(1)

Digitalne usluge općenito i osobito internetske platforme imaju sve važniju ulogu u gospodarstvu, osobito na unutarnjem tržištu, jer poduzetnicima omogućuju da dođu do korisnika u cijeloj Uniji, olakšavaju prekograničnu trgovinu i otvaraju potpuno nove poslovne mogućnosti velikom broju trgovačkih društava u Uniji u korist potrošača u Uniji.

(2)

Istodobno, od tih digitalnih usluga, osnovne usluge platforme imaju niz obilježja koje poduzetnici koji ih pružaju mogu iskoristiti. Primjeri takvih obilježja osnovnih usluga platforme jesu ekonomije ekstremnih razmjera, koje su često posljedica gotovo nikakvih graničnih troškova za dodavanje poslovnih korisnika ili krajnjih korisnika. Ostala takva obilježja osnovnih usluga platforme jesu vrlo snažni mrežni učinci, sposobnost povezivanja velikog broja poslovnih korisnika s velikim brojem krajnjih korisnika s pomoću višestranosti tih usluga, velik stupanj ovisnosti poslovnih korisnika i krajnjih korisnika o njima, učinci ovisnosti, nemogućnost paralelnog povezivanja krajnjih korisnika na više platformi za istu svrhu (engl. multi-homing), vertikalna integracija i prednosti koje se ostvaruju na temelju podataka. Sva ta obilježja, u kombinaciji s nepoštenim praksama poduzetnika koji pružaju osnovne usluge platforme, mogu znatno narušiti mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme te utjecati na pravednost komercijalnog odnosa između poduzetnika koji pružaju takve usluge i njihovih poslovnih korisnika i krajnjih korisnika. U praksi to dovodi do brzog i potencijalno dalekosežnog smanjenja izbora za poslovne i krajnje korisnike te stoga pružatelju tih usluga može biti dodijeljen položaj takozvanog nadzornika pristupa. Istodobno bi trebalo prepoznati da se usluge u nekomercijalne svrhe, kao što su projekti suradnje, ne bi trebale smatrati osnovnim uslugama platforme za potrebe ove Uredbe.

(3)

Pojavio se mali broj velikih poduzetnika koji pružaju osnovne usluge platforme i imaju veliku gospodarsku moć, zbog čega bi se za njih mogao utvrditi status nadzornika pristupa na temelju ove Uredbe. Oni obično imaju sposobnost povezivanja velikog broja poslovnih korisnika s velikim brojem krajnjih korisnika putem svojih usluga, što im zauzvrat omogućuje da svoje prednosti, kao što je pristup velikim količinama podataka, iz jednog područja aktivnosti iskoriste u drugom. Neki od tih poduzetnika vrše kontrolu nad čitavim ekosustavima platformi u digitalnom gospodarstvu te je postojećim ili novim subjektima na tržištu strukturno izuzetno teško natjecati se s njima ili im konkurirati bez obzira na to koliko su ti subjekti na tržištu inovativni ili učinkoviti. Mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja smanjena je prvenstveno zbog postojanja vrlo velikih prepreka ulasku na tržište ili izlasku s njega, uključujući visoke investicijske troškove, koji se ne mogu ili ih nije lako vratiti u slučaju izlaska, i nepostojanja nekih ključnih ulaznih elemenata u digitalnom gospodarstvu, primjerice podataka, ili smanjenog pristupa tim elementima. Zbog toga se povećava vjerojatnost da dotična tržišta ne funkcioniraju dobro ili da će uskoro prestati dobro funkcionirati.

(4)

Kombinacija tih značajki nadzornika pristupa vjerojatno će u mnogim slučajevima dovesti do ozbiljnih neravnoteža u pregovaračkoj moći i, slijedom toga, do nepoštenih praksi i uvjeta za poslovne korisnike i za krajnje korisnike osnovnih usluga platforme koje pružaju nadzornici pristupa, nauštrb cijena, kvalitete, poštenog tržišnog natjecanja, mogućnosti izbora i inovacija u digitalnom sektoru.

(5)

Iz toga slijedi da se tržišnim procesima često ne mogu osigurati pravedni gospodarski ishodi u pogledu osnovnih usluga platforme. Iako se članci 101. i 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) primjenjuju na postupanje nadzornika pristupa, područje primjene tih odredaba ograničeno je na određene slučajeve tržišne moći, primjerice na dominaciju na određenim tržištima i protutržišno postupanje, a izvršavanje zakonodavstva provodi se ex post i zahtijeva opsežnu istragu često vrlo složenih činjenica u svakom pojedinačnom slučaju. Štoviše, postojećim pravom Unije ne rješavaju se ili se ne rješavaju djelotvorno izazovi za djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta koje predstavlja postupanje nadzornika pristupa koji nisu nužno dominantni u smislu prava u području tržišnog natjecanja.

(6)

Nadzornici pristupa imaju znatan utjecaj na unutarnje tržište jer osiguravaju točke pristupa putem kojih veliki broj poslovnih korisnika dolazi do krajnjih korisnika svugdje u Uniji i na različitim tržištima. Negativni učinak nepoštenih praksi na unutarnje tržište, a osobito ograničena mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme, uključujući negativne društvene i gospodarske posljedice takvih nepoštenih praksi, naveli su nacionalne zakonodavce i sektorske regulatore na djelovanje. Već je donesen ili predložen niz regulatornih rješenja na nacionalnoj razini za uklanjanje nepoštenih praksi i uspostavu neograničenog tržišnog natjecanja u području digitalnih usluga ili barem u vezi s nekima od njih. Zbog toga su nastala različita regulatorna rješenja koja uzrokuju fragmentaciju unutarnjeg tržišta, što dovodi do rizika od povećanja troškova usklađivanja uslijed postojanja različitih skupova nacionalnih regulatornih zahtjeva.

(7)

Stoga je svrha ove Uredbe doprinijeti pravilnom funkcioniranju unutarnjeg tržišta utvrđivanjem pravila kojima se osiguravaju mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja i pravednost za tržišta u digitalnom sektoru općenito, a osobito za poslovne korisnike i krajnje korisnike osnovnih usluga platforme koje pružaju nadzornici pristupa. Poslovnim i krajnjim korisnicima osnovnih usluga platforme koje pružaju nadzornici pristupa trebalo bi u cijeloj Uniji osigurati primjerene regulatorne zaštitne mjere od nepoštenih praksi nadzornika pristupa kako bi se olakšalo prekogranično poslovanje unutar Unije i na taj način poboljšalo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta te uklonila postojeća fragmentacija ili ona do koje bi moglo doći u određenim područjima obuhvaćenima ovom Uredbom. Nadalje, iako nadzornici pristupa teže donošenju globalnih ili barem paneuropskih poslovnih modela i algoritamskih struktura, oni mogu usvojiti, i u nekim slučajevima već su usvojili, različite uvjete poslovanja i poslovne prakse u različitim državama članicama, što bi moglo stvoriti razlike u pogledu uvjeta tržišnog natjecanja za korisnike osnovnih usluga platforme koje pružaju nadzornici pristupa, nauštrb integracije unutarnjeg tržišta.

(8)

Približavanjem različitih nacionalnih zakona moguće je ukloniti prepreke slobodi pružanja i primanja usluga na unutarnjem tržištu, uključujući maloprodajne usluge. Stoga bi na razini Unije trebalo uspostaviti ciljani skup usklađenih pravnih obveza kako bi se u okviru unutarnjeg tržišta osigurala pravedna digitalna tržišta s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja na kojima djeluju nadzornici pristupa u korist gospodarstva Unije u cjelini i, u konačnici, u korist potrošača Unije.

(9)

Fragmentacija unutarnjeg tržišta može se djelotvorno spriječiti samo ako se državama članicama onemogući primjena nacionalnih pravila koja su obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe i kojima se nastoje ostvariti isti ciljevi kao i ovom Uredbom. Time se ne isključuje mogućnost da se na nadzornike pristupa u smislu ove Uredbe primjenjuju druga nacionalna pravila kojima se nastoje ostvariti drugi legitimni ciljevi od javnog interesa, kako su utvrđeni u UFEU-u, ili koja se temelje na prevladavajućim razlozima od javnog interesa, kako su priznati u sudskoj praksi Suda Europske unije („Sud”).

(10)

Istodobno, s obzirom na to da je cilj ove Uredbe dopuniti izvršavanje prava tržišnog natjecanja, ona bi se trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje članke 101. i 102. UFEU-a, odgovarajuća nacionalna pravila o tržišnom natjecanju i ostala nacionalna pravila o tržišnom natjecanju u vezi s jednostranim postupanjem koja se temelje na pojedinačnoj procjeni položaja i ponašanja na tržištu, uključujući njegove stvarne ili moguće učinke i precizan opseg zabranjenog ponašanja, a koja poduzetnicima pružaju mogućnost da iznesu argumente o učinkovitosti i objektivnoj opravdanosti dotičnog ponašanja, kao ni nacionalna pravila o kontroli koncentracija. Međutim, primjena tih pravila ne bi trebala utjecati na obveze koje se uvode za nadzornike pristupa na temelju ove Uredbe ni na njihovu jedinstvenu i djelotvornu primjenu na unutarnjem tržištu.

(11)

Članci 101. i 102. UFEU-a te odgovarajuća nacionalna pravila o tržišnom natjecanju koja se odnose na multilateralno i jednostrano protutržišno postupanje, kao i kontrola koncentracija, usmjereni su na zaštitu nenarušenog tržišnog natjecanja. Ovom Uredbom nastoji se ostvariti cilj koji je komplementaran cilju zaštite nenarušenog tržišnog natjecanja na nekom tržištu, ali različit od tog cilja, kako je definirano pravom tržišnog natjecanja, a to je osigurati da tržišta na kojima djeluju nadzornici pristupa budu i ostanu pravedna te da na njima postoji mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja neovisno o stvarnim, mogućim ili pretpostavljenim učincima postupanja određenog nadzornika pristupa obuhvaćenog ovom Uredbom na natjecanje na određenom tržištu. Stoga se ovom Uredbom nastoji zaštititi pravni interes koji se razlikuje od onoga koji se štiti tim pravilima i ona bi se trebala primjenjivati ne dovodeći u pitanje njihovu primjenu.

(12)

Ova bi se Uredba usto trebala primjenjivati tako da se ne dovode u pitanje pravila koja proizlaze iz drugih akata prava Unije kojima se uređuju određeni aspekti pružanja usluga obuhvaćeni ovom Uredbom, osobito iz uredaba (EU) 2016/679 (4) i (EU) 2019/1150 (5) Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga te direktiva 2002/58/EZ (6), 2005/29/EZ (7), 2010/13/EU (8), (EU) 2015/2366 (9), (EU) 2019/790 (10) i (EU) 2019/882 (11) Europskog parlamenta i Vijeća i Direktive Vijeća 93/13/EEZ (12), kao ni nacionalna pravila čiji je cilj izvršavanje ili provedba tih pravnih akata Unije.

(13)

Ograničena mogućnost tržišnog natjecanja i nepoštene prakse u digitalnom sektoru češće su i izraženije u određenim digitalnim uslugama nego u drugima. To je osobito slučaj s raširenim i često korištenim digitalnim uslugama kojima se uglavnom izravno posreduje između poslovnih korisnika i krajnjih korisnika i čije su najčešće značajke npr. ekonomije ekstremnih razmjera, vrlo snažni mrežni učinci, sposobnost povezivanja velikog broja poslovnih korisnika s velikim brojem krajnjih korisnika s pomoću višestranosti tih usluga, učinci ovisnosti, nemogućnost paralelnog povezivanja na više platformi za istu svrhu ili vertikalna integracija. Često postoji samo jedan veliki poduzetnik ili tek nekoliko velikih poduzetnika koji pružaju te digitalne usluge. Ti poduzetnici najčešće su se razvili u nadzornike pristupa za poslovne i krajnje korisnike, s dalekosežnim učincima. Oni su osobito stekli mogućnost da lako postavljaju komercijalne uvjete i to na jednostran i štetan način za njihove poslovne i krajnje korisnike. U skladu s time potrebno je usmjeriti se samo na one digitalne usluge kojima se poslovni korisnici i krajnji korisnici najviše koriste i u vezi s kojima iz perspektive unutarnjeg tržišta postoje očitiji i veći razlozi za zabrinutost u pogledu ograničene mogućnosti tržišnog natjecanja i nepoštenih praksi nadzornika pristupa.

(14)

Konkretno, usluge internetskog posredovanja, internetske tražilice, operativni sustavi, internetske društvene mreže, usluge platformi za razmjenu videozapisa, brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge, usluge računalstva u oblaku, virtualni pomoćnici, internetski preglednici i usluge internetskog oglašavanja, uključujući usluge posredovanja u oglašavanju, mogu utjecati na velik broj krajnjih korisnika i poduzetnika što nosi rizik od nepoštenih poslovnih praksi. Stoga bi ih trebalo uključiti u definiciju osnovnih usluga platforme i trebale bi biti obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe. Usluge internetskog posredovanja mogu biti aktivne i u području financijskih usluga, a mogu posredovati ili se mogu upotrebljavati za pružanje usluga koje su neiscrpno navedene u Prilogu II. Direktivi (EU) 2015/1535 Europskog parlamenta i Vijeća (13). Za potrebe ove Uredbe definicija osnovnih usluga platforme trebala bi biti tehnološki neutralna i trebalo bi je razumijevati na način da obuhvaća usluge koje se pružaju na razne načine i na raznim uređajima ili putem raznih sredstava ili uređaja, kao što su umrežena televizija ili ugrađene digitalne usluge u vozilima. U određenim okolnostima koncept krajnjih korisnika trebao bi obuhvaćati korisnike koji se tradicionalno smatraju poslovnim korisnicima, ali se u određenoj situaciji ne koriste osnovnim uslugama platforme za pružanje robe ili usluga drugim krajnjim korisnicima, kao što su na primjer poduzetnici koji se oslanjaju na usluge računalstva u oblaku za vlastite potrebe.

(15)

Činjenica da se digitalna usluga smatra osnovnom uslugom platforme sama po sebi ne izaziva dovoljno ozbiljnu zabrinutost u pogledu mogućnosti neograničenog tržišnog natjecanja ili nepoštenih praksi. Takvi se razlozi za zabrinutost pojavljuju tek kada osnovna usluga platforme predstavlja važnu točku pristupa i njome upravlja poduzetnik koji ima znatan utjecaj na unutarnje tržište te čvrst i trajan položaj ili poduzetnik za kojeg se može predvidjeti da će imati takav položaj u bliskoj budućnosti. U skladu s time ciljani skup usklađenih pravila iz ove Uredbe trebao bi se primjenjivati samo na poduzetnike čiji je status utvrđen na temelju tih triju objektivnih kriterija i samo na njihove osnovne usluge platforme koje pojedinačno predstavljaju važnu točku pristupa putem koje poslovni korisnici dolaze do krajnjih korisnika. Postojanje mogućnosti da poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme ne samo posreduje između poslovnih korisnika i krajnjih korisnika nego i između krajnjih korisnika i krajnjih korisnika, primjerice u slučaju brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga, ne bi smjelo isključiti zaključak da takav poduzetnik jest ili bi mogao biti važna točka pristupa putem koje poslovni korisnici dolaze do krajnjih korisnika.

(16)

Kako bi se osigurala djelotvorna primjena ove Uredbe na poduzetnike koji pružaju osnovne usluge platforme, a koji će najvjerojatnije zadovoljiti te objektivne zahtjeve, i u vezi s kojima su nepoštene prakse kojima se ograničava mogućnost tržišnog natjecanja najprisutnije i imaju najveće učinke, Komisija bi trebala moći izravno utvrditi status nadzornika pristupa za one poduzetnike koji pružaju osnovne usluge platforme, a koji dosežu određene kvantitativne pragove. Takvi bi poduzetnici u svakom slučaju trebali biti predmet brzog postupka utvrđivanja statusa koji bi trebao započeti čim ova Uredba postane primjenjiva.

(17)

Činjenica da poduzetnik ima znatan prihod u Uniji i pruža osnovnu uslugu platforme u barem trima državama članicama uvjerljiv je pokazatelj da taj poduzetnik ima znatan utjecaj na unutarnje tržište. Isto vrijedi i ako poduzetnik koji pruža osnovnu uslugu platforme u barem trima državama članicama ima vrlo veliku tržišnu kapitalizaciju ili jednakovrijednu fer tržišnu vrijednost. Stoga bi trebalo pretpostaviti da poduzetnik koji pruža osnovnu uslugu platforme ima znatan utjecaj na unutarnje tržište ako pruža osnovnu uslugu platforme u barem trima državama članicama i ako je prihod njegove grupe ostvaren na razini Unije jednak posebnom, visokom pragu ili ga premašuje ili je tržišna kapitalizacija grupe jednaka određenoj visokoj apsolutnoj vrijednosti ili je premašuje. Za poduzetnike koji pružaju osnovne usluge platforme, a koji pripadaju poduzetnicima koji nisu javno uvršteni na burzu, jednakovrijednu fer tržišnu vrijednost trebalo bi upotrebljavati kao referentnu. Komisija bi trebala moći iskoristiti svoju ovlast za donošenje delegiranih akata kako bi razvila objektivnu metodologiju za izračunavanje te vrijednosti.

Velik prihod grupe ostvaren na razini Unije zajedno s pragom broja korisnika osnovnih usluga platforme u Uniji odražava relativno snažnu sposobnost ostvarivanja novčane dobiti od tih korisnika. Visoka tržišna kapitalizacija u odnosu na isti prag broja korisnika u Uniji odražava relativno velik potencijal za ostvarivanje novčane dobiti od tih korisnika u bliskoj budućnosti. S druge strane, taj potencijal za ostvarivanje novčane dobiti u načelu odražava položaj točaka pristupa dotičnih poduzetnika. Osim toga, oba pokazatelja odražavaju financijsku sposobnost dotičnih poduzetnika, uključujući njihovu sposobnost da iskoriste pristup financijskim tržištima kako bi ojačali svoj položaj. To se na primjer može dogoditi kada se taj superiorni pristup upotrebljava za stjecanje drugih poduzetnika, što se pak pokazalo da ima negativne učinke na inovacije. Tržišna kapitalizacija isto tako može odražavati očekivani budući položaj i učinak na unutarnje tržište dotičnih poduzetnika, usprkos potencijalno relativno niskom trenutačnom prihodu. Vrijednost tržišne kapitalizacije trebala bi se temeljiti na razini koja odražava prosječnu tržišnu kapitalizaciju najvećih poduzetnika javno uvrštenih na burzu u Uniji tijekom primjerenog razdoblja.

(18)

Iako bi zbog tržišne kapitalizacije koja je u zadnjoj financijskoj godini bila na razini praga ili iznad praga trebalo pretpostaviti da poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme ima znatan utjecaj na unutarnje tržište, postojanu tržišnu kapitalizaciju poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme na razini praga ili iznad praga tijekom triju ili više godina trebalo bi smatrati daljnjim jačanjem te pretpostavke.

(19)

Nasuprot tomu, mogao bi postojati niz čimbenika povezanih s tržišnom kapitalizacijom koji bi zahtijevali detaljnu procjenu pri utvrđivanju bi li trebalo smatrati da poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme ima znatan utjecaj na unutarnje tržište. To bi mogao biti slučaj ako je tržišna kapitalizacija poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme u prethodnim financijskim godinama bila znatno niža od praga, a volatilnost njegove tržišne kapitalizacije u promatranom razdoblju bila je nerazmjerna ukupnoj volatilnosti tržišta dionica ili putanja njegove tržišne kapitalizacije u odnosu na tržišne trendove nije bila u skladu s brzim i jednosmjernim rastom.

(20)

Imati vrlo velik broj poslovnih korisnika koji ovise o osnovnoj usluzi platforme kako bi došli do vrlo velikog broja mjesečno aktivnih krajnjih korisnika omogućuje poduzetniku koji pruža tu uslugu da utječe na poslovanje znatnog dijela poslovnih korisnika u svoju korist i u načelu upućuje na to da je taj poduzetnik važna točka pristupa. Kako bi se utvrdio prag za poslovne korisnike, trebalo bi postaviti odgovarajuće relevantne razine za te brojeve tako da predstavljaju znatan postotak cjelokupne populacije Unije kada su u pitanju krajnji korisnici i cjelokupne populacije poduzetnika koji upotrebljavaju osnovne usluge platforme. Aktivne krajnje korisnike i poslovne korisnike trebalo bi utvrditi i izračunati tako da se na prikladan način odražavaju uloga i doseg određene osnovne usluge platforme o kojoj je riječ. Kako bi se pružila pravna sigurnost za nadzornike pristupa, elemente za određivanje broja aktivnih krajnjih korisnika i poslovnih korisnika po osnovnoj usluzi platforme trebalo bi utvrditi u Prilogu ovoj Uredbi. Na te elemente mogu utjecati tehnološki i drugi razvoj. Komisija bi stoga trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi izmjene ove Uredbe ažuriranjem metodologije i popisa pokazatelja koji se upotrebljavaju za utvrđivanje broja aktivnih krajnjih korisnika i aktivnih poslovnih korisnika.

(21)

Čvrst i trajan položaj u njegovu području poslovanja ili predvidljivost uživanja takvog položaja u budućnosti javlja se osobito ako je ograničena mogućnost tržišnog natjecanja u odnosu na položaj poduzetnika koji pruža osnovnu uslugu platforme. To će vjerojatno biti slučaj ako je taj poduzetnik pružao osnovnu uslugu platforme u barem trima državama članicama vrlo velikom broju poslovnih i krajnjih korisnika tijekom razdoblja od barem tri godine.

(22)

Na takve pragove mogu utjecati tržišni i tehnički razvoj. Stoga bi Komisija trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata kako bi odredila metodologiju za utvrđivanje jesu li kvantitativni pragovi dosegnuti te kako bi je, prema potrebi, redovito prilagođavala tržišnom i tehnološkom razvoju. Takvim delegiranim aktima ne bi se smjeli mijenjati kvantitativni pragovi utvrđeni u ovoj Uredbi.

(23)

Poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme trebao bi moći, u iznimnim okolnostima, oboriti pretpostavku da on ima znatan utjecaj na unutarnje tržište tako da dokaže da, iako doseže kvantitativne pragove utvrđene u ovoj Uredbi, ne ispunjava zahtjeve za utvrđivanje statusa nadzornika pristupa. Teret dokazivanja da se pretpostavka koja proizlazi iz dosezanja kvantitativnih pragova ne bi trebala primjenjivati trebao bi snositi taj poduzetnik. U svojoj procjeni podnesenih dokaza i argumenata Komisija bi trebala uzeti u obzir samo one elemente koji se izravno odnose na kvantitativne kriterije, odnosno utjecaj poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme na unutarnje tržište povrh gornje granice prihoda ili tržišne kapitalizacije, kao što je njegova veličina u apsolutnom smislu i broj država članica u kojima je prisutan; u kojoj mjeri stvarni brojevi poslovnih i krajnjih korisnika premašuju pragove i važnost poduzetnikove osnovne usluge platforme s obzirom na sveukupni opseg aktivnosti dotične osnovne usluge platforme; te broj godina u kojima su pragovi dosegnuti.

Trebalo bi odbaciti svako obrazloženje koje se temelji na ekonomskim razlozima, a kojim se želi definirati tržište ili dokazati učinkovitost koja proizlazi iz određene vrste ponašanja poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme jer ono nije relevantno za utvrđivanje statusa nadzornika pristupa. Ako dostavljeni argumenti nisu dovoljno potkrijepljeni jer se njima pretpostavka ne dovodi u pitanje na očit način, Komisija bi trebala moći odbiti argumente u roku od 45 radnih dana predviđenih za utvrđivanje statusa. Komisija bi trebala moći donijeti odluku oslanjajući se na dostupne informacije o kvantitativnim pragovima ako poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme ometa istragu tako što ne postupa u skladu s istražnim mjerama koje je poduzela Komisija.

(24)

Trebalo bi osigurati i procjenu uloge nadzornika pristupa poduzetnika koji pružaju osnovne usluge platforme, a koji ne dosežu sve kvantitativne pragove, s obzirom na opće objektivne zahtjeve da imaju znatan utjecaj na unutarnje tržište, djeluju kao važna točka pristupa putem koje poslovni korisnici dolaze do krajnjih korisnika te ostvaruju koristi od čvrstog i trajnog položaja u svojem području poslovanja ili se može predvidjeti da će to činiti u bliskoj budućnosti. Ako je poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme srednje, malo ili mikropoduzeće, u okviru procjene trebalo bi pažljivo razmotriti bi li takav poduzetnik mogao znatno ugroziti mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme jer je ova Uredba ponajprije usmjerena na velike poduzetnike s velikom gospodarskom moći, a ne na srednja ili mala poduzeća ili mikropoduzeća.

(25)

Takva se procjena može provesti samo u kontekstu istraživanja tržišta, uzimajući pritom u obzir kvantitativne pragove. U svojoj procjeni Komisija bi trebala uzeti u obzir ciljeve očuvanja i poticanja inovacija i kvalitete digitalnih proizvoda i usluga, razinu do koje su cijene pravedne i konkurentne te razinu do koje kvaliteta ili mogućnost izbora za poslovne korisnike i krajnje korisnike jesu ili ostaju visoke. U obzir se mogu uzeti elementi specifični za dotične poduzetnike koji pružaju osnovne usluge platforme, kao što su ekonomije ekstremnih razmjera ili opsega, vrlo snažni mrežni učinci, prednosti koje se temelje na podacima, sposobnost povezivanja velikog broja poslovnih korisnika s velikim brojem krajnjih korisnika s pomoću višestranosti tih usluga, učinci ovisnosti, nemogućnost paralelnog povezivanja na više platformi za istu svrhu, konglomeratna korporativna struktura ili vertikalna integracija. Usto, vrlo visoka tržišna kapitalizacija, vrlo visok omjer vrijednosti vlasničkog kapitala u odnosu na dobit ili vrlo velik prihod ostvaren od krajnjih korisnika jedne osnovne usluge platforme mogu se upotrijebiti kao pokazatelji potencijala takvih poduzetnika za iskorištavanje prednosti i rasta tržišta u njihovu korist zbog mrežnih učinaka. Zajedno s tržišnom kapitalizacijom, visoke relativne stope rasta primjeri su dinamičkih parametara koji su posebno važni za identifikaciju takvih poduzetnika koji pružaju osnovne usluge platforme za koje se može predvidjeti da će steći čvrst i trajan položaj. Komisija bi trebala moći donijeti odluku izvođenjem nepovoljnih zaključaka iz dostupnih činjenica ako poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme znatno ometa istragu tako što ne postupa u skladu s istražnim mjerama koje je poduzela Komisija.

(26)

Određeni podskup pravila trebao bi se primjenjivati na one poduzetnike koji pružaju osnovne usluge platforme za koje se može predvidjeti da će u bliskoj budućnosti imati čvrst i trajan položaj. Zbog tih istih specifičnih značajki osnovnih usluga platforme tržište zbog mrežnih učinaka može rasti u njihovu korist: nakon što poduzetnik koji pruža osnovnu uslugu platforme stekne određenu prednost u odnosu na suparnike ili potencijalne konkurente u smislu opsega ili posredničke moći, njegov položaj mogao bi postati neosporiv i moglo bi doći do situacije u kojoj je izgledno da će u bliskoj budućnosti steći čvrst i trajan položaj. Poduzetnici mogu pokušati potaknuti takav rast tržišta zbog mrežnih učinaka te mogu postati nadzornici pristupa pribjegavajući nekim nepoštenim uvjetima i praksama uređenima u okviru ove Uredbe. U takvoj se situaciji čini primjerenim intervenirati prije nego što rast tržišta zbog mrežnih učinaka postane nepovratan.

(27)

Međutim, takva bi rana intervencija trebala biti ograničena na uvođenje samo onih obveza koje su potrebne i primjerene kako bi se osigurala mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području tih usluga i omogućilo izbjegavanje kvalificiranog rizika od nepoštenih uvjeta i praksi. Toj su svrsi izravnije usmjerene obveze kojima se dotični poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme sprečava da ima čvrst i trajan položaj u svojem poslovanju, poput onih kojima se sprečava iskorištavanje prednosti i onih kojima se olakšava zamjena te paralelno povezivanje na više platformi za istu svrhu. Kako bi se osigurala proporcionalnost, Komisija bi osim toga iz te podskupine obveza trebala primjenjivati samo one koje su potrebne i razmjerne za postizanje ciljeva ove Uredbe te bi trebala redovito preispitivati bi li takve obveze trebalo zadržati, ukinuti ili prilagoditi.

(28)

Primjena samo onih obveza koje su potrebne i razmjerne za postizanje ciljeva ove Uredbe trebala bi omogućiti Komisiji da intervenira pravodobno i djelotvorno, uz potpuno poštovanje proporcionalnosti razmatranih mjera. To bi stvarne ili potencijalne sudionike na tržištu ujedno trebalo uvjeriti u mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja i pravednost dotičnih usluga.

(29)

Nadzornici pristupa trebali bi postupati u skladu s obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi u pogledu svake od osnovnih usluga platforme navedenih u relevantnoj odluci o utvrđivanju statusa. Obveze bi se trebale primjenjivati uzimajući u obzir položaj nadzornika pristupa u konglomeratu, ako je to primjenjivo. Osim toga, Komisija bi trebala moći odlukom uvesti provedbene mjere za nadzornika pristupa. Te provedbene mjere trebale bi biti osmišljene na djelotvoran način, uzimajući u obzir značajke osnovnih usluga platforme i moguće rizike izbjegavanja obveza, u skladu s načelom proporcionalnosti i temeljnim pravima dotičnih poduzetnika, kao i temeljnim pravima trećih strana.

(30)

Zbog složene tehnološke prirode osnovnih usluga platforme koja se vrlo brzo mijenja potrebno je redovito preispitivati status nadzornika pristupa, među ostalim onih za koje se predviđa da će u bliskoj budućnosti imati čvrst i trajan položaj u svojem području poslovanja. Kako bi se svim sudionicima na tržištu, uključujući nadzornike pristupa, pružila potrebna sigurnost u pogledu primjenjivih pravnih obveza, potrebno je utvrditi rok za takva redovita preispitivanja. Osim toga, takva je preispitivanja važno provoditi redovito i najmanje svake tri godine. Nadalje, važno je pojasniti da se izmjena odluke o utvrđivanju statusa ne bi trebala zahtijevati zbog svake promjene činjenica na temelju kojih je za poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme utvrđen status nadzornika pristupa. Izmjena će biti potrebna samo ako promjena činjenica dovede i do promjene u procjeni. Odlučivanje o tome je li to slučaj trebalo bi se temeljiti na pojedinačnoj procjeni činjenica i okolnosti.

(31)

Kako bi se osigurala mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja i pravednost osnovnih usluga platforme koje pružaju nadzornici pristupa, potrebno je jasno i nedvosmisleno osigurati skup usklađenih pravila koja se odnose na te usluge. Takva su pravila potrebna da bi se otklonili rizici od štetnih učinaka praksi koje provode nadzornici pristupa, što bi bilo od koristi poslovnom okružju u dotičnim uslugama, korisnicima i u konačnici društvu u cjelini. Obveze odgovaraju onim praksama za koje se smatra da narušavaju mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja ili da su nepoštene, ili oboje, uzmu li se u obzir značajke digitalnog sektora koje imaju posebno negativan izravan utjecaj na poslovne korisnike i krajnje korisnike. Trebalo bi biti moguće da se obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi može posebno uzeti u obzir priroda osnovnih usluga platforme koje se pružaju. Obvezama iz ove Uredbe trebalo bi ne samo osigurati mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja i pravednost u odnosu na osnovne usluge platforme navedene u odluci o utvrđivanju statusa nego i u odnosu na druge digitalne proizvode i usluge u vezi s kojima nadzornici pristupa iskorištavaju svoj položaj točaka pristupa, a koje se često pružaju zajedno s osnovnim uslugama platforme ili kao potpora tim uslugama.

(32)

Za potrebe ove Uredbe mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja trebala bi se odnositi na sposobnost poduzetnika da djelotvorno prevladaju prepreke ulasku na tržište i širenju te da se svojim proizvodima i uslugama natječu s nadzornikom pristupa. Značajke osnovnih usluga platforme u digitalnom sektoru, kao što su mrežni učinci i snažne ekonomije razmjera, te koristi od podataka ograničile su mogućnost tržišnog natjecanja u području tih usluga i povezanih ekosustava. Takva ograničena mogućnost tržišnog natjecanja smanjuje poticaje za inovacije i poboljšanje proizvoda i usluga za nadzornika pristupa, njegove poslovne korisnike, njegove konkurente i klijente te stoga negativno utječe na inovacijski potencijal šire ekonomije internetskih platformi. Mogućnost tržišnog natjecanja u području usluga u digitalnom sektoru može biti ograničena i ako postoji više od jednog nadzornika pristupa za osnovnu uslugu platforme. Stoga bi se ovom Uredbom trebale zabraniti određene prakse nadzornika pristupa zbog kojih bi se mogle povećati prepreke ulasku na tržište ili širenju te uvesti određene obveze za nadzornike pristupa kojima se te prepreke nastoje smanjiti. Obvezama bi trebalo obuhvatiti i situacije u kojima položaj nadzornika pristupa može biti čvrst do te mjere da tržišno natjecanje među platformama nije djelotvorno u kratkoročnom smislu, što znači da tržišno natjecanje među platformama treba stvoriti ili povećati.

(33)

Za potrebe ove Uredbe nepoštenost bi se trebala odnositi na neravnotežu između prava i obveza poslovnih korisnika kad nadzornik pristupa stekne nerazmjernu prednost. Sudionici na tržištu, uključujući poslovne korisnike osnovnih usluga platforme i alternativne pružatelje usluga koje se pružaju zajedno s takvim osnovnim uslugama platforme ili kao potpora tim uslugama, trebali bi imati mogućnost da na odgovarajući način ostvare koristi koje su rezultat njihovih inovacijskih ili drugih napora. Zbog njihova položaja točke pristupa i superiorne pregovaračke moći, moguće je da se nadzornici pristupa ponašaju na način koji drugima ne dopušta da u potpunosti iskoriste prednosti vlastitih doprinosa te da jednostrano postave neuravnotežene uvjete za korištenje njihovim osnovnim uslugama platforme ili uslugama koje se pružaju zajedno s njihovim osnovnim uslugama platforme ili kao potpora tim uslugama. Postojanje takve neravnoteže ne isključuje činjenica da nadzornik pristupa određenu uslugu besplatno nudi određenoj skupini korisnika, a ona može obuhvaćati isključivanje ili diskriminaciju poslovnih korisnika, osobito ako se potonji natječu s uslugama koje pruža nadzornik pristupa. Stoga bi se ovom Uredbom trebale uvesti obveze za nadzornike pristupa kojima se obuhvaća takvo ponašanje.

(34)

Mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja i pravednost međusobno su povezane. Nemogućnost ili ograničena mogućnost tržišnog natjecanja kad je u pitanju određena usluga mogu omogućiti nadzorniku pristupa da primjenjuje nepoštene prakse. Slično tomu, nepoštene prakse nadzornika pristupa mogu umanjiti mogućnost poslovnih korisnika ili drugih da konkuriraju položaju nadzornika pristupa. Stoga bi se posebnom obvezom iz ove Uredbe mogla obuhvatiti oba elementa.

(35)

Obveze utvrđene u ovoj Uredbi stoga su potrebne za otklanjanje utvrđenih razloga za zabrinutost u pogledu javnih politika jer ne postoje alternativne i manje restriktivne mjere kojima bi se djelotvorno postigao isti rezultat, uzimajući u obzir potrebu zaštite javnog poretka, zaštite privatnosti i borbe protiv prijevarnih i obmanjujućih poslovnih praksi.

(36)

Nadzornici pristupa često izravno prikupljaju osobne podatke krajnjih korisnika u svrhu pružanja usluga internetskog oglašavanja kad krajnji korisnici upotrebljavaju internetske stranice i softverske aplikacije treće strane. Treće strane nadzornicima pristupa također pružaju osobne podatke svojih krajnjih korisnika kako bi iskoristile određene usluge koje pružaju nadzornici pristupa u kontekstu svojih osnovnih usluga platforme, kao što je prilagođena publika. Obrada osobnih podataka koje pružaju treće strane koje se koriste osnovnim uslugama platforme, a koja se provodi u svrhu pružanja usluga internetskog oglašavanja, daje nadzornicima pristupa potencijalne prednosti u smislu prikupljanja podataka, čime se stvaraju prepreke ulasku na tržište. Razlog tomu je što nadzornici pristupa obrađuju osobne podatke od znatno više trećih strana nego drugi poduzetnici. Slične prednosti stječu se i. kombiniranjem osobnih podataka krajnjih korisnika koji se prikupljaju putem osnovne usluge platforme s podacima koji se prikupljaju putem drugih usluga, ii. ponovnom upotrebom osobnih podataka dobivenih pružanjem osnovne usluge platforme u okviru drugih usluga koje nadzornik pristupa nudi zasebno, osobito usluga koje se ne pružaju zajedno s relevantnom osnovnom uslugom platforme ili kao potpora toj usluzi i obratno ili iii. prijavljivanjem krajnjih korisnika na različite usluge nadzornika pristupa radi kombiniranja osobnih podataka. Kako bi se osiguralo da nadzornici pristupa na nepošten način ne narušavaju mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme, nadzornici pristupa trebali bi svojim krajnjim korisnicima omogućiti da se slobodno odluče hoće li prihvatiti takve prakse obrade podataka i prijavljivanja nudeći manje personaliziranu, ali jednakovrijednu alternativu te bez uvjetovanja korištenja osnovne usluge platforme ili određenih njezinih funkcija privolom krajnjeg korisnika. Time se ne bi smjela dovoditi u pitanje obrada osobnih podataka ili prijavljivanje krajnjih korisnika na uslugu koje provodi nadzornik pristupa pozivajući se na članak 6. stavak 1. točke (c), (d) i (e) Uredbe (EU) 2016/679 kao pravnu osnovu, ali ne na članak 6. stavak 1. točke (b) i (f) te uredbe.

(37)

Manje personalizirana alternativa ne bi se trebala razlikovati ili biti lošije kvalitete u odnosu na uslugu koja se pruža krajnjim korisnicima koji daju privolu, osim ako je lošija kvaliteta izravna posljedica činjenice da nadzornik pristupa ne može obrađivati takve osobne podatke ili prijavljivati krajnje korisnike na uslugu. Nedavanje privole ne bi trebalo biti teže od davanja privole. Kad nadzornik pristupa zatraži privolu, trebao bi krajnjem korisniku proaktivno predstaviti pristupačno rješenje kako bi korisnik mogao dati, izmijeniti ili povući privolu na izričit, jasan i jednostavan način. Osobito, privolu bi trebalo dati jasnom potvrdnom radnjom ili izjavom kojom krajnji korisnik dobrovoljno, posebno, informirano i nedvosmisleno izražava suglasnost, kako je definirano u Uredbi (EU) 2016/679. U trenutku davanja privole, i samo ako je primjenjivo, krajnji korisnik trebao bi biti obaviješten da nedavanje privole može dovesti do manje personalizirane ponude, ali da će osim toga osnovna usluga platforme ostati nepromijenjena i da se nikakve funkcije neće ukinuti. Iznimno, ako se privola ne može dati izravno za osnovnu uslugu platforme nadzornika pristupa, krajnji korisnici trebali bi moći dati privolu putem svake usluge treće strane koja se koristi tom osnovnom uslugom platforme kako bi se nadzorniku pristupa omogućilo da obrađuje osobne podatke za potrebe pružanja usluga internetskog oglašavanja.

Naposljetku, povlačenje privole trebalo bi biti jednako lako kao njezino davanje. Nadzornici pristupa ne bi smjeli dizajnirati i organizirati internetska sučelja ili njima upravljati na način kojim se obmanjuje, manipulira ili na drugi način bitno narušava ili umanjuje sposobnost krajnjih korisnika da slobodno daju privolu. Nadzornicima pristupa osobito se ne bi smjelo dopustiti da od krajnjih korisnika više od jednom godišnje traže davanje privole za istu svrhu obrade za koju početno nisu dali privolu ili su je povukli. Ovom Uredbom ne dovodi se u pitanje Uredba (EU) 2016/679, uključujući njezin okvir za izvršavanje, koja se i dalje u potpunosti primjenjuje na sve zahtjeve ispitanika koji se odnose na kršenje njihovih prava na temelju te uredbe.

(38)

Djeci je potrebna posebna zaštita u pogledu njihovih osobnih podataka, osobito kad je riječ o upotrebi njihovih osobnih podataka za potrebe komercijalne komunikacije ili stvaranja korisničkih profila. Zaštita djece na internetu važan je cilj Unije i trebala bi se odražavati u relevantnom pravu Unije. U tom kontekstu trebalo bi uzeti u obzir Uredbu o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga. Ovom Uredbom nadzornike pristupa ni na koji se način ne izuzima od obveze da zaštite djecu koja je utvrđena primjenjivim pravom Unije.

(39)

U određenim slučajevima, primjerice nametanjem ugovornih uvjeta, nadzornici pristupa mogu ograničiti sposobnost poslovnih korisnika njihovih usluga internetskog posredovanja da nude proizvode ili usluge krajnjim korisnicima pod povoljnijim uvjetima, uključujući cijenu, putem drugih usluga internetskog posredovanja ili putem kanala izravne prodaje na internetu. Ako se takva ograničenja odnose na usluge internetskog posredovanja trećih strana, njima se ograničava mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja među platformama, što pak ograničava izbor alternativnih usluga internetskog posredovanja za krajnje korisnike. Ako se takva ograničenja odnose na kanale izravne prodaje na internetu, njima se nepošteno ograničava sloboda poslovnih korisnika da upotrebljavaju takve kanale. Kako bi se osiguralo da poslovni korisnici usluga internetskog posredovanja nadzornika pristupa mogu slobodno birati alternativne usluge internetskog posredovanja ili kanale izravne prodaje na internetu i utvrditi različite uvjete pod kojima nude svoje proizvode ili usluge krajnjim korisnicima, ne bi smjelo biti prihvatljivo da nadzornici pristupa ograničavaju mogućnost poslovnih korisnika da odluče utvrditi različite komercijalne uvjete, uključujući cijenu. Takvo ograničenje trebalo bi se primjenjivati na bilo koju mjeru s jednakovrijednim učinkom, kao što su povećane stope provizije ili uklanjanje ponuda poslovnih korisnika.

(40)

Kako bi se spriječilo daljnje jačanje njihove ovisnosti o osnovnim uslugama platforme nadzornika pristupa i kako bi se promicalo paralelno povezivanje na više platformi za istu svrhu, poslovni korisnici tih nadzornika pristupa trebali bi moći slobodno promicati i odabrati distribucijski kanal koji smatraju najprimjerenijim za potrebe interakcije s krajnjim korisnicima koje su ti poslovni korisnici već stekli putem osnovnih usluga platforme koje pruža nadzornik pristupa ili putem drugih kanala. To bi se trebalo primjenjivati na promociju ponuda, među ostalim putem softverske aplikacije poslovnog korisnika, i na svaki oblik komunikacije i sklapanje ugovora između poslovnih korisnika i krajnjih korisnika. Stečeni krajnji korisnik jest krajnji korisnik koji je već stupio u komercijalni odnos s poslovnim korisnikom i, ako je primjenjivo, poslovni korisnik izravno je ili neizravno isplatio naknadu nadzorniku pristupa zato što mu je olakšao početno stjecanje krajnjeg korisnika. Takvi komercijalni odnosi mogu biti plaćeni ili besplatni, kao što su besplatne probne verzije ili besplatne razine usluga, a mogu biti sklopljeni ili putem osnovne usluge platforme nadzornika pristupa ili putem bilo kojeg drugog kanala. Isto tako, i krajnji korisnici trebali bi moći slobodno birati ponude takvih poslovnih korisnika i sklapati ugovore s njima ili putem osnovnih usluga platforme nadzornika pristupa, ako je primjenjivo, ili putem izravnog distribucijskog kanala poslovnog korisnika ili putem drugog neizravnog kanala koji takav poslovni korisnik upotrebljava.

(41)

Mogućnost krajnjih korisnika da stječu sadržaj, pretplate, značajke ili druge proizvode izvan osnovnih usluga platforme nadzornika pristupa ne bi smjela biti smanjena ni ograničena. Osobito bi trebalo izbjeći situaciju u kojoj nadzornici pristupa krajnjim korisnicima ograničavaju pristup takvim uslugama i njihovu upotrebu putem softverske aplikacije koja funkcionira na njihovoj osnovnoj usluzi platforme. Primjerice, pretplatnicima internetskog sadržaja kupljenog izvan softverske aplikacije, trgovine softverskih aplikacija ili virtualnog pomoćnika ne bi smio biti onemogućen pristup takvom internetskom sadržaju u softverskoj aplikaciji na osnovnoj usluzi platforme nadzornika pristupa samo zato što je kupljen izvan takve softverske aplikacije, trgovine softverskih aplikacija ili virtualnog pomoćnika.

(42)

Kako bi se zaštitilo pravedno komercijalno okružje i mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru, važno je zaštititi pravo poslovnih i krajnjih korisnika, uključujući zviždače, da bilo kojem relevantnom upravnom ili drugom javnom tijelu, uključujući nacionalne sudove, izraze zabrinutost u vezi s nepoštenim praksama nadzornika pristupa i njihovom neusklađenošću s relevantnim pravom Unije ili nacionalnim pravom. Na primjer, moguće je da će poslovni ili krajnji korisnici htjeti podnijeti pritužbu na različite vrste nepoštenih praksi, poput diskriminirajućih uvjeta pristupa, neopravdanog zatvaranja računa poslovnih korisnika ili nejasnih razloga za uklanjanje određenih proizvoda s popisa. Svaka praksa kojom bi se na bilo koji način sprečavalo ili ometalo te korisnike da izraze zabrinutost ili traže dostupnu pravnu zaštitu, na primjer putem klauzula o povjerljivosti u sporazumima ili drugim pisanim uvjetima, stoga bi trebala biti zabranjena. Tom zabranom ne bi trebalo dovoditi u pitanje pravo poslovnih korisnika i nadzornika pristupa da u svojim sporazumima utvrde uvjete upotrebe, među ostalim upotrebe zakonitih mehanizama za rješavanje pritužbi, uključujući svaku upotrebu mehanizama za alternativno rješavanje sporova ili nadležnost određenih sudova u skladu s odgovarajućim pravom Unije i nacionalnim pravom. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje ni uloga nadzornika pristupa u borbi protiv nezakonitog sadržaja na internetu.

(43)

Određene usluge koje se pružaju zajedno s relevantnim osnovnim uslugama platforme nadzornika pristupa ili kao potpora tim uslugama, kao što su usluge identifikacije, strojevi internetskih preglednika, platne usluge ili tehničke usluge koje podupiru pružanje platnih usluga, kao što su sustavi plaćanja za kupnju unutar aplikacije, ključne su za poslovanje poslovnih korisnika te im omogućuju optimizaciju usluga. Konkretno, temelj svakog preglednika jest stroj internetskog preglednika, o kojem ovise ključne funkcije preglednika, kao što su brzina, pouzdanost i internetska kompatibilnost. Kad nadzornici pristupa upravljaju strojevima internetskih preglednika te ih nameću, nalaze se u položaju da mogu odrediti funkcije i standarde koji će se primjenjivati ne samo na njihove vlastite internetske preglednike nego i na konkurentne internetske preglednike, a time i na internetske softverske aplikacije. Nadzornici pristupa stoga ne bi smjeli upotrebljavati svoj položaj kako bi od ovisnih poslovnih korisnika zahtijevali da upotrebljavaju bilo koje usluge koje sam nadzornik pristupa pruža zajedno s osnovnim uslugama platforme ili kao potporu tim uslugama u sklopu pružanja usluga ili proizvoda tih poslovnih korisnika. Kako bi se izbjegla situacija u kojoj nadzornici pristupa poslovnim korisnicima neizravno nameću vlastite usluge koje pružaju zajedno s osnovnim uslugama platforme ili kao potporu tim uslugama, nadzornicima pristupa također bi trebalo bi zabraniti da od krajnjih korisnika zahtijevaju da se koriste takvim uslugama ako bi se taj zahtjev uveo u kontekstu usluge koju krajnjim korisnicima pruža poslovni korisnik koji se koristi osnovnom uslugom platforme nadzornika pristupa. Tom se zabranom nastoji zaštititi sloboda poslovnog korisnika da odabere usluge koje su alternativa uslugama nadzornika pristupa, ali se ona ne bi trebala tumačiti tako da poslovnog korisnika obvezuje da nudi takve alternative svojim krajnjim korisnicima.

(44)

Postupanje kojim se od poslovnih korisnika ili krajnjih korisnika zahtijeva da se pretplate ili registriraju na bilo koju drugu osnovnu uslugu platforme nadzornika pristupa navedenu u odluci o utvrđivanju statusa ili koja doseže pragove aktivnih krajnjih korisnika i poslovnih korisnika koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, kao uvjet za korištenje, pristup, prijavu ili registraciju u vezi s osnovnom uslugom platforme omogućuje nadzornicima pristupa da privuku nove poslovne i krajnje korisnike i da oni budu ovisni o osnovnim uslugama platforme tako što se osigurava da poslovni korisnici ne mogu pristupiti jednoj osnovnoj usluzi platforme bez barem registracije ili stvaranja računa radi primanja druge osnovne usluge platforme. Tim se postupanjem nadzornicima pristupa daje i potencijalna prednost u smislu prikupljanja podataka. Kao takvo, to postupanje može stvoriti prepreke ulasku na tržište te bi ga trebalo zabraniti.

(45)

Uvjeti pod kojima nadzornici pristupa pružaju usluge internetskog oglašavanja poslovnim korisnicima, uključujući oglašivače i izdavače, često su netransparentni i nejasni. Ta je netransparentnost dijelom povezana s praksama nekoliko platformi, ali je i posljedica velike složenosti suvremenog programskog oglašavanja. Smatra se da je taj sektor postao netransparentniji nakon uvođenja novog zakonodavstva o privatnosti. To često dovodi do manjka informacija i znanja oglašivača i izdavača o uvjetima usluga internetskog oglašavanja koje kupuju i umanjuje njihovu sposobnost da poduzetnika koji pruža usluge internetskog oglašavanja zamijene drugim. Nadalje, troškovi usluga internetskog oglašavanja pod tim su uvjetima vjerojatno veći nego što bi bili u pravednijem i transparentnijem okružju platformi u kojem postoji mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja. Ti će se veći troškovi vjerojatno odraziti na cijene koje krajnji korisnici plaćaju za mnoge svakodnevne proizvode i usluge koji se oslanjaju na korištenje uslugama internetskog oglašavanja. Stoga bi na temelju obveza u pogledu transparentnosti i kada se to od njih zatraži, nadzornici pristupa oglašivačima i izdavačima kojima pružaju usluge internetskog oglašavanja trebali pružiti besplatne informacije koje omogućuju objema stranama da razumiju cijenu koja se plaća za svaku od različitih usluga internetskog oglašavanja koje se pružaju kao dio relevantnoga vrijednosnog lanca oglašavanja.

Oglašivaču bi na zahtjev trebalo pružiti te informacije na razini pojedinačnog oglasa u odnosu na cijene i pristojbe koje se naplaćuju tom oglašivaču te, uz suglasnost izdavača u čijem je vlasništvu prostor na kojem se oglas prikazuje, o naknadi koja se isplaćuje tom suglasnom izdavaču. Svakodnevno pružanje tih informacija omogućit će oglašivačima da dobiju dovoljno detaljne informacije potrebne da troškove korištenja uslugama internetskog oglašavanja koje nude nadzornici pristupa usporede s troškovima korištenja uslugama internetskog oglašavanja koje nude alternativni poduzetnici. Ako pojedini izdavači ne daju svoju privolu za dijeljenje relevantnih informacija s oglašivačem, nadzornik pristupa trebao bi oglašivaču pružiti informacije o dnevnoj prosječnoj naknadi koja se tim izdavačima isplaćuje za relevantne oglase. Ista obveza i načela dijeljenja relevantnih informacija o pružanju usluga internetskog oglašavanja trebali bi se primjenjivati na zahtjeve izdavača. Budući da nadzornici pristupa mogu upotrebljavati različite modele određivanja cijena za pružanje usluga internetskog oglašavanja oglašivačima i izdavačima, primjerice cijenu po prikazu, po pregledu ili bilo koji drugi kriterij, nadzornici pristupa trebali bi navesti i metodu prema kojoj računaju svaku od cijena i naknada.

(46)

U određenim okolnostima nadzornik pristupa ima dvostruku ulogu kao poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme, pri čemu svojim poslovnim korisnicima pruža osnovnu uslugu platforme, a potencijalno i druge usluge koje pruža zajedno s tom osnovnom uslugom platforme ili kao potporu toj usluzi, te se istodobno natječe ili namjerava natjecati s istim tim poslovnim korisnicima u pružanju istih ili sličnih usluga ili proizvoda istim krajnjim korisnicima. U tim okolnostima nadzornik pristupa može iskoristiti svoju dvostruku ulogu kako bi za potrebe vlastitih usluga ili proizvoda upotrijebio podatke koje generiraju ili pružaju njegovi poslovni korisnici u kontekstu aktivnosti tih poslovnih korisnika pri korištenju osnovnim uslugama platforme ili uslugama koje se pružaju zajedno s tim osnovnim uslugama platforme ili kao potpora tim uslugama. Podaci poslovnog korisnika mogu uključivati i bilo koje podatke koji se generiraju ili pružaju tijekom aktivnosti njegovih krajnjih korisnika. To može biti slučaj, na primjer, ako nadzornik pristupa pruža internetsko tržište ili trgovinu softverskih aplikacija poslovnim korisnicima i istodobno pruža usluge kao poduzetnik koji pruža maloprodajne usluge putem interneta ili softverskih aplikacija. Kako bi se spriječilo da nadzornici pristupa na nepošten način profitiraju od svoje dvostruke uloge, nužno je osigurati da ne upotrebljavaju agregirane ili neagregirane podatke, koji bi mogli uključivati anonimizirane i osobne podatke koji nisu javno dostupni, za pružanje usluga sličnih onima koje nude njihovi poslovni korisnici. Ta bi se obveza trebala primjenjivati na nadzornika pristupa u cjelini, uključujući, ali ne ograničavajući se na njegovu poslovnu jedinicu koja se natječe s poslovnim korisnicima osnovne usluge platforme.

(47)

Isto tako, poslovni korisnici mogu kupiti usluge internetskog oglašavanja od poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme u svrhu pružanja robe i usluga krajnjim korisnicima. U tom slučaju može se dogoditi da se podaci ne generiraju na osnovnoj usluzi platforme, već ih poslovni korisnik daje osnovnoj usluzi platforme ili se oni generiraju njegovim aktivnostima na dotičnoj osnovnoj usluzi platforme. U određenim slučajevima ta osnovna usluga platforme koja pruža oglašavanje može imati dvostruku ulogu, kao poduzetnik koji pruža usluge internetskog oglašavanja i kao poduzetnik koji pruža usluge kojima se natječe s poslovnim korisnicima. U skladu s time obveza kojom se nadzorniku pristupa s dvostrukom ulogom zabranjuje upotreba podataka poslovnih korisnika trebala bi se primjenjivati i na podatke koje je osnovna usluga platforme dobila od poduzetnika u svrhu pružanja usluga internetskog oglašavanja povezanih s tom osnovnom uslugom platforme.

(48)

U vezi s uslugama računalstva u oblaku, obvezu o neupotrebi podataka poslovnih korisnika trebalo bi proširiti na podatke koje daju ili generiraju poslovni korisnici nadzornika pristupa u kontekstu njihova korištenja uslugama računalstva u oblaku nadzornika pristupa ili putem njegove trgovine softverskih aplikacija kojom se krajnjim korisnicima usluga računalstva u oblaku omogućuje pristup softverskim aplikacijama. Ta obveza ne bi smjela utjecati na pravo nadzornika pristupa da upotrebljava agregirane podatke za pružanje drugih usluga koje pruža zajedno sa svojim osnovnim uslugama platforme ili kao potporu tim uslugama, kao što su usluge analitike podataka, ako je to u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 i Direktivom 2002/58/EZ te relevantnim obvezama iz ove Uredbe koje se odnose na takve usluge.

(49)

Nadzornik pristupa može se služiti različitim sredstvima kako bi dao prednost vlastitim uslugama ili proizvodima ili onima treće strane u svojem operativnom sustavu, virtualnom pomoćniku ili internetskom pregledniku nauštrb istih ili sličnih usluga koje bi krajnji korisnici mogli dobiti putem drugih trećih strana. To se na primjer može dogoditi ako je nadzornik pristupa prethodno instalirao određene softverske aplikacije ili usluge. Kako bi se krajnjim korisnicima omogućio izbor, nadzornici pristupa ne bi smjeli sprečavati krajnje korisnike da deinstaliraju bilo koje softverske aplikacije u svojem operativnom sustavu. Nadzorniku pristupa trebalo bi omogućiti da ograniči takvu deinstalaciju samo ako su takve softverske aplikacije ključne za rad operativnog sustava ili uređaja. Nadzornici pristupa usto bi trebali omogućiti krajnjim korisnicima da lako promijene zadane postavke u operativnom sustavu, virtualnom pomoćniku i internetskom pregledniku ako se tim zadanim postavkama daje prednost njihovim vlastitim softverskim aplikacijama i uslugama. To uključuje pokretanje izbornika u trenutku kad korisnici prvi put upotrebljavaju internetsku tražilicu, virtualnog pomoćnika ili internetski preglednik nadzornika pristupa navedene u odluci o utvrđivanju statusa, omogućavajući time krajnjim korisnicima da odaberu alternativnu zadanu uslugu kad operativni sustav nadzornika pristupa usmjerava krajnje korisnike na tu internetsku tražilicu, virtualnog pomoćnika ili internetski preglednik i kad virtualni pomoćnik ili internetski preglednik nadzornika pristupa usmjeravaju korisnika na internetsku tražilicu navedenu u odluci o utvrđivanju statusa.

(50)

Pravila koja nadzornik pristupa postavi za distribuciju softverskih aplikacija mogu u određenim okolnostima ograničiti sposobnost krajnjih korisnika da instaliraju i djelotvorno upotrebljavaju softverske aplikacije ili trgovine softverskih aplikacija treće strane na hardveru ili u operativnim sustavima tog nadzornika pristupa i ograničiti sposobnost krajnjih korisnika da pristupaju takvim softverskim aplikacijama ili trgovinama softverskih aplikacija izvan osnovnih usluga platforme tog nadzornika pristupa. Takva ograničenja mogu limitirati sposobnost programera softverskih aplikacija da upotrebljavaju alternativne distribucijske kanale i sposobnost krajnjih korisnika da biraju između različitih softverskih aplikacija iz različitih distribucijskih kanala te bi trebala biti zabranjena kao nepoštena ograničenja kojima bi se mogla ograničiti mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme. Kako bi se osigurala mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja, nadzornik pristupa trebao bi osim toga dopustiti softverskim aplikacijama ili trgovinama softverskih aplikacija treće strane da od krajnjeg korisnika zatraže da odluči treba li ta usluga postati zadana te omogućiti da ta promjena bude lako provediva.

Kako bi se osiguralo da softverske aplikacije ili trgovine softverskih aplikacija treće strane ne ugrožavaju integritet hardvera ili operativnog sustava koje pruža nadzornik pristupa, trebalo bi omogućiti dotičnom nadzorniku pristupa da primijeni razmjerne tehničke ili ugovorne mjere za postizanje tog cilja ako dokaže da su takve mjere potrebne i opravdane te da ne postoje manje ograničavajuća sredstva za zaštitu integriteta hardvera ili operativnog sustava. Integritet hardvera ili operativnog sustava trebala bi obuhvaćati sva integrirana rješenja koja treba uvesti i održavati kako bi se hardver ili operativni sustav zaštitio od neovlaštenog pristupa tako da se osigura da sigurnosne kontrole utvrđene za dotični hardver ili operativni sustav ne mogu biti ugrožene. Osim toga, kako bi se osiguralo da softverske aplikacije ili trgovine softverskih aplikacija treće strane ne ugrožavaju sigurnost krajnjih korisnika, nadzorniku pristupa trebalo bi omogućiti da uvede samo nužne i razmjerne mjere i postavke, osim zadanih postavki, što će krajnjim korisnicima omogućiti da djelotvorno zaštite sigurnost u odnosu na softverske aplikacije ili trgovine softverskih aplikacija treće strane ako nadzornik pristupa dokaže da su takve mjere i postavke nužne i opravdane te da ne postoje manje ograničavajuća sredstva za postizanje tog cilja. Nadzorniku pristupa trebalo bi onemogućiti da takve mjere uvede kao zadanu postavku ili u okviru prethodne instalacije.

(51)

Nadzornici pristupa često su vertikalno integrirani i krajnjim korisnicima nude određene proizvode ili usluge putem vlastitih osnovnih usluga platforme ili putem poslovnog korisnika nad kojim imaju kontrolu, što često dovodi do sukoba interesa. To može uključivati situaciju u kojoj nadzornik pristupa pruža vlastite usluge internetskog posredovanja putem internetske tražilice. Kada nude te proizvode ili usluge na osnovnoj usluzi platforme, nadzornici pristupa mogu osigurati bolji položaj za vlastitu ponudu, u smislu rangiranja i povezanog indeksiranja i pretraživanja radi indeksiranja, u odnosu na proizvode ili usluge trećih strana koji isto tako djeluju na toj osnovnoj usluzi platforme. To se može dogoditi, na primjer, s proizvodima ili uslugama, uključujući druge osnovne usluge platforme, koji su rangirani u rezultatima koje priopćuju internetske tražilice ili koji su djelomično ili u cijelosti ugrađeni u rezultate internetskih tražilica, u skupine rezultata povezanih s određenom temom, prikazani zajedno s rezultatima internetske tražilice, a koje određeni krajnji korisnici smatraju uslugom koja je odvojena od internetske tražilice ili joj je dodana ili je upotrebljavaju kao takvu.

Drugi primjeri obuhvaćaju softverske aplikacije koje se distribuiraju putem trgovina softverskih aplikacija, ili videozapise koji se distribuiraju putem platformi za razmjenu videozapisa, ili proizvode ili usluge postavljene na istaknuto mjesto na prikazu novosti usluge internetskih društvenih mreža, ili proizvode ili usluge rangirane u rezultatima pretraživanja ili prikazane na internetskom tržištu, ili proizvode ili usluge koji se nude putem virtualnog pomoćnika. Takvo osiguravanje boljeg položaja vlastite ponude nadzornika pristupa može se dogoditi čak i prije rangiranja nakon upita, primjerice tijekom pretraživanja radi indeksiranja te indeksiranja. Primjerice, već tijekom pretraživanja radi indeksiranja, kao procesa otkrivanja kojim se pronalazi novi i ažurirani sadržaj, te tijekom indeksiranja, koje podrazumijeva pohranjivanje i organizaciju sadržaja pronađenog tijekom procesa pretraživanja radi indeksiranja, nadzornik pristupa može dati prednost vlastitom sadržaju nad sadržajem trećih strana. U tim okolnostima nadzornik pristupa ima dvostruku ulogu kao posrednik za poduzetnike koji su treća strana i kao poduzetnik koji izravno pruža proizvode ili usluge. Slijedom toga, takvi nadzornici pristupa imaju mogućnost izravno narušavati mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja za te proizvode ili usluge na tim osnovnim uslugama platforme, nauštrb poslovnih korisnika koji nisu pod njihovom kontrolom.

(52)

U takvim se situacijama nadzornik pristupa ne bi smio uključiti ni u koji oblik diferenciranog ili preferencijalnog tretmana u rangiranju na osnovnoj usluzi platforme, i povezanom indeksiranju i pretraživanju radi indeksiranja, bilo pravnim, komercijalnim ili tehničkim sredstvima, u korist proizvoda ili usluga koje nudi sam ili putem poslovnog korisnika koji je pod njegovom kontrolom. Kako bi se osiguralo da je ta obveza djelotvorna, uvjeti koji se primjenjuju na takvo rangiranje trebali bi biti općenito pravedni i transparentni. Rangiranje bi u tom kontekstu trebalo obuhvaćati sve oblike relativne istaknutosti, uključujući prikaz, ocjenu, povezivanje ili glasovne rezultate te bi trebalo uključivati i sve slučajeve u kojima osnovna usluga platforme krajnjem korisniku predstavi ili priopći samo jedan rezultat. Kako bi se osiguralo da je ta obveza djelotvorna i da je se ne može izbjeći, trebala bi se primjenjivati i na svaku mjeru koja ima jednakovrijedan učinak na diferencirani ili preferencijalni tretman u rangiranju. Smjernice donesene na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2019/1150 isto tako bi trebale olakšati provedbu i izvršenje ove obveze.

(53)

Nadzornici pristupa ne bi smjeli ograničavati niti sprečavati slobodan izbor krajnjih korisnika tako da im tehnički ili na drugi način onemoguće zamjenu softverske aplikacije ili usluge ili pretplatu na druge aplikacije ili usluge. Tako bi se većem broju poduzetnika omogućilo da nude svoje usluge te u konačnici pružio veći izbor krajnjim korisnicima. Nadzornici pristupa trebali bi osigurati slobodan izbor neovisno o tome jesu li proizvođači hardvera s pomoću kojeg se pristupa takvim softverskim aplikacijama ili uslugama i ne bi trebali stvarati umjetne tehničke ili druge prepreke zbog kojih bi zamjena bila nemoguća ili nedjelotvorna. Sama ponuda određenog proizvoda ili usluge potrošačima, među ostalim putem prethodno instaliranih aplikacija, i poboljšanje ponude krajnjim korisnicima, npr. sniženje cijena ili veća kvaliteta, ne bi se smjeli smatrati preprekom za zamjenu.

(54)

Nadzornici pristupa mogu ograničiti sposobnost krajnjih korisnika da pristupe internetskim sadržajima i uslugama, među ostalim softverskim aplikacijama. Stoga bi se trebala utvrditi pravila kojima se osigurava da postupanje nadzornika pristupa ne ugrožava prava krajnjih korisnika na pristup otvorenom internetu. Nadzornici pristupa mogu i tehnički ograničiti sposobnost krajnjih korisnika da djelotvorno zamijene poduzetnika koji pruža usluge pristupa internetu drugim, osobito putem njihove kontrole nad hardverom ili operativnim sustavima. Time se narušavaju ravnopravni uvjeti za usluge pristupa internetu te se u konačnici šteti krajnjim korisnicima. Stoga bi trebalo osigurati da nadzornici pristupa neopravdano ne ograničavaju krajnje korisnike u odabiru poduzetnika koji im pruža uslugu pristupa internetu.

(55)

Nadzornik pristupa može pružati usluge ili hardver, kao što su nosivi uređaji, koji pristupaju hardverskim ili softverskim značajkama uređaja kojem se pristupa ili koji se kontrolira putem operativnog sustava ili virtualnog pomoćnika radi ponude specifičnih funkcija krajnjim korisnicima. U tom slučaju konkurentnim pružateljima usluge ili hardvera, kao što su pružatelji nosivih uređaja, potrebna je jednako djelotvorna interoperabilnost s tim istim hardverskim ili softverskim značajkama, kao i pristup tim značajkama u svrhu interoperabilnosti, kako bi mogli osigurati konkurentnu ponudu za krajnje korisnike.

(56)

Nadzornici pristupa mogu imati i dvostruku ulogu kao programeri operativnih sustava i proizvođači uređaja, što uključuje sve tehničke funkcije koje takav uređaj može imati. Na primjer, nadzornik pristupa koji je proizvođač uređaja može ograničiti pristup nekim funkcijama tog uređaja, kao što su tehnologija komunikacije bliskog polja, sigurnosni elementi i procesori, mehanizmi autentifikacije i softver koji se upotrebljava za upravljanje tim tehnologijama, a koje mogu biti potrebne nadzorniku pristupa za djelotvorno pružanje usluge koja se pruža zajedno s osnovnom uslugom platforme ili kao potpora toj usluzi, kao i bilo kojem potencijalnom poduzetniku koji je treća strana i koji pruža takvu uslugu.

(57)

Ako se dvostruke uloge koriste na način koji alternativne pružatelje usluga i hardvera sprječava da pod jednakim uvjetima pristupe istim značajkama operativnog sustava, hardvera ili softvera koje su na raspolaganju nadzorniku pristupa ili kojima se on koristi pri pružanju vlastitih komplementarnih ili popratnih usluga ili hardvera, to bi moglo znatno ugroziti inovacije takvih alternativnih pružatelja, kao i mogućnost izbora za krajnje korisnike. Od nadzornika pristupa stoga bi trebalo zahtijevati da besplatno osiguraju djelotvornu interoperabilnost s istim značajkama operativnog sustava, hardvera ili softvera koje su im na raspolaganju ili kojima se koriste pri pružanju vlastitih komplementarnih i popratnih usluga i hardvera, kao i pristup tim značajkama u svrhu interoperabilnosti. Takav pristup može se isto tako zahtijevati i za softverske aplikacije povezane s relevantnim uslugama koje se pružaju zajedno s osnovnom uslugom platforme, ili kao potpora toj usluzi, radi djelotvornog razvoja i pružanja funkcija koje su interoperabilne s funkcijama koje pružaju nadzornici pristupa. Svrha je tih obveza omogućiti konkurentnim trećim stranama da se putem sučelja ili sličnih rješenja povežu s odgovarajućim značajkama jednako djelotvorno kao usluge ili hardver samog nadzornika pristupa.

(58)

Uvjeti pod kojima nadzornici pristupa pružaju usluge internetskog oglašavanja poslovnim korisnicima, uključujući oglašivače i izdavače, često su netransparentni i nejasni. Oglašivači i izdavači zbog toga su često nedovoljno informirani o utjecaju određenog oglasa. Kako bi se dodatno poboljšale pravednost, transparentnost i mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području usluga internetskog oglašavanja navedenih u odluci o utvrđivanju statusa, kao i onih koje su u potpunosti integrirane s drugim osnovnim uslugama platforme istog poduzetnika, nadzornici pristupa trebali bi oglašivačima i izdavačima, te trećim stranama koje ovlaste oglašivači i izdavači, na njihov zahtjev pružiti besplatan pristup svojim alatima za mjerenje uspješnosti i podacima, uključujući agregirane i neagregirane podatke, koji su oglašivačima, ovlaštenim trećim stranama kao što su agencije za oglašavanje koje djeluju u ime trgovačkog društva koje objavljuje oglas, te izdavačima potrebni za provođenje vlastite neovisne provjere pružanja relevantnih usluga internetskog oglašavanja.

(59)

Nadzornici pristupa ostvaruju korist od pristupa velikim količinama podataka koje prikupljaju pružajući osnovne usluge platforme, kao i druge digitalne usluge. Kako bi se osiguralo da nadzornici pristupa ne narušavaju mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili inovacijski potencijal dinamičnog digitalnog sektora ograničavanjem zamjene ili paralelnog povezivanja na više platformi za istu svrhu, krajnjim korisnicima, kao i trećim stranama koje ovlasti krajnji korisnik, trebalo bi omogućiti djelotvoran i neposredan pristup podacima koje su pružili ili koji su generirani njihovom aktivnošću na relevantnim osnovnim uslugama platforme nadzornika pristupa. Podatke bi trebalo zaprimiti u formatu u kojemu ih odmah i djelotvorno mogu upotrijebiti i u kojem im mogu pristupiti krajnji korisnik ili relevantna treća strana koju ovlasti krajnji korisnik kojemu se prenose podaci. Nadzornici pristupa također bi trebali osigurati primjerenim i visokokvalitetnim tehničkim mjerama, kao što su aplikacijska programska sučelja, da krajnji korisnici ili treće strane koje su ovlastili krajnji korisnici mogu prenositi podatke slobodno, kontinuirano i u stvarnom vremenu. To bi trebalo vrijediti i za sve ostale podatke na različitim razinama agregiranja koji su potrebni da bi se djelotvorno omogućila takva prenosivost. Kako bi se izbjegla sumnja, obveza nadzornika pristupa da osigura djelotvornu prenosivost podataka na temelju ove Uredbe dopunjuje pravo na prenosivost podataka na temelju Uredbe (EU) 2016/679. Olakšavanje zamjene ili paralelnog povezivanja na više platformi za istu svrhu trebalo bi zauzvrat dovesti do većeg izbora za krajnje korisnike te djelovati kao poticaj nadzornicima pristupa i poslovnim korisnicima za inovacije.

(60)

Poslovni korisnici koji upotrebljavaju osnovne usluge platforme koje pružaju nadzornici pristupa i krajnji korisnici takvih poslovnih korisnika pružaju i generiraju velike količine podataka. Kako bi se osiguralo da poslovni korisnici imaju pristup relevantnim podacima koji su generirani na taj način, nadzornik pristupa na njihov bi zahtjev trebao osigurati djelotvoran i besplatan pristup takvim podacima. Takav pristup trebao bi se dati i trećim stranama s kojima poslovni korisnik ima ugovor, a koje djeluju kao izvršitelji obrade tih podataka za poslovnog korisnika. Pristup bi trebao uključivati pristup podacima koje pružaju ili generiraju dotični poslovni korisnici i krajnji korisnici tih poslovnih korisnika u kontekstu drugih usluga koje pruža dotični nadzornik pristupa, uključujući usluge koje su pružaju zajedno s osnovnim uslugama platforme ili kao potpora tim uslugama, ako je to neraskidivo povezano s relevantnim zahtjevom. U tu svrhu nadzornik pristupa ne bi se trebao koristiti nikakvim ugovornim ni drugim ograničenjima kako bi spriječio poslovnog korisnika u pristupanju relevantnim podacima te bi poslovnim korisnicima trebao omogućiti da dobiju privolu svojih krajnjih korisnika za pristup takvim podacima i njihov dohvat ako je takva privola potrebna na temelju Uredbe (EU) 2016/679 i Direktive 2002/58/EZ. Nadzornici pristupa trebali bi ujedno osigurati kontinuiran pristup u stvarnom vremenu takvim podacima putem primjerenih tehničkih mjera, primjerice uspostavom visokokvalitetnih aplikacijskih programskih sučelja ili integriranih alata za male poslovne korisnike.

(61)

Vrijednost internetskih tražilica za njihove poslovne korisnike i krajnje korisnike raste kako se povećava ukupan broj takvih korisnika. Poduzetnici koji pružaju internetske tražilice prikupljaju i pohranjuju agregirane skupove podataka koji sadržavaju informacije o tome što su korisnici tražili i kako su reagirali na rezultate koji su im pruženi. Poduzetnici koji pružaju internetske tražilice prikupljaju te podatke iz pretraživanja provedenih na vlastitoj internetskoj tražilici i, prema potrebi, pretraživanja provedenih na platformama njihovih komercijalnih partnera niže u lancu. Pristup nadzornika pristupa takvim podacima o rangiranju, upitima, klikovima i pregledima važna je prepreka ulasku na tržište i širenju, čime se narušava mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području internetskih tražilica. Nadzornici pristupa trebali bi stoga biti dužni pod pravednim, razumnim i nediskriminirajućim uvjetima drugim poduzetnicima koji pružaju takve usluge pružiti pristup podacima o rangiranju, upitima, klikovima i pregledima u odnosu na besplatno i plaćeno pretraživanje koje su generirali potrošači na internetskim tražilicama, tako da ti poduzetnici koji su treća strana mogu optimizirati svoje usluge i konkurirati relevantnim osnovnim uslugama platforme. Takav pristup trebao bi se dati i trećim stranama s kojima pružatelj internetske tražilice ima ugovor, a koje djeluju kao izvršitelji obrade tih podataka za tu internetsku tražilicu. Pri pružanju pristupa svojim podacima o pretraživanjima nadzornik pristupa trebao bi primjerenim sredstvima, kao što je anonimizacija takvih osobnih podataka, osigurati zaštitu osobnih podataka krajnjih korisnika, među ostalim od mogućeg rizika ponovne identifikacije, bez znatnog smanjenja kvalitete ili korisnosti podataka. Relevantni su podaci anonimizirani ako su osobni podaci nepovratno izmijenjeni tako da se informacije ne odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi ili ako su osobni podaci anonimizirani tako da se identitet ispitanika ne može ili više ne može utvrditi.

(62)

Za trgovine softverskih aplikacija, internetske tražilice i usluge internetskih društvenih mreža navedene u odluci o utvrđivanju statusa, nadzornici pristupa trebali bi objaviti i primjenjivati opće uvjete pristupa koji bi trebali biti pravedni, razumni i nediskriminirajući. Tim općim uvjetima trebao bi se predvidjeti alternativni mehanizam za rješavanje sporova na razini Unije koji je lako dostupan, nepristran, neovisan i besplatan za poslovnog korisnika, ne dovodeći u pitanje vlastite troškove poslovnog korisnika ni razmjerne mjere kojima se nastoji spriječiti da poslovni korisnici zloupotrebljavaju mehanizam za rješavanje sporova. Mehanizmom za rješavanje sporova ne bi se smjelo dovoditi u pitanje pravo poslovnih korisnika da zatraže pravnu zaštitu pred pravosudnim tijelima u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom. Osobito su nadzornici pristupa koji pružaju pristup trgovinama softverskih aplikacija važna točka pristupa za poslovne korisnike koji žele doći do krajnjih korisnika. S obzirom na neravnotežu u pregovaračkoj moći između tih nadzornika pristupa i poslovnih korisnika njihovih trgovina softverskih aplikacija, tim nadzornicima pristupa ne bi smjelo biti dopušteno nametanje općih uvjeta, uključujući uvjete u pogledu određivanja cijena, koji bi bili nepošteni ili doveli do neopravdanog razlikovanja.

Uvjeti u pogledu određivanja cijena ili drugi opći uvjeti pristupa trebali bi se smatrati nepoštenima ako zbog njih dolazi do neravnoteže u pogledu prava i obveza nametnutih poslovnim korisnicima ili ako se nadzorniku pristupa daje prednost koja je nerazmjerna usluzi koju nadzornik pristupa pruža poslovnim korisnicima ili ako se poslovni korisnici pri pružanju istih ili sličnih usluga kao nadzornik pristupa stavljaju u nepovoljan položaj. Sljedeće referentne vrijednosti mogu poslužiti kao mjerilo za određivanje jesu li opći uvjeti pristupa pošteni: cijene koje naplaćuju ili uvjeti koje za iste ili slične usluge postavljaju drugi pružatelji trgovina softverskih aplikacija, cijene koje naplaćuje ili uvjeti koje pružatelj trgovine softverskih aplikacija postavlja za različite povezane ili slične usluge ili različitim vrstama krajnjih korisnika; cijene koje naplaćuje ili uvjeti koje pružatelj trgovine softverskih aplikacija postavlja za istu uslugu u različitim geografskim područjima; cijene koje naplaćuje ili uvjeti koje pružatelj trgovine softverskih aplikacija postavlja za istu uslugu koju nadzornik pristupa pruža sam sebi. Tom se obvezom ne bi trebalo utvrditi pravo pristupa niti bi se smjela dovoditi u pitanje mogućnost da pružatelji trgovina softverskih aplikacija, internetskih tražilica i usluga internetskih društvenih mreža preuzmu potrebnu odgovornost u borbi protiv nezakonitih i neželjenih sadržaja kako je utvrđeno Uredbom o jedinstvenom tržištu digitalnih usluga.

(63)

Nadzornici pristupa mogu ograničiti sposobnost poslovnih korisnika i krajnjih korisnika da otkažu pretplatu na osnovnu uslugu platforme na koju su se prethodno pretplatili. Stoga bi trebalo utvrditi pravila kako bi se izbjegla situacija u kojoj nadzornici pristupa ugrožavaju pravo poslovnih korisnika i krajnjih korisnika da slobodno odaberu koju osnovnu uslugu platforme upotrebljavaju. Kako bi se zaštitio slobodan izbor poslovnih korisnika i krajnjih korisnika, nadzorniku pristupa ne bi trebalo dopustiti da poslovnim ili krajnjim korisnicima nepotrebno oteža ili zakomplicira otkazivanje pretplate na osnovnu uslugu platforme. Zatvaranje računa ili otkazivanje pretplate ne bi trebali biti kompliciraniji od otvaranja računa ili pretplate na istu uslugu. Nadzornici pristupa ne bi smjeli zahtijevati dodatne pristojbe pri otkazivanju ugovora sa svojim krajnjim ili poslovnim korisnicima. Nadzornici pristupa trebali bi osigurati da su uvjeti za otkazivanje ugovora uvijek razmjerni i da ih krajnji korisnici mogu ispuniti bez nepotrebnih poteškoća, primjerice u vezi s razlozima otkazivanja, otkaznim rokom ili oblikom takvog otkazivanja. Time se ne dovodi u pitanje nacionalno zakonodavstvo primjenjivo u skladu s pravom Unije kojim se utvrđuju prava i obveze u pogledu uvjeta pod kojima krajnji korisnici mogu otkazati pružanje osnovnih usluga platforme.

(64)

Manjak interoperabilnosti omogućuje nadzornicima pristupa koji pružaju brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge da ostvaruju korist od snažnih mrežnih učinaka, kojima se doprinosi ograničavanju mogućnosti tržišnog natjecanja. Osim toga, neovisno o tome povezuju li se krajnji korisnici paralelno na više platformi za istu svrhu, nadzornici pristupa često pružaju brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge u okviru svojeg ekosustava platforme, čime se dodatno povećavaju prepreke ulasku na tržište za alternativne pružatelje takvih usluga i povećavaju troškovi krajnjih korisnika povezani sa zamjenom. Ne dovodeći u pitanje Direktivu (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (14), a osobito uvjete i postupke utvrđene u njezinu članku 61., nadzornici pristupa trebali bi stoga besplatno i na zahtjev trećim pružateljima brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga osigurati interoperabilnost s određenim osnovnim funkcijama takvih usluga koje pružaju svojim krajnjim korisnicima.

Nadzornici pristupa trebali bi osigurati interoperabilnost za treće pružatelje brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga koji svoje brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge nude ili namjeravaju nuditi krajnjim korisnicima i poslovnim korisnicima u Uniji. Radi olakšavanja praktične provedbe takve interoperabilnosti dotični nadzornik pristupa trebao bi biti obvezan objaviti standardnu ponudu u kojoj se navode tehničke pojedinosti i opći uvjeti interoperabilnosti s njegovim brojevno neovisnim interpersonalnim komunikacijskim uslugama. Ako je to primjenjivo, Komisija bi se trebala moći savjetovati s Tijelom europskih regulatora za elektroničke komunikacije kako bi se utvrdilo osigurava li se tehničkim pojedinostima i općim uvjetima objavljenima u standardnoj ponudi koju nadzornik pristupa namjerava realizirati ili je realizirao ispunjavanje te obveze.

U svim slučajevima nadzornik pristupa i pružatelj koji traži pristup trebali bi osigurati da se interoperabilnošću ne narušava visoka razina sigurnosti i zaštite podataka u skladu s njihovim obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi i primjenjivom pravu Unije, osobito Uredbi (EU) 2016/679 i Direktivi 2002/58/EZ. Obvezom koja se odnosi na interoperabilnost ne bi se trebali dovoditi u pitanje informacije i izbori koji trebaju biti na raspolaganju krajnjim korisnicima brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga nadzornika pristupa i pružatelja koji traži pristup na temelju ove Uredbe i drugog prava Unije, osobito Uredbe (EU) 2016/679.

(65)

Kako bi se osigurala djelotvornost obveza utvrđenih ovom Uredbom i istodobno zajamčilo da su te obveze ograničene na ono što je potrebno za osiguravanje mogućnosti neograničenog tržišnog natjecanja i suzbijanje štetnih učinaka nepoštenih praksi nadzornika pristupa, važno ih je jasno definirati i urediti kako bi se nadzorniku pristupa omogućilo da se u potpunosti s njima uskladi te da pritom u potpunosti poštuje primjenjivo pravo, osobito Uredbu (EU) 2016/679, Direktivu 2002/58/EZ i zakonodavstvo o zaštiti potrošača, kibersigurnosti, sigurnosti proizvoda i zahtjevima za pristupačnost, uključujući Direktivu (EU) 2019/882 i Direktivu (EU) 2016/2102 Europskog parlamenta i Vijeća (15). Nadzornici pristupa trebali bi osigurati integriranu usklađenost s ovom Uredbom. Stoga bi potrebne mjere trebale biti u najvećoj mogućoj mjeri integrirane u tehnološka rješenja koja upotrebljavaju nadzornici pristupa.

U određenim slučajevima može biti primjereno da Komisija, nakon dijaloga s dotičnim nadzornikom pristupa i nakon što trećim stranama omogući da iznesu primjedbe, dodatno precizira neke mjere koje bi dotični nadzornik pristupa trebao donijeti kako bi se djelotvorno uskladio s obvezama koje su podložne daljnjem preciziranju ili, u slučaju izbjegavanja obveza, sa svim obvezama. Takvo daljnje preciziranje osobito bi trebalo biti moguće ako na provedbu obveze koja je podložna daljnjem preciziranju mogu utjecati razlike u uslugama unutar jedne kategorije osnovnih usluga platforme. U tu bi svrhu nadzorniku pristupa trebalo omogućiti da od Komisije zatraži da sudjeluje u procesu u okviru kojeg Komisija može dodatno precizirati neke mjere koje bi dotični nadzornik pristupa trebao donijeti kako bi se djelotvorno uskladio s tim obvezama.

Komisija bi trebala imati diskrecijsko pravo kad je riječ o tome treba li pružiti takvo daljnje preciziranje i kada, uz poštovanje načela jednakog postupanja, proporcionalnosti i dobrog upravljanja. U tom bi pogledu Komisija trebala navesti glavne razloge na kojima se temelji njezina procjena, uključujući sve prioritete izvršavanja. Taj se proces ne bi trebao koristiti kako bi se ugrozila djelotvornost ove Uredbe. Nadalje, tim se procesom ne dovodi u pitanje ovlast Komisije da donese odluku u kojoj se utvrđuje neusklađenost nadzornika pristupa s bilo kojom obvezom utvrđenom u ovoj Uredbi, uključujući mogućnost izricanja novčanih kazni ili periodičnih penala. Komisija bi trebala moći ponovno pokrenuti postupak, među ostalim ako se ispostavi da navedene mjere nisu djelotvorne. Ponovno pokretanje postupka zbog nedjelotvornog preciziranja koje je doneseno odlukom trebalo bi omogućiti Komisiji da unaprijed izmijeni to preciziranje. Komisija bi također trebala moći odrediti razuman rok u kojemu se postupak može ponovno pokrenuti ako se ispostavi da navedene mjere nisu djelotvorne.

(66)

Kao dodatni element za osiguravanje proporcionalnosti, nadzorniku pristupa trebalo bi omogućiti da zatraži suspenziju određene obveze, u mjeri u kojoj je to potrebno i u iznimnim okolnostima koje su izvan njegove kontrole, kao što je nepredviđeni vanjski šok zbog kojeg je privremeno i u znatnoj mjeri prestala potražnja krajnjih korisnika za relevantnom osnovnom uslugom platforme, ako dotični nadzornik pristupa dokaže da postupanje u skladu s određenom obvezom ugrožava gospodarsku održivost njegova poslovanja u Uniji. Komisija bi trebala utvrditi kojim se iznimnim okolnostima opravdava suspenzija i redovito je preispitivati kako bi procijenila jesu li uvjeti za njezino odobrenje još uvijek valjani.

(67)

U iznimnim okolnostima opravdanima isključivo na osnovi javnog zdravlja ili javne sigurnosti, kako je utvrđeno u pravu Unije i kako je protumačio Sud, Komisija bi trebala moći odlučiti da se određena obveza ne odnosi na određenu osnovnu uslugu platforme. Ako je nanesena šteta takvim javnim interesima, to bi moglo ukazivati na to da su troškovi izvršenja određene obveze za društvo u cjelini u određenom iznimnom slučaju previsoki i time nerazmjerni. Ako je to primjereno, Komisija bi trebala moći olakšati usklađivanje s obvezama tako da procijeni jesu li ograničena i propisno opravdana suspenzija ili izuzeće opravdani. Time bi se trebala osigurati proporcionalnost obveza iz ove Uredbe bez narušavanja željenih ex ante učinaka na pravednost i mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja. Ako je takvo izuzeće odobreno, Komisija bi svoju odluku trebala preispitati svake godine.

(68)

U roku za usklađivanje sa svojim obvezama na temelju ove Uredbe nadzornici pristupa trebali bi u okviru obveznog izvješćivanja obavijestiti Komisiju o mjerama koje namjeravaju provesti ili koje su proveli kako bi osigurali djelotvornu usklađenost s tim obvezama, uključujući one mjere koje se odnose na usklađenost s Uredbom (EU) 2016/679, u mjeri u kojoj su relevantne za usklađenost s obvezama na temelju ove Uredbe, što bi Komisiji trebalo omogućiti da ispuni svoje dužnosti na temelju ove Uredbe. Osim toga, trebalo bi objaviti jasan i razumljiv sažetak takvih informacija koji nije povjerljiv, uzimajući pritom u obzir legitiman interes nadzornika pristupa u pogledu zaštite njihovih poslovnih tajni i drugih povjerljivih informacija. To objavljivanje informacija koje nisu povjerljive trebalo bi omogućiti trećim stranama da procijene postupaju li nadzornici pristupa u skladu s obvezama iz ove Uredbe. Takvim izvješćivanjem ne bi se trebale dovoditi u pitanje Komisijine mjere izvršavanja ni u jednom trenutku nakon tog izvješćivanja. Komisija bi na internetu trebala objaviti poveznicu na sažetak izvješća koji nije povjerljiv, kao i sve druge javne informacije na temelju obveza u pogledu obavješćivanja iz ove Uredbe, kako bi se osigurala dostupnost takvih informacija na upotrebljiv i sveobuhvatan način, posebice za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi).

(69)

Obveze nadzornika pristupa trebalo bi ažurirati tek nakon što se temeljito istraže priroda i učinci određenih praksi koje nakon detaljne istrage mogu biti novoutvrđene kao nepoštene ili takve da se njima ograničava mogućnost tržišnog natjecanja na isti način kao i nepoštenim praksama utvrđenima u ovoj Uredbi, a da pritom postoji mogućnost da nisu obuhvaćene područjem primjene postojećeg skupa obveza. Komisija bi trebala moći pokrenuti istragu kako bi utvrdila treba li postojeće obveze ažurirati, bilo na vlastitu inicijativu ili na obrazložen zahtjev najmanje triju država članica. Pri podnošenju takvih obrazloženih zahtjeva države članice trebale bi moći uključiti informacije o novouvedenim ponudama proizvoda, usluga, softvera ili značajki koje izazivaju zabrinutost u pogledu mogućnosti neograničenog tržišnog natjecanja ili pravednosti, bez obzira na to provode li se u kontekstu postojećih osnovnih usluga platforme ili na neki drugi način. Ako nakon istraživanja tržišta Komisija smatra da je potrebno izmijeniti bitne elemente ove Uredbe, primjerice uključiti nove obveze koje odstupaju od pitanja povezanih s mogućnosti neograničenog tržišnog natjecanja ili pravednošću i obuhvaćenih ovom Uredbom, Komisija bi trebala predstaviti prijedlog za izmjenu ove Uredbe.

(70)

S obzirom na znatnu gospodarsku moć nadzornika pristupa, važno je da se obveze primjenjuju djelotvorno i da se ne izbjegavaju. U tu svrhu, dotična pravila trebala bi se primjenjivati na svaku praksu nadzornika pristupa, bez obzira na njezin oblik i neovisno o tome je li ugovorne, komercijalne, tehničke ili bilo koje druge prirode, ako ta praksa odgovara vrsti prakse koja je predmet jedne od obveza utvrđenih ovom Uredbom. Nadzornici pristupa ne bi se trebali ponašati na način kojim bi se ugrozila djelotvornost zabrana i obveza utvrđenih ovom Uredbom. U takvo se ponašanje ubrajaju integrirana rješenja kojima se koristi nadzornik pristupa, predstavljanje izbora za krajnje korisnike na način koji nije neutralan ili upotreba strukture, funkcije ili načina rada korisničkog sučelja ili njegova dijela kako bi se ugrozili ili narušili autonomija, odlučivanje ili izbor korisnika. Osim toga, nadzorniku pristupa ne bi trebalo dopustiti da se ponaša na bilo koji način kojim se narušava interoperabilnost kako je propisana ovom Uredbom, kao što je na primjer primjenom neopravdanih tehničkih mjera zaštite, diskriminirajućih uvjeta usluge, nezakonitim polaganjem autorskih prava na aplikacijska programska sučelja ili pružanjem obmanjujućih informacija. Nadzornicima pristupa ne bi trebalo dopustiti da izbjegnu utvrđivanje njihova statusa umjetnom segmentacijom, podjelom, potpodjelom, fragmentacijom ili razdiobom njihovih osnovnih usluga platforme kako bi izbjegli kvantitativne pragove utvrđene u ovoj Uredbi.

(71)

Kako bi se osigurala djelotvornost preispitivanja statusa nadzornika pristupa i mogućnost prilagodbe popisa osnovnih usluga platforme koje pruža nadzornik pristupa, nadzornici pristupa trebali bi obavijestiti Komisiju o svim namjeravanim stjecanjima drugih poduzetnika koji pružaju osnovne usluge platforme ili bilo koje druge usluge koje se pružaju u digitalnom sektoru ili druge usluge koje omogućuju prikupljanje podataka, i to prije njihova izvršenja. Takvo obavješćivanje ne bi trebalo biti korisno samo za postupak preispitivanja u vezi sa statusom pojedinih nadzornika pristupa već bi se njime pružile i informacije koje su ključne za praćenje širih trendova u pogledu mogućnosti neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru te stoga ono može biti koristan čimbenik za razmatranje u kontekstu istraživanja tržišta predviđenih ovom Uredbom. Nadalje, Komisija bi trebala obavijestiti države članice o takvim informacijama s obzirom na to da se one mogu upotrijebiti za potrebe nacionalne kontrole koncentracija te da u određenim okolnostima nacionalno nadležno tijelo može ta stjecanja podnijeti na razmatranje Komisiji za potrebe kontrole koncentracija. Komisija bi usto jednom godišnje trebala objaviti popis stjecanja o kojima ju je obavijestio nadzornik pristupa. Kako bi se osigurala potrebna transparentnost i korisnost takvih informacija za različite svrhe predviđene ovom Uredbom, nadzornici pristupa trebali bi pružiti barem informacije o poduzetnicima na koje se koncentracija odnosi, njihov godišnji prihod na razini Unije i na svjetskoj razini, njihovo područje aktivnosti, uključujući aktivnosti izravno povezane s koncentracijom, transakcijsku vrijednost ili njezinu procjenu, sažetak koncentracije, uključujući njezinu prirodu i obrazloženje, te popis država članica na koje se ta operacija odnosi.

(72)

Interesi krajnjih korisnika u pogledu zaštite podataka i privatnosti relevantni su za svaku procjenu potencijalnih negativnih učinaka opažene prakse nadzornika pristupa da prikupljaju i akumuliraju velike količine podataka od krajnjih korisnika. Osiguravanjem odgovarajuće razine transparentnosti u praksi izrade profila koje primjenjuju nadzornici pristupa, uključujući, ali ne ograničavajući se na izradu profila u smislu članka 4. točke 4. Uredbe (EU) 2016/679, olakšava se mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme. Transparentnost stvara vanjski pritisak na nadzornike pristupa da izrada detaljnih profila potrošača ne postane standard industrije s obzirom na to da potencijalni novi subjekti ili start-up poduzeća ne mogu pristupiti podacima u jednakoj mjeri, jednako detaljno i u sličnom opsegu. Povećana transparentnost trebala bi drugim poduzetnicima koji pružaju osnovne usluge platforme omogućiti da se bolje istaknu primjenom vrhunskih jamstava privatnosti.

Kako bi se osigurala minimalna razina djelotvornosti te obveze transparentnosti, nadzornici pristupa trebali bi dostaviti barem neovisno revidiran opis osnove na kojoj se obavlja izrada profila te pritom navesti upotrebljavaju li se osobni podaci i podaci dobiveni iz korisničke aktivnosti u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, primijenjenu obradu, svrhu za koju se profil priprema i na kraju upotrebljava, trajanje izrade profila, utjecaj takve izrade profila na usluge nadzornika pristupa i mjere poduzete kako bi se krajnjim korisnicima djelotvorno omogućilo da budu svjesni relevantne upotrebe takve izrade profila, kao i mjere kojima se traži njihova privola ili im se omogućuje da odbiju dati ili povuku privolu. Komisija bi revidirani opis trebala dostaviti Europskom odboru za zaštitu podataka kako bi ga obavijestila o izvršavanju pravila Unije o zaštiti podataka. Komisiju bi trebalo ovlastiti za razvoj metodologije i postupka za revidirani opis, uz savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka, Europskim odborom za zaštitu podataka, civilnim društvom i stručnjacima, u skladu s uredbama (EU) br. 182/2011 (16) i (EU) 2018/1725 (17) Europskog parlamenta i Vijeća.

(73)

Kako bi se osiguralo potpuno i trajno postizanje ciljeva ove Uredbe, Komisija bi trebala moći procijeniti bi li za poduzetnika koji pruža osnovne usluge platforme trebalo utvrditi status nadzornika pristupa iako on ne doseže kvantitativne pragove utvrđene u ovoj Uredbi; opravdava li sustavna neusklađenost nadzornika pristupa izricanje dodatnih korektivnih mjera; treba li na popis osnovnih usluga platforme dodati još usluga u digitalnom sektoru i bi li trebalo istražiti dodatne prakse koje su na sličan način nepoštene i ograničavaju mogućnost tržišnog natjecanja na digitalnim tržištima. Takva bi se procjena trebala temeljiti na istraživanjima tržišta koja treba provesti u primjerenom vremenskom okviru, uz upotrebu jasnih postupaka i rokova, kako bi se poduprli ex ante učinci ove Uredbe na mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja i pravednost u digitalnom sektoru te osigurala potrebna razina pravne sigurnosti.

(74)

Nakon istraživanja tržišta Komisija bi trebala moći utvrditi da poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme ispunjava sve opće kvalitativne kriterije prema kojima se određuje kao nadzornik pristupa. Tada bi taj poduzetnik u načelu trebao postupati u skladu sa svim relevantnim obvezama utvrđenima ovom Uredbom. Međutim, za nadzornike pristupa za koje je Komisija utvrdila taj status jer se može predvidjeti da će u bliskoj budućnosti imati čvrst i trajan položaj, Komisija bi trebala uvesti samo one obveze koje su potrebne i primjerene kako bi se spriječilo da dotični nadzornik pristupa stekne čvrst i trajan položaj u svojem području poslovanja. U vezi s takvim nadzornicima pristupa u nastajanju Komisija bi trebala uzeti u obzir da je taj status u načelu privremen te bi stoga u određenom trenutku trebalo odlučiti bi li takav poduzetnik koji pruža osnovne usluge platforme trebao podlijegati cijelom skupu obveza koje se primjenjuju na nadzornike pristupa jer je stekao čvrst i trajan položaj ili bi trebalo ukinuti sve prethodno uvedene obveze jer uvjeti za utvrđivanje tog statusa u konačnici nisu ispunjeni.

(75)

Komisija bi trebala istražiti i procijeniti jesu li opravdane dodatne korektivne mjere praćenja poslovanja ili, prema potrebi, strukturne korektivne mjere, kako bi se osiguralo da nadzornik pristupa sustavnim neispunjavanjem jedne ili više obveza iz ove Uredbe ne može ugroziti njezine ciljeve. To je slučaj ako je Komisija protiv nadzornika pristupa donijela najmanje tri odluke o neusklađenosti u razdoblju od osam godina, koje se mogu odnositi na različite osnovne usluge platforme i različite obveze utvrđene u ovoj Uredbi, i ako je nadzornik pristupa očuvao, proširio ili dodatno ojačao svoj utjecaj na unutarnjem tržištu, gospodarsku ovisnost svojih poslovnih korisnika i krajnjih korisnika o osnovnim uslugama platforme nadzornika pristupa ili dodatno učvrstio svoj položaj. Trebalo bi smatrati da je nadzornik pristupa očuvao, proširio ili ojačao svoj položaj nadzornika pristupa ako taj nadzornik pristupa, unatoč mjerama izvršavanja koje je poduzela Komisija, još ima važnost koju je imao kao točka pristupa putem koje poslovni korisnici dolaze do krajnjih korisnika ili ju je dodatno konsolidirao ili učvrstio.

Komisija bi u takvim slučajevima trebala imati ovlast uvesti bilo koju korektivnu mjeru, neovisno o tome je li to mjera praćenja poslovanja ili strukturna mjera, uzimajući pritom u obzir načelo proporcionalnosti. U tom bi kontekstu Komisija trebala imati ovlast zabraniti, tijekom ograničenog razdoblja, u mjeri u kojoj je takva korektivna mjera razmjerna i potrebna za očuvanje ili ponovnu uspostavu pravednosti i mogućnosti neograničenog tržišnog natjecanja na koje je utjecala sustavna neusklađenost, nadzorniku pristupa sudjelovanje u nastanku koncentracije u vezi s tim osnovnim uslugama platforme ili drugim uslugama koje se pružaju u digitalnom sektoru ili uslugama koje omogućuju prikupljanje podataka na koje utječe sustavna neusklađenost. Kako bi se omogućilo djelotvorno sudjelovanje trećih strana i ispitivanje korektivnih mjera prije njihove primjene, Komisija bi trebala objaviti detaljan sažetak slučaja koji nije povjerljiv te mjere koje treba poduzeti. Komisija bi trebala moći ponovno pokrenuti postupak, uključujući ako se ispostavi da određene korektivne mjere nisu djelotvorne. Ponovno pokretanje zbog nedjelotvornosti korektivnih mjera donesenih odlukom trebalo bi Komisiji omogućiti da unaprijed izmijeni korektivne mjere. Komisija bi također trebala moći odrediti razuman rok u kojemu bi trebalo biti moguće ponovno pokrenuti postupak ako se ispostavi da korektivne mjere nisu djelotvorne.

(76)

Ako tijekom istrage sustavne neusklađenosti nadzornik pristupa Komisiji ponudi preuzimanje obveza, Komisija bi trebala moći donijeti odluku kojom bi te obveze postale obvezujuće za dotičnog nadzornika pristupa ako utvrdi da se njima osigurava djelotvorna usklađenost s obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi. Tom bi se odlukom ujedno trebalo utvrditi da više nema razloga za djelovanje Komisije u pogledu sustavne neusklađenosti koja je predmet istrage. Prilikom procjene toga jesu li obveze koje je nadzornik pristupa ponudio preuzeti dostatne kako bi se osigurala djelotvorna usklađenost s obvezama na temelju ove Uredbe, Komisiji bi trebalo biti dopušteno da uzima u obzir ispitivanja koja je proveo nadzornik pristupa kako bi dokazao djelotvornost ponuđenih preuzetih obveza u praksi. Komisija bi trebala provjeriti poštuje li se u potpunosti odluka o preuzimanju obveza te ostvaruju li se njome njezini ciljevi, i trebala bi imati pravo revidirati odluku ako utvrdi da preuzete obveze nisu djelotvorne.

(77)

Usluge u digitalnom sektoru i vrste praksi povezanih s tim uslugama mogu se brzo i u znatnoj mjeri promijeniti. Kako bi se osiguralo da ova Uredba bude uvijek ažurirana te da pruži djelotvoran i sveobuhvatan regulatorni odgovor na probleme koje predstavljaju nadzornici pristupa, važno je osigurati redovito preispitivanje popisa osnovnih usluga platforme kao i obveza predviđenih u ovoj Uredbi. To je osobito važno kako bi se osiguralo da se otkrije praksa koja će vjerojatno ograničiti mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili nepoštena praksa. Iako je zbog dinamične i promjenjive prirode digitalnog sektora važno redovito provoditi preispitivanje, sva preispitivanja trebala bi se provesti u razumnom i primjerenom roku kako bi se osigurala pravna sigurnost u pogledu regulatornih uvjeta. Istraživanja tržišta trebala bi ujedno osigurati da Komisija ima čvrstu dokaznu osnovu na temelju koje može procijeniti bi li trebalo predložiti izmjenu ove Uredbe kako bi se preispitali, proširili ili dodatno razradili popisi osnovnih usluga platforme. Njima bi jednako tako trebalo osigurati da Komisija ima čvrstu dokaznu osnovu na temelju koje može procijeniti bi li trebala predložiti izmjenu obveza utvrđenih u ovoj Uredbi ili bi trebala donijeti delegirani akt kojim se te obveze ažuriraju.

(78)

Komisija bi u pogledu postupanja nadzornika pristupa koje nije obuhvaćeno obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi trebala imati mogućnost pokrenuti istraživanje tržišta u vezi s novim uslugama i novim praksama u svrhu utvrđivanja treba li obveze iz ove Uredbe dopuniti delegiranim aktom koji je obuhvaćen područjem primjene ovlaštenja koje je za takve delegirane akte utvrđeno u ovoj Uredbi ili predstavljanjem prijedloga za izmjenu ove Uredbe. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost Komisije da, u primjerenim slučajevima, pokrene postupak na temelju članka 101. ili 102. UFEU-a. Takav bi se postupak trebao provesti u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1/2003 (18). U hitnim slučajevima zbog rizika od ozbiljne i nepopravljive štete za tržišno natjecanje, Komisija bi trebala razmotriti donošenje privremenih mjera u skladu s člankom 8. Uredbe (EZ) br. 1/2003.

(79)

Ako nadzornici pristupa primjenjuju nepoštenu praksu ili praksu kojom se ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme koje su već utvrđene na temelju ove Uredbe, ali takve prakse nisu izričito obuhvaćene obvezama utvrđenima ovom Uredbom, Komisija bi trebala moći ažurirati ovu Uredbu putem delegiranih akata. Takva ažuriranja putem delegiranog akta trebala bi podlijegati istom standardu istraživanja i stoga bi im trebalo prethoditi istraživanje tržišta. Komisija bi također trebala primijeniti unaprijed definirani standard pri utvrđivanju takvih vrsta praksi. Tim bi pravnim standardom trebalo osigurati da su vrste obveza koje bi se za nadzornike pristupa u bilo kojem trenutku mogle uvesti na temelju ove Uredbe dovoljno predvidljive.

(80)

Kako bi se osigurala djelotvorna provedba i usklađenost s ovom Uredbom, Komisija bi trebala imati opsežne istražne i izvršne ovlasti kako bi mogla istraživati, izvršavati i pratiti pravila utvrđena u ovoj Uredbi te istodobno osiguravati poštovanje temeljnih prava na saslušanje i na uvid u spis u kontekstu postupka izvršavanja. Komisija bi trebala raspolagati tim istražnim ovlastima i za potrebe provedbe istraživanja tržišta, uključujući u svrhu ažuriranja i preispitivanja ove Uredbe.

(81)

Komisija bi trebala biti ovlaštena zahtijevati informacije koje su neophodne za potrebe ove Uredbe. Komisija bi posebno trebala imati pristup svim relevantnim dokumentima, podacima, bazama podataka, algoritmima i informacijama potrebnima za pokretanje i provođenje istraga te za praćenje usklađenosti s obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi, bez obzira na to tko posjeduje takve informacije te neovisno o njihovu obliku ili formatu, mediju za pohranu ili mjestu na kojem su pohranjeni.

(82)

Komisija bi trebala moći od poduzetnika ili udruženjâ poduzetnika izravno zatražiti da dostave sve relevantne dokaze, podatke i informacije. Osim toga, Komisija bi za potrebe ove Uredbe trebala moći zatražiti sve relevantne informacije od nadležnih tijela u državi članici ili od bilo koje fizičke ili pravne osobe. Kada postupaju u skladu s odlukom Komisije, poduzetnici su dužni odgovoriti na činjenična pitanja i dostaviti dokumente.

(83)

Komisija bi ujedno trebala imati ovlast provoditi inspekcije svih poduzetnika ili udruženja poduzetnika i ispitati sve osobe koje bi mogle posjedovati korisne informacije te zabilježiti dane izjave.

(84)

Privremene mjere mogu biti važan instrument kojim se tijekom istrage osigurava da se kršenjem koje je predmet istrage ne nanese ozbiljna i nepopravljiva šteta za poslovne ili krajnje korisnike nadzornika pristupa. Taj je instrument važan kako bi se izbjegle promjene koje bi bilo vrlo teško ispraviti odlukom koju bi na kraju postupka donijela Komisija. Komisija bi stoga trebala imati ovlast za određivanje privremenih mjera u kontekstu postupka pokrenutog s ciljem mogućeg donošenja odluke o neusklađenosti. Ta bi se ovlast trebala primjenjivati u slučajevima u kojima je Komisija utvrdila prima facie kršenje obveza od strane nadzornika pristupa i ako postoji rizik nanošenja ozbiljne i nepopravljive štete za poslovne ili krajnje korisnike nadzornika pristupa. Privremene mjere trebale bi se primjenjivati samo tijekom određenog razdoblja, odnosno razdoblja koje završava zaključenjem postupka koji vodi Komisija ili tijekom utvrđenog razdoblja koje se može produljiti ako je to potrebno i primjereno.

(85)

Komisija bi trebala moći poduzeti djelovanje potrebno za praćenje djelotvorne provedbe i usklađenosti s obvezama utvrđenima u ovoj Uredbi. Takve bi mjere trebale uključivati sposobnost Komisije da imenuje neovisne vanjske stručnjake i revizore koji će joj pomoći u tom procesu, među ostalim i prema potrebi, iz nadležnih tijela država članica, kao što su tijela za zaštitu podataka ili potrošača. Komisija bi prilikom imenovanja revizora trebala osigurati dostatnu rotaciju.

(86)

Usklađenost s obvezama uvedenima ovom Uredbom trebala bi biti izvršiva putem novčanih kazni i periodičnih penala. U tu bi svrhu trebalo utvrditi i primjerene razine novčanih kazni i periodičnih penala za neusklađenost s obvezama i kršenje postupovnih pravila, podložno primjerenim rokovima zastare, u skladu s načelima proporcionalnosti i ne bis in idem. Komisija i relevantna nacionalna tijela trebali bi koordinirati svoje napore u vezi s izvršavanjem kako bi se osiguralo poštovanje tih načela. Komisija bi posebno trebala uzeti u obzir sve novčane kazne i sankcije izrečene istoj pravnoj osobi za iste činjenice konačnom odlukom u postupku koji se odnosi na kršenje drugih pravila Unije ili nacionalnih pravila, kako bi se osiguralo da ukupne novčane kazne i sankcije koje su izrečene odgovaraju težini počinjenih kršenja.

(87)

Kako bi se osigurala djelotvorna naplata novčanih kazni koje su izrečene udruženjima poduzetnika za kršenja koja su počinila, potrebno je utvrditi uvjete pod kojima bi Komisija trebala biti u mogućnosti zahtijevati naplatu novčane kazne od članova onog udruženja poduzetnika koje nije solventno.

(88)

U kontekstu postupka koji se provodi na temelju ove Uredbe dotičnom poduzetniku trebalo bi dodijeliti pravo da ga Komisija sasluša, a donesene odluke trebale bi se objaviti široj javnosti. Pri osiguravanju prava na dobru upravu, prava na uvid u spis i prava na saslušanje, neophodno je zaštititi povjerljive informacije. Nadalje, uz poštovanje povjerljivosti informacija, Komisija bi trebala osigurati da se sve informacije na kojima se odluka temelji otkriju u mjeri u kojoj je to potrebno da adresat može razumjeti činjenice i razmatranja na temelju kojih je donesena odluka. Također je potrebno osigurati da se Komisija koristi samo informacijama prikupljenima na temelju ove Uredbe za potrebe ove Uredbe, osim ako je posebno predviđeno drugačije. Naposljetku, pod određenim uvjetima trebalo bi biti moguće da se određena poslovna dokumentacija, poput korespondencije između odvjetnika i njihovih stranaka, smatra povjerljivom ako su ispunjeni relevantni uvjeti.

(89)

Prilikom pripreme za objavu sažetaka koji nisu povjerljivi, kako bi se zainteresiranim trećim stranama djelotvorno omogućilo podnošenje primjedbi, Komisija bi trebala uzeti u obzir legitimni interes koji poduzetnici imaju u pogledu zaštite svojih poslovnih tajni i drugih povjerljivih informacija.

(90)

Za dosljedno, djelotvorno i komplementarno izvršavanje dostupnih pravnih instrumenata koji se primjenjuju na nadzornike pristupa potrebne su suradnja i koordinacija između Komisije i nacionalnih tijela u okviru njihovih nadležnosti. Komisija i nacionalna tijela trebali bi surađivati i koordinirati svoja djelovanja potrebna za izvršavanje dostupnih pravnih instrumenata koji se primjenjuju na nadzornike pristupa u smislu ove Uredbe i poštovati načelo lojalne suradnje utvrđeno u članku 4. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Trebalo bi biti moguće da potpora nacionalnih tijela Komisiji, na njezin zahtjev, uključuje i pružanje svih potrebnih informacija kojima raspolažu i pružanje pomoći Komisiji za izvršavanje njezinih ovlasti kako bi mogla bolje izvršavati svoje dužnosti na temelju ove Uredbe.

(91)

Komisija je jedino tijelo ovlašteno za izvršavanje ove Uredbe. Kako bi pružile potporu Komisiji, države članice trebale bi moći ovlastiti svoja nacionalna nadležna tijela koja provode pravila o tržišnom natjecanju za provedbu istraga u vezi s mogućim neusklađenostima nadzornika pristupa s određenim obvezama iz ove Uredbe. To bi osobito moglo biti relevantno za slučajeve u kojima od samog početka nije moguće utvrditi može li ponašanje nadzornika pristupa kršiti ovu Uredbu, pravila o tržišnom natjecanju koja je nacionalno nadležno tijelo ovlašteno provoditi ili oboje. Nacionalno nadležno tijelo koje provodi pravila o tržišnom natjecanju trebalo bi izvijestiti Komisiju o mogućim neusklađenostima nadzornika pristupa s određenim obvezama iz ove Uredbe, kako bi Komisija pokrenula postupak za istragu neusklađenosti kao jedini izvršitelj odredaba utvrđenih u ovoj Uredbi.

Komisija bi trebala imati puno diskrecijsko pravo odlučivati o pokretanju tog postupka. Kako bi se izbjeglo preklapanje istraga na temelju ove Uredbe, dotično nacionalno nadležno tijelo trebalo bi obavijestiti Komisiju prije poduzimanja prve istražne mjere u vezi s mogućom neusklađenosti nadzornika pristupa s određenom obvezom na temelju ove Uredbe. Nacionalna nadležna tijela također bi trebala blisko surađivati i koordinirati s Komisijom prilikom provedbe nacionalnih pravila o tržišnom natjecanju protiv nadzornika pristupa, uključujući u pogledu određivanja novčanih kazni. U tu bi svrhu trebali obavijestiti Komisiju prilikom pokretanja postupka na temelju nacionalnih pravila o tržišnom natjecanju protiv nadzornika pristupa, kao i prije uvođenja obveza nadzornicima pristupa u takvom postupku. Kako bi se izbjeglo udvostručavanje, trebalo bi omogućiti da obavijest o nacrtu odluke na temelju članka 11. Uredbe (EZ) br. 1/2003, ako je to primjenjivo, služi kao obavijest na temelju ove Uredbe.

(92)

Kako bi se osigurala usklađena primjena i izvršavanje ove Uredbe, važno je osigurati da nacionalna tijela, uključujući nacionalne sudove, imaju sve potrebne informacije kako bi osigurala da njihove odluke nisu u suprotnosti s odlukom koju je Komisija donijela na temelju ove Uredbe. Nacionalnim sudovima trebalo bi biti dopušteno zatražiti od Komisije da im pošalje informacije ili mišljenja o pitanjima koja se odnose na primjenu ove Uredbe. Istodobno, Komisija bi trebala moći podnositi usmena ili pisana očitovanja nacionalnim sudovima. Time se ne dovodi u pitanje mogućnost nacionalnih sudova da zatraže donošenje odluke o prethodnom pitanju na temelju članka 267. UFEU-a.

(93)

Kako bi se osigurala dosljednost i djelotvorna komplementarnost u provedbi ove Uredbe i drugih sektorskih uredaba koje se primjenjuju na nadzornike pristupa, Komisija bi trebala imati koristi od stručnosti posebne skupine na visokoj razini. Ta bi skupina na visokoj razini trebala biti u mogućnosti pomagati Komisiji i davanjem savjeta, preporuka i stavljanjem stručnosti na raspolaganje, kada je to relevantno, u vezi s općim pitanjima koja se tiču provedbe ili izvršavanja ove Uredbe. Skupina na visokoj razini trebala bi biti sastavljena od relevantnih europskih tijela i mreža, a njezin bi sastav trebao osigurati visoku razinu stručnosti i geografsku ravnotežu. Članovi skupine na visokoj razini trebali bi redovito izvješćivati tijela i mreže koje predstavljaju u pogledu zadaća koje se provode u kontekstu skupine te se savjetovati s njima u vezi s tim.

(94)

Budući da odluke koje Komisija donosi na temelju ove Uredbe podliježu preispitivanju Suda u skladu s UFEU-om, u skladu s njegovim člankom 261. Sud bi trebao imati neograničenu nadležnost u vezi s novčanim kaznama i penalima.

(95)

Komisija bi trebala biti u mogućnosti izraditi smjernice kako bi pružila dodatne smjernice u vezi s različitim aspektima ove Uredbe ili kako bi pomogla poduzetnicima koji pružaju osnovne usluge platforme u provedbi obveza na temelju ove Uredbe. Takve bi se smjernice posebice trebale moći temeljiti na iskustvu koje Komisija stekne praćenjem usklađenosti s ovom Uredbom. Izdavanje smjernica na temelju ove Uredbe ovlast je i isključivo diskrecijsko pravo Komisije te se ono ne bi trebalo smatrati sastavnim elementom za osiguravanje usklađenosti dotičnih poduzetnika ili udruženjâ poduzetnika s obvezama na temelju ove Uredbe.

(96)

Provedba nekih obveza nadzornika pristupa, kao što su obveze u vezi s pristupom podacima, njihovom prenosivosti ili interoperabilnosti mogla bi se olakšati primjenom tehničkih normi. U tom pogledu Komisija bi trebala moći, ako je to primjereno i potrebno, zatražiti od europskih tijela za normizaciju da ih izrade.

(97)

Kako bi se u cijeloj Uniji osigurala pravedna tržišta s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja u digitalnom sektoru na kojima djeluju nadzornici pristupa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom metodologije koja je navedena u Prilogu ovoj Uredbi i koja se upotrebljava za utvrđivanje toga jesu li dosegnuti kvantitativni pragovi u pogledu aktivnih krajnjih korisnika i aktivnih poslovnih korisnika radi utvrđivanja statusa nadzornika pristupa, u vezi s daljnjim preciziranjem dodatnih elemenata metodologije koji nisu obuhvaćeni tim prilogom, a koji omogućuju utvrditi jesu li dosegnuti kvantitativni pragovi u pogledu utvrđivanja statusa nadzornika pristupa, i u vezi s dopunom postojećih obveza utvrđenih u ovoj Uredbi ako je Komisija na osnovi istraživanja tržišta utvrdila da je potrebno ažurirati obveze koje se odnose na prakse kojima se ograničava mogućnost tržišnog natjecanja u području osnovnih usluga platforme ili na prakse koje su nepoštene, a ažuriranje koje se razmatra obuhvaćeno je područjem primjene ovlaštenja koje je za takve delegirane akte utvrđeno u ovoj Uredbi.

(98)

Pri donošenju delegiranih akta na temelju ove Uredbe posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (19) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(99)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s određivanjem mjera koje nadzornici pristupa trebaju provesti kako bi se djelotvorno uskladili s obvezama na temelju ove Uredbe; suspendiranjem određene obveze uvedene nadzorniku pristupa u cijelosti ili djelomično; izuzimanjem nadzornika pristupa u cijelosti ili djelomično od određene obveze; određivanjem mjera koje nadzornik pristupa treba provesti ako izbjegava obveze na temelju ove Uredbe; zaključivanjem istraživanja tržišta radi utvrđivanja statusa nadzornika pristupa; izricanjem korektivnih mjera u slučaju sustavne neusklađenosti; određivanjem privremenih mjera protiv nadzornika pristupa; obvezivanjem nadzornika pristupa na preuzimanje obveza; utvrđivanjem svojeg nalaza neusklađenosti; određivanjem konačnog iznosa periodičnog penala; određivanjem oblika, sadržaja i drugih pojedinosti obavijesti, dostavljanja informacija, obrazloženih zahtjeva te regulatornih izvješća koje podnose nadzornici pristupa; utvrđivanjem operativnih i tehničkih aranžmana s obzirom na provedbu interoperabilnosti te metodologije i postupka za revidirani opis tehnika upotrijebljenih za izradu profila potrošača; predviđanjem praktičnih aranžmana za postupke, produljivanje rokova, ostvarivanje prava tijekom postupaka, uvjete otkrivanja informacija, kao i suradnju i koordinaciju između Komisije i nacionalnih tijela. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

(100)

Postupak ispitivanja trebao bi se primjenjivati za donošenje provedbenog akta o praktičnim aranžmanima za suradnju i koordinaciju između Komisije i država članica. Savjetodavni postupak trebao bi se primjenjivati za preostale provedbene akte predviđene ovom Uredbom. To je opravdano činjenicom da se ti preostali provedbeni akti odnose na praktične aspekte postupaka utvrđenih u ovoj Uredbi, kao što su oblik, sadržaj i druge pojedinosti različitih postupovnih koraka, na praktične aranžmane različitih postupovnih koraka, poput, primjerice, produljenja postupovnih rokova ili prava na saslušanje te na pojedinačne provedbene odluke koje su upućene nadzorniku pristupa.

(101)

U skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011, svaka država članica trebala bi biti zastupljena u savjetodavnom odboru i odlučiti o sastavu svoje delegacije. Takva delegacija može, među ostalim, uključivati osobe iz nadležnih tijela država članica, s relevantnim stručnim znanjem o specifičnim pitanjima o kojima raspravlja savjetodavni odbor.

(102)

Zviždači mogu nadležnim tijelima dostaviti nove informacije koje nadležnim tijelima mogu pomoći u otkrivanju slučajeva kršenja ove Uredbe i omogućiti im izricanje sankcija. Trebalo bi osigurati postojanje odgovarajućih aranžmana kako bi se zviždačima omogućilo da upozore nadležna tijela o postojećim ili mogućim kršenjima ove Uredbe i kako bi se zviždače zaštitilo od odmazde. U tu bi svrhu ovom Uredbom trebalo predvidjeti da se Direktiva (EU) 2019/1937 Europskog parlamenta i Vijeća (20) primjenjuje na prijave kršenja ove Uredbe i zaštitu osoba koje prijavljuju takva kršenja.

(103)

Kako bi se povećala pravna sigurnost, primjenjivost Direktive (EU) 2019/1937, na temelju ove Uredbe, na prijave kršenja ove Uredbe i zaštitu osoba koje prijavljuju takva kršenja trebala bi biti navedena u toj direktivi. Prilog Direktivi (EU) 2019/1937 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. Države članice trebaju osigurati da je ta izmjena uzeta u obzir u njihovim mjerama za prenošenje donesenim u skladu s Direktivom (EU) 2019/1937, iako donošenje mjera za prenošenje nije uvjet za primjenjivost te direktive na prijave kršenja ove Uredbe i zaštitu prijavitelja kršenja od datuma početka primjene ove Uredbe.

(104)

Potrošači bi trebali imati pravo ostvarivati svoja prava u odnosu na obveze uvedene nadzornicima pristupa na temelju ove Uredbe putem predstavničkih tužbi u skladu s Direktivom (EU) 2020/1828 Europskog parlamenta i Vijeća (21). U tu bi svrhu ovom Uredbom trebalo predvidjeti da je Direktiva (EU) 2020/1828 primjenjiva na predstavničke tužbe podnesene protiv kršenja odredaba ove Uredbe od strane nadzornika pristupa koje štete ili mogu naštetiti kolektivnim interesima potrošača. Prilog toj direktivi trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti. Države članice trebaju osigurati da je ta izmjena uzeta u obzir u njihovim mjerama za prenošenje donesenim u skladu s Direktivom (EU) 2020/1828, iako donošenje mjera za prenošenje u tom pogledu nije uvjet za primjenjivost te direktive na te predstavničke tužbe. Direktiva (EU) 2020/1828 trebala bi se početi primjenjivati na predstavničke tužbe podnesene protiv kršenja odredaba ove Uredbe od strane nadzornika pristupa koje štete ili mogu naštetiti kolektivnim interesima potrošača od datuma primjene zakona i drugih propisa država članica koji su potrebni za prenošenje te direktive, ili od datuma početka primjene ove Uredbe, ovisno o tome koji datum nastupi kasnije.

(105)

Komisija bi ovu Uredbu trebala periodično evaluirati i pomno pratiti njezine učinke na mogućnost neograničenog tržišnog natjecanja i pravednost komercijalnih odnosa u ekonomiji internetskih platformi, osobito kako bi se utvrdilo jesu li potrebne izmjene s obzirom na relevantni tehnološki razvoj ili komercijalnih kretanja. Ta bi evaluacija trebala uključivati redovito preispitivanje popisa osnovnih usluga platforme i obveza koje se odnose na nadzornike pristupa te njihovo izvršenje kako bi se u cijeloj Uniji osigurala pravedna digitalna tržišta s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja. U tom bi kontekstu Komisija trebala evaluirati i područje primjene obveze u pogledu interoperabilnosti brojevno neovisnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Kako bi se dobio širok uvid u razvoj digitalnog sektora, u evaluaciji bi se trebala uzeti u obzir iskustva država članica i relevantnih dionika. Komisija bi u tom pogledu trebala moći razmotriti i mišljenja i izvješća koja joj je podnijela Promatračnica ekonomije internetskih platformi, koja je prvi put uspostavljena Odlukom Komisije C(2018)2393 od 26. travnja 2018. Nakon evaluacije Komisija bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere. Komisija bi kao cilj pri provođenju procjena i preispitivanja praksi i obveza predviđenih u ovoj Uredbi trebala održavati visoku razinu zaštite i poštovanja zajedničkih prava i vrijednosti, posebno jednakosti i nediskriminacije.

(106)

Ne dovodeći u pitanje proračunski postupak, Komisiji bi se u okviru postojećih financijskih instrumenata trebali dodijeliti odgovarajući ljudski, financijski i tehnički resursi kako bi se osiguralo da može djelotvorno obavljati svoje dužnosti i izvršavati svoje ovlasti u pogledu izvršavanja ove Uredbe.

(107)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno općenito osiguravanje pravednog digitalnog sektora s mogućnošću neograničenog tržišnog natjecanja, a posebno osnovnih usluga platforme, radi promicanja inovacija, visokokvalitetnih digitalnih proizvoda i usluga te pravednih i konkurentnih cijena, kao i visoke kvalitete i većeg izbora za krajnje korisnike u digitalnom sektoru, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se, zbog poslovnog modela i poslovanja nadzornika pristupa te opsega i učinaka njihova poslovanja, oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(108)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. Uredbe (EU) 2018/1725 te je on dao mišljenje 10. veljače 2021. (22)

(109)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, osobito njezinim člancima 16., 47. i 50. U skladu s tim, pri tumačenju i primjeni ove Uredbe trebalo bi poštovati ta prava i načela,