, a posebno u Direktivi Vijeća 76/207/EEZ od 9. veljače 1976. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pogledu pristupa zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju i napredovanju te uvjeta rada (5).

(3)	U provedbi načela jednakog postupanja, Zajednica bi, u skladu s člankom 3. stavkom 2. Ugovora o EZ-u, trebala nastojati ukloniti nejednakosti i poticati jednakost muškaraca i žena, posebno stoga što su žene često žrtve višestruke diskriminacije.

(4)

Pravo svih osoba na jednakost pred zakonom i zaštita od diskriminacije predstavljaju opće pravo priznato Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Konvencijom Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, sporazumima Ujedinjenih naroda o građanskim i političkim pravima te o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, kao i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koju su potpisale sve države članice. Konvencija br. 111 Međunarodne organizacije rada (ILO) zabranjuje diskriminaciju u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja.

(5)	Važno je poštovati takva temeljna prava i slobode. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu udruživanja, uključujući pravo na osnivanje sindikata i uključivanje u sindikate radi obrane svojih interesa.

(6)	Povelja Zajednice o temeljnim socijalnim pravima radnika pridaje važnost borbi protiv svakog oblika diskriminacije, uključujući potrebu za poduzimanjem odgovarajućih mjera za socijalno i gospodarsko uključivanje starijih ljudi i osoba s invaliditetom.

(7)

Jedan od ciljeva navedenih u Ugovoru o EZ-u je poticanje koordinacije između politika zapošljavanja u državama članicama. U tu je svrhu u Ugovor o EZ-u uneseno novo poglavlje o zapošljavanju, kao sredstvo razvoja koordinirane europske strategije zapošljavanja s ciljem podupiranja kvalificirane, obučene i prilagodljive radne snage.

(8)

U Smjernicama za zapošljavanje u 2000. godini, usvojenima od strane Europskog Vijeća u Helsinkiju 10. i 11. prosinca 1999., naglašena je potreba za jačanjem tržišta radne snage naklonjenog socijalnom uključivanju, oblikovanjem povezanog niza politika koje za cilj imaju borbu protiv diskriminacije skupina kao što su osobe s invaliditetom. U Smjernicama se također ističe potreba za pridavanjem posebne pozornosti pružanju potpore starijim radnicima kako bi se povećao njihov udio u ukupnoj radnoj snazi.

(9)	Zapošljavanje i obavljanje zanimanja glavni su elementi za osiguranje jednakih mogućnosti za sve i snažno pridonose punom sudjelovanju građana u gospodarskome, kulturnom i društvenom životu te ostvarenju njihovih osobnih potencijala.

(10)	Vijeće je 29. lipnja 2000. donijelo Direktivu 2000/43/EZ (6) o provođenju načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo. Ova Direktiva već osigurava zaštitu od diskriminacije u području zapošljavanja i obavljanja zanimanja.

(11)

Diskriminacija na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja može ugroziti ostvarivanje ciljeva postavljenih Ugovorom o EZ-u, a posebice postizanje visoke razine zaposlenosti i socijalne zaštite, podizanje životnog standarda i kvalitete života, gospodarsku i društvenu koheziju i solidarnost te slobodno kretanje osoba.

(12)

Stoga bi, na cijelom području Zajednice, svaka izravna ili neizravna diskriminacija na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja, u pogledu područja koja obuhvaća ova Direktiva, trebala biti zabranjena na cijelom području Zajednice. Ta bi se zabrana diskriminacije trebala primjenjivati i na državljane trećih zemalja, ali ona ne obuhvaća razlike u postupanju na temelju državljanstva i ne dovodi u pitanje odredbe kojima se uređuje ulazak i boravak državljana trećih zemalja te njihov pristup zapošljavanju i obavljanju zanimanja.

(13)

Ova se Direktiva ne primjenjuje na sustave socijalnog osiguranja i socijalne zaštite, čija se davanja ne smatraju dohotkom u značenju koje se tom pojmu daje radi primjene članka 141. Ugovora o EZ-u, kao ni na bilo koju vrstu plaćanja od strane države s ciljem osiguranja pristupa ili zadržavanja zaposlenja.

(14)	Ova Direktiva ne dovodi u pitanje nacionalne odredbe kojima se uređuje dobna granica za stjecanje prava na mirovinu.

(15)

Procjena činjenica na temelju kojih je moguće izvesti zaključak o postojanju izravne ili neizravne diskriminacije je pitanje u nadležnosti nacionalnih pravosudnih ili drugih nadležnih tijela, u skladu s pravilima nacionalnog prava ili prakse. Takva pravila posebice omogućuju utvrđivanje neizravne diskriminacije svim sredstvima, uključujući statističke dokaze.

(16)	Osiguranje mjera kojima se u obzir uzimaju potrebe osoba s invaliditetom na radnom mjestu ima važnu ulogu u borbi protiv diskriminacije na temelju invaliditeta.

(17)

Ovom se Direktivom ne zahtijeva zapošljavanje, unapređivanje, zadržavanje na radu ili usavršavanje osobe koja nije stručna, sposobna i raspoloživa za obavljanje osnovnih zadataka odgovarajućeg radnog mjesta ili za provedbu odgovarajućeg usavršavanja, ne dovodeći u pitanje obvezu razumne prilagodbe potrebama osoba s invaliditetom.

(18)

Ovom se Direktivom od oružanih snaga, policije, zatvora ili hitnih službi posebno ne zahtijeva zapošljavanje ili zadržavanje na radu osoba koje ne posjeduju odgovarajuće sposobnosti za obavljanje niza zadataka koji bi pred njih mogli biti postavljeni, uzimajući u obzir legitiman cilj očuvanja operativne spremnosti tih službi.

(19)

Osim toga, kako bi i nadalje mogle štititi bojnu pripravnost svojih oružanih snaga, države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati odredbe ove Direktive koje se odnose na invaliditet i dob na dio svojih oružanih snaga ili u cijelosti. Države članice koje donesu takvu odluku moraju točno utvrditi opseg takvog odstupanja.

(20)	Potrebno je osigurati odgovarajuće, odnosno učinkovite i praktične mjere za prilagodbu radnog mjesta invaliditetu, na primjer, prilagodbom prostorije i opreme, rasporeda radnog vremena, raspodjelom zadataka ili osiguranjem sredstava za osposobljavanje ili uvođenje u rad.

(21)	Kako bi se utvrdilo uzrokuju li određene mjere nerazmjerno opterećenje, posebice je potrebno voditi računa o povezanim financijskim i drugim troškovima, razmjeru i financijskim izvorima organizacije ili poduzeća te o mogućnostima dobivanja pomoći iz javnih sredstava ili kakve druge pomoći.

(22)	Ova Direktiva ne dovodi u pitanje na nacionalne propise o bračnom statusu i davanjima koja se na tome temelje.

(23)

Različito postupanje može se opravdati u vrlo malom broju slučajeva, ako određena značajka povezana s vjerom ili uvjerenjem, invaliditetom, dobi ili spolnim opredjeljenjem predstavlja stvarni ili odlučujući uvjet za obavljanje tog posla te ako je cilj opravdan, a zahtjev razmjeran. Takve bi slučajeve trebalo navesti u obavijesti koje države članice dostavljaju Komisiji.

(24)

Europska unija je u svojoj Deklaraciji br. 11 o statusu crkava i nekonfesionalnih organizacija, koja je prilog Završnom aktu Ugovora iz Amsterdama, izričito potvrdila da poštuje i ne dovodi u pitanje status koji crkve i vjerska udruženja ili zajednice imaju u državama članicama sukladno nacionalnom pravu te da jednako poštuje status filozofskih i nekonfesionalnih organizacija. Imajući to u vidu, države članice mogu zadržati ili donijeti posebne odredbe o stvarnim, legitimnim i opravdanim profesionalnim uvjetima koji mogu biti pretpostavka za obavljanje pojedine profesionalne djelatnosti.

(25)

Zabrana diskriminacije na temelju dobi predstavlja bitan dio ispunjavanja ciljeva navedenih u smjernicama za zapošljavanje, kao i poticanja raznolikosti radne snage. Međutim, u određenim okolnostima, razlike u postupanju povezane sa starosnom dobi mogu se opravdati te su stoga potrebni posebni propisi koji se mogu razlikovati ovisno o stanju u pojedinoj državi članici. Stoga je važno razlikovati opravdano različito postupanja, posebice onog koje se temelji na opravdanim ciljevima politike zapošljavanja, tržišta rada i ciljeva usavršavanja, od diskriminacije koju treba zabraniti.

(26)

Zabrana diskriminacije ne smije utjecati na očuvanje ili donošenje mjera, kojima je cilj spriječiti ili kompenzirati nepovoljniji položaj skupine osoba određene vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja, a takve mjere mogu dopuštati postojanje organizacija osoba određene vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja, ako je glavni cilj takvih mjera promoviranje posebnih potreba tih osoba.

(27)

U svojoj Preporuci 86/379/EEZ od 24. srpnja 1986. o zapošljavanju osoba s invaliditetom u Zajednici (7), Vijeće je utvrdilo okvirne smjernice u kojima su navedeni primjeri pozitivnih mjera za poticanje zapošljavanja i usavršavanja osoba s invaliditetom, a u svojoj Rezoluciji od 17. lipnja 1999. o jednakim mogućnostima zapošljavanja za osobe s invaliditetom (8), potvrdilo je važnost pridavanju osobite pozornosti, između ostalog, zapošljavanju, očuvanju zaposlenja, usavršavanju i cjeloživotnom učenju osoba s invaliditetom.

(28)	Ova Direktiva postavlja minimalne zahtjeve i državama članicama daje mogućnost uvođenja ili zadržavanja povoljnijih odredaba. Provedba ove Direktive ne smije služiti kao opravdanje za vraćanje unazad u odnosu na stanje koje već prevladava u pojedinoj državi članici.

(29)

Žrtve diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja trebale bi imati na raspolaganju odgovarajuća sredstva pravne zaštite. Kako bi se osigurala djelotvornija zaštita, udruženja ili pravne osobe također trebaju imati pravo da, na način koji to utvrđuju države članice, sudjeluju u postupcima u ime ili kao podrška žrtvi, čime se ne dovode u pitanje nacionalna pravila o postupanju u vezi s predstavljanjem i obranom pred sudovima.

(30)	Učinkovita provedba načela jednakosti zahtijeva odgovarajuću sudsku zaštitu protiv viktimizacije.

(31)

Pravila o teretu dokazivanja moraju se prilagoditi kod očite diskriminacije, a da bi se načelo jednakog postupanja moglo učinkovito primijeniti, teret dokazivanja mora se vratiti na tuženika, ako su podneseni dokazi o takvoj diskriminaciji. Međutim, tuženik nije dužan dokazivati da tužitelj pripada određenoj vjeri ili ima određena uvjerenja ili invaliditet ili je određene dobi ili određenog spolnog opredjeljenja.

(32)

Države članice ne moraju primjenjivati pravila o teretu dokazivanja u postupcima u kojima je sud ili drugo nadležno tijelo dužno ispitati činjenice slučaja. To se odnosi na postupke u kojima tužitelj nije dužan dokazivati činjenice, već postoji obveza suda ili drugog nadležnog tijela da izvede takvo dokazivanje.

(33)	Države članice bi trebale poticati dijalog između socijalnih partnera i, u okviru nacionalne prakse, s nevladinim organizacijama radi upozoravanja na različite oblike diskriminacije na radnom mjestu i borbe protiv takve diskriminacije.

(34)	Zbog potrebe promicanja mira i pomirbe između glavnih zajednica Sjeverne Irske, u Direktivu je potrebno uključiti određene posebne odredbe.

(35)	Države članice bi trebale predvidjeti učinkovite, proporcionalne, odvraćajuće sankcije za slučaj povrede obveza iz ove Direktive.

(36)

Države članice mogu povjeriti socijalnim partnerima, na njihov zajednički zahtjev, provedbu ove Direktive u pogledu odredaba koje su u vezi s kolektivnim ugovorima, pod uvjetom da socijalni partneri poduzmu nužne mjere kojima će osigurati da u svakom trenutku mogu jamčiti ostvarenje rezultata koje zahtjeva ova Direktiva.

(37)

U skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o EZ-u, cilj ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, a to je stvaranje jednakih uvjeta u Zajednici u pogledu jednakosti pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja te se stoga taj cilj zbog razmjera i učinka djelovanja može bolje ostvariti na razini Zajednice. Sukladno načelu proporcionalnosti, utvrđenom u spomenutom članku, Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje ovog cilja,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Svrha

Svrha ove Direktive je utvrditi opći okvir za borbu protiv diskriminacije na temelju vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja u vezi sa zapošljavanjem i obavljanjem zanimanja, kako bi se u državama članicama ostvarila primjena načela jednakog postupanja.

Članak 2.

Pojam diskriminacije

1. Za potrebe ove Direktive „načelo jednakog postupanja” znači nepostojanje bilo kakve izravne ili neizravne diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1.

2. Za potrebe stavka 1.:

(a)	smatra se da se radi o izravnoj diskriminaciji u slučaju kada se prema jednoj osobi postupa lošije nego prema drugoj osobi ili je došlo do takvog postupanja ili je moglo doći do takvog postupanja u sličnim situacijama, zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1.;

(b)

smatra se da se radi o neizravnoj diskriminaciji u slučaju kada kakva naizgled neutralna odredba, mjerilo ili postupanje dovede u neravnopravan položaj osobe određene vjere ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolnog opredjeljenja, u usporedbi s ostalim osobama, osim u sljedećim slučajevima:

i.	ako su ta odredba, mjerilo ili postupanje objektivno opravdani legitimnim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su primjerena i nužna; ili

ii.

ako je, u pogledu osoba s invaliditetom, poslodavac ili bilo koja osoba ili organizacija na koju se ova Direktiva primjenjuje, dužna u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, poduzeti odgovarajuće mjere u skladu s načelima iz članka 5., kako bi se uklonili nedostatci koje uzrokuje takva odredba, mjerilo ili postupanje.

3. Uznemiravanje se smatra oblikom diskriminacije u smislu stavka 1., pri kojem dolazi do nepoželjnog ponašanja povezanog s nekim od razloga iz članka 1., sa svrhom ili učinkom povrede dostojanstva osobe i stvaranja zastrašujuće, neprijateljske, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljive sredine. U tom kontekstu, pojam uznemiravanja može se definirati u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i praksom država članica.

4. Poticanje na diskriminacijsko postupanje protiv određene osobe, zbog bilo kojeg od razloga iz članka 1., smatra se diskriminacijom u značenju iz stavka 1.

5. Ova Direktiva ne utječe na mjere koje proizlaze iz nacionalnog zakonodavstva, a koje su u demokratskom društvu potrebne zbog očuvanja javne sigurnosti, održanja javnog reda i prevencije kaznenih djela, radi zaštite zdravlja te zaštite prava i sloboda drugih ljudi.

Članak 3.

Područje primjene

1. U granicama nadležnosti prenesenih na Zajednicu, ova se Direktiva primjenjuje na sve osobe, bilo u javnom ili privatnom sektoru, uključujući javna tijela, u odnosu na:

(a)	uvjete za pristup zapošljavanju, samozapošljavanju ili uvjete za obavljanje zanimanja, uključujući mjerila odabira i uvjete za primanje u radni odnos, bez obzira na to o kojoj se vrsti djelatnosti radi te na svim profesionalnim razinama, uključujući napredovanje;

(b)	pristup svim vrstama i razinama profesionalne orijentacije, strukovnog osposobljavanja daljnjeg strukovnog osposobljavanja i prekvalifikacije, uključujući iskustvo u praktičnom radu;

(c)	zapošljavanje i uvjete rada, uključujući otkaze i plaće;

(d)	članstva ili sudjelovanja u organizacijama radnika ili poslodavaca ili u drugim strukovnim organizacijama, uključujući povlastice koje takve organizacije osiguravaju.

2. Ova Direktiva ne obuhvaća razlike u postupanju na temelju državljanstva i ne dovodi u pitanje odredbe i uvjete u vezi s ulaskom i boravkom državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva na teritoriju država članica, kao ni na postupanje koje proizlazi iz pravnog statusa tih državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva.

3. Ova se Direktiva ne primjenjuje na isplate bilo koje vrste koje se provode iz javnih ili sličnih sustava, uključujući javne sustave socijalne sigurnosti i socijalne zaštite.

4. Države članice mogu predvidjeti da se ova Direktiva, u pogledu diskriminacije na temelju invaliditeta ili dobi, ne primjenjuje na oružane snage.

Članak 4.

Uvjeti za obavljanje zanimanja

1. Neovisno o članku 2. stavcima 1. i 2., države članice mogu propisati da različito postupanje, koje se temelji na nekoj od značajki u vezi s bilo kojim od razloga iz članka 1., ne predstavlja diskriminaciju kada zbog prirode određenih profesionalnih djelatnosti ili zbog uvjeta u kojima se obavljaju takva značajka predstavlja stvarni i odlučujući uvjet za obavljanje određenog zanimanja, ako je svrha opravdana, a zahtjev proporcionalan.

2. Države članice mogu zadržati na snazi svoje nacionalno zakonodavstvo na datum donošenja ove Direktive ili predvidjeti buduće zakonodavne odredbe za preuzimanje nacionalne prakse kakva postoji na datum donošenja ove Direktive, u skladu s kojom, kod profesionalnih djelatnosti u crkvama i drugim javnim ili privatnim organizacijama, čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju, različito postupanje zbog vjere ili uvjerenja određene osobe ne predstavlja diskriminaciju u slučaju kada, zbog prirode tih djelatnosti ili okolnosti u kojima se obavljaju, vjera ili uvjerenje određene osobe predstavljaju stvarni, legitiman i opravdan uvjet za obavljanje tog zanimanja, uzimajući u obzir sustav vrijednosti te organizacije. Takvo se različito postupanje provodi uzimajući u obzir ustavne odredbe i načela država članica, kao i opća načela prava Zajednice te ne bi trebala služiti kao opravdanje za diskriminaciju na temelju nekog drugog razloga.

Pod uvjetom da se u ostalim pitanjima poštuju odredbe ove Direktive, ona ne dovodi u pitanje pravo crkava i drugih javnih ili privatnih organizacija, čiji se sustav vrijednosti temelji na vjeri ili uvjerenju i koje djeluju u skladu s nacionalnim ustavima i zakonima, da od osoba koje zapošljavaju zahtijevaju rad u dobroj vjeri i odanost duhu te organizacije.

Članak 5.

Razumne prilagodbe potrebama osoba s invaliditetom

Kako bi se zajamčilo poštovanje načela jednakog postupanja u pogledu osoba s invaliditetom, moraju se osigurati razumne prilagodbe njihovim posebnim potrebama. To znači da poslodavci prema potrebi u određenoj situaciji poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se osobi s invaliditetom omogućio pristup zapošljavanju, sudjelovanje ili napredovanje na radu ili usavršavanje, ako takve mjere za poslodavca ne predstavljaju nerazmjeran teret. Taj se teret neće smatrati nerazmjernim ako se u dovoljnoj mjeri podupre postojećim mjerama politike za zaštitu osoba s invaliditetom dotične države članice.

Članak 6.

Opravdano različito postupanje na temelju dobi

1. Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da se različito postupanje na temelju dobi neće smatrati diskriminacijom, ako su, u kontekstu nacionalnog prava, te razlike objektivno i razumno opravdane legitimnim ciljem, uključujući legitimnu politiku zapošljavanja, tržište rada i strukovno obrazovanje te ako su načini ostvarivanja tog cilja primjereni i nužni.

Takvo različito postupanje može, između ostalog, uključivati:

(a)

postavljanje posebnih uvjeta za pristup zapošljavanju i strukovnom osposobljavanju, za zapošljavanje i obavljanje zanimanja, uključujući uvjete u pogledu otkaza i naknada za rad, za mlade osobe, starije radnike i osobe koje su dužne skrbiti o drugima, radi poticanja njihove strukovne integracije ili osiguranja njihove zaštite;

(b)	određivanje minimalnih uvjeta u pogledu dobi, radnog iskustva ili godina provedenih u službi za pristup zapošljavanju ili određenim prednostima vezanim uz zaposlenje;

(c)	određivanje najviše dobi za zapošljavanje, koja se temelji na zahtjevima obuke za određeno radno mjesto ili na potrebi postojanja razumnog razdoblja zaposlenja prije umirovljenja.

2. Neovisno o članku 2. stavku 2., države članice mogu predvidjeti da utvrđivanje starosne dobi za umirovljenje ili stjecanje prava na starosnu ili invalidsku mirovinu, za potrebe sustava socijalne sigurnosti vezanog za rad, obuhvaćajući, u okviru tih sustava, određivanje različitih dobnih granica za zaposlenike ili skupine ili kategorije zaposlenika te korištenje, u okviru tih sustava, mjerila starosti u aktuarskim izračunima, ne predstavlja diskriminaciju na temelju dobi, pod uvjetom da nemaju za posljedicu diskriminaciju na temelju spola.

Članak 7.

Pozitivne mjere

1. Kako bi se zajamčila potpuna jednakost u praksi, načelo jednakog postupanja ne sprječava države članice da zadrže ili donesu posebne mjere za sprječavanje ili izjednačavanje neravnopravnog položaja povezanog s bilo kojim od temelja iz članka 1.

2. U pogledu osoba s invaliditetom, načelo jednakog postupanja ne dovodi u pitanje pravo država članica da zadrže ili donesu odredbe o zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, kao i mjere kojima je cilj stvaranje ili zadržavanje odredbi ili mogućnosti za osiguranje ili poticanje uključivanja tih osoba u radno okruženje.

Članak 8.

Minimalni zahtjevi

1. Države članice mogu uvesti ili zadržati odredbe koje su za zaštitu načela jednakog postupanja povoljnije od odredaba iz ove Direktive.

2. Provedba ove Direktive ne može ni pod kojim uvjetima biti temelj za snižavanje razine zaštite od diskriminacije koju države članice već pružaju u područjima obuhvaćenim ovom Direktivom.

POGLAVLJE II.

PRAVNI LIJEKOVI I PROVEDBA

Članak 9.

Pravna zaštita

1. Države članice osiguravaju da su svim osobama koje smatraju da im je učinjena nepravda, zbog toga što nije bilo primijenjeno načelo jednakog postupanja, čak i kad je odnos u kojem je navodno došlo do diskriminacije prestao, dostupni sudski i/ili upravni postupci te, ako se smatraju primjerenima, postupci mirenja, radi provođenja obveza iz ove Direktive.

2. Države članice osiguravaju da se udruženja, organizacije ili druge pravne osobe koje, u skladu s mjerilima utvrđenim njihovim nacionalnim pravima, imaju legitimni interes da osiguraju postupanje u skladu odredbama ove Direktive, mogu uključiti u bilo koji sudski i/ili upravni postupak radi provedbe obveza iz ove Direktive, bilo u ime ili kao podrška tužitelju, uz njegov ili njezin pristanak.

3. Stavci 1. i 2. ne dovode u pitanje nacionalna pravila koja se odnose na vremenska ograničenja za pokretanje postupka u pogledu načela jednakog postupanja.

Članak 10.

Teret dokaza

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere u skladu sa svojim nacionalnim pravosudnim sustavima, kojima osiguravaju da je teret dokaza da nije bilo povrede načela jednakog postupanja na strani tuženika, u slučajevima kada osobe koje smatraju da im je nanesena nepravda, jer na njih nije primijenjeno načelo jednakog postupanja, iznesu pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, činjenice iz kojih se može pretpostaviti da je došlo do izravne ili neizravne diskriminacije.

2. Stavak 1. ne sprječava države članice da donesu pravila o dokazivanju, koja su povoljnija za tužitelja.

3. Stavak 1. se ne primjenjuje na kaznene postupke.

4. Stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se i na druge pravne postupke koji se pokreću u skladu s člankom 9. stavkom 2.

5. Države članice ne moraju primjenjivati stavak 1. na postupke u kojima je sud ili nadležno tijelo dužno ispitati činjenično stanje.

Članak 11.

Viktimizacija

Države članice uvode u svoje nacionalne pravne sustave potrebne mjere kojima se zaposlenici štite od otkaza ili nekog drugog nepovoljnog postupanja od strane poslodavca, kao reakcije na pritužbu iznesenu u okviru poduzeća ili na bilo koji drugi pravni postupak koji ima za cilj provedbu usklađivanja s načelom jednakog postupanja.

Članak 12.

Širenje informacija

Države članice svim odgovarajućim sredstvima osiguravaju da svim osobama na koje se to može odnositi, odredbe donesene u skladu s ovom Direktivom te relevantne odredbe iz ovog područja koje su već na snazi, budu dostupne na cijelom njihovom državnom području, na primjer na radnom mjestu.

Članak 13.

Socijalni dijalog

1. U skladu sa svojim nacionalnim običajima i praksom, države članice poduzimaju odgovarajuće mjere radi poticanja dijaloga između socijalnih partnera sa svrhom ostvarivanja jednakog postupanja, između ostalog, putem praćenja uobičajenih postupaka na radnom mjestu, kolektivnih ugovora, kodeksa ponašanja te putem istraživanja ili razmjene iskustava i dobre prakse.

2. Ako je to u skladu s nacionalnim običajima i praksom, države članice potiču socijalne partnere, ne dovodeći u pitanje njihovu autonomiju, da na odgovarajućoj razini sklapaju sporazume kojima se propisuju antidiskriminacijska pravila u područjima iz članka 3., što ulazi u okvir kolektivnog pregovaranja. Ti sporazumi moraju poštovati minimalne zahtjeve utvrđene ovom Direktivom te odgovarajućim nacionalnim provedbenim mjerama.

Članak 14.

Dijalog s nevladinim organizacijama

Države članice potiču dijalog s odgovarajućim nevladinim organizacijama koje, u skladu sa svojim nacionalnim pravom i praksom, imaju legitiman interes pridonositi borbi protiv diskriminacije na temelju bilo kojeg od razloga iz članka 1., s ciljem promicanja načela jednakog postupanja.

POGLAVLJE III.

POSEBNE ODREDBE

Članak 15.

Sjeverna Irska

1. Radi rješavanja problema nedovoljne zastupljenosti jedne od najvažnijih vjerskih zajednica u policijskoj službi Sjeverne Irske, različito postupanje vezano za primanje u tu službu, što obuhvaća i pomoćno osoblje, ne smatra se diskriminacijom ako te razlike u postupanju izričito odobravaju nacionalnih propisi.

2. Radi očuvanja ravnoteže mogućnosti za zapošljavanje učitelja u Sjevernoj Irskoj, uz istodobno poticanje smirivanja povijesnih podjela između glavnih vjerskih zajednica na tom području, odredbe o vjeri i uvjerenju iz ove Direktive ne primjenjuju se na zapošljavanje učitelja u školama Sjeverne Irske, ako to nacionalni propisi izričito odobravaju.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 16.

Usklađenost

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se:

(a)	ukinuli svi zakoni i drugi propisi koji su protivni načelu jednakog postupanja;

(b)	proglasile ništavim ili izmijenile sve odredbe koje su protivne načelu jednakog postupanja, u individualnim ili kolektivnim ugovorima, internim aktima poduzeća ili propisima kojima se uređuju samostalne djelatnosti i profesije te udruženja radnika ili poslodavaca.

Članak 17.

Sankcije

Države članice donose pravila o sankcijama koja se primjenjuju na kršenja odredbi nacionalnog prava, donesenih u skladu s ovom Direktivom, a poduzimaju i sve potrebne mjere kako bi se osigurala primjena tih pravila. Sankcije, koje mogu uključivati isplatu odštete žrtvi, moraju biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice o tim odredbama obavješćuju Komisiju najkasnije do 2. prosinca 2003., a neodgodivo je obavješćuju i o svakoj naknadnoj izmjeni koja bi na te odredbe mogla utjecati.

Članak 18.

Provedba

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 2. prosinca 2003. ili povjeravaju svojim socijalnim partnerima, na njihov zajednički zahtjev, provedbu ove Direktive u pogledu odredbi vezanih uz kolektivne ugovore. U takvim slučajevima, države članice osiguravaju da, najkasnije do 2. prosinca 2003., njihovi socijalni partneri sporazumom uvedu potrebne mjere, dok države članice moraju poduzeti sve mjere potrebne kako bi u svakom trenutku mogle jamčiti ostvarivanje rezultata koji se zahtijevaju ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Radi uzimanja u obzir posebnih uvjeta, države članice prema potrebi mogu uzeti dodatno razdoblje od 3 godine, počevši od 2. prosinca 2003., odnosno ukupno 6 godina, za provedbu odredbi ove Direktive u vezi s diskriminacijom na temelju dobi i invaliditeta. U tom slučaju o tome odmah obavješćuju Komisiju. Svaka država članica koja odluči da će koristiti dodatno razdoblje mora godišnje izvještavati Komisiju o mjerama koje poduzima za rješavanje problema diskriminacije na temelju dobi i invaliditeta, kao i o napretku u provedbi. Komisija svake godine izvješćuje Vijeće.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja određuju države članice.

Članak 19.

Izvješće

1. Države članice, najkasnije do 2. prosinca 2005. i svakih 5 godina nakon toga, dostavljaju Komisiji sve informacije potrebne za izradu izvješća o primjeni ove Direktive, koje se upućuje Europskom parlamentu i Vijeću.

2. U izvješću Komisije u obzir se, prema potrebi, uzimaju stajališta socijalnih partnera i relevantnih nevladinih organizacija. U skladu s načelom sustavnog uzimanja u obzir načela jednakosti spolova u svim područjima aktivnosti Zajednice, to izvješće, među ostalim sadrži procjenu utjecaja poduzetih mjera na muškarce i žene. S obzirom na prikupljene informacije, to izvješće prema potrebi obuhvaća prijedloge za revidiranje i ažuriranje ove Direktive.

Članak 20.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Članak 21.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. studenoga 2000.

Za Vijeće

Predsjednik

É. GUIGOU

(1) SL C 177 E, 27.6.2000., str. 42.

(2) Mišljenje doneseno 12. listopada 2000. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) SL C 204, 18.7.2000., str. 82.

(4) SL C 226, 8.8.2000., str. 1.

(5) SL L 39, 14.2.1976., str. 40.

(6) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.

(7) SL L 225, 12.8.1986., str. 43.

(8) SL C 186, 2.7.1999., str. 3.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

32002R0410

L 062/17

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

27.02.2002.

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 410/2002

od 27. veljače 2002.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (1), kako je zadnje izmijenjena Uredbom Europskog parlamenta i Vijeća br. 1386/2001 (2), a posebno njezin članak 122.,

budući da:

(1)	Određene države članice ili njihova nadležna tijela zatražili su izmjene priloga Uredbi (EEZ) br. 574/72.

(2)	Te izmjene proizlaze iz odluka koje je donijela država članica ili dotične države članice ili njihova nadležna tijela odgovorna za provođenje zakonodavstva na području socijalne sigurnosti u skladu s pravom Zajednice.

(3)	Doneseno je jednoglasno mišljenje Administrativne komisije za socijalnu sigurnost radnika migranata,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1

Prilozi 1. do 6. i prilozi 9. do 10. Uredbe (EEZ) br. 574/72 mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europskih zajednica.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 27. veljače 2002.

Za Komisiju

Anna DIAMANTOPOULOU

Članica Komisije

(1) SL L 74, 27.3.1972., str. 1.

(2) SL L 187, 10.7.2001., str. 1.

PRILOG

1.	Prilog 1. mijenja se kako slijedi:

(a)	Odjeljak „K. AUSTRIJA” zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Bundesminister für soziale Sicherheit und Generationen (Savezni ministar socijalne sigurnosti i generacija), Beč

2.	Bundesminister für Wirtschaft und Arbeit (Savezni ministar gospodarstva i rada), Beč

3.	Posebni sustavi za državne službenike: Bundesminister für öffentliche Leistung und Sport (Savezni ministar javne uprave i sporta), Beč, ili dotična regionalna vlada”

(b)	Odjeljak „L. PORTUGAL” zamjenjuje se sljedećim:

i.	točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Ministro do Trabalho e da Solidariedade (Ministar rada i solidarnosti), Lisabon”;

ii.	točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	Secretário Regional dos Assuntos Sociais da Região Autónoma da Madeira (Područni tajnik za socijalna pitanja autonomne regije Madeire), Funchal”;

iii.	točka 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.	Secretário Regional dos Assuntos Sociais da Região Autónoma dos Açores (Područni tajnik za socijalna pitanja autonomne regije Azorskih otoka), Angra do Heroísmo”;

iv.	točka 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.	Ministro da Reforma do Estado e da Administração Pública (Ministar reforme vlade i javne uprave), Lisabon”.

2.	Prilog 2. zamjenjuje se sljedećim:

(a)	Odjeljak „K. AUSTRIJA” mijenja se kako slijedi:

Točka 2.(b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	Za primjenu članka 45. stavka 6. Uredbe, ako razdoblje plaćanja doprinosa nije navršeno u Austriji, kao i za uzimanje u obzir razdoblja vojne i civilne službe i razdoblja odgajanja djece, kojem nije prethodilo, niti nakon njega uslijedilo, razdoblje osiguranja u Austriji

Pensionsversicherungsanstalt der Angestellten (Ustanova za mirovinsko osiguranje zaposlenih osoba), Beč”;

(b)	Odjeljak „L. PORTUGAL” mijenja se kako slijedi:

Rubrika „A. OPĆENITO” mijenja se kako slijedi:

i.	točka I.1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Davanja za slučaj bolesti, majčinstva i obiteljska davanja:

Instituto de Solidariedade e Segurança Social: Centro Distrital de Solidariedade e Segurança Social (Zavod za solidarnost i socijalnu sigurnost: Okružni centar za solidarnost i socijalnu sigurnost) u koji je učlanjena dotična osoba”;

ii.	točka I.2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	Invalidnost, starost i smrt:

Instituto de Solidariedade e Segurança Social: Centro Nacional de Pensões, Lisboa, e Centro Distrital de Segurança Social (Zavod za solidarnost i socijalnu sigurnost: Državni mirovinski centar, Lisabon, i Okružni centar za solidarnost i socijalnu sigurnost) u koji je učlanjena dotična osoba”;

iii.	točka I.4.(b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	priznavanje i isplata davanja za nezaposlene (npr. provjera uvjeta za stjecanje prava na davanja, utvrđivanje iznosa i trajanja davanja, kontrolni pregledi kao preduvjet zadržavanja prava, obustava isplate ili ukidanje davanja):

iv.	točka I.5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.	Davanja iz nedoprinosnih sustava socijalne sigurnosti:

v.	točka II.1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Davanja za slučaj bolesti, majčinstva i obiteljska davanja:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

vi.	točka II.2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. (a)

Invalidnost, starost i smrt:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal;

(b)	invalidnost, starost i smrt prema posebnom sustavu socijalne sigurnosti za zaposlene u poljoprivredi:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

vii.	točka II.4. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	primitak zahtjeva i provjera statusa zaposlenosti (npr. potvrda o razdobljima zaposlenosti, klasifikacija nezaposlenosti, provjera okolnosti):

Instituto Regional de Emprego: Centro Regional de Emprego (Područni zavod za zapošljavanje: Područni centar za zapošljavanje), Funchal;

(b)	priznavanje i isplata davanja u slučaju nezaposlenosti (npr. provjera uvjeta za stjecanje prava na davanja, utvrđivanje iznosa i trajanja davanja, kontrolni pregledi kao preduvjet zadržavanja prava, obustava isplate ili ukidanje davanja):

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

viii.

točka II.5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.	Davanja iz nedoprinosnog sustava socijalne sigurnosti:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

ix.	točka III.1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Davanja za slučaj bolesti, majčinstva i obiteljska davanja:

Instituto de Gestão de Regimes de Segurança Social: Centro de Prestações Pecuniárias (Zavod za upravljanje sustavima socijalne sigurnosti: Centar za novčana davanja) u koji je učlanjena dotična osoba”;

x.	točka III.2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. (a)

Invalidnost, starost i smrt:

Instituto de Gestão de Regimes de Segurança Social: Centro Coordenador de Prestações Diferidas (Zavod za upravljanje sustavima socijalne sigurnosti: Centar za odgođena davanja) Angra do Heroísmo”

(b)	Invalidnost, starost i smrt prema posebnom sustavu socijalne sigurnosti za zaposlene u poljoprivredi:

xi.	točka III.4. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	primitak zahtjeva i provjera statusa zaposlenosti (npr. potvrda o razdobljima zaposlenosti, klasifikacija nezaposlenosti, provjera okolnosti):

Agência para a Qualificação e Emprego (Agencija za kvalifikacije i zapošljavanje) gdje dotična osoba boravi;

(b)	priznavanje i isplata davanja u slučaju nezaposlenosti (npr. provjera uvjeta za stjecanje prava na davanja, utvrđivanje iznosa i trajanja davanja, kontrolni pregledi kao preduvjet zadržavanja prava, obustava isplate ili ukidanje davanja):

Centro de Prestações Pecuniárias (Centar za novčana davanja) u u mjestu u kojem dotična osoba boravi”;

xii.	točka III.5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.	Davanja iz nedoprinosnog sustava socijalne sigurnosti:

Instituto de Gestão de Regimes de Segurança Social: Centro de Prestações Pecuniárias (Zavod za upravljanje sustavima socijalne sigurnosti: Centar za novčana davanja) u mjestu u kojem dotična osoba boravi”.

3.	Prilog 3. mijenja se kako slijedi:

(a)	Odjeljak „K. AUSTRIJA” mijenja se kako slijedi:

i.	točka 1.(b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	u svim ostalim slučajevima:

i.	Gebietskrankenkasse (Područni fond za osiguranje u slučaju bolesti), nadležan u mjestu u kojem dotična osoba boravi ili privremeno boravi, ako nije drukčije navedeno u sljedećim podstavcima;

ii.	u slučaju bolničkog liječenja u bolnici koja je u nadležnosti područnog fonda, područni fond (Landesfonds) nadležan za mjesto u kojem dotična osoba boravi ili privremeno boravi;

iii.

u slučaju liječenja u nekoj drugoj bolnici koja je obuhvaćena ugovorom između Hauptverband der österreichischen Sozialversicherungsträger (Središnja udruga austrijskih zavoda za socijalno osiguranje) i Wirtschaftskammer Österreich (Gospodarska komora Austrije) koji se primjenjuje od 31. prosinca 2000., fond osnovan za te bolnice;

iv.	u slučaju oplodnje in vitro, Fonds zur Mitfinanzierung der In-vitro-Fertilisation (Fond za oplodnju in vitro), Beč”;

ii.	točka 3.(a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Davanja u naravi:

i.	Gebietskrankenkasse (Područni fond za osiguranje u slučaju bolesti) nadležan u mjestu u kojem dotična osoba boravi ili privremeno boravi, ako nije drukčije naznačeno u sljedećim podstavcima;

ii.	u slučaju bolničkog liječenja u bolnici koja je u nadležnosti područnog fonda, Landesfonds nadležan u mjestu u kojem dotična osoba boravi ili privremeno boravi;

iii.

iv.	Allgemeine Unfallversicherungsanstalt (Opći zavod za osiguranje od rizika nesretnog slučaja), Beč, koji može priznavati davanja u svim slučajevima”.

(b)	Odjeljak „L. PORTUGAL” mijenja se kako slijedi:

i.	točka I.1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Davanja za slučaj bolesti, majčinstva i obiteljska davanja (za davanja u naravi za slučaj bolesti i majčinstva vidjeti također Prilog 10.)

ii.	točka I.2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	Invalidnost, starost i smrt:

iii.	točka I.4.(b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	priznavanje i isplata davanja u slučaju nezaposlenosti (npr. provjera uvjeta za stjecanje prava na davanja, utvrđivanje iznosa i trajanja davanja, kontrolni pregledi kao preduvjet zadržavanja prava, obustava isplate ili ukidanje davanja):

iv.	točka I.5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.	Davanja iz nedoprinosnog sustava socijalne sigurnosti:

v.	točka II.1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Davanja za slučaj bolesti, majčinstva i obiteljska davanja (za davanja u naravi za slučaj bolesti i majčinstva vidjeti također Prilog 10.)

Centro de Segurança Social da Madeira: (Centar za socijalnu sigurnost Madeire), Funchal”

vi.	točka II.2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. (a)

Invalidnost, starost i smrt:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal

(b)	Invalidnost, starost i smrt prema posebnom sustavu socijalne sigurnosti za zaposlene u poljoprivredi:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

vii.	točka II.4. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	primitak zahtjeva i provjera statusa zaposlenosti (npr. potvrda o razdobljima zaposlenosti, klasifikacija nezaposlenosti, provjera okolnosti):

Instituto Regional de Emprego: Centro Regional de Emprego (Područni zavod za zapošljavanje: Područni centar za zapošljavanje), Funchal

(b)	priznavanje i isplata davanja u slučaju nezaposlenosti (npr. provjera uvjeta za pravo na davanja, utvrđivanje iznosa i trajanja davanja, kontrolni pregledi kao preduvjet zadržavanja prava, obustava isplate ili ukidanje davanja):

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

viii.

točka II.5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.	Davanja iz nedoprinosnog sustava socijalne sigurnosti:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

ix.	točka III.1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Davanja za slučaj bolesti, majčinstva i obiteljska davanja (za davanja u naravi u slučaju bolesti i majčinstva vidjeti također Prilog 10.):

x.	točka III.2. mijenja si glasi:

„2. (a)

Invalidnost, starost i smrt:

(b)	Invalidnost, starost i smrt prema posebnom sustavu socijalne sigurnosti za zaposlene u poljoprivredi:

xi.	točka III.4. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	primitak zahtjeva i provjera statusa zaposlenosti (npr. potvrda o razdobljima zaposlenosti, klasifikacija nezaposlenosti, provjera okolnosti):

Agência para a Qualificação e Emprego (Agencija za kvalifikacije i zapošljavanje) u mjestu u kojem dotična osoba boravi

(b)	priznavanje i isplata davanja u slučaju nezaposlenosti (npr. provjera uvjeta za pravo na davanja, utvrđivanje iznosa i trajanja davanja, kontrolni pregledi kao preduvjet zadržavanja prava, obustava isplate ili ukidanje davanja):

Centro de Prestações Pecuniárias (Centar za novčana davanja) u mjestu u kojem dotična osoba boravi”;

xii.	točka III.5. zamjenjuje se sljedećim:

„5.	Davanja iz nedoprinosnog sustava socijalne sigurnosti:

4.	Prilog 4. mijenja se kako slijedi:

(a)	Odjeljak „J. NIZOZEMSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 1.a zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	davanja u naravi:

College voor zorgverzekeringen (Odbor skrbničkog osiguranja), Amstelveen”;

(b)	Odjeljak „K. AUSTRIJA” mijenja se kako slijedi:

Točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	obiteljska davanja osim Karenzgelda (doplatka za roditeljski dopust):

Bundesminister für soziale Sicherheit und Generationen (Savezni ministar socijalne sigurnosti i generacija), Beč

(b)	Karenzgeld (doplatak za roditeljski dopust):

Bundesminister für Wirtschaft und Arbeit (Savezni ministar gospodarstva i rada), Beč”.

5.	Prilog 5. mijenja se kako slijedi:

(a)	Rubrika „28. NJEMAČKA – ŠPANJOLSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„Ne primjenjuje se”;

(b)	pod rubrikom „32. NJEMAČKA – ITALIJA” dodaje se sljedeća točka (d):

„(d)	Ugovor od 3. travnja 2000. o naplati i povratu doprinosa za socijalnu sigurnost”;

(c)	Rubrika „35. NJEMAČKA – AUSTRIJA” zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Odjeljak II., Broj 1. i Odjeljak III. Ugovora od 2. kolovoza 1979. o provođenju Konvencije o osiguranju u slučaju nezaposlenosti od 19. srpnja 1978.

(b)	Ugovor od 21. travnja 1999. o povratu troškova na području socijalne sigurnosti”;

(d)	Rubrika „36. NJEMAČKA – PORTUGAL” zamjenjuje se sljedećim:

„Konvencija od 10. veljače 1998. o povratu troškova davanja u naravi u slučaju bolesti”;

(e)	Rubrika „71. IRSKA – AUSTRIJA” zamjenjuje se sljedećim:

„Ugovor od 25. travnja 2000. o povratu troškova na području socijalne sigurnosti”;

(f)	Rubrika 74. „IRSKA – ŠVEDSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„Ugovor od 8. studenoga 2000. o odricanju prava na nadoknade troškova za davanja u naravi u slučaju bolesti, majčinstva, nesreća na poslu i profesionalnih bolesti te troškova administrativnih provjera i liječničkih pregleda”;

(g)	Rubrika „92. NIZOZEMSKA – ŠVEDSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„Ugovor od 28. lipnja 2000. o nadoknadi troškova za davanja u naravi u skladu s glavom III., poglavljem 1. Uredbe.”;

(h)	Rubrika „94. AUSTRIJA – PORTUGAL” zamjenjuje se sljedećim:

„Ugovor od 16. prosinca 1998. o povratu troškova za davanja u naravi”.

6.	Prilog 6. mijenja se kako slijedi:

Odjeljak „C. NJEMAČKA” mijenja se kako slijedi:

i.	točka 4.(a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	odnosi s Grčkom, Italijom, Nizozemskom i Portugalom: plaćanje putem tijela za vezu nadležne države i države u kojoj dotična osoba boravi (zajednička primjena članaka 53. do 58. provedbene Uredbe i odredbi donesenih u Prilogu 5.)”;

ii.	točka 4.(b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	odnosi s Belgijom, Španjolskom, Francuskom i Austrijom: plaćanje putem tijela za vezu nadležne države”.

7.	Prilog 9. mijenja se kako slijedi:

Odjeljak „K. AUSTRIJA” zamjenjuje se sljedećim:

„Prosječni godišnji trošak davanja u naravi određuje se uzimanjem u obzir:

1.	davanja koja pružaju Gebietskrankenkassen (Područni fondovi za osiguranje u slučaju bolesti);

2.	davanja koja pružaju bolnice za koje je odgovoran Landesfonds (područni fond);

3.	davanja koja pružaju ostale bolnice obuhvaćene Ugovorom između Hauptverband der österreichischen Sozialversicherungsträger (Središnje udruge austrijskih zavoda za socijalno osiguranje) i Wirtschaftskammer Österreich (Gospodarske komore Austrije) koji se primjenjuje od 31. prosinca 2000.; i

4.	davanja koja pruža Fonds zur Mitfinanzierung der In-vitro-Fertilisation (Fond za sufinanciranje oplodnje in vitro), Beč”.

8.	Prilog 10. mijenja se kako slijedi:

(a)	Odjeljak „J. NIZOZEMSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 4.(a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	povrat koji propisuju članci 36. i 63. Uredbe:

College voor zorgverzekeringen (Odbor skrbničkog osiguranja), Amstelveen”

(b)	Odjeljak „K. AUSTRIJA” mijenja se kako slijedi:

Točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	U svrhu primjene članka 14. stavka 1. točke (b), članka 14.a stavka 1. točke (b) i članka 17. Uredbe:

Bundesminister für soziale Sicherheit und Generationen (Savezni ministar socijalne sigurnosti i generacija), Beč, u dogovoru s odgovarajućom javnom upravom u pogledu posebnih sustava za državne službenike”;

(c)	Odjeljak „L. PORTUGAL” mijenja se kako slijedi:

Rubrika „A. OPĆENITO” mijenja se kako slijedi:

i.	točka I.2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	U svrhu primjene članka 11. stavka 1. i članka 11.a provedbene Uredbe:

ii.	točka I.3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	U svrhu primjene članka 12.a provedbene Uredbe:

iii.	točka I.6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.	U svrhu primjene članka 14. stavka 3. provedbene Uredbe:

iv.	točka I.7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.	U svrhu primjene članka 28. stavka 1., članka 29. stavaka 2. i 5., članka 30. stavaka 1. i 3. i članka 31. stavka 1. (druga rečenica) provedbene Uredbe (glede izdavanja potvrda):

v.	točka I.10. zamjenjuje se sljedećim:

„10.	U svrhu primjene članka 80. stavka 2., članka 81. i članka 85. stavka 2. provedbene Uredbe:

vi.	točka II.2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	U svrhu primjene članka 11. stavka 1. i članka 11.a provedbene Uredbe:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

vii.	točka II.3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	U svrhu primjene članka 12.a provedbene Uredbe:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

viii.

točka II.6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.	U svrhu primjene članka 14. stavka 3. provedbene Uredbe:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

ix.	točka II.7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.	U svrhu primjene članka 28. stavka 1., članka 29. stavaka 2. i 5., članka 30. stavaka 1. i 3. i članka 31. stavka 1. (druga rečenica) provedbene Uredbe (glede izdavanja potvrda):

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

x.	točka II.9. zamjenjuje se sljedećim:

„9.

U svrhu primjene članka 17. stavaka 6. i 7., članka 18. stavaka 3., 4. i 6., članka 20., članka 21. stavka 1., članka 22., članka 31. stavka 1. (prva rečenica) i članka 34. stavaka 1. i 2. (prvi podstavak) provedbene Uredbe (u vezi s ustanovom u u kojem dotična osoba boravi ili privremeno boravi, ovisno o tome što se primjenjuje):

Centro Regional de Saúde (Područni dom zdravlja), Funchal”;

xi.	točka II.10. zamjenjuje se sljedećim:

„10.	U svrhu primjene članka 80. stavka 2., članka 81. i članka 85. stavka 2. provedbene Uredbe:

Centro de Segurança Social da Madeira (Centar za socijalnu sigurnost Madeira), Funchal”;

xii.	točka III.1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	U svrhu primjene članka 17. Uredbe:

Direcção Regional de Solidariedade e da Segurança Social (Područna uprava za solidarnost i socijalnu sigurnost), Angra do Heroísmo”;

xiii.

točka III.2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	U svrhu primjene članka 11. stavka 1. i članka 11.a provedbene Uredbe:

Instituto de Gestão de Regimes de Segurança Social: Centro de Prestações Pecuniárias (Zavod za upravljanje sustavima socijalne sigurnosti: Centar za novčana davanja) u kojem je dotični upućeni radnik prijavljen”;

xiv.	točka III.3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	U svrhu primjene članka 12.a provedbene Uredbe:

xv.	točka III.6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.	U svrhu primjene članka 14. stavka 3. provedbene Uredbe:

Instituto de Gestão de Regimes de Segurança Social: Centro de Prestações Pecuniárias (Zavod za upravljanje sustavima socijalne sigurnosti: Centar za novčana davanja) Angra do Heroísmo”;

xvi.	točka III.7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.	U smislu primjene članka 28. stavka 1., članka 29. stavaka 2. i 5., članka 30. stavaka 1. i 3. i članka 31. stavka 1. (druga rečenica) provedbene Uredbe (glede izdavanja potvrda):

xvii.

točka III.9. zamjenjuje se sljedećim:

„9.

U svrhu primjene članka 17. stavaka 6. i 7., članka 18. stavaka 3., 4. i 6., članka 20., članka 21. stavka 1., članka 22., članka 31. stavka 1. (prva rečenica) i članka 34. stavaka 1. i 2. (prvi podstavak) provedbene Uredbe (u vezi s ustanovom u mjestu u kojem dotična osoba boravi ili privremeno boravi, ovisno o tome što se primjenjuje):

Centro de Saúde (Dom zdravlja) u mjestu u kojem dotična osoba boravi ili privremeno boravi”;

xviii.

točka III.10. zamjenjuje se sljedećim:

„10.	U svrhu primjene članka 80. stavka 2., članka 81. i članka 85. stavka 2. provedbene Uredbe:

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

32003R1851

L 271/3

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

17.10.2003.

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 1851/2003

od 17. listopada 2003.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EE) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

budući da:

(1)	Određene države članice ili njihova nadležna tijela zatražili su izmjenu Priloga Uredbi (EEZ) br. 574/72 u odnosu na njome utvrđen postupak.

(2)	Ta predložena izmjena proizlazi iz odluka koje su donijele dotične države članice ili njihova nadležna tijela koja imenuju tijela odgovorna za provedbu zakonodavstva na području socijalne sigurnosti u skladu s pravom Zajednice.

(3)	Doneseno je jednoglasno mišljenje Administrativne komisije za socijalnu sigurnost radnika migranata,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1

Prilozi od 1. do 4. i prilozi 6., 9. i 10. Uredbe (EEZ) br. 574/72 mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. listopada 2003.

Za Komisiju

Anna DIAMANTOPOULOU

Članica Komisije

(1) SL L 74, 27.3.1972., str. 1.

(2) SL L 62, 5.3.2002., str. 17.

PRILOG

Prilog 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

Odjeljak „B. DANSKA” mijenja se kako slijedi:

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	Beskæftigelsesministeriet (Ministarstvo zapošljavanja), Kopenhagen.”;

ii.

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravstva), Køpenhagen.”;

(b)	Odjeljak „C. NJEMAČKA” zamjenjuje se sljedećim: „Bundesministerium für Gesundheit und Soziale Sicherung (Savezno ministarstvo zdravstva i socijalne sigurnosti), Bonn.”;

(c)

Odjeljak „G. IRSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„G. IRSKA

1.	Minister for Social and Family Affairs (Ministar socijalne sigurnosti i obitelji), Dublin.

2.	Minister for Health and Children (Ministar zdravstva i djece), Dublin.”;

(d)

Odjeljak „H. ITALIJA” zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Ministero del Lavoro e delle Politiche Sociali, Roma (Ministarstvo rada i socijalne politike, Rim).

2.	Ministero della Salute, Roma (Ministarstvo zdravstva, Rim).

3.	Ministero della Giustizia, Roma (Ministarstvo pravde, Rim).

4.	Ministero dell’Economia e delle Finanze, Roma (Ministarstvo gospodarstva i financija, Rim).”;

(e)

Odjeljak „O. UJEDINJENA KRALJEVINA” mijenja se kako slijedi:

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Secretary of State for Work and Pensions (Ministar rada i mirovina), London.”;

ii.	točka 4. zamjenjuje se sljedećim: 4. Department for Social Development (Ministarstvo za socijalni razvoj), Belfast; Department of Health, Social Services and Public Safety (Ministarstvo zdravstva, socijalnih službi i javne sigurnosti), Belfast.”;

Prilog 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

Odjeljak „B. DANSKA” mijenja se kako slijedi:

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Bolest i majčinstvo:

Davanja u naravi

Općenito:

Nadležna ‚amtskommune’ (okružna uprava). U Kopenhagenu: Borgerrepræsentationen (gradska uprava). U Frederiksbergu: Kommunalbestyrelsen (lokalna uprava). Za bolničko liječenje u Kopenhagenu ili Frederiksbergu: Hovedstadens Sygehusfællesskab (Udruženje bolnica).

Za podnositelje zahtjeva za mirovinu, umirovljenike i članove njihovih obitelji koji borave u drugoj državi članici, vidjeti odredbe glave III. poglavlja 1. odjeljaka 4. i 5. Uredbe te članke 28. do 30. provedbene Uredbe:

Den Sociale Sikringsstyrelse (Uprava za socijalnu sigurnost), Kopenhagen.

ii.

Novčana davanja:

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik boravi.”;

ii.

u točki (b) tekst pod ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

Davanja za slučaj rehabilitacije:

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik boravi.”;

iii.

u točki (d) tekst pod ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

Dnevni doplaci:

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik boravi.”;

iv.

točke (e), (f) i (g) zamjenjuju se sljedećim:

„(e)

Posmrtne pripomoći:

Osigurane osobe koje borave u Danskoj:

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik boravi. U Kopenhagenu: Borgerrepræsentationen (gradska uprava).

ii.

Korisnici koji borave u drugoj državi članici (vidjeti glavu III. poglavlje 5. Uredbe i članke 78. i 79. provedbene Uredbe):

Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravstva), Kopenhagen.

(f)

Nezaposlenost:

Arbejdsdirektoratet (Uprava za rad) Kopenhagen.

(g)

Obiteljska davanja (obiteljski doplaci):

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik boravi.”;

(b)

Odjeljak „C. NJEMAČKA” mijenja se kako slijedi:

u točki 2.(a) u tekstu pod i., sedmi redak zamjenjuje se sljedećim:

„—

ako dotična osoba boravi u Grčkoj ili je grčki državljanin koji boravi na području države nečlanice:

—	Landesversicherungsanstalt Baden-Württemberg (Područni ured za osiguranje Baden – Würtemberg), Karlsruhe.”;

ii.

u točki 2.(a) tekst pod iii. zamjenjuje se sljedećim:

„iii.

u slučaju kad je doprinos bio uplaćen u sustav mirovinskog osiguranja za rudare:

Bundesknappschaft (Savezni mirovinski fond za rudare), Bochum.”;

iii.

u točki 2.(b) u tekstu pod i., sedmi redak zamjenjuje se sljedećim:

„—

ako je posljednji doprinos prema zakonodavstvu neke druge države članice uplaćen u neku grčku ustanovu mirovinskog osiguranja:

—	Landesversicherungsanstalt Baden-Württemberg (Područni ured za osiguranje Baden-Württemberg), Karlsruhe.”;

iv.

u točki 2.(b) tekst pod iii. zamjenjuje se sljedećim:

„iii.

u slučaju kad je doprinos bio uplaćen u sustav mirovinskog osiguranja za rudare:

Bundesknappschaft (Savezni mirovinski fond za rudare), Bochum.”;

(c)

Odjeljak „G. IRSKA” mijenja se kako slijedi:

i.	u točki 1. riječi: „Eastern Health Board (Istočni odbor za zdravstvo), Dublin 8” mijenjaju se i glase „Eastern Regional Health Authority (Istočno područno zdravstveno tijelo), Dublin 20.”;

ii.

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Novčana davanja

(a)

Davanja za nezaposlene:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo za socijalnu sigurnost i obitelj).

(b)

Starost i smrt (mirovine):

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo za socijalnu sigurnost i obitelj).

(c)

Obiteljska davanja:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo za socijalnu sigurnost i obitelj).

(d)

Davanja za slučaj invalidnosti i davanja za slučaj majčinstva

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo za socijalnu sigurnost i obitelj).

(e)

Ostala novčana davanja:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo za socijalnu sigurnost i obitelj).”;

(d)

Odjeljak „H. ITALIJA” mijenja se kako slijedi:

umeće se sljedeća točka 3.B(d):

„(d)

za bolničare, pomoćno medicinsko osoblje, bolničare za djecu:

Cassa Nazionale di Previdenza ed Assistenza a favore degli infermieri professionali, assistenti sanitari, vigilatrici d’infanzia (IPASVI);”;

ii.

točke od 3.B(e) do (g) mijenjaju se i glase:

„(e)

za inženjere i arhitekte:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza per gli ingegneri ed architetti liberi professionisti;

(f)

za mjernike:

Cassa italiana di previdenza dei geometri liberi professionisti;

(g)

za odvjetnike:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza forense;”;

iii.

točka 3.B(l) zamjenjuje se sljedećim:

„(l)

za carinske službenike:

Fondo nazionale di previdenza per i lavoratori delle imprese di spedizione corrieri e delle Agenzie marittime raccomandatarie e mediatori marittimi (FASC);”;

iv.

dodaju se sljedeće točke 3.B(m) do (q):

„(m)

za biologe:

Ente Nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei biologi;

(n)

za poljoprivredne tehničare i znanstvenike;

Ente Nazionale di previdenza per gli addetti e per gli impiegati in agricoltura;

(o)

za trgovačke predstavnike:

Ente nazionale di assistenza per gli agenti e rappresentanti di commercio;

(p)

za industrijske tehničare:

Ente Nazionale di previdenza dei periti industriali;

(q)

za aktuare, kemičare, agronome, šumare, geologe:

Ente Nazionale di previdenza ed assistenza pluricategoriale degli agronomi e forestali, degli attuari, dei chimici e dei geologi.”;

(e)

Odjeljak „J. NIZOZEMSKA” mijenja se kako slijedi:

u točki 1.(b) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„(b)

novčana davanja:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

ii.

u točki 2.(a) tekst pod i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.

za zaposlene osobe:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

iii.

u točki 2. (a) tekst pod ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

za samozaposlene osobe:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

iv.

u točki 2.(b) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„(b)

ostali slučajevi:

za zaposlene i samozaposlene osobe:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

točka 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.

Nezaposlenost:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

vi.

u točki 6.(b) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„(b)

u slučaju kad stjecanje davanja počinje od dana nakon 30. lipnja 1967.:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

(f)

Odjeljak „O. UJEDINJENA KRALJEVINA” mijenja se kako slijedi:

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Novčana davanja (osim obiteljskih davanja):

—	Velika Britanija: Department for Work and Pensions (Ministarstvo za rad i mirovine), London,

—	Sjeverna Irska: Department for Social development (Ministarstvo za socijalni razvoj), Belfast,

—	Gibraltar: Principal Secretary, Social Affairs (Glavni tajnik, socijalni poslovi), Gibraltar.”;

ii.

dodaje se sljedeća točka 3.:

„3.

Obiteljska davanja:

—

Velika Britanija:

—	Inland Revenue, Child Benefit Office (Uprava prihoda, Ured za dječji doplatak), Newcastle upon Tyne

—	Inland Revenue, Tax Credit Office (Uprava prihoda, Ured za porezne kredite), Preston,

—

Sjeverna Irska:

—	Inland revenue, Tax credit Office (Uprava prihoda, Ured za porezne kredite), Belfast

—	Inland Revenue, Child Benefit Office (Uprava prihoda, Ured za dječji doplatak) (Sjeverna Irska), Belfast,

—	Gibraltar: Principal Secretary, Social Affairs (Glavni tajnik, socijalni poslovi), Gibraltar.”.

Prilog 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

U odjeljku „B. DANSKA” dio I. mijenja se kako slijedi:

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

bolest i majčinstvo:

u svrhu primjene članaka 17., 18., 22., 25., 28., 29. i 30. provedbene Uredbe:

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik boravi.”;

ii.

u točki (d) tekst pod ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

u svrhu primjene članka 61. provedbene Uredbe:

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik boravi.”;

iii.

točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)

posmrtne pripomoći:

u svrhu primjene članka 78. provedbene Uredbe:

Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravstva), Kopenhagen.”;

(b)

U odjeljku „B. DANSKA” dio II. mijenja se kako slijedi:

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)

Bolest i majčinstvo:

u svrhu primjene članaka 19.a, 20., 21. i 31. provedbene Uredbe:

ii.

u svrhu primjene članka 24. provedbene Uredbe:

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik privremeno boravi.”;

ii.

u točki (b) tekst pod ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

u svrhu primjene članka 64. provedbene Uredbe:

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik privremeno boravi.”;

(c)

Odjeljak „C. NJEMAČKA” mijenja se kako slijedi:

U točki 3.(a) tekst pod viii. zamjenjuje se sljedećim:

„viii.

postupci s Grčkom:

Landesversicherungsanstalt Baden-Württemberg (Područni ured za osiguranje Baden – Würtemberg), Karlsruhe.”;

(d)

Odjeljak „G. IRSKA” mijenja se kako slijedi:

i.	u točki „1. Davanja u naravi”, „Eastern Health Board, (Istočni odbor za zdravstvo) Dublin” zamjenjuje se sljedećim „Eastern Regional Health Authority (Istočno područno zdravstveno tijelo), Dublin 20,”;

ii.

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Novčana davanja

(a)

Davanja za nezaposlene:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

(b)

Starost i smrt (mirovine):

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

(c)

Obiteljska davanja:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

(d)

Davanja za slučaj invalidnosti i davanja za slučaj majčinstva:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

(e)

Ostala novčana davanja:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).”;

(e)

Odjeljak „J. NIZOZEMSKA” mijenja se kako slijedi:

u točki 1.(a) tekst pod ii. zamjenjuje se sljedećim:

„ii.

institucije u mjestu privremenog boravišta:

Onderlinge Waarborgmaatschappij Agis Zorgverzekeringen u.a. (Društvo za uzajamno osiguranje u slučaju bolesti), Utrecht.”;

ii.

u točki 1.(b) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„(b)

novčana davanja:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

iii.

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Invalidnost:

(a)

u slučaju kad, čak i bez primjene Uredbe, pravo na davanje postoji samo prema nizozemskom zakonodavstvu:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam)

(b)

u svim ostalim slučajevima:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

iv.

točka 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.

Nezaposlenost:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika,Amsterdam).”;

(f)

Odjeljak „O. UJEDINJENA KRALJEVINA” mijenja se kako slijedi:

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Novčana davanja (osim obiteljskih davanja):

—

Velika Britanija:

—	Department for Work and Pensions, The Pension Service, International Pension Centre (Ministarstvo za rad i mirovine, Mirovinska služba, Centar za međunarodne mirovine), Tyneview Park, Newcastle upon Tyne NE98 1 BA.

—

Sjeverna Irska:

—	Department for Social Development, Northern Ireland Social Security Agency, Network Support Branch, Overseas Benefits Unit, (Ministarstvo za socijalni razvoj, Agencija za socijalnu sigurnost Sjeverne Irske, Odjel za podršku, Jedinica za strana davanja) Block 2, Stormont Estate, Belfast BT4 3SJ.

—	Gibraltar: Department of Social Services (Ministarstvo socijalne skrbi), 23 Mackintosh Square, Gibraltar.”;

ii.

točka 3.zamjenjuje se sljedećim:

3. Obiteljska davanja:

U svrhu primjene članaka 73. i 74. Uredbe:

—

Velika Britanija:

—	Inland Revenue, Child Benefit Office of Great Britain (Uprava prihoda, Ured Velike Britanije za dječji doplatak), Newcastle upon Tyne, NE88 1 AA,

—	Inland Revenue, Tax Credit Office (Uprava prihoda, Ured za porezne kredite), Preston, PR1 0SB,

—

Sjeverna Irska:

—	Inland Revenue, Tax Credit Office (Uprava prihoda, Ured za porezne kredite), Dorchester House, Great Victoria Street, Belfast, BT2 7WF,

—	Inland Revenue, Child Benefit Office (Uprava prihoda, Ured za dječji doplatak) (Sjeverna Irska), Windsor House, 9-15 Bedford Street, Belfast, BT2 7UW,

—	Gibraltar: Department of Social Services (Ministarstvo socijalne skrbi), 23 Mackintosh Square, Gibraltar.”.

Prilog 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

Odjeljak „B. DANSKA” mijenja se kako slijedi:

u točki 1.(a) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„1.

(a)

Davanja u naravi za slučaj bolesti, majčinstva i rođenja:

Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravstva), Kopenhagen.”;

ii.

točke 6. do 8. mijenjaju se i glase:

„6.

Posmrtne pripomoći:

Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravstva), Kopenhagen.

Mirovine prema ‚loven om Arbejdsmarkedets Tillægspension (ATP)’ (Zakon o dopunskim mirovinama za zaposlene osobe):

Den Sociale Sikringsstyrelse (Zavod za socijalnu sigurnost), Kopenhagen.

Davanja za nezaposlene:

Arbejdsdirektoratet (Uprava za rad), Kopenhagen.”;

(b)

Odjeljak „C. NJEMAČKA” mijenja se kako slijedi:

U točki 3.(b) tekst pod iv. zamjenjuje se sljedećim:

„iv.

postupci s Grčkom:

Landesversicherungsanstalt Baden-Württemberg (Područni ured za osiguranje Baden-Württemberg), Karlsruhe.”;

(c)

Odjeljak „G. IRSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„G. IRSKA

Davanja u naravi:

Department of Health and Children (Ministarstvo zdravstva i djece).

Novčana davanja:

(a)

Starost i smrt (mirovine):

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji)

(b)

Obiteljska davanja:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

(c)

Davanja za slučaj invalidnosti i davanja za slučaj majčinstva:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

(d)

Ostala novčana davanja:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).”;

(d)

Odjeljak „J. NIZOZEMSKA” mijenja se kako slijedi:

U točki 1.(b) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„(b)

novčana davanja:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

(e)

Odjeljak „O. UJEDINJENA KRALJEVINA” zamjenjuje se sljedećim:

„O. UJEDINJENA KRALJEVINA

Velika Britanija:

(a)

doprinosi i davanja u naravi za radnike:

Inland Revenue, Centre for Non Residents (Uprava prihoda, Centar za radnike koji nemaju boravište u Ujedinjenoj Kraljevini), Benton Park View, Newcastle upon Tyne, NE98 1ZZ.

(b)

sva ostala pitanja:

Department for Work and Pensions, The Pension Service, International Pension Centre (Ministarstvo za rad i mirovine, Mirovinska služba, Centar za međunarodne mirovine), Tyneview Park, Newcastle upon Tyne NE98 1BA.

Sjeverna Irska:

(a)

doprinosi i davanja u naravi za radnike:

Inland Revenue, Centre for Non Residents (Uprava prihoda, Centar za radnike koji nemaju boravište u Ujedinjenoj Kraljevini), Benton Park View, Newcastle upon Tyne, NE98 1ZZ.

(b)

sva ostala pitanja:

Department for Social Development, Northern Ireland Social Security Agency, Network Support Branch, Overseas Benefits Unit (Ministarstvo za socijalni razvoj, Agencija za socijalnu sigurnost Sjeverne Irske, Odjel za podršku, Jedinica za strana davanja), Block 2, Stormont Estate, Belfast BT4 3SJ.

Gibraltar:

Prilog 6. mijenja se kako slijedi:

Odjeljak „C. NJEMAČKA” mijenja se kako slijedi:

(a)	u točki 4.(a) riječ „Grčka” briše se.

(b)	u točki (b) riječ „Grčka” umeće se nakon riječi „Belgija”.

Prilog 9. mijenja se kako slijedi:

Odjeljak „G. IRSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„G. IRSKA

Prosječni godišnji trošak davanja u naravi utvrđuje se tako da se uzmu u obzir davanja u naravi (zdravstvene usluge) koje pružaju odbori/tijela za zdravstvo spomenuti u Prilogu 2., u skladu s odredbama Zakona o zdravstvu 1947. do 1970.”.

Prilog 10. mijenja se kako slijedi:

(a)

Odjeljak „B. DANSKA” mijenja se kako slijedi:

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

U svrhu primjene članka 11. stavka 1., članka 11.a stavka 1., članka 12.a, članka 13. stavaka 2. i 3. te članka 14. stavaka 1., 2. i 3. provedbene Uredbe:

Den Sociale Sikringsstyrelse (Uprava za socijalnu sigurnost), Kopenhagen.

Radi primjene članka 113. stavka 2. provedbene Uredbe:

Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravstva), Kopenhagen.”;

ii.

točke 4., 5. i 6. mijenjaju se i glase:

„4.

U svrhu primjene članka 38. stavka 1., članka 70. stavka 1. te članka 82. stavka 2. provedbene Uredbe:

Lokalna uprava općine u kojoj korisnik boravi.

U svrhu primjene članka 80. stavka 2., članka 81. i članka 84. stavka 2. provedbene Uredbe:

Fond za nezaposlene u kojem je dotična osoba bila posljednje osigurana, Arbejdsdirektoratet (Uprava za rad), Kopenhagen ako dotična osoba nije bila član fonda za nezaposlene.

U svrhu primjene članka 102. stavka 2. provedbene Uredbe:

(a)

nadoknade sukladno članku 36. i članku 63. Uredbe:

Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravstva), Kopenhagen;

(b)

povrati sredstava skladno članku 70. stavku 2. Uredbe:

Arbejdsdirektoratet (Uprava za rad), Kopenhagen.”;

iii.

u točki 7.(a) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„(a)

davanja sukladno poglavljima 1. i 5. glave III. Uredbe:

Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravstva), Kopenhagen.”;

iv.

u točki 7.(d) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„(d)

davanja sukladno poglavlju 6. glave III. Uredbe:

Arbejdsdirektoratet (Uprava za rad), Kopenhagen.”;

(b)

Odjeljak „G. IRSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„G. IRSKA

U svrhu primjene članka 14.c i članka 17. Uredbe, te članka 6. stavka 1., članka 11. stavka 1., članka 11.a stavka 1., članka 12.a, članka 13. stavaka 2. i 3., članka 14. stavaka 1., 2. i 3., članka 38. stavka 1., članka 70. stavka 1., članka 85. stavka 2., članka 86. stavka 2. te članka 91. stavka 2. provedbene Uredbe:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

U svrhu primjene članka 80. stavka 2., članka 81. te članka 82. stavka 2. provedbene Uredbe:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

(a)

U svrhu primjene članka 36. i članka 63. Uredbe te članka 102. stavka 2. provedbene Uredbe:

Department of Health and Children (Ministarstvo zdravstva i djece).

(b)

Uu svrhu primjene članka 70. Uredbe te članka 102. stavka 2. provedbene Uredbe:

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

(a)

U svrhu primjene članka 110. provedbene Uredbe (za novčana davanja):

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalne sigurnosti i obitelji).

(b)

U svrhu primjene članka 110. (za davanja u naravi) te članka 113. stavka 2. provedbene Uredbe:

Eastern Regional Health Authority (Istočno područno zdravstveno tijelo), Dublin 20

Midland Health Board (Odbor za zdravstvo pokrajine Midland), Tullamore, County Offaly

Mid-Western Health Board (Odbor za zdravstvo područja srednjeg zapada), Limerick

North-Eastern Health Board (Odbor za zdravstvo područja sjeveroistoka), Ceanannus Mor, County Meath

North-Western Health Board (Odbor za zdravstvo područja sjeverozapada), Manorhamilton, County Leitrim

South Eastern Health Boad (Odbor za zdravstvo područja jugoistoka), Kilkenny

Southern Health Board (Odbor za zdravstvo južnog područja), Cork

Western Health Board (Odbor za zdravstvo zapadnog područja), Galway.”;

(c)

Odjeljak „J. NIZOZEMSKA” mijenja se kako slijedi:

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

U svrhu primjene članka 82. stavka 2. provedbene Uredbe:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”

ii.

u točki 4.(b) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„(b)

povrati predviđeni u članku 70. Uredbe:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, Amsterdam (Zavod za osiguranje zaposlenika, Amsterdam).”;

(d)

Odjeljak „O. UJEDINJENA KRALJEVINA” zamjenjuje se sljedećim:

„O. UJEDINJENA KRALJEVINA

U svrhu primjene članka 14.c, članka 14.d stavka 3. te članka 17. Uredbe te članka 6. stavka 1., članka 11. stavka 1., članka 11.a stavka 1., članka 12.a, članka 13. stavaka 2. i 3., članka 14. stavaka 1., 2. i 3., članka 80. stavka 2., članka 81., članka 82. stavka 2. te članka 109. provedbene Uredbe:

Velika Britanija:

Inland Revenue, Centre for Non-Residents (Uprava prihoda, Centar za radnike koji nemaju boravište u Ujedinjenoj Kraljevini), Benton Park View, Newcastle upon Tyne, NE98 1ZZ.

Sjeverna Irska:

Inland Revenue, Centre for Non-Residents (Uprava prihoda, Centar za radnike koji nemaju boravište u Ujedinjenoj Kraljevini), Benton Park View, Newcastle upon Tyne, NE 98 1ZZ.

U svrhu primjene članka 36. i članka 63. Uredbe te članka 8., članka 38. stavka 1., članka 70. stavka 1., članka 91. stavka 2., članka 102. stavka 2., članka 110. te članka 113. stavka 2. provedbene Uredbe:

Velika Britanija:

Sjeverna Irska:

U svrhu primjene članka 85. stavka 2., članka 86. stavka 2. te članka 89. stavka 1. provedbene Uredbe:

Velika Britanija:

Inland Revenue, Child Benefit Office of Great Britain (Uprava prihoda, Ured Velike Britanije za dječji doplatak), Newcastle upon Tyne, NE88 1AA,

Inland Revenue, Tax Credit Office (Uprava prihoda, Ured za porezne kredite), Preston, PR1 0SB.

Sjeverna Irska:

Inland Revenue, Tax Credit Office (Uprava prihoda, Ured za porezne kredite), Dorchester House, Great Victoria Street, Belfast, BT2 7WF,

Inland Revenue, Child Benefit Office (Uprava prihoda, Ured za dječji doplatak, Sjeverna Irska), Windsor House, 9-15 Bedford Street, Belfast, BT2 7UW.”

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

32004R0631

L 100/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

31.03.2004.

UREDBA (EZ) br. 631/2004 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 31. ožujka 2004.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71, u vezi s ujednačavanjem prava i pojednostavljivanjem postupaka

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 42. i 308.,

uzimajući u obzir zaključke Europskog Vijeća donesene u Barceloni 15. i 16. ožujka 2002. o uvođenju Europske kartice zdravstvenog osiguranja,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća donesenim u Barceloni 15. i 16. ožujka 2002., Europska kartica zdravstvenog osiguranja zamijenila bi sadašnje papirnate obrasce potrebne za liječenje u drugoj državi članici. Komisija je zamoljena da u tu svrhu predstavi prijedlog prije proljetnog Europskog vijeća 2003. godine. Takva bi kartica pojednostavila postupke.

(2)

Za ostvarivanje ili čak premašivanje tog cilja najboljim korištenjem prednosti koje osiguranicima i ustanovama pruža Europska kartica zdravstvenog osiguranja, potrebne su određene izmjene Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice (3).

(3)

Uredba (EEZ) br. 1408/71 trenutačno omogućuje pristup različitim vrstama davanja u naravi tijekom privremenog boravišta u nekoj od država članica koja nije nadležna država ili država boravišta, ovisno o kategoriji kojoj osigurana osoba pripada, i pravi razliku između „neodgodive nužne skrbi” i „nužne skrbi”. Radi veće zaštite osiguranih osoba potrebno je uskladiti prava svih osiguranih osoba u vezi s pristupom davanjima u naravi tijekom privremenog boravišta u državi članici koja nije država u kojoj je dotična osoba osigurana ili ima boravište. U tim uvjetima sve osigurane osobe imaju pravo na davanja u naravi koja bi iz zdravstvenih razloga bila potrebna tijekom njihova privremenog boravišta na području druge države članice, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivano trajanje privremenog boravišta.

(4)	Prijeko je potrebno poduzeti sve mjere kako bi se zajamčila pravilna primjena članka 22. stavka 1. točke (a) alineje (i) u svim državama članicama, posebno u vezi s pružateljima skrbi.

(5)

Za određene vrste stalnog liječenja koje zahtijevaju posebnu infrastrukturu, poput dijalize, prijeko je potrebno da je pacijentu liječenje dostupno tijekom njegova boravka u drugoj državi članici. Administrativna komisija u skladu s navedenim izrađuje listu davanja u naravi koja podliježu prijašnjem sporazumu između osigurane osobe i ustanove koja pruža liječenje, čime se jamči dostupnost zaštite i sloboda osigurane osobe da privremeno boravi u drugoj državi članici.

(6)

Pristup davanjima u naravi tijekom privremenog boravišta u drugoj državi članici u načelu se omogućuje nakon podnošenja odgovarajuće potvrde predviđene Uredbom Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (4). Određene države članice još uvijek zahtijevaju – formalno, iako ne u praksi – ispunjavanje dodatnih formalnosti nakon dolaska na njihovo državno područje. Ti uvjeti, posebno obveza da se sustavno i unaprijed podnosi ovjerena izjava ustanovi mjesta boravka kojom se potvrđuje pravo na davanja u naravi, danas su se pokazali kao nepotrebno ograničavajući te kao prepreka slobodnom kretanju dotičnih osoba.

(7)	Države članice moraju osigurati dostupnost odgovarajućih informacija o promjenama prava i obveza koje je uvela ova Uredba.

(8)

Radi učinkovite i pravedne provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71, prijeko je potrebna suradnja između ustanova i osoba na koje se odnosi navedena Uredba. Ta suradnja pretpostavlja da ustanove i osigurane osobe pribavljaju potpune informacije o svim troškovima koji bi mogli utjecati na pravo na davanja, kao što je prestanak ili promjena zaposlenja ili samozaposlenja osigurane osobe, svaka promjena boravišta ili privremenog boravišta te osobe ili člana njezine obitelji, promjene obiteljske situacije ili izmjena zakonodavstva.

(9)

S obzirom na složenost određenih pojedinačnih situacija koje su povezane s kretanjem osoba, treba predvidjeti mehanizam koji ustanovama dopušta odlučivanje o individualnim slučajevima u kojima bi različita tumačenja Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i njezine provedbene Uredbe mogla ugroziti prava dotične osobe. Ako nije moguće doći do rješenja kojim bi se poštovala sva prava pojedinca, treba predvidjeti mogućnost upućivanja predmeta Administrativnoj komisiji.

(10)

Za usklađivanje Uredbe s razvojem obrade podataka, u kojem je Europska kartica zdravstvenog osiguranja glavni element jer je zamišljena da dugoročno bude elektroničko sredstvo čitljivo u svim državama članicama, potrebno je izmijeniti određene članke Uredbe (EEZ) br. 574/72 kako bi se uključio pojam dokumenta koji može biti svaki sadržaj bez obzira na sredstvo, napisan na papiru ili pohranjen u elektronskom obliku, ili kao zvuk ili vizualna ili audiovizualna snimka,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EEZ) br. 1408/71 mijenja se kako slijedi:

Članak 22. mijenja se kako slijedi:

(a)

u prvom podstavku, točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	čije stanje zahtijeva davanja u naravi koja tijekom boravka državnom na području druge države članice postaju potrebna iz zdravstvenih razloga, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivano trajanje privremenog boravišta;”;

(b)	umeće se sljedeći stavak: „1.a Administrativna komisija izrađuje popis davanja u naravi koja zbog praktičnih razloga zahtijevaju prethodni sporazum između dotične osobe i ustanove koja pruža zaštitu kako bi ta davanja bila pružena tijekom privremenog boravišta u drugoj državi članici;”;

(c)	u stavku 3., prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Stavci 1., 1.a i 2. odgovarajuće se primjenjuju na članove obitelji zaposlene osobe ili samozaposlene osobe.”.

Članak 22.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 22.a

Posebna pravila za određene kategorije osoba

Neovisno o članku 2., članak 22. stavak 1. točke (a) i (c) i stavak (1.a) primjenjuju se i na osobe koje su državljani jedne od država članica i koje su osigurane prema zakonodavstvu države članice te na članove njihovih obitelji koje s njima borave.”.

3.	Članak 22.b, briše se.

Članak 25. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Nezaposlena osoba koja je prije bila zaposlena ili samozaposlena i na koju se primjenjuju odredbe članka 69. stavka 1. ili članka 71. stavka 1. točke (b) alineje (ii) druge rečenice, te koja ispunjava uvjete utvrđene zakonodavstvom nadležne države za ostvarivanje prava na davanja u naravi i novčana davanja, uzimajući u obzir prema potrebi odredbe članka 18., u razdoblju iz članka 69. stavka 1. točke (c) ostvaruje:

(a)

davanja u naravi, potrebna toj osobi iz zdravstvenih razloga tijekom njezina privremenog boravišta na državnom području države članice gdje traži zaposlenje, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivano trajanje privremenog boravišta. Ta davanja u naravi u ime nadležne ustanove pruža ustanova države članice u kojoj osoba traži zaposlenje, u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi ta ustanova, kao da je osoba kod nje osigurana;

(b)

novčana davanja koja pruža nadležna ustanova u skladu s odredbama zakonodavstva koje ona provodi. Međutim, sporazumom između nadležne ustanove i ustanove države članice u kojoj nezaposlena osoba traži zaposlenje, davanja u ime nadležne ustanove može pružati ustanova druge države u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države. Davanja za slučaj nezaposlenosti u skladu s člankom 69. stavkom 1. ne isplaćuju se tijekom korištenja novčanih davanja.”;

(b)	umeće se sljedeći stavak: „1.a Članak 22. stavak 1.a odgovarajuće se primjenjuje.”.

Članak 31. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 31.

Privremeno boravište umirovljenika i/ili članova njegove obitelji u državi članici koja nije država članica u kojoj borave

1. Umirovljenik s pravom na mirovinu ili mirovine prema zakonodavstvu jedne države članice ili na mirovine prema zakonodavstvu dviju država članica ili više njih, koji ima pravo na davanja prema zakonodavstvu jedne od tih država, s članovima svoje obitelji koji privremeno borave na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj borave, ostvaruje:

(a)

davanja u naravi koja postanu potrebna iz zdravstvenih razloga tijekom privremenog boravišta na državnom području države članice koja nije država članica u kojoj borave, uzimajući u obzir prirodu davanja i očekivano trajanje privremenog boravišta. Ta davanja u naravi u ime ustanove privremenog boravišta umirovljenika ili članova njegove obitelji pruža ustanova mjesta boravišta, u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi;

(b)

novčana davanja koja prema potrebi pruža nadležna ustanova kako je utvrđeno člankom 27. ili člankom 28. stavkom 2., u skladu s odredbama zakonodavstva koje provodi. Međutim, sporazumom između nadležne ustanove i ustanove mjesta privremenog boravišta, ta davanja u ime nadležne ustanove može pružiti ustanova mjesta privremenog boravišta, u skladu s odredbama zakonodavstva nadležne države.

2. Članak 22. stavak 1.a odgovarajuće se primjenjuje.”.

Članak 34.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 34.a

Posebne odredbe za studente i članove njihovih obitelji

Članak 18., članak 19., članak 22. stavak 1. točke (a) i (c) i stavak (1.a), članak 22. stavak 2. drugi podstavak, članak 22. stavak 3., članak 23. i članak 24. te odjeljci 6. i 7. u slučaju potrebe odgovarajuće se primjenjuju na studente i članove njihovih obitelji.”.

7.	Članak 34.b, briše se.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 84.a

Odnosi između ustanova i osoba obuhvaćenih ovom Uredbom

1. Ustanove i osobe obuhvaćene ovom Uredbom moraju se međusobno obavješćivati i surađivati kako bi se zajamčila ispravna provedba ove Uredbe.

U skladu s načelom dobre uprave, ustanove odgovaraju na sve upite u razumnom roku i u skladu s navedenim pružaju dotičnim osobama sve informacije potrebne za korištenje prava koja su ostvarila prema ovoj Uredbi.

Dotične osobe dužne su što je prije moguće obavješćivati ustanove nadležne države i države stalnog prebivališta o svim promjenama u svojoj osobnoj ili obiteljskoj situaciji koje utječu na njihova prava na davanja ostvarena prema ovoj Uredbi.

2. Nepoštovanje obveza obavješćivanja iz stavka 1., trećeg podstavka može dovesti do primjene proporcionalnih mjera u skladu s nacionalnim pravom. Međutim, te su mjere jednake mjerama koje se po domaćim zakonima primjenjuju u sličnim okolnostima i u praksi podnositeljima zahtjeva ne onemogućuju niti pretjerano otežavaju primjenu prava priznatih ovom Uredbom.

3. U slučaju teškoća pri tumačenju ili primjeni ove Uredbe, koje bi ugrozile prava osobe na koju se ona odnosi, ustanova nadležne države ili države boravišta dotične osobe obraća se ustanovi/ustanovama dotične države članica/država članice. Ako je u razumnom roku nemoguće naći rješenje, dotična tijela mogu zatražiti intervenciju Administrativne komisije.”.

Članak 2.

Uredba (EEZ) br. 574/72 mijenja se kako slijedi:

U članku 2. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Obrasce dokumenata potrebnih za primjenu Uredbe i provedbene Uredbe sastavlja Administrativna komisija.

Ti se dokumenti mogu prenositi između ustanova u papirnatim ili drugim oblicima ili telematičkim uslugama kao standardizirane elektroničke poruke u skladu s Glavom VI.a. Razmjena informacija preko telematičkih usluga podliježe sporazumu između nadležnih tijela ili između tijela koja određuju nadležna tijela države članice pošiljateljice i države članice primateljice.”.

2.	U članku 17. brišu se stavci 6. i 7.

3.	U članku 19.a, stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Članak 17. stavak 9. provedbene Uredbe odgovarajuće se primjenjuje.”.

4.	Članak 20., briše se.

Članak 21. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 21.

Davanja u naravi u slučaju privremenog boravišta u državi članici koja nije nadležna država

1. Radi ostvarivanja davanja u naravi na temelju članka 22. stavka 1. točke (a) alineje (i) Uredbe, zaposlena osoba ili samozaposlena podnosi pružatelju zdravstvene zaštite dokument koji je izdala nadležna ustanova i koji potvrđuje da osoba ima pravo na davanja u naravi. Taj se dokument sastavlja u skladu s člankom 2. Ako ta osoba nije u mogućnosti podnijeti taj dokument, osoba se javlja ustanovi mjesta privremenog boravišta koja od nadležne države zahtijeva potvrđenu izjavu da ta osoba ima pravo na davanja u naravi.

Dokument koji izdaje nadležna ustanova o pravu na davanja u skladu s člankom 22. stavkom 1. točkom (a) alinejom i. Uredbe ima u svakom pojedinačnom navedenom slučaju isti učinak što se tiče pružatelja zdravstvene zaštite kao nacionalni dokaz o pravima osoba osiguranih kod ustanove privremenog boravišta.

2. Članak 17. stavak 9. provedbene Uredbe primjenjuje se po analogiji.”.

6.	U članku 22., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Članak 17. stavak 9. provedbene Uredbe odgovarajuće se primjenjuje.”.

U članku 23., drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Međutim, u slučajevima iz drugog podstavka članka 22. stavka 3. Uredbe,ustanova boravišta i zakonodavstvo države boravišta članova obitelji smatraju se nadležnom ustanovom i zakonodavstvom nadležne države za potrebe primjene članka 17. stavka 9. i članka 22. provedbene Uredbe.”.

Članak 26. mijenja se kako slijedi:

(a)

Stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Radi ostvarivanja davanja u naravi na temelju članka 25. stavka 1. točke (a) i stavka (1.a) Uredbe, nezaposlena osoba ili član njezine obitelji koji je u pratnji te osobe podnosi pružatelju zdravstvene zaštite dokument koji je izdala nadležna ustanova i koji potvrđuje da osoba ima pravo na davanja u naravi. Taj se dokument sastavlja u skladu s odredbama članka 2. Ako ta osoba nije u mogućnosti podnijeti taj dokument, osoba se javlja ustanovi mjesta privremenog boravišta koja od nadležne države zahtijeva potvrđenu izjavu da ta osoba ima pravo na davanja u naravi.

Dokument koji izdaje nadležna država o pravu na davanja u skladu s člankom 25. stavkom 1. točkom (a) Uredbe, ima u svakom pojedinačnom navedenom slučaju isti učinak što se tiče pružatelja zaštite kao i nacionalni dokaz o pravima osoba osiguranih kod ustanove u mjestu u koje je nezaposlena osoba otišla.”;

(b)

Sljedeći se stavak umeće:

„1.a Radi ostvarivanja novčanih davanja za sebe i članove svoje obitelji na temelju članka 25. stavka 1. točke (b) Uredbe, nezaposlena osoba podnosi potvrđenu izjavu ustanovi mjesta u koje je otišla i za koju se prije odlaska prijavila nadležnoj ustanovi kod koje je osigurana. Ako nezaposlena osoba ne preda tu potvrđenu izjavu, ustanova mjesta kamo je osoba otišla nabavlja je od nadležne ustanove. Ta potvrđena izjava mora potvrditi postojanje prava na navedena davanja pod uvjetima navedenima u članku 69. stavku 1. točki (a) Uredbe, zatim naznačiti trajanje takvoga prava uzimajući u obzir odredbe članka 69. stavka 1. točke (c) Uredbe te svotu novčanih davanja koju treba prema potrebi isplatiti iz osiguranja za slučaj bolesti tijekom spomenutoga razdoblja u slučaju nesposobnosti za rad ili hospitalizacije.”;

(c)	Stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Članak 17. stavak 9. provedbene Uredbe odgovarajuće se primjenjuje.”.

Članak 31. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 31.

Davanja u naravi za umirovljenike i članove njihovih obitelji koji privremeno borave u državi članici koja nije država članica u kojoj borave

1. Radi ostvarivanja davanja u naravi na temelju članka 31. Uredbe, umirovljenik predaje pružatelju zdravstvene zaštite dokument koji je izdala ustanova boravišta, a koji potvrđuje da umirovljenik ima pravo na davanja u naravi. Taj se dokument sastavlja u skladu s odredbama članka 2. Ako ta osoba nije u mogućnosti podnijeti taj dokument, ona se javlja ustanovi mjesta boravka koja od ustanove boravišta zahtijeva potvrđenu izjavu da ta osoba ima pravo na davanja u naravi.

Dokument koji izdaje nadležna država o pravu na davanja u skladu s člankom 31. Uredbe ima u svakom pojedinačnom navedenom slučaju isti učinak što se tiče pružatelja zdravstvene zaštite kao nacionalni dokaz o pravima osoba osiguranih kod ustanove mjesta privremenog boravišta.

2. Članak 17. stavak 9. provedbene Uredbe odgovarajuće se primjenjuje.

3. Stavci 1. i 2. odgovarajuće se primjenjuju na članove obitelji obuhvaćene člankom 31. Uredbe za priznanje davanja u naravi. Ako ti članovi obitelji stalno borave na državnom području neke druge države članice nego što je ona u kojoj umirovljenik ima boravište, ustanova njihovog boravišta izdaje dokument iz stavka 1.”.

10.

U članku 117. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Na temelju istraživanja i prijedloga Tehničke komisije spomenutih u članku 117.c provedbene Uredbe, Administrativna komisija novim tehnikama obrade podataka prilagođava obrasce dokumenata, prijenosne putove i postupke prijenosa podataka potrebne za primjenu Uredbe i provedbene Uredbe.”.

Članak 3.

Države članice osiguravaju dostupnost potrebnih informacija s obzirom na prava i obveze uvedene ovom Uredbom.

Članak 4.

Za provedbu ove Uredbe, ustanove u državi privremenog boravišta osiguravaju da pružatelji zdravstvene zaštite u cijelosti budu svjesni kriterija navedenih u članku 22. stavku 1. točki (a) alineji (i) Uredbe (EEZ) br. 1408/71.

Članak 5.

Ova Uredba stupa na snagu 1. lipnja 2004.

Izravni pristup pružateljima zaštite osigurava se najkasnije 1. srpnja 2004.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 31. ožujka 2004.

Za Europski parlament

Predsjednik

P. COX

Za Vijeće

Predsjednik

D. ROCHE

(1) SL C 32, 5.2.2004., str. 78.

(2) Mišljenje Europskog parlamenta od 4. prosinca 2003. i Odluka Vijeća od 4. ožujka 2004.

(3) SL L 149, 5.7.1971., str. 2. Uredba kako je pročišćena Uredbom (EZ) br. 118/97 i kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1386/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 187, 10.7.2001., str. 1.).

(4) SL L 74, 27.3.1972., str. 1. Uredba kako je pročišćena Uredbom (EZ) br. 118/97 i kako je zadnje izmijenjena Uredbom Komisije (EZ) br. 1851/2003 (SL L 271, 22.10.2003., str. 3.).

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

101

32004L0113

L 373/37

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.12.2004.

DIREKTIVA VIJEĆA 2004/113/EZ

od 13. prosinca 2004.

o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 13. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir Mišljenje Europskog parlamenta (1),

uzimajući u obzir Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (2),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (3),

budući da:

(1)

U skladu s člankom 6. Ugovora o Europskoj uniji, Unija se temelji na načelima slobode, demokracije, poštovanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavini prava, načelima koja su zajednička svim državama članicama, i poštuje temeljna prava zajamčena Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koja kao opća načela prava Zajednice proizlaze iz zajedničkih ustavnih tradicija država članica.

(2)

Pravo svih osoba na jednakost pred zakonom i zaštitu od diskriminacije predstavlja opće pravo priznato Općom deklaracijom o ljudskim pravima, Konvencijom Ujedinjenih naroda o uklanjanju svih oblika rasne diskriminacije, sporazumima Ujedinjenih naroda o građanskim i političkim pravima te o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima te Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, koje su potpisale sve države članice.

(3)	Kod zabrane diskriminacije važno je poštovati ostala temeljna prava i slobode, uključujući zaštitu privatnog i obiteljskog života te poslovanje u tome kontekstu i slobodu vjeroispovijesti.

(4)	Jednakost muškaraca i žena predstavlja temeljno načelo Europske unije. Članci 21. i 23. Povelje o temeljnim pravima Europske unije zabranjuju svaku diskriminaciju na temelju spola i zahtijevaju da se jednakost muškaraca i žena osigura u svim područjima.

(5)

Članak 2. Ugovora o osnivanju Europske zajednice određuje da promicanje spomenute jednakosti predstavlja jednu od glavnih zadaća Zajednice. Slično tomu, članak 3. stavak 2. Ugovora, zahtijeva od Zajednice da djeluje s ciljem uklanjanja nejednakosti i promiče jednakost muškaraca i žena u okviru svih svojih aktivnosti.

(6)

U svojoj Komunikaciji o agendi socijalne politike, Komisija je izrazila namjeru da predloži direktivu o spolnoj diskriminaciji izvan tržišta rada. Spomenuti prijedlog je u potpunosti usklađen s Odlukom Vijeća 2001/51/EZ od 20. prosinca 2000. o donošenju programa za okvirnu strategiju Zajednice o jednakosti spolova (2001. – 2005.) (4), koja obuhvaća sve politike Zajednice i usmjerena je na promicanje jednakost muškaraca i žena kroz prilagođavanje tih politika i provođenje praktičnih mjera kako bi se poboljšao položaj muškaraca i žena u društvu.

(7)	Na sastanku u Nici od 7. i 9. prosinca 2000., Europsko je Vijeće pozvalo Komisiju da usvajanjem prijedloga direktive o promicanju jednakosti spolova u područjima koja nisu vezana za zapošljavanje i poslovni život, ojača prava u području jednakosti.

(8)	Zajednica je usvojila niz pravnih instrumenata za sprječavanje i suzbijanje spolne diskriminacije na tržištu rada. Ovi su instrumenti potvrdili značaj zakonodavstva u borbi protiv diskriminacije.

(9)	Spolna diskriminacija, uključujući uznemiravanje i spolno uznemiravanje, također se odvija u područjima izvan tržišta rada. Ovakva diskriminacija može biti jednako štetna jer predstavlja prepreku punoj i uspješnoj integraciji muškaraca i žena u gospodarski i društveni život.

(10)

Posebni se problemi uočavaju u mogućnosti pristupa robi i nabave robe, odnosno pružanja usluga. Iz tog se razloga treba se spriječiti i ukloniti spolna diskriminacija na ovome području. Kao u slučaju Direktive Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o provođenju načela jednakog postupanja prema osobama bez obzira na njihovo rasno ili etničko podrijetlo (5), ovaj se cilj može na bolji način ostvariti pomoću zakonodavstva Zajednice.

(11)

Spomenuto zakonodavstvo treba zabraniti spolnu diskriminaciju u pogledu mogućnosti pristupa robi i nabave robe, odnosno pružanja usluga. Pod pojmom roba podrazumijeva se roba u smislu odredaba Ugovora o osnivanju Europske zajednice koje se odnose na slobodno kretanje robe. Usluge se smatraju uslugama u smislu članka 50. tog Ugovora.

(12)

Radi sprečavanja spolne diskriminacije ova se Direktiva primjenjuje na izravnu i neizravnu diskriminaciju. Izravna diskriminacija postoji isključivo kada se prema nekoj osobi na temelju spola postupa nepovoljnije nego prema drugoj osobi u usporedivoj situaciji. Sukladno tomu, na primjer, razlike u pružanju usluga zdravstvene zaštite koje su posljedica fizičkih različitosti između muškaraca i žena, ne mogu se smatrati usporedivim situacijama i stoga ne predstavljaju diskriminaciju.

(13)	Zabrana diskriminacije primjenjuje se na osobe koje dostavljaju robu i pružaju usluge dostupne javnosti i koje se nude izvan područja privatnog i obiteljskog života i poslovanja u tome kontekstu. Ona se ne primjenjuje na sadržaj medija ili oglasa ni na javno ili privatno obrazovanje.

(14)

Svi pojedinci slobodni su sklapati ugovore i odabrati ugovornog partnera za određeni posao. Pojedinac koji dostavlja robu ili pruža usluge može imati niz subjektivnih razloga za odabir ugovornog partnera. Ako se spomenuti odabir ne temelji na spolu dotične osobe, ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu pojedinca da odabere ugovornog partnera.

(15)

Veliki broj već postojećih pravnih instrumenata osigurava primjenu načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u području zapošljavanja i rada. Stoga se ova Direktiva ne primjenjuje u tome području. Isti se razlozi primjenjuju na područje samozapošljavanja, budući da je ono obuhvaćeno postojećim pravnim instrumentima. Ova se Direktiva primjenjuje na osiguranje i mirovine koje su isključivo privatne, dobrovoljne i odvojene od radnog odnosa.

(16)

Različito postupanje prihvatljivo je isključivo ako je opravdano legitimnim ciljem. Legitimni cilj može biti, na primjer, zaštita žrtava seksualnog nasilja (kod uspostave skloništa za osobe jednog spola), razlozi privatnosti i doličnosti (kada, na primjer, osoba pruža smještaj u dijelu svog stana), promicanje jednakosti spolova ili interesa muškaraca ili žena (na primjer, dobrovoljne organizacije u kojima je zastupljen jedan spol), sloboda udruživanja (kod članstva u odvojenim privatnim klubovima) i organizacija sportskih aktivnosti (na primjer, sportske priredbe na kojima sudjeluju pripadnici samo jednog spola). Unatoč tomu, sva ograničenja moraju biti prikladna i potrebna u skladu s kriterijima koji proizlaze iz sudske prakse Suda Europskih zajednica.

(17)	Načelo jednakog postupanja u pogledu mogućnosti pristupa robi i nabave robe, odnosno pružanja usluga ne zahtijeva da se one uvijek moraju dostavljati muškarcima i ženama na zajedničkoj osnovi, pod uvjetom da se ne osiguravaju na povoljniji način pripadnicima jednog spola.

(18)

Uporaba aktuarskih čimbenika koji se odnose na spol široko je rasprostranjena kod pružanja osiguranja i ostalih povezanih financijskih usluga. Radi osiguranja jednakog postupanja prema muškaracima i ženama, uporaba spola kao aktuarskog čimbenika ne smije dovesti do razlika u pojedinačnim premijama i davanjima. Kako bi se izbjeglo iznenadno prilagođavanje tržišta, primjena ovog pravila odnosi se isključivo na nove ugovore zaključene nakon datuma prenošenja ove Direktive.

(19)

Određene kategorije rizika mogu varirati u odnosu na spolove. U nekim slučajevima spol predstavlja jedan, ali ne nužno i jedini odlučujući čimbenik kod procjene osiguravajućeg rizika. Za ugovore koji osiguravaju te vrste rizika, države članice mogu odlučiti o dozvoli izuzeća od pravila o jednakim premijama i davanjima, ako osiguraju da su aktuarski i statistički podatci na kojima se temelje izračuni pouzdani, redovito ažurirani i dostupni javnosti. Izuzeća se dopuštaju jedino u onim područjima gdje nacionalno zakonodavstvo još nije predvidjelo primjenu pravila o jednakosti. Pet godina nakon prenošenja ove Direktive, države članice trebaju preispitati opravdanost ovih izuzeća uzimajući u obzir najnovije aktuarske i statističke podatke te izvješće Komisije sastavljeno tri godine nakon datuma prenošenja ove Direktive.

(20)

Nepovoljnije postupanje prema ženama zbog trudnoće i majčinstva smatra se oblikom izravne diskriminacije na temelju spola te je stoga zabranjeno u okviru osiguravajućih i povezanih financijskih usluga. Troškovi vezani uz rizike zbog trudnoće i majčinstva ne smiju se pripisati pripadnicima samo jednog spola.

(21)

Osobama koje su bile izložene spolnoj diskriminaciji trebaju se osigurati odgovarajuća sredstva pravne zaštite. Radi pružanja učinkovitije razine zaštite, udruženjima, organizacijama i ostalim pravnim tijelima treba omogućiti da na način koji odrede države članice sudjeluju u postupcima djelujući u ime ili kao potpora žrtvama ne dovodeći u pitanje nacionalna pravila postupka vezano uz zastupanje i obranu pred sudom.

(22)	Pravila o teretu dokaza trebaju se prilagoditi ako se radi o očitom slučaju diskriminacije, a radi učinkovite primjene načela jednakog postupanja tereta dokaza prenosi se natrag na tuženika ako se dostavi dokaz ovakve diskriminacije.

(23)	Učinkovita primjena načela jednakog tretiranja zahtijeva odgovarajuću sudsku zaštitu od viktimizacije.

(24)

S ciljem promicanja načela jednakog postupanja, države članice trebaju poticati dijalog s relevantnim interesnim skupinama u čijem je zakonitom interesu, sukladno nacionalnom zakonu i praksi, da daju svoj doprinos borbi protiv spolne diskriminacije u pogledu mogućnosti pristupa robi i nabave robe, odnosno pružanja usluga.

(25)

Zaštita od spolne diskriminacije treba se ojačati uspostavom jednog ili više tijela u svakoj državi članici koje će biti nadležno za analizu povezanih problema, studiju mogućih rješenja i pružanje konkretne pomoći žrtvama. To tijelo, ili tijela, mogu biti ista ona koja su na nacionalnoj razini odgovorna za obranu ljudskih prava i zaštitu prava pojedinca ili za primjenu načela jednakog postupanja.

(26)	Ova Direktiva utvrđuje minimalne zahtjeve čime se državama članicama omogućava da uvedu ili zadrže povoljnije odredbe. Provedba ove Direktive ne smije služiti kao opravdanje za nazadovanje u odnosu na situaciju koja trenutačno prevladava u svakoj državi članici.

(27)	Za kršenje obveza iz ove Direktive, države članice trebaju predvidjeti učinkovite i proporcionalne i odvraćajuće kazne.

(28)

Budući da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, to jest osigurati zajedničku visoku razinu zaštite od diskriminacije u svim državama članicama, i budući da se ti ciljevi, zbog opsega i učinka djelovanja, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti, kako je predviđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, kako je predviđeno u istome članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(29)

U skladu sa stavkom 34. međuinstitucionalnog sporazuma o boljem zakonodavstvu (6) države članice se pozivaju da, u vlastitom interesu i u interesu Zajednice, sastave i objave vlastite tablice koje će, u onoj mjeri u kojoj je to moguće, prikazati korelaciju između odredaba ove Direktive i mjera prenošenja,

DONIJELO JE OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Svrha

Svrha je ove Direktive utvrditi okvir za suzbijanje spolne diskriminacije u pogledu mogućnosti dobivanja i nabave robe, odnosno pružanja usluga, radi učinkovite primjene načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u državama članicama.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	izravna diskriminacija: ako se prema osobi, zbog svoga spola, ima nepovoljniji tretman nego što ga ima ili bi ga imala druga osoba u usporedivoj situaciji;

(b)

neizravna diskriminacija: ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna;

(c)	uznemiravanje: neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe, kojim se želi povrijediti njezino osobno dostojanstvo odnosno kojim se postiže takav učinak, i stvoriti zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, neugodno ili uvredljivo okruženje;

(d)	spolno uznemiravanje: bilo koji oblik neželjenog verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja seksualne naravi, kojim se želi povrijediti osobno dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, i stvoriti zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, neugodno ili uvredljivo okruženje.

Članak 3.

Opseg

1. U granicama ovlasti dodijeljenih Zajednici, ova se Direktiva primjenjuje na sve osobe koje se bave nabavom robe i pružanjem usluga dostupnih javnosti, bez obzira pripada li dotična osoba javnom ili privatnom sektoru, uključujući tijela javne vlasti, i koje se nude izvan područja privatnog i obiteljskog života i transakcija u tome kontekstu.

2. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu pojedinca da odabere ugovornog partnera, ako se taj odabir pojedinca ne temelji na spolu ugovornog partnera.

3. Ova se Direktiva ne primjenjuje na sadržaj medija i oglasa niti na obrazovanje.

4. Ova se Direktiva ne primjenjuje na područje zapošljavanja i rada. Ova se Direktiva ne primjenjuje na područje samozapošljavanja, budući da je ono obuhvaćeno drugim zakonodavnim aktima Zajednice.

Članak 4.

Načelo jednakog postupanja

1. Za potrebe ove Direktive, načelo jednakog postupanja prema muškarcima i ženama znači da:

(a)	je zabranjena svaka izravna diskriminacija na temelju spola, uključujući nepovoljnije postupanje prema ženama zbog trudnoće ili majčinstva;

(b)	je zabranjena svaka neizravna diskriminacija na temelju spola.

2. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje povoljnije odredbe koje se odnose na zaštitu žena u pogledu trudnoće i majčinstva.

3. Uznemiravanje i spolno uznemiravanje u smislu ove Direktive smatra se diskriminacijom na temelju spola te se, stoga, zabranjuje. Ako osoba odbije ili podlegne takvom ponašanju, to se ne smije upotrijebiti kao osnova za odluku koja utječe na tu osobu.

4. Poticanje na izravnu ili neizravnu diskriminaciju na temelju spola se, u smislu ove Direktive, smatra se diskriminacijom.

5. Ova Direktiva ne isključuje razlike u postupanju, ako se dostava robe i pružanje usluga isključivo ili prvenstveno osobama jednog spola opravdava zakonitim ciljem, a sredstva za postizanje tog cilja su prikladna i potrebna.

Članak 5.

Aktuarski čimbenici

1. Države članice osiguravaju da ni u jednome novom ugovoru zaključenom nakon 21. prosinca 2007., prilikom izračuna premija i davanja u svrhu osiguravajućih i povezanih financijskih usluga, uporaba spola kao čimbenika ne dovede do razlika u pojedinačnim premijama i davanjima.

2. Neovisno o stavku 1., do 21. prosinca 2007. države članice mogu odlučiti da dopuste proporcionalne razlike u pojedinačnim premijama i davanjima, ako je uporaba spola kao odlučujućeg čimbenik kod procjene rizika na temelju relevantnih i preciznih aktuarskih i statističkih podataka. Dotične države članice o tome obavješćuju Komisiju i osiguravaju redovito prikupljanje, objavljivanje i ažuriranje preciznih podataka koji su relevantni za uporabu spola kao odlučujućeg aktuarskog čimbenika. Spomenute države članice preispituju svoju odluku pet godina nakon 21. prosinca 2007. uzimajući u obzir izvješće Komisije spomenuto u članku 16. i Komisiji prosljeđuju rezultate tog preispitivanja.

3. U svakom slučaju, troškovi vezani uz trudnoću i majčinstvo ne smiju dovesti do razlika u pojedinačnim premijama i davanjima.

Države članice mogu odgoditi provedbu mjera potrebnih za usklađivanje s ovim stavkom za najkasnije dva mjeseca nakon 21. prosinca 2007. U tom slučaju dotične države članice o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Članak 6.

Pozitivne mjere

Radi osiguranja potpune jednakosti muškaraca i žena u praksi, načelo jednakog postupanja ne sprječava države članice da zadrže ili usvoje posebne mjere kako bi spriječile ili nadoknadile nepovoljni položaj zbog spola.

Članak 7.

Minimalni zahtjevi

1. Radi zaštite načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama, države članice mogu uvesti ili zadržati povoljnije odredbe od onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

2. Provedba ove Direktive ni u kojem slučaju ne predstavlja temelj za smanjenje razine zaštite od diskriminacije koju su države članice već osigurale u područjima obuhvaćenim u ovoj Direktivi.

POGLAVLJE II.

PRAVNI LIJEKOVI I IZVRŠAVANJE

Članak 8.

Pravna zaštita

1. Države članice osiguravaju da radi izvršenja obveza sukladno ovoj Direktivi sudski i/ili upravni postupci, uključujući postupke mirenja, kada se oni smatraju prikladnim, budu dostupni svim osobama koje se smatraju oštećenima zbog nepoštovanja načela jednakog postupanja, čak i nakon završetka odnosa u kojem je došlo do navodne diskriminacije.

2. U svoje nacionalne pravosudne sustave, države članice uvode potrebne mjere za osiguranje stvarne i učinkovite naknade ili restitucije, kako odluče države članice, za gubitak ili štetu koju je oštećena osoba pretrpjela kao posljedicu diskriminacije u smislu ove Direktive, na način koji ima učinak odvraćanja i proporcionalan je pretrpljenoj šteti. Prethodno utvrđivanje gornje granice ne ograničuje spomenute naknade ili restitucije.

3. Države članice osiguravaju da udruženja, organizacije i ostali pravni subjekti koja u skladu s kriterijima utvrđenima u nacionalnom zakonu, imaju legitiman interes za osiguranje usklađenosti s odredbama ove Direktive, djelujući u ime ili kao potpora tužitelju uz njegovo/njezino odobrenje, mogu sudjelovati u svim sudskim i/ili upravnim postupcima predviđenima za provedbu obveza sukladno ovoj Direktivi.

4. Stavci 1. i 3. ne dovode u pitanje nacionalne propise vezane uz rokove za podizanje tužbi koje se odnose na načelo jednakog postupanja.

Članak 9.

Teret dokaza

1. U skladu sa svojim nacionalnim pravosudnim sustavima, države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da kad osobe koje se smatraju oštećenima zbog nepoštovanja načela jednakog postupanja, pred sudom ili drugim nadležnim tijelom utvrde činjenice na temelju kojih se može pretpostaviti da je došlo do izravne ili neizravne diskriminacije, tuženik mora dokazati da se nije prekršilo načelo jednakog postupanja.

2. Odredbe iz stavka 1. ne sprječavaju države članice da uvedu pravila o dokazivanju koja su povoljnija za tužitelje.

3. Stavak 1. ne primjenjuje se na kaznene postupke.

4. Stavci 1., 2. i 3. također se primjenjuju na sve postupke u skladu s člankom 8. stavkom 3.

5. Države članice nisu obvezne primijeniti stavak 1. na postupke u kojima je sud ili drugo nadležno tijelo zaduženo za ispitivanje činjenica u vezi sa slučajem.

Članak 10.

Viktimizacija

U svoje nacionalne pravosudne sustave, države članice uvode potrebne mjere za zaštitu osoba od svakog nepovoljnog postupanja ili nepovoljne posljedice kao reakcije na tužbu ili sudske postupke u svrhu provedbe usklađenosti s načelom jednakog postupanja.

Članak 11.

Dijalog s relevantnim interesnim skupinama

S ciljem promicanja načela jednakog postupanja, države članice potiču dijalog s relevantnim interesnim skupinama u čijem je zakonitom interesu, sukladno nacionalnom zakonu i praksi, da u području dobivanja i nabave robe, odnosno pružanja usluga, daju svoj doprinos borbi protiv diskriminacije na temelju spola.

POGLAVLJE III.

TIJELA ZA PROMICANJE JEDNAKOG POSTUPANJA

Članak 12.

1. Države članice imenuju i usvajaju potrebne odredbe za djelovanje jednog ili više tijela za promicanje, analizu, praćenje i potporu jednakog postupanja svih osoba bez diskriminacije na temelju spola. Ova tijela mogu biti u sastavu agencija koje su na nacionalnoj razini zadužene za obranu ljudskih prava ili zaštitu prava pojedinaca, ili za primjenu načela jednakog postupanja.

2. Države članice osiguravaju da nadležnosti tijela iz stavka 1. uključuju:

(a)	pružanje neovisne pomoći žrtvama diskriminacije u njihovim tužbama zbog diskriminacije, ne dovodeći u pitanje prava žrtava i udruženja, organizacija ili drugih pravnih tijela iz članka 8. stavka 3.;

(b)	provođenje neovisnih anketa o diskriminaciji;

(c)	objavljivanje neovisnih izvješća i sastavljanje preporuka o svim pitanjima koja se odnose na ovakvu diskriminaciju.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 13.

Usklađenost

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale poštovanje načela jednakog postupanja u pogledu pristupa robi i nabave robe, odnosno pružanja usluga unutar opsega ove Direktive, a posebno:

(a)	ukidanje svih zakona i drugih propisa koji su u suprotnosti s načelom jednakog postupanja;

(b)	proglašavanje ništavim ili izmjenu svih ugovornih odredbi, unutarnjih pravila poduzeća i propisa koji uređuju profitna ili neprofitna udruženja, u suprotnosti s načelom jednakog postupanja.

Članak 14.

Kazne

Države članice utvrđuju pravila o kaznama za kršenje nacionalnih odredbi koje su usvojene sukladno ovoj Direktivi i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu provedbu. Kazne koje mogu uključivati plaćanje naknade žrtvi su učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o ovim odredbama najkasnije do 21. prosinca 2007. i bez odlaganja izvještavaju o svim naknadnim izmjenama.

Članak 15.

Širenje informacija

Države članice se trebaju pobrinuti da na cjelokupnom svojem državnom području, koristeći sva prikladna sredstva, upoznaju relevantne osobe s odredbama koje su usvojene sukladno ovoj Direktivi zajedno s već važećim pripadajućim odredbama.

Članak 16.

Izvješća

1. Do 21. prosinca 2009., a nakon tog svake pete godine, države članice Komisiji dostavljaju sve raspoložive informacije o provedbi ove Direktive.

Komisija sastavlja sažeto izvješće koje uključuje pregled trenutačne prakse država članica vezano uz članak 5. u pogledu uporabe spola kao čimbenika prilikom izračuna premija i davanja. Najkasnije 21. prosinca 2010. Komisija dostavlja spomenuto izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. Po potrebi, u prilogu svog izvješća Komisija iznosi prijedloge za izmjenu ove Direktive.

2. U svome izvješću Komisija uzima u obzir stajališta relevantnih interesnih skupina.

Članak 17.

Prenošenje

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije 21. prosinca 2007. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredaba.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 19.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 13. prosinca 2004.

Za Vijeće

Predsjednik

B. R. BOT

(1) Mišljenje doneseno 30. ožujka 2004. (još nije objavljeno u Službenom listu)

(2) SL C 241, 28.9.2004., str. 44.

(3) SL C 121, 30.4.2004., str. 27.

(4) SL L 17, 19.1.2001., str. 22.

(5) SL L 180, 19.7.2000., str. 22.

(6) SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

108

32005R0647

L 117/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

13.04.2005.

UREDBA (EZ) br. 647/2005 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 13. travnja 2005.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 42. i 308.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Trebalo bi izvršiti određene izmjene uredaba (EEZ) br. 1408/71 (3) i (EEZ) br. 574/72 (4) kako bi se uzele u obzir najnovije promjene u sudskoj praksi Suda Europskih zajednica, olakšala primjena ovih uredaba te kako bi se odražavale promjene zakonodavstva u području socijalne sigurnosti država članica.

(2)	Kako bi se uzele u obzir najnovije promjene u sudskoj praksi, trebalo bi izvesti zaključke iz presuda, posebno u predmetima Johann Franz Duchon protiv Pensionsversicherungsanstalt der Angestellten (5) i Office national de l’emploi protiv Calogero Spataro (6).

(3)

Presude u predmetu Friedrich Jauch protiv Pensionsversicherungsanstalt der Arbeiter i Ghislain Leclere, Alina Deaconescu protiv Caisse nationale des prestations familiales (7), koje se odnose na klasifikaciju posebnih novčanih nedoprinosnih davanja, a zahtijevaju, zbog pravne sigurnosti, određivanje dvaju kumulativnih kriterija koji se moraju uzeti u obzir kako bi se takva davanja mogla uvrstiti u Prilog II.a Uredbi (EEZ) br. 1408/71. Na toj osnovi treba revidirati Prilog, uzimajući u obzir izmjene zakonodavstva u državama članicama koje imaju učinak na tu vrstu davanja, koje podliježu posebnoj koordinaciji zbog svoje mješovite prirode. Nadalje, potrebno je odrediti prijelazne odredbe koje se odnose na davanja koja su bila predmet sudske odluke u predmetu Jauch s ciljem zaštite prava korisnika.

(4)

Na osnovi sudske prakse koja se odnosi na odnose između Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i odredaba bilateralnih sporazuma o socijalnoj sigurnosti, potrebno je revidirati Prilog III. navedenoj Uredbi. Unosi u dijelu A Priloga III. opravdani su samo u dva slučaja: ako su povoljniji za radnike migrante (8) ili ako se odnose na posebne i iznimne situacije, obično povezane s povijesnim okolnostima. Nadalje, nije primjereno prihvatiti unose u dijelu B osim ako iznimke i objektivne situacije opravdavaju odstupanje od članka 3. stavka 1. navedene Uredbe i članaka 12., 39. i 42. Ugovora (9).

(5)

S ciljem olakšavanja primjene Uredbe (EEZ) br. 1408/71, trebalo bi predvidjeti određene odredbe koje bi se odnosile, s jedne strane, na državne službenike i osobe prema kojima se tako postupa i, s druge strane, na osoblje koje putuje ili leti nekoga poduzeća koje obavlja međunarodne prijevozničke usluge putnika ili robe željezničkim, cestovnim, zračnim ili unutarnjim vodenim putem, te utvrditi načine određivanja prosječnog iznosa koji se mora uzeti u obzir u smislu članka 23. navedene Uredbe.

(6)

Revizija Priloga II.a Uredbi (EEZ) br. 1408/71 dovest će do brisanja nekih postojećih unosa i, uzimajući u obzir izmjene zakonodavstva u nekim državama članicama, do uvođenja određenih novih unosa. U potonjem slučaju države članice na koje se to odnosi moraju razmotriti potrebu prijelaznih ili bilateralnih rješenja za rješavanje situacija osoba čija bi stečena prava, kao posljedica toga, mogla biti dovedena u pitanje,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EEZ) br. 1408/71 mijenja se kako slijedi:

Članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. riječi „osoba koja boravi na području jedne od država članica” brišu se;

(b)	u stavku 3. riječi „i odredbe konvencija zaključenih sukladno članku 8. stavku 1.” brišu se.

Članak 4. stavak 2.a zamjenjuje se sljedećim:

„2.a Ovaj se članak primjenjuje na posebna novčana nedoprinosna davanja, osigurana na temelju zakonodavstva koje, zbog osobnog opsega, ciljeva i/ili uvjeta za priznavanje prava, ima značajke kako zakonodavstva socijalne sigurnosti iz stavka 1. tako i značajke socijalne pomoći.

‚Posebna novčana nedoprinosna davanja’ znači:

(a)

davanja čija je namjena osigurati:

i.	dodatno, zamjensko ili pomoćno pokriće od rizika koje obuhvaćaju grane socijalne sigurnosti navedene u stavku 1. i koje osobama na koje se odnosi jamči minimalan dohodak za životne troškove uzimajući u obzir gospodarsku i socijalnu situaciju u državi članici na koju se to odnosi; ili

ii.	samo posebnu zaštitu osoba s invalidnošću, usko povezanih sa socijalnim okruženjem osobe na koju se to odnosi u određenoj državi članici; i

(b)

ako se financiranje isključivo izvodi iz obveznog oporezivanja namijenjenog za pokriće općih javnih izdataka, a uvjeti za osiguravanje i izračun davanja ne ovise o doprinosima korisnika. Međutim, davanja namijenjena dodatku na doprinosna davanja ne smatraju se doprinosnim davanjima samo iz tog razloga;

(c)	koji su nabrojeni u Prilogu II.a”.

Članak 7. stavak 2. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	određene odredbe konvencija o socijalnoj sigurnosti koje su države članice uvele prije datuma primjene ove Uredbe, pod uvjetom da su povoljnije za korisnike, ili ako one proizlaze iz posebnih povijesnih okolnosti i njihov je učinak ograničen u vremenu, ako su te odredbe nabrojene u Prilogu III.”.

Članak 9.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.a

Produženje referencijskog razdoblja

Ako zakonodavstvo države članice uvjetuje priznavanje prava na davanje istekom minimalnog razdoblja osiguranja tijekom određenog razdoblja koje prethodi osiguranom slučaju (referencijsko razdoblje) i predviđa da razdoblja tijekom kojih su davanja plaćana na temelju zakonodavstva te države članice ili razdoblja posvećena odgoju djece na području te države članice produžuju to referencijsko razdoblje, razdoblja tijekom kojih su invalidske ili starosne mirovine ili davanja za slučaj bolesti, nezaposlenosti, industrijskih nesreća na radu ili profesionalnih bolesti plaćana na temelju zakonodavstva druge države članice i razdoblja posvećena odgoju djece na području druge države članice također produžuju to referencijsko razdoblje.”.

Članak 10.a stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Odredbe članka 10. i glave III. ne primjenjuju se na posebna nedoprinosna novčana davanja navedena u članku 4. stavku 2.a. Osobe na koje se odnosi ova Uredba primaju ta davanja isključivo na području države članice u kojoj borave i na temelju zakonodavstva te države članice ako su ta davanja spomenuta u Prilogu II.a. Ustanove mjesta boravišta isplaćuju davanja o svom trošku.”.

U članku 23. umeće se sljedeći stavak:

„2.a Odredbe stavaka 1. i 2. primjenjuju se i u slučaju kada zakonodavstvo koje primjenjuje nadležna institucija predviđa posebno referencijsko razdoblje, a to se razdoblje podudara, prema potrebi, s ukupnim ili dijelom razdoblja koja je ostvarila osoba na koju se to odnosi na temelju zakonodavstva jedne ili više država članica.”.

7.	Članak 35. stavak 2. briše se.

8.	Članak 69. stavak 4. briše se.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 95.f

Prijelazne odredbe koje se odnose na Prilog II., odjeljak I., u naslovu ‚D. NJEMAČKA’ i ‚R. AUSTRIJA’.

1. Prilog II., odjeljak I., u naslovu ‚D. NJEMAČKA’ i ‚R. AUSTRIJA’, kako je izmijenjen Uredbom (EZ) br. 647/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2005. o izmjeni uredaba Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (10), ne utvrđuju nikakvo pravo za razdoblje prije 1. siječnja 2005.

2. Sva razdoblja osiguranja i, prema potrebi, sva razdoblja zaposlenosti, samozaposlenosti ili boravišta na temelju zakonodavstva države članice prije 1. siječnja 2005. uzimaju se u obzir pri određivanju stečenih prava sukladno odredbama ove Uredbe.

3. Podložno odredbama stavka 1., pravo se stječe na temelju ove Uredbe čak i ako se odnosi na slučaj koji se dogodio prije 1. siječnja 2005.

4. Za svako davanje za koje nije priznato pravo ili koje je obustavljeno na osnovi državljanstva ili boravišta osobe na koju se to odnosi, na zahtjev navedene osobe, priznaje se pravo ili se nastavlja od 1. siječnja 2005., pod uvjetom da prava za koja su davanja prethodno odobrena nisu dovela do isplate paušalnog iznosa.

5. Prava osoba kojima je priznato pravo na mirovinu prije 1. siječnja 2005. mogu se, na zahtjev osobe na koju se to odnosi, revidirati uzevši u obzir odredbe ove Uredbe. To se primjenjuje i na druga davanja na temelju članka 78.

6. Ako je zahtjev naveden u stavcima 4. ili 5. podnesen u roku od dvije godine od 1. siječnja 2005., prava stečena na temelju ove Uredbe proizvode pravni učinak od tog datuma, a odredbe zakonodavstva svake države članice koje se odnose na gubitak prava ili ograničavanje prava ne mogu se primijeniti prema osobi na koju se to odnosi.

7. Ako je zahtjev naveden u stavcima 4. ili 5. podnesen nakon isteka roka od dvije godine od 1. siječnja 2005., prava koja nisu izgubljena ili zastarjela proizvode učinak od datuma podnošenja zahtjeva, osim u slučaju kada se primjenjuju povoljnije odredbe zakonodavstva bilo koje države članice.

Članak 95.g

Prijelazne odredbe koje se odnose na brisanje, u Prilogu II.a, stavke koja se odnosi na austrijski doplatak za njegu (Pflegegeld).

U slučaju zahtjeva za doplatak za njegu na temelju austrijskog saveznog zakona (Bundespflegegeldgesetz) koji je podnesen najkasnije do 8. ožujka 2001. na temelju članka 10.a stavka 3. ove Uredbe, ove se odredbe i dalje primjenjuju sve dok korisnik doplatka za njegu i dalje boravi u Austriji nakon 8. ožujka 2001.

10.	Prilozi II., II.a, III., IV. i VI. izmjenjuju se sukladno Prilogu I. ovoj Uredbi.

Članak 2.

Uredba (EEZ) br. 574/72 mijenja se kako slijedi:

1.	Članak 4. stavak 11. briše se.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 10.c

Formalnosti predviđene u slučaju primjene članka 13. stavka 2. točke (d) Uredbe na državne službenike i osobe prema kojima se jednako postupa.

Za primjenu članka 13. stavka 2. točke (d), institucija koju je odredilo nadležno tijelo države članice čije se zakonodavstvo primjenjuje, izdaje potvrdu u kojoj se navodi da državni službenik ili osoba prema kojom se jednako postupa podliježe njenom zakonodavstvu.”.

Članak 12.a mijenja se kako slijedi:

(a)	naslov se zamjenjuje sljedećim: „Pravila koja se primjenjuju na osobe navedene u članku 14. stavcima 2. i 3., članku 14.a stavcima 2. do 4. i članku 14.c Uredbe, koje su uobičajeno zaposlene ili samozaposlene na području dvije ili više država članica”;

(b)	uvodna rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Za primjenu odredbi članka 14. stavaka 2. i 3., članka 14.a stavaka 2. do 4. i članka 14.c Uredbe, primjenjuju se sljedeća pravila:”;

(c)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a Ako, sukladno članku 14. stavku 2. točki (a) Uredbe, osoba koja je član osoblja međunarodnog prijevozničkog poduzeća te putuje ili leti, podliježe zakonodavstvu države članice na čijem je području registrirano sjedište ili mjesto poslovanja poduzeća ili podružnice ili stalnog predstavništva koje ga zapošljava ili ako ondje boravi ili je u njoj veći dio vremena zaposlen, institucija koju je odredilo nadležno tijelo te države članice izdaje osobi na koju se to odnosi potvrdu u kojoj se navodi da ona podliježe njezinom zakonodavstvu.”.

4.	Članak 32.a briše se.

5.	Prilozi se mijenjaju se u skladu s Prilogom II. ovoj Uredbi.

Članak 3.

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 1. stavak 9., u onoj mjeri u kojoj se odnosi na članak 95.f Uredbe (EEZ) br. 1408/71, Prilog I., točke 1.(a) i 1.(b) i Prilog II., točke 2. i 4. primjenjuju se od 1. siječnja 2005.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 13. travnja 2005.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. P. BORELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednik

N. SCHMIT

(1) SL C 80, 30.3.2004., str. 118.

(2) Mišljenje Europskog parlamenta od 11. ožujka 2004. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 15. studenoga 2004. (SL C 38 E, 15.2.2005., str. 21.) i Stajalište Europskog parlamenta od 8. ožujka 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) SL L 149, 5.7.1971., str. 2. Uredba ažurirana Uredbom (EZ) br. 118/97 (SL L 28, 30.1.1997., str. 1.), kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 631/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 100, 6.4.2004., str. 1.) i stavljena izvan snage od datuma stupanja na snagu provedbene Uredbe Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 166, 30.4.2004., str. 1.).

(4) SL L 74, 27.3.1972., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 631/2004.

(5) Presuda u Predmetu C-290/00 [2002] ECR I-3567.

(6) Presuda u Predmetu C-170/95 [1996] ECR I-2921.

(7) Presude u Predmetu C-215/99 [2001] ECR I-1901 i Predmetu C-43/99 [2001] ECR I-4265.

(8) Na načelo najpovoljnijeg postupanja pozivao se Europski sud u presudama u predmetu C-227/89 [1991] ECR I-323, predmetu C-475/93 [1995] ECR I-3813, predmetu C-75/99 [2000] ECR I-9399 i predmetu C-277/99 [2002] ECR I-1261.

(9) Presuda u predmetu C-214/94 [1996] ECR I-2253, predmetu C-308/93 [1996] ECR I-2097 i predmetu C-55/00 [2002] ECR I-413.

(10) SL L 117, 4. svibnja 2005., str. 1.”.

PRILOG I.

Prilozi Uredbi (EEZ) br. 1408/71 mijenjaju se kako slijedi:

Prilog II. mijenja se kako slijedi:

(a)	u odjeljku I., tekst naslova „D. NJEMAČKA” zamjenjuje se riječima: „ne primjenjuje se”;

(b)	u odjeljku I., tekst naslova „R. AUSTRIJA” zamjenjuje se riječima: „ne primjenjuje se”;

(c)

odjeljak II. mijenja se kako slijedi:

i.	u naslovu „G. ŠPANJOLSKA”, riječ „ništa” zamjenjuje se sljedećim: „Doplatak za rođenje djeteta (jednokratno novčano davanje za rođenje trećeg djeteta te svakog sljedećeg djeteta te jednokratno novčano davanje u slučaju rođenja više djece jednim porodom)”;

ii.	tekst naslova „H. FRANCUSKA” zamjenjuje se sljedećim: „Potpora za rođenje ili posvojenje (davanje za rano djetinjstvo)”;

iii.	tekst naslova „W. FINSKA” zamjenjuje se sljedećim: „Paket za majčinstvo, potpora za majčinstvo u obliku jednokratne isplate namijenjene za podmirivanje troškova međunarodnog usvojenja sukladno Zakonu o potpori za majčinstvo”;

(d)	u odjeljku III., pod naslovom „D. NJEMAČKA” točka (b) briše se.

Prilog II.a mijenja se sljedećim tekstom koji uključuje, nepromijenjene, stavke kako su utvrđene u Aktu o pristupanju iz 2003.:

„PRILOG II.a

Posebne novčana nedoprinosna davanja

Članak 10.a

A. BELGIJA

(a)	Doplatak kojim se zamjenjuje dohodak (Zakon od 27. veljače 1987.)

(b)	Jamčeni dohodak za starije osobe (Zakon od 22. ožujka 2001.)

B. ČEŠKA

Socijalni doplatak (Zakon o državnoj socijalnoj potpori br. 117/1995 Sb.).

C. DANSKA

Troškovi stanovanja za umirovljenike (Zakon o pomoći za individualno stanovanje, konsolidiran Zakonom br. 204 od 19. ožujka 1995.).

D. NJEMAČKA

Osnovni dohodak za životne troškove namijenjen starijim osobama i osobama sa smanjenom sposobnošću zarađivanja na temelju poglavlja 4. knjige XII. Socijalnog zakonika.

E. ESTONIJA

(a)	Doplatak odraslim osobama s invalidnošću (Zakon o socijalnim davanjima za osobe s invalidnošću od 27. siječnja 1999.)

(b)	Državni doplatak za nezaposlenost (Zakon o socijalnoj zaštiti nezaposlenih od 1. listopada 2000.).

F. GRČKA

Posebna davanja za starije osobe (Zakon 1296/82).

G. ŠPANJOLSKA

(a)	Minimalni zajamčeni dohodak (Zakon br. 13/82 od 7. travnja 1982.)

(b)	Novčana davanja za pomoć starijim osobama i osobama s invalidnošću koje ne mogu raditi (Kraljevska uredba br. 2620/81 od 24. srpnja 1981.)

(c)	Invalidske i starosne nedoprinosne mirovine kako je utvrđeno u članku 38. stavku 1. pročišćenog teksta Općeg zakona o socijalnoj sigurnosti, koji je odobren Kraljevskom uredbom sa zakonskom snagom br. 1/1994 od 20. lipnja 1994.

(d)	Doplaci za promicanje pokretljivosti i naknadu troškova prijevoza (Zakon br. 13/1982 od 7. travnja 1982.).

H. FRANCUSKA

(a)	Dodatni doplaci Posebnog fonda za invalidnost i Fonda starosne solidarnosti (Zakon od 30. lipnja 1956., kodificiran u Knjizi VIII. Zakonika socijalne sigurnosti)

(b)	Doplatak odraslim osobama s invalidnošću (Zakon od 30. lipnja 1975., kodificiran u Knjizi VIII. Zakonika socijalne sigurnosti).

(c)	Posebni doplatak (Zakon od 10. lipnja 1952., kodificiran u Knjizi VIII. Zakonika socijalne sigurnosti).

I. IRSKA

(a)	Pomoć za nezaposlenost (Zakon o socijalnoj skrbi (pročišćeni tekst) 1993., dio III., poglavlje 2.)

(b)	Nedoprinosna starosna mirovina (Zakon o socijalnoj skrbi (pročišćeni tekst) 1993., dio III., poglavlje 4.)

(c)	Mirovina (nedoprinosna) udovice i mirovina (nedoprinosna) udovca (Zakon o socijalnoj skrbi (pročišćeni tekst) 1993., dio III., poglavlje 6. kako je izmijenjen dijelom V. Zakona o socijalnoj skrbi 1997.)

(d)	Doplatak za invalidnost (Zakon o socijalnoj skrbi 1996., dio IV.)

(e)	Doplatak za pokretljivost (Zakon o zdravlju 1970., odjeljak 61.)

(f)	Mirovina za slijepe osobe (Zakon o socijalnoj skrbi (pročišćeni tekst) 1993., dio III., poglavlje 5.).

J. ITALIJA

(a)	Socijalne mirovine za osobe bez sredstava (Zakon br. 153 od 30. travnja 1969.)

(b)	Mirovine i doplaci za civilne osobe s invalidnošću (Zakoni br. 118 od 30. ožujka 1974., br. 18 od 11. veljače 1980. i br. 508 od 23. studenog 1988.)

(c)	Mirovine i doplaci za gluhe i nijeme osobe (Zakoni br. 381 od 26. svibnja 1970. i br. 508 od 23. studenoga 1988.)

(d)	Mirovine i doplaci za civilne slijepe osobe (Zakoni br. 382 od 27. svibnja 1970. i br. 508 od 23. studenoga 1988.)

(e)	Davanja koja dopunjuju minimalne mirovine (Zakoni br. 218 od 4. travnja 1952., br. 638 od 11. studenoga 1983. i br. 407 od 29. prosinca 1990.)

(f)	Davanja koja dopunjuju doplatke za invalidnost (Zakon br. 222 od 12. lipnja 1984.)

(g)	Socijalni doplatak (Zakon br. 335 od 8. kolovoza 1995.)

(h)	Socijalna povišica (članak 1. stavak 1. i 12. Zakona br. 544 od 29. prosinca 1988. i naknadne izmjene).

K. CIPAR

(a)	Socijalna mirovina (Zakon o socijalnoj mirovini iz 1995. (Zakon 25(I)/95), kako je izmijenjen)

(b)	Doplatak za ozbiljniju motoričku invalidnost (Odluka Vijeća ministara Nos 38210 od 16. listopada 1992., 41370 od 1. kolovoza 1994., 46183 od 11. lipnja 1997. i 53675 od 16. svibnja 2001.)

(c)	Posebna potpora slijepim osobama (Zakon od posebnim potporama iz 1996. (Zakon 77(I)/96), kako je izmijenjen).

L. LATVIJA

(a)	Državna davanja za socijalno osiguranje (Zakon o socijalnoj pomoći od 26. listopada 1995.)

(b)	Doplatak za naknadu troškova prijevoza za osobe s invalidnošću kojima je ograničeno kretanje (Zakon o socijalnoj pomoći od 26. listopada 1995.).

M. LITVA

(a)	Socijalna mirovina (Zakon iz 1994. o socijalnim mirovinama)

(b)	Posebna naknada troškova prijevoza za osobe s invalidnošću koje imaju teškoće u kretanju (Zakon iz 2000. o naknadi troškova prijevoza, članak 7.).

N. LUKSEMBURG

Dohodak za osobe s ozbiljnom invalidnošću (članak 1. stavak 2., Zakon od 12. rujna 2003.), uz iznimku osoba kojima je priznat status radnika s invalidnošću i koji su zaposleni na matičnom tržištu rada ili u zaštićenom okružju.

O. MAĐARSKA

(a)	Renta za invalidnost (Ukaz br. 83/1987 (XII 27) Vijeća ministara o renti za invalidnost)

(b)	Starosni nedoprinosni doplatak (Zakon III. iz 1993. o socijalnoj upravi i socijalnim davanjima)

(c)	Doplatak za prijevoz (Dekret vlade br. 164/1995. (XII 27) o doplatku za prijevoz za osobe s ozbiljnim fizičkim hendikepom).

P. MALTA

(a)	Dopunski doplatak (Odjeljak 73. Zakona o socijalnoj sigurnosti (poglavlje 318.) 1987.)

(b)	Starosne mirovine (Zakon o socijalnoj sigurnosti (poglavlje 318.) 1987.).

Q. NIZOZEMSKA

(a)	Zakon o pomoći osobama s invalidnošću za hendikepirane mlade osobe od 24. travnja 1997. (Wajong)

(b)	Zakon o dodatnim davanjima od 6. studenoga 1986. (TW).

R. AUSTRIJA

Kompenzacijski dodatak (Savezni zakon od 9. rujna 1955. o općem socijalnom osiguranju – ASVG, Savezni zakon od 11. listopada 1978. o socijalnom osiguranju osoba zaposlenih u prodaji i trgovini – GSVG i Savezni zakon od 11. listopada 1978. o socijalnom osiguranju poljoprivrednika – BSVG).

S. POLJSKA

Socijalna mirovina (Zakon od 29. studenoga 1990. o socijalnoj pomoći).

T. PORTUGAL

(a)	Državna starosna i invalidska nedoprinosna mirovina (Uredba sa zakonskom snagom br. 464/80 od 13. listopada 1980.)

(b)	Nedoprinosna mirovina za udovice i udovce (Pravilnik br. 52/81 od 11. studenoga 1981.).

U. SLOVENIJA

(a)	Državna mirovina (Zakon o mirovinama i osiguranju za invalidnost od 23. prosinca 1999.)

(b)	Potpora dohotku umirovljenika (Zakon o mirovinama i osiguranju za invalidnost od 23. prosinca 1999.)

(c)	Doplatak za uzdržavanje (Zakon o mirovinama i osiguranju za invalidnost od 23. prosinca 1999.).

V. SLOVAČKA

Poravnanje mirovina kao jedinog izvora dohotka (Zakon br. 100/1988. Zb.).

W. FINSKA

(a)	Doplatak za invalidnost (Zakon o doplatku za invalidnost, 124/88)

(b)	Doplatak za djecu (Zakon o doplatku za djecu, 444/69)

(c)	Doplatak umirovljenicima za troškove stanovanja (Zakon o doplatku umirovljenicima za troškove stanovanja, 591/78)

(d)	Potpora tržištu rada (Zakon o davanjima za nezaposlenost 1290/2002)

(e)	Posebna pomoć doseljenicima (Zakon o posebnoj pomoći doseljenicima, 1192/2002).

X. ŠVEDSKA

(a)	Dodaci za troškove stanovanja osobama koje primaju mirovinu (Zakon 2001:761)

(b)	Financijska potpora starijim osobama (Zakon 2001:853)

(c)	Doplatak za invalidnost i doplatak za njegu djece s invalidnošću (Zakon 1998:703).

Y. UJEDINJENA KRALJEVINA

(a)	Potpora državnoj mirovini (Zakon o potpori državnoj mirovini 2002.)

(b)	Doplaci na osnovi dohotka za osobe koje traže posao (Zakon o osobama koje traže posao 1995., 28. lipnja 1995. odjeljci 1., 2.(d)ii. i 3., i Naredba za osobe koje traže posao (Sjeverna Irska) 1995. od 18. listopada 1995., članak 3. stavak 2. podstavak d) točka ii. i članak 5.)

(c)	Doplaci na dohodak (Zakon o socijalnoj sigurnosti 1986 od 25. lipnja 1986., odjeljak 20. do 22. i odjeljak 23. te Naredba za socijalnu sigurnost (Sjeverna Irska) 1986. od 5. studenoga 1986., članci 21. do 24.)

(d)

Doplatak za životne troškove osobama s invalidnošću (Zakon o doplatku za životne troškove osobama s invalidnošću i doplatku za rad osobama s invalidnošću 1991. od 27. lipnja 1991., odjeljak 1. i Naredba o doplatku za životne troškove osobama s invalidnošću i doplatku za rad osobama s invalidnošću (Sjeverna Irska) 1991. od 24. lipnja 1991., članak 3.)

(e)	Doplatak za njegu (Zakon o socijalnom osiguranju 1975. od 20. ožujka 1975., odjeljak 35., i Zakon o socijalnoj sigurnosti (Sjeverna Irska) 1975. od 20. ožujka 1975. odjeljak 35.);

(f)	Doplatak osobi koja obavlja njegu (Zakon o socijalnoj sigurnosti 1975. od 20. ožujka 1975., odjeljak 37., i Zakon o socijalnoj sigurnosti 1975. (Sjeverna Irska) od 20. ožujka 1975., odjeljak 37.).”.

Prilog III. mijenja se kako slijedi:

(a)

dodaje se stavak na početku Priloga u okviru „Općih primjedbi” i glasi:

„3.

Uzevši u obzir odredbe članka 6. ove Uredbe, treba spomenuti da odredbe bilateralnih konvencija koje nisu u okviru područja primjene ove Uredbe i koje su i dalje na snazi među državama članicama nisu nabrojene u ovom Prilogu, među ostalim, i odredbe kojima se utvrđuje pribrajanje razdoblja osiguranja ostvarenih u trećoj zemlji.”;

(b)

u dijelu A brišu se sljedeće točke:

Točke 2., 3.(b), 5., 6., 7., 8., 9., 13., 16., 17., 19., 22., 23., 24., 48., 50., 51., 52., 53., 54., 58., 61., 62., 64., 69., 71.(a) i (c), 73.(a) i (b), 74., 75., 83.(a), (b), (c), (d), (e), (f), (g), 85., 88., 89., 111., 112., 113., 114., 118., 121., 122., 124., 127., 128., 129., 130., 131., 132., 136., 139., 140., 145., 146., 147., 148., 149., 153., 156., 157., 159., 162., 163., 164., 165., 169., 172., 173., 175., 178., 179., 184., 188., 190., 193., 194., 195., 237., 238., 240., 243., 244., 245., 265., 270., 271., 272., 274., 277., 278., 279., 288., 289., 299., 300.;

(c)

u dijelu A, točka 3.(a) (Belgija – Njemačka) tekst se mijenja i glasi:

„Članci 3. i 4. Završnog protokola od 7. prosinca 1957. do Opće konvencije istog datuma, kao i u Dopunskom protokolu od 10. studenoga 1960. (priznajući razdoblja osiguranja ostvarena u nekim pograničnim područjima prije, tijekom i nakon Drugog svjetskog rata)”;

(d)

u dijelu A, točka 67. (Danska – Finska) tekst se mijenja i glasi:

„Članak 10. Nordijske konvencije o socijalnoj sigurnosti od 15. lipnja 1992. o obuhvaćanju posebnih troškova prijevoza u slučaju bolesti tijekom boravka u drugoj nordijskoj državi kada je potrebna skuplja vrsta prijevoza za povratak u državu boravišta”;

(e)

u dijelu A, točka 68. (Danska – Švedska) tekst se mijenja i glasi:

„Članak 10. Nordijske konvencije o socijalnoj sigurnosti od 15. lipnja 1992., o obuhvaćanju posebnih troškova prijevoza u slučaju bolesti tijekom privremenog boravka u drugoj nordijskoj državi kada je potrebna skuplja vrsta prijevoza za povratak u državu boravišta”;

(f)

u dijelu A, točka 71.(b) (Njemačka – Grčka) tekst se mijenja i glasi:

„Članak 8. stavci 1., 2. točka (b) i 3., članci 9 do 11. i poglavlja I. i IV., u mjeri u kojoj se odnose na ove članke Konvencije o osiguranju za nezaposlenost od 31. svibnja 1961., uz napomenu iz zapisnika od 14. lipnja 1980. (priznajući razdoblja osiguranja za davanja za nezaposlenost u slučaju prijenosa boravišta iz jedne u drugu državu)”;

(g)	u dijelu A, točka 72. (Njemačka – Španjolska) tekst se zamjenjuje sljedećim: „Članak 45. stavak 2. Konvencije o socijalnoj sigurnosti od 4. prosinca 1973. (zastupanje putem diplomatskih i konzularnih tijela)”;

(h)

u dijelu A, točka 73. (Njemačka – Francuska) tekst podtočki (c), (d), (e) i (f) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Dopunski sporazum br. 4 od 10. srpnja 1950. Općoj konvenciji istog datuma, kao u Dodatnom sporazumu br. 2 od 18. lipnja 1955. (kojim se priznaju razdoblja osiguranja ostvarena između 1. srpnja 1940. i 30. lipnja 1950.);

(b)	Glava I. navedenog Dodatnog sporazuma br. 2 (kojim se priznaju razdoblja osiguranja ostvarena prije 8. svibnja 1945.);

(c)	točke 6., 7. i 8. Općeg protokola od 10. srpnja 1950. Općoj konvenciji istog datuma (administrativna rješenja);

(d)	Glave II., III. i IV. Sporazuma od 20. prosinca 1963. (socijalno osiguranje u Saaru)”;

(i)	u dijelu A, točka 79. (Njemačka – Luksemburg) zamjenjuje se sljedećim: „Članci 4., 5., 6. i 7. Ugovora od 11. srpnja 1959. (kojima se priznaju razdoblja osiguranja ostvarena između rujna 1940. i lipnja 1946.)”;

(j)

u dijelu A, točka 83. (Njemačka – Austrija) tekst podtočki (h) i (i) zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1. stavak 5. i članak 8. Konvencije o osiguranju za nezaposlenost od 19. srpnja 1978. i članak 10. Završnog protokola ove Konvencije (kojima država u kojoj je radnik prethodno bio zaposlen priznaje pravo na doplatke za nezaposlenost radnicima u pograničnim područjima) i dalje se primjenjuje na osobe koje su obavljale djelatnost kao radnici u pograničnom području do ili prije 1. siječnja 2005. i postali su nezaposleni prije 1. siječnja 2011.”;

(k)

u dijelu A, točka 90. (Njemačka – Ujedinjena Kraljevina) tekst stavaka (a), (b) i (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Članak 7. stavci 5. i 6. Konvencije o socijalnoj sigurnosti od 20. travnja 1960. (zakonodavstvo koje se primjenjuje na civilno osoblje u službi oružanih snaga);

(b)	Članak 5. stavci 5. i 6. Konvencije o osiguranju za nezaposlenost od 20. travnja 1960. (zakonodavstvo koje se primjenjuje na civilno osoblje u službi oružanih snaga)”;

(l)	u dijelu A, točka 142. (Španjolska – Portugal) tekst se zamjenjuje sljedećim: „Članak 22. Opće konvencije od 11. lipnja 1969. (prijenos davanja za nezaposlenost u drugu državu)”;

(m)	u dijelu A, točka 180. (Irska – Ujedinjena Kraljevina) tekst se zamjenjuje sljedećim: „Članak 8. Sporazuma od 14. rujna 1971. o socijalnoj sigurnosti (o prijenosu i priznanju određenih naknada za invalidnost)”;

(n)	u dijelu A, točka 267. (Nizozemska – Portugal) zamjenjuje se sljedećim: „Članak 31. Konvencije od 19. srpnja 1979. (prijenos davanja za nezaposlenost u drugu državu)”;

(o)

u dijelu A, točka 298. (Finska – Švedska) tekst se zamjenjuje sljedećim:

„Članak 10. Nordijske konvencije o socijalnoj sigurnosti od 15. lipnja 1992., o obuhvaćanju posebnih troškova prijevoza u slučaju bolesti tijekom privremenog boravišta u drugoj nordijskoj državi kada je potrebna skuplja vrsta prijevoza za povratak u državu boravišta”;

(p)

u dijelu B, brišu se sljedeće stavke:

2., 3., 5., 6., 7., 8., 9., 13., 16., 17., 19., 22., 23., 24., 48., 50., 51., 52., 53., 54., 58., 61., 62., 64., 67., 68., 69., 71., 72., 73., 74., 75., 79., 82., 83., 85., 88., 89., 90., 111., 112., 113., 114., 118., 121., 122., 124., 127., 128., 129., 130., 131., 132., 136., 139., 140., 142., 145., 146., 147., 148., 149., 153., 156., 157., 159., 162., 163., 164., 165., 169., 172., 173., 175., 178., 179., 180., 184., 187., 188., 190., 193., 194., 195., 237., 238., 240., 243., 244., 245., 265., 267., 270., 271., 272., 274., 277., 278., 279., 288., 289., 290., 298., 299., 300.

u Prilogu IV., odjeljak B mijenja se kako slijedi:

(a)	tekst naslova „D. NJEMAČKA” zamjenjuje se sljedećim: „Starosno osiguranje za poljoprivrednike (Alterssicherung der Landwirte)”;

(b)

tekst naslova „J. ITALIJA” zamjenjuje se sljedećim:

„Sheme mirovinskog osiguranja za (Assicurazione pensioni per):

—	liječnike (medici)

—	farmaceute (farmacisti)

—	veterinare (veterinari)

—	medicinske sestre, pomoćno osoblje u zdravstvu, odgojitelje u dječjim vrtićima (infermieri, assistenti sanitari, vigilatrici infanzia)

—	psihologe (psicologi)

—	inženjere i arhitekte (ingegneri ed architetti)

—	geodete (geometri)

—	odvjetnike (avvocati)

—	ekonomiste (dottori commercialisti)

—	računovođe i komercijalne stručnjake (ragionieri e periti commerciali)

—	savjetnike za zapošljavanje (consulenti del lavoro)

—	bilježnike (notai)

—	carinsko osoblje (spedizionieri doganali)

—	biologe (biologi)

—	poljoprivredne tehničare i znanstvenike (agrotecnici e periti agrari)

—	trgovačke zastupnike (agenti e rappresentanti dei commercio)

—	novinare (giornalisti)

—	industrijske tehničare (periti industriali)

—	aktuare, kemičare, inženjere agronomije, inženjere šumarstva, geologe (attuari, chimici, dottori agronomi, dottori forestali, geologi)”;

(c)	tekst naslova „R. AUSTRIJA” zamjenjuje se sljedećim: „Mirovinske sheme mirovinskih institucija udruga slobodnih zanimanja (Kammern der Freien Berufe)”.

Prilog VI. zamjenjuje se sljedećim:

(a)	u naslovu „C. DANSKA” točka 6.(b) briše se;

(b)

u naslovu „C. DANSKA” dodaje se tekst koji glasi:

„11.

Privremena davanja za nezaposlene osobe koje su prihvaćene u sustav ‚fleksibilan posao’ (ledighedsydelse) (Zakon br. 455 od 10. lipnja 1997.) obuhvaćena su glavom III., poglavlje 6. (Davanja za nezaposlenost). Što se tiče nezaposlenih osoba koje odlaze u drugu državu članicu, članci 69. i 71. ove Uredbe primjenjivat će se kada ta država članica bude imala slične sustave zapošljavanja za istu kategoriju osoba”;

(c)

u naslovu „D. NJEMAČKA”, točke 3., 11. i 17. brišu se i dodaju se točke koje glase:

„24.

Za izračun teoretskog iznosa navedenog u članku 46. stavku 2. točki (a) Uredbe, u mirovinskim sustavima za slobodna zanimanja nadležne institucije uzimaju kao osnovu, za svaku godinu osiguranja ostvarenog na temelju zakonodavstva bilo koje druge države članice, pravo na prosječnu godišnju mirovinu stečeno tijekom razdoblja članstva nadležne institucije putem uplata doprinosa.

25.	Članak 79.a Uredbe primjenjuje se, među ostalim, na izračun mirovina za siročad i uvećanja ili dodataka za djecu iz mirovinskih shema za slobodna zanimanja.”;

(d)

u naslovu „H. FRANCUSKA” tekst točke 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Ne dovodeći u pitanje članke 73. i 74. ove Uredbe, doplatak za troškove stanovanja i dodatak za djecu koji biraju roditelji (davanja u ranom djetinjstvu) odobrava se samo osobama na koje se to odnosi i članovima njihovih obitelji koji borave na francuskom državnom području.”;

(e)	u naslovu „I. IRSKA” točka 11. briše se;

(f)

u naslovu „R. AUSTRIJA” dodaju se sljedeće točke:

„8.

Za izračun teoretskog iznosa sukladno članku 46. stavku 2. točki (a) ove Uredbe koji se odnosi na davanja ili dijelove davanja mirovinskog sustava udruga slobodnih zanimanja (Kammern der Freien Berufe), koje se isključivo financiraju metodom sustava na osnovi kapitalizacije ili na osnovi sustava mirovinskog računa, nadležna institucija uzima u obzir, za svaki mjesec osiguranja ostvarenog na temelju zakonodavstva bilo koje druge države članice, sredstva u odnosu na stvarno akumulirana sredstva u određenom mirovinskom sustavu, ili za koja se smatra da su akumulirana u sustavu mirovinskog računa, i broj mjeseci razdoblja osiguranja u određenom mirovinskom sustavu.

9.	Članak 79.a Uredbe primjenjuje se, među ostalim, na izračun mirovina za siročad i uvećanja ili dodataka na mirovinu za djecu iz mirovinskog sustava udruga slobodnih zanimanja (Kammern der Freien Berufe).”;

(g)

u naslovu „Y. UJEDINJENA KRALJEVINA” tekst se mijenja kako slijedi:

u točki 2.(b), i. i ii. zamjenjuju se sljedećim:

„i.

bračni drug ili bivši bračni drug kada zahtjev podnosi:

—	udana žena, ili

—	osoba čiji je brak završen na način drugačiji od smrti bračnog druga;

ili

ii.

bivši bračni drug kada zahtjev podnosi:

—	udovac koji neposredno prije dobi za mirovinu nema pravo na doplatak za roditelja udovca, ili

—

udovica koja neposredno prije dobi za mirovinu nema pravo na doplatak za majku udovicu, doplatak za roditelja udovca ili mirovinu udovice, ili koja ima pravo samo na mirovinu na osnovi dobi izračunanu sukladno članku 46. stavku 2. Uredbe, i u ovu svrhu ‚udovička mirovina na osnovi dobi’ označava mirovinu udovice koja se isplaćuje po smanjenoj stopi sukladno odjeljku 39.(4) Zakona o doprinosima i davanjima socijalne sigurnosti 1992.”;

ii.	točka 22. briše se.

PRILOG II.

Prilozi Uredbi (EEZ) br. 574/72 ovime se mijenjaju kako slijedi:

U Prilogu 2., pod naslovom „X. ŠVEDSKA”,točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	Za davanja za nezaposlenost: Inspektionen för arbetslöshetsförsäkringen (Švedski ured osiguranja za nezaposlenost)”.

U Prilogu 4., pod naslov „D. NJEMAČKA” dodaje se točka koja glasi:

„9.	Mirovinski sustavi za slobodna zanimanja: Arbeitsgemeinschaft Berufsständischer Versorgungseinrichtungen (Udruga ustanova za strukovne mirovine), Köln”.

U Prilogu 10., pod naslovom „C. NJEMAČKA” točka 1. prva alineja zamjenjuje se sljedećim:

„1.	U svrhe primjene članka 10.c, članka 11. stavka 1., članka 11.a stavka 1., članka 12.a, članka 13. stavaka 2. i 3., članka 14. stavaka 1., 2. i 3. Uredbe o provedbi: Den Sociale Sikringsstyrelse (Odjel socijalne sigurnosti), København”.

U Prilogu 10., pod naslovom „R. AUSTRIJA” točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Za primjenu članka 14. stavka 1. točke (b), članka 14.a stavka 1. točke (b) i članka 17. Uredbe:

Bundesminister für soziale Sicherheit, Generationen und Konsumentenschutz (Savezni ministar za socijalnu sigurnost, generacijsku solidarnost, i zaštitu potrošača) u dogovoru s odgovarajućom javnom upravom za posebne sustave za državne službenike i u dogovoru s odgovarajućom mirovinskom institucijom za mirovinske sustave slobodnih zanimanja (Kammern der Freien Berufe)”.

5.	Prilog 11. briše se.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

120

32005R1112

L 184/5

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

24.06.2005.

UREDBA VIJEĆA (EZ) br. 1112/2005

od 24. lipnja 2005.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2062/94 o osnivanju Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 308.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije, podnesen nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom za sigurnost i zdravlje na radu,

uzimajući u obzir mišljenje Europskog parlamenta (1),

budući da:

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 2062/94 od 18. srpnja 1994. o osnivanju Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu (2) uključuje odredbe o ciljevima, zadaćama i organizaciji Agencije te posebno njezinog Upravnog odbora. Navedene odredbe bile su izmijenjene nakon pristupanja Austrije, Finske i Švedske, kada je trebalo uključiti nove članove u Upravni odbor.

(2)

Zdravlje i sigurnost na radu, ključni element u promicanju kakvoće u zapošljavanju, predstavlja jedno od najvažnijih područja socijalne politike Europske unije. U komunikaciji Komisije „Prilagodba promjenama u radu i društvu: nova strategija Zajednice u području zdravlja i sigurnosti na radu 2002. - 2006.” od 11. ožujka 2002. naglašava se važnost uloge koju će imati Europska agencija za sigurnost i zdravlje na radu, u daljnjem tekstu „Agencija”, u promicanju, podizanju svijesti i predviđanju aktivnosti koje su potrebne za postizanje ciljeva navedene strategije.

(3)

Rezolucijom Vijeća od 3. lipnja 2002. o novoj strategiji Zajednice o zdravlju i sigurnosti na radu (2002. - 2006.) (3) od Agencije se zahtijeva da ima vodeću ulogu u prikupljanju i širenju informacija o dobroj praksi, podizanju svijesti i predviđanju rizika. Vijeće poziva Komisiju da, radi budućeg proširenja, putem Agencije promiče suradnju između država članica i socijalnih partnera na europskoj razini i pozdravlja namjeru Komisije da, u svjetlu izvješća o vanjskoj ocjeni i mišljenja Savjetodavnog odbora o tom izvješću, podnese prijedlog za poboljšanje djelovanja i zadaća Agencije.

(4)

Rezolucijom Europskog parlamenta od 23. listopada 2002. o komunikaciji Komisije „Prilagodba promjenama u radu i društvu: nova strategija Zajednice u području zdravlja i sigurnosti na radu 2002. - 2006.” također se podupire vodeća uloga Agencije kao ključnog čimbenika pri provođenju aktivnosti u području zdravlja i sigurnosti na razini Zajednice, koje nisu zakonodavne prirode, te se izražava nada da će Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta i Agencija nastaviti jačati suradnju, u skladu s njihovim ulogama u području ove politike.

(5)

U mišljenju Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora od 17. lipnja 2002. o komunikaciji Komisije „Prilagodba promjenama u radu i društvu: nova strategija Zajednice u području zdravlja i sigurnosti na radu 2002. - 2006.” (4) naglašava se uloga Agencije u ocjeni rizika i potreba za održavanjem redovitih kontakata između Agencije i Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, kako bi se izbjeglo udvostručivanje posla i potaknulo zajedničko promišljanje.

(6)

U komunikaciji Komisije „Ocjena Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu” koja je pripremljena u skladu s člankom 23. Uredbe (EZ) br. 2062/94 i koja se temelji na vanjskoj ocjeni iz godine 2001., kao i na doprinosima Upravnog odbora i Savjetodavnog odbora Komisije za sigurnost i zdravlje na radu, ističe se potreba za izmjenom Uredbe (EZ) br. 2062/94 kako bi se održala i poboljšala učinkovitost Agencije i njezinih upravljačkih struktura.

(7)	Europski parlament je pozvao Komisiju da iznova razmotri sastav i načine rada odbora agencija i podnese odgovarajuće prijedloge.

(8)	Upravni odbori Agencije, Europskog centra za razvoj strukovne izobrazbe i Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta podnijeli su Komisiji zajedničko mišljenje o vođenju i djelovanju odbora u budućnosti.

(9)	Tripartitno vođenje Agencije, Europskog centra za razvoj strukovne izobrazbe i Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta od strane predstavnika vlada, organizacija poslodavaca i organizacija radnika, predstavlja temelj za uspjeh tih tijela.

(10)	Sudjelovanje socijalnih partnera pri vođenju ovih triju tijela Zajednice predstavlja posebnost zbog koje se ona moraju ravnati prema zajedničkim pravilima.

(11)

Postojanje triju skupina sastavljenih od predstavnika vlade, poslodavaca i zaposlenika unutar tripartitnog Odbora te određivanje koordinatora za skupine poslodavaca i zaposlenika pokazalo se kao vrlo važno. Taj je dogovor stoga potrebno formalizirati i proširiti na skupinu vladinih predstavnika. U skladu sa smjernicama za razvoj budućih tijela Zajednice, koje su uključene u komunikaciju Komisije „Okvir djelovanja za europske regulatorne agencije” i, posebice, potrebom za zastupljenosti odgovarajućih interesnih skupina u odborima ovih tijela te sukladno načelu osiguranja aktivnijeg uključivanja socijalnih partnera u razvoj programa socijalne politike, o kojem su se suglasili šefovi država i vlada, svi članovi odbora (predstavnici vlade, poslodavaca, zaposlenika i Komisije) moraju jednako imati svaki po jedan glas.

(12)	Održavanjem tripartitne zastupljenosti iz svake države članice osigurava se uključenost svih glavnih interesnih skupina te uzimanje u obzir raznolikost interesa i pristupa, koji su svojstveni socijalnim pitanjima.

(13)	Potrebno je predvidjeti praktične posljedice nadolazećeg proširenja Unije za Agenciju. Potrebno je prilagoditi sastav i djelovanje njenog Odbora tako da se vodi računa o pristupanju novih država članica.

(14)	Potrebno je ojačati Ured predviđen poslovnikom Odbora, kako bi se osiguralo neprekidno djelovanje Agencije i učinkovitost njezinog odlučivanja. Sastav Ureda mora i dalje odražavati tripartitnu strukturu Odbora.

(15)	U skladu s člankom 3. Ugovora, cilj je Zajednice ukloniti nejednakosti i promicati jednakost između muškaraca i žena u svim aktivnostima. Stoga je potrebno osigurati poticanje uravnotežene zastupljenosti muškaraca i žena u sastavu Odbora.

(16)	Uredbu (EZ) br. 2062/94 je stoga potrebno na odgovarajući način izmijeniti.

(17)	Osim ovlasti iz njegovog članka 308. Ugovor ne predviđa drugačije ovlasti za donošenje ove Uredbe,

DONIJELO JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 2062/94 mijenja se i glasi:

Članak 2. mijenja se i glasi:

„Članak 2.

Cilj

Cilj Agencije je tijelima Zajednice, državama članicama, socijalnim partnerima i onima koji se bave pitanjima sigurnosti i zdravlja na radu pružiti korisne tehničke, znanstvene i ekonomske podatke s tog područja, kako bi potaknuli poboljšanja u radnoj okolini, u vezi sa zaštitom zdravlja i sigurnosti radnika, kako je predviđeno u Ugovoru i uzastopnim strategijama i akcijskim programima Zajednice u pogledu zdravlja i sigurnosti na radnom mjestu.”

Članak 3. mijenja se i glasi:

(a)

Stavak 1. mijenja se i glasi:

Točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)

prikupljanje, analiziranje i pružanje tehničkih, znanstvenih i ekonomskih podataka u državama članicama, radi prosljeđivanja tijelima Zajednice, državama članicama i zainteresiranim strankama; prikupljanje se provodi radi utvrđivanja rizika i dobre prakse, kao i postojećih nacionalnih prioriteta i programa te radi osiguranja potrebnih podataka za prioritete i programe Zajednice;

(b)	prikupljanje i analiziranje tehničkih, znanstvenih i ekonomskih podataka o istraživanju u području sigurnosti i zdravlja na radu i o drugim istraživačkim djelatnostima, koje su povezane sa sigurnošću i zdravljem na radu te širenje rezultata istraživanja i istraživačkih djelatnosti;”;

ii.

Točke (h) i (i) zamjenjuju se sljedećim:

„(h)

pružanje tehničkih, znanstvenih i ekonomskih podataka o metodama i alatima za provedbu preventivnih aktivnosti, utvrđivanje dobre prakse i promicanje preventivnih mjera, uz posvećivanje posebne pozornosti specifičnim problemima malog i srednjeg poduzetništva. U pogledu primjera dobre prakse, Agencija se mora posebno usredotočiti na primjere koji predstavljaju praktične alate za pripremu ocjene rizika u području sigurnosti i zdravlja na radu te na utvrđivanje mjera koje treba poduzeti radi uklanjanja rizika;

(i.)	pridonošenje razvoju strategija i akcijskih programa Zajednice u vezi sa zaštitom sigurnosti i zdravlja na radu, ne dovodeći u pitanje nadležnosti Komisije;”;

iii.

Dodaje se sljedeća točka (j):

„(j)	Agencija osigurava da su pružene informacije razumljive krajnjim korisnicima. Kako bi postigla taj cilj, Agencija tijesno surađuje s nacionalnim kontaktnim točkama iz članka 4. stavka 1., u skladu s odredbama članka 4. stavka 2;”;

(b)

Stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Agencija što je tješnje moguće surađuje s postojećim institucijama, zakladama, stručnim tijelima i programima na razini Zajednice, kako bi se izbjeglo udvostručivanje posla. Agencija posebice osigurava primjerenu suradnju s Europskom zakladom za poboljšanje životnih i radnih uvjeta, ne dovodeći u pitanje vlastite ciljeve.”.

Članak 4. mijenja se i glasi:

(a)

U članku 4. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Agencija uspostavlja mrežu koja obuhvaća:

—	glavne sastavne elemente nacionalnih informativnih mreža, uključujući nacionalne organizacije socijalnih partnera, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom,

—	nacionalne kontaktne točke,

—	sve buduće tematske centre.”;

(b)

U članku 4. stavku 2. prvi i drugi podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„2. Države članice redovito obavještavaju Agenciju o glavnim sastavnim elementima njihovih nacionalnih informativnih mreža za sigurnost i zdravlje na radu, uključujući sve institucije koje bi po njihovom sudu mogle doprinijeti radu Agencije, vodeći računa o potrebi da se osigura najpotpunija moguća pokrivenost njihovog državnog područja.

Nadležna državna tijela ili državne institucije koje ta tijela imenuju nacionalnim kontaktnim točkama usklađuju i/ili šalju informacije koje treba dostaviti Agenciji na nacionalnoj razini, u okviru sporazuma između svake kontaktne točke i Agencije, na temelju programa rada koji je donijela Agencija.

Državna tijela uzimaju u obzir stajalište socijalnih partnera na nacionalnoj razini, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.”.

Dodaje se sljedeći članak:

„Članak 7.a

Upravljačka tijela

Upravljačka tijela Agencije su:

(a)	Upravni odbor;

(b)

Ured;

(c)	ravnatelj.”

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Upravni odbor

1. Upravni odbor se sastoji od:

(a)	po jednog člana iz svake države članice, koji zastupa vladu;

(b)	po jednog člana iz svake države članice, koji zastupa organizacije poslodavaca;

(c)	po jednog člana iz svake države članice, koji zastupa organizacije radnika;

(d)	tri člana koji zastupaju Komisiju.

2. Članove iz točaka (a), (b) i (c) stavka 1. imenuje Vijeće između članova i zamjenika članova Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu.

Članovi iz stavka 1. točke (a), imenuju se na prijedlog država članica.

Članovi iz stavka 1. točke (b) i (c), imenuju se na prijedlog glasnogovornika odgovarajućih skupina u Odboru.

Prijedlozi triju skupina unutar Odbora podnose se Vijeću; prijedlozi se također prosljeđuju Komisiji na znanje.

Vijeće istodobno, pod istim uvjetima kao za člana, imenuje zamjenika člana koji prisustvuje sastancima Upravnog odbora samo ako je član odsutan.

Komisija imenuje članove i zamjenike članova koji je zastupaju, vodeći računa o uravnoteženoj zastupljenosti muškaraca i žena.

Pri podnošenju popisa kandidata, države članice, organizacije poslodavaca i organizacije radnika nastoje osigurati da sastav Upravnog odbora pravedno odražava različite gospodarske djelatnosti, kao i uravnoteženu zastupljenost muškaraca i žena. Ovi se popisi podnose u roku od tri mjeseca od ponovnog imenovanja članova Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu, u skladu s odredbama članka 3. stavaka 3. i 4. i članka 4. stavka 1. Odluke Vijeća od 22. srpnja 2003. o osnivanju Savjetodavnog odbora za sigurnost i zdravlje na radu (5).

Vijeće objavljuje popis članova Upravnog odbora u Službenom listu Europske unije, a Agencija na svojoj internetskoj stranici.

3. Mandat članova Upravnog odbora je tri godine i može se obnoviti.

Mandat članova Upravnog odbora, koji su na funkciji na dan stupanja na snagu ove Uredbe, iznimno se produžuje do imenovanja novog Upravnog odbora, u skladu s odredbama stavka 2.

Po isteku mandata ili u slučaju ostavke, članovi obavljaju svoju funkciju do ponovnog imenovanja ili do zamjene.

4. Predstavnici vlada, organizacija poslodavaca i organizacija radnika tvore svaki svoju skupinu unutar Upravnog odbora. Svaka skupina određuje koordinatora, koji sudjeluje na sastancima Upravnog odbora. Koordinatori skupina zaposlenika i poslodavaca su predstavnici svojih organizacija na europskoj razini. Koordinatori koji nisu imenovani članovi Odbora u smislu stavka 1. sudjeluju na sastancima bez prava glasa.

Upravni odbor izabire predsjednika i tri potpredsjednika, po jednog iz svake od triju gore navedenih skupina i jednog između predstavnika Komisije, na razdoblje od jedne godine, koje se može produljiti.

5. Predsjednik saziva Upravni odbor najmanje jednom godišnje. Predsjednik također saziva dodatne sastanke, na zahtjev najmanje jedne trećine članova Upravnog odbora.

6. Odluke Upravnog odbora se donose apsolutnom većinom, pri čemu svi članovi Odbora imaju po jedan glas. Međutim, odluke u okviru godišnjeg programa rada, koje imaju proračunske posljedice za nacionalne kontaktne točke, također zahtijevaju suglasnost većine vladinih predstavnika.

Upravni odbor utvrđuje pisani postupak donošenja odluka, na koji se mutatis mutandis primjenjuje prvi podstavak.

7. Po primitku mišljenja Komisije, Upravni odbor donosi svoj poslovnik kojim praktično uređuje svoje aktivnosti. Poslovnik se šalje na znanje Europskom parlamentu i Vijeću. Međutim, Vijeće može izmijeniti poslovnik običnom većinom, u razdoblju od tri mjeseca od primitka.

8. Upravni odbor osniva Ured od 11 članova. Ured čine predsjednik i tri potpredsjednika Upravnog odbora, po jedan koordinator za svaku skupinu iz prvog podstavka stavka 4. i dodatni predstavnik svake skupine te Komisije. Svaka skupina može odrediti najviše tri zamjenika, koji prisustvuju sastancima Ureda, ako su punopravni članovi odsutni.

9. Ne dovodeći u pitanje nadležnosti ravnatelja koje su utvrđene u članku 11., Ured, ovlašten od strane Upravnog odbora, nadzire provedbu odluka Upravnog odbora i poduzima sve potrebne mjere za pravilno upravljanje Agencijom između sastanaka Upravnog odbora. Upravni odbor ne smije na Ured prenijeti nadležnosti iz članaka 10., 13., 14. i 15.

10. Upravni odbor odlučuje o broju godišnjih sastanaka Ureda. Predsjednik Ureda saziva dodatne sastanke na zahtjev njegovih članova.

11. Ured donosi odluke konsenzusom. Ako se ne može postići konsenzus, Ured upućuje predmet na odlučivanje Upravnom odboru.

12. Upravni odbor je u cijelosti i pravovremeno obaviješten o aktivnostima i odlukama Ureda.

6.	U članku 9. dodaje se sljedeći podstavak: „Predsjednik Upravnog odbora i ravnatelj Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta mogu prisustvovati sastancima Upravnog odbora kao promatrači.”.

Članak 10. mijenja se i glasi:

(a)

U članku 10. stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Upravni odbor određuje strateške ciljeve Agencije. Upravni odbor prvenstveno donosi proračun, godišnji program i program za četverogodišnje razdoblje, na temelju nacrta koji priprema ravnatelj iz članka 11., a nakon konzultacija sa službama Komisije i Savjetodavnim odborom za sigurnost i zdravlje na radu.”

(b)	U članku 10. stavku 1. briše se četvrti podstavak.

U članku 11. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ravnatelj je zakonski zastupnik Agencije i odgovoran je za:

(a)	pravilnu pripremu i provođenje odluka i programa koje donose Upravni odbor i Ured;

(b)	upravljanje i tekuće vođenje Agencije;

(c)	pripremu i objavu izvješća iz članka 10. stavka 2.;

(d)	izvršenje propisanih zadaća;

(e)	sva kadrovska pitanja;

(f)	pripremu sastanaka Upravnog odbora i Ureda.”.

9.	U engleskoj se verziji izraz „Administrative Board” zamjenjuje izrazom „Governing Board”; ta se izmjena ne odnosi na hrvatsku verziju.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova Uredba je u cijelosti obvezujuća i neposredno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Luxembourgu 24. lipnja 2005.

Za Vijeće

Predsjednik

L. LUX

(1) Mišljenje doneseno 28. travnja 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) SL L 216, 20.8.1994., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1654/2003 (SL L 245, 29.9.2003., str. 38.).

(3) SL C 161, 5.7.2002., str. 1.

(4) SL C 241, 7.10.2002., str. 100.

(5) SL C 218, 13.9.2003., str. 1.”.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

125

32005L0036

L 255/22

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

07.09.2005.

DIREKTIVA 2005/36/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 7. rujna 2005.

o priznavanju stručnih kvalifikacija

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 40., članak 47. stavak 1., prvu i treću rečenicu članka 47. stavka 2. te članak 55.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije (1),

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskoga i socijalnoga odbora (2),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (3),

budući da:

(1)

Sukladno članku 3. stavku 1. točki (c) Ugovora, ukidanje prepreka slobodnome kretanju osoba i usluga između država članica jedan je od ciljeva Zajednice. To za državljane država članica posebno uključuje pravo na obavljanje određene profesije u svojstvu samozaposlene ili zaposlene osobe u državi članici različitoj od one u kojoj su stekle svoje stručne kvalifikacije. Osim toga, člankom 47. stavkom 1. Ugovora predviđa se donošenje direktiva o uzajamnome priznavanju diploma, svjedodžbi i drugih dokaza o formalnoj osposobljenosti.

(2)

Nakon sjednice Europskoga vijeća u Lisabonu 23. i 24. ožujka 2000. Komisija je donijela komunikaciju o „Strategiji unutarnjeg tržišta za usluge”, čiji je poseban cilj da slobodno pružanje usluga u Zajednici bude jednako jednostavno kao pružanje usluga u pojedinoj državi članici. Na temelju komunikacije Komisije pod naslovom „Nova europska tržišta radne snage, otvorena svima i dostupna svima”, Europsko vijeće je na sjednici u Stockholmu 23. i 24. ožujka 2001. povjerilo Komisiji zadaću da do proljetnoga zasjedanja Europskog vijeća 2002. dostavi prijedloge režima priznavanja kvalifikacija koji bi bio ujednačeniji, transparentniji i fleksibilniji od postojećeg.

(3)

Ova Direktiva osobama koje su stekle stručne kvalifikacije u jednoj od država članica jamči pristup istoj profesiji i jednaka prava prilikom obavljanja te profesije u drugoj državi članici kao i državljanima te države članice, te budući da to jamstvo ne dovodi u pitanje obvezu stručnjaka migranta da zadovolji sve nediskriminirajuće uvjete obavljanja te profesije koje je utvrdila ta država članica, ako su oni objektivno opravdani i proporcionalni.

(4)

Radi olakšavanja slobodnog pružanja usluga trebaju se predvidjeti posebna pravila kojima bi se proširila mogućnost obavljanja profesionalnih djelatnosti u okviru izvornog profesionalnog naziva. U slučaju usluga informacijskog društva koje se pružaju na daljinu, treba također primjenjivati odredbe Direktive 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o nekim pravnim vidovima usluga informacijskog društva, osobito elektroničkog poslovanja na unutarnjem tržištu (4).

(5)

S obzirom na različite sustave koji su uspostavljeni za prekogranično pružanje usluga na privremenoj i povremenoj osnovi s jedne strane i za poslovni nastan s druge strane, treba pojasniti kriterije razlikovanja tih dvaju pojmova u slučajevima kada pružatelj usluge seli na državno područje države članice domaćina.

(6)

Olakšavanje pružanja usluga mora se osigurati u kontekstu strogog poštovanja javnog zdravlja i sigurnosti te zaštite potrošača. Stoga treba predvidjeti posebne odredbe za regulirane profesije koje utječu na javno zdravlje i sigurnost, i koje pružaju prekogranične usluge na privremenoj ili povremenoj osnovi.

(7)

Država članica domaćin može prema potrebi i u skladu s pravom Zajednice propisati uvjete prijave. Ti uvjeti ne smiju dovesti do nerazmjernoga opterećenja pružatelja usluga niti sprečavati slobodno pružanje usluga odnosno učiniti ga manje privlačnim. Potrebu za tim uvjetima treba periodički preispitivati u svjetlu napretka koji je postignut u stvaranju okvira Zajednice za administrativnu suradnju među državama članicama.

(8)

Na pružatelja usluga trebaju se primjenjivati disciplinski propisi države članice domaćina koji su izravno i posebno povezani s profesionalnim kvalifikacijama, kao što su definicija profesije, područje djelatnosti koje obuhvaća određenu profesiju odnosno koje su pridržane određenoj profesiji, korištenje profesionalnih naziva i teže povrede pravila struke koje su izravno i posebno povezane sa zaštitom zdravlja i sigurnosti potrošača.

(9)

Treba poboljšati pravila važećih sustava priznavanja kvalifikacija u svjetlu iskustava te istodobno održati načela i jamstva slobode poslovnog nastana na kojima se temelje ti sustavi. Povrh toga, relevantne su direktive bile izmijenjene više puta, te njihove odredbe treba preoblikovati i pojednostaviti tako da se standardiziraju načela koja se primjenjuju. Stoga je potrebno zamijeniti direktive Vijeća 89/48/EEZ (5) i 92/51/EEZ (6) kao i Direktivu 1999/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) o sustavu priznavanja stručnih kvalifikacija, te direktive Vijeća 77/452/EEZ (8), 77/453/EEZ (9), 78/686/EEZ (10), 78/687/EEZ (11), 78/1026/EEZ (12), 78/1027/EEZ (13), 80/154/EEZ (14), 80/155/EEZ (15), 85/384/EEZ (16), 85/432/EEZ (17), 85/433/EEZ (18) i 93/16/EEZ (19) o profesijama medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktora dentalne medicine, veterinara, primalje, arhitekta, farmaceuta i liječnika, tako da se spoje u jedinstveni tekst.

(10)	Ovom se Direktivom omogućuje državama članicama da u skladu s vlastitim pravilima priznaju državljanima trećih zemalja stručne kvalifikacije stečene izvan područja Europske unije. Prilikom svakoga priznavanja treba u svakom slučaju poštovati minimalne uvjete osposobljavanja za određene profesije.

(11)

Kod profesija obuhvaćenih općim sustavom priznavanja kvalifikacija, dalje u tekstu „opći sustav”, države članice trebaju zadržati pravo utvrđivanja minimalne razine kvalifikacije kako bi osigurale kvalitetu usluga koje se pružaju na njihovom državnom području. Ipak, ako je državljanin države članice stekao sve ili dio kvalifikacija koje zahtijeva država članica domaćin u drugoj državi članici, sukladno člancima 10., 39. i 43. Ugovora, država članica domaćin ne smije od njega zahtijevati kvalifikacije koje ona najčešće predviđa samo u obliku diplome koja se dodjeljuje u nacionalnom sustavu obrazovanja. Dakle, treba odrediti da svaka država članica domaćin u kojoj je određena profesija regulirana mora uzeti u obzir kvalifikacije stečene u drugoj državi članici i ocijeniti odgovaraju li one kvalifikacijama koje sama zahtijeva. Međutim, opći sustav prepoznavanja kvalifikacija ne priječi državu članicu da zbog primjene pravila struke koja je opravdana općim javnim interesom obavljanje profesije na svome državnom području uvjetuje udovoljavanjem posebnih zahtjeva. Spomenuta se pravila primjerice odnose na regulaciju profesija, profesionalne standarde, uključujući profesionalnu etiku te nadzor i odgovornost. I na kraju, namjena ove Direktive nije uplitanje u legitimni interes država članica da spriječe da njihovi državljani izbjegnu provedbu nacionalnog prava koje se odnosi na profesije.

(12)

Ova se Direktiva tiče priznavanja stručnih kvalifikacija stečenih u drugim državama članicama. Ona se međutim ne tiče priznavanja odluka koje su donijele druge države članice na temelju ove Direktive. Stoga osobe kojima su priznate stručne kvalifikacije na temelju ove Direktive, to priznanje ne smiju iskoristiti za stjecanje dodatnih prava u državi članici podrijetla koja im ne pripadaju na temelju ondje stečenih kvalifikacija, osim ako mogu pružiti dokaz da su u državi članici domaćinu stekle dodatne stručne kvalifikacije.

(13)

Nacionalne programe obrazovanja i osposobljavanja treba razvrstati prema stupnjevima kako bi se mogao definirati mehanizam za priznavanje kvalifikacija u okviru općeg sustava. Ti stupnjevi, koji se uspostavljaju isključivo za potrebe primjene općeg sustava, nemaju nikakav utjecaj na nacionalne sustave obrazovanja i osposobljavanja niti na nadležnost država članica u tome području.

(14)

Mehanizam priznavanja uspostavljen direktivama 89/48/EEZ i 92/51/EEZ ostaje nepromijenjen. Dakle, nositelju diplome kojom se potvrđuje uspješno završen program osposobljavanja na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja u trajanju od najmanje jedne godine treba dopustiti pristup reguliranoj profesiji u državi članici u kojoj je pristup toj profesiji uvjetovan posjedovanjem diplome kojom se potvrđuje uspješno završeno visokoškolsko odnosno sveučilišno obrazovanje u trajanju od četiri godine, bez obzira na stupanj kojemu pripada diploma koja se zahtijeva u državi članici domaćinu. Međutim, ako je pristup reguliranoj profesiji uvjetovan uspješno završenim visokoškolskim ili sveučilišnim obrazovanjem koje traje više od četiri godine, pristup toj profesiji treba dopustiti samo nositeljima diplome kojom se potvrđuje uspješno završeno visokoškolsko odnosno sveučilišno obrazovanje u trajanju od najmanje tri godine.

(15)

U slučaju da minimalni uvjeti osposobljavanja za pristup profesijama reguliranim općim sustavom nisu usklađeni, država članica domaćin treba imati mogućnost uvesti kompenzacijsku mjeru. Ta mjera treba biti proporcionalna te se njome posebno treba uzeti u obzir stručno iskustvo podnositelja zahtjeva. Iskustvo je pokazalo da se zahtjevom da migrant izabere između provjere osposobljenosti ili razdoblja prilagodbe osiguravaju odgovarajuća jamstva u pogledu njegove razine kvalifikacije, te stoga svako odstupanje od tog izbora treba u svakom slučaju biti opravdano nužnim zahtjevom u općem interesu.

(16)

Strukovne udruge i organizacije odnosno države članice trebaju imati mogućnost predlaganja zajedničkih platformi na europskoj razini s ciljem promicanja slobodnog kretanja stručnjaka i osiguravanja odgovarajuće razine kvalifikacije. Ovom se Direktivom treba pod određenim uvjetima, u skladu s nadležnošću država članica da odrede kvalifikacije potrebne za obavljanje profesija na njihovome državnom području, kao i sadržaj i ustrojstvo svojih sustava obrazovanja i stručnog osposobljavanja te u skladu s pravom Zajednice, a posebno pravom tržišnoga natjecanja, uzeti u obzir predložene inicijative, istodobno promičući veći automatizam priznavanja kvalifikacija u okviru općeg sustava. Strukovne udruge koje mogu predložiti zajedničke platforme trebaju biti zastupljene na nacionalnoj i europskoj razini. Zajedničke platforme su skup kriterija koji omogućuje uskladiti bitne razlike u pogledu zahtjeva osposobljavanja koje su utvrđene u najmanje dvije trećine država članica, uključujući sve države članice koje reguliraju tu profesiju. Ti kriteriji, primjerice, mogu uključivati zahtjeve kao što su dodatno osposobljavanje, razdoblje prilagodbe u stručnoj praksi pod nadzorom, provjera sposobnosti, propisan minimum stručne prakse ili kombinacije tih zahtjeva.

(17)

Opći se sustav u svrhu uzimanja u obzir svih slučajeva za koje još nisu utvrđene odredbe o priznavanju stručnih kvalifikacija treba proširiti i na slučajeve koji nisu obuhvaćeni posebnim sustavima, bilo zbog toga što profesija nije obuhvaćena niti jednim od tih sustava ili, ako je obuhvaćena, zato što podnositelj zahtjeva iz nekog posebnog i iznimnog razloga ne zadovoljava uvjete za primjenu sustava.

(18)

U državama članicama s reguliranim pojedinim industrijskim, trgovačkim i obrtničkim djelatnostima potrebno je pojednostaviti pravila pristupa tim djelatnostima, ako su one obavljane u razumnom razdoblju i dovoljno nedavno u drugoj državi članici, dok je istodobno za te djelatnosti potrebno zadržati sustav automatskoga priznavanja na temelju stručnog iskustva.

(19)

Sloboda kretanja i uzajamno priznavanje dokaza o formalnoj osposobljenosti liječnika, medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu, doktora dentalne medicine, veterinara, primalja, farmaceuta i arhitekata, trebaju počivati na temeljnom načelu automatskoga priznavanja dokaza o formalnoj osposobljenosti na temelju usklađenih minimalnih uvjeta osposobljavanja. Osim toga, pristup profesiji liječnika, medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktora dentalne medicine, veterinara, primalje i farmaceuta treba uvjetovati posjedovanjem određene kvalifikacije koja osigurava da je dotična osoba prošla osposobljavanje koje zadovoljava utvrđene minimalne uvjete. Ovaj bi sustav trebalo dopuniti nizom stečenih prava koja kvalificirani stručnjaci mogu ostvarivati pod određenim uvjetima.

(20)

Radi poštovanja posebnosti sustava stjecanja kvalifikacija liječnika i doktora dentalne medicine te pravne stečevine na području uzajamnoga priznavanja, načelo automatskoga priznavanja liječničkih specijalizacija i specijalizacija doktora dentalne medicine koje su zajedničke najmanje dvjema državama članicama treba nastaviti primjenjivati na sve specijalizacije koje su priznate na dan donošenja ove Direktive. Međutim, nakon stupanja na snagu ove Direktive, automatsko priznavanje radi pojednostavljenja sustava treba primjenjivati samo na nove medicinske specijalizacije koje su zajedničke najmanje dvjema petinama država članica. Osim toga, ova Direktiva ne sprečava države članice da međusobno ugovore automatsko priznavanje liječničkih specijalizacija i specijalizacija doktora dentalne medicine koje su im zajedničke, ali koje ne podliježu automatskom priznavanju u smislu ove Direktive, u skladu s vlastitim pravilima.

(21)	Automatsko priznavanje formalne osposobljenosti liječnika s osnovnim osposobljavanjem, ne smije dovesti u pitanje nadležnost država članica da te kvalifikacije povezuju, odnosno ne povezuju s obavljanjem profesionalnih djelatnosti.

(22)

Sve države članice trebaju priznati profesiju doktora dentalne medicine kao zasebnu profesiju, različitu od profesije liječnika, neovisno o tome je li on završio specijalizaciju iz dentalne medicine. Države članice se trebaju pobrinuti da doktor dentalne medicine tijekom osposobljavanja stekne sve potrebne vještine za prevenciju, dijagnosticiranje i liječenje anomalija i bolesti zubi, usne šupljine, čeljusti i pripadajućih tkiva. Profesionalnu djelatnost doktora dentalne medicine trebaju obavljati osobe koje posjeduju kvalifikacije koje su ovom Direktivom utvrđene za profesiju doktora dentalne medicine.

(23)	Ne čini se uputnim predvidjeti jedinstveni sustav osposobljavanja za primalje u svim državama članicama. Naprotiv, države članice prilikom ustrojavanja njihovog osposobljavanja trebaju imati najveću moguću slobodu.

(24)	Radi pojednostavljenja ove Direktive treba uputiti na pojam „farmaceut” kako bi se razgraničio opseg odredaba koje se odnose na automatsko priznavanje kvalifikacija, ne dovodeći u pitanje posebne značajke nacionalnih propisa koji uređuju odgovarajuće djelatnosti.

(25)

Osobe koje posjeduju kvalifikacije farmaceuta su specijalisti u području lijekova te u načelu trebaju u svim državama članicama imati pristup minimalnom rasponu djelatnosti na tom području. Što se tiče definicije minimalnog raspona, ova Direktiva ne smije imati učinak ograničavanja djelatnosti koje su farmaceutima dostupne u državama članicama, posebno u području biomedicinskih analiza, niti smije farmaceutima osigurati monopol na obavljanje tih djelatnosti, budući da to pitanje ostaje u isključivoj nadležnosti država članica. Odredbe ove Direktive ne dovode u pitanje mogućnost država članica da uvedu dopunske uvjete osposobljavanja za pristup djelatnostima koje nisu obuhvaćene usklađenim minimalnim rasponom djelatnosti. To znači da država članica domaćin treba moći uvesti te uvjete za državljane koji posjeduju kvalifikacije obuhvaćene automatskim priznavanjem u smislu ove Direktive.

(26)

Ovom se Direktivom ne usklađuju svi uvjeti pristupa ljekarničkim djelatnostima i njihovog obavljanja. Zemljopisni raspored ljekarni i pitanje monopola u području izdavanja lijekova ostaju u nadležnosti država članica. Ova Direktiva ne dira u zakonske i druge propise država članica koji društvima zabranjuju obavljanje određenih ljekarničkih djelatnosti ili koji određuju uvjete za obavljanje tih djelatnosti.

(27)

Arhitektonski projekt, kvaliteta građevina, njihova uklopljenost u okoliš, poštovanje prirodnog i urbanog krajobraza i javne i privatne baštine pitanja su od javnog interesa. Stoga se uzajamno priznavanje kvalifikacija treba temeljiti na kvalitativnim i kvantitativnim kriterijima koji osiguravaju da će nositelji priznatih kvalifikacija moći razumjeti i zadovoljiti potrebe pojedinaca, društvenih skupina i vlasti u pogledu prostornog planiranja, projektiranja, pripreme i izgradnje objekata, očuvanja i korištenja arhitektonske baštine te zaštite prirodnih ravnoteža.

(28)

Nacionalni propisi u području arhitekture odnosno pristupa i obavljanja profesionalnih djelatnosti arhitekata značajno se razlikuju prema svome opsegu. U većini država članica arhitektonske djelatnosti obavljaju, de jure ili de facto, osobe koje nose stručni naziv arhitekta, bilo sam ili u kombinaciji s drugim nazivom, s time da te osobe nemaju monopol na obavljanje tih djelatnosti, ako zakonskim odredbama nije drukčije određeno. Te djelatnosti, odnosno neke od tih djelatnosti, mogu obavljati i drugi stručnjaci, posebno inženjeri koji su prošli posebno osposobljavanje u području građevinarstva ili arhitekture. Zbog pojednostavljivanja ove Direktive potrebno je uputiti na pojam „arhitekt” kako bi se razgraničio opseg odredaba koje se odnose na automatsko priznavanje kvalifikacija na području arhitekture, ne dovodeći u pitanje posebne značajke nacionalnih propisa koji uređuju te djelatnosti.

(29)

Komisija će razmotriti primjerenost donošenja prijedloga izmjena ove Direktive ako strukovna organizacija ili udruga regulirane profesije, bilo nacionalna ili europska, podnese argumentirani zahtjev za donošenje posebnih odredaba za priznavanje kvalifikacija na temelju usklađenih minimalnih uvjeta osposobljavanja.

(30)	Zbog osiguranja učinkovitosti sustava priznavanja stručnih kvalifikacija treba definirati jedinstvene formalnosti i pravila postupka za njegovu provedbu, kao i određene pojedinosti vezane uz obavljanje profesije.

(31)	S obzirom da će međusobna suradnja država članica kao i suradnja između država članica i Komisije vjerojatno olakšati provedbu ove Direktive i ispunjavanje obveza koje iz nje potječu, potrebno je predvidjeti načine te suradnje.

(32)

Uvođenjem strukovnih iskaznica strukovnih udruga ili organizacija na europskoj razini olakšava se mobilnost stručnjaka, posebno ubrzanjem razmjene informacija između države članice domaćina i države članice podrijetla. Ta strukovna iskaznica treba omogućiti praćenje karijere stručnjaka koji imaju poslovni nastan u različitim državama članicama. Uz potpuno poštovanje odredaba o zaštiti podataka, ona može sadržavati podatke o stručnim kvalifikacijama osobe (sveučilište odnosno ustanova koju je pohađao, stečene kvalifikacije, stručno iskustvo), zakonitom poslovnom nastanu, kaznama u vezi s obavljanjem profesije te podatke o nadležnom tijelu.

(33)

Uspostavom mreže kontaktnih točaka sa zadaćom pružanja informacija i pomoći državljanima država članica osigurava se transparentnost sustava priznavanja kvalifikacija. Te će kontaktne točke Komisiji i svim građanima koji to zatraže dati sve relevantne informacije i adrese u vezi s postupkom priznavanja. Određivanje jedne kontaktne točke u svakoj državi članici unutar te mreže ne utječe na organizaciju nadležnosti na nacionalnoj razini. To konkretno znači da država članica može imenovati više ureda na nacionalnoj razini, pri čemu je kontaktna točka unutar gore spomenute mreže zadužena za koordinaciju s ostalim uredima i obavješćivanje građana te, kada je to potrebno, davanje obavijesti o nadležnom uredu.

(34)

Upravljanje sustavima priznavanja koji su uspostavljeni direktivama po posebnim područjima i općim sustavom pokazalo se nepraktičnim i složenim. Stoga je potrebno pojednostaviti upravljanje ovom Direktivom i njezino usklađivanje sa znanstvenim i tehničkim napretkom, posebno kada je u pitanju usklađivanje minimalnih uvjeta osposobljavanja s ciljem automatskog priznavanja kvalifikacija. U tu svrhu treba uspostaviti zajednički odbor za priznavanje stručnih kvalifikacija te osigurati da se u njegov rad na prikladan način uključe predstavnici strukovnih organizacija, kako na nacionalnoj tako i na europskoj razini.

(35)	Treba donijeti mjere potrebne za provedbu ove Direktive u skladu s Odlukom Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (20).

(36)	Periodična će izvješća sa statističkim podacima koja države članice sastavljaju u vezi s provedbom ove Direktive omogućiti određivanje utjecaja sustava na priznavanje stručnih kvalifikacija.

(37)	Treba predvidjeti prikladan postupak za donošenje privremenih mjera ako se neka od država članica suočava s ozbiljnim teškoćama prilikom primjene određene odredbe ove Direktive.

(38)	Odredbe ove Direktive ne utječu na ovlasti država članica u pogledu organizacije nacionalnih sustava socijalne sigurnosti i utvrđivanja djelatnosti koje se moraju obavljati u okviru tih sustava.

(39)

S obzirom na brzinu tehnoloških promjena i znanstvenog razvoja cjeloživotno je učenje od osobite važnosti za velik broj profesija. U tom kontekstu države članice trebaju donijeti detaljna rješenja kako bi osigurale da se njihovi stručnjaci uključuju u programe stručnog usavršavanja i redovito prate najnovija dostignuća u području znanosti i tehnike.

(40)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Direktive u pogledu racionalizacije, pojednostavljenja i poboljšanja pravila priznavanja stručnih kvalifikacija nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz tog članka, ova se Direktiva ograničava na mjere koje su nužne za ostvarenje tih ciljeva.

(41)	Ova Direktiva ne dovodi u pitanje primjenu članka 39. stavka 4. i članka 45. Ugovora koji se odnose posebno na javne bilježnike.

(42)

Ova se Direktiva u dijelu koji se odnosi na pravo nastana i pružanje usluga primjenjuje ne dovodeći u pitanje posebne pravne odredbe u pogledu priznavanja stručnih kvalifikacija, primjerice odredbe u području prometa, posrednika u osiguranju i revizora. Ova Direktiva ne utječe na primjenu Direktive Vijeća 77/249/EEZ od 22. ožujka 1977. o učinkovitom ostvarivanju slobode pružanja odvjetničkih usluga (21) i Direktive 98/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 1998. o olakšavanju stalnog obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi članici različitoj od one u kojoj je stečena kvalifikacija (22). Ovom Direktivom treba obuhvatiti priznavanje stručnih kvalifikacija odvjetnika radi neodgodive uspostave poslovnog nastana pod profesionalnim nazivom države članice domaćina.

(43)

Ova Direktiva također obuhvaća slobodne profesije ako su one uređene, a to su u skladu s ovom Direktivom one profesije koje osobe koje pružaju intelektualne usluge u interesu klijenta i javnosti obavljaju osobno, odgovorno i neovisno na temelju odgovarajućih stručnih kvalifikacija. Obavljanje profesije u državama članicama u skladu s Ugovorom može biti podložno određenim pravnim ograničenjima na temelju nacionalnih zakona i drugih propisa koja u tom okviru samostalno utvrđuju odgovarajuća nadležna stručna tijela u interesu zaštite i unapređivanja profesionalizma, kvalitete usluge i povjerljivog odnosa s klijentom.

(44)	Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje mjere koje su nužne za osiguranje visokih standarda zaštite zdravlja i potrošača,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Svrha

Ovom se Direktivom utvrđuju pravila za pristup i obavljanje profesije, na temelju kojih države članice koje pristup reguliranim profesijama i njihovo obavljanje na svom državnom području uvjetuju posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija (dalje u tekstu „država članica domaćin”) priznaju stručne kvalifikacije stečene u drugim državama članicama (dalje u tekstu „matična država članica”), koje nositelju omogućuju obavljanje iste profesije kao u matičnoj državi članici.

Članak 2.

Područje primjene

1. Ova se Direktiva primjenjuje na sve državljane država članica koji žele obavljati reguliranu profesiju, uključujući i slobodne profesije, u državi članici različitoj od one u kojoj su stekli svoje stručne kvalifikacije, bilo u svojstvu samozaposlene ili zaposlene osobe.

2. Svaka država članica može dopustiti da državljani država članica koji posjeduju dokaz o stručnim kvalifikacijama koje nisu stečene u toj državi članici, obavljaju reguliranu profesiju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) na njezinom državnom području u skladu s njezinim pravilima. U slučaju profesija obuhvaćenih glavom III., poglavljem III., kod tog se početnog priznavanja moraju poštovati minimalni uvjeti osposobljavanja utvrđeni u tom poglavlju.

3. Odgovarajuće odredbe ove Direktive ne primjenjuju se na regulirane profesije za koje su zasebnim instrumentom prava Zajednice predviđena druga posebna rješenja koja se izravno odnose na priznavanje stručnih kvalifikacija.

Članak 3.

Definicije

1. Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)

„regulirana profesija”: profesionalna djelatnost ili skupina profesionalnih djelatnosti čiji je pristup, obavljanje ili jedan od načina obavljanja na temelju zakonskih ili drugih propisa, izravno ili neizravno uvjetovan posjedovanjem određenih stručnih kvalifikacija; posebno korištenje profesionalnog naziva koji je zakonskim ili drugim propisima ograničen na nositelje određenih stručnih kvalifikacija predstavlja jedan od načina obavljanja djelatnosti. Ako se prva rečenica ove definicije ne primjenjuje, profesija iz stavka 2. smatra se reguliranom profesijom;

(b)	„stručne kvalifikacije”: kvalifikacije koje se potvrđuju dokazom o formalnoj osposobljenosti, potvrdom kompetencije iz članka 11. točke (a) (i) i/ili stručnim iskustvom;

(c)

„dokaz o formalnoj osposobljenosti”: diplome, svjedodžbe i drugi dokazi koje je izdalo nadležno tijelo u državi članici na temelju zakonskih i drugih propisa te države članice i kojima se potvrđuje uspješno završeno stručno osposobljavanje koje je većim dijelom stečeno u Zajednici. Ako se prva rečenica ove definicije ne primjenjuje, dokaz o formalnoj formalnim kvalifikacijama osposobljenosti iz stavka 3. smatra se dokazom o formalnoj osposobljenosti;

(d)	„nadležno tijelo”: svaka vlast ili tijelo koje je država članica izričito ovlastila za izdavanje odnosno primanje dokaza o osposobljenosti i drugih dokumenata i informacija kao i za primanje zahtjeva i donošenje odluka iz ove Direktive;

(e)

„regulirano obrazovanje i osposobljavanje”: svako osposobljavanje koje je izričito usmjereno na obavljanje određene profesije i koje obuhvaća jedan ili više programa koji su, kada je to prikladno, nadopunjeni odgovarajućim stručnim osposobljavanjem odnosno vježbeničkom ili stručnom praksom.

Struktura i stupanj stručnog osposobljavanja odnosno vježbeničke ili stručne prakse određuje se zakonima i drugim propisima predmetne države članice ili ga nadzire ili odobrava za to određeno tijelo;

(f)	„stručno iskustvo”: stvarno i zakonsko obavljanje predmetne profesije u državi članici;

(g)

„razdoblje prilagodbe”: obavljanje regulirane profesije u državi članici domaćinu pod odgovornošću kvalificiranog stručnjaka; to razdoblje stručne prakse pod nadzorom može biti popraćeno dodatnim osposobljavanjem. Razdoblje stručne prakse pod nadzorom se ocjenjuje. Detaljna pravila u pogledu razdoblja prilagodbe i njegovog ocjenjivanja te statusa migranta za vrijeme stručne prakse pod nadzorom utvrđuje nadležno tijelo države članice domaćina.

Status osobe koja obavlja stručnu praksu pod nadzorom u državi članici, posebno u pogledu prava boravka i obveza, socijalnih prava i naknada, novčanih pomoći i plaće, utvrđuju nadležna tijela države članice u skladu s važećim pravom Zajednice;

(h)

„provjera osposobljenosti”: provjera ograničena na stručno znanje podnositelja zahtjeva, koju provode nadležna tijela države članice domaćina, radi ocjene podnositeljeve sposobnosti obavljanja regulirane profesije u toj državi članici. Nadležna će tijela za potrebe provođenja te provjere sastaviti popis predmeta koji nisu obuhvaćeni diplomom odnosno drugim dokazom o formalnoj osposobljenosti podnositelja, što se utvrđuje usporedbom obrazovanja i osposobljavanja koju zahtijeva država članica domaćin, s obrazovanjem i osposobljavanjem koju je stekao podnositelj zahtjeva.

Kod provjere osposobljenosti treba uzeti u obzir činjenicu da je podnositelj zahtjeva u matičnoj državi članici odnosno u državi članici iz koje dolazi kvalificirani stručnjak. Provjera obuhvaća odabrane predmete s popisa čije je znanje prijeko potrebno za obavljanje profesije u državi članici domaćinu. Ona također može uključivati poznavanje pravila struke koja se primjenjuju na odgovarajuće djelatnosti u državi članici domaćinu.

Pojedinosti u vezi s provođenjem provjere sposobnosti i statusom podnositelja zahtjeva u državi članici domaćinu koji se želi pripremiti za provjeru sposobnosti u toj državi članici određuju nadležna tijela te države;

(i)

„direktor poduzeća”: svaka osoba koja je u okviru predmetne profesije radila u poduzeću:

i.	kao direktor poduzeća ili podružnice poduzeća;

ii.	kao zamjenik vlasnika ili direktora poduzeća, ako taj položaj uključuje odgovornost koja je istovjetna odgovornosti vlasnika odnosno direktora kojega zamjenjuje;

iii.	na rukovodećem položaju s dužnostima trgovačke i/ili tehničke prirode i koji uključuje odgovornost za jedan ili više odjela poduzeća.

2. Profesija koju obavljaju članovi udruge odnosno organizacije iz Priloga I. smatra se reguliranom profesijom.

Glavna svrha udruga i organizacija iz prvog podstavka je promicanje i održavanje visokih profesionalnih standarda u području odgovarajuće profesije. Udruge i organizacije priznaju se u posebnom obliku u državama članicama te svojim članovima izdaju dokaze o formalnoj osposobljenosti, vode računa o tome da njihovi članovi poštuju propisana pravila profesionalnog ponašanja i dodjeljuju im pravo korištenja profesionalnog naziva ili kratica profesionalnog naziva, te sva prava koja im pripadaju na temelju statusa koji odgovara toj formalnoj osposobljenosti.

Država članica će svaki puta kada dodijeli priznanje udruzi odnosno organizaciji iz prvog podstavka o tome obavijestiti Komisiju, a Komisija će objaviti odgovarajuću obavijest u Službenom listu Europske unije.

3. Dokazi o formalnoj osposobljenosti koje je izdala treća zemlja smatraju se takvima ako je država članica priznala te dokaze u skladu s člankom 2. stavkom 2. i potvrdila da je nositelj stekao tri godine odgovarajućeg stručnog iskustva na njezinom državnom području.

Članak 4.

Učinci priznavanja

1. Priznavanjem stručnih kvalifikacija država članica domaćin omogućava korisniku pristup profesiji za koju je osposobljen u matičnoj državi članici kao i obavljanje te profesije pod jednakim uvjetima koji vrijede za njezine državljane.

2. Za potrebe ove Direktive, profesija koju podnositelj zahtjeva želi obavljati u državi članici domaćinu je profesija za koju je podnositelj osposobljen u matičnoj državi članici, pod uvjetom da su djelatnosti koje ona obuhvaća usporedive.

GLAVA II.

SLOBODA PRUŽANJA USLUGA

Članak 5.

Načelo slobode pružanja usluga

1. Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe prava Zajednice te članke 6. i 7. ove Direktive, države članice ne smiju ni zbog kojeg razloga koji se odnosi na stručne kvalifikacije ograničavati slobodu pružanja usluga u drugoj državi članici:

(a)	ako pružatelj usluga u državi članici ima zakoniti poslovni nastan radi obavljanja iste profesije u toj državi (dalje u tekstu država članica poslovnog nastana); i

(b)

kad se pružatelj usluga seli, ako je u državi članici poslovnog nastana određenu profesiju obavljao najmanje dvije godine u razdoblju od deset godina prije pružanja usluga, u slučaju da profesija u toj državi članici nije regulirana. Uvjet kojim se zahtijeva dvije godine obavljanja profesije ne primjenjuje se ako je obavljanje profesije ili obrazovanje i osposobljavanje za tu profesiju regulirano.

2. Odredbe iz ovog poglavlja primjenjuju se samo kad pružatelj usluga odlazi na državnom području države članice domaćina privremeno ili povremeno obavljati profesiju iz stavka 1.

Privremena i povremena priroda pružanja usluga procjenjuje se za svaki slučaj posebno pri čemu posebno treba voditi računa o njezinu trajanju, učestalosti, redovitosti i stalnosti.

3. Kad se pružatelj usluga seli, na njega se primjenjuju pravila stručne, zakonske ili administrativne prirode koja su izravno povezana sa stručnim kvalifikacijama, npr. s definicijom profesije, korištenjem profesionalnih naziva i s težom povredom pravila struke koja je izravno i posebno povezana sa zaštitom potrošača i sigurnošću, te s disciplinskim odredbama koje se primjenjuju u državi članici domaćinu na stručnjake koji obavljaju istu profesiju u toj državi članici.

Članak 6.

Izuzeća

Država članica domaćin će u skladu s člankom 5. stavkom 1. izuzeti pružatelje usluga koji imaju poslovni nastan u drugoj državi članici od zahtjeva koje postavlja stručnjacima koji imaju poslovni nastan na njezinu državnom području koji se odnose na:

(a)

odobrenje, registraciju ili članstvo u strukovnoj organizaciji ili tijelu. Kako bi se olakšala primjena disciplinskih odredaba koje su na snazi na njihovu državnom području u skladu s člankom 5. stavkom 3., države članice mogu predvidjeti automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo u takvim strukovnim organizacijama ili tijelima, pod uvjetom da registracija odnosno članstvo ni na koji način ne odlažu ili kompliciraju pružanje usluga i ne povlače za sobom nikakve dodatne troškove za pružatelja usluga. Nadležno tijelo šalje nadležnoj strukovnoj organizaciji ili tijelu presliku prijave i, kad je to primjenjivo, produljene prijave iz članka 7. stavka 1., uz preslike dokumenata iz članka 7. stavka 2., potrebnih za profesije koje utječu na javno zdravlje i sigurnost iz članka 7. stavka 4. ili na koje se primjenjuje automatsko priznavanje iz glave III. poglavlja III., što predstavlja automatsku privremenu registraciju ili pro forma članstvo;

(b)	registraciju pri državnom tijelu nadležnom za socijalnu sigurnost u svrhu podmirenja računa kod osiguravatelja, koji se odnose na djelatnosti koje se obavljaju u korist osiguranika.

Međutim, pružatelj usluga je dužan unaprijed, ili u hitnim slučajevima naknadno, obavijestiti tijelo iz točke (b) o uslugama koje je pružio.

Članak 7.

Prijava koja se daje unaprijed ako se pružatelj usluga seli

1. Države članice mogu zahtijevati da pružatelj usluga, kad se prvi put seli iz jedne države članice u drugu da bi pružao usluge, unaprijed obavijesti nadležno tijelo u državi članici domaćinu prijavom u pisanom obliku uključujući detaljne podatke o svakom osiguranju ili drugom načinu osobne ili kolektivne zaštite s obzirom na profesionalnu odgovornost. Takva prijava se mora jedanput godišnje produljiti ako pružatelj usluga u toj godini namjerava privremeno ili povremeno pružati usluge u toj državni članici. Pružatelj usluga može dopuniti prijavu na bilo koji način.

2. Pored toga, pri prvom pružanju usluga ili ako su se okolnosti bitno promijenile, što je dokazano dokumentima, države članice mogu zahtijevati da se prijavi prilože sljedeći dokumenti:

(a)	dokaz o državljanstvu pružatelja usluga;

(b)	potvrda da njezin nositelj ima poslovni nastan u državi članici u svrhu obavljanja djelatnosti o kojima je riječ i da u trenutku izdavanja potvrde nema čak ni privremenu zabranu obavljanja tih djelatnosti;

(c)	dokaz o stručnim kvalifikacijama;

(d)	za slučajeve iz članka 5. stavka 1. točke (b) bilo koji dokaz da je pružatelj usluge obavljao djelatnost o kojoj je riječ najmanje dvije godine tijekom prethodnih deset godina;

(e)	za profesije u području sigurnosti, ako to država članica traži za svoje državljane, potvrda o nekažnjavanju.

3. Usluga se obavlja pod profesionalnim nazivom države članice poslovnog nastana, ako takav profesionalni naziv postoji u toj državi članici za profesionalnu djelatnost o kojoj je riječ. Profesionalni naziv se navodi na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika države članice poslovnog nastana na takav način da se izbjegne moguća zamjena s profesionalnim nazivom države članice domaćina. Ako u državi članici poslovnog nastana takav profesionalni naziv ne postoji, pružatelj usluga dužan je navesti svoju formalnu osposobljenost na službenom jeziku ili na jednom od službenih jezika države članice. Iznimno se usluga pruža pod profesionalnim nazivom države članice domaćina u slučajevima navedenim u glavi III. poglavlju III.

4. Pri prvom pružanju usluga, u slučaju reguliranih profesija koje utječu na javno zdravlje ili sigurnost i na koje se primjenjuje automatsko priznavanje iz glave III., poglavlja III., nadležno tijelo države članice domaćina može provjeriti stručne kvalifikacije pružatelja usluga. Takva je prethodna provjera moguća samo kad je svrha provjere spriječiti ozbiljnu štetu za zdravlje ili sigurnost primatelja usluga zbog nedostatnih stručnih kvalifikacija pružatelja usluga i kad takva provjera ne prelazi ono što je potrebno za tu svrhu.

U roku od najviše mjesec dana nakon primitka prijave i popratnih dokumenata, nadležno tijelo dužno je nastojati obavijestiti pružatelja usluga o svojoj odluci da ne provjerava njegove kvalifikacije, odnosno o ishodu takve provjere. Ako postoje poteškoće koje bi mogle uzrokovati zakašnjenje, nadležno je tijelo tijekom prvog mjeseca dužno obavijestiti pružatelja usluga o razlozima kašnjenja i vremenskom okviru za odluku koja se mora donijeti u roku od dva mjeseca od primitka potpune dokumentacije.

Ako je razlika između stručnih kvalifikacija pružatelja usluga i osposobljavanja potrebnog u državi članici domaćinu tako velika da ugrožava javno zdravlje i sigurnost, država članica domaćin je pružatelju usluga dužna omogućiti da dokaže, u prvom redu putem provjere osposobljenosti, da je stekao znanje odnosno stručnost koji mu nedostaju. U svakom slučaju, pružanje usluga mora biti omogućeno u roku od mjesec dana od donošenja odluke u skladu s prethodnim podstavkom.

Ako nadležno tijelo ne postupi u rokovima utvrđenim prethodnim podstavcima, usluga se može pružati.

Ako su kvalifikacije potvrđene u skladu s ovim stavkom, usluga se pruža pod profesionalnim nazivom države članice domaćina.

Članak 8.

Administrativna suradnja

1. Nadležna tijela države članice domaćina mogu zatražiti od nadležnih tijela države članice poslovnog nastana da za svako pružanje usluga osiguraju sve podatke koje se tiču zakonitosti poslovnog nastana pružatelja usluga i njegovog primjerenog ponašanja, kao i nepostojanja disciplinskih i kaznenih sankcija stručne naravi. Nadležna tijela države članice poslovnog nastana osiguravaju te podatke u skladu s odredbama članka 56.

2. Nadležna su tijela dužna osigurati razmjenu svih podataka potrebnih za pravilno podnošenje pritužbi primatelja usluga protiv pružatelja usluga. Primatelji usluga moraju biti obaviješteni o ishodu pritužbe.

Članak 9.

Podaci koji se daju primateljima usluga

Ako se usluga pruža na temelju profesionalnog naziva države članice poslovnog nastana ili na temelju formalne osposobljenosti pružatelja usluga, nadležna tijela države članice domaćina pored ostalih zahtjeva u pravu Zajednice koji se odnose na obavijesti, mogu zatražiti da pružatelj usluga primatelju podastre bilo koji ili sve od sljedećih podataka:

(a)	ako je pružatelj usluga upisan u trgovački registar ili slični javni registar, naziv registra u kojem je upisan, njegov registarski broj ili odgovarajući način identifikacije sadržan u tom registru;

(b)	ako djelatnost treba odobriti u državi članici poslovnog nastana, naziv i adresu nadležnog nadzornog tijela;

(c)	naziv strukovne udruge ili sličnog tijela u kojem je pružatelj usluga registriran;

(d)	profesionalni naziv, ili kad takav naziv ne postoji, formalna osposobljenost pružatelja usluga i državu članicu u kojoj ih je stekao;

(e)

ako pružatelj usluga obavlja djelatnost na koju se plaća porez na dodanu vrijednost (PDV), identifikacijski broj za PDV iz članka 22. stavka 1. Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezima na promet – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za određivanje poreza (23);

(f)	detaljne podatke o svakom osiguranju ili drugom načinu osobne ili kolektivne zaštite s obzirom na profesionalnu odgovornost.

GLAVA III.

SLOBODA POSLOVNOG NASTANA

POGLAVLJE I.

Opći sustav prepoznavanja dokaza o osposobljenosti

Članak 10.

Područje primjene

Ovo se poglavlje odnosi na sve profesije koje nisu obuhvaćene poglavljima II. i III. ove glave, te u sljedećim slučajevima kad podnositelj zahtjeva zbog posebnih i izvanrednih razloga ne ispunjava uvjete utvrđene u tim poglavljima:

(a)	na djelatnosti navedene u Prilogu IV., kad migrant ne ispunjava uvjete navedene u člancima 17., 18. i 19.;

(b)

na liječnike sa završenim osnovnim tečajem osposobljavanja, liječnike specijaliste, medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine, specijaliste dentalne medicine, veterinare, primalje, farmaceute i arhitekte, kad migrant ne ispunjava zahtjeve za učinkovito i zakonito obavljanje profesija navedene u člancima 23., 27., 33., 37., 39., 43. i 49.;

(c)	na arhitekte kad migrant ima dokaze o formalnoj osposobljenosti koja nije navedena u Prilogu V. točki 5.7.;

(d)

ne dovodeći u pitanje članak 21. stavak 1., članke 23. i 27., na liječnike, medicinske sestre, doktore dentalne medicine, veterinare, primalje, farmaceute i arhitekte koji imaju dokaz o formalnoj osposobljenosti za specijalista koji su morali završiti tečaj osposobljavanja na temelju kojeg se stječe profesionalni naziv naveden u Prilogu V., točkama 5.1.1., 5.2.2., 5.3.2., 5.4.2., 5.5.2., 5.6.2. i 5.7.1. i isključivo u svrhu priznavanja te specijalizacije;

(e)

na medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu i specijalizirane medicinske sestre koje imaju dokaz o formalnoj osposobljenosti za specijalistice koje su završile osposobljavanje na temelju kojeg se dobiva profesionalni naziv naveden u Prilogu V. točki 5.2.2., kad migrant traži priznavanje u drugoj državi članici u kojoj takve profesionalne djelatnosti obavljaju specijalizirane medicinske sestre koje nisu završile tečaj osposobljavanja za opću zdravstvenu njegu;

(f)

na specijalizirane medicinske sestre koje nisu završile tečaj osposobljavanja za opću zdravstvenu njegu kad migrant traži priznavanje u drugoj državi članici u kojoj odgovarajuće profesionalne djelatnosti obavljaju medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, specijalizirane medicinske sestre koje nisu završile tečaj osposobljavanja za opću zdravstvenu njegu ili specijalizirane medicinske sestre koje imaju dokaz o formalnoj osposobljenosti za specijalistice koje su završile tečaj osposobljavanja na temelju kojeg se dobiva profesionalni naziv naveden u Prilogu V. točki 5.2.2.;

(g)	na migrante koji ispunjavaju zahtjeve navedene u članku 3. stavku 3.

Članak 11.

Razine kvalifikacije

Za potrebe primjene članka 13., razine stručnih kvalifikacija određuju se na sljedeći način:

(a)

potvrda stručnosti koju izdaje nadležno tijelo u matičnoj državi članici određeno u skladu sa zakonskim ili drugim propisima te države članice na temelju:

tečaja osposobljavanja koji nije dio svjedodžbe ili diplome u smislu točaka (b), (c), (d) ili (e), ili posebnog ispita bez prethodnog osposobljavanja ili obavljanja profesije s punim radnim vremenom u državi članici tijekom triju uzastopnih godina ili istovjetnog trajanja sa skraćenim radnim vremenom tijekom prethodnih 10 godina;

ii.	ili općeg osnovnog ili srednjoškolskog obrazovanja kojim se potvrđuje da je osoba stekla opća znanja;

(b)

svjedodžba o uspješno završenom srednjoškolskom obrazovanju koja je:

i.	opće naravi i nadopunjena studijem ili stručnim osposobljavanjem, osim one navedene u točki (c), i/ili vježbeničkom ili stručnom praksom koja se zahtijeva uz taj studij;

ii.	ili tehničke ili stručne naravi i nadopunjena, kad je to potrebno, studijem ili stručnim osposobljavanjem, kao što je navedeno u točki (i), i/ili vježbeničkom ili stručnom praksom koja se zahtijeva uz taj studij;

(c)

diploma koja potvrđuje uspješno završeno:

osposobljavanje na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja, osim onog navedenog u točkama (d) i (e) u trajanju od najmanje jedne godine ili u istovjetnom trajanju kad se odvija povremeno, kojem je, u pravilu, uvjet pristupa uspješno završeno srednjoškolsko obrazovanje potrebno za upis na sveučilište ili visoko učilište ili završeno istovjetno obrazovanje na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja, kao i stručno osposobljavanje koje se može zahtijevati uz taj program na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja; ili

ii.

u slučaju reguliranih profesija, osposobljavanje s posebnom strukturom, uključeno u Prilog II., istovjetno stupnju osposobljavanja predviđenog točkom (i), koje osigurava usporediv stručni standard i koje polaznika priprema za usporediv stupanj odgovornosti i djelatnosti. Popis iz Priloga II. može se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., kako bi se uzelo u obzir osposobljavanje koje ispunjava zahtjeve predviđene prethodnom rečenicom;

(d)

diploma koja potvrđuje uspješno završeno osposobljavanje na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja u trajanju od najmanje tri ili najviše četiri godine ili istovjetnog trajanja kad se odvija povremeno, na sveučilištu ili visokom učilištu ili drugoj ustanovi koja osigurava isti stupanj osposobljavanja, kao i stručno osposobljavanje koje se može zahtijevati uz taj program na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja;

(e)

diploma koja potvrđuje da je nositelj diplome uspješno završio program na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja u trajanju najmanje četiri godine ili studij istovjetnog trajanja kad se odvija povremeno na sveučilištu ili visokom učilištu ili drugoj ustanovi koja osigurava isti stupanj osposobljavanja i, kad je to potrebno, da je nositelj diplome završio stručno osposobljavanje koje se zahtijeva uz taj program na razini nakon završetka srednjeg obrazovanja.

Članak 12.

Jednaki tretman kvalifikacija

Svaki dokaz o formalnoj osposobljenosti ili skup dokaza o formalnoj osposobljenosti koje je izdalo nadležno tijelo u državi članici, kojima se potvrđuje uspješno završeno osposobljavanje u Zajednici koje je ta država članica priznala kao istovjetno i koji nositelju tih dokaza dodjeljuju jednaka prava pristupa profesiji ili njegovog obavljanja ili ga pripremaju za obavljanje te profesije, smatrat će se dokazom o formalnoj osposobljenosti obuhvaćenim u članku 11., uključujući i stupanj o kojem je riječ.

Svaka stručna kvalifikacija koja, iako ne ispunjava zahtjeve sadržane u zakonskim i drugim propisima koji su na snazi u matičnoj državi članici za pristup profesiji ili njezino obavljanje, nositelju kvalifikacija dodjeljuje stečena prava na temelju tih propisa, također će se smatrati dokazom o formalnoj osposobljenosti prema istim uvjetima koji su određeni u prvom podstavku. To posebno vrijedi ako matična država članica povisi stupanj osposobljavanja potreban za pristup profesiji i njezino obavljanje, te ako pojedinac koji je prošao prethodno potrebno osposobljavanje koje ne ispunjava uvjete nove kvalifikacije koristi stečena prava na temelju nacionalnih zakona i drugih propisa; u tom slučaju država članica domaćin za potrebe primjene članka 13. smatra prethodno osposobljavanje istovjetnim stupnju novog osposobljavanja.

Članak 13.

Uvjeti priznavanja

1. Ako se za pristup reguliranoj profesiji ili njezino obavljanje u državi članici domaćinu zahtijevaju posebne stručne kvalifikacije, nadležno tijelo te države članice je pod istim uvjetima koji se primjenjuju na njezine državljane dužno dozvoliti pristup toj profesiji i njezino obavljanje podnositeljima zahtjeva koji imaju potvrdu kompetencije ili dokaz o formalnoj osposobljenosti koji zahtijeva druga država članica za pristup toj profesiji i njezinom obavljanju na njezinom državnom području.

Potvrde o stručnosti ili dokaz o formalnoj osposobljenosti moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

(a)	biti izdane od strane nadležnog tijela u državi članici određeno u skladu sa zakonskim i drugim propisima te države članice;

(b)	potvrđivati stupanj stručne kvalifikacije koji je najmanje istovjetan stupnju koji je za jedan stupanj niži od onog koji se zahtijeva u državi članici domaćinu, kako je navedeno u članku 11.

2. Pristup profesiji i njezino obavljanje, kako je navedeno u stavku 1., odobrava se i podnositeljima zahtjeva koji su obavljali profesiju iz navedenog stavka dvije godine s punim radnim vremenom tijekom prethodnih 10 godina u drugoj državi članici koja tu profesiju ne regulira, pod uvjetom da imaju jednu ili više potvrda o stručnosti ili dokumenata koji dokazuju formalnu osposobljenost.

Potvrde o stručnosti i dokaz o formalnoj osposobljenosti moraju ispunjavati sljedeće uvjete:

(a)	mora ih izdati nadležno tijelo u državi članici, određeno u skladu sa zakonskim i drugim propisima te države članice;

(b)	moraju potvrđivati stupanj stručne kvalifikacije koji je najmanje istovjetan stupnju koji je za jedan stupanj niži od onog koji se zahtijeva u državi članici domaćinu, kako je navedeno u članku 11.;

(c)	moraju potvrđivati da je njihov nositelj pripremljen za obavljanje profesije o kojoj je riječ.

Međutim, dvogodišnje stručno iskustvo navedeno u prvom podstavku ne smije se zahtijevati ako dokaz o formalnoj osposobljenosti koju podnositelj ima potvrđuje uređeno obrazovanje i osposobljavanje u smislu članka 3. stavka 1. točke (e) na stupnjevima kvalifikacija navedenim u članku 11. točkama (b), (c), (d) ili (e). Uređeno usavršavanje i osposobljavanje navedeni u Prilogu III. smatraju se takvim reguliranim usavršavanjem i osposobljavanjem na stupnju navedenom u članku 11. točki (c). Popis iz Priloga III. može se izmijeniti u skladu s postupkom navedenim u članku 58. stavku 2. kako bi se uzelo u obzir regulirana edukacija i osposobljavanje koje predviđa usporediv stručni standard i koje priprema polaznika tečaja osposobljavanja za usporediv stupanj odgovornosti i djelatnosti.

3. Iznimno od stavka 1. točke (b) i stavka 2. točke (b), država članica domaćin dozvolit će pristup reguliranoj profesiji i njezino obavljanje kad se za pristup toj profesiji na njezinom državnom području zahtijeva dokaz o kvalifikacijama kojim se potvrđuje uspješno završen četverogodišnji studij na visokom učilištu ili sveučilištu i kad podnositelj ima kvalifikaciju navedenu u članku 11. točki (c).

Članak 14.

Kompenzacijske mjere

1. Članak 13. ne sprečava državu članicu domaćina da od podnositelja zahtijeva razdoblje prilagodbe do tri godine ili provjeru osposobljenosti ako:

(a)	je trajanje osposobljavanja za koje je pružio dokaz u skladu s uvjetima iz članka 13. stavka 1. ili 2. najmanje godinu dana kraće od onog koje zahtijeva država članica domaćin;

(b)	završeno osposobljavanje obuhvaća znatno drukčiju građu od one koja je obuhvaćena dokazom o formalnoj osposobljenosti koja se zahtijeva u državi članici domaćinu;

(c)

regulirana profesija u državi članici domaćinu sadrži jednu ili više uređenih profesionalnih djelatnosti koje ne postoje u odgovarajućoj profesiji u matičnoj državi članici podnositelja u smislu članka 4. stavka 2., a ta se razlika odnosi na posebno osposobljavanje koje se zahtijeva u državi članici domaćinu i koje obuhvaća znatno drukčiju građu od one obuhvaćene u potvrdi stručnosti podnositelja ili u dokazu o njegovoj formalnoj osposobljenosti.

2. Ako država članica domaćin koristi mogućnost predviđenu u stavku 1., ona mora podnositelju ponuditi izbor između razdoblja prilagodbe i provjere osposobljenosti.

Kad država članica s obzirom na određenu profesiju smatra da je potrebno odstupiti od zahtjeva određenih u prethodnom podstavku, koji se odnose na to da se podnositelju omogućuje izbor između razdoblja prilagodbe i provjere osposobljenosti, o tome se unaprijed obavješćuju druge države članice i Komisija, i pruža dostatno opravdanje za to odstupanje.

Ako nakon što primi sve potrebne podatke Komisija smatra da je odstupanje navedeno u drugom podstavku neprimjereno, odnosno da nije u skladu s pravom Zajednice, zatražit će u roku od tri mjeseca od predmetne države članice da se uzdrži od poduzimanja predviđene mjere. Ako u spomenutom roku odgovor Komisije izostane, odstupanje se može primijeniti.

3. Iznimno od načela prema kojem podnositelj ima pravo izbora, kako je određeno u stavku 2. za profesije čije obavljanje zahtijeva određeno poznavanje nacionalnog prava i kod kojih je pružanje savjeta i/ili pomoći u vezi s nacionalnim pravom bitan i stalan aspekt profesionalne djelatnosti, država članica domaćin može propisati razdoblje prilagodbe ili provjeru osposobljenosti.

To se također primjenjuje i na slučajeve navedene u članku 10. točkama (b) i (c), članku 10. točki (d) koja se odnosi na liječnike i doktore dentalne medicine, u članku 10. točki (f) kad migrant traži priznavanje u drugoj državi članici u kojoj odgovarajuće profesionalne djelatnosti obavljaju medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu ili specijalizirane medicinske sestre koje imaju dokaz o formalnoj osposobljenosti za specijaliste koji su završili osposobljavanje na temelju kojeg se dobiva profesionalni naziv naveden u Prilogu V. točki 5.2.2. i članku 10. točki (g).

U slučajevima obuhvaćenim člankom 10. točkom (a), država članica domaćin može zahtijevati razdoblje prilagodbe ili provjeru osposobljenosti ako migrant namjerava obavljati profesionalne djelatnosti kao samozaposlena osoba ili direktor poduzeća, koje zahtijevaju poznavanje i primjenu posebnih nacionalnih propisa koji su na snazi, pod uvjetom da nadležna tijela države članice domaćina zahtijevaju poznavanje i primjenu tih propisa za pristup tim aktivnostima i od svojih državljana.

4. Za potrebe primjene stavka 1. točaka (b) i (c), „bitno različita građa” znači građu čije je poznavanje bitno za bavljanje profesijom i s obzirom na koju se osposobljavanje koje je migrant završio bitno razlikuje u pogledu trajanja i sadržaja od onog koje zahtijeva država članica domaćin.

5. Stavak 1. primjenjuje se poštujući načelo proporcionalnosti. Ako država članica domaćin namjerava zahtijevati od podnositelja da obavi razdoblje prilagodbe, odnosno da položi provjeru osposobljenosti, ona najprije mora utvrditi je li znanje koje je podnositelj stekao tijekom svojega stručnog iskustva u državi članici, ili u nekoj trećoj zemlji, takve prirode da u cijelosti ili djelomično obuhvaća bitne razlike navedene u stavku 4.

Članak 15.

Odricanje od kompenzacijskih mjera na temelju zajedničkih platformi

1. Za potrebe ovog članka, „zajednička platforma” znači skup kriterija za stručne kvalifikacije koji su prikladni za usklađivanje bitnih razlika utvrđenih među zahtjevima osposobljavanja koji za određenu profesiju postoje u različitim državama članicama. Te se bitne razlike utvrđuju usporedbom trajanja i sadržaja osposobljavanja u najmanje dvije trećine država članica, uključujući sve države članice koje tu profesiju reguliraju. Razlike u sadržaju osposobljavanja mogu biti posljedica znatnih razlika u područjima koja profesionalne djelatnosti pokrivaju.

2. Zajedničke platforme, kako su određene u stavku 1., mogu Komisiji podnijeti države članice ili strukovne udruge ili organizacije koje su predstavljene na nacionalnoj i europskoj razini. Ako Komisija nakon savjetovanja s državama članicama smatra da nacrt zajedničke platforme olakšava uzajamno priznavanje stručnih kvalifikacija, ona može predložiti nacrt mjera u svrhu njihova donošenja u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2.

3. Ako stručne kvalifikacije podnositelja ispunjavaju kriterije utvrđene u mjeri usvojenoj u skladu sa stavkom 2., država članica domaćin odustat će od primjene kompenzacijskih mjera iz članka 14.

4. Stavci od 1. do 3. ne utječu na nadležnost država članica da odlučuju o stručnim kvalifikacijama koje se zahtijevaju za obavljanje profesija na njihovom državnom području te na sadržaj i ustroj njihovih sustava obrazovanja i stručnog osposobljavanja.

5. Ako država članica smatra da kriteriji utvrđeni mjerom usvojenom u skladu sa stavkom 2. više ne pružaju dovoljno jamstva s obzirom na stručne kvalifikacije, ona će o tome izvijestiti Komisiju koja će prema potrebi predložiti nacrt mjere u skladu s postupkom navedenim u članku 58. stavku 2.

6. Komisija do 20. listopada 2010. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o primjeni ovog članka i prema potrebi odgovarajućim prijedlozima za njegovu izmjenu.

POGLAVLJE II.

Priznavanje stručnog iskustva

Članak 16.

Zahtjevi koji se odnose na stručno iskustvo

Ako u državi članici pristup jednoj od djelatnosti navedenih u Prilogu IV. ili obavljanje te djelatnosti ovisi o općem, poslovnom ili stručnom znanju i sposobnostima, ta će država članica priznati prethodno obavljanje djelatnosti u drugoj državi članici kao dovoljan dokaz tog znanja i sposobnosti. Ta se djelatnost morala obavljati u skladu s člancima 17., 18. i 19.

Članak 17.

Djelatnosti navedene u popisu I. u Prilogu IV.

1. U slučaju djelatnosti iz popisa I. u Prilogu IV., tu je djelatnost korisnik morao prethodno obavljati:

(a)	šest uzastopnih godina kao samozaposlena osoba ili kao direktor poduzeća; ili

(b)

tri uzastopne godine kao samozaposlena osoba ili kao direktor poduzeća, kad korisnik dokaže da je završio osposobljavanje u trajanju od najmanje tri godine za djelatnost o kojoj je riječ, što dokazuje svjedodžbom koju je priznala država članica ili koju je nadležno stručno tijelo ocijenilo potpuno valjanom; ili

(c)

četiri uzastopne godine kao samozaposlena osoba ili kao direktor poduzeća, kad korisnik može dokazati da je za djelatnost o kojoj je riječ prethodno završio osposobljavanje od najmanje dvije godine, što dokazuje svjedodžbom koju je priznala država članica ili koju je nadležno stručno tijelo ocijenilo potpuno valjanom; ili

(d)	tri uzastopne godine kao samozaposlena osoba, kad korisnik može dokazati da je obavljao djelatnost o kojoj je riječ kao samozaposlena osoba najmanje pet godina; ili

(e)

pet uzastopnih godina na rukovodećem položaju od kojih je najmanje tri godine obavljao tehničke dužnosti i bio odgovoran za najmanje jedan odjel u poduzeću, kad korisnik može dokazati da je za djelatnost o kojoj je riječ prethodno završio osposobljavanje od najmanje tri godine, što dokazuje svjedodžbom koju je priznala država članica ili koju je nadležno stručno tijelo ocijenilo potpuno valjanom.

2. U slučaju (a) i (d) obavljanje djelatnosti nije smjelo završiti prije više od deset godina od dana kad je osoba o kojoj je riječ podnijela potpun zahtjev nadležnom tijelu iz članka 56.

3. Stavak 1. točka (e) ne primjenjuje se na djelatnosti iz prijašnje skupine 855, frizerske salone, iz nomenklature ISIC.

Članak 18.

Djelatnosti navedene u popisu II. Priloga IV.

1. U slučaju djelatnosti iz popisa II. Priloga IV., tu je djelatnost korisnik morao prethodno obavljati:

(a)	pet uzastopnih godina kao samozaposlena osoba ili kao direktor poduzeća; ili

(b)

tri uzastopne godine kao samozaposlena osoba ili kao direktor poduzeća, ako korisnik dokaže da je za djelatnost o kojoj je riječ prethodno završio osposobljavanje od najmanje tri godine, što dokazuje svjedodžbom koju je priznala država članica ili koju je nadležno stručno tijelo ocijenilo potpuno valjanom; ili

(c)

(d)	tri uzastopne godine kao samozaposlena osoba, ako korisnik može dokazati da je obavljao djelatnost o kojoj je riječ kao samostalni djelatnik najmanje pet godina; ili

(e)

pet uzastopnih godina kao zaposlena osoba, ako korisnik može dokazati da je prethodno završio osposobljavanje u trajanju od najmanje tri godine za djelatnost o kojoj je riječ, što dokazuje svjedodžbom koju je priznala država članica ili koju je nadležno stručno tijelo ocijenilo potpuno valjanom, ili

(f)	šest uzastopnih godina kao zaposlena osoba, ako korisnik može dokazati da je prethodno završio osposobljavanje u trajanju od najmanje dvije godine za djelatnost o kojoj je riječ, što dokazuje svjedodžbom koju je priznala država članica ili koju je nadležno stručno tijelo ocijenilo potpuno valjanom.

2. U slučajevima (a) i (d) djelatnost nije smjela završiti prije više od deset godina prije dana kad je osoba o kojoj je riječ podnijela potpun zahtjev nadležnom tijelu iz članka 56.

Članak 19.

Djelatnosti navedene u popisu III. Priloga IV.

1. U slučaju djelatnosti iz popisa III. Priloga IV., tu je djelatnost korisnik morao prethodno obavljati:

(a)	tri uzastopne godine kao samozaposlena osoba ili kao direktor poduzeća; ili

(b)	dvije uzastopne godine kao samozaposlena osoba ili kao direktor poduzeća, ako korisnik može dokazati da je prethodno završio osposobljavanje za djelatnost o kojoj je riječ, što dokazuje svjedodžbom koju je priznala država članica ili koju je nadležno stručno tijelo ocijenilo potpuno valjanom; ili

(c)	dvije uzastopne godine kao samozaposlena osoba ili kao direktor poduzeća, ako korisnik može dokazati da je obavljao djelatnost o kojoj je riječ kao zaposlenje najmanje tri godine; ili

(d)	tri uzastopne godine kao zaposlena osoba, ako korisnik može dokazati da je prethodno završio osposobljavanje za djelatnost o kojoj je riječ, što dokazuje svjedodžbom koju je priznala država članica ili koju je nadležno stručno tijelo ocijenilo potpuno valjanom.

2. U slučajevima (a) i (c) djelatnost nije smjela završiti prije više od deset godina prije dana kad je osoba o kojoj je riječ podnijela potpun zahtjev nadležnom tijelu iz članka 56.

Članak 20.

Izmjena popisa djelatnosti iz Priloga IV.

Popisi djelatnosti iz Priloga IV. na koje se primjenjuje priznavanje stručnog iskustva u skladu s člankom 16., mogu se mijenjati u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., kako bi se ažurirala ili razjasnila nomenklatura, pod uvjetom da to ne uključuje nikakve promjene kod djelatnosti povezanih s pojedinim kategorijama.

POGLAVLJE III.

Priznavanje na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja

Odjeljak 1.

Opće odredbe

Članak 21.

Načelo automatskog priznavanja

1. Svaka država članica priznaje dokaze o formalnoj osposobljenosti za liječnike, koji omogućuju pristup profesionalnim djelatnostima liječnika s osnovnom osposobljenošću i liječnika specijalista, kao i dokaze o formalnoj osposobljenosti za medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine, specijaliste dentalne medicine, veterinare, farmaceute i arhitekte, navedene u točkama 5.1.1., 5.1.2., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.6.2. i 5.7.1. Priloga V., koji zadovoljavaju minimalne uvjete osposobljavanja iz članaka 24., 25., 31., 34., 35., 38., 44. i 46. te u svrhu pristupa profesionalnim djelatnostima i njihovom obavljanju priznaje tim dokazima na svom državnom području jednaku valjanost kao i dokazima o formalnoj osposobljenosti koje sama izdaje.

Takve dokaze o formalnoj osposobljenosti moraju izdati nadležna tijela država članica i treba im priložiti, gdje je to primjereno, dokumente navedene u točkama 5.1.1., 5.1.2., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.6.2. i 5.7.1. Priloga V.

Odredbe prvog i drugog podstavka ne utječu na stečena prava iz članaka 23., 27., 33., 37., 39. i 49.

2. Svaka država članica, u svrhu obavljanja opće medicinske prakse u okviru svog nacionalnog sustava socijalnog osiguranja, priznaje dokaze o formalnoj osposobljenosti iz točke 5.1.4. Priloga V., koje su države članice izdale državljanima drugih država članica u skladu s minimalnim uvjetima osposobljavanja koji su utvrđeni člankom 28.

Odredbe prethodnog podstavka ne utječu na stečena prava iz članka 30.

3. Svaka država članica priznaje dokaze o formalnoj osposobljenosti za primalje navedene u točki 5.5.2. Priloga V., koje su države članice dodijelile državljanima drugih država članica, a koji zadovoljavaju minimalne uvjete osposobljavanja iz članka 40. i udovoljavaju kriterijima koji su utvrđeni člankom 41., te u svrhu pristupa profesionalnim djelatnostima i njihovog obavljanja, priznaje tim dokazima na svom državnom području jednaku valjanost kao i dokazima o formalnoj osposobljenosti koje sama izdaje. Ova odredba ne utječe na stečena prava iz članaka 23. i 43.

4. Države članice nisu dužne priznati valjanost dokaza o formalnoj osposobljenosti iz točke 5.6.2. Priloga V., za osnivanje novih javnih ljekarni. Za potrebe ovog stavka, novim se ljekarnama smatraju i ljekarne koje su otvorene manje od tri godine.

5. Dokaz o formalnoj osposobljenosti za arhitekte iz točke 5.7.1. Priloga V., koji se automatski priznaje u skladu sa stavkom 1., dokazuje završen program osposobljavanja koji nije započeo prije referentne akademske godine iz tog Priloga.

6. Svaka država članica za obavljanje i pristup profesionalnoj djelatnosti liječnika, medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu, doktora dentalne medicine, veterinara, primalja i farmaceuta, traži posjedovanje dokaza o formalnoj osposobljenosti iz točaka 5.1.1., 5.1.2., 5.1.4., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.5.2. i 5.6.2. Priloga V., koji potvrđuju da je osoba tijekom svojeg osposobljavanja, gdje je to primjereno, stekla znanja i vještine iz članka 24. stavka 3., članka 31. stavka 6., članka 34. stavka 3., članka 38. stavka 3., članka 40. stavka 3. i članka 44. stavka 3.

Znanje i vještine iz članka 24. stavka 3., članka 31. stavka 6., članka 34. stavka 3., članka 38. stavka 3., članka 40. stavka 3. i članka 44. stavka 3. mogu se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., kako bi se uskladili sa znanstvenim i tehničkim napretkom.

Takvo ažuriranje ni u jednoj državi članici ne smije imati za posljedicu izmjene njezinih postojećih zakonskih načela u vezi sa strukturom profesije koja se odnosi na osposobljavanje i uvjete pristupa za fizičke osobe.

7. Svaka država članica obavješćuje Komisiju o zakonskim i drugim propisima koje usvaja u vezi s izdavanjem dokaza o formalnoj osposobljenosti s područja koje pokriva ovo poglavlje. Uz to, za dokaze o formalnoj osposobljenosti s područja navedenog u Odjeljku 8., ta se obavijest upućuje ostalim državama članicama.

Komisija objavljuje odgovarajuću komunikaciju u Službenom listu Europske unije, u kojem navodi nazive koje su usvojile države članice za dokaze o formalnoj osposobljenosti i, prema potrebi, tijelo koje izdaje dokaz o formalnoj osposobljenosti, potvrde koje se prilažu tom dokazu i odgovarajući profesionalni naziv iz točaka 5.1.1., 5.1.2., 5.1.3., 5.1.4., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.5.2., 5.6.2. i 5.7.1. Priloga V.

Članak 22.

Zajedničke odredbe o osposobljavanju

Što se tiče osposobljavanja iz članaka 24., 25., 28., 31., 34., 35., 38., 40., 44. i 46.:

(a)	države članice mogu odobriti izvanredno osposobljavanje pod uvjetima koje utvrde nadležna tijela; ta tijela osiguravaju da sveukupno trajanje, razina i kvaliteta takve osposobljavanja nije manja od redovnog osposobljavanja u punoj nastavnoj satnici;

(b)	u skladu s postupcima koji su specifični za svaku državu članicu, trajno obrazovanje i osposobljavanje osiguravaju osobama koje su završile svoj studij, da bi ostale u tijeku sa strukovnim kretanjima u mjeri koja im je potrebna za održavanje sigurne i učinkovite prakse.

Članak 23.

Stečena prava

1. Ne dovodeći u pitanje stečena prava specifična za određene profesije, u slučaju kada dokazi o formalnoj osposobljenosti za liječnike, koji omogućuju pristup profesionalnim djelatnostima liječnika s osnovnom osposobljenošću i liječnika specijalista, kao i dokazi o formalnoj osposobljenosti za medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine, specijaliste dentalne medicine, veterinare, primalje i farmaceute koje posjeduju državljani država članica, ne udovoljavaju svim uvjetima osposobljavanja iz članaka 24., 25., 31., 34., 35., 38., 40. i 44., svaka država članica priznaje dovoljnima dokaze o formalnoj osposobljenosti koje su izdale te države članice, ako oni potvrđuju uspješno završeno osposobljavanje koje je započelo prije referentnog datuma iz točaka 5.1.1., 5.1.2., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.5.2. i 5.6.2. Priloga V., te ako je uz njih priložena potvrda u kojoj se navodi da su osobe kojima je izdana učinkovito i zakonito obavljale djelatnost o kojoj je riječ najmanje tri godine za redom, unutar pet godina prije njezinog izdavanja.

2. Iste odredbe odnose se i na dokaze o formalnoj osposobljenosti za liječnike, koji omogućuju pristup profesionalnim djelatnostima liječnika s osnovnom osposobljenošću i liječnika specijalista, kao i na dokaze o formalnoj osposobljenosti za medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine, specijaliste dentalne medicine, veterinare, primalje i farmaceute, stečene na državnom području nekadašnje Demokratske Republike Njemačke, a koji ne udovoljavaju svim minimalnim zahtjevima za osposobljavanje iz članaka 24., 25., 31., 34., 35., 38., 40. i 44., ako ti dokazi potvrđuju uspješno završeno osposobljavanje koje je započelo prije:

(a)	3. listopada 1990. za liječnike s osnovnom osposobljenošću, medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine s osnovnom osposobljenošću, specijaliste dentalne medicine, veterinare, primalje i farmaceute; i

(b)	3. travnja 1992. za liječnike specijaliste.

Dokazi o formalnoj osposobljenosti iz prvog podstavka daju nositelju pravo obavljanja profesionalne djelatnosti na čitavom državnom području Njemačke pod istim uvjetima kao i dokazi o formalnoj osposobljenosti iz točke 5.1.1, 5.1.2, 5.2.2, 5.3.2, 5.3.3, 5.4.2, 5.5.2 i 5.6.2. Priloga V., koje su izdala nadležna njemačka tijela.

3. Ne dovodeći u pitanje odredbe članka 37. stavka 1., svaka država članica priznaje dokaze o formalnoj osposobljenosti za liječnike, koji omogućuju pristup profesionalnim djelatnostima liječnika s osnovnom osposobljenošću i liječnika specijalista, kao i dokaze o formalnoj osposobljenosti za medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, veterinare, primalje, farmaceute i arhitekte, koje je državljanima država članica izdala nekadašnja Čehoslovačka, ili za koje je osposobljavanje, za Češku Republiku i Slovačku, započelo prije 1. siječnja 1993., kada tijela bilo koje od dvije spomenute države članice potvrde da su ti dokazi o formalnoj osposobljenosti na njihovom državnom području jednake pravne valjanosti kao i dokazi o formalnoj osposobljenosti koje izdaju one same te, za arhitekte, kao dokazi o formalnoj osposobljenosti predviđeni za te države članice u točki 6. Priloga VI., u vezi s pristupom profesionalnim djelatnostima i njihovim obavljanjem, za liječnike s osnovnom osposobljenošću, liječnike specijaliste, medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, veterinare, primalje, farmaceute u odnosu na djelatnosti iz članka 45. stavka 2. i arhitekte u odnosu na djelatnosti iz članka 48.

Uz takvu potvrdu treba priložiti i potvrdu koju su izdala ta ista tijela, a u kojoj se navodi da su te osobe učinkovito i zakonito obavljale djelatnost o kojoj je riječ na njihovom državnom području najmanje tri godine za redom, unutar pet godina prije dana njezinog izdavanja.

4. Svaka država članica priznaje dokaze o formalnoj osposobljenosti za liječnike, koji omogućuju pristup profesionalnim djelatnostima liječnika s osnovnom osposobljenošću i liječnika specijalista, kao i dokaze o formalnoj osposobljenosti za medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine, specijaliste dentalne medicine, veterinare, primalje, farmaceute i arhitekte, koje je državljanima država članica izdao nekadašnji Sovjetski Savez, ili čije je osposobljavanje počelo

(a)	za Estoniju, prije 20. kolovoza 1991.;

(b)	za Latviju, prije 21. kolovoza 1991.;

(c)	za Litvu, prije 11. ožujka 1990.,

kada tijela bilo koje od triju spomenutih država članica potvrde da su ti dokazi na njihovom državnom području jednake pravne valjanosti kao i dokazi o formalnoj osposobljenosti koje izdaju one same te, za arhitekte, kao dokazi o formalnoj osposobljenosti predviđeni za te države članice u točki 6. Priloga VI., u vezi s pristupom profesionalnim djelatnostima i njihovim obavljanjem, za liječnike s osnovnom osposobljenošću, liječnike specijaliste, medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine, specijaliste dentalne medicine, veterinare, primalje, farmaceute u odnosu na djelatnosti iz članka 45. stavka 2. i arhitekte u odnosu na djelatnosti iz članka 48.

Što se tiče dokaza o formalnoj osposobljenosti za veterinare koje je izdao nekadašnji Sovjetski Savez ili za koje je osposobljavanje počelo, za Estoniju, prije 20. kolovoza 1991., uz potvrdu iz prethodnog podstavka treba priložiti i potvrdu koju su izdale vlasti u Estoniji, a u kojoj se navodi da su te osobe učinkovito i zakonito obavljale djelatnost o kojoj je riječ na njihovom državnom području najmanje pet godina za redom, unutar sedam godina prije dana njezinog izdavanja.

5. Svaka država članica priznaje dokaze o formalnoj osposobljenosti za liječnike, koji omogućuju pristup profesionalnim djelatnostima liječnika s osnovnom osposobljenošću i liječnika specijalista, kao i dokaze o formalnoj osposobljenosti za medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine, specijaliste dentalne medicine, veterinare, primalje, farmaceute i arhitekte, koje je državljanima država članica izdala nekadašnja Jugoslavija, ili za koje je osposobljavanje započelo, za Sloveniju, prije 25. lipnja 1991., kada tijela gore spomenutih država članica potvrde da su ti dokazi na njihovom državnom području jednake pravne valjanosti kao i dokazi o formalnoj osposobljenosti koje izdaju one same te, za arhitekte, kao dokazi o formalnoj osposobljenosti predviđeni za te države članice točkom 6. Priloga VI., u vezi s pristupom profesionalnim djelatnostima i njihovim obavljanjem, za liječnike s osnovnom osposobljenošću, liječnike specijaliste, medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine, specijaliste dentalne medicine, veterinare, primalje, farmaceute u odnosu na djelatnosti iz članka 45. stavka 2. i arhitekte u odnosu na djelatnosti iz članka 48.

6. Državljanima država članica čiji dokazi o formalnoj osposobljenosti za liječnike, medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, doktore dentalne medicine, veterinare, primalje i farmaceute nisu u skladu sa nazivima koji su dodijeljeni tim državama članicama u točkama 5.1.1., 5.1.2., 5.1.3., 5.1.4., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.5.2. i 5.6.2. Priloga V., svaka država članica priznaje kao dovoljan dokaz, dokaze o formalnoj osposobljenosti koje su izdale te države članice i uz koje su priložene potvrde koje su izdale nadležne vlasti ili tijela.

U potvrdi iz prvog podstavka navodi se da dokaz o formalnoj osposobljenosti potvrđuje uspješno završeno osposobljavanje u skladu s člancima 24., 25., 28., 31., 34., 35., 38., 40. i 44., a država članica koja ga je izdala smatra ga jednakim kvalifikacijama čiji su nazivi navedeni u točkama 5.1.1., 5.1.2., 5.1.3., 5.1.4., 5.2.2., 5.3.2., 5.3.3., 5.4.2., 5.5.2. i 5.6.2. Priloga V.

Odjeljak 2.

Liječnici

Članak 24.

Osnovno medicinsko osposobljavanje

1. Za pristupanje osnovnom medicinskom osposobljavanju zahtijeva se posjedovanje diplome ili svjedodžbe koja omogućava pristup tim studijima na sveučilištima.

2. Osnovno medicinsko osposobljavanje obuhvaća ukupno najmanje šest godina studija ili 5 500 sati teoretskog i praktičnog osposobljavanja koje se odvija na sveučilištu ili pod njegovim nadzorom.

Za osobe koje su studij započele prije 1. siječnja 1972., program osposobljavanja iz prvog podstavka može obuhvaćati šestomjesečno praktično osposobljavanje u punoj nastavnoj satnici na sveučilišnom stupnju pod nadzorom nadležnih tijela.

3. Osnovno medicinsko osposobljavanje osigurava da je osoba stekla sljedeća znanja i vještine:

(a)	odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući i načela mjerenja bioloških funkcija, ocjenjivanja znanstveno utvrđenih činjenica i analize podataka;

(b)	dostatno razumijevanje strukture, funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja;

(c)	odgovarajuće poznavanje kliničkih disciplina i postupaka, koje joj daje cjelovitu sliku o duševnim i tjelesnim bolestima, o medicini sa stajališta profilakse, dijagnoze i terapije te o ljudskom razmnožavanju;

(d)	odgovarajuće kliničko iskustvo u bolnicama pod odgovarajućim nadzorom.

Članak 25.

Specijalističko medicinsko usavršavanje

1. Za pristupanje specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24., tijekom kojega je polaznik stekao odgovarajuće znanje iz osnovne medicine.

2. Specijalističko medicinsko usavršavanje obuhvaća teoretsko i praktično usavršavanje na sveučilištu ili u kliničkoj bolnici ili, prema potrebi, u zdravstvenoj ustanovi koju su u tu svrhu ovlastile nadležne vlasti ili tijela.

Države članice osiguravaju da minimalno trajanje specijalističkog medicinskog tečaja usarvšravanja iz točke 5.1.3. Priloga V. nije kraće od trajanja predviđenog u toj točki. Usavršavanje se odvija pod nadzorom nadležnih vlasti ili tijela. Ono uključuje osobno sudjelovanje liječnika specijalizanta u djelatnostima i odgovornostima koje proizlaze iz tih usluga.

3. Usavršavanje se provodi u punoj satnici u posebnim ustanovama koje priznaju nadležne vlasti. Ono obuhvaća sudjelovanje u svim medicinskim djelatnostima odjela na kojemu se usavršavanje odvija, uključujući dežurstva, tako da specijalizant posvećuje sve svoje profesionalne djelatnosti svojem praktičnom i teoretskom usavršavanju tijekom cijelog radnog tjedna i čitave godine, u skladu s uvjetima koje su utvrdila nadležna tijela. Sukladno tome, na tim se radnim mjestima dobiva primjerena naknada za rad.

4. Države članice za izdavanje dokaza o specijalističkom medicinskom usavršavanju zahtijevaju posjedovanje dokaza o osnovnom medicinskom osposobljavanju iz točke 5.1.1. Priloga V.

5. Minimalna razdoblja usavršavanja iz točke 5.1.3. Priloga V. mogu se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., radi njihovog usklađivanja sa znanstvenim i tehničkim napretkom.

Članak 26.

Vrste specijalističkog medicinskog usavršavanja

Dokaz o formalnoj osposobljenosti za liječnika specijalista iz članka 21. jest dokaz koji su izdale nadležne vlasti ili tijela iz točke 5.1.2. Priloga V. za dotično specijalističko usavršavanje, a koji odgovara profesionalnim nazivima koji se koriste u različitim državama članicama i navedeni su u točki 5.1.3. Priloga V.

O uključivanju u točku 5.1.3. Priloga V. novih medicinskih specijalizacija koje su zajedničke u najmanje dvije petine država članica može se odlučivati u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., radi ažuriranja ove Direktive u svjetlu promjena u nacionalnom zakonodavstvu.

Članak 27.

Stečena prava liječnika specijalista

1. Država članica domaćin može od liječnika specijalista, čije je izvanredno specijalističko medicinsko usavršavanje bilo uređeno zakonskim i drugim propisima koji su na snazi od 20. lipnja 1975., a koji su započeli svoje specijalističko usavršavanje najkasnije do 31. prosinca 1983., zahtijevati da svojim dokazima o formalnoj osposobljenosti prilože potvrdu u kojoj je navedeno da su oni stvarno i zakonito obavljali odgovarajuće djelatnosti najmanje tri uzastopne godine tijekom pet godina koje su prethodile izdavanju te potvrde.

2. Svaka država članica priznaje kvalifikaciju liječnika specijalista koja je u Španjolskoj dodijeljena liječnicima koji su završili svoje specijalističko usavršavanje prije 1. siječnja 1995., čak i kad to usavršavanje ne zadovoljava minimalne uvjete usavršavanja predviđenog u članku 25., ako je dokazu o toj kvalifikaciji priložena svjedodžba, koju su izdale nadležne španjolske vlasti i koja potvrđuje da je ta osoba položila ispit iz posebnog specijalističkog usavršavanja koji je održan u skladu s izvanrednim mjerama u vezi s priznavanjem, utvrđenima Kraljevskom uredbom 1497/99., kako bi se provjerilo je li stupanj znanja i vještina takve osobe usporediv sa znanjem i vještinama liječnika koji posjeduju dokaz o kvalifikaciji za liječnika specijalista, koji je za Španjolsku utvrđen u točkama 5.1.2. i 5.1.3. Priloga V.

3. Svaka država članica koja je ukinula svoje zakone i druge propise koji se odnose na dodjeljivanje dokaza o formalnoj osposobljenosti za liječnika specijalista iz točaka 5.1.2. i 5.1.3. Priloga V. i koja je usvojila mjere koje se odnose na stečena prava koja pripadaju njezinim državljanima, priznaje državljanima drugih država članica pravo da iskoriste te mjere ako su ti dokazi o formalnoj osposobljenosti izdani prije datuma kad je država članica domaćin prestala izdavati takve dokaze za specijalizaciju o kojoj je riječ.

Datumi stavljanja izvan snage tih propisa navedeni su u točki 5.1.3. Priloga V.

Članak 28.

Posebno usavršavanje iz opće medicine

1. Za pristupanje posebnom usavršavanje iz opće medicine zahtijeva se da je završen i potvrđen šestogodišnji studij kao dio programa osposobljavanja iz članka 24.

2. Posebno usavršavanje iz opće medicine, na temelju kojeg se dodjeljuju dokazi o formalnoj osposobljenosti koji su izdani prije 1. siječnja 2006., traje najmanje dvije godine u punoj nastavnoj satnici. Ako je dokaz o formalnoj osposobljenosti izdan nakon tog dana, osposobljavanje traje najmanje tri godine u punoj nastavnoj satnici.

Ako program usavršavanje iz članka 24. obuhvaća praktično usavršavanje koje se odvija u ovlaštenoj bolnici s odgovarajućom opremom i uslugama opće medicine ili u sklopu ovlaštene ambulante opće medicine ili ovlaštenog doma zdravlja u kojemu liječnici pružaju primarnu zdravstvenu zaštitu, trajanje tog praktičnog usavršavanja može se, do najviše godinu dana, uključiti u razdoblje iz prvog podstavka za potvrde o osposobljenosti koje su izdane 1. siječnja 2006. ili nakon tog dana.

Mogućnost koja je predviđena u drugom podstavku dostupna je samo onim državama članicama u kojima je posebno usavršavanje iz opće medicine trajalo dvije godine od 1. siječnja 2001.

3. Posebno usavršavanje iz opće medicine odvija se u punoj nastavnoj satnici, pod nadzorom nadležnih vlasti ili tijela. Više je praktične nego teoretske prirode.

Praktično usavršavanje odvija se, s jedne strane, u razdoblju od najmanje šest mjeseci u ovlaštenoj bolnici s odgovarajućom opremom i uslugama i, s druge strane, u razdoblju od najmanje šest mjeseci u sklopu ovlaštene ambulante opće medicine ili ovlaštenog doma zdravlja u kojemu liječnici pružaju primarnu zdravstvenu zaštitu.

Praktično usavršavanje odvija se u suradnji s drugim zdravstvenim ustanovama ili strukturama koje se bave općom medicinom. Međutim, ne dovodeći u pitanje minimalna razdoblja navedena u drugom podstavku, praktično usavršavanje može se odvijati tijekom razdoblja od najviše šest mjeseci u drugim ovlaštenim ustanovama ili zdravstvenim strukturama koje se bave općom medicinom.

Usavršavanje zahtijeva da polaznik osobno sudjeluje u profesionalnim djelatnostima i odgovornostima osoba s kojima radi.

4. Kao uvjet za izdavanje dokaza o formalnoj osposobljenosti iz opće medicine, države članice zahtijevaju posjedovanje dokaza o formalnoj osposobljenosti iz osnovne medicinske osposobljenosti iz točke 5.1.1. Priloga V.

5. Države članice mogu izdati dokaze o formalnoj osposobljenosti iz točke 5.1.4. Priloga V. liječniku koji nije završio usavršavanje predviđeno ovim člankom, ali je završio drukčije, dodatno usavršavanje, koje potvrđuju dokazi o formalnoj osposobljenosti koje su izdala nadležna tijela u državi članici. Međutim, ona ne smiju dodjeljivati dokaze o formalnoj osposobljenosti osim ako se tim dokazima potvrđuje znanje koje je po kakvoći na istovjetnom stupnju kao znanje stečeno osposobljavanjem koje je predviđeno ovim člankom.

Države članice, između ostalog, određuju opseg u kojemu dodatno usavršavanje i stručno iskustvo koje je podnositelj već stekao mogu zamijeniti usavršavanje predviđeno ovim člankom.

Države članice mogu izdati dokaze o formalnoj osposobljenosti iz točke 5.1.4. Priloga V. samo ako je podnositelj stekao najmanje šestomjesečno iskustvo iz opće medicine u ambulanti opće medicine ili u domu zdravlja u kojemu liječnici pružaju primarnu zdravstvenu zaštitu onih vrsta koje su navedene u stavku 3.

Članak 29.

Obavljanje profesije liječnika opće medicine

Svaka država članica, u skladu s odredbama koje se odnose na stečena prava, za obavljanje djelatnosti liječnika opće medicine u okviru svojeg nacionalnog sustava socijalne sigurnosti zahtijeva posjedovanje dokaza o formalnoj osposobljenosti iz točke 5.1.4. Priloga V.

Države članice mogu od ovog uvjeta izuzeti osobe koje su trenutačno uključene u posebno usavršavanje iz opće medicine.

Članak 30.

Stečena prava liječnika opće medicine

1. Svaka država članica određuje stečena prava. Međutim, ona kao stečeno pravo mora priznati pravo obavljanja djelatnosti liječnika opće medicine u okviru svojeg nacionalnog sustava socijalne sigurnosti, bez dokaza o formalnoj osposobljenosti iz točke 5.1.4. Priloga V., svim liječnicima koji na referentni datum naveden u toj točki imaju to pravo na temelju odredaba koje vrijede za liječničku profesiju i omogućuju pristup profesionalnim djelatnostima liječnika s osnovnom osposobljenošću, te koji na taj datum imaju poslovni nastan na njezinom državnom području, u skladu s odredbama članka 21. ili članka 23.

Nadležne vlasti svake države članice na zahtjev izdaju potvrdu o pravu na obavljanje djelatnosti liječnika opće medicine u okviru njihovih nacionalnih sustava socijalne sigurnosti, bez dokaza iz točke 5.1.4. Priloga V., liječnicima koji imaju stečena prava u skladu s prvim podstavkom.

2. Svaka država članica priznaje potvrde iz drugog podstavka stavka 1., koje su države članice izdale državljanima drugih država članica i takvim potvrdama priznaje jednaku valjanost na svojem državnom području kao dokazu o formalnoj osposobljenosti koje ona izdaje, a kojima dozvoljava obavljanje djelatnosti liječnika opće medicine u okviru svojeg nacionalnog sustava socijalne sigurnosti.

Odjeljak 3.

Medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu

Članak 31.

Osposobljavanje medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu

1. Za pristupanje osposobljavanju za medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu zahtijeva se završeno desetogodišnje opće obrazovanje, potvrđeno diplomom, svjedodžbom ili drugim dokazima koje su izdale nadležne vlasti ili tijela u državi članici, ili svjedodžbom kojom se potvrđuje uspjeh na ispitu, jednakog stupnja, za pristupanje školi za medicinske sestre.

2. Osposobljavanje medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu odvija se u punoj nastavnoj satnici i uključuje najmanje program opisan u točki 5.2.1. Priloga V.

Sadržaj naveden u točki 5.2.1. Priloga V. može se mijenjati u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., radi njegovog usklađivanja sa znanstvenim i tehničkim napretkom.

3. Osposobljavanje medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu obuhvaća najmanje tri godine studija ili 4 600 sati teoretskog i kliničkog osposobljavanja, pri čemu trajanje teoretskog osposobljavanja predstavlja najmanje jednu trećinu, a trajanje kliničkog osposobljavanja najmanje jednu polovinu minimalnog trajanja osposobljavanja. Države članice mogu priznati djelomična izuzeća osobama koje su dio svojeg osposobljavanja stekle na programima studija koji su najmanje jednakog stupnja.

Države članice osiguravaju da su institucije koje pružaju osposobljavanje medicinskih sestara odgovorne za usklađivanje teoretskog i kliničkog osposobljavanja tijekom cjelokupnog studijskog programa.

4. Teoretsko osposobljavanje je onaj dio osposobljavanja za medicinsku sestru u kojemu polaznice tečaja za medicinsku sestru stječu stručno znanje, razumijevanje i vještine koje su potrebne za organiziranje, pružanje i procjenu cjelovite zdravstvene njege. Osposobljavanje pružaju nastavnici zdravstvene njege i druge nadležne osobe, u školama za medicinske sestre i drugim obrazovnim ustanovama koje je odabrala obrazovna institucija.

5. Kliničko osposobljavanje je onaj dio izobrazbe za medicinsku sestru u kojem polaznice tečaja osposobljavanja za medicinsku sestru uče, u timu i u izravnom kontaktu sa zdravim ili bolesnim pojedincima i/ili zajednicom, organizirati, pružati i procjenjivati potrebnu cjelovitu zdravstvenu njegu, na temelju znanja i vještina koje su stekle. Polaznica uči ne samo kako raditi u timu, već i kako voditi tim te kako organizirati cjelovitu zdravstvenu njegu, što uključuje i zdravstveno obrazovanje za pojedince i male skupine, unutar zdravstvenih ustanova ili u zajednici.

Ovo se osposobljavanje odvija u bolnicama i drugim zdravstvenim institucijama te u zajednici, pod odgovornošću nastavnika zdravstvene njege, u suradnji s drugim kvalificiranim medicinskim sestrama, odnosno uz njihovu pomoć. Ostalo kvalificirano osoblje također može sudjelovati u nastavnom procesu.

Polaznice tečaja osposobljavanja za medicinsku sestru sudjeluju u djelatnostima predmetnog odjela ako su te djelatnosti primjerene njihovoj izobrazbi, što im omogućuje da nauče preuzimati odgovornosti uključene u zdravstvenu njegu.

6. Osposobljavanje medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu mora osigurati da je osoba stekla sljedeća znanja i vještine:

(a)	odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji opća zdravstvena njega, uključujući dostatno razumijevanje strukture, fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog okruženja;

(b)	dostatno poznavanje naravi i etike struke, te općih načela zdravlja i zdravstvene njege;

(c)	odgovarajuće kliničko iskustvo; takvo iskustvo, koje se treba odabrati zbog svoje obrazovne vrijednosti, treba se stjecati pod nadzorom kvalificiranog sestrinskog osoblja i na mjestima na kojima su broj kvalificiranog osoblja i oprema primjereni za zdravstvenu njegu pacijenta;

(d)	sposobnost sudjelovanja u praktičnom osposobljavanju zdravstvenog osoblja i iskustvo u radu s tim osobljem;

(e)	iskustvo u radu s članovima ostalih profesija u zdravstvenom sektoru.

Članak 32.

Obavljanje profesije medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu

Za potrebe ove Direktive, djelatnosti medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu su djelatnosti koje se obavljaju profesionalno, a koje su navedene u točki 5.2.2. Priloga V.

Članak 33.

Stečena prava medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu

1. Kad se opća pravila o stečenim pravima primjenjuju na medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu, djelatnosti iz članka 23. morale su uključivati preuzimanje pune odgovornost za planiranje, organiziranje i provođenje zdravstvene njege koja se pruža pacijentu.

2. U pogledu kvalifikacija medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu stečenih u Poljskoj, primjenjuju se samo sljedeće odredbe o stečenim pravima. Državljanima država članica čiji su dokazi o formalnoj osposobljenosti za medicinsku sestru za opću zdravstvenu njegu dodijeljeni u Poljskoj, odnosno čije je osposobljavanje počelo u Poljskoj prije 1. svibnja 2004., a koji ne zadovoljavaju minimalne uvjete osposobljavanja navedene u članku 31., države članice priznaju sljedeće dokaze o formalnoj osposobljenosti za medicinsku sestru za opću zdravstvenu njegu kao dostatan dokaz, ako im je priložena potvrda u kojoj je navedeno da su ti državljani država članica stvarno i zakonito obavljali tu djelatnost u Poljskoj u dolje određenom razdoblju:

(a)	dokaz o formalnoj osposobljenosti za medicinsku sestru na dodiplomskom stupnju (dyplom licencjata pielęgniarstwa) – najmanje tri uzastopne godine tijekom pet godina prije dana izdavanja potvrde,

(b)	dokaz o formalnoj osposobljenosti za medicinsku sestru kojim se potvrđuje završeno poslijesrednjoškolsko obrazovanje stečeno u strukovnoj medicinskoj školi (dyplom pielęgniarki albo pielęgniarki dyplomowanej) – najmanje pet uzastopnih godina tijekom sedam godina prije dana izdavanja potvrde.

Navedene djelatnosti morale su uključivati preuzimanje pune odgovornosti za planiranje, organiziranje i provođenje zdravstvene njege koja se pruža pacijentu.

3. Države članice priznaju dokaze o formalnoj osposobljenosti iz zdravstvene njege, koji su u Poljskoj dodijeljeni onim medicinskim sestrama koje su prije 1. svibnja 2004. završile osposobljavanje koje nije zadovoljavalo minimalne uvjete osposobljavanja navedene u članku 31., a koja je potvrđena diplomom „diplomirani” dobivenom na temelju posebnog programa usavršavanja iz članka 11. Zakona od 20. travnja 2004. o izmjenama Zakona o profesijama medicinske sestre i primalje i o nekim drugim pravnim aktima (Službeni list Republike Poljske od 30. travnja 2004., br. 92, pos. 885), te Uredbe ministra zdravstva od 11. svibnja 2004. o podrobnim uvjetima obavljanja studija za medicinske sestre i primalje, koje imaju svjedodžbu o završenoj srednjoj školi (završni ispit – matura) i diplomantice su medicinske gimnazije ili strukovnih medicinskih škola za profesije medicinske sestre i primalje (Službeni list Republike Poljske od 13. svibnja 2004., br. 110, pos. 1170), kako bi se provjerilo je li stupanj znanja i sposobnosti takve osobe usporediv sa znanjem i sposobnostima medicinskih sestara koje imaju kvalifikacije koje su, u slučaju Poljske, određene u točki 5.2.2. Priloga V.

Odjeljak 4.

Doktori dentalne medicine

Članak 34.

Osnovno osposobljavanje doktora dentalne medicine

1. Za pristupanje osnovnom osposobljavanju doktora dentalne medicine zahtijeva se posjedovanje diplome ili svjedodžbe koja omogućuje pristup tim studijima na sveučilištima ili visokim učilištima, kojima je priznat jednak stupanj u državi članici.

2. Osnovno osposobljavanje doktora dentalne medicine obuhvaća ukupno najmanje pet godina redovnog teoretskog i praktičnog studija, koji obuhvaća najmanje program opisan u točki 5.3.1. Priloga V., koji se obavlja na sveučilištu ili na visokom učilištu koje pruža osposobljavanje kojem je priznat jednak stupanj ili koje je pod nadzorom sveučilišta.

Sadržaj naveden u točki 5.3.1. Priloga V., može se mijenjati u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., radi njegovog usklađivanja sa znanstvenim i tehničkim napretkom.

Takvo ažuriranje ni u jednoj državi članici ne smije imati za posljedicu izmjene njezinih postojećih zakonskih načela u vezi sa strukturom profesija koja se odnosi na osposobljavanje i uvjete pristupa za fizičke osobe.

3. Osnovno osposobljavanje doktora dentalne medicine mora osigurati da je osoba stekla sljedeća znanja i vještine:

(a)	primjereno poznavanje znanosti na kojoj se temelji dentalna medicina i dobro razumijevanje znanstvenih metoda, uključujući načela mjerenja bioloških funkcija, procjenu znanstveno utvrđenih činjenica i analizu podataka;

(b)	primjereno poznavanje građe, fiziologije i ponašanja zdrave i bolesne osobe, kao i utjecaja prirodnog i društvenog okruženja na zdravstveno stanje čovjeka, ako ti čimbenici utječu na dentalnu medicinu;

(c)	primjereno poznavanje strukture i funkcije zubi, usne šupljine, čeljusti i poveznih tkiva, zdravih i bolesnih, i njihove povezanosti s općim zdravstvenim stanjem i fizičkom i socijalnom dobrobiti pacijenta;

(d)	primjereno poznavanje kliničkih disciplina i metoda koje daju doktorima dentalne medicine jasnu sliku o anomalijama, ozljedama i bolestima zubi, usne šupljine, čeljusti i povezanih tkiva, i o preventivi, dijagnostici i terapeutskoj dentalnoj medicini;

(e)	odgovarajuće kliničko iskustvo pod primjerenim nadzorom.

Ovo osposobljavanje mora doktoru dentalne medicine osigurati vještine potrebne za obavljanje svih aktivnosti koje uključuju prevenciju, dijagnostiku i liječenje anomalija i bolesti zubi, usne šupljine, čeljusti i povezanih tkiva.

Članka 35.

Specijalističko usavršavanje doktora dentalne medicine

1. Za pristup specijalističkom usavršavanju doktora dentalne medicine zahtijeva se završen i potvrđen petogodišnji teoretski i praktični studij u okviru osposobljavanja iz članka 34. ili posjedovanje dokumenata iz članaka 23. i 37.

2. Specijalističko usavršavanje doktora dentalne medicine obuhvaća teoretski i praktični studij u sveučilišnom centru, zdravstvenom nastavnom i istraživačkom centru, ili prema potrebi, u zdravstvenoj ustanovi koju su u tu svrhu odobrile nadležne službe ili tijela.

Redovni specijalistički programi dentalne medicine traju minimalno tri godine, a izvode se pod nadzorom nadležnih službi ili tijela. Takvo usavršavanje uključuje osobno sudjelovanje doktora dentalne medicine koji je na specijalizaciji u aktivnosti i odgovornostima dotične ustanove.

Minimalno razdoblje usavršavanja iz drugog podstavka može se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., u svrhu prilagodbe znanstvenom i tehničkom napretku.

3. Države članice za izdavanje dokaza o specijalističkom usavršavanju doktora dentalne medicine zahtijevaju posjedovanje dokaza o osnovnom osposobljavanju doktora dentalne medicine iz točke 5.3.2. Priloga V.

Članak 36.

Obavljanje profesionalne djelatnosti doktora dentalne medicine

1. Za potrebe ove Direktive, profesionalne djelatnosti doktora dentalne medicine su djelatnosti utvrđene u stavku 3. koje se obavljaju u okviru stručnih kvalifikacija navedenih u točki 5.3.2. Priloga V.

2. Profesija doktora dentalne medicine temelji se na osposobljavanju doktora dentalne medicine iz članka 34. i predstavlja posebnu profesiju koja se razlikuje od drugih općih i specijaliziranih liječničkih profesija. Za obavljanje djelatnosti doktora dentalne medicine zahtijeva se posjedovanje dokaza o formalnim kvalifikacijama iz točke 5.3.2. Priloga V. Prema osobama koje posjeduju takav dokaz o formalnoj osposobljenosti postupat će se jednako kao i prema onima na koje se primjenjuju članci od 23. do 37.

3. Države članice osiguravaju da je doktorima dentalne medicine omogućen pristup i obavljanje djelatnosti preventive, dijagnostike i liječenja anomalija i bolesti zubi, usne šupljine, čeljusti i povezanih tkiva, uz poštovanje propisa i pravila profesionalne etike na referentni datum iz točke 5.3.2. Priloga V.

Članak 37.

Stečena prava doktora dentalne medicine

1. Svaka država članica u svrhu obavljanja profesionalnih djelatnosti doktora dentalne medicine, u okviru kvalifikacija koje su navedene u točki 5.3.2. Priloga V., priznaje dokaz o formalnoj osposobljenosti za doktora izdan u Italiji, Španjolskoj, Austriji, Češkoj Republici i Slovačkoj, osobama koje počinju medicinsko obrazovanje na ili prije referentnog datuma koji je naveden u tom Prilogu za dotičnu državu članicu, ako mu je priložena potvrda koju su izdala nadležna tijela te države članice.

Ta potvrda mora pokazati da su ispunjena sljedeća dva uvjeta:

(a)	da dotične osobe u toj državi članici stvarno, zakonito i kao glavnu djelatnost obavljaju djelatnosti iz članka 36., najmanje tri uzastopne godine, tijekom pet godina prije izdavanja takve potvrde;

(b)	da su te osobe ovlaštene obavljati navedene djelatnosti pod jednakim uvjetima kao i osobe koje posjeduju dokaze o formalnoj osposobljenosti navedene za tu državu članicu u točki 5.3.2. Priloga V.

Osobe koje su uspješno završile najmanje trogodišnji studij, koji nadležna tijela u predmetnoj državi članici potvrđuju istovjetnim osposobljavanju iz članka 34., izuzimaju se od trogodišnjeg praktičnog radnog iskustva iz drugog podstavka točke (a).

Za Češku Republiku i Slovačku se dokazima o formalnoj osposobljenosti dobivenim u bivšoj Čehoslovačkoj priznaju jednaki stupnjevi kao češkim i slovačkim dokazima o formalnoj osposobljenosti i pod istim uvjetima koji su navedeni u prethodnim podstavcima.

2. Svaka država članica priznaje dokaz o formalnoj osposobljenosti za liječnika izdan u Italiji osobama koje su počele sveučilišno medicinsko osposobljavanje nakon 28. siječnja 1980. i najkasnije 31. prosinca 1984., ako im je priložena potvrda koju su izdala talijanska nadležna tijela.

Ta potvrda mora pokazati da su ispunjena sljedeća tri uvjeta:

(a)

da su dotične osobe položile odgovarajuću provjeru osposobljenosti koju održavaju talijanska nadležna tijela, kako bi se utvrdilo da te osobe posjeduju razinu znanja i vještine usporedive s onima koje imaju osobe koje posjeduju dokaz o formalnim kvalifikacijama formalnoj osposobljenosti navedene za Italiju u točki 5.3.2 Priloga V.;

(b)	da su te osobe u Italiji stvarno, zakonito i kao glavnu djelatnost obavljale djelatnosti iz članka 36. najmanje tri uzastopne godine, tijekom pet godina prije izdavanja takve potvrde;

(c)	da su te osobe ovlaštene obavljati ili da stvarno, zakonito i kao glavnu djelatnost obavljaju djelatnosti iz članka 36., pod istim uvjetima kao i nositelji dokaza o formalnoj osposobljenosti navedenim za tu državu članicu u točki 5.3.2. Priloga V.

Osobe koje su uspješno završile najmanje trogodišnji studij, koji nadležna tijela potvrđuju istovjetnim osposobljavanju iz članka 34., izuzimaju se od provjere osposobljenosti iz drugog podstavka točke (a).

Prema osobama koje su počele sveučilišno medicinsko osposobljavanje nakon 31. prosinca 1984. postupa se jednako kao i prema gore navedenim osobama, ako je navedeni trogodišnji studij počeo prije 31. prosinca 1994.

Odjeljak 5.

Veterinari

Članak 38.

Osposobljavanje veterinara

1. Osposobljavanje veterinara obuhvaća ukupno najmanje pet godina redovnog teorijskog i praktičnog studija na sveučilištu ili visokom učilištu koja pruža osposobljavanje, kojoj je priznat jednak stupanj ili koja je pod nadzorom sveučilišta, a koji obuhvaća najmanje program studija naveden u točki 5.4.1. Priloga V.

Sadržaj naveden u točki 5.4.1. Priloga V., može se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., u svrhu prilagodbe znanstvenom i tehničkom napretku.

2. Za pristupanje veterinarskom osposobljavanju zahtijeva se posjedovanje diplome ili svjedodžbe koja omogućuje upis na sveučilišne ustanove ili visoka učilišta kojima država članica priznaje istovjetni stupanj u svrhu odgovarajućeg studija.

3. Osposobljavanjem veterinara osigurava se da je osoba stekla sljedeća znanja i vještine:

(a)	primjereno poznavanje znanosti na kojoj se temelje djelatnosti veterinara;

(b)	primjereno poznavanje građe i djelovanja organizma zdravih životinja, njihovog uzgoja, reprodukcije i higijene općenito, kao i njihove prehrane, uključujući tehnologiju za proizvodnju i konzerviranje hrane koja odgovara njihovim potrebama;

(c)	primjereno poznavanje ponašanja i zaštite životinja;

(d)	primjereno poznavanje uzroka, prirode, tijeka, učinaka, dijagnoze i liječenja bolesti životinja, bilo pojedinačno ili u skupinama, uključujući posebno poznavanje bolesti prenosivih na ljude;

(e)	primjereno poznavanje preventivne veterinarske medicine;

(f)	primjereno poznavanje higijene i tehnologije za proizvodnju, izradu i stavljanje na tržište hrane za životinje ili hrane životinjskog porijekla, namijenjene za prehranu ljudi;

(g)	primjereno poznavanje zakona i drugih propisa koji se odnose na gore navedena područja;

(h)	primjereno kliničko i drugo praktično iskustvo, pod odgovarajućim nadzorom.

Članak 39.

Stečena prava veterinara

Ne dovodeći u pitanje članak 23. stavak 4., u odnosu na državljane država članica čije je dokaze o formalnoj osposobljenosti izdala Estonija, ili čije je osposobljavanje počelo u Estoniji prije 1. svibnja 2004., države članice priznaju takve dokaze o formalnoj osposobljenosti za veterinara, ako im je priložena potvrda koja navodi da su takve osobe učinkovito i zakonito obavljale te djelatnosti u Estoniji najmanje pet uzastopnih godina tijekom sedam godina prije izdavanja takve potvrde.

Odjeljak 6.

Primalje

Članak 40.

Osposobljavanje primalja

1. Osposobljavanje primalja obuhvaća ukupno najmanje:

(a)	posebno osposobljavanje u punoj nastavnoj satnici za primalje, koje obuhvaća najmanje trogodišnje teoretsko i praktično osposobljavanje (smjer I.) uključujući najmanje program opisan u točki 5.5.1. Priloga V.; ili

(b)	posebno osposobljavanje u punoj nastavnoj satnici za primalje u trajanju od 18 mjeseci (smjer II.), koje uključuje najmanje program studija opisan u točki 5.5.1. Priloga V., koji nije u skladu s istovjetnim osposobljavanjem medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu.

Države članice moraju osigurati da su ustanove koje provode osposobljavanje primalja, odgovorne za usklađivanje teorijskog i praktičnog osposobljavanja tijekom cjelokupnog studijskog programa.

Sadržaj naveden u točki 5.5.1. Priloga V. može se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., u svrhu prilagodbe znanstvenom i tehničkom napretku.

2. Za pristupanje osposobljavanju za primalje mora biti ispunjen jedan od sljedećih uvjeta:

(a)	završenih najmanje prvih deset godina općeg školskog obrazovanja za smjer I., ili

(b)	posjedovanje dokaza o formalnoj osposobljenosti za medicinsku sestru za opću zdravstvenu njegu, navedenih za smjer II. u točki 5.2.2. Priloga V.

3. Osposobljavanje primalja mora osigurati da je ta osoba stekla sljedeća znanja i vještine:

(a)	primjerno poznavanje znanosti na kojoj se temelje djelatnosti primalja, posebno porodništva i ginekologije;

(b)	primjereno poznavanje profesionalne etike i zakonodavstva na tom području;

(c)	detaljno poznavanje bioloških funkcija, anatomije i fiziologije porodništva i neonatologije, kao i poznavanje odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka i njegovog fizičkog i socijalnog okruženja te njegovog ponašanja;

(d)	primjereno kliničko iskustvo u ovlaštenim ustanovama pod nadzorom osoblja osposobljenog za primaljstvo i porodništvo;

(e)	primjereno razumijevanje osposobljavanja zdravstvenih djelatnika i iskustvo u radu s takvim osobljem.

Članak 41.

Postupci za priznavanje dokaza o formalnoj osposobljenosti za primalje

1. Dokazi o formalnoj osposobljenosti za primalje iz točke 5.5.2. Priloga V. automatski se priznaju u skladu s člankom 21., ako ispunjavaju barem jedan od sljedećih kriterija:

(a)

najmanje trogodišnje osposobljavanje u punoj nastavnoj satnici za primalje:

i.	za koju se zahtijeva posjedovanje diplome, svjedodžbe ili drugog dokaza o kvalifikaciji koji omogućuje upis na sveučilišta ili druga visoka učilišta ili na drugi način osigurava istovjetan stupanj znanja; ili

ii.	joj slijede dvije godine stručne prakse za koje je izdana potvrda u skladu sa stavkom 2.;

(b)	osposobljavanje u punoj nastavnoj satnici za primalje u trajanju od najmanje dvije godine ili 3 600 sati, pod uvjetom da osoba ima dokaz o formalnoj osposobljenosti za medicinsku sestru za opću zdravstvenu njegu, iz točke 5.2.2. Priloga V.;

(c)

osposobljavanje u punoj nastavnoj satnici za primalje u trajanju od najmanje 18 mjeseci ili 3 000 sati, pod uvjetom da osoba ima dokaz o formalnoj osposobljenosti za medicinsku sestru za opću zdravstvenu njegu, iz točke 5.2.2. Priloga V., nakon čega slijedi jednogodišnja stručna praksa za koju je izdana potvrda, u skladu sa stavkom 2.

2. Potvrdu iz stavka 1. izdaju nadležne vlasti u matičnoj državi članici. Ona potvrđuje da je osoba nakon pribavljanja dokaza o formalnoj osposobljenosti za primalju tijekom odgovarajućeg razdoblja na zadovoljavajući način obavljala sve djelatnosti primalje u bolnici ili zdravstvenoj ustanovi koja je odobrena za tu svrhu.

Članka 42.

Obavljanje profesionalne djelatnosti primalje

1. Odredbe ovog odjeljka primjenjuju se na djelatnosti primalja kako ih je odredila svaka država članica ne dovodeći u pitanje stavak 2. i koje se obavljaju pod profesionalnim nazivima navedenima u točki 5.5.2. Priloga V.

2. Države članice osiguravaju da je primaljama omogućen pristup i obavljanje najmanje sljedećih djelatnosti:

(a)	primjereno informiranje i savjetovanje u vezi s planiranjem obitelji;

(b)	dijagnosticiranje trudnoće i praćenje normalnog tijeka trudnoće; obavljanje pregleda potrebnih za praćenje razvoja normalnog tijeka trudnoće;

(c)	propisivanje ili savjetovanje o pregledima koji su potrebni za najraniju moguću dijagnozu rizičnih trudnoća;

(d)	izvođenje programa za pripremu roditelja i potpuna priprema za porod, uključujući savjete o higijeni i prehrani;

(e)	njega i pomoć majci tijekom poroda i praćenje stanja fetusa u maternici, odgovarajućim kliničkim metodama i tehničkim sredstvima;

(f)	izvođenje spontanih poroda uključujući prema potrebi epiziotomiju i u hitnim slučajevima, porode na zadak;

(g)	prepoznavanje znakova koji upozoravaju na nepravilnost kod majke ili djeteta, koji zahtijevaju upućivanje k liječniku i prema potrebi pomoć liječnika; poduzimanje potrebnih hitnih mjera u odsutnosti liječnika, posebno ručno odstranjivanje placente nakon kojeg može slijediti ručni pregled maternice;

(h)	pregled i njega novorođenčeta; poduzimanje svih inicijativa u slučaju potrebe i izvođenje hitnog oživljavanja, ako je potrebno;

(i)	njega majke i praćenje njezinog napretka u razdoblju nakon poroda te davanje svih potrebnih savjeta majci o njezi djeteta, kako bi joj se omogućilo da svom djetetu pruži optimalan razvoj;

(j)	provođenje liječenja koje propiše liječnik;

(k)	priprema potrebnih pisanih izvješća.

Članak 43.

Stečena prava primalja

1. Državljanima države članice čiji dokazi o formalnoj osposobljenosti za primalje ispunjavaju sve minimalne uvjete osposobljavanja iz članka 40., iako u skladu s člankom 41. nisu priznati ako im nije priložena potvrda o stručnoj praksi iz članka 41. stavka 2., svaka država članica priznaje kao dovoljan dokaz o formalnoj osposobljenosti koji su izdale te države članice prije referentnog datuma navedenog u točki 5.5.2. Priloga V., i uz koji je priložena potvrda koja navodi da su ti državljani stvarno i zakonito obavljali predmetne djelatnosti najmanje dvije uzastopne godine tijekom pet godina prije izdavanja potvrde.

2. Uvjeti utvrđeni u stavku 1. primjenjuju se na državljane država članica čiji dokaz o formalnoj osposobljenosti za primalju potvrđuje uspješno završeno osposobljavanje na državnom području bivše Demokratske Republike Njemačke i zadovoljavanje svih minimalnih uvjeta osposobljavanja iz članka 40., ali gdje se dokaz o formalnoj osposobljenosti u smislu članka 41. ne priznaje ako mu nije priložena potvrda o stručnom iskustvu iz članka 41. stavka 2., ako potvrđuje da je program osposobljavanja započeo prije 3. listopada 1990.

3. U pogledu poljskih dokaza o formalnoj osposobljenosti za primalju, primjenjuju se samo sljedeće odredbe u vezi sa stečenim pravima.

Države članice priznaju državljanima država članica čiji je dokaz o formalnoj osposobljenosti za primalju izdan ili koji su započeli osposobljavanje u Poljskoj prije 1. svibnja 2004., a koji ne ispunjavaju minimalne uvjete osposobljavanja iz članka 40., ako mu je priložena potvrda o tome da su te osobe stvarno i zakonito obavljale djelatnosti primalje tijekom razdoblja određenog dolje:

(a)	dokaz o formalnoj osposobljenosti za primalju na dodiplomskom stupnju (dyplom licencjata polożnictwa): najmanje tri uzastopne godine tijekom pet godina prije dana izdavanja potvrde;

(b)	dokaz o formalnoj osposobljenosti za primalju koji dokazuje završeno poslijesrednjoškolsko osposobljavanje u strukovnoj medicinskoj školi (dyplom położnej): najmanje pet uzastopnih godina tijekom sedam godina prije dana izdavanja potvrde.

4. Države članice priznaju dokaze o formalnoj osposobljenosti za primaljstvo izdane primaljama u Poljskoj koje su završile osposobljavanje prije 1. svibnja 2004., koje ne ispunjavaju minimalne uvjete osposobljavanja iz članka 40., potvrđene diplomom „diplomirani”, na temelju posebnog programa usavršavanja iz članka 11. Zakona od 20. travnja 2004. o izmjenama zakona o profesiji medicinskih sestara i primalja te o nekim drugim pravnim aktima (Službeni list Republike Poljske od 30. travnja 2004., br. 92, pos. 885), te Uredbe ministra zdravstva od 11. svibnja 2004. o detaljnim uvjetima obavljanja studija za medicinske sestre i primalje, koje imaju svjedodžbu o završenoj srednjoj školi (završni ispit – matura) i diplomantice su medicinske gimnazije ili strukovnih medicinskih škola za profesije medicinske sestre i primalje (Službeni list Republike Poljske od 13. svibnja 2004., br. 110, pos. 1170) kako bi se provjerilo je li stupanj znanja i sposobnosti takve osobe usporediv sa znanjem i sposobnostima primalja koje imaju kvalifikacije koje su, u slučaju Poljske, određene u točki 5.2.2. Priloga V.

Odjeljak 7.

Farmaceut

Članak 44.

Osposobljavanje farmaceuta

1. Za pristupanje programu osposobljavanja farmaceuta zahtijeva se posjedovanje diplome ili svjedodžbe koja u državi članici omogućuje pristup tom studiju na sveučilištu ili visokom učilištu kojoj se priznaje istovjetni stupanj.

2. Dokaz o formalnoj osposobljenosti za farmaceuta potvrđuje osposobljavanje u trajanju od najmanje pet godina, koje uključuje najmanje:

(a)	četiri godine redovnog teoretskog i praktičnog osposobljavanja u punoj nastavnoj satnici na sveučilištu ili na visokom učilištu kojoj se priznaje istovjetni stupanj ili koja je pod nadzorom sveučilišta;

(b)	šest mjeseci pripravničkog staža u javnoj ljekarni ili u bolnici pod nadzorom farmaceutskog odjela te bolnice.

Takvo osposobljavanje obuhvaća najmanje program naveden u točki 5.6.1. Priloga V. Sadržaj naveden u točki 5.6.1. Priloga V. može se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., u svrhu prilagodbe znanstvenom i tehničkom napretku.

3. Osposobljavanje farmaceuta osigurava da je osoba stekla sljedeća znanja i vještine:

(a)	primjereno poznavanje lijekova i tvari koje se koriste u proizvodnji lijekova;

(b)	primjereno poznavanje farmaceutske tehnologije i fizikalnog, kemijskog, biološkog i mikrobiološkog testiranja medicinskih proizvoda;

(c)	primjereno poznavanje metabolizma i učinaka medicinskih proizvoda i djelovanja toksičnih tvari, te korištenja medicinskih proizvoda;

(d)	primjereno znanje potrebno za procjenu znanstvenih podataka u vezi lijekova kako bi se na temelju tog znanja mogli dostaviti odgovarajući podaci;

(e)	primjereno poznavanje zakonskih i drugih zahtjeva povezanih s farmaceutskom praksom.

Članak 45.

Obavljanje profesionalne djelatnosti farmaceuta

1. Za potrebe ove Direktive, djelatnosti farmaceuta su djelatnosti za čiji se pristup i obavljanje zahtijevaju stručne kvalifikacije, u jednoj ili više država članica, i koje su dostupne osobama koje posjeduju dokaz o formalnoj osposobljenosti naveden u točki 5.6.2. Priloga V.

2. Države članice jamče da osobe koje posjeduju dokaz o formalnoj osposobljenosti iz farmacije sveučilišnog stupnja ili stupnja koji se smatra istovjetnim ispunjavaju odredbe članka 44. i da imaju pravo na pristup i obavljanje barem sljedećih djelatnosti uz zadovoljavanje, gdje je to prikladno, zahtjeva za dodatnim stručnim iskustvom:

(a)	priprema farmaceutskog oblika medicinskih proizvoda;

(b)	izrada i testiranje medicinskih proizvoda;

(c)	testiranje lijekova u laboratorijima za testiranje lijekova;

(d)	skladištenje, čuvanje i distribucija lijekova na veliko;

(e)	priprema, testiranje, skladištenje i nabavka lijekova u javnim ljekarnama;

(f)	priprema, testiranje, skladištenje i izdavanje lijekova u bolnicama;

(g)	informiranje i savjetovanje o lijekovima.

3. Ako država članica uvjetuje pristup ili obavljanje djelatnosti farmaceuta dodatnim stručnim iskustvom, pored posjedovanja dokaza o formalnoj osposobljenosti iz točke 5.6.2. Priloga V., ta država članica kao dovoljan dokaz u vezi s tim priznaje potvrdu koju izdaju nadležne vlasti u matičnoj državi članici koja navodi da je osoba obavljala te djelatnosti u matičnoj državi članici tijekom jednako dugog razdoblja.

4. Priznanje iz stavka 3. ne primjenjuje se na dvogodišnje razdoblje stručnog iskustva koje se zahtijeva u Velikom Vojvodstvu Luksemburga za dodjelu državne koncesije u javnoj farmaciji.

5. Ako je država članica na dan 16. rujna 1985. imala uspostavljen sustav natječaja na temelju ispita čija je svrha da između osoba iz stavka 2. odabere one koji mogu postati vlasnici novih ljekarna osnovanih u skladu s nacionalnim sustavom zemljopisne podjele, ta država članica može, odstupajući od stavka 1., nastaviti s takvim sustavom natječaja i zahtijevati od državljana država članica koji posjeduju dokaz o formalnoj osposobljenosti za farmaceuta iz točke 5.6.2. Priloga V., ili za koje vrijede odredbe članka 23., da sudjeluju u takvim natječajima.

Odjeljak 8.

Arhitekt

Članak 46.

Osposobljavanje arhitekata

1. Osposobljavanje arhitekata obuhvaća ukupno najmanje četiri godine redovnog studija ili šest godina studija od kojih su najmanje tri godine na sveučilištu ili usporedivoj obrazovnoj ustanovi. Osposobljavanje se završava uspješno položenim ispitom sveučilišnog stupnja.

Takvo osposobljavanje koje mora biti sveučilišnog stupnja, a kojem je arhitektura glavni element, mora uravnoteženo pokrivati teoretske i praktične aspekte arhitektonskog osposobljavanja i osigurati stjecanje sljedećeg znanja i vještina:

(a)	sposobnost arhitektonskog projektiranja koje ispunjava estetske i tehničke zahtjeve;

(b)	primjereno poznavanje povijesti arhitekture i teorija, te povezanih umjetnosti, tehnologija i društvenih znanosti;

(c)	poznavanje lijepih umjetnosti kod utjecaja na kvalitetu arhitektonskog projektiranja;

(d)	primjereno znanje o urbanizmu, planiranju i vještinama koje su potrebne za proces planiranja;

(e)	razumijevanje odnosa između ljudi i građevina, između građevina i njihovog okruženja te razumijevanje potrebe da se građevine i prostor međusobno prilagode ljudskim potrebama i mjerama;

(f)	razumijevanje profesije i uloge arhitekta u zajednici, posebno kod pripreme idejnih osnova koje uvažavaju društvene čimbenike;

(g)	razumijevanje metoda istraživanja i metoda za pripremu idejnog plana projekta;

(h)	razumijevanje strukturnih, arhitektonskih i građevinskih problema povezanih s građevinskim planiranjem;

(i)	primjereno poznavanje fizikalnih problema i tehnologija i funkcije zgrada kako bi njihova unutrašnjost pružala udobnost i zaštitu od klimatskih utjecaja;

(j)	potrebne vještine projektiranja, koje omogućuju ispunjavanje zahtjeva korisnika u okviru granica određenih troškovnim čimbenicima i građevinskim propisima;

(k)	primjereno poznavanje djelatnosti, organizacije, propisa i postupaka koji su uključeni u realizaciju projektnih osnova i za povezivanje planova u sustav cjelovitog prostornog planiranja.

2. Znanja i vještine popisani u stavku 1. mogu se izmijeniti u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2. s ciljem njihove prilagodbe znanstvenom i tehničkom napretku.

Takve prilagodbe ne smiju ni za jednu državu članicu uključivati nikakve izmjene postojećih zakonskih načela koja se odnose na strukturu profesija s obzirom na osposobljavanje i uvjete pristupa za fizičke osobe.

Članak 47.

Odstupanje od uvjeta osposobljavanja arhitekata

1. Odstupajući od odredbe članka 46., priznaje se također da sljedeće ispunjava članak 21: osposobljavanje koje je postojalo 5. kolovoza 1985., koje je pružao „Fachhochschulen” u Saveznoj Republici Njemačkoj, a trajalo je tri godine, ako ispunjava uvjete iz članka 46. i omogućuje pristup djelatnostima iz članka 48. u toj državi članici pod profesionalnim nazivom „arhitekt”, te ako je nakon tog osposobljavanja slijedilo četverogodišnje stručno iskustvo u Saveznoj Republici Njemačkoj, što potvrđuje potvrda koju je izdala strukovna organizacija kod koje je registriran arhitekt koji želi koristiti odredbe ove Direktive.

Strukovna organizacija mora najprije osigurati da rad koji izvrši arhitekt u području arhitekture nedvosmisleno potvrđuje primjenu sveukupnog znanja i vještina iz članka 46. stavka 1. Ova se potvrda izdaje po istom postupku koji se primjenjuje kod upisa u popis strukovne organizacije.

2. Iznimno od odredbe članka 46. također se priznaje da sljedeće ispunjava članak 21: osposobljavanje koje je dio programa socijalnih poboljšanja ili izvanrednog sveučilišnog studija koje ispunjava zahtjeve iz članka 46., što se potvrđuje ispitom iz arhitekture koji položi osoba koja je sedam godina ili više radila na području arhitekture, pod nadzorom arhitekta ili arhitektonskog biroa. Taj ispit mora biti na sveučilišnom stupnju i istovjetan zaključnom ispitu iz prvog podstavka stavka 1. članka 46.

Članak 48.

Obavljanje profesionalne djelatnosti arhitekata

1. Za potrebe ove Direktive, profesionalne djelatnosti arhitekta su djelatnosti koje se redovito izvršavaju na temelju profesionalnog naziva „arhitekt”.

2. Državljani države članice koji su ovlašteni koristiti taj naziv u skladu sa zakonom, koji ovlašćuje nadležno tijelo države članice da dodijeli taj naziv državljanima država članica koji se posebno ističu kvalitetom svog rada na području arhitekture, smatrat će se da zadovoljavaju uvjete koji se traže za obavljanje djelatnosti arhitekta na temelju profesionalnog naziva „arhitekt”. Potvrdom koju takvim osobama izda matična država članica potvrđuje se da one obavljaju djelatnosti u arhitekturi.

Članak 49.

Stečena prava arhitekata

1. Svaka država članica priznaje dokaz o formalnoj osposobljenosti za arhitekte naveden u Prilogu VI., koji izda druga država članica, a koji potvrđuje program osposobljavanja koji je počeo najkasnije u referentnoj akademskoj godini iz tog Priloga, čak i ako on ne ispunjava minimalne uvjete iz članka 46. te u svrhu pristupa i obavljanja profesionalnih djelatnosti arhitekta, takvim dokazima na svom državnom području priznaje jednak učinak kao dokazima o formalnoj osposobljenosti za arhitekta koje je sama izdala.

U takvim se okolnostima priznaju potvrde koje izdaju nadležna tijela Savezne Republike Njemačke, koja potvrđuju da su dokazi o formalnoj osposobljenosti koje su nakon 8. svibnja 1945. izdale nadležne vlasti Demokratske Republike Njemačke istovjetne takvim dokazima iz tog Priloga.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., svaka država članica priznaje sljedeće dokaze o formalnoj osposobljenosti te im u svrhu pristupa i obavljanja profesionalnih djelatnosti arhitekta priznanje isti učinak na svom državnom području kao dokazima o formalnoj osposobljenosti koje sama izdaje: potvrde koje državljanima država članica izdaju države članice koje su usvojile pravila koja uređuju pristup i obavljanje djelatnosti arhitekta na sljedeće datume:

(a)	1. siječnja 1995. za Austriju, Finsku i Švedsku;

(b)	1. svibnja 2004. za Češku Republiku, Estoniju, Cipar, Latviju, Litvu, Madžarsku, Maltu, Poljsku, Sloveniju i Slovačku;

(c)	5. kolovoza 1987. za ostale države članice.

Potvrde iz prvog podstavka potvrđuju da je osoba bila ovlaštena najkasnije do tog datuma koristiti profesionalni naziv arhitekta i da je prema tim pravilima stvarno obavljala te djelatnosti najmanje tri uzastopne godine tijekom pet godina prije izdavanja potvrde.

POGLAVLJE IV.

Zajedničke odredbe o poslovnom nastanu

Članak 50.

Dokumentacija i formalnosti

1. Kad nadležne vlasti države članice domaćina odlučuju o zahtjevu za odobrenje obavljanja regulirane profesije na temelju ove Glave, te nadležne vlasti mogu zahtijevati dokumente i potvrde navedene u Prilogu VII.

Dokumenti iz točaka 1. (d), (e) i (f) Priloga VII. na dan njihovog podnošenja ne smiju biti stariji od tri mjeseca.

Države članice, tijela i druge pravne osobe osiguravaju povjerljivost podataka koje prime.

2. U slučaju opravdanih sumnji, država članica domaćin može zahtijevati od nadležnih vlasti države članice potvrdu o autentičnosti potvrde i dokaza o formalnoj osposobljenosti izdanih u drugoj državi članici te, prema potrebi, potvrdu činjenice da korisnik za profesije iz poglavlja III. ove glave ispunjava minimalne uvjete osposobljavanja određene u člancima 24., 25., 28., 31., 34., 35., 38., 40., 44. i 46.

3. U slučajevima opravdane sumnje, kad je dokaz o formalnoj osposobljenosti određen u članku 3. stavku 1. točki (c) izdalo nadležno tijelo države članice, a uključuje osposobljavanje stečeno u cijelosti ili djelomično u organizaciji zakonski ustanovljenoj na državnom području druge države članice, država članica domaćin ima pravo provjeriti kod nadležnog tijela države članice koja je izdala dokaz:

(a)	je li tečaj osposobljavanja u ustanovi koja je izvodila osposobljavanje formalno potvrdila obrazovna ustanova ustanovljena u državi članici koja je izdala dokaz;

(b)	je li dokaz o izdanoj formalnoj osposobljenosti jednak onom koji bi bio izdan da je program u cijelosti izveden u državi članici koja je izdala dokaz; i

(c)	daje li dokaz o formalnoj osposobljenosti jednaka profesionalna prava na državnom području države članice koja je izdala dokaz.

4. Kada država članica domaćin za pristup reguliranim profesijama zahtijeva od svojih državljana da svečano prisegnu ili da daju prisegnutu izjavu, a tekst te prisege ili izjave ne mogu koristiti državljani drugih država članica, država članica domaćin osigurava da te osobe mogu koristiti odgovarajući istovjetni tekst.

Članak 51.

Postupak uzajamnog priznavanja stručnih kvalifikacija

1. Nadležno tijelo države članice domaćina potvrđuje primitak zahtjeva u roku od jednog mjeseca od primitka i u slučaju nepotpune dokumentacije obavješćuje o tome podnositelja zahtjeva.

2. Nadležno tijelo države članice mora provesti postupak ispitivanja zahtjeva za odobrenje obavljanja regulirane profesije što je brže moguće i u svakom slučaju izdati propisno utemeljenu odluku u roku tri mjeseca od dana kada podnositelj zahtjeva preda potpunu dokumentaciju. Međutim, taj se rok može produžiti za mjesec dana u slučajevima na koje se primjenjuju poglavlja I. i II. ove glave.

3. Protiv odluke, ili ako odluka nije donesena u roku, dopuštena je žalba u skladu s nacionalnim pravom.

Članak 52.

Korištenje profesionalnih naziva

1. Ako je u državi članici domaćinu korištenje profesionalnih naziva za neku od djelatnosti unutar predmetne profesije regulirano, državljani drugih država članica koji su ovlašteni obavljati reguliranu profesiju na temelju glave III. koriste profesionalne nazive države članice domaćina koji odgovaraju toj profesiji u toj državi članici, kao i odgovarajuće kratice povezane s tim nazivom.

2. Ako je u državi članici domaćinu određenu profesiju regulirala neka udruga ili organizacija u smislu članka 3. stavka 2., državljani država članica ne smiju koristiti profesionalni naziv koji izdaje ta organizacija ili udruga, kao ni odgovarajuću kraticu, osim ako podnesu dokaze da su članovi te udruge ili organizacije.

Ako je članstvo u nekoj udruzi ili organizaciji uvjetovano određenim kvalifikacijama, ona to može zahtijevati za državljane drugih država članica koji posjeduju stručne kvalifikacije samo u skladu s uvjetima određenim ovom Direktivom.

GLAVA IV.

DETALJNA PRAVILA ZA OBAVLJANJE PROFESIJE

Članak 53.

Znanje jezika

Osobe kojima su priznate stručne kvalifikacije moraju znati jezike koji su im potrebni za obavljanje profesije u državi članici domaćinu.

Članak 54.

Korištenje akademskih naziva

Ne dovodeći u pitanje članke 7. i 52., država članica domaćin osigurava da se odgovarajućim osobama dodijeli pravo na korištenje akademskih naziva dodijeljenih u matičnoj državi članici, i po mogućnosti njihovih kratica, na jeziku matične države članice. Država članica domaćin može zahtijevati da iza tog naziva slijedi naziv i adresa ustanove ili ispitnog povjerenstva koje ju je dodijelilo. Ako bi moglo doći do zamjene akademskog naziva matične države članice s nazivom u državi članici domaćinu, koji u toj državi zahtijeva dodatno osposobljavanje koje osoba nije stekla, država članica domaćin može zahtijevati od te osobe da koristi akademski naziv matične države članice u odgovarajućem obliku koji odredi država članica domaćin.

Članak 55.

Odobrenje zavoda za zdravstveno osiguranje

Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 1. i članak 6. prvi podstavak točke (b), države članice koje zahtijevaju od osoba koje su stekle stručne kvalifikacije na njihovom državnom području da obave pripravničko razdoblje osposobljavanja uz rad i/ili razdoblje stjecanja stručnog iskustva kako bi dobile odobrenje zavoda za zdravstveno osiguranje, odstupaju od tog zahtjeva za osobe koje posjeduju dokaze o stručnim kvalifikacijama za liječnike i doktore dentalne medicine stečene u drugim državama članicama.

GLAVA V.

UPRAVNA SURADNJA I ODGOVORNOST ZA PROVEDBU

Članak 56.

Nadležna tijela

1. Nadležna tijela države članice domaćina i matične države članice blisko surađuju i uzajamno se pomažu kako bi olakšale primjenu ove Direktive. One osiguravaju povjerljivost podataka koje razmjenjuju.

2. Nadležna tijela države članice domaćina i matične države članice razmjenjuju podatke o poduzetim disciplinskim mjerama ili kaznenim sankcijama te bilo kakvim drugim teškim i posebnim okolnostima koje bi mogle utjecati na obavljanje djelatnosti iz ove Direktive, poštujući zakone o zaštiti osobnih podataka predviđene u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (24) i Direktivi 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (25).

Država članica domaćin ispituje istinitost okolnosti, a njezina tijela odlučuju o prirodi i opsegu istraživanja koja treba provesti te obavješćuju državu članicu domaćina o zaključcima koje donose na temelju dostupnih podataka.

3. Svaka država članica će najkasnije 20. listopada 2007. odrediti vlasti i tijela nadležna za izdavanje i primanje dokaza o formalnoj osposobljenosti i ostalih dokumenata ili podataka, te vlasti i tijela nadležna za primanje zahtjeva i donošenje odluka iz ove Direktive, te odmah o tome obavješćuje ostale države članice i Komisiju.

4. Svaka država članica određuje koordinatora za djelatnosti tijela iz stavka 1. i o tome obavješćuje ostale države članice i Komisiju.

Dužnosti koordinatora su sljedeće:

(a)	promicati jedinstvenu primjenu ove Direktive;

(b)	sakupljati sve informacije koje su relevantne za primjenu ove Direktive, kao što su informacije o uvjetima pristupa reguliranim profesijama u državama članicama.

Za potrebe ispunjavanja dužnosti koje su opisane u točki (b), koordinatori mogu tražiti pomoć kontaktnih točaka iz članka 57.

Članak 57.

Kontaktne točke

Svaka država članica najkasnije do 20. listopada 2007. određuje kontaktne točke čije su dužnosti:

(a)

pružati građanima i kontaktnim točkama ostalih država članica potrebne informacije o priznavanju stručnih kvalifikacija predviđene ovom Direktivom, kao što su informacije o nacionalnom zakonodavstvu kojim se uređuju profesije i njihovo obavljanje, uključujući i socijalno zakonodavstvo i prema potrebi etička pravila;

(b)	pomoći građanima da ostvare prava dodijeljena ovom Direktivom, gdje je to prikladno, u suradnji s ostalim kontaktnim točkama i nadležnim tijelima države članice domaćina.

Na zahtjev Komisije, kontaktne točke obavješćuju Komisiju o rezultatima upita koje rješavaju, sukladno odredbama točke (b), u roku od dva mjeseca od dana njihova primitka.

Članak 58.

Odbor za priznavanje stručnih kvalifikacija

1. Komisiji pomaže Odbor za priznavanje stručnih kvalifikacija, dalje u tekstu „Odbor”, sastavljen od predstavnika država članica, kojemu predsjeda predstavnik Komisije.

2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuju se članci 5. i 7. Odluke 1999/468/EZ, uz poštovanje odredbi članka 8. te Odluke.

Razdoblje iz članka 5. stavka 6. Odluke 1999/468/EZ iznosi dva mjeseca.

3. Odbor usvaja svoj poslovnik.

Članak 59.

Savjetovanje

Komisija na odgovarajući način osigurava savjetovanje stručnjaka iz predmetnih stručnih skupina, posebno u kontekstu rada Odbora iz članka 58., i dostavlja obrazloženo izvješće o tim savjetovanjima navedenom Odboru.

GLAVA VI.

OSTALE ODREDBE

Članak 60.

Izvješća

1. Počevši od 20. listopada 2007., države članice će Komisiji svake dvije godine slati izvješća o primjeni sustava. Osim općenitih primjedbi, izvješće mora sadržavati statistički sažetak donesenih odluka i opis glavnih problema pri primjeni ove Direktive.

2. Počevši od 20. listopada 2007., Komisija će svakih pet godina sastavljati izvješće o provedbi ove Direktive.

Članak 61.

Klauzula o odstupanju

Ako zbog primjene neke od odredbi ove Direktive država članica naiđe na velike poteškoće na određenom području, Komisija proučava te poteškoće u suradnji s dotičnom državom članicom.

Komisija u skladu s postupkom iz članka 58. stavka 2., prema potrebi odlučuje da se dotičnoj državi dopusti odstupanje od te odredbe na određeno vrijeme.

Članak 62.

Stavljanje izvan snage

Od 20. listopada 2007. stavljaju se izvan snage direktive 77/452/EEZ, 77/453/EEZ, 78/686/EEZ, 78/687/EEZ, 78/1026/EEZ, 78/1027/EEZ, 80/154/EEZ, 80/155/EEZ, 85/384/EEZ, 85/432/EEZ, 85/433/EEZ, 89/48/EEZ, 92/51/EEZ, 93/16/EEZ i 1999/42/EZ. Upućivanje na direktive koje se stavljaju izvan snage smatra se upućivanjem na ovu Direktivu, a stavljanje izvan snage ne utječe na akte usvojene na temelju tih direktiva.

Članak 63.

Prenošenje

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 20. listopada 2007. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kad države članice donose ove mjere, one prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Načine tog upućivanja utvrđuju države članice.

Članak 64.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 65.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 7. rujna 2005.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BORRELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednik

C. CLARKE

(1) SL C 181 E, 30.7.2002., str. 183.

(2) SL C 61, 14.3.2003., str. 67.

(3) Mišljenje Europskog parlamenta od 11. veljače 2004. (SL C 97 E, 22.4.2004., str. 230.), Zajedničko stajalište Vijeća od 21. prosinca 2004. (SL C 58 E, 8.3.2005., str. 1.) i Stajalište Europskog parlamenta od 11. svibnja 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu). Odluka Vijeća od 6. lipnja 2005.

(4) SL L 178, 17.7.2000., str. 1.

(5) SL L 19, 24.1.1989., str. 16. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2001/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 206, 31.7.2001., str. 1.).

(6) SL L 209, 24.7.1992., str. 25. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Odlukom Komisije 2004/108/EZ (SL L 32, 5.2.2004., str. 15.).

(7) SL L 201, 31.7.1999., str. 77.

(8) SL L 176, 15.7.1977., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(9) SL L 176, 15.7.1977., str. 8. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/19/EZ.

(10) SL L 233, 24.8.1978., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(11) SL L 233, 24.8.1978., str. 10. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(12) SL L 362, 23.12.1978., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/19/EZ.

(13) SL L 362, 23.12.1978., str. 7. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/19/EZ.

(14) SL L 33, 11.2.1980., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(15) SL L 33, 11.2.1980., str. 8. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2001/19/EZ.

(16) SL L 223, 21.8.1985., str. 15. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(17) SL L 253, 24.9.1985., str. 34. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2001/19/EZ.

(18) SL L 253, 24.9.1985., str. 37. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(19) SL L 165, 7.7.1993., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1882/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 284, 31.10.2003., str. 1.).

(20) SL L 184, 17.7.1999., str. 23.

(21) SL L 78, 26.3.1977., str. 17. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(22) SL L 77, 14.3.1998., str. 36. Direktiva kako je izmijenjena Aktom o pristupanju iz 2003.

(23) SL L 145, 13.6.1977., str. 1. Direktiva kako je zadnje izmijenjena Direktivom 2004/66/EZ (SL L 168, 1.5.2004., str. 35.).

(24) SL L 281, 23.11.1995., str. 31. Direktiva kako se izmjenjuje Uredbom (EZ) br. 1882/2003.

(25) SL L 201, 31.7.2002., str. 37.

PRILOG I.

Popis strukovnih udruga ili organizacija koje ispunjavaju uvjete iz članka 3. stavka 2.

IRSKA (1)

1.	The Institute of Chartered Accountants in Ireland (2)

2.	The Institute of Certified Public Accountants in Ireland (2)

3.	The Association of Certified Accountants (2)

4.	Institution of Engineers of Ireland

5.	Irish Planning Institute

UJEDINJENA KRALJEVINA

1.	Institute of Chartered Accountants in England and Wales

2.	Institute of Chartered Accountants of Scotland

3.	Institute of Chartered Accountants in Ireland

4.	Chartered Association of Certified Accountants

5.	Chartered Institute of Loss Adjusters

6.	Chartered Institute of Management Accountants

7.	Institute of Chartered Secretaries and Administrators

8.	Chartered Insurance Institute

9.	Institute of Actuaries

10.	Faculty of Actuaries

11.	Chartered Institute of Bankers

12.	Institute of Bankers in Scotland

13.	Royal Institution of Chartered Surveyors

14.	Royal Town Planning Institute

15.	Chartered Society of Physiotherapy

16.	Royal Society of Chemistry

17.	British Psychological Society

18.	Library Association

19.	Institute of Chartered Foresters

20.	Chartered Institute of Building

21.	Engineering Council

22.	Institute of Energy

23.	Institution of Structural Engineers

24.	Institution of Civil Engineers

25.	Institution of Mining Engineers

26.	Institution of Mining and Metallurgy

27.	Institution of Electrical Engineers

28.	Institution of Gas Engineers

29.	Institution of Mechanical Engineers

30.	Institution of Chemical Engineers

31.	Institution of Production Engineers

32.	Institution of Marine Engineers

33.	Royal Institution of Naval Architects

34.	Royal Aeronautical Society

35.	Institute of Metals

36.	Chartered Institution of Building Services Engineers

37.	Institute of Measurement and Control

38.	British Computer Society

(1) Irski državljani su također članovi sljedećih udruga ili organizacija u Ujedinjenoj Kraljevini:

Institute of Chartered Accountants in England and Wales

Institute of Chartered Accountants of Scotland

Institute of Actuaries

Faculty of Actuaries

The Chartered Institute of Management Accountants

Institute of Chartered Secretaries and Administrators

Royal Town Planning Institute

Royal Institution of Chartered Surveyors

Chartered Institute of Building.

(2) Samo za djelatnost knjigovodstvene revizije

PRILOG II.

Popis programa s posebnom strukturom iz članka 11. točke (c) podstavka ii.

1. Tečajevi paramedicinskog osposobljavanja i tečajevi osposobljavanja za njegu djece

Osposobljavanje za sljedeće:

u Njemačkoj:

—	pedijatrijska medicinska sestra (Kinderkrankenschwester/Kinderkrankenpfleger),

—	fizioterapeut (Krankengymnast(in)/Physiotherapeut(in)) (1),

—	radni terapeut/ergoterapeut (Beschäftigungs- und Arbeitstherapeut/Ergotherapeut),

—	logoped (Logopäde/Logopädin),

—	ortoptičar (Orthoptist(in)),

—	odgajatelj(ica) s državnim ispitom (Staatlich anerkannte(r) Erzieher(in)),

—	pedagog-terapeut s državnim ispitom (Staatlich anerkannte(r) Heilpädagoge(-in)),

—	medicinski laboratorijski tehničar (medizinisch-technische(r) Laboratoriums-Assistent(in)),

—	medicinski rendgen tehničar (medizinisch-technische(r) Radiologie-Assistent(in)),

—	medicinski tehničar za funkcionalnu dijagnostiku (medizinisch-technische(r) Assistent(in) für Funktionsdiagnostik),

—	veterinarski tehničar (veterinärmedizinisch-technische(r) Assistent(in)),

—	dijetetičar (Diätassistent(in)),

—	farmaceutski tehničar (Pharmazieingenieur) osposobljavanje završeno prije 31. ožujka 1994. u prijašnjoj Njemačkoj Demokratskoj Republici ili na državnom području novih država,

—	psihijatrijska medicinska sestra (Psychiatrische(r) Krankenschwester/Krankenpfleger),

—	terapeut za govor (Sprachtherapeut(in));

u Češkoj Republici:

—	zdravstveni asistent (zdravotnický asistent),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 13 godina, uključujući osnovnoškolsko obrazovanje u trajanju od najmanje osam godina i četverogodišnje srednje strukovno obrazovanje u srednjoj medicinskoj školi, koje završava ispitom „maturitní zkouška”;

—	asistent nutricionist (nutriční asistent),

u Italiji:

—	zubotehničar (odontotecnico),

—	optičar (ottico);

na Cipru:

—	zubotehničar (οδοντοτεχνίτης),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 14 godina, uključujući osnovnoškolsko obrazovanje u trajanju od najmanje šest godina, šestogodišnje srednjoškolsko obrazovanje i dvogodišnje poslijesrednjoškolsko strukovno obrazovanje, iza kojeg slijedi jednogodišnja stručna praksa;

—	optičar (τεχνικός οπτικός),

u Latviji:

—	zubarska medicinska sestra (zobārstniecības māsa),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 13 godina, uključujući najmanje 10 godina obrazovanja u općoj školi, dvije godine strukovnog obrazovanja u medicinskoj školi iza kojeg slijedi tri godine stručne prakse, nakon koje se mora položiti ispit da bi se dobila svjedodžba o specijalizaciji;

—	biomedicinski laborant (biomedicīnas laborants),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 12 godina, uključujući najmanje 10 godina obrazovanja u općoj školi, dvije godine strukovnog obrazovanja u medicinskoj školi iza kojeg slijede dvije godine stručne prakse, nakon koje se mora položiti ispit da bi se dobila svjedodžba o specijalizaciji;

—	zubotehničar (zobu tehniķis),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 12 godina, uključujući najmanje 10 godina obrazovanja u općoj školi, dvije godine strukovnog obrazovanja u medicinskoj školi iza kojeg slijede dvije godine stručne prakse, nakon koje mora položiti da bi se dobila svjedodžba o specijalizaciji;

—	asistent fizioterapeut (fizioterapeita asistents),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 13 godina, uključujući najmanje 10 godina obrazovanja u općoj školi i tri godine strukovnog obrazovanja u medicinskoj školi iza kojeg slijede dvije godine stručne prakse, na kraju koje se mora položiti ispit da bi se dobila svjedodžba o specijalizaciji;

u Luksemburgu:

—	medicinski rendgen tehničar (assistant(e) technique médical(e) en radiologie),

—	medicinski laboratorijski tehničar (assistant(e) technique médical(e) de laboratoire),

—	psihijatrijska medicinska sestra (infirmier/ière psychiatrique),

—	medicinski tehničar - kirurgija (assistant(e) technique médical(e) en chirurgie),

—	pedijatrijska medicinska sestra (infirmier/ière puériculteur/trice),

—	medicinska sestra - anestetičar (infirmier/ière anesthésiste),

—	kvalificirani maser/maserka (masseur/euse diplômé(e)),

—	odgajatelj (éducateur/trice);

u Nizozemskoj:

—	veterinarski asistent (dierenartsassistent),

koje obuhvaća obrazovanje i tečaj osposobljavanja u ukupnom trajanju od najmanje 13 godina, a uključuje:

i.	najmanje tri godine strukovnog osposobljavanja u strukovnoj školi koje završava ispitom i koje se u nekim slučajevima nadopunjava jednogodišnjim ili dvogodišnjim stručnim programom koji završava ispitom; ili

ii.	najmanje dvije i pol godine strukovnog osposobljavanja u strukovnoj školi koje završava ispitom i nadopunjava se stručnom praksom u trajanju od najmanje šest mjeseci, ili šestomjesečnim pripravništvom u ovlaštenoj ustanovi; ili

iii.	najmanje dvije godine strukovnog osposobljavanja u strukovnoj školi koje završava ispitom i nadopunjava se stručnom praksom u trajanju od najmanje jedne godine, ili jednogodišnjim pripravništvom u ovlaštenoj ustanovi; ili

iv.	u slučaju veterinarskog asistenta (dierenartsassistent) tri godine strukovnog osposobljavanja u strukovnoj školi (MBO-program) ili tri godine strukovnog osposobljavanja s sustavom dvojnog naukovanja (LLW), s tim da oba tipa osposobljavanja završavaju ispitom;

u Austriji:

—	posebno osnovno osposobljavanje za medicinske sestre koje se specijaliziraju za zdravstvenu njegu djece i mladih (spezielle Grundausbildung in der Kinder- und Jugendlichenpflege),

—	posebno osnovno osposobljavanje za psihijatrijske medicinske sestre (spezielle Grundausbildung in der psychiatrischen Gesundheits- und Krankenpflege),

—	optičar za kontaktne leće (Kontaktlinsenoptiker),

—	pediker (Fußpfleger),

—	tehničar za slušne aparate (Hörgeräteakustiker),

—	ljekarnik (Drogist),

koje obuhvaća obrazovanje i tečaj osposobljavanja u ukupnom trajanju od najmanje 14 godina, uključujući najmanje petogodišnje osposobljavanje koje se provodi u strukturiranom okviru, a podijeljeno je na razdoblje naukovanja koje traje najmanje tri godine i koje se provodi djelomično na radnom mjestu a djelomično u ustanovi za strukovno osposobljavanje, te na razdoblje stručne prakse i osposobljavanja koje završava stručnim ispitom kojim se daje pravo obavljanja ove profesije i pravo osposobljavanja naučnika;

—	maser (Masseur),

koje obuhvaća obrazovanje i tečaj osposobljavanja u ukupnom trajanju od 14 godina, uključujući petogodišnje osposobljavanje koje se provodi u strukturiranom okviru, a sastoji se od dvogodišnjeg naukovanja, dvogodišnje stručne prakse i tečaja osposobljavanja, te jednogodišnje obuke koja završava stručnim ispitom kojim se daje pravo obavljanja ove profesije i pravo osposobljavanja naučnika;

—	odgajateljica u dječjem vrtiću (Kindergärtner/in),

—	odgajatelj (Erzieher),

koje obuhvaća obrazovanje i tečaj osposobljavanja u ukupnom trajanju od najmanje 13 godina, uključujući petogodišnje stručno osposobljavanje u strukovnoj školi, koje završava ispitom;

u Slovačkoj:

—	plesni učitelj u osnovnim umjetničkim školama (učiteľ v tanečnom odbore na základných umeleckých školách),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 14,5 godina, uključujući osmogodišnje osnovno obrazovanje, četverogodišnje obrazovanje u srednjoj specijaliziranoj školi te pet semestara obrazovnog programa plesne pedagogije;

—	odgajatelj u ustanovama za posebno osposobljavanje i u ustanovama za socijalni rad (vychovávatel’ v špeciálnych výchovných zariadeniach a v zariadeniach sociálnych služieb),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 14 godina, uključujući osmogodišnje/devetogodišnje osnovno obrazovanje, četverogodišnje obrazovanje u srednjoj pedagoškoj školi ili nekoj drugoj srednjoj školi i dvije godine dodatnog izvanrednog pedagoškog studija.

2. Majstorski sektor (Mester/Meister/Maître), koji zahtijeva programe obrazovanja i tečajeve osposobljavanja za vještine koje nisu pokrivene glavom III. poglavljem II. ove Direktive.

Osposobljavanje za sljedeće:

u Danskoj:

—	optičar (optometrist),

ovo osposobljavanje traje ukupno 14 godina, uključujući petogodišnje strukovno osposobljavanje koje je podijeljeno na dvije i pol godine teoretskog osposobljavanja u ustanovi za strukovno osposobljavanje i dvije i pol godine praktičnog osposobljavanja na radnom mjestu, a završava priznatim ispitom koji se odnosi na zanat i kojim se daje pravo na upotrebu naziva „Mester”;

—	ortopedski tehničar (ortopædimekaniker),

ovo osposobljavanje traje ukupno 12,5 godina, uključujući tri i pol godine strukovnog osposobljavanja koje je podijeljeno na šestomjesečnu teoretsku obuku u ustanovi za strukovno osposobljavanje i trogodišnju praktičnu obuku na radnom mjestu, a završava priznatim ispitom koji se odnosi na zanat i kojim se daje pravo na upotrebu naziva „Mester”;

—	ortopedski postolar (ortopædiskomager),

ovo osposobljavanje traje ukupno 13,5 godina, uključujući četiri i pol godine strukovnog osposobljavanja koje je podijeljeno na dvije godine teoretske obuke u ustanovi za strukovno osposobljavanje i dvije i pol godine praktične obuke na radnom mjestu, a završava priznatim ispitom koji se odnosi na zanat i kojim se daje pravo na upotrebu naziva „Mester”;

u Njemačkoj:

—	optičar (Augenoptiker),

—	zubotehničar (Zahntechniker),

—	izrađivač kirurških zavoja (Bandagist),

—	izrađivač slušnih aparata (Hörgeräte-Akustiker),

—	ortopedski tehničar (Orthopädiemechaniker),

—	ortopedski postolar (Orthopädieschuhmacher);

u Luksemburgu:

—	optičar (opticien),

—	zubotehničar (mécanicien dentaire),

—	izrađivač slušnih aparata (audioprothésiste),

—	ortopedski tehničar/izrađivač kirurških zavoja (mécanicien orthopédiste/bandagiste),

—	ortopedski postolar (orthopédiste-cordonnier),

ovi programi osposobljavanja traju ukupno 14 godina, uključujući najmanje pet godina osposobljavanja u strukturiranom obrazovnom okviru, djelomično na radnom mjestu a djelomično u ustanovi za strukovno osposobljavanje, a završava ispitom koji se mora položiti da bi se obavljala bilo koja djelatnost određenog zanata, samostalno ili kao zaposlena osoba s primjerenom razinom odgovornosti;

u Austriji:

—	izrađivač kirurških zavoja (Bandagist),

—	izrađivač steznika (Miederwarenerzeuger),

—	optičar (Optiker),

—	ortopedski postolar (Orthopädieschuhmacher),

—	ortopedski tehničar (Orthopädietechniker),

—	zubotehničar (Zahntechniker),

—	vrtlar (Gärtner),

koje obuhvaća obrazovanje i osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 14 godina, uključujući najmanje pet godina osposobljavanja u strukturiranom obrazovnom okviru, podijeljeno na najmanje tri godine naukovanja koje se sastoji od osposobljavanja djelomično na radnom mjestu a djelomično u ustanovi za strukovno osposobljavanje, te na razdoblje stručne prakse i obuke u trajanju od najmanje dvije godine, a završava majstorskim ispitom kojim se stječe pravo obavljanja profesije, osposobljavanja naučnika i korištenja naziva „Meister”;

osposobljavanje za majstora obrtnika na području poljoprivrede i šumarstva:

—	majstor za poljoprivredu (Meister in der Landwirtschaft),

—	majstor za seosko gospodarstvo (Meister in der ländlichen Hauswirtschaft),

—	majstor za hortikulturu (Meister im Gartenbau),

—	majstor za vrtlarstvo (Meister im Feldgemüsebau),

—	majstor za voćarstvo i obradu voća (Meister im Obstbau und in der Obstverwertung),

—	majstor za vinogradarstvo i proizvodnju vina (Meister im Weinbau und in der Kellerwirtschaft),

—	majstor za mljekarske farme (Meister in der Molkerei- und Käsereiwirtschaft),

—	majstor za konjarstvo (Meister in der Pferdewirtschaft),

—	majstor za ribarstvo (Meister in der Fischereiwirtschaft),

—	majstor za peradarske farme (Meister in der Geflügelwirtschaft),

—	majstor za pčelarstvo (Meister in der Bienenwirtschaft),

—	majstor za šumarstvo (Meister in der Forstwirtschaft),

—	majstor za šumske plantaže i upravljanje šumama (Meister in der Forstgarten- und Forstpflegewirtschaft),

—	majstor za poljoprivredno skladištenje (Meister in der landwirtschaftlichen Lagerhaltung),

koje obuhvaća obrazovanje i osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 15 godina, uključujući najmanje šest godina osposobljavanja u strukturiranom obrazovnom okviru, podijeljeno na najmanje tri godine naukovanja koje se sastoji od osposobljavanja djelomično na poslu a djelomično u ustanovi za strukovno osposobljavanje, te na razdoblje od tri godine stručne prakse, a završava majstorskim ispitom za određenu profesiju i kojim se stječe pravo osposobljavanja naučnika i korištenja naziva „Meister”;

u Poljskoj:

—	učitelj za praktično strukovno osposobljavanje (Nauczyciel praktycznej nauki zawodu),

koje obuhvaća obrazovanje u trajanju od:

osam godina osnovnog obrazovanja i pet godina srednjeg strukovnog obrazovanja ili istovjetnog srednjeg obrazovanja iz odgovarajućeg područja, nakon čega slijedi pedagoško osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 150 sati, tečaj iz sigurnosti na radu i radne higijene, te dvije godine stručnog iskustva u profesiji koju će ta osoba poučavati; ili

ii.	osam godina osnovnog obrazovanja i pet godina srednjeg strukovnog obrazovanja, te diploma poslijesrednjoškolske pedagoško-tehničke škole; ili

iii.	osam godina osnovnog obrazovanja, te dvije do tri godine osnovnog srednjeg strukovnog obrazovanja i najmanje tri godine stručnog iskustva potvrđenog diplomom majstora za određenu profesiju, nakon čega slijedi pedagoško osposobljavanje u trajanju od najmanje 150 sati;

u Slovačkoj:

—	majstor za strukovno osposobljavanje (majster odbornej výchovy),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 12 godina, koje se sastoji od osam godina osnovnog obrazovanja, četiri godine strukovnog obrazovanja (završeno srednje strukovno obrazovanje i/ili naukovanje u odgovarajućem (sličnom) programu strukovnog osposobljavanja ili programa naukovanja), stručnog iskustva u ukupnom trajanju od najmanje tri godine u području za koje je ta osoba završila obrazovanje ili naukovanje, te dopunski pedagoški studij na pedagoškom ili tehničkom fakultetu; ili završeno srednjoškolsko obrazovanje i naukovanje u odgovarajućem (sličnom) programu strukovnog osposobljavanja ili naukovanja, stručno iskustvo u ukupnom trajanju od najmanje tri godine na području za koje je ta osoba završila obrazovanje ili naukovanje, te dodatni studij pedagogije na pedagoškom fakultetu; ili do 1. rujna 2005. specijalizirano obrazovanje na području specijalizirane pedagogije u metodološkim centrima za majstore strukovnog osposobljavanja na posebnim školama bez dodatnog pedagoškog studija.

3. Pomorstvo

(a)	Pomorski transport

Osposobljavanje za sljedeće:

u Češkoj Republici:

—	pomoćnik palube (palubní asistent),

—	časnik navigacijske straže (námořní poručík),

—	prvi časnik palube (první palubní důstojník),

—	kapetan (kapitán),

—	pomoćnik u strojarnici (strojní asistent),

—	časnik odgovoran za rad strojarnice (strojní důstojník),

—	drugi časnik strojarnice (druhý strojní důstojník),

—	prvi časnik strojarnice (první strojní důstojník),

—	elektrotehničar (elektrotechnik),

—	glavni časnik-elektrotehničar (elektrodůstojník);

u Danskoj:

—	kapetan broda (skibsfører),

—	prvi časnik (overstyrmand),

—	časnik palube, navigator (enestyrmand, vagthavende styrmand),

—	časnik palube (vagthavende styrmand),

—	upravitelj stroja (maskinchef),

—	prvi časnik stroja (l. maskinmester),

—	prvi časnik stroja/časnik na dužnosti (l. maskinmester/vagthavende maskinmester);

u Njemačkoj:

—	kapetan, veliki brod obalne plovidbe (Kapitän AM),

—	kapetan, brod obalne plovidbe (Kapitän AK),

—	časnik palube, veliki brod obalne plovidbe (Nautischer Schiffsoffizier AMW),

—	časnik palube, brod obalne plovidbe (Nautischer Schiffsoffizier AKW),

—	glavni strojar, stupanj C (Schiffsbetriebstechniker CT - Leiter von Maschinenanlagen),

—	brodski mehaničar, stupanj C (Schiffsmaschinist CMa -Leiter von Maschinenanlagen),

—	brodski strojar, stupanj C (Schiffsbetriebstechniker CTW),

—	brodski mehaničar, stupanj C – samostalni strojarski časnik (Schiffsmaschinist CMaW - Technischer Alleinoffizier);

u Italiji:

—	časnik palube (ufficiale di coperta),

—	časnik stroja (ufficiale di macchina);

u Latviji:

—	brodski elektroinženjer (kuģu elektromehāniķis),

—	operator rashladnog postrojenja (kuģa saldēšanas iekārtu mašīnists);

u Nizozemskoj:

—	prvi časnik (brod obalne plovidbe) (s dodatnim tečajem osposobljavanja) (stuurman kleine handelsvaart (met aanvulling)),

—	strojar obalne plovidbe (s diplomom) (diploma motordrijver),

—	VTS-časnik (VTS-functionaris);

koje obuhvaća osposobljavanje:

—

u Češkoj Republici:

za pomoćnika palube (palubní asistent),

1.	osoba koja je navršila najmanje 20 godina;

(a)	pomorska akademija ili viša pomorska škola – odjel navigacije, s tim da oba ova programa osposobljavanja završavaju ispitom „maturitní zkouška”, te odobrena praksa na moru tijekom studija u trajanju od najmanje šest mjeseci; ili

(b)

odobrena praksa na moru u trajanju od najmanje dvije godine u sklopu navigacijske straže na potpornoj razini broda, te završen odobreni program osposobljavanja koji zadovoljava standard stručnosti određen u odjeljku A-II/1 kodeksa STCW (Međunarodna konvencija o standardima za osposobljavanje, izdavanju svjedodžbi i držanju straže za pomorce), koji organizira pomorska akademija ili viša pomorska škola potpisnica konvencije STCW, te ispit koji se polaže pred ispitnom komisijom koju priznaje MTC (Odbor za pomorski transport Češke Republike);

ii.

za časnika navigacijske straže (námořní poručík),

odobrena praksa na moru u svojstvu pomoćnika palube na brodovima od 500 bruto tona ili više, u trajanju od najmanje šest mjeseci za one koji su diplomirali na pomorskoj akademiji ili višoj pomorskoj školi, ili u trajanju od jedne godine za one koji su diplomirali prema odobrenom obrazovnom programu, od čega najmanje šest mjeseci u funkciji koja čini dio navigacijske straže;

2.	ispravno popunjen i potvrđen Dnevnik osposobljavanja na brodu za kadete palube;

iii.	za prvog časnika palube (první palubní důstojník), svjedodžba o osposobljenosti za časnika zaduženog za navigacijsku stražu na brodovima od 500 bruto tona ili više, i najmanje 12 mjeseci odobrene prakse na moru u toj funkciji;

iv.

za kapetana (kapitán),

=	potvrda o službi u funkciji kapetana na brodovima između 500 i 3 000 bruto tona,

svjedodžba o osposobljenosti za prvog časnika na brodovima od 3 000 bruto tona ili više i najmanje šest mjeseci priznate prakse na moru u funkciji prvog časnika na brodovima od 500 bruto tona ili više, te najmanje šest mjeseci priznate prakse na moru u funkciji prvog časnika na brodovima od 3 000 bruto tona ili više;

za pomoćnika u strojarnici (strojní asistent),

1.	osoba koja je navršila najmanje 20 godina;

2.	pomorska akademija ili viša pomorska škola – odjel pomorskog strojarstva, te odobrena praksa na moru tijekom studija u trajanju od najmanje šest mjeseci;

vi.	za časnika upravitelja stroja (strojní důstojník), odobrena praksa na moru u funkciji pomoćnika u strojarnici u trajanju od najmanje šest mjeseci za one koji su diplomirali na pomorskoj akademiji ili višoj pomorskoj školi;

vii.	za drugog časnika stroja (druhý strojní důstojník), odobrena praksa na moru u trajanju od najmanje 12 mjeseci u funkciji trećeg časnika stroja na brodovima s glavnim pogonskim strojem od 750 kW pogonske snage i više;

viii.

za prvog časnika stroja (první strojní důstojník),

odgovarajuću potvrdu za rad u funkciji drugog časnika stroja na brodovima s glavnim pogonskim strojem od 3 000 kW pogonske snage ili više, te najmanje šest mjeseci priznate prakse na moru u tom svojstvu;

ix.

za elektrotehničara (elektrotechnik),

1.	osoba koja je navršila najmanje 18 godina;

2.	pomorska ili druga akademija, elektrotehnički fakultet, tehnička škola ili viša elektrotehnička škola, s tim da svaki od ovih obrazovnih programa završava ispitom „maturitní zkouška”, te najmanje 12 mjeseci priznate prakse na području elektrotehnike;

za glavnog časnika elektrotehničara (elektrodůstojník),

1.	pomorska akademija ili viša pomorska škola, fakultet pomorske elektrotehnike ili druga akademija ili srednja škola na području elektrotehnike, s tim da svi ovi obrazovni programi završavaju ispitom „maturitní zkouška” ili državnim ispitom;

2.	priznata praksa na moru u funkciji elektrotehničara kroz razdoblje od najmanje 12 mjeseci za one koji su diplomirali na akademiji ili višoj školi, ili najmanje 24 mjeseca za one koji su završili srednju školu;

—

u Danskoj, devet godina osnovne škole nakon koje slijedi program osnovnog osposobljavanja i/ili staž na moru između 17 i 36 mjeseci, što se nadopunjava:

i.	jednogodišnjim specijaliziranim strukovnim osposobljavanjem za časnika palube;

ii.	trogodišnjim specijaliziranim strukovnim osposobljavanjem za ostale.

—

u Njemačkoj, osposobljavanje ukupno traje između 14 i 18 godina, uključujući trogodišnje osnovno strukovno osposobljavanje i jednogodišnji staž na moru, nakon čega slijedi jedna ili dvije godine specijaliziranog strukovnog osposobljavanja, koje se prema potrebi nadopunjava dvogodišnjim radnim iskustvom na navigaciji;

—

u Latviji:

za brodskog elektroinženjera (kugu elektromehanikis),

1.	osoba koja je navršila najmanje 18 godina;

obrazovanje u ukupnom trajanju od 12,5 godina, koje se sastoji od najmanje devet godina osnovnog obrazovanja i najmanje tri godine strukovnog osposobljavanja. Osim toga potreban je pomorski staž od najmanje šest mjeseci u svojstvu brodskog elektrotehničara ili pomoćnika elektrotehničara na brodovima sa snagom generatora većom od 750 kW. Stručno osposobljavanje završava posebnim ispitom koji provodi nadležno tijelo u skladu s obrazovnim programom odobrenim od strane Ministarstva prometa;

ii.

za operatora rashladnog postrojenja (kuģa saldēšanas iekārtu mašīnists),

1.	osoba koja je navršila najmanje 18 godina;

obrazovanje u ukupnom trajanju od 13 godina, koje se sastoji od najmanje devet godina osnovnog obrazovanja i najmanje tri godine strukovnog obrazovanja. Osim toga, potreban je pomorski staž od najmanje 12 mjeseci u svojstvu pomoćnika inženjera za rashladno postrojenje. Strukovno osposobljavanje završava posebnim ispitom koji provodi nadležno tijelo u skladu s obrazovnim programom koji je odobrilo Ministarstva prometa;

—	u Italiji, osposobljavanje traje 13 godina, od kojih se najmanje pet godina sastoji od stručnog osposobljavanja koje završava ispitom, a prema potrebi se nadopunjava pripravničkim stažem.

—

u Nizozemskoj:

prvi časnik (brodovi obalne plovidbe) (s dodatnim tečajem osposobljavanja) (stuurman kleine handelsvaart (met aanvulling)), i strojar obalne plovidbe (s diplomom) (diploma motordrijver), zahtijevaju program osposobljavanja u trajanju od 14 godina, od kojih se najmanje dvije godine odvija u ustanovi za strukovno osposobljavanje nadopunjeno s 12 mjeseci pripravništva;

ii.

za VTS časnike (VTS-functionaris) osposobljavanje traje ukupno 15 godina, a uključuje najmanje tri godine visokoškolskog strukovnog obrazovanja (HBO) ili srednjeg strukovnog obrazovanja (MBO), nakon kojih slijede nacionalni ili regionalni stručni programi osposobljavanja, od kojih se svaki sastoji od najmanje 12 tjedana teoretske nastave i završava ispitom,

što se priznaje prema međunarodnoj konvenciji STCW (Međunarodna konvencija o standardima za osposobljavanje, izdavanju svjedodžbi i držanju straže pomoraca iz 1978.).

(b)	Morski ribolov

Osposobljavanje za sljedeće:

u Njemačkoj:

—	kapetan, ribolov u dubokom moru (Kapitän BG/Fischerei),

—	kapetan, obalni ribolov (Kapitän BLK/Fischerei),

—	časnik palube, brod za plovidbu dubokim morem (Nautischer Schiffsoffizier BGW/Fischerei),

—	časnik palube, brod za obalnu plovidbu (Nautischer Schiffsoffizier BK/Fischerei);

u Nizozemskoj:

—	prvi časnik/strojar V (stuurman werktuigkundige V),

—	strojar IV (ribarski brod) (werktuigkundige IV visvaart),

—	prvi časnik IV (ribarski brod) (stuurman IV visvaart),

—	prvi časnik/strojar VI (stuurman werktuigkundige VI),

koje obuhvaća sljedeće osposobljavanje:

—

u Njemačkoj, osposobljavanje ukupno traje između 14 i 18 godina, uključujući trogodišnji program osnovnog strukovnog osposobljavanja i jednogodišnji staž na moru, nakon čega slijedi jednogodišnje ili dvogodišnje strukovno osposobljavanje, prema potrebi nadopunjeno dvogodišnjim radnim iskustvom u navigaciji,

—	u Nizozemskoj, osposobljavanje traje između 13 i 15 godina, od kojih se najmanje dvije godine odnose na osposobljavanje u specijaliziranoj strukovnoj školi, što se nadopunjava radnim iskustvom u trajanju od 12 mjeseci,

koje se priznaje u okviru Torremolinoške konvencije (Međunarodna konvencija o sigurnosti ribarskih brodova iz 1977.).

4. Tehnički sektor

Osposobljavanje za sljedeće:

U Češkoj Republici:

—	ovlašteni tehničar, ovlašteni građevinar (autorizovaný technik, autorizovaný stavitel),

koje obuhvaća strukovno osposobljavanje u trajanju od najmanje devet godina, a sastoji se od četverogodišnjeg srednjoškolskog tehničkog obrazovanja koje završava ispitom „maturitní zkouška” (srednja tehnička škola), te petogodišnjeg stručnog iskustva, a završava stručnim ispitom za obavljanje djelatnosti u graditeljstvu (sukladno Zakonu br. 50/1976 Sb. (Zakon o graditeljstvu) i Zakonu br. 360/1992 Sb.);

—	vozač tračnog vozila (fyzická osoba řídící drážní vozidlo),

koje obuhvaća osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 12 godina, koje se sastoji od najmanje osam godina osnovnog obrazovanja i najmanje četiri godine srednjeg strukovnog obrazovanja koja završava ispitom „maturitní zkouška”, nakon čega se polaže državni ispit o pogonskoj sili vozila;

—	tehničar za održavanje tračnica (drážní revizní technik),

koje obuhvaća osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 12 godina, koje se sastoji od najmanje osam godina osnovnog obrazovanja i najmanje četiri godine srednjeg strukovnog obrazovanja u srednjoj strojarskoj ili elektroničkoj školi, koje završava ispitom „maturitní zkouška”;

—	instruktor za vožnju (učitel autoškoly),

osoba koja je navršila najmanje 24 godine i završila osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 12 godina, koje se sastoji od najmanje osam godina osnovnog obrazovanja i najmanje četiri godine srednjeg strukovnog obrazovanja u srednjoj prometnoj ili strojarskoj školi, koje završava ispitom „maturitní zkouška”;

—	državni tehničar za tehnički pregled ispravnosti motornih vozila (kontrolní technik STK),

osoba koja je navršila najmanje 21 godinu i završila osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 12 godina, koje se sastoji od najmanje osam godina osnovnog obrazovanja i najmanje četiri godine srednjeg strukovnog obrazovanja koje završava ispitom „maturitní zkouška”, nakon čega slijedi najmanje dvije godine stručnog iskustva; takva osoba mora posjedovati vozačku dozvolu, ne smije biti kažnjavana i mora završiti posebno osposobljavanje za državnog tehničara u trajanju od najmanje 120 sati te uspješno položiti ispit;

—	mehaničar za kontrolu emisija automobila (mechanik měření emisí),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 12 godina, koje se sastoji od najmanje osam godina osnovnog obrazovanja i najmanje četiri godine srednjeg strukovnog obrazovanja koje završava ispitom „maturitní zkouška”; nadalje, podnositelj za ovu profesiju mora imati najmanje tri godine stručnog iskustva te posebnu osposobljenost za „mehaničara za kontrolu emisija automobila” u trajanju od osam sati i uspješno položen ispit;

—	voditelj čamca I. klase (kapitán I. třídy),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 15 godina, a sastoji se od najmanje osam godina osnovnog obrazovanja i tri godine strukovnog obrazovanja, koje završava ispitom „maturitní zkouška” i pregledom na temelju kojeg se izdaje svjedodžba o sposobnosti. Nakon ovog strukovnog obrazovanja slijedi četiri godine stručne prakse koja završava ispitom;

—	restaurator spomenika koji su umjetnička djela (restaurátor památek, které jsou díly uměleckých řemesel),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od 12 godina, ako uključuje potpuno srednjoškolsko tehničko obrazovanje s programom restauriranja, ili 10 do 12 godina osposobljavanja u sličnom programu, i pet godina stručnog iskustva za one koji su završili potpuno srednjoškolsko tehničko obrazovanje sa završnim ispitom „maturitní zkouška”, ili osam godina stručnog iskustva za one koji su završili srednjoškolsko tehničko obrazovanje sa završnim naučničkim ispitom;

—	restaurator umjetničkih djela koja nisu spomenici i koja se drže u zbirkama muzeja i galerija te drugih objekata koji imaju kulturnu vrijednost (restaurátor děl výtvarných umění, která nejsou památkami a jsou uložena ve sbírkách muzeí a galerií, a ostatních předmětů kulturní hodnoty),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od 12 godina i pet godina stručnog iskustva za one koji su završili potpuno srednjoškolsko tehničko obrazovanje s programom restauriranja koji završava ispitom „maturitní zkouška”;

—	upravitelj otpadom (odpadový hospodář),

koje obuhvaća osposobljavanje u ukupnom trajanju od 12 godina, koje se sastoji od najmanje osam godina osnovnog obrazovanja i najmanje četiri godine stručnog srednjoškolskog obrazovanja koje završava ispitom „maturitní zkouška”, te najmanje pet godina iskustva u sektoru upravljanja otpadom tijekom posljednjih 10 godina;

—	tehnički upravitelj miniranja (technický vedoucí odstřelů),

koje obuhvaća obrazovanje u ukupnom trajanju od 12 godina, koje se sastoji od najmanje osam godina osnovnog obrazovanja i najmanje četiri godine srednjeg strukovnog obrazovanja koje završava ispitom „maturitní zkouška”,

nakon čega slijedi:

dvije godine rada kao podzemni miner (za podzemnu aktivnost) ili jedna godina rada na površini (za površinsku aktivnost), uključujući šest mjeseci rada kao pomoćnik minera;

tečaj praktičnog i teoretskog osposobljavanja u trajanju od 100 sati nakon kojeg slijedi ispit pred nadležnim pokrajinskim tijelom za miniranje;

šestomjesečno ili duže radno iskustvo u planiranju i izvođenju većih minerskih radova;

tečaj teoretskog i praktičnog osposobljavanja u trajanju od 32 sata nakon kojeg slijedi ispit pred Češkim tijelom za miniranje;

u Italiji:

—	građevinski geometar (geometra),

—	mjernik zemlje (perito agrario),

koje obuhvaća srednjoškolsko obrazovanje u ukupnom trajanju od 13 godina, uključujući osam godina obveznog osnovnog obrazovanja nakon kojeg slijedi pet godina srednjoškolskog obrazovanja koje uključuje tri godine strukovnog osposobljavanja koje završava tehničkim maturalnim ispitom, a nadopunjuje se sljedećim:

i.	za građevinske geometre: ili pripravništvom koje traje najmanje dvije godine u strukovnom uredu, ili petogodišnjim radnim iskustvom;

ii.	za mjernike zemlje, dvogodišnjom praksom,

nakon čega slijedi državni ispit;

u Latviji:

—	pomoćnik strojovođe u željezničkom sektoru (vilces līdzekla vadītaja (mašīnista) palīgs),

osoba koja je navršila najmanje 18 godina i završila obrazovanje u ukupnom trajanju od najmanje 12 godina, a sastoji se od najmanje osam godina osnovnog obrazovanja i najmanje četiri godine strukovnog obrazovanja; strukovno osposobljavanje završava posebnim ispitom kod poslodavca; potvrdu o stručnosti izdaje nadležno tijelo na pet godina;

u Nizozemskoj:

—	sudski izvršitelj (gerechtsdeurwaarder),

—	izrađivač zubnih proteza (tandprotheticus),

obuhvaća sljedeće programe obrazovanja i strukovnog osposobljavanja:

za sudskog izvršitelja (gerechtsdeurwaarder), ukupno 19 godina, a sastoji se od osam godina obvezne osnovne škole i osam godina srednjoškolskog obrazovanja, od čega četiri godine tehničkog osposobljavanja koje završava državnim ispitom te se nadopunjuje trogodišnjim teoretskim i praktičnim strukovnim osposobljavanjem;

ii.

za izrađivača zubnih proteza (tandprotheticus) ukupno najmanje 15 godina redovitog školovanja i tri godine izvanrednog školovanja, što se sastoji od osam godina osnovne škole, četiri godine opće srednje škole, tri godine strukovnog osposobljavanja koje uključuje teoretsku i praktičnu obuku za zubnog tehničara, nadopunjeno s trogodišnjim izvanrednim osposobljavanjem za izrađivača zubnih proteza sa završnim ispitom;

u Austriji:

—	šumar (Förster),

—	tehničko savjetovanje (Technisches Büro),

—	iznajmljivanje radne snage (Überlassung von Arbeitskräften - Arbeitsleihe),

—	posrednik pri zapošljavanju (Arbeitsvermittlung),

—	savjetnik za investicije (Vermögensberater),

—	privatni istražitelj (Berufsdetektiv),

—	zaštitar (Bewachungsgewerbe),

—	posrednik za nekretnine (Immobilienmakler),

—	upravitelj nekretninama (Immobilienverwalter),

—	organizator građevinskog projekta (Bauträger, Bauorganisator, Baubetreuer),

—	ustanova za utjerivanje dugova (Inkassobüro/Inkassoinstitut),

koje obuhvaća obrazovanje i osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 15 godina, uključujući osam godina obveznog osnovnoškolskog obrazovanja nakon kojeg slijedi najmanje petogodišnje srednjoškolsko obrazovanje, koje završava tehničkim ili trgovačkim maturalnim ispitom, nadopunjeno s najmanje dvije godine obrazovanja na radnom mjestu sa završnim stručnim ispitom;

—	savjetnik za osiguranje (Berater in Versicherungsangelegenheiten),

koje obuhvaća obrazovanje i osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 15 godina, uključujući šestogodišnje osposobljavanje u strukturiranom programu osposobljavanja, koji se dijeli na trogodišnje naukovanje i trogodišnju stručnu praksu i osposobljavanje, sa završnim ispitom;

—	majstor građevinar/planiranje i tehnički izračuni (Planender Baumeister),

—	majstor tesar/planiranje i tehnički izračuni (Planender Zimmermeister),

koje obuhvaća obrazovanje i osposobljavanje u ukupnom trajanju od najmanje 18 godina, uključujući najmanje devet godina strukovnog osposobljavanja podijeljenog na četiri godine srednje tehničke škole i pet godina stručne prakse i osposobljavanja koje završava stručnim ispitom, kojim se daje pravo obavljanja profesije i podučavanja naučnika, ako se to osposobljavanje odnosi na pravo izrade nacrta zgrada, izrade tehničkih izračuna i nadziranja građevinskih radova (privilegij Marije Terezije);

—	komercijalni knjigovođa (Gewerblicher Buchhalter), u skladu s propisom Gewerbeordnung iz 1994. (zakon iz 1994. o trgovini, obrtu i industriji);

—	samozaposleni knjigovođa (Selbständiger Buchhalter), u skladu s propisom Bundesgesetz über die Wirtschaftstreuhandberufe iz 1999. (zakon iz 1999. o profesijama u okviru javnog računovodstva);

u Poljskoj:

—	dijagnostičar koji provodi testove tehničke sigurnosti motornih vozila u osnovnoj postaji za tehnički pregled vozila (diagnosta przeprowadzający badania techniczne w stacji kontroli pojazdów o podstawowym zakresie badań),

koje obuhvaća osam godina osnovnog obrazovanja i pet godina srednjoškolskog tehničkog obrazovanja iz područja motornih vozila, te trogodišnju praksu u automobilskom servisu ili garaži koja uključuje 51 sat osnovnog osposobljavanja za kontrolu tehničke ispravnosti motornih vozila te polaganje ispita osposobljenosti,

—	dijagnostičar koji provodi testove tehničke sigurnosti motornih vozila u područnoj postaji za tehnički pregled vozila (diagnosta przeprowadzający badania techniczne pojazdu w okręgowej stacji kontroli pojazdów),

koje obuhvaća osam godina osnovnog obrazovanja i pet godina srednjoškolskog tehničkog obrazovanja iz područja motornih vozila, te četverogodišnju praksu u automobilskom servisu ili garaži koja uključuje 51 sat osnovnog osposobljavanja za kontrolu tehničke ispravnosti motornih vozila te polaganje ispita osposobljenosti,

—	dijagnostičar koji provodi testove tehničke sigurnosti motornih vozila u postaji za tehnički pregled vozila (diagnosta wykonujący badania techniczne pojazdów w stacji kontroli pojazdów),

koje obuhvaća:

i.	osam godina osnovnog obrazovanja i pet godina srednjoškolskog tehničkog obrazovanja iz područja motornih vozila, te četverogodišnju priznatu praksu u automobilskom servisu ili garaži; ili

ii.

osam godina osnovnog obrazovanja i pet godina srednjoškolskog tehničkog obrazovanja iz područja koje nije područje motornih vozila, te osmogodišnju priznatu praksu u automobilskom servisu ili garaži koja uključuje ukupno 113 sat potpunog osposobljavanja, uključujući osnovno i specijalističko osposobljavanje, s ispitom nakon svakog stupnja.

Trajanje u satima i opći opseg pojedinih programa osposobljavanja u okviru cjelovitog osposobljavanja za dijagnostičara određeni su posebno u Uredbi ministarstva za infrastrukturu od 28. studenoga 2002. o detaljnim zahtjevima za dijagnostičare (SL 2002, br. 208, točka 1769);

—	otpremnik vlakova (dyżurny ruchu),

koje obuhvaća osam godina osnovnog obrazovanja i četiri godine srednjeg strukovnog osposobljavanja sa specijalizacijom za željeznički transport, te 45-dnevni tečaj osposobljavanja za otpremnika vlakova nakon kojeg se polaže ispit osposobljenosti; ili osam godina osnovnog obrazovanja i pet godina srednjeg strukovnog osposobljavanja sa specijalizacijom za željeznički transport, te tečaj osposobljavanja za otpremnika vlakova u trajanju od 63 dana, nakon kojeg se polaže ispit osposobljenosti.

5. Programi osposobljavanja u Ujedinjenoj Kraljevini koji se priznaju kao nacionalne strukovne kvalifikacije ili Škotske strukovne kvalifikacije

Osposobljavanje za sljedeće:

—	ovlašteni veterinarski bolničar („listed veterinary nurse”),

—	rudarski inženjer elektrotehnike („mine electrical engineer”),

—	rudarski inženjer strojarstva („mine mechanical engineer”),

—	zubni terapeut („dental therapist”),

—	zubni higijeničar („dental hygienist”),

—	optičar („dispensing optician”),

—	rudarski zastupnik („mine deputy”),

—	stečajni upravitelj („insolvency practitioner”),

—	licencirani bilježnik („licensed conveyancer”),

—	prvi časnik - teretni/putnički brodovi - bez ograničenja („first mate — freight/passenger ships — unrestricted”),

—	drugi časnik - teretni/putnički brodovi - bez ograničenja („second mate — freight/passenger ships — unrestricted”),

—	treći časnik - teretni/putnički brodovi - bez ograničenja („third mate — freight/passenger ships unrestricted”),

—	časnik palube - teretni/putnički brodovi - bez ograničenja („deck officer — freight/passenger ships — unrestricted”),

—	časnik stroja - teretni/putnički brodovi - neograničeno trgovačko područje („engineer officer — freight/passenger ships — unlimited trading area”),

—	ovlaštena stručna osoba za upravljanje otpadom („certified technically competent person in waste management”),

na temelju koje se stječu kvalifikacije priznate kao Nacionalne strukovne kvalifikacije (NVQs) ili, u Škotskoj, kao škotske stručne kvalifikacije 3. i 4. stupnja Nacionalnog okvira stručnih kvalifikacija Ujedinjene Kraljevine.

Ti stupnjevi određeni su kako slijedi:

—	3. stupanj: osposobljenost za široki raspon različitih radnih aktivnosti koje se izvode u različitim okolnostima, od kojih je većina složena i ne podliježe rutini. Zahtijeva značajnu odgovornost i samostalnost, a često uključuje kontrolu ili vođenje drugih.

—	4. stupanj: osposobljenost za široki raspon složenih, tehničkih ili stručnih radnih aktivnosti koje se izvode u različitim okolnostima i sa značajnim stupnjem osobne odgovornosti i samostalnosti. Često je prisutna odgovornost za rad drugih i za raspodjelu resursa.

(1) Od 1. lipnja 1994. profesionalni naziv „Krankengymnast(in)” promijenjen je u „Physiotherapeut(in)”. Međutim, osobe koje obavljaju ovu profesiju i koje su dobile diplomu prije tog datuma mogu, ako žele, i dalje koristiti raniji naziv „Krankengymnasti(in)”.

PRILOG III.

Popis reguliranog obrazovanja i osposobljavanja navedenih u trećem podstavku članka 13. stavka 2.

U Ujedinjenoj Kraljevini:

Regulirani programi na temelju kojih se stječu kvalifikacije priznate kao Nacionalne strukovne kvalifikacije (NVQs) ili, u Škotskoj, kao škotske stručne kvalifikacije 3. i 4. stupnja Nacionalnog okvira stručnih kvalifikacija Ujedinjene Kraljevine.

Ti stupnjevi su određeni kao što slijedi:

—	3. stupanj: osposobljenost za široki raspon različitih radnih aktivnosti koje se izvode u različitim okolnostima, od kojih je većina složena i ne podliježe rutini. Zahtijeva značajnu odgovornost i samostalnost, a često uključuje kontrolu i vođenje drugih.

—	4. stupanj: osposobljenost za široki raspon složenih, tehničkih ili stručnih radnih aktivnosti koje se izvode u različitim okolnostima i sa značajnim stupnjem osobne odgovornosti i samostalnosti. Često je prisutna odgovornost za rad drugih i za raspodjelu resursa.

U Njemačkoj:

Sljedeći regulirani programi:

—

Regulirani tečajevi koji pripremaju za obavljanje profesije tehničkog/e pomoćnika/ce (technische(r) Assistent(in)), trgovačkog/e pomoćnika/ce (kaufmännische(r) Assistent(in)), socijalnih profesija (soziale Berufe), te u struci državno priznatog instruktora za disanje i govor (staatlich geprüfte(r) Atem-, Sprech- und Stimmlehrer(in)), u ukupnom trajanju od najmanje 13 godina, za koje se zahtijeva uspješno završeno srednje obrazovanje (mittlerer Bildungsabschluss), koje se sastoji se od:

i.	najmanje trogodišnjeg (1) strukovnog osposobljavanja u stručnoj školi (Fachschule) koja završava ispitom i prema potrebi se nadopunjava dvogodišnjim strukovnim osposobljavanjem koje također završava ispitom; ili

ii.	najmanje dvoipolgodišnjeg strukovnog osposobljavanja u stručnoj školi (Fachschule) koje završava ispitom i nadopunjava se radnim iskustvom u trajanju od najmanje šest mjeseci ili pripravništvom u odobrenoj ustanovi koje ne smije trajati manje od šest mjeseci; ili

iii.	najmanje dvogodišnjeg strukovnog osposobljavanja u stručnoj školi (Fachschule) koja završava ispitom i nadopunjava se radnim iskustvom u trajanju od najmanje jedne godine ili pripravništvom u odobrenoj ustanovi koje ne smije trajati manje od jedne godine.

—

Regulirani tečajevi za profesije državno priznatog (staatlich geprüfte(r)) tehničara (Techniker(in)), poslovnog ekonomista (Betriebswirt(in)), dizajnera (Gestalter(in)) i pomoćnika obitelji (Familienpfleger(in)), u ukupnom trajanju od najmanje 16 godina, pri čemu je preduvjet uspješno završeno obvezno obrazovanje ili istovjetno obrazovanje i osposobljavanje (u trajanju od najmanje devet godina), te uspješno završen program u obrtničkoj školi (Berufsschule) u trajanju od najmanje tri godine, nakon čega slijedi najmanje dvije godine radnog iskustva, te redovno obrazovanje i osposobljavanje u trajanju od najmanje dvije godine ili izvanredno obrazovanje i osposobljavanje u jednakom trajanju.

—

Regulirani tečajevi i regulirana obuka na poslu u ukupnom trajanju od najmanje 15 godina, za koje je, općenito, preduvjet uspješno završeno obvezno školovanje (u trajanju od najmanje devet godina) i strukovnog osposobljavanja koji općenito uključuju najmanje dvogodišnje radno iskustvo (u većini slučajeva trogodišnje) i ispit kao dio obuke na poslu čija priprema uključuje tečaj osposobljavanja koji se, ili odvija istodobno s radnim iskustvom (najmanje 1 000 sati), ili se pohađa redovito (najmanje jednu godinu).

Njemačke vlasti dostavljaju Komisiji i drugim državama članicama popis tečajeva osposobljavanja iz ovog Priloga.

U Nizozemskoj:

—

Regulirani tečajevi osposobljavanja u ukupnom trajanju od najmanje 15 godina, za koje je preduvjet uspješno završenih osam godina osnovnog obrazovanja i četiri godine općeg srednjeg obrazovanja („MAVO”) ili pripremnog strukovnog obrazovanja (VBO) ili općeg srednjeg obrazovanja višeg stupnja, i koji zahtijevaju završen trogodišnji ili četverogodišnji program na višoj školi za srednje strukovno osposobljavanje (MBO) sa završnim ispitom.

—

Regulirani tečajevi osposobljavanja u ukupnom trajanju od najmanje 16 godina, za koje je preduvjet uspješno završenih osam godina osnovnog obrazovanja i četiri godine najmanje pripremnog strukovnog obrazovanja (VBO) ili općeg srednjeg obrazovanja višeg stupnja, te koji zahtijevaju završen četverogodišnji stručni program sa sustavom naukovanja, koji se sastoji od najmanje jednog dana tjedno teoretske nastave na višoj školi i praktičnog osposobljavanja u centru za praktično osposobljavanje ili poduzeću sve ostale dane u tjednu, sa završnim ispitom na srednjem ili visokom stupnju.

Nizozemske vlasti dostavljaju Komisiji i drugim državama članicama popis tečajeva osposobljavanja iz ovog Priloga.

U Austriji:

—

Programi na višim strukovnim školama (Berufsbildende Höhere Schulen) i visokim obrazovnim ustanovama za poljoprivredu i šumarstvo (Höhere Land- und Forstwirtschaftliche Lehranstalten), uključujući posebne vrste (einschließlich der Sonderformen), čiju strukturu i razinu određuju zakon i drugi propisi.

Ovi programi traju ukupno najmanje 13 godina i uključuju pet godina strukovnog osposobljavanja koje završava završnim ispitom, čije je uspješno polaganje dokaz stručne osposobljenosti.

—

Programi u majstorskim školama (Meisterschulen), majstorskim razredima (Meisterklassen), industrijskim majstorskim školama (Werkmeisterschulen) ili građevinskim obrtničkim školama (Bauhandwerkerschulen), čiju strukturu i razinu određuju zakoni i drugi propisi.

Ovi programi traju ukupno najmanje 13 godina, uključujući devet godina obveznog obrazovanja, nakon kojeg slijedi najmanje trogodišnje strukovno osposobljavanje u specijaliziranoj školi ili najmanje trogodišnje osposobljavanje na poslu paralelno sa školovanjem u strukovnoj školi (Berufsschule), od kojih obje završavaju ispitom, a nadopunjavaju se uspješnim završavanjem najmanje trogodišnjeg tečaja osposobljavanja u majstorskoj školi (Meisterschule), majstorskom razredu (Meisterklassen), industrijskoj majstorskoj školi (Werkmeisterschule) ili građevinskoj obrtničkoj školi (Bauhandwerkerschule). U većini slučajeva ukupno školovanje traje najmanje 15 godina, uključujući razdoblja stjecanja radnog iskustva, koje ili prethodi tečajevima osposobljavanja u ovim ustanovama ili se odvija usporedno s izvanrednim tečajevima (najmanje 960 sati).

Austrijske vlasti dostavljaju Komisiji i drugim državama članicama popis tečajeva osposobljavanja iz ovog Priloga.

(1) Minimalno se trajanje može smanjiti sa tri na dvije godine ako osoba ima kvalifikaciju potrebnu za upis na fakultet („Abitur”), odnosno trinaest godina prethodnog obrazovanja i osposobljavanja, ili ako ima kvalifikaciju potrebnu za upis u „Fachhochschule” („Fachhochschulreife”), odnosno 12 godina obrazovanja i osposobljavanja.

PRILOG IV.

Djelatnosti povezane s kategorijama stručnih iskustava navedenim u člancima 17., 18. i 19.

Popis I.

Glavne skupine uključene u Direktivu 64/427/EEZ, kako je izmijenjena Direktivom 69/77/EEZ te direktivama 68/366/EEZ i 82/489/EEZ

1. Direktiva 64/427/EEZ

Glavna skupina	23	Proizvodnja tekstila
	232	Proizvodnja i obrada tekstilnih materijala na strojevima za vunu
	233	Proizvodnja i obrada tekstilnih materijala na strojevima za pamuk
	234	Proizvodnja i obrada tekstilnih materijala na strojevima za svilu
	235	Proizvodnja i obrada tekstilnih materijala na strojevima za lan i konoplju
	236	Industrije drugih tekstilnih vlakana (juta, čvrsta vlakna itd.), užad
	237	Proizvodnja pletenih i kačkanih proizvoda
	238	Oplemenjivanje tekstila
	239	Druga tekstilna industrija
Glavna skupina	24	Proizvodnja obuće, drugih odjevnih predmeta i posteljine
	241	Strojna proizvodnja obuće (osim od gume ili drva)
	242	Ručna proizvodnja ili popravak obuće
	243	Proizvodnja odjevnih predmeta (osim krzna)
	244	Proizvodnja madraca i posteljine
	245	Industrija kože i krzna
Glavna skupina	25	Proizvodnja i prerada drva i pluta, osim proizvodnje namještaja
	251	Piljenje i industrijska priprema drva
	252	Proizvodnja drvenih poluproizvoda
	253	Serijska proizvodnja drvenih građevinskih komponenata, uključujući podove
	254	Proizvodnja drvenih kontejnera
	255	Proizvodnja drugih drvenih proizvoda (osim namještaja)
Glavna skupina	26	260 Proizvodnja drvenog namještaja
Glavna skupina	27	Proizvodnja papira i papirnatih proizvoda
	271	Proizvodnja pulpe, papira i kartona
	272	Obrada papira i kartona te proizvodnja artikala od pulpe
Glavna skupina	28	280 Tiskarstvo, izdavaštvo i srodne industrije
Glavna skupina	29	Kožna industrija
	291	Pogoni za štavljenje i obradu kože
	292	Proizvodnja kožnih proizvoda
Prijašnja glavna skupina	30	Proizvodnja gumenih i plastičnih proizvoda, te proizvoda od umjetnih vlakana i škroba
	301	Obrada gume i azbesta
	302	Obrada plastičnih materijala
	303	Proizvodnja umjetnih vlakana
Prijašnja glavna skupina	31	Kemijska industrija
	311	Proizvodnja kemijskih sirovina i njihova daljnja prerada
	312	Specijalizirana proizvodnja kemijskih proizvoda uglavnom za industrijske i poljoprivredne svrhe (uključujući proizvodnju masti i ulja biljnog ili životinjskog podrijetla iz skupine ISIC 312)
	313	Specijalizirana proizvodnja kemijskih proizvoda uglavnom za kućnu ili uredsku upotrebu [isključujući proizvodnju medicinskih i farmaceutskih proizvoda (prijašnja skupina ISIC 319)]
Glavna skupina	32	320 Naftna industrija
Glavna skupina	33	Proizvodnja nemetalnih mineralnih proizvoda
	331	Proizvodnja građevinskih glinenih proizvoda
	332	Proizvodnja stakla i staklenih proizvoda
	333	Proizvodnja keramičkih proizvoda, uključujući vatrostalne proizvode
	334	Proizvodnja cementa, vapna i žbuke
	335	Proizvodnja građevinskog materijala od betona, cementa i žbuke
	339	Obrada kamena i proizvodnja drugih nemetalnih mineralnih proizvoda
Glavna skupina	34	Proizvodnja i primarna transformacija neobojenih i obojenih metala
	341	Industrija željeza i čelika (kako je definirano u Ugovoru o EZUČ-u, uključujući koksare integrirane u čeličane)
	324	Proizvodnja čeličnih cijevi
	343	Izvlačenje žica, hladno izvlačenje, hladno valjanje traka, hladno oblikovanje
	344	Proizvodnja i primarna transformacija obojenih metala
	345	Ljevaonice obojenih i neobojenih metala
Glavna skupina	35	Proizvodnja metalnih proizvoda (osim strojeva i transportne opreme)
	351	Kovanje, teško utiskivanje i teško prešanje
	352	Sekundarna transformacija i površinska obrada
	353	Metalne konstrukcije
	354	Izrada kotlova, proizvodnja industrijskih posuda
	355	Proizvodnja oruđa i sredstava te gotovih metalnih proizvoda (osim električne opreme)
	359	Pomoćne aktivnosti strojarstva
Glavna skupina	36	Proizvodnja strojeva, osim električnih strojeva
	361	Proizvodnja poljoprivrednih strojeva i traktora
	362	Proizvodnja uredskih strojeva
	363	Proizvodnja alata za obradu metala i drugih strojnih alata te uređaja i dodataka za njih i za druge električne alate
	364	Proizvodnja tekstilnih strojeva i pribora, proizvodnja šivaćih strojeva
	365	Proizvodnja strojeva i opreme za industriju hrane i pića te za kemijsku industriju i druge srodne industrije
	366	Proizvodnja pogona i opreme za rudnike, ljevaonice željeza i čelika, te za građevinsku industriju; proizvodnja opreme s mehaničkim upravljanjem
	367	Proizvodnja transmisijske opreme
	368	Proizvodnja strojeva za druge specifične industrijske svrhe
	369	Proizvodnja drugih ne-električnih strojeva i opreme
Glavna skupina	37	Elektrotehnika
	371	Proizvodnja električnih žica i kablova
	372	Proizvodnja motora, generatora, transformatora, uklopnih/rasklopnih uređaja i druge slične opreme za snabdijevanje električnom energijom
	373	Proizvodnja električne opreme za izravnu komercijalnu upotrebu
	374	Proizvodnja telekomunikacijske opreme, mjernih instrumenata, drugih naprava za mjerenje i elektromedicinske opreme
	375	Proizvodnja elektroničke opreme, radio i televizijskih prijemnika, audio opreme
	376	Proizvodnja električnih aparata za kućnu upotrebu
	377	Proizvodnja svjetiljaka i opreme za rasvjetu
	378	Proizvodnja baterija i akumulatora
	379	Popravljanje, sklapanje i stručna instalacija električne opreme
Prijašnja glavna skupina	38	Proizvodnja opreme za transport
	383	Proizvodnja motornih vozila i njihovih dijelova
	384	Popravljanje motornih vozila, motocikala i bicikala
	385	Proizvodnja motocikala, bicikala i njihovih dijelova
	389	Proizvodnja opreme za transport koja nije klasificirana negdje drugdje
Glavna skupina	39	Razne proizvodne industrije
	391	Proizvodnja preciznih instrumenata te mjernih i kontrolnih instrumenata
	392	Proizvodnja medicinsko-kirurških instrumenata i opreme te ortopedskih pomagala (osim ortopedske obuće)
	393	Proizvodnja fotografske i optičke opreme
	394	Proizvodnja i popravak ručnih i drugih satova
	395	Proizvodnja dragulja i plemenitih metala
	396	Proizvodnja i popravak glazbenih instrumenata
	397	Proizvodnja igara, igračaka, sportske i atletičarske opreme
	399	Druge proizvodne industrije
Glavna skupina	40	Građevina
	400	Građevinarstvo (ne-specijalizirano); rušenje
	401	Izgradnja zgrada (stambenih ili drugih)
	402	Građevinarstvo: izgradnja cesta, mostova, željezničkih pruga itd.
	403	Montaža
	404	Dekoriranje i završni radovi

2. Direktiva 68/366/EEZ

Glavna skupina	20A	200 Industrija za proizvodnju životinjskih i biljnih masti i ulja
	20B	Prehrambena industrija (osim industrije pića)
	201	Klaonice, priprema i konzerviranje mesa
	202	Industrija mlijeka i mliječnih proizvoda
	203	Konzerviranje voća i povrća
	204	Konzerviranje ribe i drugih plodova mora
	205	Proizvodnja mlinarskih proizvoda
	206	Proizvodnja pekarskih proizvoda, uključujući dvopek i prepečenac
	207	Industrija šećera
	208	Proizvodnja kakaa, čokolade i slatkiša
	209	Proizvodnja različitih prehrambenih proizvoda
Glavna skupina	21	Industrija pića
	211	Proizvodnja etilnog alkohola fermentacijom, proizvodnja kvasca i alkoholnih pića
	212	Proizvodnja vina i drugih alkoholnih pića bez slada
	213	Varenje piva i proizvodnja slada
	214	Industrija bezalkoholnih pića i gazirane vode
	prije 30	Proizvodnja gumenih proizvoda, plastičnih materijala, umjetnih i sintetičnih vlakana te proizvoda od škroba
	304	Proizvodnja proizvoda od škroba

3. Direktiva 82/489/EEZ

prije 855

Frizerski saloni (isključujući usluge pedikure i strukovne škole za kozmetičare)

Lista II.

Glavne skupine iz direktiva 75/368/EEZ, 75/369/EEZ i 82/470/EEZ

1. Direktiva 75/368/EEZ (djelatnosti iz članka 5. stavka 1.)

prije 04	Ribolov
prije 04	043	Ribolov na kopnenim vodama
prije 38	Proizvodnja transportne opreme
	381	Izgradnja i popravak brodova
	382	Proizvodnja željezničke opreme
	386	Proizvodnja zrakoplova (uključujući opremu prostora)
prije 71	Aktivnosti povezane s transportom i druge aktivnosti koje nisu povezane s transportom a spadaju u sljedeće skupine:
	prije 711	Usluga spavaćih kola i vagon-restorana; održavanje željezničkog voznog parka u hangarima; čišćenje vagona
	prije 712	Održavanje voznog parka za gradski, prigradski i međugradski putnički promet
	prije 713	Održavanje voznog parka za ostale oblike kopnenog putničkog prometa (kao što su automobili, autobusi, taksiji)
	prije 714	Rad i održavanje pomoćnih službi za cestovni promet (kao što su ceste, tuneli i naplatne postaje, skladišta robe, parkirališta, hangari za autobuse i tramvaje)
	Prije 716	Aktivnosti povezane s transportom kopnenim vodama (kao što su rad i održavanje vodenih putova, luka i drugih objekata za transport kopnenim vodama; usluge tegljenja i navođenja u lukama, postavljanje plutača, utovar i istovar plovila i druge slične aktivnosti kao što su spašavanje brodova, tegljenje i rad spremišta za čamce)
73	Komunikacije: poštanske usluge i telekomunikacije
Prije 85	Osobne usluge
	854	Praonice rublja i usluge pranja rublja, kemijsko čišćenje i bojanje
	prije 856	Fotografski ateljei: portreti i komercijalno fotografiranje, osim novinarskih fotografa
	prije 859	Osobne usluge koje nisu nigdje drugdje klasificirane (samo održavanje i čišćenje zgrada ili boravišnih prostora)

2. Direktiva 75/369/EEZ (članak 6.: kada se djelatnost smatra industrijskom ili maloobrtničkom)

Sljedeće pokretne djelatnosti:

(a)

kupovina i prodaja robe:

—	kojom se bave trgovački putnici, ulični prodavači ili prodavači po kućama (prije ISIC skupina 612),

—	na pokrivenim tržnicama, osim onih koji imaju stalne fiksne štandove, i na otvorenim tržnicama;

(b)	djelatnosti na koje se odnose već usvojene prijelazne mjere, koje izričito isključuju ili ne spominju obavljanje takvih djelatnosti na pokretnoj osnovi.

3. Direktiva 82/470/EEZ (članak 6. stavci 1. i 3.)

Ove djelatnosti uključuju posebno:

—	organiziranje, ponudu za prodaju i prodaju, izravno ili komisiono, pojedinačno ili skupno putovanja ili boravka (prijevoz, smještaj, hrana, izleti itd.), bez obzira na razloge putovanja (članak 2. točka (B) (a)),

—

posredovanje između ponuđača različitih metoda transporta i osoba koje otpremaju ili primaju robu, ili obavljanje srodnih djelatnosti:

(aa)	sklapanjem ugovora s prijevoznikom u ime naručitelja;

(bb)	izborom načina transporta, poduzeća i rute koji se smatraju najpovoljnijim za naručitelja;

(cc)	organiziranjem tehničkih aspekata transporta (npr. pakiranje potrebno za prijevoz); izvođenjem različitih poslova povezanih s transportom (npr. osiguravanje zaliha leda za rashladna kola);

(dd)	obavljanjem formalnosti povezanih s transportom, kao što je priprema teretnog lista; sabiranjem i raspršivanjem pošiljaka;

(ee)	koordiniranjem različitih faza transporta, osiguravanjem tranzita, ponovne otpreme, prekrcaja i drugih završnih radnji;

(ff)

organiziranjem vozarine i prijevoznika te prijevoznih sredstava za osobe koje otpremaju robu ili je primaju:

—	procjena transportnih troškova i provjera detaljnih obračuna,

—	poduzimanje određenih privremenih ili trajnih mjera u ime i za račun brodara ili pomorskog prijevoznika (s lučkim vlastima, trgovcima brodskih potrepština itd.).

(Djelatnosti navedene u članku 2. točkama (A)(a), (b) i (d)).

Popis III.

Direktive 64/222/EEZ, 68/364/EEZ, 68/368/EEZ, 75/368/EEZ, 75/369/EEZ, 70/523/EEZ i 82/470/EEZ

1. Direktiva 64/222/EEZ

1.	Djelatnosti samozaposlenih osoba u veletrgovini, osim veletrgovine medicinskih i farmaceutskih proizvoda, toksičnih proizvoda i patogenih supstanci te ugljena (prijašnja skupina 611).

2.	Profesionalne djelatnosti posrednika, kojeg je jedna ili više osoba ovlastila i uputila da u njihovo ime i za njihov račun pregovara ili sklapa trgovačke poslove.

3.	Profesionalne djelatnosti posrednika koji, iako nema takvih trajnih uputa, povezuje osobe koje žele izravno međusobno sklapati poslove, organizira njihove trgovačke poslove ili pomaže pri njihovom izvođenju.

4.	Profesionalne djelatnosti posrednika koji samostalno sklapa trgovačke poslove za druge.

5.	Profesionalne djelatnosti posrednika koji za druge obavlja veleprodaju putem dražbe.

6.	Profesionalne djelatnosti posrednika koji pribavlja narudžbe hodajući od vrata do vrata.

7.	Obavljanje usluga posrednika, kao profesionalne djelatnosti, kojeg zapošljava jedno ili više trgovačkih, industrijskih ili malo-obrtničkih poduzeća.

2. Direktiva 68/364/EEZ)

Prijašnja ISIC skupina 612: Maloprodaja

Isključene djelatnosti:

012	Davanje poljoprivrednih strojeva u najam
640	Nekretnine, davanje imanja u najam
713	Davanje automobila, kočija i konja u najam
718	Davanje željezničkih vagona i kola u najam
839	Davanje strojeva u najam poslovnim poduzećima
841	Rezerviranje sjedala u kinematografima i davanje kinematografskih filmova u najam
842	Rezerviranje kazališnih sjedala i davanje kazališne opreme u najam
843	Iznajmljivanje čamaca, bicikala i automata za igre ili igre na sreću
853	Iznajmljivanje opremljenih soba
854	Iznajmljivanje oprane posteljine
859	Iznajmljivanje odjeće

3. Direktiva 68/368/EEZ

Prijašnja ISIC glavna skupina 85

1.	Restorani, kavane, taverne i druga mjesta gdje se jede i pije (ISIC skupina 852).
2.	Hoteli, prenoćišta, kampovi i druga mjesta za smještaj (ISIC skupina 853).

4. Direktiva 75/368/EEZ (članak 7.)

prije 62

Banke i druge financijske ustanove

prije 620

Poduzeća za kupovinu patenta i licenciranje

prije 71

Prijevoz

prije 713

Cestovni putnički prijevoz, isključujući prijevoz motornim vozilima

prije 719

Cjevovodni transport tekućeg ugljikovodika i drugih tekućih kemijskih proizvoda

prije 82

Javne usluge

827

Knjižnice, muzeji, botanički i zoološki vrtovi

prije 84

Rekreativne usluge

843

Rekreativne usluge koje nisu drugdje klasificirane:

—	Sportske aktivnosti (sportski tereni, organiziranje sportskih događaja itd.) osim aktivnosti sportskih instruktora

—	Igre (konjušnice trkaćih konja, površine za igre, utrke itd.)

—	Druge rekreativne usluge (cirkusi, zabavni parkovi i druga zabavišta)

prije 85

Osobne usluge

prije 851

Usluge za kućanstvo

prije 855

Kozmetički saloni i usluge manikiranja, isključujući usluge pedikera i stručne škole za osposobljavanje kozmetičara i frizera

prije 859

Osobne usluge koje nisu drugdje klasificirane, osim sportskih i paramedicinskih masera i gorskih vodiča, podijeljene u sljedeće skupine:

—	Dezinfekcija i kontrola nametnika

—	Iznajmljivanje odjeće i skladištenje

—	Ženidbene agencije i slične usluge

—	Astrologija, proricanje sudbine i slično

—	Sanitarne usluge i srodne djelatnosti

—	Pogrebne usluge i održavanje groblja

—	Putni pratitelji i turistički vodiči-prevoditelji

5. Direktiva 75/369/EEZ (članak 5.)

Sljedeće pokretne djelatnosti:

(a)

kupovina i prodaja robe:

—	kojom se bave trgovački putnici, ulični prodavači ili prodavači po kućama (prije ISIC skupina 612),

—	na pokrivenim tržnicama, osim onih koji imaju stalne fiksne štandove, i na otvorenim tržnicama.;

(b)	djelatnosti na koje se odnose već usvojene prijelazne mjere, koje izričito isključuju ili ne spominju obavljanje takvih djelatnosti na pokretnoj osnovi.

6. Direktiva 70/523/EEZ

Djelatnosti samozaposlenih osoba u veletrgovini ugljena i djelatnosti posrednika u trgovini ugljenom (prijašnja skupina 6112 nomenklature ISIC).

7. Direktiva 82/470/EEZ (članak 6. stavak 2.)

(Djelatnosti navedene u članku 2. točkama (A)(c) i (e), točki (B) (b), točki (C) i točki (D)).

Ove djelatnosti uključuju posebno:

—	davanje u najam željezničkih kola ili vagona za prijevoz osoba ili roba,

—	obavljanje posredništva u prodaji, kupnji ili iznajmljivanju brodova,

—	organiziranje, pregovaranje i sklapanje ugovora za prijevoz emigranata,

—	primanje svih deponiranih predmeta i roba, pod carinskim nadzorom ili ne, u ime deponenta u skladištima, skladištima namještaja, hladnjačama, silosima itd.,

—	pribavljanje potvrde o deponiranim predmetima ili robama za deponenta,

—	osiguravanje tora, hrane za životinje i prodajnih prstena za stoku koja je privremeno smještena dok čeka na prodaju ili dok je u tranzitu na tržište ili s njega,

—	provođenje pregleda ili tehničke ocjene motornih vozila,

—	mjerenje, vaganje i kalibriranje roba.

PRILOG V.

Priznavanje na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja

V.1. DOKTOR MEDICINE

5.1.1. Dokaz o formalnoj osposobljenosti za liječnika s osnovnom medicinskom osposobljenosti

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Tijelo koje dodjeljuje dokaz o kvalifikacijama

Svjedodžba priložena uz dokaz o kvalifikacijama

Referentni datum

België/Belgique/Belgien

Diploma van arts/Diplôme de docteur en médecine

—	Les universités/De universiteiten

—	Le Jury compétent d’enseignement de la Communauté française/De bevoegde Examencommissie van de Vlaamse Gemeenschap

20. prosinca 1976.

Česká republika

Diplom o ukončení studia ve studijním programu všeobecné lékařství (doktor medicíny, MUDr.)

Lékářská fakulta univerzity v České republice

—	Vysvědčení o státní rigorózní zkoušce

1. svibnja 2004.

Danmark

Bevis for bestået lægevidenskabelig Embedseksamen

Medicinsk universitetsfakultet

—	Autorisation som læge, udstedt af Sundhedsstyrelsenog

—	Tilladelse til selvstćndigt virke som læge (dokumentation for gennemført praktisk uddannelse), udstedt af Sundhedsstyrelsen

20. prosinca 1976.

Deutschland

—	Zeugnis über die Ärztliche Prüfung

—	Zeugnis über die Ärztliche Staatsprüfung und Zeugnis über die Vorbereitungszeit als Medizinalassistent, soweit diese nach den deutschen Rechtsvorschriften noch für den Abschluss der ärztlichen Ausbildung vorgesehen war

Zuständige Behörden

20. prosinca 1976.

Eesti

Diplom arstiteaduse őppekava läbimise kohta

Tartu Ülikool

1. svibnja 2004.

Ελλάς

Πτυχίο Iατρικής

—	Iατρική Σχολή Πανεπιστημίου,

—	Σχολή Επιστημών Υγείας, Τμήμα Iατρικής Πανεπιστ- ημίου

1. siječnja 1981.

Espańa

Título de Licenciado en Medicina y Cirugía

—	Ministerio de Educación y Cultura

—	El rector de una Universidad

1. siječnja 1986.

France

Diplôme d’Etat de docteur en médecine

Universités

20. prosinca 1976.

Ireland

Primary qualification

Competent examining body

Certificate of experience

20. prosinca 1976.

Italia

Diploma di laurea in medicina e Chirurgia

Università

Diploma di abilitazione all’esercizio della medicina e chirurgia

20. prosinca 1976.

Κύπρος

Πιστοποιητικό Εγγραφής Ιατρού

Ιατρικό Συμβούλιο

1. svibnja 2004.

Latvija

ārsta diploms

Universitātes tipa augstskola

1. svibnja 2004.

Lietuva

Aukštojo mokslo diplomas, nurodantis suteiktą gydytojo kvalifikaciją

Universitetas

Internatūros pažymejimas, nurodantis suteiktą medicinos gydytojo profesinę kvalifikaciją

1. svibnja 2004.

Luxembourg,

Diplôme d’Etat de docteur en médecine, chirurgie et accouchements

Jury d’examen d’Etat

Certificat de stage

20. prosinca 1976.

Magyarország

Általános orvos oklevél (doctor medicinae univer- sae, röv.: dr. med. univ.)

Egyetem

1. svibnja 2004.

Malta

Lawrja ta’ Tabib tal-Medi- cina u l-Kirurgija

Universita' ta’ Malta

Certifikat ta’ registrazzjoni mahrug mill-Kunsill Mediku

1. svibnja 2004.

Nederland

Getuigschrift van met goed gevolg afgelegd artsexamen

Faculteit Geneeskunde

20. prosinca 1976.

Österreich

1.	Urkunde über die Verleihung des akademischen Grades Doktor der gesamten Heilkunde (bzw. Doctor medicinae universae, Dr.med.univ.)

1.	Medizinische Fakultät einer Universität

1. siječnja 1994.

2.	Diplom über die spezifische Ausbildung zum Arzt für Allgemeinmedizin bzw. Facharztdiplom

2.	Österreichische Ärztekammer

Polska

Dyplom ukończenia studiów wyższych na kierunku lekarskim z tytułem „lekarza”

1.	Akademia Medyczna

2.	Uniwersytet Medyczny

3.	Collegium Medicum Uniwersytetu Jagiellońskiego

Lekarski Egzamin Państwowy

1. svibnja 2004.

Portugal

Carta de Curso de licenciatura em medicina

Universidades

Diploma comprovativo da conclusăo do internato geral emitido pelo Ministério da Saúde

1. siječnja 1986.

Slovenija

Diploma, s katero se podeljuje strokovni naslov „doktor medicine/doktorica medicine”

Univerza

1. svibnja 2004.

Slovensko

Vysokoškolský diplom o udelení akademického titulu „doktor medicíny” („MUDr.”)

Vysoká škola

1. svibnja 2004.

Suomi/Finland

Lääketieteen lisensiaatin tutkinto/Medicine licentiatexamen

—	Helsingin yliopisto/Helsingfors universitet

—	Kuopion yliopisto

—	Oulun yliopisto

—	Tampereen yliopisto

—	Turun yliopisto

Todistus lääkärin perusterveydenhuollon lisäkoulutuksesta/Examenbevis om tilläggsutbildning för läkare inom primärvĺrden

1. siječnja 1994.

Sverige

Läkarexamen

Universitet

Bevis om praktisk utbildning som utfärdas av Socialstyrelsen

1. siječnja 1994.

United Kingdom

Primary qualification

Competent examining body

Certificate of experience

20. prosinca 1976.

5.1.2. Dokaz o formalnoj osposobljenosti liječnika specijalista

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Tijelo koje dodjeljuje kvalifikacije

Referentni datum

België/Belgique/Belgien

Bijzondere beroepstitel van geneesheer-specialist/Titre professionnel particulier de médecin spécialiste

Minister bevoegd voor Volksgezondheid/Ministre de la Santé publique

20. prosinca 1976.

Česká republika

Diplom o specializaci

Ministerstvo zdravotnictví

1. svibnja 2004.

Danmark

Bevis for tilladelse til at betegne sig som speciallćge

Sundhedsstyrelsen

20. prosinca 1976.

Deutschland

Fachärztliche Anerkennung

Landesärztekammer

20. prosinca 1976.

Eesti

Residentuuri lőputunnistus eriarstiabi erialal

Tartu Ülikool

1. svibnja 2004.

Ελλάς

Τίτλος Iατρικής Ειδικότητας

1.	Νομαρχιακή Αυτοδιοίκηση

1. siječnja 1981.

Νομαρχία

Espańa

Título de Especialista

Ministerio de Educación y Cultura

1. siječnja 1986.

France

1.	Certificat d’études spéciales de médecine

1.	Universités

20. prosinca 1976.

2.	Attestation de médecin spécialiste qualifié

2.	Conseil de l’Ordre des médecins

3.	Certificat d’études spéciales de médecine

3.	Universités

4.	Diplôme d’études spécialisées ou spécialisation complémentaire qualifiante de médecine

4.	Universités

Ireland

Certificate of Specialist doctor

Competent authority

20. prosinca 1976.

Italia

Diploma di medico specialista

Universita

20. prosinca 1976.

Κύπρος

Πιστοποιητικό Αναγνώρισης Ειδικότητας

Ιατρικό Συμβούλιο

1. svibnja 2004.

Latvija

„Sertifikats”—kompetentu iestāžu izsniegts dokuments, kas apliecina, ka persona ir nokārtojusi sertifikācijas eksāmenu specialitātē

Latvijas Ārstu biedriba

Latvijas Arstniecības personu profesionālo organizāciju savieniba

1. svibnja 2004.

Lietuva

Rezidenturos pažymejimas, nurodantis suteiktą gydytojo specialisto profesinę kvalifikaciją

Universitetas

1. svibnja 2004.

Luxembourg

Certificat de médecin spécialiste

Ministre de la Santé publique

20. prosinca 1976.

Magyarország

Szakorvosi bizonyítvány

Az Egészségügyi, Szociális és Családügyi Minisztérium illetékes testülete

1. svibnja 2004.

Malta

Certifikat ta’ Specjalista Mediku

Kumitat ta’ Approvazzjoni dwar Specjalisti

1. svibnja 2004.

Nederland

Bewijs van inschrijving in een Specialistenregister

—	Medisch Specialisten Registratie Commissie (MSRC) van de Koninklijke Nederlandsche Maatschappij tot Bevordering der Geneeskunst

—	Sociaal-Geneeskundigen Registratie Commissie van de Koninklijke Nederlandsche Maatschappij tot Bevordering der Geneeskunst

20. prosinca 1976.

Österreich

Facharztdiplom

Österreichische Ärztekammer

1. siječnja 1994.

Polska

Dyplom uzyskania tytułu specjalisty

Centrum Egzaminów Medycznych

1. svibnja 2004.

Portugal

1.	Grau de assistente

1.	Ministério da Saúde

1. siječnja 1986.

2.	Titulo de especialista

2.	Ordem dos Médicos

Slovenija

Potrdilo o opravljenem specialističnem izpitu

1.	Ministrstvo za zdravje

1. svibnja 2004.

2.	Zdravniška zbornica Slovenije

Slovensko

Diplom o špecializácii

Slovenská zdravotnícka univerzita

1. svibnja 2004.

Suomi/Finland

Erikoislääkärin tutkinto/Specialläkarexamen

1.	Helsingin liopisto/Helsingfors universitet

1. siječnja 1994.

2.	Kuopion yliopisto

3.	Oulun yliopisto

4.	Tampereen yliopisto

5.	Turun yliopisto

Sverige

Bevis om specialkompetens som läkare, utfärdat av Socialstyrelsen

Socialstyrelsen

1. siječnja 1994.

United Kingdom

Certificate of Completion of specialist training

Competent authority

20. prosinca 1976.

5.1.3. Nazivi tečajeva osposobljavanja za specijalizacije u medicini

Država	Anesteziologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 3 godine	Opća kirurgija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Anesthésie-réanimation/Anesthesie reanimatie	Chirurgie/Heelkunde
Česká republika	Anesteziologie a resuscitace	Chirurgie
Danmark	Anćstesiologi	Kirurgi elsler kirurgiske sygdomme
Deutschland	Anästhesiologie	(Allgemeine) Chirurgie
Eesti	Anestesiologia	Üldkirurgia
Ελλάς	Αναισθησιολογία	Χειρουργική
Espańa	Anestesiología y Reanimación	Cirugía general y del aparato digestivo
France	Anesthésiologie-Réanimation chirurgicale	Chirurgie générale
Ireland	Anaesthesia	General surgery
Italia	Anestesia e rianimazione	Chirurgia generale
Κύπρος	Αναισθησιολογία	Γενική Χειρουργική
Latvija	Anesteziologija un reanimatologija	Kirurgija
Lietuva	Anesteziologija reanimatologija	Chirurgija
Luxembourg	Anesthésie-réanimation	Chirurgie générale
Magyarország	Aneszteziológia és intenzív terápia	Sebészet
Malta	Anesteżija u Kura Intensiva	Kirurgija Generali
Nederland	Anesthesiologie	Heelkunde
Österreich	Anästhesiologie und Intensivmedizin	Chirurgie
Polska	Anestezjologia i intensywna terapia	Chirurgia ogólna
Portugal	Anestesiologia	Cirurgia geral
Slovenija	Anesteziologija, reanimatologija in perioperativna intenzivna medicina	Splošna kirurgija
Slovensko	Anestéziológia a intenzívna medicína	Chirurgia
Suomi/Finland	Anestesiologia ja tehohoito/Anestesiologi och intensivvĺrd	Yleiskirurgia/Allmän kirurgi
Sverige	Anestesi och intensivvĺrd	Kirurgi
United Kingdom	Anaesthetics	General surgery

Država	Neurokirurgija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina	Porodništvo i ginekologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Neurochirurgie	Gynécologie — obstétrique/Gynaecologie en verloskunde
Česká republika	Neurochirurgie	Gynekologie a porodnictví
Danmark	Neurokirurgi eller kirurgiske nervesygdomme	Gynćkologi og obstetrik eller kvindesygdomme og fřdselshjćlp
Deutschland	Neurochirurgie	Frauenheilkunde und Geburtshilfe
Eesti	Neurokirurgia	Sünnitusabi ja günekoloogia
Ελλάς	Νευροχειρουργική	Μαιευτική-Γυναικολογία
Espańa	Neurocirugía	Obstetricia y ginecología
France	Neurochirurgie	Gynécologie — obstétrique
Ireland	Neurosurgery	Obstetrics and gynaecology
Italia	Neurochirurgia	Ginecologia e ostetricia
Κύπρος	Νευροχειρουργική	Μαιευτική — Γυναικολογία
Latvija	Neirokirurgija	Ginekologija un dzemdniecība
Lietuva	Neurochirurgija	Akušerija ginekologija
Luxembourg	Neurochirurgie	Gynécologie — obstétrique
Magyarország	Idegsebészet	Szülészet-nőgyógyászat
Malta	Newrokirurgija	Ostetricja u Ginekologija
Nederland	Neurochirurgie	Verloskunde en gynaecologie
Österreich	Neurochirurgie	Frauenheilkunde und Geburtshilfe
Polska	Neurochirurgia	Położnictwo i ginekologia
Portugal	Neurocirurgia	Ginecologia e obstetricia
Slovenija	Nevrokirurgija	Ginekologija in porodništvo
Slovensko	Neurochirurgia	Gynekológia a pôrodníctvo
Suomi/Finland	Neurokirurgia/Neurokirurgi	Naistentaudit ja synnytykset/Kvinnosjukdomar och förlossningar
Sverige	Neurokirurgi	Obstetrik och gynekologi
United Kingdom	Neurosurgery	Obstetrics and gynaecology

Država	Opća (interna) medicina Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina	Oftalmologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 3 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Médecine interne/Inwendige geneeskunde	Ophtalmologie/Oftalmologie
Česká republika	Vnitřní lékařství	Oftalmologie
Danmark	Intern medicin	Oftalmologi eller řjensygdomme
Deutschland	Innere Medizin	Augenheilkunde
Eesti	Sisehaigused	Oftalmoloogia
Ελλάς	Παθολογία	Οφθαλμολογία
Espańa	Medicina interna	Oftalmología
France	Médecine interne	Ophtalmologie
Ireland	General medicine	Ophthalmic surgery
Italia	Medicina interna	Oftalmologia
Κύπρος	Παθολογία	Οφθαλμολογία
Latvija	Internā medicīna	Oftalmologija
Lietuva	Vidaus ligos	Oftalmologija
Luxembourg	Médecine interne	Ophtalmologie
Magyarország	Belgyógyászat t	Szemésze
Malta	Medicina Interna	Oftalmologija
Nederland	Interne geneeskunde	Oogheelkunde
Österreich	Innere Medizin	Augenheilkunde und Optometrie
Polska	Choroby wewnętrzne	Okulistyka
Portugal	Medicina interna	Oftalmologia
Slovenija	Interna medicina	Oftalmologija
Slovensko	Vnútorné lekárstvo	Oftalmológia
Suomi/Finland	Sisätaudit/Inre medicin	Silmätaudit/Ögonsjukdomar
Sverige	Internmedicin	Ögonsjukdomar (oftalmologi)
United Kingdom	General (internal) medicine	Ophthalmology

Država	Otorinolaringologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 3 godine	Pedijatrija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Oto-rhino-laryngologie/Otorhinolaryngologie	Pédiatrie/Pediatrie
Česká republika	Otorinolaryngologie	Dětské lékařství
Danmark	Oto-rhino-laryngologi eller řre-nćse-halssygdomme	Pćdiatri eller sygdomme hos břrn
Deutschland	Hals-Nasen-Ohrenheilkunde	Kinder- und Jugendmedizin
Eesti	Otorinolarüngoloogia	Pediaatria
Ελλάς	.τορινολαρυγγολογία	Παιδιατρική
Espańa	Otorrinolaringología	Pediatría y sus áreas específicas
France	Oto-rhino-laryngologie	Pédiatrie
Ireland	Otolaryngology	Paediatrics
Italia	Otorinolaringoiatria	Pédiatria
Κύπρος	.τορινολαρυγγολογία	Παιδιατρική
Latvija	Otolaringologija	Pediatrija
Lietuva	Otorinolaringoloģija	Vaikų ligos
Luxembourg	Oto-rhino-laryngologie	Pédiatrie
Magyarország	Fül-orr-gégegyógyászat	Csecsemő- és gyermekgyógyászat
Malta	Otorinolaringologija	Pedjatrija
Nederland	Keel-, neus- en oorheelkunde	Kindergeneeskunde
Österreich	Hals-, Nasen- und Ohrenkrankheiten	Kinder- und Jugendheilkunde
Polska	Otorynolaryngologia	Pediatria
Portugal	Otorrinolaringologia	Pediatria
Slovenija	Otorinolaringológija	Pediatrija
Slovensko	Otorinolaryngológia	Pediatria
Suomi/Finland	Korva-, nenä- ja kurkkutaudit/Öron-, näs- och halssjukdomar	Lastentaudit/Barnsjukdomar
Sverige	Öron-, näs- och halssjukdomar (oto-rhino-laryngologi)	Barn- och ungdomsmedicin
United Kingdom	Otolaryngology	Paediatrics

Država	Pulmologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Urologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Pneumologie	Urologie
Česká republika	Tuberkulóza a respirační nemoci	Urologie
Danmark	Medicinske lungesygdomme	Urologi eller urinvejenes kirurgiske sygdomme
Deutschland	Pneumologie	Urologie
Eesti	Pulmonoloogia	Uroloogia
Ελλάς	Φυματιολογία- Πνευμovολογία	Ουρολογία
Espańa	Neumología	Urología
France	Pneumologie	Urologie
Ireland	Respiratory medicine	Urology
Italia	Malattie dell’apparato respiratorio	Urologia
Κύπρος	Πνευμονολογία — Φυματιολογία	Ουρολογία
Latvija	Ftiziopneimonoloģija	Uroloģija
Lietuva	Pulmonologija	Urologija
Luxembourg	Pneumologie	Urologie
Magyarország	Tüdőgyógyászat	Urológia
Malta	Medicina Respiratorja	Urologija
Nederland	Longziekten en tuberculose	Urologie
Österreich	Lungenkrankheiten	Urologie
Polska	Choroby płuc	Urologia
Portugal	Pneumologia	Urologia
Slovenija	Pnevmologija	Urologija
Slovensko	Pneumológia a ftizeológia	Urológia
Suomi/Finland	Keuhkosairaudet ja allergologia/Lungsjukdomar och allergologi	Urologia/Urologi
Sverige	Lungsjukdomar (pneumologi)	Urologi
United Kingdom	Respiratory medicine	Urology

Država	Ortopedija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina	Patološka anatomija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Chirurgie orthopédique/Orthopedische heelkunde	Anatomie pathologique/Pathologische anatomie
Česká republika	Ortopedie	Patologická anatomie
Danmark	Ortopćdisk kirurgi	Patologisk anatomi eller vćvs- og celleundersřgelser
Deutschland	Orthopädie (und Unfallchirurgie)	Pathologie
Eesti	Ortopeedia	Patoloogia
Ελλάς	Ορθοπεδική	Παθολογική Ανατομική
Espańa	Cirugía ortopédica y traumatología	Anatomía patológica
France	Chirurgie orthopédique et traumatologie	Anatomie et cytologie pathologiques
Ireland	Trauma and orthopaedic surgery	Histopathology
Italia	Ortopedia e traumatologia	Anatomia patologica
Κύπρος	Ορθοπεδική	Παθολογοανατομία — Ιστολογία
Latvija	Traumatoloģija un ortopēdija	Patoloģija
Lietuva	Ortopedija traumatologija	Patologija
Luxembourg	Orthopédie	Anatomie pathologique
Magyarország	Ortopédia	Patológia
Malta	Kirurgija Ortopedika	Istopatologija
Nederland	Orthopedie	Pathologie
Österreich	Orthopädie und Orthopädische Chirurgie	Pathologie
Polska	Ortopedia i traumatologia narządu ruchu	Patomorfologia
Portugal	Ortopedia	Anatomia patologica
Slovenija	Ortopedska kirurgija	Anatomska patologija in citopatologija
Slovensko	Ortopédia	Patologická anatómia
Suomi/Finland	Ortopedia ja traumatologia/Ortopedi och traumatologi	Patologia/Patologi
Sverige	Ortopedi	Klinisk patologi
United Kingdom	Trauma and orthopaedic surgery	Histopathology

Država	Neurologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Psihijatrija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Neurologie	Psychiatrie de l’adulte/Volwassen psychiatrie
Česká republika	Neurologie	Psychiatrie
Danmark	Neurologi eller medicinske nervesygdomme	Psykiatri
Deutschland	Neurologie	Psychiatrie und Psychotherapie
Eesti	Neuroloogia	Psühhiaatria
Ελλάς	Νευρολογία	Ψυχιατρική
Espańa	Neurología	Psiquiatría
France	Neurologie	Psychiatrie
Ireland	Neurology	Psychiatry
Italia	Neurologia	Psichiatria
Κύπρος	Νευρολογία	Ψυχιατρική
Latvija	Neiroloģija	Psihiatrija
Lietuva	Neurologija	Psichiatrija
Luxembourg	Neurologie	Psychiatrie
Magyarország	Neurológia	Pszichiátria
Malta	Newrologija	Psikjatrija
Nederland	Neurologie	Psychiatrie
Österreich	Neurologie	Psychiatrie
Polska	Neurologia	Psychiatria
Portugal	Neurologia	Psiquiatria
Slovenija	Nevrologija	Psihiatrija
Slovensko	Neurológia	Psychiatria
Suomi/Finland	Neurologia/Neurologi	Psykiatria/Psykiatri
Sverige	Neurologi	Psykiatri
United Kingdom	Neurology	General psychiatry

Država	Dijagnostička radiologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Radioterapija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
Belgique/België/Belgien	Radiodiagnostic/Röntgendiagnose	Radiothérapie-oncologie/Radiotherapie-oncologie
Česká republika	Radiologie a zobrazovací metody	Radiační onkologie
Danmark	Diagnostik radiologi eller rřntgenundersřgelse	Onkologi
Deutschland	(Diagnostische) Radiologie	Strahlentherapie
Eesti	Radioloogia	Onkoloogia
Ελλάς	Ακτινοδιαγνωστική	Ακτινοθεραπευτική — Ογκολογία
Espańa	Radiodiagnóstico	Oncología radioterápica
France	Radiodiagnostic et imagerie médicale	Oncologie radiothérapique
Ireland	Diagnostic radiology	Radiation oncology
Italia	Radiodiagnostica	Radioterapia
Κύπρος	Ακτινολογία	Ακτινοθεραπευτική Ογκολογία
Latvija	Diagnostiskā radioloģija	Terapeitiskā radioloģija
Lietuva	Radiologija	Onkologija radioterapija
Luxembourg	Radiodiagnostic	Radiothérapie
Magyarország	Radiológia	Sugárterápia
Malta	Radjologija	Onkologija u Radjoterapija
Nederland	Radiologie	Radiotherapie
Österreich	Medizinische Radiologie-Diagnostik	Strahlentherapie – Radioonkologie
Polska	Radiologia i diagnostyka obrazowa	Radioterapia onkologiczna
Portugal	Radiodiagnóstico	Radioterapia
Slovenija	Radiologija	Radioterapija in onkologija
Slovensko	Rádiológia	Radiačná onkológia
Suomi/Finland	Radiologia/Radiologi	Syöpätaudit/Cancersjukdomar
Sverige	Medicinsk radiologi	Tumörsjukdomar (allmän onkologi)
United Kingdom	Clinical radiology	Clinical oncology

Država	Plastična kirurgija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina	Klinička biologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
Belgique/België/Belgien	Chirurgie plastique, reconstructrice et esthétique/Plastische, reconstructieve en esthetische heelkunde	Biologie clinique/Klinische biologie
Česká republika	Plastická chirurgie
Danmark	Plastikkirurgi
Deutschland	Plastische (und Ästhetische) Chirurgie
Eesti	Plastika- ja rekonstruktiivkirurgia	Laborimeditsiin
Ελλάς	Πλαστική Χειρουργική	Χειρουργική Θώρακος
Espańa	Cirugía plástica, estética y reparadora	Análisis clínicos
France	Chirurgie plastique, reconstructrice et esthétique	Biologie médicale
Ireland	Plastic, reconstructive and aesthetic surgery
Italia	Chirurgia plastica e ricostruttiva	Patologia clinica
Κύπρος	Πλαστική Χειρουργική
Latvija	Plastiska kirurgija
Lietuva	Plastine ir rekonstrukcine chirurgija	Laboratorine medicina
Luxembourg	Chirurgie plastique	Biologie clinique
Magyarország	Plasztikai (égési) sebészet	Orvosi laboratóriumi diagnosztika
Malta	Kirurgija Plastika
Nederland	Plastische Chirurgie
Österreich	Plastische Chirurgie	Medizinische Biologie
Polska	Chirurgia plastyczna	Diagnostyka laboratoryjna
Portugal	Cirurgia plástica e reconstrutiva	Patologia clínica
Slovenija	Plastična, rekonstrukcijska in estetska kirurgija
Slovensko	Plastická chirurgia	Laboratórna medicína
Suomi/Finland	Plastiikkakirurgia/Plastikkirurgi
Sverige	Plastikkirurgi
United Kingdom	Plastic surgery

Država

Mikrobiologija-bakteriologija

Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine

Biokemija

Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine

Naziv

België/Belgique/Belgien

Česká republika

Lékařská mikrobiologie

Klinická biochemie

Danmark

Klinisk mikrobiologi

Klinisk biokemi

Deutschland

Mikrobiologie (Virologie) und Infektionsepidemiologie

Laboratoriumsmedizin

Eesti

Ελλάς

1.	Iατρική Βιοπαθολογία

2.	Μικροβιολογία

Espańa

Microbiología y parasitología

Bioquímica clínica

France

Ireland

Microbiology

Chemical pathology

Italia

Microbiologia e virologia

Biochimica clinica

Κύπρος

Μικροβιολογία

Latvija

Mikrobiologija

Lietuva

Luxembourg

Microbiologie

Chimie biologique

Magyarország

Orvosi mikrobiológia

Malta

Mikrobijoloġija

Patoloġija Kimika

Nederland

Medische microbiologie

Klinische chemie

Österreich

Hygiene und Mikrobiologie

Medizinische und Chemische Labordiagnostik

Polska

Mikrobiologia lekarska

Portugal

Slovenija

Klinična mikrobiologija

Medicinska biokemija

Slovensko

Klinická mikrobiológia

Klinická biochémia

Suomi/Finland

Kliininen mikrobiologia/Klinisk mikrobiologi

Kliininen kemia/Klinisk kemi

Sverige

Klinisk bakteriologi

Klinisk kemi

United Kingdom

Medical microbiology and virology

Chemical pathology

Država	Imunologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Torakalna kirurgija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien		Chirurgie thoracique/Heelkunde op de thorax (1)
Česká republika	Alergologie a klinická imunologie	Kardiochirurgie
Danmark	Klinisk immunologi	Thoraxkirurgi eller brysthulens kirurgiske sygdomme
Deutschland		Thoraxchirurgie
Eesti		Torakaalkirurgia
Ελλάς		Χειρουργική Θώρακος
Espańa	Immunología	Cirugía torácica
France		Chirurgie thoracique et cardiovasculaire
Ireland	Immunology (clinical and laboratory)	Thoracic surgery
Italia		- Chirurgia toracica; Cardiochirurgia
Κύπρος	Ανοσολογία	Χειρουργική Θώρακος
Latvija	Imunologija	Torakālā ķirurģija
Lietuva		Krutines chirurgija
Luxembourg	Immunologie	Chirurgie thoracique
Magyarország	Allergológia és klinikai immunológia	Mellkassebészet
Malta	Immunologija	Kirurgija Kardjo-Toracika
Nederland		Cardio-thoracale chirurgie
Österreich	Immunologie
Polska	Immunologia kliniczna	Chirurgia klatki piersiowej
Portugal		Cirurgia cardiotorácica
Slovenija		Torakalna kirurgija
Slovensko	Klinická imunológia a alergológia	Hrudníková chirurgia
Suomi/Finland		Sydän-ja rintaelinkirurgia/Hjärt- och thoraxkirurgi
Sverige	Klinisk immunologi	Thoraxkirurgi
United Kingdom	Immunology	Cardo-thoracic surgery
Datumi stavljanja izvan snage u smislu članka 27. stavka 3.:

Država	Pedijatrijska kirurgija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina	Vaskularna kirurgija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien		Chirurgie des vaisseaux/Bloedvatenheelkunde (2)
Česká republika	Dětská chirurgie	Cévní chirurgie
Danmark		Karkirurgi eller kirurgiske blodkarsygdomme
Deutschland	Kinderchirurgie	Gefäßchirurgie
Eesti	Lastekirurgia	Kardiovaskulaarkirurgia
Ελλάς	Χειρουργική Παίδων	Αγγειοχειρουργική
Espańa	Cirugía pediátrica	Angiología y cirugía vascular
France	Chirurgie infantile	Chirurgie vasculaire
Ireland	Paediatric surgery
Italia	Chirurgia pediatrica	Chirurgia vascolare
Κύπρος	Χειρουργική Παίδων	Χειρουργική Αγγείων
Latvija	Bernu kirurgija	Asinsvadu ķirurģija
Lietuva	Vaiku chirurgija	Kraujagysliu chirurgija
Luxembourg	Chirurgie pédiatrique	Chirurgie vasculaire
Magyarország	Gyermeksebészet	Érsebészet
Malta	Kirurgija Pedjatrika	Kirurgija Vaskolari
Nederland
Österreich	Kinderchirurgie
Polska	Chirurgia dziecięca	Chirurgia naczyniowa
Portugal	Cirurgia pediátrica	Cirurgia vascular
Slovenija		Kardiovaskularna kirurgija
Slovensko	Detská chirurgia	Cievna chirurgia
Suomi/Finland	Lastenkirurgia/Barnkirurgi	Verisuonikirurgia/Kärlkirurgi
Sverige	Barn- och ungdomskirurgi
United Kingdom	Paediatric surgery
Datumi stavljanja izvan snage u smislu članka 27. stavka 3.:

Država	Kardiologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Gastroenterologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Cardiologie	Gastro-entérologie/Gastro-enterologie
Česká republika	Kardiologie	Gastroenterologie
Danmark	Kardiologi	Medicinsk gastroenterologi eller medicinske mavetarmsygdomme
Deutschland	Innere Medizin und Schwerpunkt Kardiologie	Innere Medizin und Schwerpunkt Gastroenterologie
Eesti	Kardioloogia	Gastroenteroloogia
Ελλάς	Καρδιολογία	Γαστρεντερολογία
Espańa	Cardiología	Aparato digestivo
France	Pathologie cardio-vasculaire	Gastro-entérologie et hépatologie
Ireland	Cardiology	Gastro-enterology
Italia	Cardiologia	Gastroenterologia
Κύπρος	Καρδιολογία	Γαστρεντερολογία
Latvija	Kardioloģija	Gastroenterologija
Lietuva	Kardiologija	Gastroenterologija
Luxembourg	Cardiologie et angiologie	Gastro-enterologie
Magyarország	Kardiológia	Gasztroenterológia
Malta	Kardjologija	Gastroenterologija
Nederland	Cardiologie	Leer van maag-darm-leverziekten
Österreich
Polska	Kardiologia	Gastrenterologia
Portugal	Cardiologia	Gastrenterologia
Slovenija		Gastroenterologija
Slovensko	Kardiológia	Gastroenterológia
Suomi/Finland	Kardiologia/Kardiologi	Gastroenterologia/Gastroenterologi
Sverige	Kardiologi	Medicinsk gastroenterologi och hepatologi
United Kingdom	Cardiology	Gastro-enterology

Država	Reumatologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Opća hematologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 3 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Rhumathologie/reumatologie
Česká republika	Revmatologie	Hematologie a transfúzní lékařství
Danmark	Reumatologi	Hæmatologi eller blodsygdomme
Deutschland	Innere Medizin und Schwerpunkt Rheumatologie	Innere Medizin und Schwerpunkt Hämatologie und Onkologie
Eesti	Reumatoloogia	Hematoloogia
Ελλάς	Ρευματολογία	Αιματολογία
Espańa	Reumatología	Hematología y hemoterapia
France	Rhumatologie
Ireland	Rheumatology)	Haematology (clinical and laboratory)
Italia	Reumatologia	Ematologia
Κύπρος	Ρευματολογία	Αιματολογία
Latvija	Reimatoloģija	Hematoloģija
Lietuva	Reumatologija	Hematologija
Luxembourg	Rhumatologie	Hématologie
Magyarország	Reumatológia	Haematológia
Malta	Rewmatologija	Ematologija
Nederland	Reumatologie
Österreich
Polska	Reumatologia	Hematologia
Portugal	Reumatologia	Imuno-hemoterapia
Slovenija
Slovensko	Reumatológia	Hematológia a transfúziológia
Suomi/Finland	Reumatologia/Reumatologi	Kliininen hematologia/Klinisk hematologi
Sverige	Reumatologi	Hematologi
United Kingdom	Rheumatology	Haematology

Država

Endokrinologija

Minimalno razdoblje osposobljavanja: 3 godine

Fizioterapija

Minimalno razdoblje osposobljavanja: 3 godine

Naziv

België/Belgique/Belgien

Médecine physique et réadaptation/Fysische geneeskunde en revalidatie

Česká republika

Endokrinologie

Rehabilitační a fyzikální medicína

Danmark

Medicinsk endokrinologi eller medicinske hormonsygdomme

Deutschland

Innere Medizin und Schwerpunkt Endokrinologie und Diabetologie

Physikalische und Rehabilitative Medizin

Eesti

Endokrinoloogia

Taastusravi ja füsiaatria

Ελλάς

Ενδοκρινολογία

Φυσική Iατρική και Αποκατάσταση

Espańa

Endocrinología y nutrición

Medicina física y rehabilitación

France

Endocrinologie, maladies métaboliques

Rééducation et réadaptation fonctionnelles

Ireland

Endocrinology and diabetes mellitus

Italia

Endocrinologia e malattie del ricambio

Medicina fisica e riabilitazione

Κύπρος

Ενδοκρινολογία

Φυσική Ιατρική και Αποκατάσταση

Latvija

Endokrinoloģija

Rehabilitoloģija Fiziskā rehabilitācija

Fizikālā medicīna

Lietuva

Endokrinologija

Fizinė medicina ir reabilitacija

Luxembourg

Endocrinologie, maladies du métabolisme et de la nutrition

Rééducation et réadaptation fonctionnelles

Magyarország

Endokrinológia

Fizioterápia

Malta

Endokrinoloġija u Dijabete

Nederland

Revalidatiegeneeskunde

Österreich

Physikalische Medizin

Polska

Endokrynologia

Rehabilitacja medyczna

Portugal

Endocrinologia

—

Fisiatria

—	Medicina física e de reabilitação

Slovenija

Fizikalna in rehabilitacijska medicina

Slovensko

Endokrinológia

Fyziatria, balneológia a liečebná rehabilitácia

Suomi/Finland

Endokrinologia/Endokrinologi

Fysiatria/Fysiatri

Sverige

Endokrina sjukdomar

Rehabiliteringsmedicin

United Kingdom

Endocrinology and diabetes mellitus

Država	Neuropsihijatrija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina	Dermatovenerologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 3 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Neuropsychiatrie (3)	Dermato-vénéréologie/Dermato-venerologie
Česká republika		Dermatovenerologie
Danmark		Dermato-venerologi eller hud- og kønssygdomme
Deutschland	Nervenheilkunde (Neurologie und Psychiatrie)	Haut- und Geschlechtskrankheiten
Eesti		Dermatoveneroloogia
Ελλάς	Νευρολογία — Ψυχιατρική	Δερματολογία — Αφροδισιολογία
Espańa		Dermatología médico-quirúrgica y venereología
France	Neuropsychiatrie (4)	Dermatologie et vénéréologie
Ireland
Italia	Neuropsichiatria (5)	Dermatologia e venerologia
Κύπρος	Νευρολογία — Ψυχιατρική	Δερματολογία — Αφροδισιολογία
Latvija		Dermatoloģija un veneroloģija
Lietuva		Dermatovenerologija
Luxembourg	Neuropsychiatrie (6)	Dermato-vénéréologie
Magyarország		Bőrgyógyászat
Malta		Dermato-venerejoloġija
Nederland	Zenuw- en zielsziekten (7)	Dermatologie en venerologie
Österreich	Neurologie und Psychiatrie	Haut- und Geschlechtskrankheiten
Polska		Dermatologia i wenerologia
Portugal		Dermatovenereologia
Slovenija		Dermatovenerologija
Slovensko	Neuropsychiatria	Dermatovenerológia
Suomi/Finland		Ihotaudit ja allergologia/Hudsjukdomar och allergologi
Sverige		Hud- och könssjukdomar
United Kingdom
Datumi stavljanja izvan snage u smislu članka 27. stavka 3.:

Država	Radiologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Dječja psihijatrija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien		Psychiatrie infanto-juvénile/Kinder- en jeugdpsychiatrie
Česká republika		Dětská a dorostová psychiatrie
Danmark		Børne- og ungdomspsykiatri
Deutschland	Radiologie	Kinder- und Jugendpsychiatrie und -psychotherapie
Eesti
Ελλάς	Ακτινολογία — Ραδιολογία	Παιδοψυχιατρική
Espańa	Electrorradiología
France	Electro-radiologie (8)	Pédo-psychiatrie
Ireland	Radiology (9)	Child and adolescent psychiatry
Italia	Radiologia	Neuropsichiatria infantile
Κύπρος		Παιδοψυχιατρική
Latvija		Bērnu psihiatrija
Lietuva		Vaikų ir paauglių psichiatrija
Luxembourg	Électroradiologie (10)	Psychiatrie infantile
Magyarország	Radiológia	Gyermek-és ifjúságpszichiátria
Malta
Nederland	Radiologie (11)
Österreich	Radiologie
Polska		Psychiatria dzieci i młodzieży
Portugal	Radiologia	Pedopsiquiatria
Slovenija		Otroška in mladostniška psihiatrija
Slovensko		Detská psychiatria
Suomi/Finland		Lastenpsykiatria/Barnpsykiatri
Sverige		Barn- och ungdomspsykiatri
United Kingdom		Child and adolescent psychiatry
Datumi stavljanja izvan snage u smislu članka 27. stavka 3.:

Država	Gerijatrija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Nefrologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien
Česká republika	Geriatrie	Nefrologie
Danmark	Geriatri eller alderdommens sygdomme	Nefrologi eller medicinske nyresygdomme
Deutschland		Innere Medizin und Schwerpunkt Nephrologie
Eesti		Nefroloogia
Ελλάς		Νεφρολογία
Espańa	Geriatría	Nefrología
France		Néphrologie
Ireland	Geriatric medicine	Nephrology
Italia	Geriatria	Nefrologia
Κύπρος	Γηριατρική	Νεφρολογία
Latvija		Nefroloģija
Lietuva	Geriatrija	Nefrologija
Luxembourg	Gériatrie	Néphrologie
Magyarország	Geriátria	Nefrológia
Malta	Ġerjatrija	Nefroloġija
Nederland	Klinische geriatrie
Österreich
Polska	Geriatria	Nefrologia
Portugal		Nefrologia
Slovenija		Nefrologija
Slovensko	Geriatria	Nefrológia
Suomi/Finland	Geriatria/Geriatri	Nefrologia/Nefrologi
Sverige	Geriatrik	Medicinska njursjukdomar (nefrologi)
United Kingdom	Geriatrics	Renal medicine

Država	Zarazne bolesti Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Medicina u zajednici Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien
Česká republika	Infekční lékařství	Hygiena a epidemiologie
Danmark	Infektionsmedicin	Samfundsmedicin
Deutschland		Öffentliches Gesundheitswesen
Eesti	Infektsioonhaigused
Ελλάς		Κοινωνική Iατρική
Espańa		Medicina preventiva y salud pública
France		Santé publique et médecine sociale
Ireland	Infectious diseases	Public health medicine
Italia	Malattie infettive	Igiene e medicina preventiva
Κύπρος	Λοιμώδη Νοσήματα	Υγειονολογία/Κοινοτική Ιατρική
Latvija	Infektologija
Lietuva	Infektologija
Luxembourg	Maladies contagieuses	Santé publique
Magyarország	Infektológia	Megelőző orvostan és népegészségtan
Malta	Mard Infettiv	Saħħa Pubblika
Nederland		Maatschappij en gezondheid
Österreich		Sozialmedizin
Polska	Choroby zakaźne	Zdrowie publiczne, epidemiologia
Portugal	Infecciologia	Saúde pública
Slovenija	Infektologija	Javno zdravlje
Slovensko	Infektológia	Verejné zdravotníctvo
Suomi/Finland	Infektiosairaudet/Infektionssjukdomar	Terveydenhuolto/Hälsovård
Sverige	Infektionssjukdomar	Socialmedicin
United Kingdom	Infectious diseases	Public health medicine

Država

Farmakologija

Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine

Medicina rada

Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine

Naziv

België/Belgique/Belgien

Médecine du travail/Arbeidsgeneeskunde

Česká republika

Klinická farmakologie

Pracovní lékařství

Danmark

Klinisk farmakologi

Arbejdsmedicin

Deutschland

Pharmakologie und Toxikologie

Arbeitsmedizin

Eesti

Ελλάς

Iατρική της Εργασίας

Espańa

Farmacología clínica

Medicina del trabajo

France

Médecine du travail

Ireland

Clinical pharmacology and therapeutics

Occupational medicine

Italia

Farmacologia

Medicina del lavoro

Κύπρος

Ιατρική της Εργασίας

Latvija

Arodslimības

Lietuva

Darbo medicina

Luxembourg

Médecine du travail

Magyarország

Klinikai farmakológia (üzemorvostan)

Foglalkozás-orvostan

Malta

Farmakoloġija Klinika u t-Terapewtika

Mediċina Okkupazzjonali

Nederland

—	Arbeid en gezondheid, bedrijfsgeneeskunde

—	Arbeid en gezondheid, verzekeringsgeneeskunde

Österreich

Pharmakologie und Toxikologie

Arbeits- und Betriebsmedizin

Polska

Farmakologia kliniczna

Medycyna pracy

Portugal

Medicina do trabalho

Slovenija

Medicina dela, prometa in športa

Slovensko

Klinická farmakológia

Pracovné lekárstvo

Suomi/Finland

Kliininen farmakologia ja lääkehoito/Klinisk farmakologi och läkemedelsbehandling

Työterveyshuolto/Företagshälsovård

Sverige

Klinisk farmakologi

Yrkes- och miljömedicin

United Kingdom

Clinical pharmacology and therapeutics

Occupational medicine

Država	Alergologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 3 godine	Nuklearna medicina Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien		Médecine nucléaire/Nucleaire geneeskunde
Česká republika	Alergologie a klinická imunologie	Nukleární medicína
Danmark	Medicinsk allergologi eller medicinske overfølsomhedssygdomme	Klinisk fysiologi og nuklearmedicin
Deutschland		Nuklearmedizin
Eesti
Ελλάς	Αλλεργιολογία	Πυρηνική Iατρική
Espańa	Alergología	Medicina nuclear
France		Médecine nucléaire
Ireland
Italia	Allergologia ed immunologia clinica	Medicina nucleare
Κύπρος	Αλλεργιολογία	Πυρηνική Ιατρική
Latvija	Alergoloģija
Lietuva	Alergologija ir klinikinė imunologija
Luxembourg		Médecine nucléaire
Magyarország	Allergológia és klinikai immunológia	Nukleáris medicina (izotóp diagnosztika)
Malta		Mediċina Nukleari
Nederland	Allergologie en inwendige geneeskunde	Nucleaire geneeskunde
Österreich		Nuklearmedizin
Polska	Alergologia	Medycyna nuklearna
Portugal	Imuno-alergologia	Medicina nuclear
Slovenija		Nuklearna medicina
Slovensko	Klinická imunológia a alergológia	Nukleárna medicína
Suomi/Finland		Kliininen fysiologia ja isotooppilääketiede/Klinisk fysiologi och nukleärmedicin
Sverige	Allergisjukdomar	Nukleärmedicin
United Kingdom		Nuclear medicine

Država	Maksilofacijalna kirurgija (osnovno medicinsko osposobljavanje) Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina
Država	Naziv
België/Belgique/Belgien
Česká republika	Maxilofaciální chirurgie
Danmark
Deutschland
Eesti
Ελλάς
Espańa	Cirugía oral y maxilofacial
France	Chirurgie maxillo-faciale et stomatologie
Ireland
Italia	Chirurgia maxillo-facciale
Κύπρος
Latvija	Mutes, sejas un žokļu ķirurģija
Lietuva	Veido ir žandikaulių chirurgija
Luxembourg	Chirurgie maxillo-faciale
Magyarország	Szájsebészet
Malta
Nederland
Österreich	Mund- Kiefer- und Gesichtschirurgie
Polska	Chirurgia szczekowo-twarzowa
Portugal	Cirurgia maxilo-facial
Slovenija	Maxilofaciálna kirurgija
Slovensko	Maxilofaciálna chirurgia
Suomi/Finland
Sverige
United Kingdom

Država	Biološka hematologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv
België/Belgique/Belgien
Česká republika
Danmark	Klinisk blodtypeserologi (12)
Deutschland
Eesti
Ελλάς
Espańa
France	Hématologie
Ireland
Italia
Κύπρος
Latvija
Lietuva
Luxembourg	Hématologie biologique
Magyarország
Malta
Nederland
Österreich
Polska
Portugal	Hematologia clinica
Slovenija
Slovensko
Suomi/Finland
Sverige
United Kingdom
Datumi stavljanja izvan snage u smislu članka 27. stavka 3.:

Država	Dentalna medicina Minimalno razdoblje osposobljavanja: 3 godine	Dermatologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien
Česká republika
Danmark
Deutschland
Eesti
Ελλάς
Espańa	Estomatología
France	Stomatologie
Ireland		Dermatology
Italia	Odontostomatologia (13)
Κύπρος
Latvija
Lietuva
Luxembourg	Stomatologie
Magyarország
Malta		Dermatologija
Nederland
Österreich
Polska
Portugal	Estomatologia
Slovenija
Slovensko
Suomi/Finland
Sverige
United Kingdom		Dermatology
Datumi stavljanja izvan snage u smislu članka 27. stavka 3.:

Država	Venerologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine	Tropska medicina Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien
Česká republika
Danmark
Deutschland
Eesti
Ελλάς
Espańa
France
Ireland	Genito-urinary medicine	Tropical medicine
Italia		Medicina tropicale
Κύπρος
Latvija
Lietuva
Luxembourg
Magyarország		Trópusi betegségek
Malta	Medicina Uro-ġenitali
Nederland
Österreich		Spezifische Prophylaxe und Tropenhygiene
Polska		Medycyna transportu
Portugal		Medicina tropical
Slovenija
Slovensko		Tropická medicína
Suomi/Finland
Sverige
United Kingdom	Genito-urinary medicine	Tropical medicine

Država	Gastroenterološka kirurgija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina	Traumatologija i hitna medicina Minimalno razdoblje osposobljavanja: 5 godina
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien	Chirurgie abdominale/Heelkunde op het abdomen (14)
Česká republika		Traumatologie Urgentní medicína
Danmark	Kirurgisk gastroenterologi eller kirurgiske mave-tarmsygdomme
Deutschland	Visceralchirurgie
Eesti
Ελλάς
Espańa	Cirugía del aparato digestivo
France	Chirurgie viscérale et digestive
Ireland		Emergency medicine
Italia	Chirurgia dell’apparato digerente
Κύπρος
Latvija
Lietuva	Abdominaline chirurgija
Luxembourg	Chirurgie gastro-entérologique
Magyarország		Traumatológia
Malta		Medicina tal-Accidenti u l-Emergenza
Nederland
Österreich
Polska		Medycyna ratunkowa
Portugal
Slovenija	Abdominalna kirurgija
Slovensko	Gastroenterologická chirurgia	Úrazová chirurgia Urgentná medicína
Suomi/Finland	Gastroenterologinen kirurgia/Gastroenterologisk kirurgi
Sverige
United Kingdom		Accident an emergency medicine
Datumi stavljanja izvan snage u smislu članka 27. stavka 3.:

Država	Klinička neurofiziologija Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godina	Oralna i maksilofacijalna kirurgija (osnovno medicinsko i osposobljavanje doktora dentalne medicine (15) Minimalno razdoblje osposobljavanja: 4 godine
Država	Naziv	Naziv
België/Belgique/Belgien		Stomatologie et chirurgie orale et maxillo-faciale/Stomatologie en mond-, kaak- en aangezichtschirurgie
Česká republika
Danmark	Klinisk neurofysiologi
Deutschland		Mund-, Kiefer- und Gesichtschirurgie
Eesti
Ελλάς
Espańa	Neurofisiología clínica
France
Ireland	Clinical neurophysiology	Oral and maxillo-facial surgery
Italia
Κύπρος		Στοματο-Γναθο-Προσωποχειρουργική
Latvija
Lietuva
Luxembourg		Chirurgie dentaire, orale et maxillo-faciale
Magyarország		Arc-állcsont-szájsebészet
Malta	Newrofiżjologija Klinika	Kirurgija tal-ghadam tal-wicc
Nederland
Österreich
Polska
Portugal
Slovenija
Slovensko
Suomi/Finland	Kliininen neurofysiologia/Klinisk neurofysiologi	Suu- ja leukakirurgia/Oral och maxillofacial kirurgi
Sverige	Klinisk neurofysiologi
United Kingdom	Clinical neurophysiology	Oral and maxillo-facial surgery

5.1.4. Dokaz o formalnoj osposobljenosti liječnika opće prakse

Država	Dokazi o formalnoj osposobljenosti	Profesionalni naziv	Referentni datum
België/Belgique/Belgien	Ministerieel erkenningsbesluit van huisarts/Arrêté ministériel d’agrément de médecin généraliste	Huisarts/Médecin généraliste	31. prosinca 1994.
Česká republika	Diplom o specializaci „všeobecné lékařství”	Všeobecný lékař	1. svibnja 2004.
Danmark	Tilladelse til at anvende betegnelsen alment praktiserende læge/Speciallægel i almen medicin	Almen praktiserende lćge/Speciallćge i almen medicin	31. prosinca 1994.
Deutschland	Zeugnis über die spezifische Ausbildung in der Allgemeinmedizin	Facharzt/Fachärztin für Allgemeinmedizin	31. prosinca 1994.
Eesti	Diplom peremeditsiini erialal	Perearst	1. svibnja 2004.
Ελλάς	Τίτλος ιατρικής ειδικότητας γενικής ιατρικής	Iατρός με ειδικότητα γενικής ιατρικής	31. prosinca 1994.
Espańa	Título de especialista en medicina familiar y comunitaria	Especialista en medicina familiar y comunitaria	31. prosinca 1994.
France	Diplôme d’Etat de docteur en médecine (avec document annexé attestant la formation spécifique en médecine générale)	Médecin qualifié en médecine générale	31. prosinca 1994.
Ireland	Certificate of specific qualifications in general medical practice	General medical practitioner	31. prosinca 1994.
Italia	Attestato di formazione specifica in medicina generale	Medico di medicina generale	31. prosinca 1994.
Κύπρος	Τίτλος Ειδικότητας Γενικής Ιατρικής	Ιατρός Γενικής Ιατρικής	1. svibnja 2004.
Latvija	Gimenes arsta sertifikats	Gimenes (visparejas prakses) arsts	1. svibnja 2004.
Lietuva	Šeimos gydytojo rezidenturos pažymejimas	Šeimos medicinos gydytojas	1. svibnja 2004.
Luxembourg	Diplôme de formation spécifique en medicine générale	Médecin généraliste	31. prosinca 1994.
Magyarország	Háziorvostan szakorvosa bizonyítvány	Háziorvostan szakorvosa	1. svibnja 2004.
Malta	Tabib tal-familja	Medicina tal-familja	1. svibnja 2004.
Nederland	Certificaat van inschrijving in het register van erkende huisartsen van de Koninklijke Nederlandsche Maatschappij tot bevordering der Geneeskunst	Huisarts	31. prosinca 1994.
Österreich	Arzt für Allgemeinmedizin	Arzt für Allgemeinmedizin	31. prosinca 1994.
Polska	Diplôme: Dyplom uzyskania tytułu specjalisty w dziedzinie medycyny rodzinnej	Specjalista w dziedzinie medycyny rodzinnej	1. svibnja 2004.
Portugal	Diploma do internato complementar de clínica geral	Assistente de clínica geral	31. prosinca 1994.
Slovenija	Potrdilo o opravljeni specializaciji iz družinske medicine	Specialist družinske medicine/Specialistka družinske medicine	1. svibnja 2004.
Slovensko	Diplom o špecializácii v odbore „všeobecné lekárstvo”	Všeobecný lekár	1. svibnja 2004.
Suomi/Finland	Todistus lääkärin perusterveydenhuollon lisäkoulutuksesta/Bevis om tilläggsutbildning av läkare i primärvĺrd	Yleislääkäri/Allmänläkare	31. prosinca 1994.
Sverige	Bevis om kompetens som allmänpraktiserande läkare (Europaläkare) utfärdat av Socialstyrelsen	Allmänpraktiserande läkare (Europaläkare)	31. prosinca 1994.
United Kingdom	Certificate of prescribed/equivalent experience	General medical practitioner	31. prosinca 1994.

V.2. MEDICINSKA SESTRA ZA OPĆU ZDRAVSTVENU NJEGU

5.2.1. Program osposobljavanja medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu

Osposobljavanje na temelju kojeg se stječe formalna osposobljenost medicinskih sestara za opću zdravstvenu njegu sastoji se od sljedećih dijelova.

Teoretska obuka

Zdravstvena njega:

—	Priroda i etika struke

—	Opća načela zdravlja i njege

—

Načela njege u odnosu na:

—	opću i specijalističku medicinu

—	opću i specijalističku kirurgiju

—	njegu djece i pedijatriju

—	njegu rodilja

—	mentalno zdravlje i psihijatriju

—	njegu starijih i gerijatriju

Osnovni predmeti:

—	Anatomija i fiziologija

—	Patologija

—	Bakteriologija, virologija i parazitologija

—	Biofizika, biokemija i radiologija

—	Dijetetika

—

Higijena

—	preventivna medicina

—	zdravstveno obrazovanje

—	Farmakologija

Društveni predmeti:

—	Sociologija

—	Psihologija

—	Načela administracije

—	Načela poučavanja

—	Socijalno i zdravstveno zakonodavstvo

—	Pravni aspekti njege

Klinička obuka

—

Zdravstvena njega u odnosu na:

—	opću i specijalističku medicinu

—	opću i specijalističku kirurgiju

—	njegu djece i pedijatriju

—	njegu rodilja

—	mentalno zdravlje i psihijatriju

—	njegu starijih i gerijatriju

—	njegu u kući

Jedan ili više od ovih predmeta mogu se poučavati kao dio drugih disciplina ili u vezi s njima.

Teoretska obuka se mora vrednovati i koordinirati s kliničkom obukom, tako da se znanja i vještine navedene u ovom Prilogu mogu usvojiti na odgovarajući način.

5.2.2. Dokazi o formalnoj osposobljenosti za medicinske sestre za opću zdravstvenu njegu

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Tijelo koje dodjeljuje dokaz o kvalifikacijama

Profesionalni naziv

Referentni datum

België/Belgique/Belgien

—	Diploma gegradueerde verpleger/verpleegster/Diplôme d’infirmier(ère) gradué(e)/Diplom eines (einer) graduierten Krankenpflegers (- pflegerin)

—	Diploma in de ziekenhuisverpleegkunde/Brevet d’infirmier(ère) hospitalier(ère)/Brevet eines (einer) Krankenpflegers (-flegerin)

—	Brevet van verpleegassistent(e)/Brevet d’hospitalier(ère)/Brevet einer Pflegeassistentin

—	De erkende opleidingsinstituten/Les établissements d’enseignement reconnus/Die anerkannten Ausbildungsanstalten

—	De bevoegde Examencommissie van de Vlaamse Gemeenschap/Le Jury compétent d’enseignement de la Communauté française/Der zuständige Prüfungsausschüß der Deutschsprachigen Gemeinschaft

—	Hospitalier(ère)/Verpleegassistent(e)

—	Infirmier(ère) hospitalier(ère)/Ziekenhuisverpleger(-verpleegster)

29. lipnja 1979.

Česká republika

1.	Diplom o ukončení studia ve studijním programu ošetřovatelství ve studijním oboru všeobecná sestra (bakalář, Bc.), praćeno sljedećom potvrdom: Vysvědčení o státní závěrečné zkoušce

1.	Vysoká škola zřízená nebo uznaná státem

1.	Všeobecná sestra

1. svibnja 2004.

2.	Diplom o ukončení studia ve studijním oboru diplomovaná všeobecná sestra (diplomovaný specialista, DiS.), praćeno sljedećom potvrdom: Vysvědčení o absolutoriu

2.	Vyšší odborná škola zřízená nebo uznaná státem

2.	Všeobecný ošetřovatel

Danmark

Eksamensbevis efter gennemfřrt sygeplejerskeuddannelse

Sygeplejeskole godkendt af Undervisningsministeriet

Sygeplejerske

29. lipnja 1979.

Deutschland

Zeugnis über die staatliche Prüfung in der Krankenpflege

Staatlicher Prüfungsausschuss

Gesundheits- und Krankenpflegerin/Gesundheits- und Krankenpfleger

29. lipnja 1979.

Eesti

Diplom őe erialal

1.	Tallinna Meditsiinikool

2.	Tartu Meditsiinikool

3.	Kohtla-Järve Meditsiinikool

őde

1. svibnja 2004.

Ελλάς

1.	Πτυχίο Νοσηλευτικής Παν/μίου Αθηνών

1.	Πανεπιστήμιο Αθηνών

Διπλωματούχος ή πτυχιούχος νοσο- κόμος, νοσηλευτής ή νοσηλεύτρια

1. siječnja 1981.

2.	Πτυχίο Νοσηλευτικής Τεχνολο-γικών Εκπαιδευτικών Ιδρυμάτων (Τ.Ε.Ι.)

2.	Τεχνολογικά Εκπαιδευτικά Ιδρύματα Υπουργείο Εθνικής Παιδείας και Θρησκευμάτων

3.	Πτυχίο Αξιωματικών Νοσηλευ-τικής

3.	Υπουργείο Εθνικής ‚Αμυνας

4.	Πτυχίο Αδελφών Νοσοκόμων πρώην Ανωτέρων Σχολών Υπουρ- γείου Υγείας και Πρόνοιας

4.	Υπουργείο Υγείας και Πρόνοιας

5.	Πτυχίο Αδελφών Νοσοκόμων και Επισκεπτριών πρώην Ανωτέρων Σχολών Υπουργείου Υγείας και Πρόνοιας

5.	Υπουργείο Υγείας και Πρόνοιας

6.	Πτυχίο Τμήματος Νοσηλευτικής

6.	ΚΑΤΕΕ Υπουργείου Εθνικής Παιδείας και Θρησκευμάτων

Espańa

Título de Diplomado universitario en Enfermería

—	Ministerio de Educación y Cultura

—	El rector de una universidad

Enfermero/a diplomado/a

1. siječnja 1986.

France

—	Diplôme d’Etat d’infirmier(ère)

—	Diplôme d’Etat d’infirmier(ère) délivré en vertu du décret no 99-1147 du 29 décembre 1999.

Le ministère de la santé

Infirmer(ère)

29. lipnja 1979.

Ireland

Certificate of Registered General Nurse

An Bord Altranais (The Nursing Board)

Registered General Nurse

20. lipnja 1979.

Italia

Diploma di infermiere professionale

Scuole riconosciute dallo Stato

Infermiere professionale

29. lipnja 1979.

Κύπρος

Δίπλωμα Γενικής Νοσηλευτικής

Νοσηλευτική Σχολή

Εγγεγραμμένος Νοσηλευτής

1. svibnja 2004.

Latvija

1.	Diploms par māsas kvalifikācijas iegūšanu

1.	Māsu skolas

Māsa

1. svibnja 2004.

2.	Māsas diploms

2.	Universitātes tipa augstskola pamatojoties uz Valsts eksāmenu komisijas lēmumu

Lietuva

1.	Aukštojo mokslo diplomas, nurodantis suteiktą bendrosios praktikos slaugytojo profesinę kvalifikaciją

1.	Universitetas

Bendrosios praktikos slaugytojas

1. svibnja 2004.

2.	Aukštojo mokslo diplomas (neuniversitetines studijos), nurodantis suteiktą bendrosios praktikos slaugytojo profesine kvalifikaciją

Kolegija

Luxembourg

—	Diplôme d’Etat d’infirmier

—	Diplôme d’Etat d’infirmier hospitalier gradué

Ministère de l’éducation nationale, de la formation professionnelle et des sports

Infirmier

29. lipnja 1979.

Magyarország

1.	Ápoló bizonyítvány

Iskola

Ápoló

1. svibnja 2004.

2.	Diplomás ápoló oklevél

2.	Egyetem/főiskola

3.	Egyetemi okleveles ápoló oklevél

Egyetem

Malta

Lawrja jew diploma fl-istudji talinfermerija

Universita' ta’ Malta

Infermier Registrat tal-Ewwel Livell

1. svibnja 2004.

Nederland

1.	Diploma’s verpleger A, verpleegster A, verpleegkundige A

1.	Door een van overheidswege benoemde examencommissie

Verpleegkundige

29. lipnja 1979.

2.	Diploma verpleegkundige MBOV (Middelbare Beroepsopleiding Verpleegkundige)

2.	Door een van overheidswege benoemde examencommissie

3.	Diploma verpleegkundige HBOV (Hogere Beroepsopleiding Verpleegkundige)

3.	Door een van overheidswege benoemde examencommissie

4.	Diploma beroepsonderwijs verpleegkundige — Kwalificatieniveau 4

4.	Door een van overheidswege aangewezen opleidingsinstelling

5.	Diploma hogere beroepsopleiding verpleegkundige — Kwalificatieniveau 5

5.	Door een van overheidswege aangewezen opleidingsinstelling

Österreich

1.	Diplom als „Diplomierte Gesundheits- und Krankenschwester, Diplomierter Gesundheits- und Krankenpfleger”

1.	Schule für allgemeine Gesundheits- und Krankenpflege

—	Diplomierte Krankenschwester

—	Diplomierter Krankenpfleger

1. siječnja 1994.

2.	Diplom als „Diplomierte Krankenschwester, Diplomierter Krankenpfleger”

2.	Allgemeine Krankenpflegeschule

Polska

Dyplom ukończenia studiów wyższych na kierunku pielęgniarstwo z tytułem „magister pielęgniarstwa”

Instytucja prowadząca kształcenie na poziomie wyższym uznana przez właściwe władze

(Institucija za visoko obrazovanje koju priznaju nadležna tijela)

Pielegniarka

1. svibnja 2004.

Portugal

1.	Diploma do curso de enfermagem geral

1.	Escolas de Enfermagem

Enfermeiro

1. siječnja 1986.

2.	Diploma/carta de curso de bacharelato em enfermagem

2.	Escolas Superiores de Enfermagem

3.	Carta de curso de licenciatura em enfermagem

3.	Escolas Superiores de Enfermagem; Escolas Superiores Saúde

Slovenija

Diploma, s katero se podeljuje strokovni naslov „diplomirana medicinska sestra/diplomirani zdravstvenik”

Univerza

2.	Visoka strokovna šola

Diplomirana medicinska sestra/Diplomirani zdravstvenik

1. svibnja 2004.

Slovensko

1.	Vysokoškolský diplom o udelení akademického titulu „magister z ošetrovateľstva” („Mgr.”)

1.	Vysoká škola

Sestra

1. svibnja 2004.

2.	Vysokoškolský diplom o udelení akademického titulu „bakalár z ošetrovateľstva” („Bc.”)

2.	Vysoká škola

3.	Absolventský diplom v študijnom odbore diplomovaná všeobecná sestra

3.	Stredná zdravotnícka škola

Suomi/Finland

1.	Sairaanhoitajan tutkinto/Sjukskötarexamen

1.	Terveydenhuolto-oppilaitokset/Hälsovĺrdsläroanstalter

Sairaanhoitaja/Sjukskötare

1. siječnja 1994.

2.	Sosiaali- ja terveysalan ammattikorkeakoulututkinto sairaanhoitaja (AMK)/Yrkeshögskoleexamen inom hälsovĺrd och det sociala omrĺdet, sjukskötare (YH)

2.	Ammattikorkeakoulut/Yrkeshögskolor

Sverige

Sjuksköterskeexamen

Universitet eller högskola

Sjuksköterska

1. siječnja 1994.

United Kingdom

Statement of Registration as a Registered General Nurse in part 1 or part 12 of the register kept by the United Kingdom Central Council for Nursing, Midwifery and Health Visiting

Various

—	State Registered Nurse

—	Registered General Nurse

29. lipnja 1979.

V.3. DOKTOR DENTALNE MEDICINE

5.3.1. Program studija za doktore dentalne medicine

Program studija na temelju kojeg se dobiva dokaz o formalnoj osposobljenosti za doktora dentalne medicine uključuje najmanje sljedeće predmete. Jedan ili više od ovih predmeta mogu se poučavati kao dio drugih disciplina ili u vezi s njima.

Osnovni opredmeti

—

Kemija

—

Fizika

—

Biologija

Medicinsko-biološki predmeti i opći medicinski predmeti

—

Anatomija

—	Embriologija

—	Histologija, uključujući citologiju

—	Fiziologija

—	Biokemija (ili fiziološka kemija)

—	Patološka anatomija

—	Opća patologija

—	Farmakologija

—	Mikrobiologija

—

Higijena

—	Preventivna medicina i epidemiologija

—	Radiologija

—	Fizioterapija

—	Opća kirurgija

—	Opća medicina, uključujući pedijatriju

—	Otorinolaringologija

—	Dermatovenerologija

—	Opća psihologija – psihopatologija – neuropatologija

—	Anesteziologija

Predmeti izravno povezani sa dentalnom medicinom

—	Dentalna protetika

—	Dentalni materijali i oprema

—	Konzervativna dentalna medicina

—	Preventivna dentalna medicina

—	Anesteziologija i sedacija

—	Specijalna kirurgija

—	Specijalna patologija

—	Klinička praksa

—	Pedodoncija

—	Ortodoncija

—	Parodontologija

—	Dentalna radiologija

—	Dentalna okluzija i funkcija čeljusti

—	Strukovno organiziranje, etika i zakonodavstvo

—	Socijalni aspekti prakse dentalne medicine

5.3.2. Dokaz o osnovnoj formalnoj osposobljenosti za doktore dentalne medicine

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Tijelo koje dodjeljuje dokaz o kvalifikacijama

Svjedodžba priložena uz dokaz o kvalifikacijama

Profesionalni naziv

Referentni Datum

België/Belgique/Belgien

Diploma van tandarts/Diplôme licencié en science dentaire

—	De universiteiten/Lesuniversités

—	De bevoegde Examencommissie van de Vlaamse Gemeenschap/Le Jury compétent d’enseignement de la Communauté française

Licentiaat in de tandheelkunde/Licencié en science dentaire

28. siječnja 1980.

Česká republika

Diplom o ukončení studia ve studijním programu zubní lékařství (doktor zubního lékařství, MDDr.)

Lékařská fakulta univerzity v České republice

Vysvědčení o státní rigorózní zkoušce

Zubní lékař

1. svibnja 2004.

Danmark

Bevis for tandlægeeksamen odontologisk kandidateksamen)

Tandlægehřjskolerne, Sundhedsvidenskabeligt universitetsfakultet

Autorisation som tandlæge, udstedt af Sundhedsstyrelsen

Tandlæge

28. siječnja1980.

Deutschland

Zeugnis über die Zahnärztliche Prüfung

Zuständige Behörden

Zahnarzt

28. siječnja 1980.

Eesti

Diplom hambaarstiteaduse őppekava läbimise kohta

Tartu Ülikool

Hambaarst

1. svibnja 2004.

Ελλάς

Πτυχίο Οδοντιατρικής

Πανεπιστήμιο

Οδοντίατρος ή χειρούργος οδοντίατρος

1. siječnja 1981.

Espańa

Título de Licenciado en Odontología

El rector de una universidad

Licenciado en odontología

1. siječnja 1986.

France

Diplôme d’Etat de docteur en chirurgie dentaire

Universités

Chirurgien-dentiste

28. siječnja 1980.

Ireland

—	Bachelor in Dental Science (B.Dent.Sc.)

—	Bachelor of Dental Surgery (BDS)

—	Licentiate in Dental Surgery (LDS)

—	Universities

—	Royal College of Surgeons in Ireland

—

Dentist

—	Dental practitioner

—	Dental surgeon

28. siječnja 1980.

Italia

Diploma di laurea in Odontoiatria e Protesi Dentaria

Università

Diploma di abilitazione all’esercizio della professione di odontoiatra

Odontoiatra

28. siječnja 1980.

Κύπρος

Πιστοποιητικό Εγγραφής Οδοντιάτρου

Οδοντιατρικό Συμβούλιο

Οδοντίατρος

1. svibnja 2004.

Latvija

Zobārsta diploms

Universitātes tipa augstskola

Rezidenta diploms par zobārsta pēcdiploma izglītibas programmas pabeigšanu, ko izsniedz universitātes tipa augstskola un „Sertifikāts” — kompetentas iestādes izsniegts dokuments, kas apliecina, ka persona ir nokārtojusi sertifikācijas eksāmenu zobarstniecibā

Zobarsts

1. svibnja 2004.

Lietuva

Aukštojo mokslo diplomas, nurodantis suteiktą gydytojo odontologo kvalifikaciją

Universitetas

Internatūros pažymejimas, nurodantis suteiktą gydytojo odontologo profesinę kvalifikaciją

Gydytojas odontologas

1. svibnja 2004.

Luxembourg

Diplôme d’Etat de docteur en médecine dentaire

Jury d’examen d’Etat

Médecin-dentiste

28. siječnja 1980.

Magyarország

Fogorvos oklevél (doctor medicinae dentariae, röv.: dr. med. dent.)

Egyetem

Fogorvos

1. svibnja 2004.

Malta

Lawrja fil- Kirurgija Dentali

Universita' ta Malta

Kirurgu Dentali

1. svibnja 2004.

Nederland

Universitair getuigschrift van een met goed gevolg afgelegd tandartsexamen

Faculteit Tandheelkunde

Tandarts

28. siječnja 1980.

Österreich

Bescheid über die Verleihung des akademischen Grades „Doktor der Zahnheilkunde”

Medizinische Fakultät der Universität

Zahnarzt

1. siječnja 1994.

Polska

Dyplom ukończenia studiów wyższych z tytułem „lekarz dentysta”

1.	Akademia Medyczna,

2.	Uniwersytet Medyczny,

3.	Collegium Medicum Uniwersytetu Jagiellońskiego

Lekarsko — Dentystyczny Egzamin Państwowy

Lekarz dentysta

1. svibnja 2004.

Portugal

Carta de curso de licenciatura em medicina dentária

—	Faculdades

—	Institutos Superiores

Médico dentista

1. siječnja 1986.

Slovenija

Diploma, s katero se podeljuje strokovni naslov doktor dentalne medicine/doktorica dentalne medicine’

—

Univerza

Potrdilo o opravljenem strokovnem izpitu za poklic zobozdravnik/zobozdravnica

Doktor dentalne medicine/Doktorica dentalne medicine

1. svibnja 2004.

Slovensko

Vysokoškolský diplom o udelení akademického titulu „doktor zubného lekárstva” („MDDr.”)

—	Vysoká škola

Zubný lekár

1. svibnja 2004.

Suomi/Finland

Hammaslääketieteen lisensiaatin tutkinto/Odontologie licentiatexamen

—	Helsingin yliopisto/Helsingfors universitet

—	Oulun yliopisto

—	Turun yliopisto

Terveydenhuollon Oikeusturvakeskuksen päätös käytännön palvelun hyväksymisestä/Beslut av Rättskyddscentralen För hälsovĺrden om godkännande av praktisk tjänstgöring

Hammaslääkäri/Tandläkare

1. siječnja 1994.

Sverige

Tandläkarexamen

—	Universitetet i Umeå

—	Universitetet i Göteborg

—	Karolinska Institutet

—	Malmö Högskola

Endast för examensbevis som erhĺllits före den 1 juli 1995, ett utbildningsbevis som utfärdats av Socialstyrelsen

Tandläkare

1. siječnja 1994.

United Kingdom

—	Bachelor of Dental Surgery (BDS or B.Ch.D.)

—	Licentiate in Dental Surgery

—	Universities

—	Royal Colleges

—

Dentist

—	Dental practitioner

—	Dental surgeon

28. siječnja 1980.

5.3.3. Dokaz o formalnoj osposobljenosti specijalista dentalne medicine

Ortodoncija

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Tijelo koje dodjeljuje dokaz o kvalifikacijama

Referentni datum

België/Belgique/Belgien

Titre professionnel particulier de dentiste spécialiste en orthodontie/Bijzondere beroepstitel van tandarts specialist in de orthodontie

Ministre de la Santé publique/Minister bevoegd voor Volksgezondheid

27. siječnja 2005.

Danmark

Bevis for tilladelse til at betegne sig som specialtandlæge i ortodonti

Sundhedsstyrelsen

28. siječnja 1980.

Deutschland

Fachzahnärztliche Anerkennung für Kieferorthopädie;

Landeszahnärztekammer

28. siječnja 1980.

Eesti

Residentuuri lõputunnistus ortodontia erialal

Tartu Üliko

1. svibnja 2004.

Ελλάς

Τίτλος Οδοντιατρικής ειδικότητας της Ορθοδοντικής

—	Νομαρχιακή Αυτοδιοίκηση

—

Νομαρχία

1. siječnja 1981.

France

Titre de spécialiste en orthodontie

Conseil National de l’Ordre des chirurgiens dentistes

28. siječnja 1980.

Ireland

Certificate of specialist dentist in orthodontics

Competent authority recognised for this purpose by the competent minister

28. siječnja 1980.

Italia

Diploma di specialista in Ortognatodonzia

Università

21. svibnja 2005.

Κύπρος

Πιστοποιητικό Αναγνώρισης του Ειδικού Οδοντιάτρου στην Ορθοδοντική

Οδοντιατρικό Συμβούλιο

1. svibnja 2004.

Latvija

„Sertifikāts”— kompetentas iestādes izsniegts dokuments, kas apliecina, ka persona ir nokārtojusi sertifikācijas eksāmenu ortodontijā

Latvijas Ārstu biedrība

1. svibnja 2004.

Lietuva

Rezidentūros pažymėjimas, nurodantis suteiktą gydytojo ortodonto profesinę kvalifikaciją

Universitetas

1. svibnja 2004.

Magyarország

Fogszabályozás szakorvosa bizonyítvány

Az Egészségügyi, Szociális és Családügyi Minisztérium illetékes testülete

1. svibnja 2004.

Malta

Ċertifikat ta’ speċjalista dentali fl-Ortodonzja

Kumitat ta’ Approvazzjoni dwar Speċjalisti

1. svibnja 2004.

Nederland

Bewijs van inschrijving als orthodontist in het Specialistenregister

Specialisten Registratie Commissie (SRC) van de Nederlandse Maatschappij tot bevordering der Tandheelkunde

28. siječnja 1980.

Polska

Dyplom uzyskania tytułu specjalisty w dziedzinie ortodoncji

Centrum Egzaminów Medycznych

1. svibnja 2004.

Slovenija

Potrdilo o opravljenem specialističnem izpitu iz čeljustne in zobne ortopedije

1.	Ministrstvo za zdravje

2.	Zdravniška zbornica Slovenije

1. svibnja 2004.

Suomi/Finland

Erikoishammaslääkärin tutkinto, hampaiston oikomishoito/Specialtand-läkarexamen, tandreglering

—	Helsingin yliopisto/Helsingfors universitet

—	Oulun yliopisto

—	Turun yliopisto

1. siječnja 1994.

Sverige

Bevis om specialistkompetens i tandreglering

Socialstyrelsen

1. siječnja 1994.

United Kingdom

Certificate of Completion of specialist training in orthodontics

Competent authority recognised for this purpose

28. siječnja 1980.

Oralna kirurgija

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Tijelo koje dodjeljuje dokaz o kvalifikacijama

Referentni datum

Danmark

Bevis for tilladelse til at betegne sig som specialtandlæge i hospitalsodontologi

Sundhedsstyrelsen

28. siječnja 1980.

Deutschland

Fachzahnärztliche Anerkennung für Oralchirurgie/Mundchirurgie

Landeszahnärztekammer

28. siječnja 1980.

Ελλάς

Τίτλος Οδοντιατρικής ειδικότητας της Γναθοχειρουργικής (do 31. prosinca 2002.)

—	Νομαρχιακή Αυτοδιοίκηση

—

Νομαρχία

1. siječnja 2003.

Ireland

Certificate of specialist dentist in oral surgery

Competent authority recognised for this purpose by the competent minister

28. siječnja 1980.

Italia

Diploma di specialista in Chirurgia Orale

Università

21. svibnja 2005.

Κύπρος

Πιστοποιητικό Αναγνώρισης του Ειδικού Οδοντιάτρου στην Στοματική Χειρουργική

Οδοντιατρικό Συμβούλιο

1. svibnja 2004.

Lietuva

Rezidentūros pažymėjimas, nurodantis suteiktą burnos chirurgo profesinę kvalifikaciją

Universitetas

1. svibnja 2004.

Magyarország

Dento-alveoláris sebészet szakorvosa bizonyítvány

Az Egészségügyi, Szociális és Családügyi Minisztérium illetékes testülete

1. svibnja 2004.

Malta

Ċertifikat ta’ speċjalista dentali fil- Kirurġija tal-ħalq

Kumitat ta’ Approvazzjoni dwar Speċjalisti

1. svibnja 2004.

Nederland

Bewijs van inschrijving als kaakchirurg in het Specialistenregister

Specialisten Registratie Commissie (SRC) van de Nederlandse Maatschappij tot bevordering der Tandheelkunde

28. siječnja 1980.

Polska

Dyplom uzyskania tytułu specjalisty w dziedzinie chirurgii stomatologicznej

Centrum Egzaminów Medycznych

1. svibnja 2004.

Slovenija

Potrdilo o opravljenem specialističnem izpitu iz oralne kirurgije

1.	Ministrstvo za zdravje

2.	Zdravniška zbornica Slovenije

1. svibnja 2004.

Suomi/Finland

Erikoishammaslääkärin tutkinto, suuja leuka – kirurgia/Specialtandläkarexamen, oral och maxillofacial kirurgi

—	Helsingin yliopisto/Helsingfors universitet

—	Oulun yliopisto

—	Turun yliopisto

1. siječnja 1994.

Sverige

Bevis om specialist-kompetens i tandsystemets kirurgiska sjukdomar

Socialstyrelsen

1. siječnja 1994.

United Kingdom

Certificate of completion of specialist training in oral surgery

Competent authority recognised for this purpose

28. siječnja 1980.

V.4. VETERINAR

5.4.1. Program studija za veterinare

Program studija na temelju kojeg se dobiva dokaz o formalnoj osposobljenosti veterinara uključuje najmanje dolje navedene predmete.

Jedan ili više od ovih predmeta mogu se poučavati kao dio drugih disciplina ili u vezi s njima.

Osnovni predmeti

—

Fizika

—

Kemija

—	Biologija životinja

—	Biologija biljaka

—	Biomatematika

Specifični predmeti

Osnovne znanosti:

—	Anatomija (uključujući histologiju i embriologiju)

—	Fiziologija

—

Biokemija

—

Genetika

—	Farmakologija

—

Farmacija

—	Toksikologija

—	Mikrobiologija

—	Imunologija

—	Epidemiologija

—	Profesionalna etika

Kliničke znanosti:

—	Opstetricija

—	Patologija (uključujući patološku anatomiju)

—	Parazitologija

—	Klinička medicina i kirurgija (uključujući anesteziologiju)

—	Klinička predavanja o različitim domaćim životinjama, peradi i drugim životinjskim vrstama

—	Preventivna medicina

—	Radiologija

—	Reprodukcija i poremećaji reprodukcije

—	Veterinarsko javno zdravstvo

—	Veterinarsko zakonodavstvo i forenzična medicina

—	Terapeutika

—	Propedeutika

Proizvodnja životinja

—	Proizvodnja životinja

—	Prehrana životinja

—	Agronomija

—	Ruralna ekonomija

—	Uzgoj životinja

—	Veterinarska higijena

—	Etologija i zaštita životinja

Higijena hrane

—	Inspekcijski nadzor i kontrola životinjske hrane ili hrane životinjskog podrijetla

—	Higijena i tehnologija hrane

—	Praksa (uključujući praksu na mjestima gdje se obavljaju klanje i prerada prehrambenih proizvoda)

Praktično osposobljavanje se može odvijati u obliku prakse, uz uvjet da se takva praksa obavlja u punom radnom vremenu i pod izravnim nadzorom nadležnog tijela, te da ne traje duže od šest mjeseci u sklopu cjelokupnog razdoblja studija koji traje 5 godina.

Raspodjela teoretskog i praktičnog osposobljavanja različitih skupina predmeta mora se uravnotežiti i koordinirati na takav način da se znanje i iskustvo stječu na način koji omogućava veterinarima da obavljaju sve svoje dužnosti.

5.4.2. Dokaz o formalnoj osposobljenosti veterinara

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Tijelo koje dodjeljuje dokaz o kvalifikacijama

Svjedodžba priložena uz dokaz o kvalifikacijama

Referentni datum

België/BelgiqueBelgien

Diploma van dierenarts/Diplôme de docteur en médecine vétérinaire

—	De universiteiten/Les universités

—	De bevoegde Examencommissie van de Vlaamse Gemeenschap/Le Jury compétent d’enseignement de la Communauté française

21. prosinca 1980.

Česká republika

—	Diplom o ukončení studia ve studijním programu veterinární lékařství (doktor veterinární medicíny, MVDr.)

—	Diplom o ukončení studia ve studijním programu veterinární hygiena a ekologie (doktor veterinární medicíny, MVDr.)

Veterinární fakulta univerzity v České republice

1. svibnja 2004.

Danmark

Bevis for bestået kandidateksamen i veterinærvidenskab

Kongelige Veterinær- og Landbohøjskole

21. prosinca 1980.

Deutschland

Zeugnis über das Ergebnis des Dritten Abschnitts der Tierärztlichen Prüfung und das Gesamtergebnis der Tierärztlichen Prüfung

Der Vorsitzende des Prüfungsausschusses für die Tierärztliche Prüfung einer Universität oder Hochschule

21. prosinca 1980.

Eesti

Diplom: täitnud veterinaarmeditsiini õppekava

Eesti Põllumajandusülikool

1. svibnja 2004.

Ελλάς

Πτυχίο Κτηνιατρικής

Πανεπιστήμιο Θεσσαλονίκης και Θεσσαλίας

1. siječnja 1981.

Espańa

Título de Licenciado en Veterinaria

—	Ministerio de Educación y Cultura

—	El rector de una universidad

1. siječnja 1986.

France

Diplôme d’Etat de docteur vétérinaire

21. prosinca 1980.

Ireland

—	Diploma of Bachelor in/of Veterinary Medicine (MVB)

—	Diploma of Membership of the Royal College of Veterinary Surgeons (MRCVS)

21. prosinca 1980.

Italia

Diploma di laurea in medicina veterinaria

Università

Diploma di abilitazione all’esercizio della medicina veterinaria

1. siječnja 1985.

Κύπρος

Πιστοποιητικό Εγγραφής Κτηνιάτρου

Κτηνιατρικό Συμβούλιο

1. svibnja 2004.

Latvija

Veterinārārsta diploms

Latvijas Lauksaimniecības Universitāte

1. svibnja 2004.

Lietuva

Aukštojo mokslo diplomas (veterinarijos gydytojo (DVM))

Lietuvos Veterinarijos Akademija

1. svibnja 2004.

Luxembourg

Diplôme d’Etat de docteur en médecine vétérinaire

Jury d’examen d’Etat

21. prosinca 1980.

Magyarország

Állatorvos doktor oklevél — dr. med. vet.

Szent István Egyetem Állatorvostudományi Kar

1. svibnja 2004.

Malta

Liċenzja ta’ Kirurgu Veterinarju

Kunsill tal-Kirurġi Veterinarji

1. svibnja 2004.

Nederland

Getuigschrift van met goed gevolg afgelegd diergeneeskundig/veeartsenijkundig examen

21. prosinca 1980.

Österreich

—	Diplom-Tierarzt

—	Magister medicinae veterinariae

Universität

—	Doktor der Veterinärmedizin

—	Doctor medicinae veterinariae

—	Fachtierarzt

1. siječnja 1994.

Polska

Dyplom lekarza weterynarii

1.	Szkoła Główna Gospodarstwa Wiejskiego w Warszawie

2.	Akademia Rolnicza we Wrocławiu

3.	Akademia Rolnicza w Lublinie

4.	Uniwersytet Warmińsko- Mazurski w Olsztynie

1. svibnja 2004.

Portugal

Carta de curso de licenciatura em medicina veterinária

Universidade

1. siječnja 1986.

Slovenija

Diploma, s katero se podeljuje strokovni naslov „doktor veterinarske medicine/doktorica veterinarske medicine”

Univerza

Spričevalo o opravljenem državnem izpitu s področja veterinarstva

1. svibnja 2004.

Slovensko

Vysokoškolský diplom o udelení akademického titulu „doktor veterinárskej medicíny” („MVDr.”)

Univerzita veterinárskeho lekárstva

1. svibnja 2004.

Suomi/Finland

Eläinlääketieteen lisensiaatin tutkinto/Veterinärmedicine licentiatexamen

Helsingin yliopisto/Helsingfors universitet

1. siječnja 1994.

Sverige

Veterinärexamen

Sveriges Lantbruksuniversitet

1. siječnja 1994.

United Kingdom

1.	Bachelor of Veterinary Science (BVSc)

1.	University of Bristol

21. prosinca 1980.

2.	Bachelor of Veterinary Science (BVSc)

2.	University of Liverpool

3.	Bachelor of Veterinary Medicine (BvetMB)

3.	University of Cambridge

4.	Bachelor of Veterinary Medicine and Surgery (BVM&S)

4.	University of Edinburgh

5.	Bachelor of Veterinary Medicine and Surgery (BVM&S)

5.	University of Glasgow

6.	Bachelor of Veterinary Medicine (BvetMed)

6.	University of London

V.5. PRIMALJA

5.5.1. Program osposobljavanja za primalje (tipovi izobrazbe I. i II.)

Program osposobljavanja za stjecanje dokaza o formalnoj osposobljenosti za primalje sastoji se od sljedeća dva dijela:

Teoretska i tehnička nastava

Opći predmeti

—	Osnovna anatomija i fiziologija

—	Osnovna patologija

—	Osnovna bakteriologija, virologija i parazitologija

—	Osnovna biofizika, biokemija i radiologija

—	Pedijatrija s posebnim naglaskom na novorođenčadi

—	Higijena, zdravstveni odgoj, preventivna medicina, rano dijagnosticiranje bolesti

—	Prehrana i dijetetika, posebno u odnosu na žene, novorođenčad i male bebe

—	Osnovna sociologija i socio-medicinska problematika

—	Osnovna farmakologija

—	Psihologija

—	Načela i metode poučavanja

—	Zdravstveno i socijalno zakonodavstvo i organizacija zdravstva

—	Profesionalna etika i profesionalno zakonodavstvo

—	Spolni odgoj i planiranje obitelji

—	Pravna zaštita majke i djeteta

Predmeti specifični za djelatnosti primalje

—	Anatomija i fiziologija

—	Embriologija i razvoj fetusa

—	Trudnoća, porod i puerperij

—	Ginekološka i opstetricijska patologija

—	Priprema za porod i roditeljstvo, uključujući psihološke aspekte

—	Pripreme za porod (uključujući poznavanje i upotrebu tehničke opreme u opstetriciji)

—	Analgezija, anestezija i oživljavanje

—	Fiziologija i patologija novorođenčeta

—	Njega i nadzor novorođenčeta

—	Psihološki i socijalni čimbenici

Praktično i kliničko osposobljavanje

Ovo se osposobljavanje mora provoditi pod odgovarajućim nadzorom:

—	Savjetovanje trudnica, uključujući najmanje 100 pretporođajnih pregleda.

—	Nadzor i njega najmanje 40 trudnica.

—	Student mora izvesti najmanje 40 poroda, a ako se ovaj broj ne može postići zbog malog broja porodilja, može se smanjiti na minimalno 30 poroda, uz uvjet da student asistira kod dodatnih 20 poroda.

—	Aktivno sudjelovanje kod poroda na zadak. Ako to nije moguće zbog pomanjkanja poroda na zadak, praksa se može provesti u simuliranoj situaciji.

—	Izvođenje epiziotomije i uvod u šivanje rana. Ovaj uvod uključuje teoretsku nastavu i kliničku praksu. Praksa šivanja rana uključuje šivanje rane nakon epiziotomije i jednostavne perinealne laceracije. Kada je to nužno potrebno, može se obaviti u simuliranoj situaciji.

—	Nadzor i njega 40 žena kod kojih postoji rizik povezan s trudnoćom, ili s trudovima ili s postporođajnim razdobljem.

—	Nadzor i njega (uključujući pregled) najmanje 100 žena nakon poroda i zdravih novorođenčadi.

—	Opservacija i njega novorođene djece koja zahtijevaju posebnu njegu, uključujući nedonoščad, prenošenu novorođenčad, novorođenčad koja imaju premalu tjelesnu težinu ili koja su bolesna.

—	Zdravstvena njega kod patoloških stanja na području ginekologije i porodništva.

—	Uvod u zdravstvenu njegu na području medicine i kirurgije. Ovaj uvod uključuje teoretsku nastavu i kliničku praksu.

Teoretsko i tehničko osposobljavanje (dio A programa osposobljavanja) se uravnotežuju i koordiniraju s kliničkim osposobljavanjem (dio B istog programa) na takav način da se znanja i iskustva navedeni u ovom prilogu mogu usvojiti na odgovarajući način.

Klinička nastava ima oblik prakse na radu u bolničkim odjelima ili drugim zdravstvenim ustanovama, koje su odobrila nadležna tijela. Kao dio ove prakse, studentice-primalje moraju sudjelovati u aktivnostima odjela u mjeri u kojoj te aktivnosti pridonose njihovom osposobljavanju. Poučava ih se o odgovornostima povezanim s djelatnošću primalja.

5.5.2. Dokazi o formalnoj osposobljenosti primalja

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Tijelo koje dodjeljuje dokaz o kvalifikaciji

Profesionalni naziv

Referentni datum

België/Belgique/Belgien

Diploma van vroedvrouw/Diplôme d’accoucheuse

—	De erkende opleidingsinstituten/Les établissements d’enseignement

—	De bevoegde Examencommissie van de Vlaamse Gemeenschap/Le Jury compétent d’enseignement de la Communauté française

Vroedvrouw/Accoucheuse

23. siječnja 1983.

Česká republika

Diplom o ukončení studia ve studijním programu ošetřovatelství ve studijním oboru porodní asistentka (bakalář, Bc.)

—	Vysvědčení o státní závěrečné zkoušce

1.	Vysoká škola zřízená nebo uznaná státem

Porodní asistentka/porodní asistent

1. svibnja 2004.

Diplom o ukončení studia ve studijním oboru diplomovaná porodní asistentka (diplomovaný specialista, DiS.)

—	Vysvědčení o absolutoriu

2.	Vyšší odborná škola zřízená nebo uznaná státem

Danmark

Bevis for bestĺet jordemodereksamen

Danmarks jordemoderskole

Jordemoder

23. siječnja 1983.

Deutschland

Zeugnis über die staatliche Prüfung für Hebammen und Entbindungspfleger

Staatlicher Prüfungsausschuss

—

Hebamme

—	Entbindungspfleger

23. siječnja 1983.

Eesti

Diplom ämmaemanda erialal

1.	Tallinna Meditsiinikool

2.	Tartu Meditsiinikool

—

Ämmaemand

1. svibnja 2004.

Ελλάς

1.	Πτυχίο Τμήματος Μαιευτικής Τεχνολογικών Εκπαιδευτικών Ιδρυμάτων (Τ.Ε.Ι.)

1.	Τεχνολογικά Εκπαιδευτικά Ιδρύματα (Τ.Ε.Ι.)

—

Μαία

—

Μαιευτής

23. siječnja 1983.

2.	Πτυχίο του Τμήματος Μαιών της Ανωτέρας Σχολής Στελεχών Υγείας και Κοινων. Πρόνοιας (ΚΑΤΕΕ)

2.	ΚΑΤΕΕ Υπουργείου Εθνικής Παιδείας και Θρησκευμάτων

3.	Πτυχίο Μαίας Ανωτέρας Σχολής Μαιών

3.	Υπουργείο Υγείας και Πρόνοιας

Espańa

—	Título de Matrona

—	Título de Asistente obstétrico (matrona)

—	Título de Enfermería obstétricaginecológica

Ministerio de Educación y Cultura

—

Matrona

—	Asistente obstétrico

1. siječnja 1986.

France

Diplôme de sage-femme

L’Etat

Sage-femme

23. siječnja 1983.

Ireland

Certificate in Midwifery

An Board Altranais

Midwife

23. siječnja 1983.

Italia

Diploma d’ostetrica

Scuole riconosciute dallo Stato

Ostetrica

23. siječnja 1983.

Κύπρος

Δίπλωμα στο μεταβασικό πρόγραμμα Μαιευτικής

Νοσηλευτική Σχολή

Εγγεγραμμένη Μαία

1. svibnja 2004.

Latvija

Diploms par vecmates kvalifikācijas iegūšanu

Māsu skolas

Vecmāte

1. svibnja 2004.

Lietuva

Aukštojo mokslo diplomas, nurodantis suteiktą bendrosios praktikos slaugytojo profesinę kvalifikaciją, ir profesines kvalifikacijos pažymejimas, nurodantis suteiktą akušerio profesinę kvalifikaciją

—	Pažymejimas, liudijantis profesinę praktiką akušerijoje

1.	Universitetas

Akušeris

1. svibnja 2004.

Aukštojo mokslo diplomas (neuniversitetines studijos), nurodantis suteiktą bendrosios praktikos slaugytojo profesinę kvalifikaciją, ir profesines kvalifikacijos pažymejimas, nurodantis suteiktą akušerio profesinę kvalifikaciją

—	Pažymejimas, liudijantis profesinę praktiką akušerijoje

Kolegija

3.	Aukštojo mokslo diplomas (neuniversitetines studijos), nurodantis suteiktą akušerio profesinę kvalifikaciją

Kolegija

Luxembourg

Diplôme de sage-femme

Ministère de l’éducation nationale, de la formation professionnelle et des sports

Sage-femme

23. siječnja 1983.

Magyarország

Szülésznő bizonyítvány

Iskola/főiskola

Szülésznő

1. svibnja 2004.

Malta

Lawrja jew diploma fl- Istudji tal-Qwiebel

Universita' ta’ Malta

Qabla

1. svibnja 2004.

Nederland

Diploma van verloskundige

Door het Ministerie van Volksgezondheid, Welzijn en Sport erkende opleidings-instellingen

Verloskundige

23. siječnja 1983.

Österreich

Hebammen-Diplom

—	Hebammenakademie

—	Bundeshebammenlehranstalt

Hebamme

1. siječnja 1994.

Polska

Dyplom ukończenia studiów

wyższych na kierunku położnictwo z tytułem „magister położnictwa”

Instytucja prowadząca kształcenie na poziomie wyższym uznana przez właściwe władze (Higher educational institution recognised by the competent authorities)

Położna

1. svibnja 2004.

Portugal

1.	Diploma de enfermeiro especialista em enfermagem de saúde materna e obstétrica

1.	Ecolas de Enfermagem

Enfermeiro especialista em enfermagem de saúde materna e obstétrica

1. siječnja 1986.

2.	Diploma/carta de curso de estudos superiores especializados em enfermagem de saúde materna e obstétrica

2.	Escolas Superiores de Enfermagem

3.	Diploma (do curso de pós-licenciatura) de especializaçăo em enfermagem de saúde materna obstétrica

—	Escolas Superiores de Enfermagem

—	Escolas Superiores de Saúde

Slovenija

Diploma, s katero se podeljuje strokovni naslov „diplomirana babica/diplomirani babičar”

Univerza

2.	Visoka strokovna šola

diplomirana babica/diplomirani babičar

1. svibnja 2004.

Slovensko

1.	Vysokoškolský diplom o udelení akademického titulu „bakalár z pôrodnej asistencie” („Bc.”)

2.	Absolventský diplom v študijnom odbore diplomovaná pôrodná asistentka

1.	Vysoká škola

2.	Stredná zdravotnícka škola

Pôrodná asistentka

1. svibnja 2004.

Suomi/Finland

1.	Kätilön tutkinto/barnmorskeexamen

1.	Terveydenhuoltooppi-laitokset/hälsovĺrdsläroanstalter

Kätilö/Barnmorska

1. siječnja 1994.

2.	Sosiaali- ja terveysalan ammattikorkeakoulututkinto, kätilö (AMK)/yrkeshögskoleexamen inom hälsovĺrd och det sociala omrĺdet, barnmorska (YH)

2.	Ammattikorkeakoulut/Yrkeshögskolor

Sverige

Barnmorskeexamen

Universitet eller högskola

Barnmorska

1. siječnja 1994.

United Kingdom

Statement of registration as a Midwife on part 10 of the register kept by the United Kingdom Central Council for Nursing, Midwifery and Health visiting

Various

Midwife

23. siječnja 1983.

V.6. FARMACEUT

5.6.1. Program osposobljavanja za farmaceute

—	Biologija biljaka i životinja

—

Fizika

—	Opća i anorganska kemija

—	Organska kemija

—	Analitička kemija

—	Farmaceutska kemija, uključujući analizu medicinskih proizvoda

—	Opća i primijenjena biokemija (medicinska)

—	Anatomija i fiziologija; medicinska terminologija

—	Mikrobiologija

—	Farmakologija i farmakoterapija

—	Farmaceutska tehnologija

—	Toksikologija

—	Farmakognozija

—	Zakonodavstvo i, gdje je to primjereno, profesionalna etika

Uravnoteženost između teoretskog i praktičnog osposobljavanja daje svakom predmetu dovoljan teoretski značaj da bi se održala sveučilišna priroda osposobljavanja.

5.6.2. Dokaz o formalnoj osposobljenosti farmaceuta

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Tijelo koje dodjeljuje dokaz o kvalifikacijama

Svedodžba priložena uz diplomu

Referentni datum

België/Belgique/Belgien

Diploma van apotheker/Diplôme de pharmacien

—	De universiteiten/Les universités

—	De bevoegde Examencommissie van de Vlaamse Gemeenschap/Le Jury compétent d’enseignement de la Communauté française

1. listopada 1987.

Česká republika

Diplom o ukončení studia ve studijním programu farmacie (magistr, Mgr.)

Farmaceutická fakulta univerzity v České republice

Vysvědčení o státní závěrečné zkoušce

1. svibnja 2004.

Danmark

Bevis for bestået farmaceutisk kandidateksamen

Danmarks Farmaceutiske Højskole

1. listpada 1987.

Deutschland

Zeugnis über die Staatliche Pharmazeutische Prüfung

Zuständige Behörden

1. listpada 1987.

Eesti

Diplom proviisori õppekava läbimisest

Tartu Ülikool

1. svibnja 2004.

Ελλάς

Άδεια άσκησης αρμακευτικού επαγγέλματος

Νομαρχιακή Αυτοδιοίκηση

1. listopada 1987.

Espańa

Título de Licenciado en Farmacia

—	Ministerio de Educación y Cultura

—	El rector de una universidad

1. listopada 1987.

France

—	Diplôme d’Etat de pharmacien

—	Diplôme d’Etat de docteur en pharmacie

Universités

1. listopada 1987.

Ireland

Certificate of Registered Pharmaceutical Chemist

1. listopada 1987.

Italia

Diploma o certificato di abilitazione all’esercizio della professione di farmacista ottenuto in seguito ad un esame di Stato

Università

1. studenoga 1993.

Κύπρος

Πιστοποιητικό Εγγραφής Φαρμακοποιού

Συμβούλιο Φαρμακευτικής

1. svibnja 2004.

Latvija

Farmaceita diploms

Universitātes tipa augstskola

1. svibnja 2004.

Lietuva

Aukštojo mokslo diplomas, nurodantis suteiktą vaistininko profesinę kvalifikaciją

Universitetas

1. svibnja 2004.

Luxembourg

Diplôme d’Etat de pharmacien

Jury d’examen d’Etat + visa du ministre de l’éducation nationale

1. listopada 1987.

Magyarország

Okleveles gyógyszerész oklevél (magister pharmaciae, röv: mag. Pharm)

Egyetem

1. svibnja 2004.

Malta

Lawrja fil- farmaċija

Universita' ta’ Malta

1. svibnja 2004.

Nederland

Getuigschrift van met goed gevolg afgelegd apothekersexamen

Faculteit Farmacie

1. listopada 1987.

Österreich

Staatliches Apothekerdiplom

Bundesministerium für Arbeit, Gesundheit und Soziales

1. listopada 1994.

Polska

Dyplom ukończenia studiów wyższych na kierunku farmacja z tytułem magistra

1.	Akademia Medyczna

2.	Uniwersytet Medyczny

3.	Collegium Medicum Uniwersytetu Jagiellońskiego

1. svibnja 2004.

Portugal

Carta de curso de licenciatura em Ciências Farmacêuticas

Universidades

1. listopada 1987.

Slovenija

Diploma, s katero se podeljuje strokovni naziv „magister farmacije/magistra farmacije”

Univerza

Potrdilo o opravljenem strokovnem izpitu za poklic magister farmacije/magistra farmacije

1. svibnja 2004.

Slovensko

Vysokoškolský diplom o udelení akademického titulu „magister farmácie” („Mgr.”)

Vysoká škola

1. svibnja 2004.

Suomi/Finland

Proviisorin tutkinto/Provisorexamen

—	Helsingin yliopisto/Helsingfors universitet

—	Kuopion yliopisto

1. listopada 1994.

Sverige

Apotekarexamen

Uppsala universitet

1. listopada 1994.

United Kingdom

Certificate of Registered Pharmaceutical Chemist

1. listopada 1987.

V.7. ARHITEKT

5.7.1. Dokaz o formalnim kvalifikacijama arhitekata priznatim u skladu s člankom 46.

Država

Dokaz o formalnim kvalifikacijama

Tijelo koje dodjeljuje dokaz o kvalifikacijama

Svjedodžba priložena uz diplomu

Referentna akademska godina

België/Belgique/Belgien

1.	Architect/ Architecte

2.	Architect/ Architecte

Architect

4.	Architect/ Architecte

5.	Architect/ Architecte

6.	Burgelijke ingenieur-architect

1.	Nationale hogescholen voor architectuur

2.	Hogere-architectuur-instituten

3.	Provinciaal Hoger Instituut voor Architectuur te Hasselt

4.	Koninklijke Academies voor Schone Kunsten

5.	Sint-Lucasscholen

6.	Faculteiten Toegepaste Wetenschappen van de Universiteiten

7.	„Faculté Polytechnique” van Mons

1988./1989.

1.	Architecte/ Architect

2.	Architecte/ Architect

Architect

4.	Architecte/ Architect

5.	Architecte/ Architect

6.	Ingénieur-civil — architecte

1.	Ecoles nationales supérieures d’architecture

2.	Instituts supérieurs d’architecture

3.	Ecole provinciale supérieure d’architecture de Hasselt

4.	Académies royales des Beaux-Arts

5.	Ecoles Saint-Luc

6.	Facultés des sciences appliquées des universités

7.	Faculté polytechnique de Mons

Danmark

Arkitekt cand. arch.

—	Kunstakademiets Arkitektskole København

—	Arkitektskolen i Århus

1988./1989.

Deutschland

Diplom-Ingenieur,

Diplom-Ingenieur Univ.

—	Universitäten (Architektur/Hochbau)

—	Technische Hochschulen (Architektur/Hochbau)

—	Technische Universitäten (Architektur/Hochbau)

—	Universitäten-Gesamthochschulen (Architektur/Hochbau)

—	Hochschulen für bildende Künste

—	Hochschulen für Künste

1988./1989.

Diplom-Ingenieur,

Diplom-Ingenieur FH

—	Fachhochschulen (Architektur/Hochbau) (16)

—	Universitäten-Gesamthochschulen (Architektur/Hochbau) bei entsprechenden Fachhochschulstudiengängen

Ελλάς

Δίπλωμα αρχιτέκτονα — μηχανικού

—	Εθνικό Μετσόβιο Πολυτεχνείο (ΕΜΠ), τμήμα αρχιτεκτόνων — μηχανικών

—	Αριστοτέλειο Πανεπιστήμο Θεσσαλονίκης (ΑΠΘ), τμήμα αρχιτεκτόνων — μηχανικών της Πολυτεχνικής σχολής

Βεβαίωση που χορηγεί το Τεχνικό πιμελητήριο Ελλάδας (ΤΕΕ) και η οποία επιτρέπει την άσκηση ραστηριοτήτων στον τομέα της αρχιτεκτονικής

1988./1989.

Espańa

Título oficial de arquitecto

Rectores de las universidades enumeradas a continuación:

—	Universidad politécnica de Cataluña, escuelas técnicas superiores de arquitectura de Barcelona o del Vallès;

—	Universidad politécnica de Madrid, escuela técnica superior de arquitectura de Madrid;

—	Universidad politécnica de Las Palmas, escuela técnica superior de arquitectura de Las Palmas;

—	Universidad politécnica de Valencia, escuela técnica superior de arquitectura de Valencia;

—	Universidad de Sevilla, escuela técnica superior de arquitectura de Sevilla;

—	Universidad de Valladolid, escuela técnica superior de arquitectura de Valladolid;

—	Universidad de Santiago de Compostela, escuela técnica superior de arquitectura de La Coruña;

—	Universidad del País Vasco, escuela técnica superior de arquitectura de San Sebastián;

—	Universidad de Navarra, escuela técnica superior de arquitectura de Pamplona;

—	Universidad de Alcalá de Henares, escuela politécnica de Alcalá de Henares;

—	Universidad Alfonso X El Sabio, centro politécnico superior de Villanueva de la Cañada;

—	Universidad de Alicante, escuela politécnica superior de Alicante;

—	Universidad Europea de Madrid;

—	Universidad de Cataluña, escuela técnica superior de arquitectura de Barcelona;

—	Universidad Ramón Llull, escuela técnica superior de arquitectura de La Salle;

—	Universidad S.E.K. de Segovia, centro de estudios integrados de arquitectura de Segovia;

—	Universidad de Granada, escuela técnica superior de arquitectura de Granada.

1988./1989.

1999./2000.

1997./1998.

1998./1999.

1999./2000.

1998./1999.

1999./2000.

1994./1995.

France

1.	Diplôme d’architecte DPLG, y compris dans le cadre de la formation professionnelle continue et de la promotion sociale.

1.	Le ministre chargé de l’architecture

1988./1989.

2.	Diplôme d’architecte ESA

2.	Ecole spéciale d’architecture de Pariz

3.	Diplôme d’architecte ENSAIS

3.	Ecole nationale supérieure des arts et industries de Strasbourg, section architecture

Ireland

1.	Degree of Bachelor of Architecture (B.Arch. NUI)

1.	National University of Ireland to architecture graduates of University College Dublin

1988./1989.

2.	Degree of Bachelor of Architecture (B.Arch.) (Previously, until 2002 – Degree standard diploma in architecture (Dip. Arch))

2.	Dublin Institute of Technology, Bolton Street, Dublin (College of Technology, Bolton Street, Dublin)

3.	Certificate of associateship (ARIAI)

3.	Royal Institute of Architects of Ireland

4.	Certificate of membership (MRIAI)

4.	Royal Institute of Architects of Ireland

Italia

—	Laurea in architettura

—	Università di Camerino

—	Università di Catania — Sede di Siracusa

—	Università di Chieti

—	Università di Ferrara

—	Università di Firenze

—	Università di Genova

—	Università di Napoli Federico II

—	Università di Napoli II

—	Università di Palermo

—	Università di Parma

—	Università di Reggio Calabria

—	Università di Roma „La Sapienza”

—	Universtià di Roma III

—	Università di Trieste

—	Politecnico di Bari

—	Politecnico di Milano

—	Politecnico di Torino

—	Istituto universitario di architettura di Venezia

Diploma di abilitazione all’esercizo indipendente della professione che viene rilasciato dal ministero della Pubblica istruzione dopo che il candidato ha sostenuto con esito positivo l’esame di Stato davanti ad una commissione competente

1988./1989.

—	Laurea in ingegneria edile — architettura

—	Università dell’Aquilla

—	Università di Pavia

—	Università di Roma„La Sapienza”

1998./1999.

—	Laurea specialistica in ingegneria edile - architettura

—	Università dell’Aquilla

—	Università di Pavia

—	Università di Roma „La Sapienza”

—	Università di Ancona

—	Università di Basilicata — Potenza

—	Università di Pisa

—	Università di Bologna

—	Università di Catania

—	Università di Genova

—	Università di Palermo

—	Università di Napoli Federico II

—	Università di Roma — Tor Vergata

—	Università di Trento

—	Politecnico di Bari

—	Politecnico di Milano

2003./2004.

—	Laurea specialistica quinquennale in Architettura

—	Laurea specialistica quinquennale in Architettura

—	Laurea specialistica quinquennale in Architettura

—	Laurea specialistica in Architettura

—	Prima Facoltà di Architettura dell’Università di Roma „La Sapienza”

—	Università di Ferrara

—	Università di Genova

—	Università di Palermo

—	Politecnico di Milano

—	Politecnico di Bari

—	Università di Roma III

—	Università di Firenze

—	Università di Napoli II

—	Politecnico di Milano II

1998./1999.

1999./2000.

2003./2004.

2004./2005.

Nederland

1.	Het getuigschrift van het met goed gevolg afgelegde doctoraal examen van de studierichting bouwkunde, afstudeerrichting architectuur

1.	Technische Universiteit te Delft

Verklaring van de Stichting Bureau Architectenregister die bevestigt dat de opleiding voldoet aan de normen van artikel 46.

1988./1989.

2.	Het getuigschrift van het met goed gevolg afgelegde doctoraal examen van de studierichting bouwkunde, differentiatie architectuur en urbanistiek

2.	Technische Universiteit te Eindhoven

Het getuigschrift hoger beroepsonderwijs, op grond van het met goed gevolg afgelegde examen verbonden aan de opleiding van de tweede fase voor beroepen op het terrein van de architectuur, afgegeven door de betrokken examencommissies van respectievelijk:

—	de Amsterdamse Hogeschool voor de Kunsten te Amsterdam

—	de Hogeschool Rotterdam en omstreken te Rotterdam

—	de Hogeschool Katholieke Leergangen te Tilburg

—	de Hogeschool voor de Kunsten te Arnhem

—	de Rijkshogeschool Groningen te Groningen

—	de Hogeschool Maastricht te Maastricht

Österreich

1.	Diplom-Ingenieur, Dipl.Ing.

1.	Technische Universität Graz (Erzherzog-Johann-Universität Graz)

1998./1999.

2.	Dilplom-Ingenieur,Dipl.Ing.

2.	Technische Universität Wien

3.	Diplom-Ingenieur, Dipl.Ing.

3.	Universität Innsbruck (Leopold-Franzens-Universität Innsbruck)

4.	Magister der Architektur, Magister architecturae, Mag. Arch.

4.	Hochschule für Angewandte Kunst in Wien

5.	Magister der Architektur, Magister architecturae, Mag. Arch.

5.	Akademie der Bildenden Künste in Wien

6.	Magister der Architektur, Magister architecturae, Mag. Arch.

6.	Hochschule für künstlerishe und industrielle Gestaltung in Linz

Portugal

Carta de curso de licenciatura em Arquitectura

Para os cursos iniciados a partir do ano académico de 1991/1992

—	Faculdade de arquitectura da Universidade técnica de Lisboa

—	Faculdade de arquitectura da Universidade do Porto

—	Escola Superior Artística do Porto

—	Faculdade de Arquitectura e Artes da Universidade Lusíada do Porto

1988./1989.

1991./1992.

Suomi/Finland

Arkkitehdin tutkinto/Arkitexamen

—	Teknillinen korkeakoulu/Tekniska högskolan (Helsinki)

—	Tampereen teknillinen korkeakoulu/Tammerfors tekniska högskola

—	Oulun yliopisto/Uleåborgs universitet

1998./1999.

Sverige

Arkitektexamen

Chalmers Tekniska Högskola AB

Kungliga Tekniska Högskolan

Lunds Universitet

1998./1999.

United Kingdom

1.	Diplomas in architecture

—	Universities

—	Colleges of Art

—	Schools of Art

Certificate of architectural education, issued by the Architects Registration Board.

The diploma and degree courses in architecture of the universities, schools and colleges of art should have met the requisite threshold standards as laid down in Article 46 of this Directive and in Criteria for validation published by the Validation Panel of the Royal Institute of British Architects and the Architects Registration Board.

EU nationals who possess the Royal Institute of British Architects Part I and Part II certificates, which are recognised by ARB as the competent authority, are eligible. Also EU nationals who do not possess the ARB-recognised Part I and Part II certificates will be eligible for the Certificate of Architectural Education if they can satisfy the Board that their standard and length of education has met the requisite threshold standards of Article 46 of this Directive and of the Criteria for validation.

1988./1989.

2.	Degrees in architecture

2.	Universities

3.	Final examination

3.	Architectural Association

4.	Examination in architecture

4.	Royal College of Art

5.	Examination Part II

5.	Royal Institute of British Architects

(1) 1. siječnja 1983.

(2) 1. siječnja 1983.

(3) 1. kolovoza 1987. osim za osobe koje su započele osposobljavanje prije tog datuma

(4) 31. prosinca 1971.

(5) 31. listopada 1999.

(6) Dokaz o kvalifikacijama se više ne izdaje za one koji su počeli osposobljavanje nakon 5. ožujka 1982.

(7) 9. srpnja 1984.

(8) 3. prosinca 1971.

(9) 31. listopada 1993.

(10) Dokaz o kvalifikacijama se više ne izdaje za one koji su počeli osposobljavanje nakon 5. ožujka 1982.

(11) 8. srpnja 1984.

(12) 1. siječnja 1983., osim za osobe koje su započele osposobljavanje prije ovog datuma i završile ga do kraja 1988.

(13) 31. prosinca 1994.

(14) 1. siječnja 1983.

(15) Osposobljavanje kojim se dobiva dokaz o formalnoj osposobljenosti za specijalista dentalne, oralne i maksilofacijalne kirurgije (osnovno medicinsko i zubarsko osposobljavanje) podrazumijeva završen i potvrđen studij medicine (članak 24.) i uz to završen i potvrđen osnovni studij dentalne medicine (članak 34.).

(16) Diese Diplome sind je nach Dauer der durch sie abgeschlossenen Ausbildung gemäß Artikel 47 Absatz 1 anzuerkennen.

PRILOG VI.

Stečena prava koja se primjenjuju na profesije priznate na temelju usklađivanja minimalnih uvjeta osposobljavanja

6. Dokaz o formalnoj osposobljenosti arhitekata koji koriste stečena prava u skladu s člankom 49. stavkom 1.

Država

Dokaz o formalnoj osposobljenosti

Referentna akademska godina

België/Belgique/ Belgien

—	diplome koje dodjeljuju visoke državne škole za arhitekturu ili visokoškolski državni zavodi za arhitekturu (architecte-architect)

—	diplome koje dodjeljuje Visoka škola za arhitekturu pokrajine Hasselt (architect)

—	diplome koje dodjeljuje Kraljevska umjetnička akademija (architecte – architect)

—	diplome koje dodjeljuje „écoles Saint-Luc” (architecte – architect)

—	sveučilišne diplome iz građevinarstva, s potvrdom o obavljenom pripravništvu koju izdaje udruženje arhitekata i koja imatelju daje pravo nošenja profesionalnog naziva arhitekta (architecte – architect)

—	diplome iz arhitekture koje dodjeljuje centralna ili državna ispitna komisija za arhitekturu (architecte – architect)

—	diplome iz građevinarstva/arhitekture i diplome iz arhitekture/građevinarstva koje dodjeljuju fakulteti primijenjenih znanosti sveučilišta i Politehnički fakultet u Monsu (ingénieur architecte, ingénieur-architect)

1987./1988.

Česká republika

—

Diplome koje dodjeljuju fakulteti u okviru „České vysoké učení technické” (Češko teničko sveučilište u Pragu):

—	„Vysoká škola architektury a pozemního stavitelství” (Fakultet za arhitekturu i građevinarstvo (do 1951.),

—	„Fakulta architektury a pozemního stavitelství” (Fakultet za arhitekturu i građevinarstvo) (od 1951. do1960.),

—

„Fakulta stavební” (Fakultet za građevinarstvo) (od 1960.), studijski smjerovi: visokogradnja i konstrukcije, visokogradnja, građevinarstvo i arhitektura, arhitektura (uključujući urbanizam i prostorno planiranje), niskogradnja i građevinarstvo za industrijsku i poljoprivrednu proizvodnju, ili studijski program građevinarstva s usmjerenjem visokogradnje i arhitekture,

—

„Fakulta architektury” (Fakultet za arhitekturu) (od 1976.), studijski smjerovi: arhitektura, urbanizam i prostorno planiranje, ili studijski program: arhitektura i urbanizam s usmjerenjem: arhitektura, teorija arhitektonskog projektiranja, urbanizam i prostorno planiranje, povijest arhitekture i rekonstrukcija povijesnih spomenika, ili arhitektura i građevinarstvo.

—	Diplome koje je dodijelila „Vysoká škola technická Dr. Edvarda Beneše” (do 1951.) na području arhitekture i građevinarstva,

—	Diplome koje je dodijelila „Vysoká škola stavitelství v Brně” (od 1951. do 1956.) na području arhitekture i građevinarstva,

—	Diplome koje je dodjeljuje „Vysoké učení technické v Brně”, „Fakulta architektury” (Fakultet za arhitekturu) (od 1956.) za studijski smjer arhitekture i urbanizma, ili „Fakulta stavební” (Fakultet za građevinarstvo) (od 1956.) za studijski smjer građevine.

—	Diplome koje dodjeljuje „Vysoká škola báňská — Technická univerzita Ostrava”, „Fakulta stavební” (Fakultet za građevinarstvo) (od 1997.) za studijski smjer konstrukcija i arhitekture, ili za studijski smjer građevinarstva,

—	Diplome koje dodjeljuje „Technická univerzita v Liberci”, „Fakulta architektury” (Fakultet za arhitekturu) (od 1994.) za studijski program arhitekture i urbanizma s usmjerenje arhitekture,

—	Diplome koje dodjeljuje „Akademie výtvarných umění v Praze” za studijski program umjetnosti, s usmjerenjem arhitektonskog projektiranja,

—	Diplome koje dodjeljuje „Vysoká škola umělecko-průmyslová v Praze” za studijski program umjetnosti, s usmjerenjem arhitekture,

—	Ovlaštenje koje izdaje „Česká komora architektů” bez specifikacije područja ili za područje visokogradnje;

2006./2007.

Danmark

—	diplome koje dodjeljuju državne škole za arhitekturu u Kopenhagenu i Aarhusu (architekt)

—	potvrda o registraciji koju izdaje Savez arhitekata u skladu sa Zakonom br. 202 od 28. svibnja 1975. (registreret arkitekt)

—

diplome koje izdaje Visoka škola za građevinarstvo (bygningskonstruktoer), uz potvrdu nadležnih tijela kojom se potvrđuje da je osoba položila ispit formalne izobrazbe i koji sadrži ocjenu nacrta koji je podnositelj izradio i izveo tijekom najmanje šestogodišnjeg stvarnog obavljanja djelatnosti navedenih u članku 48. ove Direktive

1987./1988.

Deutschland

—	diplome koje dodjeljuju umjetničke visokoškolske institucije (Dipl.-Ing., Architekt (HfbK)

—	diplome koje dodjeljuju odjeli za arhitekturu (Architektur/Hochbau) na „Technische Hochschulen” tehničkih sveučilišta, sveučilišta i „Gesamthochschulen”, ako su te institucije povezane u „Gesamthochschulen” (Dipl.-Ing. i bilo koji drugi naziv koji se nositeljima ovih diploma može odrediti kasnije).

—

diplome koje dodjeljuju odjeli za arhitekturu (Architektur/Hochbau) na „Fachhochschulen”, te odjeli za arhitekturu (Architektur/Hochbau) na „Gesamthochschulen”, ako su te institucije povezane u „Gesamthochschulen”, uz potvrdu, ako studij traje manje od četiri ali ne manje od tri godine, koja potvrđuje četverogodišnje razdoblje stručnog iskustva u Saveznoj Republici Njemačkoj, a koju izdaje stručno tijelo u skladu s člankom 47. stavkom 1. (Ingenieur grad. i bilo koji drugi naziv koji se nositeljima ovih diploma može dati kasnije).

—

diplome (Prüfungszeugnisse) koje su prije 1. siječnja 1973. dodijelili odjeli arhitekture na „Ingenieurschulen” i „Werkkunstschulen”, uz potvrdu nadležnih tijela kojom se potvrđuje da je određena osoba položila ispit formalne osposobljenosti i koji sadrži ocjenu nacrta koje je podnositelj izradio i izveo tijekom najmanje šestogodišnjeg stvarnog obavljanja djelatnosti navedenih u članku 48. ove Direktive

1987./1988.

Eesti

—

diplom arhitektuuri erialal, väljastatud Eesti Kunstiakadeemia arhitektuuri teaduskonna poolt alates 1996. aastast (diploma arhitekture koju od 1996. dodjeljuje Fakultet arhitekture na estonskoj akademiji umjetnosti), väljastatud Tallinna Kunstiülikooli poolt 1989.-1995. (koju je dodjeljivalo Sveučilište umjetnosti iz Tallinna u razdoblju 1989.-1995.), väljastatud Eesti NSV Riikliku Kunstiinstituudi poolt 1951.- 1988. (koju je dodjeljivao Državni institut za umjetnost Estonske SSR između 1951. i 1988.)

Ελλάς

—	diplome inženjera/arhitekta koje dodjeljuje Atenski Metsovion Polytechnion zajedno s potvrdom koju izdaje Grčka tehnička komora, a koja potvrđuje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture

—	diplome inženjera/arhitekta koje dodjeljuje Solunski Aristotelion Panepistimion zajedno s potvrdom koju izdaje Grčka tehnička komora, a koja potvrđuje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture

—	diplome inženjera/građevinara koje dodjeljuje Atenski Metsovion Polytechnion zajedno s potvrdom koju izdaje Grčka tehnička komora, a koja potvrđuje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture

—	diplome inženjera/građevinara koje dodjeljuje Solunski Aristotelion zajedno s potvrdom koju izdaje Grčka tehnička komora, a koja potvrđuje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture

—	diplome inženjera/građevinara koje dodjeljuje Panepistimion Thrakis zajedno s potvrdom koju izdaje Grčka tehnička komora, a koja potvrđuje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture

—	diplome inženjera/građevinara koje dodjeljuje Panepistimion Patron zajedno s potvrdom koju izdaje Grčka tehnička komora, a koja potvrđuje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture

1987./1988.

Espańa

Službena formalna kvalifikacija arhitekta (título oficial de arquitecto) koju dodjeljuje Ministarstvo obrazovanja i znanosti, ili sveučilišta

1987./1988.

France

—	vladine diplome iz arhitekture koje je do 1959. izdavalo Ministarstvo obrazovanja, a kasnije Ministarstvo kulture (architecte DPLG)

—	diplome koje dodjeljuje „Ecole spéciale d’architecture” (architecte DESA)

—	diplome koje od 1955. dodjeljuje „Ecole nationale supérieure des arts et industries de Strasbourg” (prije „Ecole nationale d’ingénieurs de Strasbourg”), odjel za arhitekturu (architecte ENSAIS)

1987./1988.

Ireland

—	diploma Bachelor of Architecture koju dodjeljuje Irsko državno sveučilište diplomantima arhitekture na University College u Dablinu (B Arch. (NUI))

—	standardna diploma arhitekture koju dodjeljuje College of Technology, Bolton Street, Dublin (Dipl. Arch.)

—	potvrda o pridruženom članstvu u Royal Institute of Architects of Irland (Kraljevski institut irskih arhitekata) (ARIAI)

—	potvrda o članstvu u Royal Institute of Architects of Irland (MRIAI)

Italia

—

diplome „laurea in architettura” koje dodjeljuju sveučilišta, politehničke institucije i visokoškolske institucije arhitekture u Veneciji i u Reggio Calabria, uz diplomu koja njezinom nositelju omogućuje samostalno obavljanje profesije arhitekta, koju dodjeljuje ministar obrazovanja nakon što podnositelj pred nadležnim tijelom položi državni ispit koji mu omogućuje samostalno obavljanje profesije arhitekta (dott. Architetto)

—

diplome „laurea in ingegneria” za visokogradnju koje dodjeljuju sveučilišta i politehničke institucije, uz diplomu koja njezinom nositelju omogućuje samostalno obavljanje profesije na području arhitekture, koju dodjeljuje ministar obrazovanja nakon što podnositelj pred nadležnim tijelom položi državni ispit koji mu omogućuje samostalno obavljanje profesije (dott. Architetto ili dott. Ing. In ingegneria civile)

1987./1988.

Κύπρος

—	Βεβαίωση Εγγραφής στο Μητρώο Αρχιτεκτόνων που εκδίδεται από το Επιστημονικό και Τεχνικό Επιμελητήριο Κύπρου (Potvrda o upisu u Registar arhitekata koju izdaje Znanstvena i tehnička komora Cipra (ETEK))

2006./2007.

Latvija

—

„Arhitekta diploms” ko izsniegusi Latvijas Valsts Universitātes Inženierceltniecības fakultātes Arhitektūras nodaļa līdz 1958.gadam, Rīgas Politehniskā Institūta Celtniecības fakultātes Arhitektūras nodala no 1958 gada līdz 1991.gadam, Rīgas Tehniskās Universitātes Arhitektūras fakultate kopš 1991. gada, un „Arhitekta prakses sertifikats”, ko izsniedz Latvijas Arhitektu savienība („diploma iz arhitekture” koju je do 1958. dodjeljivao Odjel za arhitekturu Građevinarskog fakulteta Latvijskog državnog sveučilišta; od 1958. do 1991. Odjel za arhitekturu Građevinarskog fakulteta Politehničkog instituta u Rigi; od 1991. i 1992. Fakultet za arhitekturu Tehničkog sveučilišta u Rigi, te potvrda o registraciji koju izdaje Udruga arhitekata Latvije)

2006./2007.

Lietuva

—	diplome inženjera arhitekture/arhitekta koje je do 1969. izdavao Kauno politechnikos institutas (inžinierius architektas/architektas),

—	diplome arhitekt, diplomirani arhitekt, magistar arhitekture koje je izdavao Vilnius inžinerinis statybos institutas do 1990., Vilniaus technikos universitetas do 1996., te Vilnius Gedimino technikos universitetas od 1996. (architektas/architekturos bakalauras/architekturos magistras),

—	diplome za specijaliste koji su završili program osposobljavanja za arhitekta/diplomiranog arhitekta/magistra arhitekture koje je dodjeljivao LTSR Valstybinis dailes institutas do 1990.; od 1990. Vilniaus dailes akademija (architekturos kursas/architekturos bakalauras/architekturos magistras),

—

diplome diplomirani arhitekt/magistar arhotekture koje od 1997. dodjeljuje Kauno technologijos universitetas (architekturos bakalauras/architekturos magistras). Svim ovim diplomama mora biti priložena potvrda koju izdaje komisija za izdavanje potvrda a koja vlasniku te potvrde daje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture (Certified Architect/Atestuotas architektas)

2006./2007.

Magyarország

—	„okleveles építészmérnök” diploma (diploma arhitekture, magistar znanosti arhitekture) koju dodjeljuju sveučilišta,

—	„okleveles építész tervező művész” diploma (diploma magistra znanosti iz arhitekture i građevinarstva) koju dodjeljuju sveučilišta

2006./2007.

Malta

—	Perit: Lawrja ta’ Perit koju dodjeljuje Universita’ ta’ Malta i s kojom se stječe pravo upisa kao Perit

2006./2007.

Nederland

—	svjedodžba kojom se potvrđuje da je osoba položila diplomski ispit iz arhitekture, koju izdaje odjel za arhitekturu tehničkih visokih škola u Delftu ili Eindhovenu (bouwkundig ingenieur)

—	diplome koje izdaju državno priznate akademije za arhitekturu (architect)

—	diplome koje su do 1971. izdavali prijašnji fakulteti za arhitekturu (Hoger Bouwkunstonderricht) (architect HBO)

—	diplome koje su do 1971. izdavali prijašnji fakulteti za arhitekturu (voortgezet Bouwkunstonderricht) (architect VBO)

—	svjedodžba kojom se potvrđuje da je osoba položila ispit koji organizira Savez arhitekata pri „Bond van Nederlandse Architecten” (Red nizozemskih arhitekata, BNA) (architect)

—

diploma koju izdaje „Stichting Instituut voor Architectuur” (fondacija „Institut za arhitekturu”) (IVA) po završetku programa osposobljavanja koju organizira ova fondacija i koji traje najmanje četiri godine (architect), uz potvrdu nadležnih tijela kojom se potvrđuje da je osoba položila ispit formalne osposobljenosti i koja sadrži ocjenu nacrta koji je podnositelj izradio i izveo tijekom najmanje šestogodišnjeg stvarnog obavljanja djelatnosti navedenih u članku 44. ove Direktive

—

potvrda koju izdaju nadležna tijela i kojom se potvrđuje da je osoba prije 5. kolovoza 1985. položila diplomski ispit za „Kandidaat in de bouwkunde” pri tehničkom fakultetu u Delftu ili Eindhovenu, i da je kroz razdoblje od najmanje pet godina neposredno prije ovog datuma obavljala djelatnosti arhitekta, čija važnost i priroda, osiguravaju stručnost za obavljanje tih djelatnosti, u skladu s nizozemskim zahtjevima (architect)

—

potvrda koju izdaju nadležna tijela samo osobama koje su prije 5. kolovoza 1985. navršile 40 godina života, kojom se potvrđuje da je osoba kroz razdoblje od najmanje pet godina neposredno prije ovog datuma obavljala djelatnosti arhitekta, čija važnost i priroda, osiguravaju stručnost za obavljanje tih djelatnosti, u skladu s nizozemskim zahtjevima (architect)

—

potvrde iz sedme i osme alineje ne moraju se više priznavati od datuma stupanja na snagu nizozemskih zakona i propisa koji uređuju započinjanje obavljanja i obavljanje arhitekturnih djelatnosti pod profesionalnim nazivom arhitekta, ako prema tim odredbama te potvrde ne dozvoljavaju započinjanje obavljanja djelatnosti pod profesionalnim nazivom arhitekta

1987./1988.

Österreich

—

diplome koje dodjeljuju sveučilišta za tehnologiju u Beču i Grazu, te sveučilište u Innsbrucku, Fakultet za građevinarstvo („Bauingenieurwesen”) i arhitekturu („Architektur”) s usmjerenjem arhitekture, građevinarstva („Bauingenieurwesen”), visokogradnje („Hochbau”) i „Wirtschaftsingenieurwesen - Bauwesen”)

—	diplome koje dodjeljuje sveučilište za „Bodenkultur” na studijskom programu „Kulturtechnik und Wasserwirtschaft”

—	diplome koje dodjeljuje Fakultet za primijenjenu umjetnost Sveučilišta u Beču, za studij arhitekture

—	diplome koje dodjeljuje Umjetnička akademija u Beču, za studij arhitekture

—	diplome ovlaštenih inženjera (Ing.) koje dodjeljuje visoka tehnička škola ili visoka građevinska škola s licencom „Baumeister” koja potvrđuje najmanje šest godina stručnog iskustva u Austriji i položen ispit

—	diplome koje dodjeljuje Fakultet za umjetničko i industrijsko osposobljavanje u Linzu, za studij arhitekture

—	potvrda o kvalifikaciji za građevinskog inženjera ili građevinskog konzultanta na području izgradnje („Hochbau”, „Bauwesen”, „Wirtschaftsingenieurwesen - Bauwesen”, „Kulturtechnik und Wasserwirtschaft”) u skladu sa Zakonom o građevinskim tehničarima (Ziviltechnikergesetz, BGBl. No 156/1994)

1997./1998.

Polska

Diplome koje dodjeljuju arhitektonski fakulteti:

—

Tehnološko sveučilište u Varšavi, Fakultet arhitekture u Varšavi (Politechnika Warszawska, Wydział Architektury); profesionalni naziv za arhitekte: inżynier architekt, magister nauk technicznych; inżynier architekt; inżyniera magistra architektury; magistra inżyniera architektury; magistra inżyniera architekta; magister inżynier architekt (od 1945. do 1948., naziv: inżynier architekt, magister nauk technicznych; od 1951. do 1956., naziv: inżynier architekt; od 1954. do 1957., 2. stupanj, naziv: inżyniera magistra architektury; od 1957. do 1959., naziv: inżyniera magistra architektury; od 1959. do 1964., naziv: magistra inżyniera architektury; od 1964. do 1982., naziv: magistra inżyniera architekta; od 1983. do 1990., naziv: magister inżynier architekt; od 1991., naziv: magistra inżyniera architekta),

—

Tehnološko sveučilište u Krakówu, Fakultet arhitekture u Krakówu (Politechnika Krakowska, Wydział Architektury); profesionalni naziv arhitekta: magister inżynier architekt (od 1945. do 1953. Sveučilište za rudarstvo i metalurgiju, Politehnički fakultet arhitekture – Akademia Górniczo-Hutnicza, Politechniczny Wydział Architektury),

—

Tehnološko sveučilište u Wrocławu, Fakultet arhitekture u Wrocławu (Politechnika Wrocławska, Wydział Architektury); profesionalni naziv arhitekta: inżynier architekt, magister nauk technicznych; magister inżynier architektury; magister inżynier architekt (od 1949. do 1964., naziv: inżynier architekt, magister nauk technicznych; od 1956. do 1964., naziv: magister inżynier architektury; od 1964., naziv: magister inżynier architekt),

—

Tehnološko sveučilište u Šleziji, Fakultet arhitekture u Gliwicama (Politechnika Śląska, Wydział Architektury); profesionalni naziv arhitekta: inżynier architekt; magister inżynier architekt (od 1945. do 1955., Fakultet inženjerstva i građevine - Wydział Inżynieryjno-Budowlany, naziv: inżynier architekt; od 1961. do 1969., Fakultet industrijske građevine i općeg inženjerstva - Wydział Budownictwa Przemysłowego i Ogólnego, naziv: magister inżynier architekt; od 1969. do 1976., Fakultet građevinarstva i arhitekture - Wydział Budownictwa i Architektury, naziv: magister inżynier architekt; od 1977., Fakultet arhitekture - Wydział Architektury, naziv: magister inżynier architekt i od 1995., naziv: inżynier architekt),

—

Tehnološko sveučilište u Poznańu, Fakultet arhitekture u Poznańu (Politechnika Poznańska, Wydział Architektury); profesionalni naziv arhitekta: inżynier architektury; inżynier architekt; magister inżynier architekt (od 1945. do 1955. Visoka tehnička škola, Fakultet arhitekture – Szkoła Inżynierska, Wydział Architektury, naziv: inżynier architektury; od 1978., naziv: magister inżynier architekt i od 1999., naziv: inżynier architekt),

—

Tehničko sveučilište u Gdańsku, Fakultet arhitekture u Gdańsku (Politechnika Gdańska, Wydział Architektury); profesionalni naziv arhitekta: magister inżynier architekt (od 1945. do 1969. Fakultet arhitekture - Wydział Architektury, od 1969. do 1971. Fakultet građevinarstva i arhitekture - Wydział Budownictwa i Architektury, od 1971. do 1981. Institut za arhitekturu i urbanizam - Instytut Architektury i Urbanistyki, od 1981. Fakultet arhitekture - Wydział Architektury),

—	Tehničko sveučilište u Białystoku, Fakultet arhitekture u Białystoku (Politechnika Białostocka, Wydział Architektury); profesionalni naziv arhitekta: magister inżynier architekt (od 1975. do 1989. Institut za arhitekturu - Instytut Architektury),

—

Tehničko sveučilište u Łódźu, Fakultet građevinarstva, arhitekture i okolišnog inženjeringa u Łódźu (Politechnika Łódzka, Wydział Budownictwa, Architektury i Inżynierii Środowiska); profesionalni naziv arhitekta: inżynier architekt; magister inżynier architekt (od 1973. do 1993 Fakultet građevinarstva i arhitekture - Wydział Budownictwa i Architektury, te od 1992. Fakultet građevinarstva, arhitekture i okolišnog inženjeringa — Wydział Budownictwa, Architektury i Inżynierii Srodowiska; naziv: od 1973. do 1978., naziv: inżynier architekt, do 1978., naziv: inżynier architekt, od 1978., naziv: magister inżynier architekt),

—

Tehničko sveučilište u Szczecinu, Fakultet građevinarstva i arhitekture u Szczecinu (Politechnika Szczecińska, Wydział Budownictwa i Architektury); profesionalni naziv arhitekta: inżynier architekt; magister inżynier architekt (od 1948. do 1954. Visoka tehnička škola, Fakultet arhitekture - Wyższa Szkoła Inżynierska, Wydział Architektury, naziv: inżynier architekt, od 1970., naziv: magister inżynier architekt i od 1998., naziv: inżynier architekt),

Svim ovim diplomama mora biti priložena potvrda o članstvu koju izdaje nadležna regionalna komora arhitekata u Poljskoj, i kojom se daje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture u Poljskoj.

2006./2007.

Portugal

—	diploma „diploma do curso especial de arquitectura” koju dodjeljuju škole za umjetnost u Lisabonu i Portu

—	diploma arhitekture „diploma de arquitecto” koju dodjeljuju škole za umjetnost u Lisabonu i Portu

—	diploma „diploma do curso de arquitectura” koju dodjeljuju visoke škole za umjetnost u Lisabonu i Portu

—	diploma „diploma de licenciatura em arquitectura” koju dodjeljuje Visoka škola za umjetnost u Lisabonu

—	diploma „carta de curso de licenciatura em arquitectura” koju dodjeljuju Tehničko sveučilište u Lisabonu i Sveučilište u Portu

—	sveučilišna diploma iz građevinarstva (licenciatura em engenharia civil) koju dodjeljuje Visoki tehnički institut Tehničkog sveučilišta u Lisabonu

—	sveučilišna diploma iz građevinarstva (licenciatura em engenharia civil) koju dodjeljuje Tehnički fakultet (de Engenharia) Sveučilišta u Portu

—	sveučilišna diploma iz građevinarstva (licenciatura em engenharia civil) koju dodjeljuje Fakultet znanosti i tehnologije Sveučilišta u Coimbri

—	sveučilišna diploma iz građevinarstva, proizvodnje (licenciatura em engenharia civil, produçăo) koju dodjeljuje Sveučilište u Minhu

1987./1988.

Slovenija

—

„Univerzitetni diplomirani inženir arhitekture/univerzitetna diplomirana inženirka arhitekture” (sveučilišna diploma arhitekture) koju dodjeljuje Fakultet za arhitekturu, kojoj se prilaže zakonom priznata potvrda nadležnog tijela iz područja arhitekture, kojom se daje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture

—

Sveučilišna diploma koju dodjeljuju tehnički fakulteti i kojom se daje naziv „univerzitetni diplomirani inženir (univ.dipl.inž.)/univerzitetna diplomirana inženirka”, kojoj se prilaže zakonom priznata potvrda nadležnog tijela iz područja arhitekture, kojom se daje pravo obavljanja djelatnosti iz područja arhitekture

2006./2007.

Slovensko

—	Diploma na studijskom smjeru ‚arhitektura i visokogradnja („architektúra a pozemné staviteľstvo”) koju je dodjeljivalo Slovačko tehničko sveučilište (Slovenská vysoká škola technická) u Bratislavi od 1950. – 1952. (naziv: Ing.),

—	Diploma na studijskom smjeru „arhitektura” („architektúra”) koju je dodjeljivao Fakultet arhitekture i građevinarstva Slovačkog tehničkog sveučilišta (Fakulta architektúry a pozemného staviteľstva, Slovenská vysoká škola technická) u Bratislavi od 1952. – 1960. (naziv: Ing. arch.),

—	Diploma na studijskom smjeru „visokogradnja” („pozemné staviteľstvo”) koju je dodjeljivao Fakultet arhitekture i građevinarstva Slovačkog tehničkog sveučilišta (Fakulta architektúry a pozemného staviteľstva, Slovenská vysoká škola technická) u Bratislavi od 1952. – 1960. (naziv: Ing.),

—	Diploma na studijskom smjeru „arhitektura” („architektúra”) koju je dodjeljivao Fakultet građevinarstva Slovačkog tehničkog sveučilišta (Stavebná fakulta, Slovenská vysoká škola technická) u Bratislavi od 1961. – 1976. (naziv: Ing. arch.),

—	Diploma na studijskom smjeru „visokogradnja” („pozemné stavby”) koju je dodjeljivao Fakultet građevinarstva Slovačkog tehničkog sveučilišta (Stavebná fakulta, Slovenská vysoká škola technická) u Bratislavi od 1961. - 1976. (naziv: Ing.),

—	Diploma na studijskom smjeru „arhitektura” („architektúra”) koju dodjeljuje Fakultet arhitekture Slovačkog tehničkog sveučilišta (Fakulta architektúry, Slovenská vysoká škola technická) u Bratislavi od 1977. (naziv: Ing. arch.),

—	Diploma na studijskom smjeru „urbanizam” („urbanizmus”) koju dodjeljuje Fakultet arhitekture Slovačkog tehničkog sveučilišta (Fakulta architektúry, Slovenská vysoká škola technická) u Bratislavi od 1977. (naziv: Ing. arch.),

—	Diploma na studijskom smjeru „visokogradnja” („pozemné stavby”) koju je dodjeljivao Fakultet građevinarstva Slovačkog tehničkog sveučilišta (Stavebná fakulta, Slovenská technická univerzita) u Bratislavi od 1977.- 1997. (naziv: Ing.),

—	Diploma na studijskom smjeru „arhitektura i visokogradnja” („architektúra a pozemné stavby”) koju dodjeljuje Fakultet građevinarstva Slovačkog tehničkog sveučilišta (Stavebná fakulta, Slovenská technická univerzita) u Bratislavi od 1998. (naziv: Ing.),

—	Diploma na studijskom smjeru „visokogradnja – specijalizacija: arhitektura” („pozemné stavby - špecializácia: architektúra”) koju je dodjeljivao Fakultet građevinarstva Slovačkog tehničkog sveučilišta (Stavebná fakulta, Slovenská technická univerzita) u Bratislavi od 2000. – 2001. (naziv: Ing.),

—	Diploma na studijskom smjeru „visokogradnja i arhitektura” („pozemné stavby a architektúra”) koju dodjeljuje Fakultet građevinarstva Slovačkog tehničkog sveučilišta (Stavebná fakulta - Slovenská technická univerzita) u Bratislavi od 2001. (naziv: Ing.),

—	Diploma na studijskom smjeru „arhitektura” („architektúra”) koju dodjeljuje Akademija za umjetnost i dizajn (Vysoká škola výtvarných umení) u Bratislavi od 1969. (naziv: Akad. arch. do 1990; Mgr. od 1990. do 1992.; Mgr. arch. od 1992. do 1996.; Mgr. art. od 1997.),

—	Diploma na studijskom smjeru „visokogradnja” („pozemné staviteľstvo”) koju je dodjeljivao Fakultet građevinarstva Tehničkog sveučilišta (Stavebná fakulta, Technická univerzita) u Košicama od 1981. – 1991. (naziv: Ing.),

Svim ovim diplomama mora se priložiti:

—	ovlaštenje Slovačke komore arhitekata (Slovenská komora architektov) u Bratislavi bez specifikacije područja ili za područje „visokogradnje” („pozemné stavby”) ili „prostornog planiranja” („územné plánovanie”),

—	ovlaštenje Slovačke komore građevinara (Slovenská komora stavebných inžinierov) u Bratislavi za područje visokogradnje („pozemné stavby”)

2006./2007.

Suomi/Finland

—	diplome koje dodjeljuju odjeli za arhitekturu Tehnološkog sveučilišta i Sveučilišta u Oulu (arkkitehti/arkitekt)

—	diplome koje dodjeljuju instituti za tehnologiju (rakennusarkkiteht/byggnadsarkitekt)

1997./1998.

Sverige

—	diplome koje dodjeljuju Škola za arhitekturu Kraljevskog instituta za tehnologiju, Institut za tehnologiju Chalmers i Institut za tehnologiju na Sveučilištu u Lundu (arkitekt, sveučilišna diploma arhitekture)

—	potvrda o članstvu u „Svenska Arkitekters Riksförbund” (SAR) ako su osobe završile osposobljavanje u državi na koju se primjenjuje ova Direktiva

1997./1998.

United Kingdom

—

kvalifikacije koje se dodjeljuju nakon polaganja ispita na:

—	the Royal Institute of British Architects (Kraljevski institut britanskih arhitekata)

—

školama za arhitekturu na sveučilištima, visokim politehničkim školama, visokim školama, akademijama, školama za tehnologiju i umjetnost, koje od 10. lipnja 1985. priznaje Odbor za registraciju arhitekata Ujedinjene Kraljevine (Architects Registration Council of the United Kingdom) za upis u Registar (Architect)

—	potvrda da je osoba stekla pravo na profesionalni naziv arhitekt na temelju odjeljka 6(1)a, 6(1)b ili 6(1) Zakona o registraciji arhitekata iz 1931. (Architect)

—	potvrda da je osoba stekla pravo na profesionalni naziv arhitekt na temelju odjeljka 2. Zakona o registraciji arhitekata iz 1938. (Architect)

1987./1988.

PRILOG VII.

Dokumenti i potvrde koji se mogu zahtijevati u skladu s člankom 50. stavkom 1.

1. Dokumenti

(a)	Potvrda o državljanstvu dotične osobe.

(b)

Kopije potvrda o specijalističkom usavršavanju ili dokaz o formalnim kvalifikacijama koje omogućavaju pristup toj profesiji, te potvrda o stručnom iskustvu osobe, gdje je to primjereno.

Nadležna tijela države članice domaćina mogu pozvati podnositelje da dostave informacije o svom osposobljavanju u mjeri u kojoj je to potrebno da bi se utvrdilo postojanje mogućih bitnih razlika u odnosu na zahtijevano nacionalno osposobljavanje, kako je to utvrđeno u članku 14. Kada podnositelj ne može dati ove informacije, nadležna tijela države članice domaćina obraćaju se kontaktnim točkama, nadležnom tijelu ili drugom odgovarajućem tijelu u matičnoj državi članici.

(c)	U slučajevima navedenim u članku 16., potvrda o prirodi i trajanju djelatnosti koju izdaje nadležno tijelo u matičnoj državi članici ili u državi članici iz koje dolazi strani državljanin.

(d)

Ako nadležno tijelo države članice domaćina zahtijeva od osoba koje žele obavljati reguliranu profesiju dokaz o njihovom dobrom karakteru ili ugledu, ili o tome da nisu objavili stečaj, ili kada prekine ili zabrani obavljanje te profesije u slučaju teže povrede pravila struke ili kaznenog djela, ta država članica prihvaća kao dostatan dokaz za državljane države članice koji žele obavljati tu profesiju na njezinom državnom području, predočenje dokumenata koje su izdala nadležna tijela matične države članice ili države članice iz koje dolazi strani državljanin, a koji potvrđuju da su ti zahtjevi ispunjeni. Ta tijela moraju dostaviti tražene dokumente u roku od dva mjeseca.

Ako nadležna tijela matične države članice ili države članice iz koje dolazi strani državljanin ne izdaju dokumente navedene u prvom podstavku, ti će se dokumenti zamijeniti izjavom pod prisegom – ili, u državama u kojima nije predviđena izjava pod prisegom, svečanom izjavom koju ta osoba daje pred nadležnim sudskim ili upravnim tijelom, ili kada je to primjereno, pred javnim bilježnikom ili pred kvalificiranim stručnim tijelom matične države članice ili države članice iz koje ta osoba dolazi; takvo tijelo ili javni bilježnik izdaju potvrdu kojom se potvrđuje autentičnost izjave pod prisegom ili svečane izjave.

(e)

Ako država članica domaćin od svojih vlastitih državljana koji žele početi obavljati reguliranu profesiju traži dokument o njihovom fizičkom ili duševnom zdravlju, ta država članica kao dostatan dokaz prihvaća predočenje dokumenta koji se zahtijeva u matičnoj državi članici. Ako matična država članica ne izda takav dokument, država članica domaćin prihvaća potvrdu koju izdaje nadležno tijelo u toj državi. U tom slučaju nadležna tijela matične države članice moraju izdati traženi dokument u roku od dva mjeseca.

(f)

Kada država članica domaćin zahtijeva od svojih državljana koji žele započeti obavljati reguliranu profesiju da dostave:

—	dokaz o svom imovinskom stanju,

—	dokaz da su osigurani od financijskih rizika koji proizlaze iz njihove profesionalne odgovornosti u skladu sa zakonima i propisima koji su na snazi u državi članici domaćinu u vezi s uvjetima i opsegom pokrića,

ta država članica prihvaća kao dostatan dokaz potvrdu koju izdaju banke i osiguravajuća poduzeća druge države članice.

2. Potvrde

Kako bi olakšale primjenu glave III. poglavlja III. ove Direktive, države članice mogu propisati da osobe koje ispunjavaju uvjete osposobljavanja, osim dokaza o formalnoj osposobljenosti moraju dostaviti i potvrdu nadležnih tijela matične države članice kojom se potvrđuje da je taj dokaz o formalnoj osposobljenosti upravo onaj koji je obuhvaćen ovom Direktivom.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

246

32006L0054

L 204/23

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.07.2006.

DIREKTIVA 2006/54/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 5. srpnja 2006.

o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 141. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Direktiva Vijeća 76/207/EEZ od 9. veljače 1976. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pogledu pristupa zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju i napredovanju te uvjeta rada (3) i Direktiva Vijeća 86/378/EEZ od 24. srpnja 1986. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u sustavima strukovnih socijalnih osiguranja (4) značajno su izmijenjene (5). Direktiva Vijeća 75/117/EEZ od 10. veljače 1975. usklađivanju zakonodavstava država članica o primjeni načela jednakih plaća za muškarce i žene (6) i Direktiva Vijeća 97/80/EZ od 15. prosinca 1997. o teretu dokaza kod diskriminacije na temelju spola (7), također sadrže odredbe čija je svrha provedba načela jednakog postupanja prema muškaracima i ženama. Budući da se navedene Direktive sada ponovno izmjenjuju, njihove bi odredbe bilo poželjno preinačiti u interesu jasnoće objedinjavanjem glavnih odredaba iz ovog područja u jednom tekstu, uzimajući u obzir određene trendove koji proizlaze iz sudske prakse Suda Europskih zajednica (dalje u tekstu Sud).

(2)

Jednakost muškaraca i žena temeljno je načelo prava Zajednice na temelju članka 2. i članka 3. stavka 2. Ugovora te sudske prakse Suda. U tim se odredbama Ugovora jednakost muškaraca i žena proglašava „zadaćom” i „ciljem” Zajednice te se nameće pozitivna obveza njezinog promicanja u svim aktivnostima Zajednice.

(3)

Sud je utvrdio da se opseg načela jednakog postupanja muškaraca i žena ne može ograničiti na zabranu diskriminacije na temelju činjenice da osoba pripada određenom spolu. S obzirom na svoju svrhu i prirodu prava koja se njime štite, ono se također primjenjuje i na diskriminaciju koja proizlazi iz promjene spola osobe.

(4)	U članku 141. stavku 3. Ugovora sada je predviđena posebna pravna osnova za donošenje mjera Zajednice kojima će se osigurati primjena načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja u pitanjima zapošljavanja i rada, uključujući načelo jednake plaće za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti.

(5)	U člancima 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima također se zabranjuje svaka diskriminacija na temelju spola i jamči pravo muškaraca i žena na jednako postupanje u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću.

(6)

Uznemiravanje i spolno uznemiravanje u suprotnosti je s načelom jednakog postupanja muškaraca i žena i za potrebe ove Direktive predstavlja diskriminaciju na temelju spola. Ti oblici diskriminacije se ne događaju samo na radnom mjestu, već i u kontekstu mogućnosti zapošljavanja, stručnog osposobljavanja i napredovanja. Njih bi stoga trebalo zabraniti i predvidjeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije.

(7)

U tom bi kontekstu poslodavce i odgovorne osobe za stručno osposobljavanje trebalo poticati da poduzimaju mjere protiv svih oblika diskriminacije na temelju spola, a posebno da poduzimaju preventivne mjere protiv uznemiravanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu te u vezi sa zapošljavanjem, strukovnim osposobljavanjem i napredovanjem, u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

(8)

Načelo jednake plaće za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti, koje je utvrđeno u članku 141. Ugovora i koje se dosljedno primjenjuje u sudskoj praksi Suda predstavlja važan aspekt načela jednakog postupanja prema muškaracima i ženama i čini bitan i prijeko potreban dio pravne stečevine Zajednice i sudske prakse Suda u pitanjima spolne diskriminacije. Stoga je potrebno utvrditi dodatne odredbe za njegovu provedbu.

(9)	U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, da bi se procijenilo obavljaju li radnici isti rad odnosno rad jednake vrijednosti, potrebno je odrediti nalaze li se radnici u usporedivom položaju uzimajući u obzir niz faktora, uključujući prirodu posla, osposobljavanje i radne uvjete.

(10)	Sud je utvrdio da u određenim okolnostima načelo jednake plaće nije ograničeno na slučajeve gdje muškarci i žene rade kod istog poslodavca.

(11)

Države članice bi u suradnji sa socijalnim partnerima trebale nastaviti rješavati problem stalno prisutnih razlika u plaćama uvjetovanih spolom i izražene spolne podjele na tržištu rada, između ostalog fleksibilnim radnim vremenom koje muškarcima i ženama omogućuje bolje usklađivanje obiteljskih i radnih obveza. To može uključivati odgovarajuća rješenja u vezi s roditeljskim dopustom, koji bi mogao koristiti bilo koji od roditelja, kao i osiguravanje pristupačnih i dostupnih pogodnosti za skrb o djeci i nesamostalnim osobama.

(12)	Trebalo bi donijeti posebne mjere kako bi se osigurala provedba načela jednakog postupanja u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja i jasnije definirao njegov opseg.

(13)	U svojoj presudi od 17. svibnja 1990. u predmetu C-262/88 (8) Sud je odlučio da svi oblici strukovnih mirovina predstavljaju element plaće u smislu članka 141. Ugovora.

(14)

Iako pojam plaće u smislu članka 141. Ugovora ne uključuje davanja iz socijalnog osiguranja, sada je jasno utvrđeno da se načelo jednake plaće primjenjuje i na mirovinski sustav za javne službenike ako se davanja predviđena u okviru tog sustava radniku/radnici isplaćuju na temelju radnog odnosa s poslodavcem u javnom sektoru, bez obzira na činjenicu što taj sustav predstavlja dio općeg zakonskog sustava. U skladu s presudama Suda u predmetu C-7/93 (9) i C-351/00 (10), taj će uvjet biti zadovoljen ako se mirovinski sustav odnosi na određenu kategoriju radnika i ako su naknade iz programa izravno povezane s trajanjem službe i izračunavaju se s obzirom na krajnju plaću javnih službenika. Stoga je u interesu jasnoće potrebno donijeti posebnu odredbu u tom smislu.

(15)

Sud je potvrdio da su doprinosi radnika i radnica koji se uplaćuju u sustave definiranih mirovinskih davanja u dosegu članka 141. Ugovora, ali da se nejednakosti u doprinosima koje poslodavci plaćaju u okviru sustava definiranih kapitaliziranih davanja ne trebaju ocjenjivati u svjetlu te odredbe ako je do nejednakosti došlo zbog primjene aktuarskih faktora koji se razlikuju prema spolu.

(16)

Primjerice, neki se elementi definiranih mirovinskih davanja iz kapitaliziranih sustava, kao što su pretvorba dijela obročne mirovine u kapitaliziranu svotu, prijenos mirovinskih prava, nasljedna mirovina koja se isplaćuje uzdržavanim članovima obitelji u zamjenu za odricanje od dijela mirovine ili umanjena mirovina kada se radnik odluči za odlazak u prijevremenu mirovinu, smiju razlikovati ako je nejednakost nastala zbog primjene aktuarskih faktora koji se razlikuju prema spolu u razdoblju financiranja sustava.

(17)

Jasno je utvrđeno da davanja koje se isplaćuju u okviru sustava strukovnog socijalnog osiguranja ne treba smatrati plaćom ako se ona mogu pripisati razdobljima zaposlenja prije 17. svibnja 1990., osim u slučaju radnika i drugih korisnika – članova obitelji radnika koji su prije tog datuma pokrenuli sudski ili drugi istovjetni postupak na temelju važećega nacionalnog prava. Stoga je potrebno na odgovarajući način ograničiti provedbu načela jednakog postupanja.

(18)

Iz odluke Suda dosljedno proizlazi da Protokol Barber (11) ne utječe na pravo učlanjenja u strukovne mirovinske sustave i da se vremensko ograničenje učinaka presude u predmetu C-262/88 ne primjenjuje na pravo učlanjenja u strukovne mirovinske sustave. Sud je također odlučio da se nacionalni propisi u vezi s rokovima za podnošenje tužbi na temelju nacionalnog prava mogu primjenjivati u odnosu na radnike koji koriste pravo učlanjenja u strukovni mirovinski sustav, pod uvjetom da oni nisu nepovoljniji za tu vrstu tužbe u odnosu na slične tužbe u okviru domaćega prava i da u praksi ne priječe ostvarivanje prava osiguranih na temelju prava Zajednice. Sud je također istaknuo da činjenica da radnik može zatražiti retroaktivno učlanjenje u strukovni mirovinski sustav radniku ne omogućuje da izbjegne plaćanje doprinosa koji se odnose na odgovarajuće razdoblje članstva.

(19)

Osiguravanje jednakih mogućnosti zapošljavanja i strukovnog osposobljavanja u svrhu zapošljavanja ključno je za primjenu načela jednakog postupanja prema muškaracima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada. Stoga sve izuzetke od tog načela treba ograničiti na one poslove kod kojih je zapošljavanje osobe određenog spola nužno zbog prirode posla ili konteksta u kojemu se on obavlja, s time da cilj kojemu se teži kod primjene tih izuzetaka mora biti legitiman i u skladu s načelom proporcionalnosti.

(20)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu udruživanja, uključujući pravo na osnivanje saveza s drugim osobama i učlanjivanje u saveze radi zaštite vlastitih interesa. Mjere u smislu članka 141. stavka 4. Ugovora mogu uključivati članstvo u organizacijama i savezima čiji je glavni cilj praktično promicanje načela jednakog postupanja muškaraca i žena odnosno nastavak djelovanja tih organizacija i saveza.

(21)

Zabrana diskriminacije ne bi smjela utjecati na nastavak provedbe odnosno donošenje mjera kojima se sprečavaju i ublažavaju teškoće s kojima se suočava grupa osoba određenog spola. Na temelju tih mjera dopuštene su organizacije osoba jednog spola čiji je glavni cilj promicanje posebnih potreba tih osoba i promicanje jednakosti muškaraca i žena.

(22)

U skladu s člankom 141. stavkom 4. Ugovora, načelo jednakog postupanja ne priječi države članice da radi osiguravanja stvarne i potpune jednakosti muškaraca i žena u poslovnom životu nastave provoditi odnosno donesu mjere koje predviđaju posebne povlastice kako bi podzastupljenom spolu olakšale obavljanje određenog zanimanja ili spriječile odnosno ublažile teškoće u profesionalnoj karijeri. S obzirom na postojeće stanje i uzimajući u obzir Deklaraciju br. 28 Ugovora iz Amsterdama, države članice bi prvenstveno trebale težiti poboljšanju položaja žena u poslovnom životu.

(23)	Iz sudske prakse Suda jasno proizlazi da stavljanje žena u nepovoljniji položaj s obzirom na trudnoću i majčinstvo predstavlja izravnu diskriminaciju na temelju spola. Ovakvo bi postupanje stoga trebalo izričito obuhvatiti ovom Direktivom.

(24)

Što se tiče načela jednakog postupanja, Sud dosljedno priznaje legitimnost zaštite biološkog stanja žene za vrijeme trudnoće i majčinstva te uvođenja mjera zaštite majčinstva kao sredstva za postizanje bitne jednakosti. Ova Direktiva stoga ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktivu Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju poticajnih mjera za poboljšanja u području sigurnosti i zaštite zdravlja na radu za trudne radnice te radnice koje su nedavno rodile ili doje (12). Nadalje, ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktivu Vijeća 96/34/EZ od 3. lipnja 1996. o okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu koji su zaključili UNICE, CEEP i ETUC (13).

(25)

U interesu jasnoće također je potrebno izričito predvidjeti zaštitu radnih prava žena na rodiljnom dopustu, a posebno njihovog prava na povratak na isto ili istovjetno radno mjesto bez pogoršanja uvjeta zbog korištenja tog dopusta te prava da uživaju sva poboljšanja radnih uvjeta na koje bi imale pravo za vrijeme svoje odsutnosti.

(26)

U Rezoluciji o uravnoteženom sudjelovanju žena i muškaraca u obiteljskom i poslovnom životu (14), koju su Vijeće i ministri za politiku zapošljavanja i socijalnu politiku koji su se sastali unutar Vijeća donijeli 29. lipnja 2000., države članice se potiču da u okviru svojih pravnih sustava razmotre mogućnost osiguravanja individualnog neprenosivog prava radnika na roditeljski dopust ne dirajući pritom u njihova postojeća prava iz radnog odnosa.

(27)

Slično vrijedi i za osiguravanje individualnog neprenosivog prava muškaraca i žena na dopust nakon posvojenja djeteta. Države članice trebaju same odlučiti hoće li osigurati pravo na roditeljski i/ili posvojiteljski dopust te odrediti sve ostale uvjete koji se nalaze izvan opsega ove Direktive, osim onih koji se odnose na otkaz i povratak na posao.

(28)	Učinkovita provedba načela jednakog postupanja zahtijeva uspostavu odgovarajućih postupaka u državama članicama.

(29)	Osiguravanje prikladnih pravosudnih i upravnih postupaka za provedbu obveza uvedenih ovom Direktivom ključno je za učinkovitu provedbu načela jednakog postupanja.

(30)

Donošenje propisa o teretu dokaza igra značajnu ulogu u osiguravanju učinkovite provedbe načela jednakog postupanja. Stoga bi prema odluci Suda trebalo donijeti odredbe kojima bi se teret dokaza u slučajevima gdje postoji pretpostavka diskriminacije prebacio na tuženika, osim u postupcima u kojima sud ili drugo nacionalno nadležno tijelo istražuje činjenično stanje. Ipak, treba pojasniti da procjena činjenica iz kojih se može pretpostaviti postojanje izravne ili neizravne diskriminacije ostaje u nadležnosti odgovarajućeg nacionalnog tijela u skladu s nacionalnim pravom i praksom. Nadalje, države članice mogu u odgovarajućoj fazi postupka uvesti pravila dokaznog postupka koja su povoljnija za tuženika.

(31)

U cilju daljnjeg poboljšanja razine zaštite koju nudi ova Direktiva, udruženjima, organizacijama i drugim pravnim osobama trebalo bi, ovisno o odluci država članica, omogućiti da sudjeluju u postupku u korist ili u prilog podnositelja pritužbe, ne dovodeći u pitanje nacionalna postupovna pravila u vezi sa zastupanjem i obranom.

(32)

Poštujući temeljno pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, potrebno je osigurati da radnici nastave uživati tu zaštitu i nakon prestanka odnosa koji je doveo do navodne povrede načela jednakog postupanja. Zaposlenik koji brani osobu koja uživa zaštitu na temelju ove Direktive ili svjedoči u njezinu korist trebao bi imati pravo na istu takvu zaštitu.

(33)

Sud je jasno utvrdio da učinkovita provedba načela jednakog postupanja znači da dosuđena odšteta kod povrede tog načela mora biti razmjerna pretrpljenoj šteti. Stoga je potrebno isključiti svako prethodno utvrđivanje gornje granice odštete, osim ako poslodavac može dokazati da se jedina šteta koju je kandidat/kandidatkinja pretrpio/pretrpila kao rezultat diskriminacije u smislu ove Direktive sastoji u tome što njegova/njezina molba za zaposlenje nije uzeta u obzir.

(34)	Države članice bi u svrhu jačanja učinkovite provedbe načela jednakog postupanja trebale promicati dijalog među socijalnim partnerima te, u skladu s nacionalnom praksom, s nevladinim organizacijama.

(35)	Države članice bi trebale osigurati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije kod povreda obveza na temelju ove Direktive.

(36)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Direktive, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti koje je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u istom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(37)	Radi boljeg razumijevanja različitog postupanja muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i rada, trebalo bi i dalje izrađivati, analizirati i stavljati na raspolaganje na odgovarajućim razinama usporedive statistike raščlanjene prema spolu.

(38)

Jednako postupanje muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i rada ne može biti ograničeno na zakonodavne mjere. Europska unija i države članice trebale bi i dalje promicati podizanje javne svijesti o diskriminaciji s obzirom na plaću i mijenjanje javnih stavova, u kojemu trebaju u najvećoj mogućoj mjeri sudjelovati sve zainteresirane stranke na javnoj i privatnoj razini. U tom bi procesu važnu ulogu mogao imati dijalog među socijalnim partnerima.

(39)	Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalna zakonodavstva trebala bi biti ograničena na odredbe koje su sadržajno promijenjene u odnosu na ranije direktive. Obveza prenošenja odredaba koje su ostale sadržajno nepromijenjene proizlazi iz ranijih direktiva.

(40)	Ova Direktiva ne bi smjela dovesti u pitanje obveze država članica vezane za rokove za prijenos Direktiva iz Priloga I. dijela B u nacionalna zakonodavstva i primjenu tih Direktiva.

(41)	Države članice se u skladu sa stavkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (15) potiču da za vlastite potrebe i u interesu Zajednice izrade tablice koje će u najvećoj mogućoj mjeri odražavati odnos između ove Direktive i mjera prenošenja i da te tablice objave,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Cilj

Cilj je ove Direktive osigurati provedbu načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada.

Ona u tu svrhu sadrži odredbe za provedbu načela jednakog postupanja s obzirom na:

(a)	mogućnost zapošljavanja, uključujući napredovanje, i strukovnog osposobljavanja;

(b)	radne uvjete, uključujući plaću;

(c)	sustave strukovnog socijalnog osiguranja.

Ona također sadrži odredbe koje osiguravaju učinkovitiju provedbu tog načela uspostavom odgovarajućih postupaka.

Članak 2.

Definicije

1. Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„izravna diskriminacija” postoji ako osoba zbog svoga spola ima nepovoljniji tretman nego što ga ima ili bi ga imala druga osoba u usporedivoj situaciji;

(b)

„neizravna diskriminacija” postoji ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna;

(c)	„uznemiravanje” je svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe kojim se želi povrijediti njezino osobno dostojanstvo i stvoriti zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje odnosno kojim se postiže takav učinak;

(d)

„spolno uznemiravanje” je svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje;

(e)	„plaća” je uobičajena osnovna ili najniža nadnica ili plaća odnosno bilo koja druga naknada, bilo u novcu ili u naravi, koju radnik/radnica prima od poslodavca, bilo izravno ili neizravno, u vezi s radnim odnosom;

(f)

„sustavi strukovnog socijalnog osiguranja” su sustavi koji nisu uređeni Direktivom Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u području socijalne sigurnosti (16), čija je svrha osigurati davanja radnicima određenog poduzeća ili grupe poduzeća, grane djelatnosti, zanimanja ili grupe zanimanja, bilo da se radi o zaposlenicima ili samozaposlenima, kojima se nadopunjuju ili zamjenjuju davanja na temelju zakonskih sustava socijalnog osiguranja, bez obzira je li članstvo u tim sustavima obvezatno ili dobrovoljno.

2. Za potrebe ove Direktive, diskriminacija uključuje:

(a)	uznemiravanje i spolno uznemiravanje kao i svaki nepovoljniji tretman koji osoba ima zbog odbijanja ili trpljenja takvog ponašanja;

(b)	davanje uputa za diskriminiranje osoba na temelju spola;

(c)	svaki nepovoljniji tretman žene u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom u smislu Direktive 92/85/EEZ.

Članak 3.

Pozitivno djelovanje

Države članice mogu nastaviti provoditi odnosno donijeti mjere u smislu članka 141. stavka 4. Ugovora s ciljem osiguravanja potpune i stvarne jednakosti muškaraca i žena u poslovnom životu.

GLAVA II.

POSEBNE ODREDBE

POGLAVLJE 1.

Jednakost plaća

Članak 4.

Zabrana diskriminacije

Uklanja se svaka izravna i neizravna diskriminacija na temelju spola s obzirom na sve aspekte i uvjete nagrađivanja za isti rad odnosno rad kojemu je pripisana jednaka vrijednost.

Osobito ako se za određivanje plaće koristi sustav klasifikacije radnih mjesta, on se mora temeljiti na istim kriterijima za muškarce i žene i biti sastavljen tako da isključuje svaku diskriminaciju na temelju spola.

POGLAVLJE 2.

Jednako postupanje u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja

Članak 5.

Zabrana diskriminacije

Ne dovodeći u pitanje članak 4., zabranjuje se izravna i neizravna diskriminacija na temelju spola u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja, posebno s obzirom na:

(a)	opseg tih sustava i uvjete pristupanja sustavima;

(b)	obvezu uplaćivanja doprinosa i obračun doprinosa;

(c)	obračun davanja, uključujući dopunska davanja koja se isplaćuju za bračnog druga i uzdržavane članove obitelji te uvjete kojima je uređeno trajanje i zadržavanje prava na davanja.

Članak 6.

Osobno područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje na radno stanovništvo, uključujući samozaposlene, osobe čija je aktivnost prekinuta zbog bolesti, majčinstva, nezgode ili prisilne nezaposlenosti, osobe koje traže posao kao i na umirovljene radnike i radnike s invaliditetom i njihove članove obitelji, u skladu s nacionalnim pravom i/ili praksom.

Članak 7.

Materijalno područje primjene

1. Ovo se poglavlje primjenjuje na:

(a)

sustave strukovnog socijalnog osiguranja koji pružaju zaštitu od sljedećih rizika:

bolest;

ii.	invaliditet;

iii.	starost, uključujući prijevremeno umirovljenje;

iv.	nesreće na radu i profesionalne bolesti;

v.	nezaposlenost;

(b)	sustave strukovnog socijalnog osiguranja koji predviđaju druga socijalna davanja, bilo u novcu ili u naravi, a posebno davanja nadživjelim članovima obitelji i obiteljske doplatke, ako predstavljaju naknadu koju poslodavac plaća radniku na temelju radnog odnosa.

2. Ovo se poglavlje također primjenjuje na mirovinske sustave za određenu kategoriju radnika kao što su službenici javnog sektora, ako se davanja iz sustava isplaćuju na temelju radnog odnosa s poslodavcem javnog sektora. Ovo vrijedi neovisno o činjenici što je taj sustav dio općeg zakonskog sustava.

Članak 8.

Isključenja iz materijalnog područja primjene

1. Ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

(a)	pojedinačne ugovore za samozaposlene osobe;

(b)	sustave za samozaposlene osobe koji imaju samo jednog člana;

(c)	kod radnika, na ugovore o osiguranju u kojima poslodavac ne sudjeluje kao stranka;

(d)

neobvezatne odredbe sustava strukovnog socijalnog osiguranja koje se članovima nude pojedinačno i kojima se jamče:

i.	dodatna davanja;

ii.	ili izbor datuma od kojega će se početi isplaćivati uobičajena davanja samozaposlenima ili izbor između više davanja;

(e)	sustave strukovnog socijalnog osiguranja utoliko ako se davanja financiraju doprinosima koje radnici uplaćuju na dobrovoljnoj osnovi.

2. Ovo poglavlje ne priječi poslodavca da osobama koje su dosegle dobnu granicu za stjecanje prava na mirovinu u smislu odobravanja mirovine iz sustava strukovnog socijalnog osiguranja, ali koje još nisu dosegle zakonsku dobnu granicu za stjecanje prava na starosnu mirovinu, odobri dodatak uz mirovinu s ciljem izjednačavanja ili približnog izjednačavanja ukupnog iznosa davanja koji se isplaćuje tim osobama i iznosa koji se isplaćuje osobama drugog spola koje se nalaze u istom položaju, ali koje su već dosegle zakonsku dobnu granicu za stjecanje prava na tu mirovinu, sve dok korisnici dodatka ne dosegnu tu dobnu granicu.

Članak 9.

Primjeri diskriminacije

1. Odredbe protivne načelu jednakog postupanja su one odredbe koje se posredno ili neposredno temelje na spolu i kojima se:

(a)	određuje koje osobe mogu sudjelovati u sustavu strukovnog socijalnog osiguranja;

(b)	utvrđuje obvezatna ili dobrovoljna priroda sudjelovanja u sustavu strukovnog socijalnog osiguranja;

(c)	utvrđuju različita pravila u pogledu pristupne dobi ili najmanjeg trajanja zaposlenja ili članstva u sustavu koje je potrebno za primanje naknada;

(d)	utvrđuju različita pravila za povrat doprinosa ako radnik napusti sustav prije ispunjenja uvjeta koji mu jamče odgođeno pravo na dugoročna davanja, osim kako je predviđeno u točki (h) i (j);

(e)	postavljaju različiti uvjeti za odobravanje davanja ili se davanja ograničavaju na radnike jednog spola;

(f)	utvrđuju različite dobne granice za stjecanje prava na mirovinu;

(g)	za vrijeme rodiljnog dopusta ili dopusta iz obiteljskih razloga koji plaća poslodavac i koji je osiguran na temelju zakona ili sporazuma obustavlja zadržavanje ili stjecanje prava;

(h)

određuju različite visine davanja, osim kod sustava definiranih davanja gdje je to nužno zbog primjene faktora aktuarske računice koji se razlikuju prema spolu; kod sustava definiranih kapitaliziranih davanja određeni elementi smiju biti nejednaki ako je nejednakost u iznosima rezultat učinaka primjene aktuarskih faktora koji se razlikuju prema spolu u razdoblju financiranja programa;

(i)	određuju različite visine doprinosa radnika;

(j)

određuju različite visine doprinosa poslodavaca, osim:

i.	kod sustava definiranih doprinosa, ako je cilj izjednačiti ili približno izjednačiti krajnji iznos naknada za oba spola;

ii.	kod programa definiranih kapitaliziranih davanja, kod kojih doprinosi poslodavca trebaju osigurati dostatnost sredstava potrebnih za pokrivanje troška definiranih davanja;

(k)	utvrđuju različita mjerila odnosno mjerila koja se primjenjuju samo na radnike određenog spola s obzirom na jamčenje ili zadržavanje prava na odgođena davanja nakon što radnik napusti sustav, osim kako je predviđeno u točki (h) i (j).

2. Ako o odobravanju davanja u smislu ovog poglavlja odlučuju nadležna upravna tijela sustava, ta su tijela dužna poštovati načelo jednakog postupanja.

Članak 10.

Provedba načela u odnosu na samozaposlene osobe

1. Države članice će poduzeti potrebne korake kako bi se odredbe sustava strukovnog socijalnog osiguranja za samozaposlene osobe koje su protivne načelu jednakog postupanja revidirale s učinkom najkasnije od 1. siječnja 1993., a kod država članica koje su pristupile nakon tog datuma do početka primjene Direktive 86/378/EEZ na njihovom području.

2. Odredbe ovog poglavlja ne priječe da se na prava i obveze koje se odnose na razdoblje članstva u sustavu strukovnog socijalnog osiguranja za samozaposlene osobe prije revizije sustava i dalje primjenjuju odredbe sustava koje su bile na snazi u tom razdoblju.

Članak 11.

Mogućnost odgode za samozaposlene osobe

Što se tiče sustava strukovnog socijalnog osiguranja za samozaposlene osobe, države članice mogu odgoditi obveznu primjenu načela jednakog postupanja s obzirom na:

(a)

određivanje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu te moguće implikacije za druga davanja:

i.	do datuma kada se takva jednakost ostvari u zakonskim programima;

ii.	ili najkasnije do datuma kad je takva jednakost propisana direktivom;

(b)	obiteljske mirovine, dok se u pravu Zajednice u tom pogledu ne uspostavi načelo jednakog postupanja u zakonskim sustavima socijalnog osiguranja;

(c)	primjenu članka 9. stavka 1. točke i. u odnosu na primjenu faktora aktuarske računice, do 1. siječnja 1999., a za države članice koje su pristupile nakon tog datuma do početka primjene Direktive 86/378/EEZ na njihovom području.

Članak 12.

Retroaktivni učinak

1. Mjere za provedbu ovog poglavlja u odnosu na radnike uključuju sva davanja iz sustava strukovnog socijalnog osiguranja koja potječu iz razdoblja zaposlenja nakon 17. svibnja 1990. i primjenjuju se retroaktivno do tog datuma, osim kod radnika i drugih korisnika – članova obitelji radnika koji su prije tog datuma pokrenuli sudski ili drugi istovjetni postupak na temelju nacionalnog prava. U tom se slučaju provedbene mjere primjenjuju retroaktivno do 8. travnja 1976. i uključuju sva davanja koja potječu iz razdoblja zaposlenja nakon tog datuma. Za države članice koje su pristupile Zajednici nakon 8. travnja 1976. i prije 17. svibnja 1990. taj se datum zamjenjuje datumom kad se članak 141. Ugovora počeo primjenjivati na njihovom području.

2. Druga rečenica stavka 1. ne priječi primjenu nacionalnih propisa u vezi s rokovima za podnošenje tužbi na temelju nacionalnog prava u odnosu na radnike i druge korisnike – članove obitelji radnika koji su pokrenuli sudski postupak ili drugi istovjetni postupak na temelju nacionalnog prava prije 17. svibnja 1990., pod uvjetom da oni nisu nepovoljniji za tu vrstu tužbe u odnosu na slične tužbe u okviru nacionalnog prava i da u praksi ne onemogućuju ostvarivanje prava osiguranih na temelju prava Zajednice.

3. Za države članice koje su Zajednici pristupile nakon 17. svibnja 1990. i koje su 1. siječnja 1994. bile stranke Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru, datum 17. svibnja 1990. iz prve rečenice stavka 1. zamjenjuje se datumom 1. siječnja 1994.

4. Za ostale države članice koje su Zajednici pristupile nakon 17. svibnja 1990., datum 17. svibnja 1990. iz stavka 1. i 2. zamjenjuje se datumom kad se članak 141. Ugovora počeo primjenjivati na njihovom području.

Članak 13.

Fleksibilna dob za odlazak u mirovinu

Ako muškarci i žene imaju pod istim uvjetima pravo na fleksibilnu dob za odlazak u mirovinu, to se neće smatrati nespojivim s ovim poglavljem.

POGLAVLJE 3.

Jednako postupanje s obzirom na mogućnost zapošljavanja, strukovnog osposobljavanja i napredovanja te radne uvjete

Članak 14.

Zabrana diskriminacije

1. Zabranjuje se izravna i neizravna diskriminacija na temelju spola u javnom i privatnom sektoru, uključujući javna tijela, s obzirom na:

(a)	uvjete zapošljavanja, samozapošljavanja i rada, uključujući kriterije za izbor kandidata i uvjete pomoći u postupku zapošljavanja, u svim granama djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije, uključujući napredovanje na poslu;

(b)	pristup svim vrstama i razinama profesionalne orijentacije, strukovnog osposobljavanja i strukovnog usavršavanja te prekvalifikacije, uključujući praktično radno iskustvo;

(c)	uvjete zaposlenja i radne uvjete, uključujući uvjete otkaza, te plaću, kako je predviđeno u članku 141. Ugovora;

(d)	članstvo i sudjelovanje u organizacijama radnika ili poslodavaca odnosno bilo kakvoj organizaciji koja okuplja pripadnike određene struke, uključujući povlastice koje pružaju te organizacije.

2. Države članice mogu predvidjeti da različito postupanje s obzirom na mogućnost zapošljavanja i pripadajućeg osposobljavanja, koje se temelji na određenom svojstvu vezanom za spol, ne predstavlja diskriminaciju ako zbog prirode dotičnog posla ili zbog konteksta u kojemu se on obavlja to svojstvo predstavlja stvaran i odlučujući zahtjev posla, pod uvjetom da je takvo različito postupanje opravdano legitimnim ciljem i da je dotični zahtjev razmjeran.

Članak 15.

Povratak s rodiljnog dopusta

Žena koja koristi rodiljni dopust ima se pravo po isteku tog dopusta vratiti na svoje radno mjesto ili na istovjetno radno mjesto, pod uvjetima koji za nju nisu manje povoljni i ima pravo uživati sva poboljšanja radnih uvjeta na koja bi imala pravo za vrijeme svoje odsutnosti.

Članak 16.

Roditeljski i posvojiteljski dopust

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje pravo država članica da priznaju zasebna prava na roditeljski i/ili posvojiteljski dopust. Države članice koje priznaju ta prava poduzimaju potrebne mjere kako bi radnike i radnice zaštitile od otpuštanja zbog korištenja tih prava i brinu se da se oni po isteku tog dopusta imaju pravo vratiti na svoje radno mjesto, odnosno na istovjetno radno mjesto, pod uvjetima koji za njih nisu manje povoljni, te da uživaju sva poboljšanja radnih uvjeta na koja bi imali pravo za vrijeme svoje odsutnosti.

GLAVA III.

HORIZONTALNE ODREDBE

POGLAVLJE 1.

Pravni lijekovi i izvršavanje

Odjeljak 1.

Pravni lijekovi

Članak 17.

Zaštita prava

1. Države članice osiguravaju svim osobama koje se smatraju oštećenima zbog neprimjenjivanja načela jednakog postupanja mogućnost pokretanja sudskog postupka u svrhu provedbe obveza na temelju ove Direktive, čak i nakon prestanka odnosa u kojemu se dogodila navodna diskriminacijska mogućnost, a nakon eventualnog obraćanja drugim nadležnim tijelima i postupaka mirenja tamo gdje države članice to smatraju primjerenim.

2. Države članice osiguravaju da udruženja, organizacije i druge pravne osobe koje prema kriterijima utvrđenim u nacionalnom pravu posjeduju legitiman interes u osiguravanju poštovanja odredaba ove Uredbe mogu uz suglasnost podnositelja pritužbe uključiti u bilo koji sudski i/ili upravni postupak predviđen za izvršavanje obveza na temelju ove Direktive u ime ili na strani podnositelja pritužbe.

3. Stavci 1. i 2. ne utječu na nacionalne propise u vezi s rokovima za podnošenje tužbi koje se tiču načela jednakog postupanja.

Članak 18.

Naknada štete ili restitucija

Države članice u svoje pravne sustave ugrađuju potrebne mjere kako bi osigurale stvarnu i učinkovitu naknadu štete odnosno restituciju, ovisno o odredbama države članice, za štetu koju je pretrpjela oštećena osoba kao posljedica diskriminacije na temelju spola, vodeći računa da ta naknada odnosno restitucija bude odvraćajuća i proporcionalna pretrpljenoj šteti. Ta se naknada odnosno restitucija ne može ograničiti unaprijed određenom gornjom granicom, osim ako poslodavac može dokazati da se jedina šteta koju je kandidat/kandidatkinja pretrpio/pretrpila zbog diskriminacije u smislu ove Direktive sastoji u tome što njegova/njezina molba za zaposlenje nije uzeta u obzir.

Odjeljak 2.

Teret dokaza

Članak 19.

Teret dokaza

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere u okviru svojih pravosudnih sustava kako bi osigurale da, kad osobe koje se smatraju oštećenima zbog neprimjenjivanja načela jednakog postupanja pred sudom ili drugim nadležnim tijelom utvrde činjenice iz kojih se može pretpostaviti da je došlo do izravne ili neizravne diskriminacije, teret dokaza nepostojanja povrede načela jednakog postupanja bude na tuženiku.

2. Stavak 1. ne sprečava države članice da uvedu pravila dokaznog postupka koja su povoljnija za tuženika.

3. Države članice ne moraju primjenjivati stavak 1. na postupke u kojima sud ili nadležno tijelo utvrđuje činjenično stanje.

4. Stavci 1., 2. i 3. također se primjenjuju na:

(a)	slučajeve iz članka 141. Ugovora te, ako se radi o diskriminaciji na temelju spola, direktiva 92/85/EEZ i 96/34/EZ;

(b)	sve građanske i upravne postupke koji se tiču javnog ili privatnog sektora i za koje je u nacionalnom pravu predviđena mogućnost korištenja pravnog lijeka na temelju mjera iz točke (a), osim izvansudskih postupaka koji se vode na dobrovoljnoj osnovi ili su predviđeni u nacionalnom pravu.

5. Ako države članice ne odrede drukčije, ovaj se članak ne primjenjuje na kaznene postupke.

POGLAVLJE 2.

Promicanje jednakog postupanja – dijalog

Članak 20.

Tijela za jednakost

1. Države članice imenuju i usvajaju potrebne odredbe za djelovanje jednog ili više tijela za promicanje, analiziranje, praćenje i pružanje potpore jednakom postupanju svih osoba, bez diskriminacije na temelju spola. Ova tijela mogu biti u sastavu agencija koje su na nacionalnoj razini zadužene za obranu ljudskih prava ili zaštitu prava pojedinaca.

2. Države članice osiguravaju da nadležnosti tih tijela uključuju:

(a)	ne dovodeći u pitanje pravo žrtava i udruženja, organizacija i drugih pravnih osoba iz članka 17. stavka 2., pružanje neovisne pomoći žrtvama diskriminacije kod provedbe njihovih pritužbi vezanih za diskriminaciju;

(b)	provođenje neovisnih istraživanja o diskriminaciji;

(c)	objavu neovisnih izvješća i davanje preporuka o svim pitanjima vezanim za ovaj oblik diskriminacije;

(d)	razmjenu raspoloživih informacija na odgovarajućoj razini s odgovarajućim europskim tijelima, npr. budući europski institut za jednakost spolova.

Članak 21.

Socijalni dijalog

1. Države članice u skladu s nacionalnim tradicijama i praksom poduzimaju odgovarajuće mjere za promicanje socijalnog dijaloga među socijalnim partnerima s ciljem poticanja jednakog postupanja, primjerice praćenjem praksi na radnom mjestu i kod zapošljavanja, strukovnog osposobljavanja i napredovanja na poslu kao i praćenjem kolektivnih ugovora, kodeksa ponašanja, istraživanja odnosno razmjene iskustava i dobrih praksi.

2. Ako je to u skladu s nacionalnim tradicijama i praksom, države članice potiču socijalne partnere, ne dovodeći pritom u pitanje njihovu autonomiju, da promiču jednakost muškaraca i žena i fleksibilne uvjete rada radi lakšeg usklađivanja poslovnog i privatnog života te da na odgovarajućoj razini sklapaju sporazume u kojima se utvrđuju antidiskriminacijska pravila u područjima iz članka 1. koja ulaze u opseg kolektivnog pregovaranja. Ti sporazumi poštuju odredbe ove Direktive i relevantne nacionalne provedbene mjere.

3. Države članice u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksom potiču poslodavce da planski i sustavno promiču jednako postupanje prema muškarcima i ženama na radnom mjestu, te s obzirom na mogućnosti zapošljavanja, strukovnog osposobljavanja i napredovanja.

4. One u tu svrhu potiču poslodavce da zaposlenicima i/ili njihovim predstavnicima u redovitim razmacima osiguravaju odgovarajuće informacije o jednakom postupanju prema muškarcima i ženama u poduzeću.

Te informacije mogu uključivati pregled zastupljenosti muškaraca i žena na različitim razinama organizacije, njihove plaće i razlike u plaćama te moguće mjere za poboljšanje stanja u suradnji s predstavnicima zaposlenika.

Članak 22.

Dijalog s nevladinim organizacijama

Države članice potiču dijalog s odgovarajućim nevladinim organizacijama, koje u skladu s nacionalnim pravom i praksom imaju legitimni interes sudjelovati u borbi protiv diskriminacije na temelju spola s ciljem promicanja načela jednakog postupanja.

POGLAVLJE 3.

Opće horizontalne odredbe

Članak 23.

Usklađenost

Države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi se osiguralo da se:

(a)	ukinu svi zakoni i drugi propisi protivni načelu jednakog postupanja;

(b)

odredbe pojedinačnih i kolektivnih ugovora i sporazuma, internih pravilnika poduzeća kao i pravilnika kojima su uređena slobodna zanimanja i profesije odnosno pravilnika organizacija radnika i poslodavaca, kao i sva druga rješenja koja su protivna načelu jednakog postupanja, proglase ništavima ili mogu proglasiti ništavima odnosno izmijeniti;

(c)	spriječi da se sustavi strukovnog socijalnog osiguranja koji sadrže takve odredbe odobre ili prošire upravnim mjerama.

Članak 24.

Viktimizacija

Države članice u svoje nacionalne pravne sustave ugrađuju potrebne mjere kako bi zaštitile zaposlenike i njihove predstavnike predviđene nacionalnim zakonima i/ili praksom od otpuštanja i drugih štetnih postupaka poslodavca, kao odgovor na internu pritužbu ili sudski postupak koji je pokrenut kako bi se nametnulo poštovanje načela jednakog postupanja.

Članak 25.

Sankcije

Države članice utvrđuju propise o sankcijama primjenjive kod povreda nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive i poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale njihovu primjenu. Sankcije, koje mogu uključivati isplatu naknade žrtvi, moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće. Države članice obavješćuju Komisiju o tim odredbama najkasnije do 5. listopada 2005., a bez odlaganja o svim naknadnim izmjenama tih odredaba.

Članak 26.

Sprečavanje diskriminacije

Države članice u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim sporazumima i praksom potiču poslodavce i osobe nadležne za strukovno osposobljavanje da poduzmu učinkovite mjere radi sprečavanja svih oblika diskriminacije na temelju spola, a posebno uznemiravanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu te u vezi s mogućnošću zapošljavanja, strukovnog osposobljavanja i napredovanja.

Članak 27.

Minimalni zahtjevi

1. Države članice mogu uvesti ili nastaviti provoditi odredbe koje su s obzirom na zaštitu načela jednakog postupanja povoljnije od odredaba utvrđenih u ovoj Direktivi.

2. Provedba ove Direktive ni u kojem slučaju ne smije biti dovoljan razlog za smanjenje razine zaštite radnika u područjima na koja se ona primjenjuje, ne dovodeći u pitanje pravo država članica da na promjene stanja odgovore donošenjem zakona i drugih propisa različitih od onih koji su na snazi u trenutku priopćenja ove Direktive, pod uvjetom da se pritom poštuju sve odredbe ove Direktive.

Članak 28.

Odnos prema propisima Zajednice i nacionalnim propisima

1. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje odredbe koje se tiču zaštite žena, posebno u pogledu trudnoće i majčinstva.

2. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje odredbe Direktive 96/34/EZ i Direktive 92/85/EEZ.

Članak 29.

Promicanje jednakosti spolova

Države članice kod utvrđivanja i provedbe zakona i drugih propisa, politika i aktivnosti u područjima na koje se odnosi ova Direktiva aktivno uzimaju u obzir cilj jednakosti muškaraca i žena.

Članak 30.

Širenje informacija

Države članice osiguravaju da sve zainteresirane osobe budu prikladnim sredstvima obaviještene o mjerama koje se poduzimaju na temelju ove Uredbe, kao i o odredbama koje su već na snazi, prema potrebi i na radnom mjestu.

GLAVA IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 31.

Izvješća

1. Države članice do 15. veljače 2011. Komisiji dostavljaju sve informacije potrebne za sastavljanje izvješća o primjeni ove Direktive koje Komisija izrađuje za Europski parlament i Vijeće.

2. Ne dovodeći u pitanje stavak 1., države članice svake četiri godine Komisiji dostavljaju tekstove svih mjera donesenih na temelju članka 141. stavka 4. Ugovora te izvješća o tim mjerama i njihovoj provedbi. Komisija na temelju tih informacija svake četiri godine donosi i objavljuje izvješće s komparativnom ocjenom svih mjera s obzirom na Izjavu br. 28 priloženu Završnom aktu Ugovora iz Amsterdama.

3. Države članice ocjenjuju poslove iz članka 14. stavka 2. i s obzirom na socijalne trendove odlučuju je li opravdano nastaviti s provedbom tih isključenja. One Komisiju periodično obavješćuju o rezultatima tog ocjenjivanja, a najmanje svakih 8 godina.

Članak 32.

Preispitivanje

Komisija će najkasnije do 15. veljače 2011. preispitati primjenu ove Direktive i prema potrebi predložiti izmjene koje smatra potrebnima.

Članak 33.

Provedba

Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do 15. kolovoza 2008. ili u istom roku osiguravaju da uprava i radnici sporazumom uvedu potrebne odredbe. Državama članicama se kod posebnih teškoća može dati još najviše jedna godina za usklađivanje s ovom Direktivom. Države članice poduzimaju sve potrebne korake kako bi zajamčile rezultate propisane ovom Direktivom. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih mjera.

Kada države članice donose ove mjere, te mjere prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. One uz tu uputu također navode izjavu da upute na direktive stavljene izvan snage ovom Direktivom u postojećim zakonima i drugim propisima treba tumačiti kao upute na ovu Direktivu. Načine tog upućivanja i formulaciju izjave određuju države članice.

Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalna zakonodavstva ograničena je na odredbe koje su sadržajno promijenjene u odnosu na ranije direktive. Obveza prenošenja odredaba koje su sadržajno nepromijenjene proizlazi iz ranijih direktiva.

Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 34.

Stavljanje izvan snage

1. Direktive 75/117/EEZ, 76/207/EEZ, 86/378/EEZ i 97/80/EZ stavljaju se izvan snage s učinkom od 15. kolovoza 2009., ne dovodeći u pitanje obveze država članica u vezi s rokovima za prenošenje u nacionalno pravo i primjenu direktiva navedenih u Prilogu I. dijelu B.

2. Upute na direktive stavljene izvan snage smatraju se uputama na ovu Direktivu i treba ih tumačiti u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga II.

Članak 35.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 36.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 5. srpnja 2006.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BORRELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednik

P. LEHTOMÄKI

(1) SL C 157, 28.6.2005., str. 83.

(2) Mišljenje Europskog parlamenta od 6. srpnja 2005. (još nije objavljeno u Službenom listu), Zajedničko stajalište Vijeća od 10. ožujka 2006. (SL C 126 E, 30.5.2006., str. 33.) i Stajalište Europskog parlamenta od 1. lipnja 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) SL L 39, 14.2.1976., str. 40. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 2002/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 269, 5.10.2002., str. 15.).

(4) SL L 225, 12.8.1986., str. 40. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 96/97/EZ (SL L 46, 17.2.1997., str. 20.).

(5) Vidjeti Prilog I. dio A.

(6) SL L 45, 19.2.1975., str. 19.

(7) SL L 14, 20.1.1998., str. 6. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 98/52/EZ (SL L 205, 22.7.1998., str. 66.).

(8) C-262/88: Barber – Guardian Royal Exchange Assurance Group (1999 ECR I-1889).

(9) C-7/93: Bestuur van het Algemeen Burgerlijk Pensioenfonds – G. A. Beune (1994 ECR I-4471).

(10) C-351/00: Pirkko Niemi (2002 ECR I-7007).

(11) Protokol 17. u vezi s člankom 141. Ugovora o osnivanju Europske zajednice (1992.).

(12) SL L 348, 28.11.1992., str. 1.

(13) SL L 145, 19.6.1996., str. 4. Direktiva kako je izmijenjena Direktivom 97/75/EZ (SL L 10, 16.1.1998., str. 24.).

(14) SL C 218, 31.7.2000., str. 5.

(15) SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(16) SL L 6, 10.1.1979., str. 24.

PRILOG I.

DIO A

Direktive koje se stavljaju izvan snage zajedno s njihovim izmjenama

Direktiva Vijeća 75/117/EEZ	SL L 45, 19.2.1975., str. 19.
Direktiva Vijeća 76/207/EEZ	SL L 39, 14.2.1976., str. 40.
Direktiva 2002/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća	SL L 269, 5.10.2002., str. 15.
Direktiva Vijeća 86/378/EEZ	SL L 225, 12.8.1986., str. 40.
Direktiva Vijeća 96/97/EZ	SL L 46, 17.2.1997., str. 20.
Direktiva Vijeća 97/80/EZ	SL L 14, 20.1.1998., str. 6.
Direktiva Vijeća 98/52/EZ	SL L 205, 22.7.1998., str. 66.

DIO B

Rokovi za prenošenje u nacionalno pravo i datumi primjene

(na koje upućuje članak 34. stavak 1.)

Direktiva	Rok za prenošenje	Datum primjene
Direktiva 75/117/EEZ	19.2.1976.
Direktiva 76/207/EEZ	14.8.1978.
Direktiva 86/378/EEZ	1.1.1993.
Direktiva 96/97/EZ	1.7.1997.	17.5.1990. u odnosu na radnike, osim radnika i drugih korisnika – članova obitelji radnika koji su prije tog datuma pokrenuli sudski postupak ili drugi istovjetni postupak u skladu s nacionalnim pravom. Članak 8. Direktive 86/378/EEZ – najkasnije 1.1.1993. Članak 6. stavak 1. točka i. prva alineja Direktive 86/378/EEZ – najkasnije 1.1.1999.
Direktiva 97/80/EZ	1.1.2001.	Za Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske 22.7.2001.
Direktiva 98/52/EZ	22.7.2001.
Direktiva 2002/73/EZ	5.10.2005.

PRILOG II.

Korelacijska tablica

Direktiva 75/117/EEZ	Direktiva 76/207/EEZ	Direktiva 86/378/EEZ	Direktiva 97/80/EZ	Ova Direktiva
—	članak 1. stavak 1.	članak 1.	članak 1.	članak 1.
—	članak 1. stavak 2.	—	—	—
—	članak 2. stavak 2. prva alineja	—	—	članak 2. stavak 1. točka (a)
—	članak 2. stavak 2. druga alineja	—	članak 2. stavak 2.	članak 2. stavak 1. točka (b)
—	članak 2. stavak 2. treća i četvrta alineja	—	—	članak 2. stavak 1. točka (c) i (d)
—	—	—	—	članak 2. stavak 1. točka (e)
—	—	članak 2. stavak 1.	—	članak 2. stavak 1. točka (f)
—	članak 2. stavak 3. i 4. i članak 2. stavak 7. treći podstavak	—	—	članak 2. stavak 2.
—	članak 2. stavak 8.	—	—	članak 3.
članak 1.	—	—	—	članak 4.
—	—	članak 5. stavak 1.	—	članak 5.
—	—	članak 3.	—	članak 6.
—	—	članak 4.	—	članak 7. stavak 1.
—	—	—	—	članak 7. stavak 2.
		članak 2. stavak 2.		članak 8. stavak 1.
—	—	članak 2. stavak 3.	—	članak 8. stavak 2.
—	—	članak 6.	—	članak 9.
—	—	članak 8.	—	članak 10.
—	—	članak 9.	—	članak 11.
—	—	(članak 2. Direktive 96/97/EZ)	—	članak 12.
—	—	članak 9.a	—	članak 13.
—	članak 2. stavak 1. i članak 3. stavak 1.	—	članak 2. stavak 1.	članak 14. stavak 1.
—	članak 2. stavak 6.	—	—	članak 14. stavak 2.
—	članak 2. stavak 7. drugi podstavak	—	—	članak 15.
—	članak 2. stavak 7. četvrti podstavak druga i treća rečenica	—	—	članak 16.
članak 2.	članak 6. stavak 1.	članak 10.	—	članak 17. stavak 1.
—	članak 6. stavak 3.	—	—	članak 17. stavak 2.
—	članak 6. stavak 4.	—	—	članak 17. stavak 3.
—	članak 6. stavak 2.	—	—	članak 18.
—	—	—	članak 3. i 4.	članak 19.
—	članak 8.a	—	—	članak 20.
—	članak 8.b	—	—	članak 21.
—	članak 8.c	—	—	članak 22.
članak 3. i 6.	članak 3. stavak 2. točka (a)	—	—	članak 23. točka (a)
članak 4.	članak 3. stavak 2. točka (b)	članak 7. točka (a)	—	članak 23. točka (b)
—	—	članak 7. točka (b)	—	članak 23. točka (c)
članak 5.	članak 7.	članak 11.	—	članak 24.
članak 6.	—	—	—	—
—	članak 8.d	—	—	članak 25.
	članak 2. stavak 5.			članak 26.
—	članak 8.e stavak 1.	—	članak 4. stavak 2.	članak 27. stavak 1.
—	članak 8.e stavak 2.	—	članak 6.	članak 27. stavak 2.
—	članak 2. stavak 7. podstavak 1.	članak 5. stavak 2.	—	članak 28. stavak 1.
—	članak 2. stavak 7. četvrti podstavak prva rečenica			članak 28. stavak 2.
—	članak 1. stavak 1.a			članak 29.
članak 7.	članak 8.	—	članak 5.	članak 30.
članak 9.	članak 10.	članak 12. stavak 2.	članak 7. četvrti podstavak	članak 31. stavak 1. i 2.
—	članak 9. stavak 2.	—	—	članak 31. stavak 3.
—	—	—	—	članak 32.
članak 8.	članak 9. stavak 1. prvi podstavak i članak 9. stavak 2. i 3.	članak 12. stavak 1.	članak 7. prvi, drugi i treći podstavak	članak 33.
—	članak 9. stavak 1. drugi podstavak	—	—	—
—	—	—	—	članak 34.
—	—	—	—	članak 35.
—	—	—	—	članak 36.
—	—	Prilog	—	—

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

260

32006R1992

L 392/1

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

18.12.2006.

UREDBA (EZ) br. 1992/2006 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 18. prosinca 2006.

o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegove članke 42. i 308.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s postupkom predviđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)	Kako bi se uzele u obzir izmjene u zakonodavstvu pojedinih država članica, potrebno je prilagoditi pojedine priloge Uredbi (EEZ) br. 1408/71.

(2)	Uredbu (EEZ) br. 1408/71 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(3)

Kako bi se osiguralo da se temeljna reforma nizozemskog sustava zdravstvenog osiguranja od 1. siječnja 2006. ispravno odražava u europskim koordinacijskim odredbama od dana kada je stupila na snagu i kako bi se zajamčila pravna sigurnost u vezi s koordinacijom davanja za slučaj bolesti, potrebno je osigurati da se izmjene priloga I. i VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71, koje se odnose na reformu nizozemskog sustava zdravstvenog osiguranja, primjene retroaktivno od 1. siječnja 2006.

(4)	Ugovor ne predviđa ovlasti koje već nisu predviđene člankom 308. da se poduzmu prikladne mjere u području socijalne sigurnosti osoba koje nisu zaposlene,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilozi I., II., II.a, III., IV. i VI. Uredbe (EEZ) br. 1408/71 mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Točka 1.(b) i točka 6.(b) Priloga, koje se odnose na Nizozemsku, primjenjuju se od 1. siječnja 2006.; odjeljak „Q. NIZOZEMSKA”, točka 1.(f), šesta alineja Priloga VI. Uredbi (EEZ) br. 1408/71, kao što je dodano točkom 6.(b) Priloga ovoj Uredbi, primjenjuju se od datuma određenog u prvom stavku ovog članka.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 18. prosinca 2006.

Za Europski parlament

Predsjednik

J. BORRELL FONTELLES

Za Vijeće

Predsjednik

J.-E. ENESTAM

(1) Mišljenje od 13. prosinca 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Mišljenje Europskog parlamenta od 14. studenoga 2006. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 18. prosinca 2006.

PRILOG

Prilozi Uredbi (EEZ) br. 1408/71 mijenjaju se kako slijedi:

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

(a)	I. dio, odjeljak „X. ŠVEDSKA” zamjenjuje se sljedećim: „X. ŠVEDSKA Osobe koje se bave plaćenom djelatnošću i koje plaćaju doprinose na takav dohodak u skladu s poglavljem 3. stavkom 3. Zakona o doprinosima za socijalno osiguranje (2000:980) smatraju se samozaposlenim osobama.”;

(b)	II. dio, odjeljak „Q. NIZOZEMSKA” zamjenjuje se sljedećim: „Q. NIZOZEMSKA Za određivanje prava na davanja u skladu s poglavljem 1. i 4. glave III. ove Uredbe, izraz ‚član obitelji’ znači bračni drug, registrirani partner ili dijete mlađe od 18 godina.”.

2.	U Prilogu II. dijelu III. odjeljak „R. AUSTRIJA” zamjenjuje se sljedećim: „R. AUSTRIJA Nema.”.

Prilog II.a mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak „M. LITVA” zamjenjuje se sljedećim:

„M. LITVA

(a)	Mirovina socijalne pomoći (Zakon iz 2005. o državnom socijalnom doplatku, članak 5.).

(b)	Posebni prilog za pomoć (Zakon iz 2005. o državnom socijalnom doplatku, članak 15.).

(c)	Posebna naknada za prijevoz invalida koji imaju problema s pokretljivošću (Zakon od 2000. o naknadi troškova za prijevoz, članak 7.).”;

(b)

u odjeljku „V. SLOVAČKA” jedina točka mijenja se u točku (a) i dodaje se sljedeća točka:

„(b)	Socijalna mirovina koja je dodijeljena prije 1. siječnja 2004.”.

4.	U Prilogu III. dijelu A briše se točka 187.

Prilog IV. mijenja se kako slijedi:

(a)

u dijelu A. odjeljak „V. SLOVAČKA” zamjenjuje se sljedećim:

„V. SLOVAČKA

Invalidska mirovina, za osobu koja je postala invalid još kao uzdržavano dijete, za koju se uvijek smatralo da je zadovoljila traženo razdoblje osiguranja (članak 70. stavak 2., članak 72. stavak 3. i 4. Zakona br. 461/2003 o socijalnom osiguranju, kako je izmijenjen).”;

(b)	u dijelu B. odjeljak „G. ŠPANJOLSKA” zamjenjuje se sljedećim: „G. ŠPANJOLSKA Sustav za smanjenje starosne dobi za samozaposlene osobe koje se bave pomorskom djelatnošću kao što je navedeno u Kraljevskoj uredbi br. 2390/2004 od 30. prosinca 2004.”;

(c)

dio C. mijenja se kako slijedi:

i.	odjeljak „V. SLOVAČKA” zamjenjuje se sljedećim: „V. SLOVAČKA Obiteljska mirovina (mirovina udovice, udovca i djece bez roditelja), čiji iznos proizlazi iz starosne mirovine, prijevremene mirovine ili invalidske mirovine prethodno isplaćene pokojniku.”;

ii.	odjeljak „X. ŠVEDSKA” zamjenjuje se sljedećim: „X. ŠVEDSKA Starosne mirovine vezane uz dohodak (Zakon 1998:674) i zajamčene mirovine u obliku starosne mirovine (Zakon 1998:702).”;

(d)

dio D. mijenja se kako slijedi:

točka 1.i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.

Švedska zajamčena mirovina i zajamčena naknada, koji su zamijenili pune švedske državne mirovine predviđene zakonodavstvom o državnim mirovinama primijenjenim prije 1. siječnja 1993., puna državna mirovina dodijeljena u skladu s prijelaznim propisima zakonodavstva koje se primjenjuje od tog datuma i švedska naknada za slučaj bolesti vezana uz dohodak i naknada za djelatnost.”;

ii.

točka 2.i. zamjenjuje se sljedećim:

„i.

Švedska naknada za slučaj bolesti i naknada za djelatnost u obliku zajamčene naknade (Zakon 1962:381, kako je izmijenjen Zakonom 2001:489), obiteljska mirovina obračunata na temelju obračunskih razdoblja (Zakon 2000:461 i 200:462) i švedska starosna mirovina u obliku osigurane mirovine obračunate na temelju prethodnih razdoblja osiguranja (Zakon 1998:702).”;

iii.

točka 3. mijenja se kako slijedi:

—

Točka 3.(a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	Nordijska Konvencija o socijalnom osiguranju od 18. kolovoza 2003.”,

—

dodaje se sljedeća točka:

„(c)	Sporazum o socijalnoj sigurnosti od 10. studenoga 2000. između Republike Finske i Velikog Vojvodstva Luksemburga.”.

Prilog VI. mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak „E. ESTONIJA” zamjenjuje se sljedećim:

„E. ESTONIJA

Kako bi se obračunalo roditeljsko davanje, razdoblja zaposlenja u državama članicama osim Estonije smatraju se utemeljena na istom prosječnom iznosu socijalnih doprinosa uplaćenih tijekom razdoblja zaposlenja u Estoniji, s kojima se zbrajaju. Ako je tijekom referencijske godine radnik radio samo u ostalim državama članicama, obračun davanja smatra se utemeljenim na prosječnom socijalnom doprinosu uplaćenom u Estoniji između referencijske godine i porodiljnog dopusta.”;

(b)

u odjeljku „Q. NIZOZEMSKA”, točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Zdravstveno osiguranje

(a)

U vezi s pravima davanja u naravi prema nizozemskom zakonodavstvu, osobama koje imaju pravo na davanja u naravi s ciljem provedbe poglavlja 1. i 4. glave III. ove Uredbe, podrazumijevaju se:

i.	osobe koje su se, u skladu s člankom 2. Zorgverzekeringsweta (Zakona o zdravstvenom osiguranju), obvezne osigurati pri jednom od zavoda za zdravstveno osiguranje;

ii.	ako nisu obuhvaćene točkom i., osobe koje imaju boravište u drugoj državi članici i koje u skladu s ovom Uredbom imaju pravo na zdravstvenu skrb u državi boravišta, a troškove snosi Nizozemska.

(b)

Osobe na koje se odnosi točka (a)i., u skladu s odredbama Zorgverzekeringsweta (Zakona o zdravstvenom osiguranju), moraju se osigurati pri jednom od zavoda za zdravstveno osiguranje, dok se osobe na koje se odnosi točka (a)ii. moraju upisati u College vor zorgverzekeringen (Odbor za zdravstveno osiguranje).

(c)

Odredbe Zorgverzekeringsweta (Zakona o zdravstvenom osiguranju) i Algemene wet bijzondere ziektekosten (Zakona o općem osiguranju za posebne zdravstvene troškove) koje se odnose na obvezu plaćanja doprinosa primjenjuju se na osobe navedene u točki (a) i na članove njihove obitelji. U slučaju članova obitelji doprinosi se ubiru od osobe od koje proizlazi pravo na zdravstveno osiguranje.

(d)	Odredbe Zorgverzekeringsweta (Zakona o zdravstvenom osiguranju) koje se odnose na kasno zaključenje osiguranja primjenjuju se, među ostalim, u slučaju kasnog upisa u College voor zorgverzekeringen (Odbor za zdravstveno osiguranje) uzimajući u obzir osobe navedene u točki (a)ii.

(e)

Osobe koje imaju pravo na davanja u naravi na temelju zakonodavstva države članice osim Nizozemske, koje imaju boravište ili privremeno boravište u Nizozemskoj, imaju pravo na davanja u naravi u skladu s policom ponuđenom osiguranicima u Nizozemskoj, ovisno o mjestu boravišta ili privremenog boravišta, uzimajući u obzir članak 11. stavke 1., 2. i 3. i članak 19. stavak 1. Zorgverzekeringsweta (Zakona o zdravstvenom osiguranju), kao i na davanja u naravi predviđena u Algemene wet bijzondere ziektekosten (Zakonu o općem osiguranju za posebne zdravstvene troškove).

(f)

S ciljem primjenjivanja članaka 27. do 34. ove Uredbe, sljedeće mirovine moraju se smatrati mirovinama koje se isplaćuju u skladu sa zakonskim odredbama iz podstavaka (b) (invalidnost) i (c) (starosna mirovina) deklaracije Kraljevine Nizozemske, u skladu s člankom 5. ove Uredbe:

—	mirovine dodijeljene na temelju Zakona od 6. siječnja 1966. o mirovinama za državne službenike i nadživjele članove njihove obitelji (Algemene burgerlijke pensioenwet) (Nizozemski zakon o mirovinama državnih službenika),

—	mirovine dodijeljene na temelju Zakona od 6. listopada 1966. o mirovinama za vojne službenike i nadživjele članove njihove obitelji (Algemene militaire pensioenwet) (Zakon o mirovinama vojnih službenika),

—	mirovine dodijeljene na temelju Zakona od 15. veljače 1967. o mirovinama za zaposlenike nizozemskih željeznica (NV Nederlandse Spoorwegen) i nadživjele članove njihove obitelji (Spoorwegpensioenwet) (Zakon o mirovinama radnika željeznice),

—	mirovine dodijeljene na temelju Reglement Dienstvoorwaarden Nederlandse Spoorwegen (Uredba o uvjetima zapošljavanja na nizozemskoj željeznici),

—

davanja dodijeljena umirovljenim osobama prije dostizanja starosne dobi od 65 godina u sklopu mirovinskog sustava, koja su predviđena za osiguravanje dohotka za bivše zaposlenike u starijoj dobi, ili davanja osigurana u slučaju prijevremenog napuštanja tržišta rada na temelju sustava koji određuje država ili na temelju kolektivnog ugovora za osobe od 55 godina nadalje,

—	davanja dodijeljena vojnim zaposlenicima i državnim službenicima na temelju sustava koji se primjenjuje u slučaju otkaza zbog viška radne snage, umirovljenja ili prijevremenog umirovljenja.

(g)	S ciljem primjenjivanja poglavlja 1. i 4. glave III. ove Uredbe, povrat naknade za koju nije uložen zahtjev određen odredbama u Nizozemskoj u slučaju ograničene uporabe usluga zdravstvene zaštite smatra se novčanim davanjem za slučaj bolesti.”;

(c)

u odjeljku „W. FINSKA”, točke 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1.

Kada se primjenjuje članak 46. stavak 2. točka (a) s ciljem obračuna dohotka za fiktivno razdoblje na temelju finskog zakonodavstva o mirovinama vezanim uz takve dohotke, ako osoba ima razdoblja mirovinskog osiguranja na osnovi zaposlenja u drugoj državi članici za dio referencijskog razdoblja na temelju finskog zakonodavstva, dohoci za navedeno razdoblje odgovaraju zbroju dohodaka postignutih tijekom dijela referencijskog razdoblja u Finskoj, podijeljenom s brojem mjeseci za koje je postojalo razdoblje osiguranja u Finskoj tijekom referencijskog razdoblja.”

Točke 3., 4. i 5. mijenjaju se u 2., 3. i 4.;

(d)

odjeljak „X. ŠVEDSKA” mijenja se kako slijedi:

i.	briše se točka 1;

ii.

točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Odredbe ove Uredbe o zbrajanju razdoblja osiguranja ili razdoblja boravišta ne primjenjuju se na prijelazne odredbe u švedskom zakonodavstvu o pravu na mirovinu za osobe rođene 1937. ili prije, koje su imale boravište u Švedskoj za određeno razdoblje prije predaje zahtjeva za mirovinu (Zakon 2000:798).”;

iii.

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

S ciljem obračuna fiktivnog dohotka za naknadu za slučaj bolesti na osnovi dohotka, u skladu s poglavljem 8. Lag (1962:381) om allmän försäkring (Zakona o državnom osiguranju), primjenjuje se sljedeće:

(a)

ako se na osiguranika tijekom referencijskog razdoblja primjenjivalo zakonodavstvo jedne ili više država članica na osnovi djelatnosti zaposlenika ili samozaposlenih osoba, dohodak dotične države članice smatra se jednakim prosječnom bruto-dohotku osiguranika u Švedskoj tijekom referencijskog razdoblja u Švedskoj, obračunan podjelom dohotka u Švedskoj s brojem godina tijekom kojih je dohodak ostvaren;

(b)

ako su davanja obračunana u skladu s člankom 40. ove Uredbe, a osobe nisu osigurane u Švedskoj, dotično razdoblje određuje se u skladu s poglavljem 8. stavcima 2. i 8. navedenog Zakona kao da su dotične osobe osigurane u Švedskoj. Ako dotične osobe nemaju dohotka koji daje pravo na mirovinu tijekom tog razdoblja na temelju Zakona o starosnim mirovinama na osnovi dohotka (1998:674), referencijsko razdoblje može teći od prvog trenutka u kojem je osiguranik primao dohodak od obavljanja plaćene djelatnosti u Švedskoj.”;

iv.

točka 4. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

(a)

S ciljem obračunavanja fiktivne mirovine za obiteljsku mirovinu vezanu uz dohodak (Zakon 2000:461), ako nije zadovoljen uvjet švedskog zakonodavstva za ostvarenje prava na mirovinu od najmanje tri od pet godina koje prethode smrti osiguranika (referencijsko razdoblje), potrebno je uzeti u obzir i razdoblja osiguranja ostvarena u drugim državama članicama kao da su ostvarena u Švedskoj. Razdoblja osiguranja ostvarena u drugim državama članicama smatraju se kao utemeljenima na prosječnoj švedskoj mirovinskoj osnovici. Ako je dotična osoba ostvarila samo jednu godinu kao mirovinsku osnovicu u Švedskoj, svako razdoblje osiguranja u drugoj državi članici smatrat će se da čini isti iznos.

(b)

S ciljem obračuna fiktivnih mirovinskih bodova za mirovine udovica koje se odnose na smrt na dan 1. siječnja 2003. i nakon tog datuma, ako nije zadovoljen uvjet švedskog zakonodavstva za ostvarenja prava na mirovinske kredite od najmanje dvije od četiri godine koje prethode smrti osiguranika (referencijsko razdoblje), a razdoblja osiguranja su ostvarena u drugoj državi članici tijekom referencijskog razdoblja, te se godine moraju smatrati kao utemeljene na istim mirovinskim bodovima kao i za godinu ostvarenu u Švedskoj.”.

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

266

32007R0311

L 082/6

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

19.03.2007.

UREDBA KOMISIJE (EZ) br. 311/2007

od 19. ožujka 2007.

KOMISIJA EUROPSKIH ZAJEDNICA,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice,

budući da:

(1)	Neke države članice ili njihova nadležna tijela zatražili su izmjene Priloga Uredbe (EEZ) br. 574/72.

(2)	Predložene izmjene proizlaze iz odluka koje su dotične države članice ili njihova nadležna tijela donijeli o imenovanju tijela odgovornih za osiguravanje provođenja zakonodavstva o socijalnoj sigurnosti u skladu s pravom Zajednice.

(3)	Sustavi koje treba uzeti u obzir kod izračuna prosječnih godišnjih troškova za davanja u naravi u skladu s člankom 94. i člankom 95. Uredbe (EEZ) br. 574/72 navedeni su u Prilogu 9. te Uredbe.

(4)	Dobiveno je jednoglasno mišljenje Administrativne komisije za socijalnu sigurnost radnika migranata,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilozi 1. do 5. i Prilozi 7., 9. i 10. Uredbe (EEZ) br. 574/72 mijenjaju se u skladu s Prilogom ove Uredbe.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 19. ožujka 2007.

Za Komisiju

Vladimír ŠPIDLA

Član Komisije

(1) SL L 74, 27.3.1972., str. 1. Uredba kako je zadnje izmijenjena Uredbom (EZ) br. 1791/2006 (SL L 363, 20.12.2006., str. 1.).

PRILOG

Prilog 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak „C. DANSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„C.

DANSKA:

1.	Socialministeren (Ministar socijalnih poslova), Kopenhagen.

2.	Beskæftigelseministeriet (Ministarstvo zapošljavanja), Kopenhagen.

3.	Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravlja), Kopenhagen.

4.	Finansministeren (Ministar financija), Kopenhagen.

5.	Ministeren for Familie- og Forbrugeranliggender (Ministar obitelji i potrošača), Kopenhagen.”

(b)

odjeljak „S. POLJSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„S.

POLJSKA:

1.	Minister Pracy i Polityki Społecznej (Ministar rada i socijalne politike), Varšava.

2.	Minister Zdrowia (Ministar zdravlja), Varšava.”

(c)

odjeljak „Y. UJEDINJENA KRALJEVINA” zamjenjuje se sljedećim:

„Y.	UJEDINJENA KRALJEVINA:

1.	Secretary of State for Work and Pensions (Državni tajnik za rad i mirovine), London.

1.a	Secretary of State for Health (Državni tajnik za zdravlje), London.

1.b	Commissioners of HM Revenue and Customs or their official representative (Povjerenici Uprave za prihode i carine ili njihov lokalni predstavnik), London.

2.	Secretary of State for Scotland (Državni tajnik za Škotsku), Edinburg.

3.	Secretary of State for Wales (Državni tajnik za Wales), Cardiff.

4.	Department for Social Development (Ministarstvo socijalnog razvoja), Belfast; Department of Health, Social Services and Public Safety (Ministarstvo zdravlja, socijalnih usluga i javne sigurnosti), Belfast.

5.	Principal Secretary, Social Affairs (Glavni tajnik, socijalni poslovi), Gibraltar.

6.	Chief Executive of the Gibraltar Health Authority (Glavni direktor gibraltarskog zavoda za zdravlje).”

Prilog 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak „C. DANSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a) Bolest i majčinstvo:

Davanja u naravi:

Općenito:

Nadležna regija.

2.	Za podnositelje zahtjeva za mirovinu i umirovljenike i članove njihovih obitelji s boravištem u drugoj državi članici, vidjeti odredbe glave III. poglavlja 1. odjeljaka 4. i 5. Uredbe i članke 28. do 30. provedbene Uredbe:

Den Sociale Sikringsstyrelse (Uprava za socijalnu sigurnost), Kopenhagen.

ii.	Novčana davanja:

Lokalno tijelo općine u kojoj korisnik ima boravište.”;

(b)

odjeljak „I. IRSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Davanja u naravi:

—	Health Service Executive Dublin-Mid Leinster, (Uprava za zdravstvo, sektor Dublin-Mid Leinster), Tullamore, County Offaly,

—	Health Service Executive Dublin-North East (Uprava za zdravstvo, sektor Dublin sjeveroistok), Kells, County Meath,

—	Health Service Executive South (Uprava za zdravstvo, sektor jug), Cork,

—	Health Service Executive West (Uprava za zdravstvo, sektor zapad), Galway.”;

(c)

odjeljak „J. ITALIJA” mijenja se kako slijedi:

Točka 3.B. zamjenjuje se sljedećim:

„B.

Samozaposlene osobe:

(a)	za liječnike:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza medici (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za liječnike);

(b)	za ljekarnike:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza farmacisti (Državni ured za socijalnu sigurnost i pomoć za ljekarnike);

(c)	za veterinare:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza veterinari (Državni ured za socijalnu sigurnost i pomoć za veterinare);

(d)	za medicinske sestre, pomoćno zdravstveno osoblje i njegovatelje za djecu:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza della professione infermieristica (ENPAP) (Državni ured za socijalnu sigurnost i pomoć za zanimanja njegovatelja);

(e)	za inženjere i arhitekte:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza per gli ingegneri ed architetti liberi professionisti (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za inženjere i arhitekte u slobodnim djelatnostima);

(f)	za geodete:

Cassa italiana di previdenza dei geometri liberi professionisti (Talijanski fond za socijalnu sigurnost za geodete u slobodnim djelatnostima);

(g)	za odvjetnike:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza forense (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za odvjetnike);

(h)	za ekonomiste:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei dottori commercialisti (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za ekonomiste);

(i)	za knjigovođe:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei ragionieri e periti commerciali (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za knjigovođe);

(j)	za stručnjake za zapošljavanje:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza dei consulenti del lavoro (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za stručnjake za zapošljavanje);

(k)	za javne bilježnike:

Cassa nazionale del notariato (Državni fond za javne bilježnike);

(l)	za carinske zastupnike i posrednike:

Fondo nazionale di previdenza per gli impiegati delle imprese di spedizione e delle agenzia (FASC);

(m)	za biologe:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei biologi (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za biologe);

(n)	za poljoprivredne tehničare i stručnjake:

Ente nazionale di previdenza per gli addetti e per gli impiegati in agricoltura (Državni ured za socijalnu sigurnost za poljoprivredne tehničare i stručnjake);

(o)	za prodajne predstavnike:

Ente nazionale di assistenza per gli agenti e i rappresentanti di commercio (Državni ured za skrb za prodajne predstavnike);

(p)	za industrijske tehničare:

Ente nazionale di previdenza dei periti industriali (Državni ured za socijalnu sigurnost za industrijske tehničare);

(q)	za aktuare, kemičare, agronome, šumare i geologe:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza pluricategoriale degli agronomi e forestali, degli attuari, dei chimici e dei geologi (Državni višesektorski ured za socijalnu sigurnost i skrb za aktuare, kemičare, agronome, šumare i geologe);

(r)	za psihologe:

Ente Nazionale di previdenza ed assistenza per gli psicologi (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za psihologe);

(s)	za novinare:

Istituto Nazionale di previdenza ed assistenza dei giornalisti italiani (Državni zavod za socijalnu sigurnost i skrb za talijanske novinare);

(t)	za samozaposlene osobe u poljoprivrednim, obrtničkim i trgovačkim djelatnostima

Istituto Nazionale della previdenza sociale – sedi provinciali (Državni zavod za socijalnu sigurnost, INPS – regionalni uredi).”;

(d)

odjeljak „Q. NIZOZEMSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Bolest i majčinstvo:

(a)	davanja u naravi:

—	za osobe koje su na temelju članka 2. Zakona o zdravstvenom osiguranju obvezne dogovoriti osiguranje s osiguravateljem: osiguravatelj zdravstvene zaštite s kojim je dotična osoba zaključila zdravstveno osiguranje u smislu Zakona o zdravstvenom osiguranju, ili

—

za osobe koje nisu uključene u kategoriju iz prethodne alineje, a koje imaju boravište u inozemstvu i koje, primjenom Uredbe ili na temelju Sporazuma o EGP-u ili Sporazuma sa Švicarskom o slobodnom kretanju osoba, pravo na zdravstvenu zaštitu u zemlji svojeg boravišta imaju na temelju nizozemskog zakonodavstva:

1.	registracija i plaćanje obveznih doprinosa: the College voor zorgverzekeringen in Diemen; ili

2.	zdravstvena zaštita: Agis Zorgverzekeringen, Amersfoort;

(b)	novčana davanja:

Uitvoeringsinstituut Werknemersverzekeringen, (Zavod za osiguranje zaposlenika), Amsterdam;

(c)	doplaci za zdravstvenu zaštitu

Belastingdienst Toeslagen, Utrecht.”;

(e)

odjeljak „S. POLJSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.	Obiteljska davanja:

regionalni centar socijalne politike nadležan u pogledu mjesta boravišta ili privremenog boravišta za osobe koje imaju pravo na davanja.”;

(f)

odjeljak „X. ŠVEDSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Za sve nepredviđene izdatke osim davanja za nezaposlene:

(a)	kao opće pravilo:

regionalni uredi Agencije za socijalno osiguranje koja je za dotično pitanje nadležna ustanova. (Försäkringskassans länsorganisation som är behörig att handlägga ärendet);

(b)	za mornare koji nemaju boravište u Švedskoj:

Agencija za socijalno osiguranje, zapadni Götaland za sve predmete osim mirovina, naknada za slučaj bolesti i djelatnost i dugoročnih naknada za ozljede na radu. (Försäkringskassans länsorganisation Västra Götaland);

(c)	za primjenu članaka 35. do 59. provedbene Uredbe na osobe koje nemaju boravište u Švedskoj:

Agencija za socijalno osiguranje, Gotland (Försäkringskassans länsorganisation Gotland);

(d)	za primjenu članaka 60. do 77. provedbene Uredbe s izuzetkom mornara koji nemaju boravište u Švedskoj:

Agencija za socijalno osiguranje u mjestu nastupa ozljede na radu ili profesionalne bolesti: (Försäkringskassan på den ort där olycksfallet i arbete inträffade eller där arbetssjukdomen visade sig);

(e)	za primjenu članaka 60. do 77. provedbene Uredbe za mornare koji nemaju boravište u Švedskoj:

Agencija za socijalno osiguranje, Gotland (Försäkringskassans länsorganisation Gotland).”;

(g)

odjeljak „Y. UJEDINJENA KRALJEVINA” mijenja se kako slijedi:

Točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Obiteljska davanja:

—	Velika Britanija:

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Child Benefit Office (Ured za davanja za djecu), Newcastle upon Tyne,

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Tax Credit Office (Porezni ured), Preston.

—	Sjeverna Irska:

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Child Benefit Office (Ured za davanja za djecu), (NI) Belfast,

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Tax Credit Office (Porezni ured), Belfast.

—	Gibraltar:

Principal Secretary, Social Affairs (Glavni tajnik, socijalni poslovi), Gibraltar.”

Prilog 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak „C. DANSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka II. zamjenjuje se sljedećim:

„II. USTANOVE MJESTA PRIVREMENOG BORAVIŠTA

(a) Bolest i majčinstvo:

i.	za potrebe primjene članaka 19.a, 20., 21. i 31. provedbene Uredbe:

Nadležna regija;

ii.	za potrebe primjene članka 24. provedbene Uredbe:

Lokalno tijelo općine u kojoj korisnik privremeno boravi;

(b) Nesreće na radu i profesionalne bolesti:

i.	za potrebe primjene poglavlja 4. glave IV., osim članka 64., provedbene Uredbe:

Arbejdsskadestyrelsen (Nacionalni ured za nesreće na radu i profesionalne bolesti), Kopenhagen;

ii.	za potrebe primjene članka 64. provedbene Uredbe:

Lokalno tijelo općine u kojoj korisnik privremeno boravi;

i.	za potrebe primjene poglavlja 6. glave VI., osim članka 83., provedbene Uredbe:

Nadležni fond za nezaposlene;

ii.	za potrebe primjene članka 83. provedbene Uredbe:

Državni ured za zapošljavanje u općini u kojoj korisnik privremeno boravi.”;

(b)

odjeljak „I. IRSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Davanja u naravi:

—	Health Service Executive Dublin-Mid Leinster, (Uprava za zdravstvo, sektor Dublin-Mid Leinster), Tullamore, County Offaly,

—	Health Service Executive Dublin-North East (Uprava za zdravstvo, sektor Dublin sjeveroistok), Kells, County Meath,

—	Health Service Executive South (Uprava za zdravstvo, sektor jug), Cork,

—	Health Service Executive West (Uprava za zdravstvo, sektor zapad), Galway.”;

(c)

odjeljak „J. ITALIJA” mijenja se kako slijedi:

Točka 3.B. zamjenjuje se sljedećim:

„B.

Samostalni djelatnici:

(a)	za liječnike:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza medici (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za liječnike);

(b)	za ljekarnike:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza farmacisti (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za ljekarnike);

(c)	za veterinare:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza veterinari (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za veterinare);

(d)	za medicinske sestre, pomoćno zdravstveno osoblje i njegovatelji za djecu:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza della professione infermieristica (ENPAP) (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za zanimanja njegovatelja);

(e)	za inženjere i arhitekte:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza per gli ingegneri ed architetti liberi professionisti (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za inženjere i arhitekte u slobodnim djelatnostima);

(f)	za geodete:

Cassa italiana di previdenza dei geometri liberi professionisti (Talijanski fond za socijalnu sigurnost geodeta u slobodnim djelatnostima);

(g)	za odvjetnike:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza forense (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za odvjetnike);

(h)	za ekonomiste:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei dottori commercialisti (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za ekonomiste);

(i)	za knjigovođe:

Cassa nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei ragionieri e periti commerciali (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za knjigovođe);

(j)	za stručnjake za zapošljavanje:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza dei consulenti del lavoro (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za stručnjake za zapošljavanje);

(k)	za javne bilježnike:

Cassa nazionale del notariato (Državni fond za javne bilježnike);

(l)	za carinske zastupnike:

Fondo nazionale di previdenza per gli impiegati delle imprese di spedizione e delle agenzia (FASC) (Državni fond za socijalnu sigurnost u djelatnostima otpremništva i carinskog zastupanja;

(m)	za biologe:

Ente nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei biologi (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za biologe);

(n)	za poljoprivredne tehničare i stručnjake

Ente nazionale di previdenza per gli addetti e per gli impiegati in agricoltura (Državni ured za socijalnu sigurnost za poljoprivredne tehničare i stručnjake);

(o)	za prodajne predstavnike:

Ente nazionale di assistenza per gli agenti e i rappresentanti di commercio (Državni ured za skrb za prodajne predstavnike);

(p)	za industrijske tehničare:

Ente nazionale di previdenza dei periti industriali (Državni ured za socijalnu sigurnost za industrijske tehničare);

(q)	za aktuare, kemičare, agronome, šumare i geologe:

(r)	za psihologe:

Ente Nazionale di previdenza ed assistenza per gli psicologi (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za psihologe);

(s)	za novinare:

Istituto Nazionale di previdenza ed assistenza dei giornalisti italiani (Državni zavod za socijalnu skrb i pomoć za talijanske novinare);

(t)	za samostalne djelatnike u poljoprivrednim, obrtničkim i trgovačkim djelatnostima

Istituto Nazionale della previdenza sociale – sedi provinciali (Državni zavod za socijalnu sigurnost, INPS – regionalni uredi).”;

(d)

odjeljak „S. POLJSKA” mijenja se kako slijedi:

točka 2.(a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	za osobe koje su nedavno bile zaposlene ili su bile samozaposlene, isključujući samozaposlene poljoprivrednike, i za profesionalne vojnike i pripadnike koji su navršili razdoblja službe koja nisu navedena u podtočkama (c), (d) i (e):

1.	Zakład Ubezpieczeń Społecznych (Zavod za socijalno osiguranje – ZUS) – podružnica u Łódźu – za osobe koje su navršile razdoblja osiguranja u Poljskoj i inozemstvu, uključujući razdoblja nedavno navršena u Španjolskoj, Portugalu, Italiji, Grčkoj, Cipru ili Malti;

2.	Zakład Ubezpieczeń Społecznych (Zavod za socijalno osiguranje – ZUS) – podružnica u Nowyju Sączu – za osobe koje su navršile razdoblja osiguranja u Poljskoj i inozemstvu, uključujući razdoblja nedavno navršena u: Austriji, Češkoj Republici, Mađarskoj, Slovačkoj ili Sloveniji;

3.	Zakład Ubezpieczeń Społecznych (Zavod za socijalno osiguranje – ZUS) – podružnica u Opoleu – za osobe koje su navršile razdoblja osiguranja u Poljskoj i inozemstvu, uključujući razdoblja nedavno navršena u Njemačkoj;

4.	Zakład Ubezpieczeń Społecznych (Zavod za socijalno osiguranje – ZUS) – podružnica u Szczecinu – za osobe koje su navršile razdoblja osiguranja u Poljskoj i inozemstvu, uključujući razdoblja nedavno navršena u Danskoj, Finskoj, Švedskoj, Litvi, Latviji ili Estoniji;

Zakład Ubezpieczeń Społecznych (Zavod za socijalno osiguranje – ZUS) – I Oddział w Warszawie – Centralne Biuro Obsługi Umów Międzynarodowych (I. podružnica u Varšavi – Središnji ured za međunarodne sporazume) – za osobe koje su navršile razdoblja osiguranja u Poljskoj i inozemstvu, uključujući razdoblja nedavno navršena u Belgiji, Francuskoj, Nizozemskoj, Luksemburgu, Irskoj ili Ujedinjenoj Kraljevini.”;

ii.

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Nesreće na radu i profesionalne bolesti

(a)	davanja u naravi:

Narodowy Fundusz Zdrowia – Oddział Wojewódzki (Nacionalni fond za zdravlje – regionalna podružnica) regije u kojoj dotična osoba ima boravište ili privremeno boravište;

(b)

novčana davanja:

i.	u slučaju bolesti:

—	regionalni uredi Zakład Ubezpieczeń Społecznych (Zavod za socijalno osiguranje – ZUS) koji imaju teritorijalnu nadležnost nad mjestom boravišta ili privremenog boravišta,

—	regionalne podružnice Kasa Rolniczego Ubezpieczenia Społecznego (Fond za socijalno osiguranje poljoprivrednika – KRUS) koje imaju teritorijalnu nadležnost nad mjestom boravišta ili privremenog boravišta;

ii.

invalidnost ili smrt glavnog hranitelja:

—	za osobe koje su nedavno bile zaposlene ili su bile samozaposlene (isključujući samozaposlene poljoprivrednike):

službe Zavoda za socijalno osiguranje (Zakład Ubezpieczeń Społecznych) navedene u točki 2.(a),

—	za osobe koje su nedavno bile samozaposleni poljoprivrednici:

službe Fonda za socijalno osiguranje poljoprivrednika (Kasa Rolniczego Ubezpieczenia Społecznego) navedene u točki 2.(b),

—	za profesionalne vojnike u slučaju razdoblja vojne službe u Poljskoj, ako je posljednje razdoblje bilo razdoblje spomenute službe i razdoblja osiguranja u inozemstvu:

Wojskowe Biuro Emerytalne w Warszawie (Ured za vojne mirovine u Varšavi), ako je to nadležna ustanova koja je spomenuta u trećoj alineji Priloga 2. točke 3.(b) ii.;

—	za pripadnike spomenute u točki 2.(d) u slučaju razdoblja službe u Poljskoj, ako je posljednje razdoblje bilo razdoblje službe u jednoj od formacija navedenoj u točki 2.(d) i razdoblja osiguranja u inozemstvu:

Zakład Emerytalno-Rentowy Ministerstwa Spraw Wewnętrznych i Administracji w Warszawie (Mirovinski ured Ministarstva unutarnjih poslova i uprave u Varšavi), ako je to nadležna ustanova koja je spomenuta u četvrtoj alineji Priloga 2. točke 3.(b) ii.;

—	za pripadnike zatvorske čuvarske službe u slučaju razdoblja službe u Poljskoj, ako je posljednje razdoblje bilo razdoblje spomenute službe i razdoblja osiguranja u inozemstvu:

Biuro Emerytalne Służby Więziennej w Warszawie (Mirovinski ured zatvorske službe u Varšavi), ako je to nadležna ustanova koja je spomenuta u petoj alineji Priloga 2. točke 3.(b) ii.;

—	za suce i tužitelje:

specijalizirana tijela Ministarstva pravosuđa;

—	za osobe koje su navršile razdoblja osiguranja isključivo u inozemstvu:

službe Zavoda za socijalno osiguranje (Zakład Ubezpieczeń Społecznych) navedene u točki 2.(g).”;

(e)

odjeljak „Y. UJEDINJENA KRALJEVINA” mijenja se kako slijedi:

Točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.

Obiteljska davanja:

Za potrebe primjene članaka 73. i 74. Uredbe:

—	Velika Britanija:

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Child Benefit Office (Ured za davanja za djecu), Newcastle upon Tyne, NE88 1AA,

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Tax Credit Office (Porezni ured), Preston, PR1 0SB.

—	Sjeverna Irska:

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Child Benefit Office (Ured za davanja za djecu), (NI) Windsor House, 9-15 Bedford Street, Belfast, BT2 7UW,

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Tax Credit Office (Porezni ured) Belfast, Dorchester House, 52-58 Great Victoria Street, Belfast, BT2 7WF.

—	Gibraltar:

Department of Social Services, (Ministarstvo socijalnih usluga), 23 Mackintosh Square, Gibraltar.”.

Prilog 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak „C. DANSKA” mijenja se kako slijedi:

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

(a)	Davanja u naravi za slučaj bolesti, majčinstvo i rođenje djeteta:

Indenrigs- og Sundhedsministeriet (Ministarstvo unutarnjih poslova i zdravlja), Kopenhagen;

(b)	Novčana davanja za slučaj bolesti:

Arbejdsdirektoratet (Nacionalna uprava za rad), Kopenhagen;

(c)	Novčana davanja za majčinstvo i rođenje djeteta:

Ministeriet for Familie- og Forbrugeranliggender (Ministarstvo obitelji i potrošača), Kopenhagen.”;

ii.

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	Davanja za rehabilitaciju:

Arbejdsdirektoratet (Nacionalna uprava za rad), Kopenhagen.”;

iii.

točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.	Mirovine prema ‚loven om Arbejdsmarkedets Tillægspension (ATP)’ (zakon o dopunskim mirovinama za zaposlene osobe):

Arbejdsmarkedets Tillægs Pension, ATP, (Ured za dodatke na mirovinu za zaposlene osobe), Hillerød.”;

(b)

odjeljak „I. IRSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.	Davanja u naravi:

Health Service Executive (Uprava za zdravstvo), Naas, Co. Kildare.”;

(c)

odjeljak „S. POLJSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Novčana davanja:

(a)	za slučaj bolesti, majčinstvo, invalidnost, starost, smrt, nesreće na radu i profesionalne bolesti

—	Zakład Ubezpieczeń Społecznych – Centrala (Zavod za socijalno osiguranje – ZUS - središnji ured), Varšava,

—	Kasa Rolniczego Ubezpieczenia Społecznego – Centrala (Fond za socijalno osiguranje poljoprivrednika – KRUS - središnji ured), Varšava,

—	Zakład Emerytalno-Rentowy Ministerstwa Spraw Wewnętrznych i Administracji (Mirovinski ured Ministarstva unutarnjih poslova i uprave), Varšava;

(b)	za nezaposlene:

Ministerstwo Pracy i Polityki Społecznej (Ministarstvo rada i socijalne politike), Varšava;

(c)	za obiteljska davanja i druga davanja koja se ne temelje na uplati doprinosa:

Ministerstwo Pracy i Polityki Społecznej (Ministarstvo rada i socijalne politike), Varšava.”;

(d)

odjeljak „Y. UJEDINJENA KRALJEVINA” zamjenjuje se sljedećim:

„Y. UJEDINJENA KRALJEVINA

Velika Britanija:

(a)	doprinosi i davanja u naravi za upućene radnike:

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Centre for Non-Residents (Centar za nerezidente), Benton Park View, Newcastle upon Tyne, NE98 1ZZ;

(b)	sva ostala pitanja:

Department of Work and Pensions, The Pension Service, International Pension Centre, (Ministarstvo rada i mirovina, Služba za mirovine, Centar za međunarodne mirovine), Tyneview Park, Newcastle upon Tyne, NE98 1BA.

Sjeverna Irska:

(a)	doprinosi i davanja u naravi za upućene radnike:

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Centre for Non-Residents (Centar za nerezidente), Benton Park View, Newcastle upon Tyne, NE98 1ZZ;

(b)	sva ostala pitanja:

Department for Social Development, Social Security Agency, Network Support Branch, Overseas Benefits Unit (Ministarstvo socijalnog razvoja, Agencija za socijalnu sigurnost, Podružnica za potporu mreže, Prekomorska davanja), Level 2, James House, 2 – 4 Cromac Street, Belfast, BT7 2JA.

Gibraltar:

Prilog 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak „16. BELGIJA – NIZOZEMSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„16. BELGIJA – NIZOZEMSKA

(a)	Sporazum od 21. ožujka 1968. o naplati i povratu doprinosa za socijalno osiguranje i Administrativni sporazum od 25. studenoga 1970. sastavljen na temelju navedenog Sporazuma.

(b)	Sporazum od 13. ožujka 2006. o zdravstvenom osiguranju.

(c)	Sporazum od 12. kolovoza 1982. o osiguranju za slučaj bolesti, majčinstvo i invalidnost.”;

(b)	odjeljak „51. DANSKA – ŠPANJOLSKA” zamjenjuje se sljedećim: „51. DANSKA – ŠPANJOLSKA Nema.”;

(c)	odjeljak „54. DANSKA – ITALIJA” zamjenjuje se sljedećim: „54. DANSKA – ITALIJA Sporazum od 18. studenoga 1998. o nadoknadi troškova davanja u naravi pruženim pod uvjetima članaka 36. i 63. Sporazum proizvodi učinak od 1. siječnja 1995.”;

(d)

odjeljak „110. ESTONIJA – UJEDINJENA KRALJEVINA” zamjenjuje se sljedećim:

„110. ESTONIJA – UJEDINJENA KRALJEVINA

Konvencija, zaključena 29. ožujka 2006. između nadležnih tijela Republike Estonije i Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 36. stavka 3. i članka 63. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 1408/71, o utvrđivanju drugih metoda nadoknade troškova davanja u naravi predviđenih tom Uredbom u objema zemljama s učinkom od 1. svibnja 2004.”;

(e)

odjeljak „195. ITALIJA – UJEDINJENA KRALJEVINA” zamjenjuje se sljedećim:

„195. ITALIJA – UJEDINJENA KRALJEVINA

Konvencija, zaključena 15. prosinca 2005. između nadležnih tijela Republike Italije i Ujedinjene Kraljevine na temelju članka 36. stavka 3. i članka 63. stavka 3. Uredbe (EEZ) br. 1408/71, o utvrđivanju drugih metoda nadoknade troškova davanja u naravi predviđenih tom Uredbom u objema zemljama s učinkom od 1. siječnja 2005.”.

Prilog 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

Odjeljak „H. FRANCUSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„H.	FRANCUSKA:

Nema.”

(b)

Odjeljak „V. SLOVAČKA” zamjenjuje se sljedećim:

„V.

SLOVAČKA:

Nema.”.

Prilog 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak „C. DANSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„C. DANSKA

Prosječni godišnji troškovi davanja u naravi određuju se tako da se uzmu u obzir sustavi uvedeni zakonom o javnom zdravstvu, zakonom o bolnicama i, u pogledu troškova rehabilitacije, Zakonom o aktivnoj socijalnoj politici i Zakonom o mjerama za aktivno zapošljavanje.”;

(b)

odjeljak „I. IRSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„I. IRSKA

Prosječni godišnji troškovi davanja u naravi određuju se tako da se uzmu u obzir davanja u naravi (zdravstvene usluge) koje pruža Uprava za zdravstvo spomenuta u Prilogu 2., u skladu s odredbama zakona o zdravlju iz razdoblja od 1947. do 2004. (Health Acts 1947 to 2004).”;

(c)

odjeljak „S. POLJSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„S. POLJSKA

Prosječni godišnji troškovi davanja u naravi određuju se tako da se uzmu u obzir sustavi uvedeni zakonom o uslugama zdravstvene zaštite koje se financiraju iz javnih sredstava, zakon o Nacionalnoj hitnoj medicinskoj službi kao i, u pogledu troškova rehabilitacije, zakon o sustavu socijalnog osiguranja te zakon o socijalnom osiguranju poljoprivrednika.”.

Prilog 10. mijenja se kako slijedi:

(a)

odjeljak „B. ČEŠKA REPUBLIKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. a)

Za potrebe primjene članka 17. Uredbe:

Česká správa sociálního zabezpečení (Češka uprava za socijalnu sigurnost);

1. b)

Za potrebe primjene članka 14. stavka 1. točke (b) Uredbe i članka 10.(b), članka 11. stavka 1., članka 11.a stavka 1., članka 12.(a), članka 13. stavaka 2. i 3. članka 14. stavaka 1., 2. i 3., članka 80. stavka 2., članka 81. i članka 85. stavka 2. provedbene Uredbe, ustanova koja je određena člankom 4. stavkom 10. provedbene Uredbe:

Česká správa sociálního zabezpečení (Češka uprava za socijalnu sigurnost), i njezin regionalni ured.”;

(b)

odjeljak „D. NJEMAČKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Za potrebe primjene:

—	članka 14. stavka 1. točke (a) i članka 14.b stavka 1. Uredbe i, u slučaju sporazuma na temelju članka 17. Uredbe, u vezi s člankom 11. provedbene Uredbe,

—	članka 14.a stavka 1. točke (a) i članka 14.b stavka 2. i, u slučaju sporazuma na temelju članka 17. Uredbe, u vezi s člankom 11.a provedbene Uredbe,

—	članka 14. stavka 2. točke (b), članka 14. stavka 3., članka 14.a stavaka 2. do 4. i članka 14.c (a) i, u slučaju sporazuma na temelju članka 17. Uredbe, u vezi s člankom 12.a provedbene Uredbe:

i.	osobe koje imaju osiguranje od bolesti:

ustanova kod koje su osigurane, kao i carinska nadležna tijela s obzirom na kontrole;

ii.	osobe koje nemaju osiguranje od bolesti i nisu obuhvaćene mirovinskim sustavom strukovnog udruženja:

nadležna ustanova mirovinskog osiguranja, kao i carinska nadležna tijela s obzirom na kontrole;

iii.	osobe koje nemaju osiguranje od bolesti, ali su obuhvaćene mirovinskim sustavom strukovnog udruženja:

Arbeitsgemeinschaft Berufsständischer Versorgung-seinrichtungen (Konzorcij mirovinskih sustava strukovnih udruženja), Köln, kao i carinska nadležna tijela s obzirom na kontrole.”;

(c)

odjeljak „I. IRSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.

(a)	Za potrebe primjene članka 110. provedbene Uredbe (za novčana davanja):

Department of Social and Family Affairs (Ministarstvo socijalnih poslova i obitelji);

(b)	Za potrebe primjene članka 110. (za davanja u naravi) i članka 113. stavka 2. provedbene Uredbe:

Health Service Executive Dublin-Mid Leinster, (Uprava za zdravstvo, sektor Dublin-Mid Leinster), Tullamore, County Offaly,

Health Service Executive Dublin-North East (Uprava za zdravstvo, sektor Dublin sjeveroistok), Kells, County Meath,

Health Service Executive South (Uprava za zdravstvo, sektor jug), Cork,

Health Service Executive West (Uprava za zdravstvo, sektor zapad), Galway.”;

(d)

odjeljak „J. ITALIJA” mijenja se kako slijedi:

Točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Za potrebe primjene članaka 11.a i 12. provedbene Uredbe:
za liječnike:	Ente nazionale di previdenza ed assistenza medici (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za liječnike);
za ljekarnike:	Ente nazionale di previdenza ed assistenza farmacisti (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za ljekarnike);
za veterinare:	Ente nazionale di previdenza ed assistenza veterinari (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za veterinare);
za medicinske sestre, pomoćno zdravstveno osoblje i njegovatelje za djecu:	Cassa nazionale di previdenza ed assistenza a favore degli infermieri professionali, assistenti sanitari, vigilatrici d’infanzia (ENPAP) (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za medicinske sestre, pomoćno zdravstveno osoblje i njegovatelje za djecu);
za prodajne zastupnike i predstavnike:	Ente nazionale di assistenza per gli agenti e i rappresentanti di commercio (Državni ured za socijalnu sigurnost za prodajne zastupnike i predstavnike);
za biologe:	Ente nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei biologi (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za biologe);
za konzultante u industriji:	Ente Nazionale di previdenza dei periti industriali (Državni ured za socijalnu sigurnost za konzultante u industriji);
za psihologe:	Ente Nazionale di previdenza ed assistenza per gli psicologi (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za psihologe);
za novinare:	Istituto Nazionale di previdenza ed assistenza dei giornalisti italiani ‚Giovanni Amendola’ (Državni zavod za socijalnu sigurnost i skrb za talijanske novinare ‚Giovanni Amendola’);
za aktuare, kemičare, agronome, šumare i geologe:	Ente di previdenza ed assistenza pluricategoriale degli agronomi e forestali, degli attuari, dei chimici e dei geologi (Multisektorski državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za agronome i šumare, aktuare, kemičare i geologe);
za tehničare i konzultante u poljoprivredi:	Ente Nazionale di previdenza per gli addetti e per gli impiegati in agricoltura (Državni ured za socijalnu sigurnost za zaposlenike i djelatnike u poljoprivredi;
za inženjere i arhitekte:	Cassa nazionale di previdenza ed assistenza per gli ingegneri ed architetti (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za inženjere i arhitekte);
za geodete:	Cassa nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei geometri (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za geodete);
za odvjetnike:	Cassa nazionale di previdenza ed assistenza forense (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za odvjetnike);
za ekonomiste:	Cassa nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei dottori commercialisti (Državni fond za socijalnu skrb i pomoć za ekonomiste);
za knjigovođe:	Cassa nazionale di previdenza ed assistenza a favore dei ragionieri e periti commerciali (Državni fond za socijalnu sigurnost i skrb za knjigovođe);
za stručnjake za zapošljavanje:	Ente nazionale di previdenza ed assistenza dei consulenti del lavoro (Državni ured za socijalnu sigurnost i skrb za stručnjake za zapošljavanje);
za javne bilježnike:	Cassa nazionale del notariato (Državni fond za javne bilježnike);
za carinske zastupnike i posrednike:	Fondo di previdenza a favore degli spedizionieri dognali (Fond za socijalnu sigurnost u djelatnostima carinskog otpremništva);
za samostalne djelatnike u poljoprivrednim, obrtničkim i trgovačkim djelatnostima	Istituto Nazionale della previdenza sociale – sedi provinciali (Državni zavod za socijalnu sigurnost, INPS – regionalni uredi).”;

(e)

odjeljak „M. LITVA” mijenja se kako slijedi:

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Za potrebe primjene članka 14. stavka 1. točke (b), članka 14.a stavka 1. točke (b), članka 14.b stavaka 1. i 2., članka 14.d stavka 3. i članka 17. Uredbe i članka 6. stavka 1., članka 10.b, članka 11. stavka 1., članka 11.a, članka 12.a, članka 13. stavaka 2. i 3., članka 14. stavaka 1. i 2., članka 85. stavka 2. i članka 91. stavka 2. provedbene Uredbe:

Valstybinio socialinio draudimo fondo valdybos Užsienio išmokų tarnyba (Ured za inozemna davanja Uprave državnog fonda za socijalno osiguranje).”;

ii.

točka 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Za potrebe primjene članka 110. provedbene Uredbe:

(a)	davanja u naravi prema poglavljima 1. do 4. glave III. Uredbe:

Valstybine ligonių kasa (Državni fond za pacijente), Vilnius;

(b)	novčana davanja na temelju poglavlja 1. do 4. i 8. glave III. Uredbe:

Valstybinio socialinio draudimo fondo valdybos Užsienio išmokų tarnyba (Ured za inozemna davanja Uprave državnog fonda za socijalno osiguranje);

(c)	novčana davanja na temelju poglavlja 6. glave III. Uredbe:

Lietuvos darbo birža (Litavska burza rada);

(d)	novčana davanja na temelju poglavlja 5. i 7. glave III. Uredbe:

Savivaldybių socialines paramos skyriai (Općinski uredi za socijalnu skrb).”;

(f)

odjeljak „S. POLJSKA” mijenja se kako slijedi:

Točka 12. zamjenjuje se sljedećim:

„12.	Za potrebe primjene članka 102. stavka 2 provedbene Uredbe, u vezi s člankom 70. Uredbe:

Ministerstwo Pracy i Polityki Społecznej (Ministarstvo rada i socijalne politike), Varšava.”;

(g)

odjeljak „X. ŠVEDSKA” zamjenjuje se sljedećim:

„X. ŠVEDSKA

1.	Za sve nepredviđene izdatke osim dolje navedenih:

regionalni uredi Försäkringskassans (Agencija za socijalno osiguranje).

2.	Za mornare koji nemaju boravište u Švedskoj:

Försäkringskassans länsorganisation Västra Götaland (Agencija za socijalno osiguranje, zapadni Götaland).

3.	Za primjenu članka 16. Uredbe:

Försäkringskassans länsorganisation Gotland (Agencija za socijalno osiguranje, Gotland).

4.	Za primjenu članka 17. Uredbe na skupine osoba:

Försäkringskassans länsorganisation Gotland (Agencija za socijalno osiguranje, Gotland).

5.	Za primjenu članka 102. stavka 2. provedbene Uredbe:

(a)	glavni ured Försäkringskassans (Agencija za socijalno osiguranje);

(b)	za davanja za nezaposlene – Inspektionen för arbetslöshetsförsäkringen (Ured za osiguranje nezaposlenih).”;

(h)

odjeljak „Y. UJEDINJENA KRALJEVINA” mijenja se kako slijedi:

točka 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Za potrebe primjene članka 14.c, članka 14.d stavka 3. i članka 17. Uredbe i članka 6. stavka 1., članka 11. stavka 1., članka 11.a stavka 1., članka 12.a., članka 13. stavaka 2. i 3. članka 14. stavaka 1., 2. i 3., članka 80. stavka 2., članka 81., članka 82. stavka 2. i članka 109. provedbene Uredbe:

Velika Britanija:

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Centre for Non-Residents (Centar za nerezidente), Benton Park View, Newcastle upon Tyne, NE98 1ZZ;

Sjeverna Irska:

Department for Social Development, Social Security Agency, Network Support Branch, Overseas Benefits Unit (Ministarstvo socijalnog razvoja, Agencija za socijalnu sigurnost, Podružnica za potporu mreže, Služba za prekomorska davanja), Level 2, James House, 2 – 4 Cromac Street, Belfast, BT7 2JA,

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Centre for Non-Residents (Centar za nerezidente), Benton Park View, Newcastle upon Tyne, NE98 1ZZ.”;

ii.

točka 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Za potrebe primjene članka 85. stavka 2., članka 86. stavka 2. i članka 89. stavka 1. provedbene Uredbe:

Velika Britanija:

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Child Benefit Office (Ured za davanja za djecu), Newcastle upon Tyne, NE88 1AA,

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Tax Credit Office (Porezni ured), Preston, PR1 0SB;

Sjeverna Irska:

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Child Benefit Office (Ured za davanja za djecu), Windsor House, 9-15 Bedford Street, Belfast, BT2 7UW,

HM Revenue and Customs (Uprava za prihode i carine), Tax Credit Office (Porezni ured) Belfast, Dorchester House, 52-58 Great Victoria Street, Belfast, BT2 7WF.”

05/Sv. 001

Službeni list Europske unije

284

32009L0038

L 122/28

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

06.05.2009.

DIREKTIVA 2009/38/EZ EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 6. svibnja 2009.

o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika

(preinačeno)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o osnivanju Europske zajednice, a posebno njegov članak 137.,

uzimajući u obzir prijedlog Komisije,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s postupkom utvrđenim u članku 251. Ugovora (2),

budući da:

(1)

Potrebne su brojne bitne izmjene Direktive Vijeća 94/45/EZ od 22. rujna 1994. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (3). Radi jasnoće, ovu je Direktivu potrebno preinačiti.

(2)

Na temelju članka 15. Direktive 94/45/EZ, Komisija je nakon savjetovanja s državama članicama i socijalnim partnerima na europskoj razini ponovno pregledala načine primjene navedene Direktive i posebno ispitala je li donji prag broja zaposlenih odgovarajući, s ciljem predlaganja odgovarajućih izmjena ako su potrebne.

(3)	Nakon savjetovanja s državama članicama i socijalnim partnerima na europskoj razini, Komisija je Europskom parlamentu i Vijeću 4. travnja 2000. podnijela izvješće o primjeni Direktive 94/45/EZ.

(4)	Na temelju članka 138. stavka 2. Ugovora, Komisija se o mogućem smjeru djelovanja Zajednice u ovom području savjetovala sa socijalnim partnerima na razini Zajednice.

(5)	Komisija je nakon ovog savjetovanja ocijenila da je djelovanje Zajednice poželjno te se o sadržaju planiranog prijedloga ponovo savjetovala sa socijalnim partnerima na razini Zajednice, na temelju članka 138. stavka 3. Ugovora.

(6)	Nakon te druge faze savjetovanja socijalni partneri nisu obavijestili Komisiju o zajedničkoj želji za pokretanjem postupka koji bi mogao dovesti do sklapanja sporazuma, kako je propisano člankom 138. stavkom 4. Ugovora.

(7)

Potrebno je osuvremeniti zakonodavstvo Zajednice o transnacionalnom obavješćivanju i savjetovanju radnika kako bi se osigurala učinkovitost prava radnika na transnacionalno obavješćivanje i savjetovanje, povećao udio osnovanih europskih radničkih vijeća i time omogućilo daljnje djelovanje postojećih sporazuma, rješavanje problema u praktičnoj primjeni Direktive 94/45/EZ i uklonila pravna nesigurnost koja proizlazi iz nekih njezinih odredbi ili nepostojanja nekih odredbi i osigurala bolja povezanost instrumenta zakonodavstva Zajednice o obavješćivanju i savjetovanju radnika.

(8)	Na temelju članka 136. Ugovora jedan od posebnih ciljeva Zajednice i država članica je promicanje dijaloga između socijalnih partnera.

(9)	Ova je Direktiva dio okvira Zajednice, koji ima za cilj poduprijeti i nadopuniti djelovanje država članica u području obavješćivanja i savjetovanja radnika. Ovaj okvir treba minimalno opteretiti poduzeća ili podružnice, osiguravajući pritom učinkovito izvršenje dodijeljenih prava.

(10)

Djelovanje unutarnjeg tržišta uključuje postupak koncentracije poduzeća, prekogranična spajanja, preuzimanja, zajednička ulaganja i, u skladu s tim, transnacionalizaciju poduzeća i skupine poduzeća. Kako bi se gospodarske djelatnosti odvijale skladno, poduzeća i skupine poduzeća koje posluju u dvije ili više država članica, moraju predstavnike radnika obavješćivati o odlukama koje se na njih odnose i s njima se savjetovati.

(11)

Postupci obavješćivanja i savjetovanja radnika, kako su sadržani u zakonodavstvu ili praksi država članica većinom ne poštuju transnacionalnu strukturu subjekta koji donosi odluke koje utječu na te radnike. To stanje može unutar jednog poduzeća ili skupine poduzeća dovesti do nejednakog položaja radnika na koje se te odluke odnose.

(12)

Potrebno je donijeti odgovarajuće odredbe kako bi se osiguralo prikladno obavješćivanje i savjetovanje radnika u poduzećima koja posluju na razini Zajednice ili skupina poduzeća na razini Zajednice, kada se donose odluke koje se na njih odnose u državi članici koja nije država članica u kojoj su zaposleni.

(13)	Kako bi se osiguralo prikladno obavješćivanje i savjetovanje radnika u poduzećima ili skupinama poduzeća koja posluju u dvije ili više država članica, potrebno je osnivati Europska radnička vijeća ili uspostaviti druge prikladne postupke transnacionalnog obavješćivanja i savjetovanja radnika.

(14)

Dogovore o obavješćivanju i savjetovanju radnika potrebno je definirati i provesti tako da osiguravaju učinkovitost u pogledu odredaba ove Direktive. S tim ciljem, obavješćivanje i savjetovanje s Europskim radničkim vijećem treba pravodobno omogućiti da vijeće poduzećima da svoje mišljenje, a da pritom ne dovede u pitanje sposobnost prilagodbe poduzeća. Samo putem dijaloga na razini na kojoj se donose smjernice i uz učinkovito uključivanje predstavnika radnika, promjene je moguće predvidjeti i njima upravljati.

(15)

Radnicima i njihovim predstavnicima mora se jamčiti obavješćivanje i savjetovanje na odgovarajućoj razini uprave i predstavnika ovisno o predmetu o kojem se raspravlja. Kako bi se to postiglo, nadležnost i područje rada Europskoga radničkog vijeća moraju se razlikovati od nadležnosti i područja rada nacionalnih predstavničkih tijela i moraju se ograničiti na transnacionalna pitanja.

(16)

Transnacionalni karakter pitanja treba odrediti uzimajući u obzir opseg njegovog mogućeg učinka, kao i razinu uprave i predstavljanja koje uključuje. S tim ciljem, pitanja koja se tiču cjelokupnog poduzeća ili skupine ili najmanje dvije države članice smatraju se transnacionalnima. Ona uključuju pitanja koja su bez obzira na broj uključenih država članica važna za europsku radnu snagu u smislu opsega njihovih mogućih učinaka ili koja uključuju prijenos djelatnosti između država članica.

(17)	Potrebna je definicija „vladajućeg poduzeća”, koja se odnosi samo na ovu Direktivu ne dovodeći u pitanje definiciju „skupine poduzeća” ili „vladajućeg položaja” u ostalim propisima.

(18)

Mehanizmi obavješćivanja i savjetovanja radnika u poduzećima ili skupinama poduzeća, koja posluju u dvjema ili više država članica, moraju obuhvaćati sve podružnice ili, ovisno o slučaju, skupine poduzeća smještene u državama članicama bez obzira ima li poduzeće ili vladajuće poduzeće u skupini svoju središnju upravu na području ili izvan područja država članica.

(19)

U skladu s načelom neovisnosti stranaka, predstavnici radnika i uprave poduzeća ili vladajućeg poduzeća u skupini trebaju sporazumno utvrditi prirodu, sastav, funkciju, način djelovanja, postupke i financijska sredstva Europskih radničkih vijeća ili ostale postupke obavješćivanja i savjetovanja tako da odgovaraju njihovim vlastitim posebnim okolnostima.

(20)	U skladu s načelom supsidijarnosti, države članice moraju odrediti predstavnike radnika i posebno propisati, ako smatraju prikladnim, ujednačeno zastupanje različitih kategorija radnika.

(21)

Potrebno je pojasniti pojmove obavješćivanja i savjetovanja radnika u skladu s definicijama u najnovijim direktivama u tom području i onima koje se primjenjuju unutar nacionalnog okvira s ciljevima jačanja učinkovitosti dijaloga na transnacionalnoj razini, te omogućavanja odgovarajućeg povezivanja nacionalne i transnacionalne razine dijaloga i osiguranja pravne sigurnosti, potrebne za primjenu ove Direktive.

(22)	Definicija „obavješćivanja” trebala bi voditi računa o cilju da predstavnicima radnika omogući provođenje odgovarajućeg ispitivanja, a što podrazumijeva davanje obavijesti u vrijeme, na način i sa sadržajem koji su odgovarajući, a da se radi tog ne usporava postupak donošenja odluka u poduzećima.

(23)	Definicija „savjetovanja” trebala bi voditi računa o cilju da omogući izražavanje mišljenja koje će biti korisno u postupku donošenja odluka, što podrazumijeva da se savjetovanje održava u vrijeme, na način i sa sadržajem koji su odgovarajući.

(24)

Odredbe o obavješćivanju i savjetovanju iz ove Direktive, kod poduzeća ili vladajućeg poduzeća u skupini sa središnjom upravom izvan područja države članice, mora provoditi njegov predstavnik, kojeg prema potrebi imenuje, u jednoj od država članica ili, ako nema takvog predstavnika, podružnica ili vladajuće poduzeće u skupini koje zapošljava najveći broj radnika u državama članicama.

(25)

Odgovornost poduzeća ili vladajućih poduzeća u skupini u prijenosu obavijesti potrebnih za početak pregovora mora biti navedena tako da omogućava radnicima da odrede je li poduzeće ili vladajuće poduzeće u kojem su zaposleni poduzeće koje posluje na razini Zajednice ili skupina poduzeća te uspostave potrebne kontakte za izradu zahtjeva za pokretanje pregovora.

(26)	Posebno pregovaračko tijelo mora na uravnotežen način predstavljati radnike iz različitih država članica. Predstavnicima radnika mora biti omogućena međusobna suradnja radi definiranja stajališta u pogledu pregovora sa središnjom upravom.

(27)

Mora se prepoznati uloga koju priznate sindikalne organizacije mogu igrati u pregovaranju i ponovnom pregovaranju osnivačkih sporazuma Europskih radničkih vijeća u pružanju potpore predstavnicima radnika koji izraze potrebu za takvom potporom. Nadležne sindikalne i radničke organizacije, koje su priznate kao europski socijalni partneri, obaviještene su o pokretanju pregovora kako bi im se omogućilo praćenje osnivanja novih Europskih radničkih vijeća te promicanje najbolje prakse. Priznate europske sindikalne i radničke organizacije su one organizacije socijalnog partnerstva s kojima se Komisija savjetuje prema članku 138. Ugovora. Komisija ažurira i objavljuje popis tih organizacija.

(28)	Sporazumi koji uređuju osnivanje i rad Europskih radničkih vijeća moraju uključivati metode za njihove izmjene, ukidanje ili ponovno pregovaranje, kada je to potrebno, posebno kada se mijenja sastav ili struktura poduzeća ili skupine poduzeća.

(29)

Takvi sporazumi moraju uređivati načine povezivanja nacionalne i transnacionalne razine obavješćivanja i savjetovanja radnika koji odgovaraju posebnim uvjetima poduzeća ili skupine poduzeća. Oni moraju biti definirani tako da poštuju nadležnosti i područja djelovanja predstavničkih tijela radnika, posebno u pogledu predviđanja i upravljanja promjenama.

(30)	Ti sporazumi moraju, ako je potrebno, propisivati osnivanje i rad odabranih odbora kako bi omogućili usuglašavanje i veću učinkovitost redovnog djelovanja Europskoga radničkog vijeća, kao i obavješćivanje i savjetovanje u najbržem mogućem roku kada dođe do izvanrednih okolnosti.

(31)	Predstavnici radnika mogu odustati od osnivanja Europskog radničkog vijeća ili se stranke u postupku mogu odlučiti za druge postupke transnacionalnog obavješćivanja i savjetovanja radnika.

(32)	Potrebno je predvidjeti odredbe o primjeni dodatnih zahtjeva, ako stranke tako odluče, ili kad središnja uprava odbije pokrenuti pregovore, ili ako nakon takvih pregovora sporazum izostane.

(33)	Kako bi u potpunosti obavljali svoju predstavničku ulogu i pobrinuli se da Europsko radničko vijeće bude korisno, predstavnici radnika moraju izvješćivati radnike koje predstavljaju i mora im se omogućiti osposobljavanje koje zahtijevaju.

(34)

Potrebno je pobrinuti se da predstavnici radnika, kada obavljaju svoje dužnosti u okviru ove Direktive, uživaju jednaku zaštitu i jamstva koja predstavnicima radnika pruža zakonodavstvo i/ili praksa u državi zaposlenja. Oni ne smiju biti izloženi diskriminaciji koja je posljedica zakonitog obavljanja njihove djelatnosti i moraju uživati odgovarajuću zaštitu u pogledu otkaza i ostalih sankcija.

(35)	Države članice moraju donijeti odgovarajuće mjere za slučaj da se obveze iz ove Direktive ne ispunjavaju.

(36)	U skladu s općim načelima prava Zajednice, kod kršenja obveza iz ove Direktive morali bi se primjenjivati upravni ili sudski postupci, kao i sankcije koje su učinkovite, odvraćajuće i razmjerne težini kažnjivog djela.

(37)

Radi učinkovitosti, dosljednosti i pravne sigurnosti postoji potreba povezivanja Direktiva s razinama obavješćivanja i savjetovanja radnika, koje su uspostavljene nacionalnim pravom i pravom Zajednice i/ili praksom. Prvenstvo treba dati pregovorima o tim postupcima za povezivanje obavijesti unutar svakog poduzeća ili skupine poduzeća. Ako nema sporazuma o ovim pitanjima i kada odluke vjerojatno vode k bitnim promjenama u organizaciji rada ili se planiraju ugovorni odnosi, postupak se mora voditi na nacionalnoj i europskoj razini tako da poštuje nadležnosti i područja djelovanja predstavničkih tijela radnika. Mišljenja koja je izrazilo Europsko radničko vijeće ne smiju dovoditi u pitanje nadležnost središnje uprave u provedbi potrebnih savjetovanja u skladu s vremenskim rasporedom predviđenim nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom. Nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa mogu se prilagoditi kako bi se osiguralo da Europsko radničko vijeće može, kada je to primjenjivo, primiti obavijesti ranije ili u isto vrijeme kada i nacionalna predstavnička tijela radnika, ali ne smije smanjiti opću razinu zaštite radnika.

(38)

Ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanje postupke obavješćivanja i savjetovanja iz Direktive 2002/14/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o uspostavljanju općeg okvira za obavješćivanje i savjetovanje radnika u Europskoj zajednici (4) i posebne postupke iz članka 2. Direktive Vijeća 98/59/EZ od 20. srpnja 1998. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na kolektivne otkaze višku radnika (5) i članka 7. Direktive Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava radnika kod prijenosa poduzeća, poslovanja ili dijelova poduzeća ili poslovanja (6).

(39)	Poseban status treba dodijeliti poduzećima i skupinama poduzeća koja posluju na razini Zajednice u kojima je 22. rujna 1996. postojao sporazum koji obuhvaća cjelokupnu radnu snagu, a koji predviđa transnacionalno obavješćivanje i savjetovanje radnika.

(40)

Ako dođe do većih promjena u strukturi poduzeća ili skupine poduzeća, na primjer, radi spajanja, stjecanja ili podjele, postojeće Europsko radničko vijeće (Europska radnička vijeća) mora se prilagoditi. Ta se prilagodba mora provesti kao prioritet na temelju klauzula primjenjivog sporazuma, ako te klauzule dozvoljavaju provedbu potrebnih prilagodbi. Ako to nije slučaj, a pokaže se potrebnim, započet će pregovori o novom sporazumu, a u koje će biti uključeni članovi postojećeg Europskog radničkog vijeća. Kako bi omogućili obavješćivanje i savjetovanje radnika tijekom često odlučnog razdoblja promjene strukture, postojeće Europsko radničko vijeće (Europska radnička vijeća) mora moći nastaviti djelovati, po mogućnosti s prilagodbama do sklapanja novog sporazuma. Nakon potpisivanja novog sporazuma prethodno osnovana vijeća moraju se raspustiti, a sporazumi kojima su osnovani moraju se staviti van snage bez obzira na njihove odredbe o valjanosti ili isteku valjanosti.

(41)

Osim ako se ne primjenjuje ova klauzula o prilagodbi, potrebno je omogućiti primjenu sporazuma na snazi kako bi se izbjeglo obvezno ponovno pregovaranje o njima, kad je to nepotrebno. Potrebno je pobrinuti se da se na sporazume sklopljene prije 22. rujna 1996. prema članku 13. stavku 1. Direktive 94/45/EZ ili prema članku 3. stavku 1. Direktive 97/74/EZ (7) dok su na snazi, obveze koje proizlaze iz ove Direktive na njih ne primjenjuju. Nadalje, ova Direktiva ne uspostavlja opću obvezu ponovnog pregovaranja sporazuma sklopljenih na temelju članka 6. Direktive 94/45/EZ između 22. rujna 1996. i 5. lipnja 2011.

(42)

Za postizanje ciljeva ove Direktive, a ne dovodeći u pitanje mogućnost da stranke odluče drukčije, Europsko radničko vijeće, osnovano bez sporazuma stranaka, mora se obavijestiti i savjetovati o djelatnostima poduzeća ili skupine poduzeća kako bi moglo procijeniti mogući učinak na interese radnika u najmanje dvjema različitim državama članicama. S tim ciljem, od poduzeća ili vladajućeg poduzeća mora se zahtijevati da imenovanim predstavnicima radnika priopći opće obavijesti o interesima radnika i obavijesti, koje se posebno odnose na one aspekte djelatnosti poduzeća ili skupine poduzeća koje utječu na interese radnika. Europsko radničko vijeće mora imati mogućnost dati mišljenje na kraju sastanka.

(43)	Određene odluke koje imaju značajan učinak na interese radnika moraju što je prije moguće biti predmet obavješćivanja i savjetovanja imenovanih predstavnika radnika.

(44)

Sadržaj dodatnih zahtjeva koji se primjenjuju kad nema sporazuma i koji služe kao poveznica u pregovorima, mora biti pojašnjen i prilagođen razvoju potreba i prakse u vezi transnacionalnog obavješćivanja i savjetovanja. Potrebno je razlikovati područja u kojima se mora dati obavijest i područja u kojima se mora savjetovati i s Europskim radničkim vijećem, a što uključuje mogućnost dobivanja utemeljenog odgovora na svako izraženo mišljenje. Da bi mogao obavljati svoju ulogu neophodne koordinacije i učinkovito rješavati iznimne okolnosti, odabrani odbor mora biti sastavljen od najviše pet članova koji se mogu među sobom redovito savjetovati.

(45)

Budući da cilj ove Direktive, to jest unapređenje prava na obavješćivanje i savjetovanje radnika u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i skupinama poduzeća koja posluju na razini Zajednice, države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego ga se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenog članka, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(46)

Ova Direktiva poštuje temeljna prava, a posebno poštuje načela koja priznaje Povelja Europske unije o temeljnim pravima. Ova Direktiva posebno pokušava osigurati potpuno poštovanje prava radnika ili njihovih predstavnika da im se jamči obavješćivanje i savjetovanje u pravo vrijeme, na odgovarajućim razinama, u slučajevima i pod uvjetima propisanim pravom Zajednice te nacionalnim pravom i praksom (članak 27. Povelje Europske unije o temeljnim pravima).

(47)	Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalno pravo treba se ograničiti na ove odredbe koje predstavljaju bitnu promjenu u odnosu na ranije direktive. Obveza prenošenja nepromijenjenih odredbi postoji prema ranijim direktivama.

(48)

U skladu s točkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (8), državama članicama se daje poticaj da, za sebe i u interesu Zajednice, izrađuju i objavljuju korelacijske tablice koje objašnjavaju, u mjeri u kojoj je moguće, korelaciju između ove Direktive i mjera za prenošenje.

(49)	Ova Direktiva ne smije dovoditi u pitanje obveze država članica u vezi rokova za prenošenje u nacionalno pravo i primjenu direktiva iz Priloga II. dijela B,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

ODJELJAK I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Cilj

1. Svrha je ove Direktive unaprijediti pravo radnika na obavješćivanje i savjetovanje u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i skupinama poduzeća koji posluju na razini Zajednice.

2. S tim se ciljem osniva Europsko radničko vijeće ili uspostavlja postupak za obavješćivanje i savjetovanje radnika u svim poduzećima koji posluju na razini Zajednice i skupinama poduzeća koji posluju na razini Zajednice, gdje se to zahtijeva na način propisan u članku 5. stavku 1. sa svrhom obavješćivanja i savjetovanja radnika. Način uređenja obavješćivanja i savjetovanja radnika definira se i provodi tako da osigurava učinkovitost i omogućava poduzeću ili skupini poduzeća učinkovito donošenje odluka.

3. Obavješćivanje i savjetovanje radnika mora se događati na odgovarajućoj razini uprave i predstavljanja u skladu s predmetom rasprave. Da bi se isto postiglo, nadležnost Europskog radničkog vijeća i opseg postupaka za obavješćivanje i savjetovanje radnika, koji su uređeni ovom Direktivom, ograničeni su na transnacionalna pitanja.

4. Transnacionalnim se smatraju pitanja koja se odnose na poduzeća koja posluju na razini Zajednice ili skupine poduzeća koje posluju na razini Zajednice kao cjelina ili najmanje dva poduzeća ili podružnice poduzeća ili skupine u dvjema različitim državama članicama.

5. Neovisno o stavku 2., kada se skupina poduzeća koja posluju na razini Zajednice u smislu članka 2. stavka 1. točke (c) sastoji od jednog ili više poduzeća ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice u smislu članka 2. stavka 1. točke (a) ili (c), Europsko radničko vijeće osniva se na razini skupine, osim ako sporazumima iz članka 6. nije propisano drukčije.

6. Ovlasti i nadležnosti Europskog radničkog vijeća i opseg postupaka obavješćivanja i savjetovanja, koji su uspostavljeni radi postizanja cilja iz stavka 1., obuhvaćaju sve podružnice koje se nalaze u državama članicama, u slučaju poduzeća koje posluje na razini Zajednice, sve skupine poduzeća koja se nalaze u državama članicama a kod skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice, ako sporazumi iz članka 6. ne predviđaju veći opseg.

7. Države članice mogu propisati da se ova Direktiva ne primjenjuje na posade trgovačkih brodova.

Članak 2.

Definicije

1. Za potrebe ove Direktive:

(a)	„poduzeće koje posluje na razini Zajednice” znači svako poduzeće s najmanje 1 000 radnika u državama članicama i najmanje 150 radnika u svakoj od najmanje dvije države članice;

(b)	„skupina poduzeća” znači vladajuće poduzeće i njegova ovisna poduzeća;

(c)

„skupina poduzeća koja posluju na razini Zajednice” znači skupina poduzeća sa sljedećim značajkama:

—	najmanje 1 000 radnika u državama članicama,

—	najmanje dva poduzeća iz skupine u različitim državama članicama, i

—	najmanje jedno poduzeće iz skupine 150 radnika u jednoj državi članici i najmanje jedno poduzeće iz skupine s najmanje 150 radnika u drugoj državi članici;

(d)	„predstavnici radnika” znači predstavnik radnika predviđen nacionalnim pravom i/ili praksom;

(e)	„središnja uprava” znači središnja uprava poduzeća koje posluje na razini Zajednice ili, kod skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice, vladajućeg poduzeća;

(f)

„obavješćivanje” znači prijenos podataka od strane poslodavca predstavnicima radnika kako bi se omogućilo njihovo upoznavanje s predmetom i ispitivanje predmeta; obavijest se daje u ono vrijeme, na takav način i s takvim sadržajem koji su odgovarajući kako bi predstavnicima radnika omogućili poduzimanje dubinske procjene mogućeg utjecaja i, kada je to potrebno, pripreme savjetovanja s nadležnim tijelom poduzeća koje posluje na razini Zajednice ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice;

(g)

„savjetovanje” znači uspostava dijaloga i razmjena mišljenja između predstavnika radnika i središnje uprave ili neke druge više odgovarajuće razine uprave, u takvo vrijeme, na takav način i s takvim sadržajem koji predstavnicima radnika omogućavaju izražavanje mišljenja na temelju obavijesti danih o predloženim mjerama na koje se savjetovanje odnosi, bez utjecaja na odgovornosti uprave i u razumnom vremenu, koje se mogu uzeti u obzir u poduzećima koja posluju na razini Zajednice ili skupini poduzeća koja posluju na razini Zajednice;

(h)	„Europsko radničko vijeće” znači vijeće osnovano radi obavješćivanja i savjetovanja radnika u skladu s člankom 1. stavkom 2. ili odredbama Priloga I.;

(i)	„posebno pregovaračko tijelo” znači tijelo osnovano u skladu s člankom 5. stavkom 2. za pregovaranje sa središnjom upravom o uspostavljanju Europskog radničkog vijeća ili postupaka za obavješćivanje i savjetovanje radnika u skladu s člankom 1. stavkom 2.

2. Za potrebe ove Direktive, propisani pragovi za broj radne snage temelje se na prosječnom broju radnika, uključujući radnike koji rade sa skraćenim radnim vremenom, zaposlenima tijekom prethodne dvije godine, izračunano u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom.

Članak 3.

Definicija „vladajućeg poduzeća”

1. U smislu ove Direktive, „vladajuće poduzeće” znači bilo koje poduzeće koje može izvršiti prevladavajući utjecaj nad drugim poduzećem (ovisno poduzeće) putem, na primjer, vlasništva, financijskog udjela ili pravila kojima je uređeno.

2. Podrazumijeva se da poduzeće ima prevladavajući utjecaj, ne dovodeći u pitanje mogućnost dokazivanja suprotnog, ako jedno poduzeće u odnosu na drugo poduzeće, izravno ili neizravno:

(a)	ima većinu temeljnog kapitala tog poduzeća;

(b)	kontrolira većinu glasova pridruženih temeljnom kapitalu tog poduzeća; ili

(c)	može imenovati više od polovice članova administrativnog, upravnog ili nadzornog tijela tog poduzeća.

3. U smislu stavka 2., prava vladajućeg poduzeća u odnosu na glasovanje i imenovanje uključuju prava bilo kojeg ovisnog poduzeća i prava bilo koje osobe ili tijela koje djeluje u njegovo ili svoje vlastito ime, ali za račun vladajućeg poduzeća ili bilo kojeg drugog ovisnog poduzeća.

4. Neovisno o stavku 1. i 2., poduzeće ne smatra se „vladajućim poduzećem” u odnosu na drugo poduzeće u kojem ima udjele, ako je prvo poduzeće, poduzeće iz članka 3. stavka 5. točaka (a) ili (c) Uredbe Vijeća (EZ) br. 139/2004 od 20. siječnja 2004. o nadzoru koncentracija između poduzetnika (9).

5. Ne predmnijeva se postojanje prevladavajućeg utjecaja samo na temelju činjenice da nositelj dužnosti svoju funkciju obavlja u skladu sa zakonodavstvom države članice u vezi likvidacije, stečaja, nelikvidnosti, prestanka plaćanja, poravnanju ili sličnim postupcima.

6. Zakonodavstvo koje se primjenjuje kako bi se utvrdilo je li poduzeće „vladajuće poduzeće” jest zakonodavstvo države članice koje je mjerodavno za to poduzeće.

Ako zakonodavstvo koje je mjerodavno za to poduzeće nije zakonodavstvo države članice, mjerodavno zakonodavstvo je zakonodavstvo države članice na čijem se području nalazi predstavnik poduzeća ili, ako takav predstavnik ne postoji, središnja uprava poduzeća iz skupine poduzeća koja zapošljava najveći broj radnika.

7. Ako, kod sukoba zakonodavstava pri primjeni stavka 2., dva ili više poduzeća iz skupine udovoljavaju kriterijima propisanim u tom stavku, poduzeće koje udovolji kriteriju propisanom u točki (c) tog stavka smatra se vladajućim poduzećem, ne dovodeći u pitanje mogućnost dokazivanja da drugo poduzeće može imati prevladavajući utjecaj.

ODJELJAK II.

USPOSTAVLJANJE EUROPSKOG RADNIČKOG VIJEĆA ILI POSTUPAKA ZA OBAVJEŠĆIVANJE I SAVJETOVANJE RADNIKA

Članak 4.

Odgovornost za uspostavljanje Europskog radničkog vijeća ili postupaka za obavješćivanje i savjetovanje radnika

1. Središnja je uprava odgovorna za stvaranje uvjeta i osiguranje sredstava za uspostavljanje Europskog radničkog vijeća ili postupaka za obavješćivanje i savjetovanje, propisanih u članku 1. stavku 2. u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i skupinama poduzeća koje posluju na razini Zajednice.

2. Ako se središnja uprava ne nalazi u državi članici, predstavnik središnje uprave u državi članici, koji se prema potrebi imenuje, preuzima odgovornost iz stavka 1.

Ako takav predstavnik ne postoji, uprava podružnice ili poduzeća iz skupine koje zapošljava najveći broj radnika u jednoj državi članice preuzima odgovornost iz stavka 1.

3. U smislu ove Direktive, predstavnik ili predstavnici ili, ako takvi predstavnici ne postoje, uprava iz drugog podstavka stavka 2. smatra se središnjom upravom.

4. Uprava svakog poduzeća koje pripada skupini poduzeća koja posluju na razini Zajednice i središnja uprava ili određena središnja uprava u smislu drugog podstavka stavka 2. poduzeća koje posluje na razini Zajednice ili skupine poduzeća, odgovorna je za dobivanje i prenošenje navedenim strankama putem primjene ove Direktive obavijesti potrebnih za pokretanje pregovora iz članka 5., a posebno obavijesti o strukturi poduzeća ili skupine i njegovog radnoj snazi. Ova se obveza posebno odnosi na obavijesti o broju radnika iz članka 2. stavka 1. točaka (a) i (c).

Članak 5.

Posebno pregovaračko tijelo

1. Kako bi se postigao cilj utvrđen u članku 1. stavku 1., središnja uprava pokreće pregovore za uspostavljanje Europskog radničkog vijeća ili postupaka za obavješćivanje i savjetovanje radnika na vlastitu inicijativu ili na pisani zahtjev najmanje 100 radnika ili njihovih predstavnika, u najmanje dva poduzeća ili podružnice u najmanje dvije različite države članice.

2. U tu se svrhu osniva posebno pregovaračko tijelo u skladu sa sljedećim smjernicama:

(a)

države članice određuju metodu koja se koristi za izbor i imenovanje članova posebnog pregovaračkog tijela koji će se birati ili imenovati na njihovom području.

Države članice propisuju da radnici u poduzećima i/ili podružnicama u kojima bez njihove krivnje nema predstavnika radnika, imaju pravo izabrati ili imenovati članove posebnog pregovaračkog tijela.

Podstavak 2. nema utjecaja na nacionalno zakonodavstvo i/ili praksu kojim se propisuju pragovi za osnivanje predstavničkih tijela radnika;

(b)

članovi posebnog pregovaračkog tijela biraju se ili imenuju proporcionalno broju radnika zaposlenih u pojedinoj državi članici u poduzeću koje posluje na razini Zajednice ili skupini poduzeća koja posluju na razini Zajednice, dodjeljivanjem u pogledu svake države članice jednog mjesta u odnosu na radnike zaposlene u toj državi članici u iznosu od 10 % ili njegovim podijeljenim brojem, broja radnika zaposlenih u svim državama članicama zajedno;

(c)	središnja uprava i lokalna uprava i nadležne europske organizacije radnika i poslodavaca obavješćuju se o sastavu posebnog pregovaračkog tijela i o početku pregovora.

3. Posebno pregovaračko tijelo ima zadatak odrediti, zajedno sa središnjom upravom, pisanim sporazumom, opseg, sastav, dužnosti i trajanje mandata Europskog radničkog vijeća/europskih radničkih vijeća ili urediti provedbu postupka obavješćivanja i savjetovanja radnika.

4. S ciljem sklapanja sporazuma u skladu s člankom 6., središnja vlada saziva sastanak s posebnim pregovaračkim tijelom. O tome odgovarajuće obavješćuje lokalne uprave.

Prije i nakon svakog sastanka sa središnjom upravom, posebno pregovaračko tijelo ima se pravo sastati bez prisustvovanja predstavnika središnje uprave, koristeći pritom bilo koje sredstvo komunikacije koje je potrebno.

Za potrebe pregovora, posebno pregovaračko tijelo može zatražiti pomoć od stručnjaka po njegovom izboru, a što može uključivati predstavnike nadležnih priznatih sindikalnih organizacija na razini Zajednice. Takvi stručnjaci i takvi predstavnici sindikata mogu biti prisutni na sastancima za pregovore u savjetodavnom svojstvu na zahtjev posebnog pregovaračkog tijela.

5. Posebno pregovaračko tijelo može odlučiti, s najmanje dvije trećine glasova, da ne otvara pregovore u skladu sa stavkom 4. ili da završi već otvorene pregovore.

Takva odluka zaustavlja postupak sklapanja sporazuma iz članka 6. Ako je donesena takva odluka, ne primjenjuju se odredbe Priloga I.

Novi zahtjev za sazivanje posebnog pregovaračkog tijela može se podnijeti najranije dvije godine nakon gore navedene odluke ako zainteresirane stranke ne predvide kraće razdoblje.

6. Sve troškove u vezi pregovora iz stavaka 3. i 4. snosi središnja uprava kako bi se posebnom pregovaračkom tijelu omogućilo izvršavanje njihovih dužnosti na odgovarajući način.

U skladu s ovim načelom, države članice mogu propisati proračunska pravila u vezi rada posebnog pregovaračkog tijela. One posebno mogu ograničiti financiranje na pokrivanje troškova samo jednog stručnjaka.

Članak 6.

Sadržaj sporazuma

1. Središnja uprava i posebno pregovaračko tijelo moraju pregovarati u duhu suradnje s ciljem postizanja sporazuma o detaljnim rješenjima za provedbu obavješćivanja i savjetovanja radnika iz članka 1. stavka 1.

2. Ne dovodeći u pitanje neovisnost stranaka, sporazum iz stavka 1. na snazi u pisanom obliku, između središnje uprave i posebnog pregovaračkog tijela, određuje:

(a)	poduzeća unutar skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice ili podružnice poduzeća koje posluju na razini Zajednice, a koja su obuhvaćena sporazumom;

(b)	sastav Europskog radničkog vijeća, broj članova, raspodjelu mandata, uzimajući u obzir, koliko je moguće, potrebu uravnoteženog predstavljanja radnika obzirom na djelatnosti, kategoriju i spol te trajanje mandata;

(c)	dužnosti i postupak obavješćivanja i savjetovanja Europskog radničkog vijeća i rješenja za povezivanje obavijesti i savjetovanja Europskog radničkog vijeća i nacionalnih predstavničkih tijela radnika u skladu s načelima iz članka 1. stavka 3.;

(d)	mjesto održavanja, učestalost i trajanje sastanaka Europskog radničkog vijeća;

(e)	ako je potrebno, sastav, postupak imenovanja, dužnosti i pravila postupka izabranog odbora, osnovanog u okviru Europskog radničkog vijeća;

(f)	financijska i materijalna sredstva koja se dodjeljuju Europskome radničkom vijeću;

(g)

datum stupanja na snagu sporazuma i njegovo trajanje, postupke za izmjene i stavljanje sporazuma izvan snage, te slučajeve u kojima se sporazum ponovo pregovara i postupak za njegovo ponovno pregovaranje, uključujući, kada se mijenja struktura poduzeća koje posluje na razini Zajednice ili skupina poduzeća koja posluju na razini Zajednice, ako je potrebno.

3. Središnja uprava i posebno pregovaračko tijelo mogu odlučiti, u pisanom obliku, da umjesto Europskog radničkog vijeća uspostave jedno ili više postupaka obavješćivanja i savjetovanja radnika.

Sporazum mora propisivati na koji način se predstavnici radnika imaju pravo sastajati radi raspravljanja o obavijestima koje su im prenesene.

Ove obavijesti odnose se posebno na transnacionalna pitanja, koja znatno utječu na interese radnika.

4. Sporazumi iz stavaka 2. i 3., ako ne sadrže drukčije odredbe, nisu podložni dodatnim zahtjevima iz Priloga I.

5. Za sklapanje sporazuma iz stavaka 2. i 3., posebno pregovaračko tijelo djeluje većinom glasova svojih članova.

Članak 7.

Dodatni zahtjevi

1. Kako bi se postigao cilj utvrđen člankom 1. stavkom 1., primjenjuju se dodatni zahtjevi propisani zakonodavstvom države članice, u kojoj se nalazi središnja uprava:

—	ako tako odluče središnja uprava i posebno pregovaračko tijelo,

—	ako središnja uprava odbije započeti pregovore u roku od šest mjeseci od zahtjeva iz članka 5. stavka 1, ili

—	ako u roku od tri godine od datuma ovog zahtjeva ne uspiju sklopiti sporazum iz članka 6., a posebno pregovaračko tijelo ne donese odluku iz članka 5. stavka 5.

2. Dodatni zahtjevi iz stavka 1., koji su doneseni u zakonodavstvu država članica, moraju udovoljavati odredbama Priloga I.

ODJELJAK III.

PRIJELAZNE ODREDBE

Članak 8.

Povjerljive informacije

1. Države članice propisuju da članovi posebnih pregovaračkih tijela ili Europskog radničkog vijeća i svi stručnjaci, koji im pomažu, nemaju ovlasti otkriti informacije koje izričito dobiju kao povjerljive.

Isto vrijedi i za predstavnike radnika u okviru postupaka obavješćivanja i savjetovanja.

Ova se obveza i dalje primjenjuje, neovisno o tome gdje se osobe iz podstavaka 1. i 2. nalaze, čak i nakon isteka njihovog mandata.

2. Svaka država članica propisuje, u posebnim slučajevima i pod uvjetima i ograničenjima koje propisuje nacionalno zakonodavstvo, da središnja uprava, koja se nalazi na njezinom području nije obvezna proslijediti informacije kad je njihova priroda takva da bi, prema objektivnim kriterijima, ozbiljno naštetili djelovanju predmetnog poduzeća ili bi imali utjecaja na njega.

Država članica može takvo odstupanje uvjetovati prethodnim upravnim i sudskim odobrenjem.

3. Svaka država članica može propisati posebne odredbe za središnju upravu poduzeća na njezinom području koja izravno i u svojoj osnovi imaju vodeću ulogu u odnosu na informacije i izražavanje mišljenja, pod uvjetom da takve odredbe već postoje u nacionalnom zakonodavstvu na dan donošenja ove Direktive.

Članak 9.

Djelovanje Europskog radničkog vijeća i postupak obavješćivanja i savjetovanja radnika

Središnja uprava i Europsko radničko vijeće djeluju u duhu suradnje, uzimajući u obzir njihova uzajamna prava i obveze.

Isto vrijedi za suradnju između središnje uprave i predstavnika radnika u okviru postupaka obavješćivanja i savjetovanja radnika.

Članak 10.

Uloga i zaštita predstavnika radnika

1. Ne dovodeći u pitanje nadležnost ostalih tijela ili organizacija na ovom području, članovi Europskog radničkog vijeća posjeduju sredstva potrebna za primjenu prava koja proizlaze iz ove Direktive, da predstavljaju zajednički interes radnika u poduzećima koja posluju na razini Zajednice ili skupinama poduzeća koja posluju na razini Zajednice.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 8., članovi Europskog radničkog vijeća obavješćuju predstavnike radnika podružnica ili poduzeća skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice ili, ako nemaju svojih predstavnika, cjelokupnu radnu snagu o sadržaju i ishodu postupka obavješćivanja i savjetovanja obavljenim u skladu s ovom Direktivom.

3. Članovi posebnih pregovaračkih tijela, članovi Europskog radničkog vijeća i predstavnici radnika koji obavljaju svoje poslove na temelju postupka iz članka 6. stavka 3., u obavljanju svojih poslova, uživaju istu zaštitu i jamstva koja za predstavnike radnika propisuje nacionalno zakonodavstvo i/ili praksa, koji su na snazi u zemlji u kojoj su zaposleni.

Ovo posebno vrijedi za prisustvovanje sastancima posebnih pregovaračkih tijela ili Europskog radničkog vijeća ili ostalim sastancima u okviru sporazuma iz članka 6. stavka 3. te za isplatu plaća članovima, koji su zaposleni u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i skupinama poduzeća koja posluju na razini Zajednice za vrijeme trajanja odsutnosti potrebne za obavljanje njihovih dužnosti.

4. Članovi posebnog pregovaračkog tijela i Europskog radničkog vijeća imaju pravo na plaćenu odsutnost s posla radi osposobljavanja, u mjeri u kojoj je potrebno za obavljanje njihovih predstavničkih dužnosti u međunarodnom okruženju.

Članak 11.

Usklađenost s ovom Direktivom

1. Svaka država članica osigurava da se uprava podružnica poduzeća koja posluju na razini Zajednice i uprava poduzeća koja čine dio skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice, koja se nalaze na njezinom području i njihovi predstavnici radnika ili, ovisno o slučaju, radnici, pridržavaju obveza propisanih ovom Direktivom, bez obzira nalazi li se središnja uprava na njezinom području.

2. Države članice propisuju odgovarajuće mjere za slučaj kršenja ove Direktive; posebno osiguravaju da su na raspolaganju odgovarajući upravni i sudski postupci kako bi se omogućilo provođenje obveza koje proizlaze iz ove Direktive.

3. Pri primjeni članka 8. države članice propisuju odredbe za upravne i sudske žalbene postupke, koje predstavnici radnika mogu pokrenuti, kad središnja uprava zahtijeva povjerljivost ili ne daje podatke u skladu s tim člankom.

Takvi postupci mogu uključivati postupke koji su namijenjeni zaštiti povjerljivosti tih podataka.

Članak 12.

Odnos prema ostalim odredbama Zajednice i nacionalnim odredbama

1. Obavješćivanje i savjetovanje Europskog radničkog vijeća povezano je s obavješćivanjem i savjetovanjem nacionalnih predstavničkih tijela radnika, uz dužno poštovanje nadležnosti i područja djelovanja svakog od njih i načela iz članka 1. stavka 3.

2. Načini povezivanja između obavješćivanja i savjetovanja Europskog radničkog vijeća i nacionalnih predstavničkih tijela radnika utvrđuju se sporazumom iz članka 6. Taj sporazum ne dovodi u pitanje odredbe nacionalnog prava i/ili prakse na obavješćivanje i savjetovanje radnika.

3. Države članice, kad takvi načini nisu definirani sporazumom, osiguravaju da se postupci obavješćivanja i savjetovanja vode u Europskome radničkom vijeću, kao i u nacionalnim predstavničkim tijelima radnika kada se očekuju odluke koje bi mogle voditi k bitnim promjenama organizacije rada ili ugovornih odnosa.

4. Ova Direktiva ne dovodi u pitanje postupke obavješćivanja i savjetovanja iz Direktive 2002/14/EZ i posebne postupke iz članka 2. Direktive 98/59/EZ i članak 7. Direktive 2001/23/EZ.

5. Provedba ove Direktive ne predstavlja dovoljan razlog za bilo koje nazadovanje u vezi već postojećeg stanja koje prevladava u državama članicama i u vezi s općom razinom zaštite radnika u područjima na koja se primjenjuje.

Članak 13.

Prilagodbe

Kada u strukturi poduzeća ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice dođe do većih promjena ili ako u sporazumima koji su na snazi nema odredaba ili kad odgovarajuće odredbe dvaju ili više valjanih sporazuma nisu međusobno usklađene, središnja uprava pokreće pregovore iz članka 5. na vlastiti prijedlog ili na pisani zahtjev najmanje 100 radnika ili njihovih predstavnika u najmanje dva poduzeća ili podružnice u najmanje dvjema različitim državama članicama.

Uz izabrane ili imenovane članove na temelju članka 5. stavka 2., najmanje tri člana postojećeg Europskog radničkog vijeća ili svakog od postojećih Europskih radničkih vijeća, članovi su posebnog pregovaračkog tijela.

Tijekom pregovora, postojeće Europsko radničko vijeće (Europska radnička vijeća) nastavlja sa svojim radom u skladu s bilo kojim rješenjem dogovorno prilagođenim između članova Europskog radničkog vijeća (Europskih radničkih vijeća) i središnje uprave.

Članak 14.

Sporazumi na snazi

1. Ne dovodeći u pitanje članak 13. obveze iz ove Direktive ne primjenjuju se na poduzeća na razini Zajednice ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice u kojima je:

(a)	bio sklopljen sporazum ili sporazumi na temelju članka 13. stavka 1. Direktive 94/45/EZ ili članka 3. stavka 1. Direktive 97/74/EZ, koji obuhvaća cijelu radnu snagu i ako se takvi sporazumi prilagođavaju zbog promjena u strukturi poduzeća ili skupine poduzeća; ili

(b)	se potpiše ili revidira sporazum, sklopljen na temelju članka 6. Direktive 94/45/EZ između 5. lipnja 2009. i 5. lipnja 2011.

Nacionalno pravo koje se primjenjuje u trenutku potpisivanja ili revidiranja sporazuma, nastavlja se primjenjivati na poduzeća ili skupine poduzeća iz točke (b) prvog podstavka.

2. Po isteku valjanosti sporazuma iz stavka 1., stranke tih sporazuma mogu zajednički odlučiti o njihovoj obnovi ili reviziji. Ako to nije slučaj, primjenjuju se odredbe ove Direktive.

Članak 15.

Izvješće

Komisija najkasnije 5. lipnja 2016. godine izvješćuje Europski parlament, Vijeće i Europski gospodarski i socijalni odbor o provedbi ove Direktive i prema potrebi daje odgovarajuće prijedloge.

Članak 16.

Prenošenje

1. Države članice donose zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s člankom 1. stavcima 2., 3. i 4., člankom 2. stavkom 1. točkama (f) i (g), člankom 3. stavkom 4., člankom 4. stavkom 4., člankom 5. stavkom 2. točkama (b) i (c), člankom 5. stavkom 4., člankom 6. stavkom 2. točkama (b), (c), (e) i (g) i člancima 10., 12., 13. i 14., kao i Prilogom I. točkom 1. podtočkama (a), (c) i (d) i točkama 2. i 3. najkasnije do 5. lipnja 2011., ili osiguravaju da socijalni partneri do tog datuma sporazumom uvedu potrebne odredbe, pri čemu su države članice obvezne poduzeti sve potrebne korake koji im omogućuju da u svakom trenutku jamče rezultate koji su nametnuti ovom Direktivom.

Kada države članice donose ove odredbe, te odredbe prilikom njihove službene objave sadržavaju uputu na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Također uključuju i izjavu da se u postojećim zakonima i drugim propisima upućivanje na direktivu koja se stavlja izvan snage ovom Direktivom smatra upućivanjem na ovu Direktivu. Načine tog upućivanja kao i formulaciju navedene izjave određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 17.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 94/45/EZ, kako je izmijenjena direktivama navedenima u dijelu A Priloga II. stavlja se izvan snage s učinkom od 6. lipnja 2011. ne dovodeći u pitanje obveze država članica o roku za prenošenje u nacionalno pravo direktiva navedenih u dijelu B Priloga II.

Upućivanja na Direktivu koja se stavlja izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 1. stavak 1., 5., 6. i 7., članak 2. stavak 1. točke (a) do (e), (h) i (i), članak 2. stavak 2., članak 3. stavci 1., 2., 3., 5., 6. i 7., članak 4. stavci 1., 2. i 3., članak 5. stavci 1., 3., 5. i 6., članak 5. stavak 2. točka (a), članak 6. stavak 1., članak 6. stavak 2. točke (a), (d) i (f), članak 6. stavci 3., 4. i 5. i članci 7., 8., 9. i 11., kao i Prilog I točka 1. podtočke (b), (e) i (f) i točke 4., 5. i 6. primjenjuju se od 6. lipnja 2011.

Članak 19.

Adresati Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 6. svibnja 2009.

Za Europski parlament

Predsjednik

H.-G. PÖTTERING

Za Vijeće

Predsjednik

J. KOHOUT

(1) Mišljenje od 4. prosinca 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Mišljenje Europskog parlamenta od 16. prosinca 2008. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 17. prosinca 2008.

(3) SL L 254, 30.9.1994., str. 64.

(4) SL L 80, 23.3.2002., str. 29.

(5) SL L 225, 12.8.1998., str. 16.

(6) SL L 82, 22.3.2001., str. 16.

(7) Direktiva Vijeća 97/74/EZ od 15. prosinca 1997. o proširenju, na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske, Direktive 94/45/EZ o osnivanju Europskog vijeća za rad ili postupak u poduzećima koja posluju na razini Zajednice i udruženjima poduzeća koja posluju na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (SL L 10, 16.1.1998., str. 22.).

(8) SL C 321, 31.12.2003., str. 1.

(9) SL L 24, 29.1.2004., str. 1.

PRILOG I.

DODATNI ZAHTJEVI

(iz članka 7.)

Kako bi se postigao cilj iz članka 1. stavka 1. i u slučajevima predviđenima u članku 7. stavku 1., osnivanje, sastav i nadležnosti Europskog radničkog vijeća uređuju sljedeća pravila:

(a)

nadležnost Europskog radničkog vijeća određuje se u skladu s člankom 1. stavkom 3.

Obavijesti Europskog radničkog vijeća odnose se posebno na strukturu, gospodarsku i financijsku situaciju, mogući razvitak djelatnosti, proizvodnje i prodaje poduzeća koje posluje na razini Zajednice ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice. Obavijesti i savjetovanje Europskog radničkog vijeća odnose se posebno na situaciju i vjerojatni razvoj zapošljavanja, ulaganja i bitne promjene u organizaciji, uvođenju novih metoda rada ili proizvodnih postupaka, prijenosu proizvodnje, spajanju, smanjenju ili zatvaranju poduzeća, podružnica ili njihovih bitnih dijelova i kolektivnom otpuštanju viška radnika.

Savjetovanje se provodi tako da se predstavnici radnika mogu sastajati sa središnjom upravom i dobivati odgovore i obrazloženje tih odgovora na bilo koje mišljenje koje izraze;

(b)

Europsko je radničko vijeće sastavljeno od radnika poduzeća koje posluje na razini Zajednice ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice koje su izabrali ili imenovali predstavnici radnika između sebe ili, ako oni ne postoje, svi radnici zajedno.

Izbor ili imenovanje članova Europskog radničkog vijeća provodi se u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i/ili praksom;

(c)

članovi Europskog radničkog vijeća biraju se ili imenuju proporcionalno broju radnika koje u svakoj državi članici zapošljavaju poduzeća koja posluju na razini Zajednice ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice, dodjeljivanjem svakoj državi članici jednog mjesta za udio radnika zaposlenih u toj državi članici koji iznosi 10 % ukupnog broja radnika zaposlenih u svim državama članicama zajedno ili dio tog postotka;

(d)	kako bi osiguralo usklađenost svojih aktivnosti, Europsko radničko vijeće između svojih članova izabire ili imenuje odbor sastavljen od najviše pet članova, koji mora imati korist od pogodnosti redovitog provođenja svojih aktivnosti. Odbor donosi svoj poslovnik;

(e)	o sastavu Europskog radničkog vijeća obavješćuje se središnja uprava i bilo koja druga odgovarajuća razina uprave;

(f)

četiri godine nakon osnivanja Europskog radničkog vijeća, vijeće ispituje hoće li otvoriti pregovore za sklapanje sporazuma iz članka 6. ili nastavlja primjenjivati dodatne zahtjeve donesene u skladu s ovim Prilogom.

Članci 6. i 7. se primjenjuju, mutatis mutandis, ako se donese odluka o pregovaranju sporazuma u skladu s člankom 6., a u tom slučaju „posebno pregovaračko tijelo” zamjenjuje se „Europskim radničkim vijećem”.

Europsko radničko vijeće ima se pravo sastati jedanput godišnje sa središnjom upravom radi obavješćivanja i savjetovanja na temelju izvješća koje sastavlja središnja uprava o poslovnom uspjehu i perspektivama poduzeća koje posluje na razini Zajednice ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice. Uprave lokalnih poduzeća će se o tome obavijestiti na odgovarajući način.

Kada dođe do iznimnih okolnosti ili odluka koje u velikoj mjeri utječu na interese radnika, posebno kod promjene mjesta poslovanja, zatvaranja podružnice ili poduzeća ili kolektivnog otpuštanja viška radnika, izabrani odbor, ili ako takav odbor ne postoji, Europsko radničko vijeće ima pravo na obavijest o tome. Na zahtjev, odbor se ima pravo sastati sa središnjom upravom ili bilo kojom drugom odgovarajućom razinom uprave u okviru poduzeća koje posluje na razini Zajednice ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice koja ima ovlasti samostalno odlučivati, radi obavješćivanja i savjetovanja.

Članovi Europskog radničkog vijeća, koje su odabrale ili imenovale podružnice i/ili poduzeća koja su izravno pogođena navedenim okolnostima ili odlukama, imaju pravo sudjelovati kada se organizira sastanak s izabranim odborom.

Taj sastanak za obavješćivanje i savjetovanje održava se u najkraćem roku na temelju izvješća koje je sastavila središnja uprava ili bilo koja druga odgovarajuća razina uprave poduzeća koje posluje na razini Zajednice ili skupine poduzeća koja posluju na razini Zajednice, a o kojem se može dati mišljenje na kraju sastanka ili u razumnom roku.

Sastanak ne utječe na isključiva prava središnje uprave.

Postupci obavješćivanja i savjetovanja predviđeni u gore navedenim okolnostima ne dovode u pitanje članak 1. stavak 2. i članak 8.

Države članice mogu donositi pravila o predsjedanju sastancima za obavješćivanje i savjetovanje.

Prije bilo kojeg sastanka sa središnjom upravom, Europsko radničko vijeće ili izabrani odbor, prema potrebi proširen u skladu s drugim stavkom točke 3., ima se pravo sastati bez prisutnosti navedene uprave.

5.	Europskom radničkom vijeću ili izabranom odboru mogu pomagati stručnjaci po vlastitom izboru, u mjeri u kojoj je to potrebno radi obavljanja njegovih zadaća.

Troškove rada Europskog radničkog vijeća snosi središnja uprava.

Navedena središnja uprava članovima Europskog radničkog vijeća osigurava financijska i materijalna sredstva koja im omogućavaju izvršavanje njihovih dužnosti na primjeren način.

Središnja uprava posebno snosi troškove organizacije sastanaka i prevođenja te troškove smještaja i putovanja za članove Europskog radničkog vijeća i izabranog odbora, osim ako nije drukčije dogovoreno.

U skladu s ovim načelima, države članice mogu donijeti proračunska pravila o radu Europskog radničkog vijeća. One mogu posebno ograničiti financiranje na pokrivanje troškova samo jednog stručnjaka.

PRILOG II.

DIO A

Direktiva koja se stavlja izvan snage s njezinim naknadnim izmjenama

(iz članka 17.)

Direktiva Vijeća 94/45/EZ	(SL L 254, 30.9.1994., str. 64.)
Direktiva Vijeća 97/74/EZ	(SL L 10, 16.1.1998., str. 22.)
Direktiva Vijeća 2006/109/EZ	(SL L 363, 20.12.2006., str. 416.)

DIO B

Rokovi za prenošenje u nacionalno pravo

(iz članka 17.)

Direktiva	Rok za prenošenje
94/45/EZ	22.9.1996.
97/74/EZ	15.12.1999.
2006/109/EZ	1.1.2007.

PRILOG III.

Korelacijska tablica

Direktiva 94/45/EZ	ova Direktiva
Članak 1. stavak 1.	Članak 1. stavak 1.
Članak 1. stavak 2.	Članak 1. stavak 2. prva rečenica
—	Članak 1. stavak 2. druga rečenica
—	Članak 1. stavci 3. i 4.
Članak 1. stavak 3.	Članak 1. stavak 5.
Članak 1. stavak 4.	Članak 1. stavak 6.
Članak 1. stavak 5.	Članak 1. stavak 7.
Članak 2. stavak 1. točke (a) do (e)	Članak 2. stavak 1. točke (a) do (e)
—	Članak 2. stavak 1. točka (f)
Članak 2. stavak 1. točka (f)	Članak 2. stavak 1. točka (g)
Članak 2. stavak 1. točke (g) i (h)	Članak 2. stavak 1. točke (h) i (i)
Članak 2. stavak 2.	Članak 2. stavak 2.
Članak 3.	Članak 3.
Članak 4. stavci 1., 2. i 3.	Članak 4. stavci 1., 2. i 3.
Članak 11. stavak 2.	Članak 4. stavak 4.
Članak 5. stavak 1. i stavak 2. točka (a)	Članak 5. stavak 1. i stavak 2. točka (a)
Članak 5. stavak 2. točke (b) i (c)	Članak 5. stavak 2. točka (b)
Članak 5. stavak 2. točka (d)	Članak 5. stavak 2. točka (c)
Članak 5. stavak 3.	Članak 5. stavak 3.
Članak 5. stavak 4. prvi podstavak	Članak 5. stavak 4. prvi podstavak
—	Članak 5. stavak 4. drugi podstavak
Članak 5. stavak 4. drugi podstavak	Članak 5. stavak 4. treći podstavak
Članak 5. stavci 5. i 6.	Članak 5. stavci 5. i 6.
Članak 6. stavak 1. i stavak 2. točka (a)	Članak 6. stavak 1. i stavak 2. točka (a)
Članak 6. stavak 2. točka (b)	Članak 6. stavak 2. točka (b)
Članak 6. stavak 2. točka (c)	Članak 6. stavak 2.točka (c)
Članak 6. stavak 2. točka (d)	Članak 6. stavak 2. točka (d)
—	Članak 6. stavak 2. točka (e)
Članak 6. stavak 2. točka (e)	Članak 6. stavak 2. točka (f)
Članak 6. stavak 2. točka (f)	Članak 6. stavak 2. točka (g)
Članak 6. stavci 3., 4. i 5.	Članak 6. stavci 3., 4. i 5.
Članak 7.	Članak 7.
Članak 8.	Članak 8.
Članak 9.	Članak 9.
—	Članak 10. stavci 1. i 2.
Članak 10.	Članak 10. stavak 3.
—	Članak 10. stavak 4.
Članak 11. stavak 1.	Članak 11. stavak 1.
Članak 11. stavak 2.	Članak 4. stavak 4.
Članak 11. stavak 3.	Članak 11. stavak 2.
Članak 11. stavak 4.	Članak 11. stavak 3.
Članak 12, stavci 1. i 2.	—
—	Članak 12. stavci 1. do 5.
—	Članak 13.
Članak 13. stavak 1.	Članak 14. stavak 1.
Članak 13. stavak 2.	Članak 14. stavak 2.
—	Članak 15.
Članak 14.	Članak 16.
—	Članak 17.
—	Članak 18.
Članak 16.	Članak 19.
Prilog	Prilog I.
Točka 1., uvodne odredbe	Točka 1., uvodne odredbe
Točka 1. podtočka (a) (djelomično) i točka 2. drugi stavak (djelomično)	Točka 1. podtočka (a) (djelomično)
Točka 1. podtočka (b)	Točka 1. podtočka (b)
Točka 1. podtočka (c) (djelomično) i točka 1. podtočka (d)	Točka 1. podtočka (c)
Točka 1. podtočka (c) (djelomično)	Točka 1. podtočka (d)
Točka 1. podtočka (e)	Točka 1. podtočka (e)
Točka 1. podtočka (f)	Točka 1. podtočka (f)
Točka 2., prvi stavak	Točka 2.
Točka 3.	Točka 3.
Točka 4.	Točka 4.
Točka 5.	—
Točka 6.	Točka 5.
Točka 7.	Točka 6.
—	Prilozi II. i III.

Referenca			Sadržaj
Godina	SL	Stranica
			Uvodna napomena		1
1962	P 057	1650		31962L0302
			Direktiva o slobodi zapošljavanja stručnjaka u području nuklearne energije		3
1977	L 199	32		31977L0486
			(1977/486/EEZ) Direktiva Vijeća od 25. srpnja 1977. o obrazovanju djece radnika migranata		7
1985	L 160	7		31985R1661
			Uredba Vijeća (EEZ) br. 1661/85 od 13. lipnja 1985. o utvrđivanju tehničkih prilagodbi pravilima Zajednice o socijalnoj sigurnosti radnika migranata s obzirom na Grenland		9
1988	L 183	34		31988D0383
			(1988/383/EEZ) Odluka Komisije od 24. veljače 1988. o poboljšanju obavješćivanja o sigurnosti, higijeni i zdravlju na radu		11
1988	L 183	35		31988D0384
			(1988/384/EEZ) Odluka Komisije od 8. lipnja 1988. o uspostavi postupka za prethodno priopćavanje i savjetovanje o migracijskoj politici u odnosu na države nečlanice		12
1990	L 156	9		31990L0269
			(1990/269/EEZ) Direktiva Vijeća od 29. svibnja 1990. o minimumu zdravstvenih i sigurnosnih uvjeta pri ručnom prenošenju tereta u slučajevima kad postoji opasnost osobito od ozljeda leđa radnika (Četvrta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ)		14
1991	L 235	9		31991D0424
			(1991/424/EEZ) Odluka br. 146 od 10. listopada 1990. o tumačenju članka 94. stavka 9. Uredbe (EEZ) br. 1408/71		19
1991	L 235	21		31991D0425
			(1991/425/EEZ) Odluka br. 147 od 10. listopada 1990. o primjeni članka 76. Uredbe (EEZ) br. 1408/71		29
1993	L 022	124		31993D0068
			(1993/68/EEZ) Odluka br. 148 od 25. lipnja 1992. o uporabi potvrde o zakonodavstvu koje se primjenjuje (obrazac E 101) kada razdoblje upućivanja ne traje duže od tri mjeseca		35
1997	L 176	1		31997R1290
			Uredba Vijeća (EZ) br. 1290/97 od 27. lipnja 1997. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71		36
1998	L 168	1		31998R1223
			Uredba Vijeća (EZ) br. 1223/98 od 4. lipnja 1998. o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71		52
2000	L 142	47		32000L0039
			Direktiva Komisije 2000/39/EZ od 8. lipnja 2000. o utvrđivanju prvog popisa indikativnih graničnih vrijednosti profesionalne izloženosti u provedbi Direktive Vijeća 98/24/EZ o zaštiti zdravlja i sigurnosti radnika na radu od rizika povezanih s kemijskim sredstvima (1)		65
2000	L 303	16		32000L0078
			Direktiva Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga 2000. o uspostavi općeg okvira za jednako postupanje pri zapošljavanju i obavljanju zanimanja		69
2002	L 062	17		32002R0410
			Uredba Komisije (EZ) br. 410/2002 od 27. veljače 2002. o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice		76
2003	L 271	3		32003R1851
			Uredba Komisije (EZ) br. 1851/2003 od 17. listopada 2003. o izmjeni Uredbe Vijeća (EE) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice		86
2004	L 100	1		32004R0631
			Uredba (EZ) br. 631/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71, u vezi s ujednačavanjem prava i pojednostavljivanjem postupaka (1)		96
2004	L 373	37		32004L0113
			Direktiva Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga		101
2005	L 117	1		32005R0647
			Uredba (EZ) br. 647/2005 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2005. o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice i (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (1)		108
2005	L 184	5		32005R1112
			Uredba Vijeća (EZ) br. 1112/2005 od 24. lipnja 2005. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2062/94 o osnivanju Europske agencije za sigurnost i zdravlje na radu		120
2005	L 255	22		32005L0036
			Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (1)		125
2006	L 204	23		32006L0054
			Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (preinaka)		246
2006	L 392	1		32006R1992
			Uredba (EZ) br. 1992/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihove obitelji koji se kreću unutar Zajednice (1)		260
2007	L 082	6		32007R0311
			Uredba Komisije (EZ) br. 311/2007 od 19. ožujka 2007. o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice		266
2009	L 122	28		32009L0038
			Direktiva 2009/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o osnivanju Europskog radničkog vijeća ili uvođenju postupka koji obuhvaća poduzeća i skupine poduzeća na razini Zajednice radi obavješćivanja i savjetovanja radnika (preinačeno) (1)		284

			(1) Tekst značajan za EGP