(1)

Od rujna 2021. cijene na tržištima električne energije vrlo su visoke. Kako je Agencija EU-a za suradnju energetskih regulatora (ACER), uspostavljena Uredbom (EU) 2019/942 Europskog parlamenta i Vijeća (1), navela u svojoj konačnoj ocjeni modela veleprodajnog tržišta električne energije u Uniji iz travnja 2022., to je uglavnom posljedica visoke cijene plina, koji se upotrebljava kao ulazno gorivo za proizvodnju električne energije. Elektrane na prirodni plin često su potrebne kako bi se zadovoljila potražnja za električnom energijom kad je potražnja na najvećoj razini u danu ili kad količine električne energije proizvedene drugim tehnologijama, kao što su nuklearna energija, hidroenergija ili promjenjivi obnovljivi izvori energije, nisu dostatne za zadovoljavanje potražnje. Eskalacija agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine, ugovorne stranke Ugovora o Energetskoj zajednici (2), od veljače 2022. dovela je do znatnog pada opskrbe plinom. Agresivni rat Rusije protiv Ukrajine rezultirao je i nesigurnošću u pogledu opskrbe drugim sirovinama, kao što su ugljen i sirova nafta, koji se upotrebljavaju u postrojenjima za proizvodnju električne energije. To je dovelo do znatnog dodatnog povećanja cijene električne energije i njezine volatilnosti.

(2)

Nedavno znatno smanjenje razina isporuke plina i sve veći poremećaji u opskrbi plinom iz Rusije ukazuju na to da postoji znatan rizik od potpunog zaustavljanja opskrbe ruskim plinom u bliskoj budućnosti. Kako bi se povećala sigurnost opskrbe energijom u Uniji, Vijeće je donijelo Uredbu (EU) 2022/1369 (3), kojom se predviđa dobrovoljno smanjenje potražnje za prirodnim plinom za najmanje 15 % od 1. kolovoza 2022. do 31. ožujka 2023. i Vijeću daje mogućnost proglašenja uzbunjivanja na razini Unije u pogledu sigurnosti opskrbe plinom, čime se aktivira obvezno smanjenje potražnje za plinom na razini Unije.

(3)

Istodobno, iznimno visoke temperature tijekom ljeta 2022. povećale su potražnju za električnom energijom za hlađenje, što je dodatno opteretilo proizvodnju električne energije, dok je istodobno proizvodnja električne energije iz određenih tehnologija bila znatno ispod povijesnih razina zbog tehničkih okolnosti i vremenskih uvjeta. To je uglavnom bila posljedica izvanredne suše koja je dovela do: i. manjka u proizvodnji električne energije u nuklearnim elektranama u različitim državama članicama zbog nedostatka dostupne vode za hlađenje; ii. manjka proizvodnje hidroenergije; i iii. niskog vodostaja velikih rijeka, što je negativno utjecalo na prijevoz sirovina koje se upotrebljavaju kao ulazno gorivo za proizvodnju električne energije. Ta dosad nezabilježena situacija znači da su količine električne energije proizvedene u elektranama na prirodni plin i dalje bile konstantno visoke, što je doprinijelo iznimno i neuobičajeno visokim veleprodajnim cijenama električne energije. Unatoč smanjenoj dostupnosti proizvodnih kapaciteta u nekim državama članicama, razmjena električne energije među državama članicama pomogla je da se izbjegnu incidenti u području sigurnosti opskrbe i doprinijela ublažavanju volatilnosti cijena na tržištima Unije, čime se povećala otpornost svih država članica na cjenovne šokove.

(4)

Porast cijena na veleprodajnim tržištima električne energije doveo je do naglog povećanja maloprodajnih cijena električne energije te se očekuje da će se njihov rast nastaviti uoči predstojeće sezone grijanja i postupno se odraziti na većinu potrošačkih ugovora. Naglo povećanje cijena plina i posljedična potražnja za alternativnim gorivima doveli su i do povećanja cijena drugih sirovina, kao što su cijene sirove nafte i ugljena.

(5)

Trenutačna energetska kriza negativno je utjecala na sve države članice, iako u različitoj mjeri. Veliko povećanje cijena energije znatno doprinosi općoj inflaciji u europodručju i usporava gospodarski rast u Uniji.

(6)

Stoga je potreban brz i koordiniran odgovor na razini Unije. Uspostavom hitne intervencije omogućilo bi se privremeno ublažavanje rizika da cijene električne energije i troškovi električne energije za krajnje kupce dosegnu još neodrživije razine te da države članice donesu nekoordinirane nacionalne mjere, kojima bi se mogla ugroziti sigurnost opskrbe na razini Unije te dodatno opteretiti industrija i potrošači u Uniji. Potreban je koordiniran napor država članica, u duhu solidarnosti među njima, tijekom zimske sezone 2022. – 2023. kako bi se ublažio učinak visokih cijena energije i osiguralo da trenutačna kriza ne dovede do trajne štete za potrošače i gospodarstvo, uz istodobno očuvanje održivosti javnih financija.

(7)

Trenutačni poremećaji u opskrbi plinom, smanjena dostupnost određenih elektrana i posljedični učinci na cijene plina i električne energije predstavljaju ozbiljnu poteškoću u opskrbi plinom i električnom energijom kao energetskim proizvodima u smislu članka 122. stavka 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Postoji ozbiljna opasnost da bi se situacija u zimskoj sezoni 2022. – 2023. mogla dodatno pogoršati u slučaju daljnjih poremećaja u opskrbi plinom i hladne zime, zbog čega bi se povećala potražnja za plinom i električnom energijom. Takvo dodatno pogoršanje moglo bi dovesti do većeg pritiska da se povećaju cijene plina i drugih energetskih sirovina, što bi utjecalo na cijene električne energije.

(8)

Poremećaj na energetskom tržištu, koji je prouzročio jedan od glavnih sudionika na tržištu koji je umjetno smanjio opskrbu plinom u kontekstu agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine, i hibridni rat koji se na taj način provodi doveli su do krizne situacije koja iziskuje donošenje niza hitnih, privremenih i izvanrednih mjera gospodarske prirode za suzbijanje nepodnošljivih učinaka na potrošače i poduzeća. Ta krizna situacija, ako se ne riješi ubrzo, može imati ozbiljne štetne učinke na inflaciju, likvidnost operatora tržišta i gospodarstvo u cjelini.

(9)

Potreban je jedinstven i dobro koordiniran odgovor na razini Unije kako bi se suzbilo veliko povećanje cijena električne energije i njihov utjecaj na kućanstva i industriju. Nekoordinirane nacionalne mjere mogle bi utjecati na funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta, ugroziti sigurnost opskrbe i dovesti do daljnjeg povećanja cijena u državama članicama koje su najviše pogođene krizom. Zaštita cjelovitosti unutarnjeg tržišta električne energije stoga je ključna za očuvanje i jačanje potrebne solidarnosti među državama članicama.

(10)

Iako bi neke od njih mogle biti izloženije učincima poremećaja u opskrbi ruskim plinom i posljedičnom povećanju cijena, sve države članice mogu odgovarajućim mjerama za smanjenje potražnje doprinijeti ograničavanju gospodarske štete prouzročene takvim poremećajem. Smanjenje potražnje za električnom energijom na nacionalnoj razini može imati pozitivan učinak na cijene električne energije na razini Unije jer su tržišta električne energije povezana, stoga uštede u jednoj državi članici koriste i drugim državama članicama.

(11)

Nekoordinirano određivanje gornje granice tržišnih prihoda od električne energije koju su proizveli proizvođači s nižim graničnim troškovima kao što su proizvođači energije iz obnovljivih izvora, nuklearne energije i lignita („inframarginalni proizvođači”) može dovesti do znatnih razlika među proizvođačima u Uniji jer se proizvođači natječu diljem Unije na povezanom tržištu električne energije. Obvezivanje na uvođenje zajedničke gornje granice tržišnih prihoda od inframarginalnih proizvođača na razini Unije trebalo bi omogućiti izbjegavanje takvih razlika. Nadalje, zbog ograničenih financijskih sredstava ne mogu sve države članice u istoj mjeri podupirati potrošače, dok istodobno neki proizvođači električne energije mogu i dalje ostvarivati znatne viškove prihoda. Međusobnom solidarnošću država članica, s pomoću gornje granice tržišnih prihoda na razini Unije, državama članicama trebali bi se osigurati prihodi za financiranje mjera potpore krajnjim kupcima električne energije, kao što su kućanstva, mala i srednja poduzeća („MSP-ovi”) te energetski intenzivne industrije, uz istodobno očuvanje cjenovnih signala na tržištima diljem Unije i očuvanje prekogranične trgovine.

(12)

S obzirom na iznimno povećanje maloprodajnih cijena plina i električne energije, državne i javne intervencije za zaštitu potrošača od posebne su važnosti. Međutim, utjecaj nestašica plina na cijene električne energije, kao i mogućnost financiranja mjera potpore iz državnog proračuna, razlikuju se među državama članicama. Ako samo neke države članice s dostatnim sredstvima mogu zaštititi kupce i opskrbljivače, došlo bi do ozbiljnog narušavanja unutarnjeg tržišta. Jedinstvena obveza prijenosa viška prihoda na potrošače omogućila bi svim državama članicama da zaštite svoje potrošače. Pozitivan učinak na cijene energije povoljno bi se odrazio na međupovezano energetsko tržište Unije te bio također doprinio smanjenju stope inflacije. Stoga bi, u duhu solidarnosti, mjere donesene u jednoj državi članici trebale, na međupovezanom tržištu Unije, imati pozitivan učinak i u drugim državama članicama.

(13)

U trenutačnoj situaciji čini se primjerenim poduzeti mjere na razini Unije uvođenjem solidarnog doprinosa za poduzeća i stalne poslovne jedinice iz Unije koji obavljaju djelatnosti u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija kako bi se ublažili izravni gospodarski učinci naglog porasta cijena energije na proračune javnih tijela, krajnje kupce i poduzeća u cijeloj Uniji. Takav solidarni doprinos trebao bi biti izvanredan i strogo privremen.

(14)

Solidarni doprinos primjereno je sredstvo za rješavanje pitanja viška dobiti u slučaju nepredviđenih okolnosti. Ta dobit ne odgovara redovnoj dobiti koju bi poduzeća ili stalne poslovne jedinice iz Unije koji obavljaju djelatnosti u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija ostvarili ili bi mogli očekivati u uobičajenim okolnostima da nije došlo do nepredvidivih događaja na energetskim tržištima. Stoga je uvođenje solidarnog doprinosa zajednička i koordinirana mjera kojom se u duhu solidarnosti nacionalnim tijelima omogućuje ostvarivanje dodatnih prihoda za pružanje financijske potpore kućanstvima i poduzećima koja su teško pogođena naglim porastom cijena energije, uz istodobno osiguravanje jednakih uvjeta u cijeloj Uniji. On bi se trebao primjenjivati usporedno s uobičajenim porezom na dobit koji svaka država članica naplaćuje dotičnim poduzećima.

(15)

Kako bi se osigurala koherentnost u svim područjima energetske politike, mjere predviđene u ovoj Uredbi trebale bi djelovati kao skup međuovisnih mjera koje se međusobno dopunjuju. Sve države članice trebale bi moći ciljano podupirati potrošače viškovima prihoda koji proizlaze iz primjene gornje granice tržišnih prihoda, smanjenjem potražnje za električnom energijom, čime se doprinosi smanjenju cijena energije, te prihodima od solidarnog doprinosa uvedenog za poduzeća i stalne poslovne jedinice iz Unije koji obavljaju djelatnosti u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija. Manja potražnja istodobno bi trebala imati pozitivne učinke u smislu smanjenja rizika za sigurnost opskrbe, u skladu s ciljevima utvrđenima u Direktivi (EU) 2019/944 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(16)

Države članice trebale bi stoga nastojati smanjiti ukupnu bruto potrošnju električne energije svih potrošača, uključujući one koji još nisu opremljeni pametnim sustavima mjerenja ili uređajima koji im omogućuju praćenje potrošnje tijekom određenih sati u danu.

(17)

Kako bi se očuvale zalihe goriva za proizvodnju električne energije i posebno usmjerilo na sate s najvećom cijenom ili potrošnjom električne energije, u situaciji u kojoj proizvodnja električne energije na plin ima posebno važan utjecaj na graničnu cijenu, svaka država članica trebala bi smanjiti svoju bruto potrošnju električne energije tijekom utvrđenih vršnih sati.

(18)

Na temelju tipičnog profila potrošnje električne energije u vršnim satima, obvezujućim ciljem smanjenja potražnje od 5 % tijekom vršnih sati osiguralo bi se da se države članice konkretnije usmjere na potrošače koji mogu biti fleksibilni putem ponuda za smanjenje potražnje na satnoj osnovi, među ostalim putem neovisnih agregatora. Stoga bi aktivno smanjenje potražnje za električnom energijom od najmanje 5 % tijekom odabranih sati trebalo doprinijeti smanjenoj potrošnji goriva i ujednačenijoj raspodjeli potražnje po satima, što bi utjecalo na tržišne cijene po satu.

(19)

Države članice trebale bi imati diskrecijsko pravo odabrati odgovarajuće mjere za postizanje ciljeva smanjenja potražnje kako bi se u obzir uzele nacionalne posebnosti. Pri osmišljavanju mjera za smanjenje potražnje za električnom energijom države članice trebale bi osigurati da se njima ne ugrožavaju ciljevi Unije u pogledu elektrifikacije kako su navedeni u Komunikaciji Komisije od 8. srpnja 2020. naslovljenoj „Energija za klimatski neutralno gospodarstvo: strategija EU-a za integraciju energetskog sustava”. Elektrifikacija je ključna za smanjenje ovisnosti Unije o fosilnim gorivima i osiguravanje dugoročne strateške autonomije Europske unije jer će se njome ograničiti razmjeri ove energetske krize i spriječiti buduće energetske krize. Mjere za smanjenje bruto potrošnje električne energije mogle bi uključivati nacionalne kampanje podizanja svijesti, objavljivanje ciljanih informacija o predviđenom stanju elektroenergetskog sustava, regulatorne mjere kojima se ograničava potrošnja energije u svrhe koje nisu ključne i ciljane poticaje za smanjenje potrošnje električne energije.

(20)

Pri utvrđivanju odgovarajućih mjera za smanjenje potražnje tijekom vršnih sati države članice trebale bi posebno razmotriti tržišne mjere kao što su dražbe ili natječajni programi, kojima bi mogle potaknuti smanjenje potrošnje na gospodarski učinkovit način. Kako bi se osigurale učinkovitost i brza provedba, države članice mogle bi iskoristiti postojeće inicijative i proširiti postojeće programe za razvoj upravljanja potrošnjom. Mjere koje se poduzimaju na nacionalnoj razini mogle bi uključivati i financijske poticaje ili naknadu pogođenim sudionicima na tržištu ako se uz očekivanu uobičajenu potrošnju postigne i osjetno smanjenje potražnje.

(21)

Kako bi pomogla državama članicama i pružila im smjernice za ostvarenje potrebnih smanjenja potražnje utvrđenih u ovoj Uredbi, Komisija bi trebala olakšati razmjenu najboljih praksi među državama članicama.

(22)

S obzirom na izvanredan i iznenadan porast cijena električne energije i neposrednu opasnost od njihova daljnjeg rasta, potrebno je da države članice odmah utvrde mjere potrebne za postizanje smanjenja bruto potrošnje električne energije kako bi se olakšalo brzo smanjenje cijena i smanjila upotreba fosilnih goriva.

(23)

Na veleprodajnom tržištu za dan unaprijed prvo se dispečiraju najjeftinije elektrane, ali cijenu koju dobivaju svi sudionici na tržištu određuje posljednja elektrana potrebna za pokrivanje potražnje, a to je elektrana s najvišim graničnim troškovima kada se tržište poravna. Nedavni porast cijena plina i ugljena prouzročio je iznimno i trajno povećanje cijena po kojima se postrojenja za proizvodnju električne energije na plin i ugljen natječu na veleprodajnom tržištu za dan unaprijed. To je pak dovelo do iznimno visokih cijena na tržištu za dan unaprijed u cijeloj Uniji jer su to često elektrane s najvišim graničnim troškovima potrebnima za zadovoljavanje potražnje za električnom energijom.

(24)

S obzirom na ulogu cijene na tržištu za dan unaprijed kao referentne vrijednosti za cijenu na drugim veleprodajnim tržištima električne energije i činjenicu da svi sudionici na tržištu dobivaju ravnotežnu cijenu, tehnologije sa znatno nižim graničnim troškovima stalno su bilježile visoke prihode od početka vojne agresije Rusije na Ukrajinu u veljači 2022., koji su bili znatno iznad njihovih očekivanja pri donošenju odluke o ulaganju.

(25)

U situaciji u kojoj su potrošači izloženi iznimno visokim cijenama koje ujedno štete gospodarstvu Unije, potrebno je privremeno ograničiti izvanredne tržišne prihode proizvođača s nižim graničnim troškovima primjenom gornje granice tržišnih prihoda ostvarenih prodajom električne energije unutar Unije.

(26)

Kako bi se izbjeglo zaobilaženje primjene gornje granice tržišnih prihoda, države članice trebale bi uspostaviti učinkovite mjere kako bi osigurale da se gornja granica tržišnih prihoda učinkovito primjenjuje u situacijama u kojima su proizvođači dio skupine poduzeća.

(27)

Razina na kojoj je utvrđena gornja granica tržišnih prihoda ne bi trebala ugroziti sposobnost proizvođača na koje se primjenjuje, uključujući proizvođače energije iz obnovljivih izvora, da povrate svoje troškove ulaganja i operativne troškove te bi trebala očuvati i poticati buduća ulaganja u kapacitet potreban za dekarboniziran i pouzdan elektroenergetski sustav. Gornja granica tržišnih prihoda, kao jedinstvena gornja granica u cijeloj Uniji, najprikladnija je za očuvanje funkcioniranja unutarnjeg tržišta električne energije jer se njome održava tržišno natjecanje utemeljeno na cijenama među proizvođačima električne energije koji upotrebljavaju različite tehnologije, posebno kad je riječ o obnovljivim izvorima energije.

(28)

Iako se povremene i kratkoročne visoke cijene mogu smatrati uobičajenom značajkom tržišta električne energije i nekim ulagateljima mogu biti korisne za povrat ulaganja u proizvodnju, ekstremno i trajno povećanje cijena zabilježeno od veljače 2022. znatno se razlikuje od uobičajenog stanja na tržištu s povremenim vršnim cijenama. Gornja granica tržišnih prihoda stoga ne bi trebala biti niža od razumnih očekivanja sudionika na tržištu u pogledu prosječne razine cijena električne energije u satima tijekom kojih je potražnja za električnom energijom bila na najvišoj razini prije agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine. Prije veljače 2022. očekivanja u pogledu prosječne vršne cijene na veleprodajnom tržištu električnom energijom u posljednjim su desetljećima u cijeloj Uniji stalno bila znatno ispod 180 EUR po MWh, unatoč razlikama u cijenama električne energije među regijama u Uniji. Budući da je početna odluka o ulaganju sudionika na tržištu donesena na temelju očekivanja da će cijene u prosjeku biti ispod te razine tijekom vršnih sati, određivanje gornje granice tržišnih prihoda od 180 EUR po MWh predstavlja razinu koja je znatno iznad tih početnih tržišnih očekivanja. Očuvanjem marže na cijenu koju su ulagatelji mogli razumno očekivati potrebno je osigurati da gornja granica tržišnih prihoda ne bude u suprotnosti s početnom procjenom profitabilnosti ulaganja.

(29)

Nadalje, gornja granica tržišnih prihoda od 180 EUR po MWh dosljedno je viša, uključujući razumnu maržu, od trenutačnih srednjih troškova proizvodnje energije (LCOE) za relevantne tehnologije proizvodnje, čime se proizvođačima na koje se primjenjuje omogućuje da pokriju svoja ulaganja i operativne troškove. S obzirom na to da se gornjom granicom tržišnih prihoda ostavlja znatna razlika između razumnih srednjih troškova proizvodnje energije i gornje granice tržišnih prihoda, ne može se očekivati da će se njome narušiti ulaganja u nove inframarginalne kapacitete.

(30)

Gornju granicu tržišnih prihoda trebalo bi odrediti za tržišne prihode, a ne na ukupne prihode od proizvodnje (uključujući druge potencijalne izvore prihoda kao što je zajamčena poticajna premija) kako bi se izbjegao znatan utjecaj na početnu očekivanu profitabilnost projekta. Bez obzira na ugovorni oblik u kojem se može odvijati trgovina električnom energijom, gornja granica tržišnih prihoda trebala bi se primjenjivati samo na ostvarene tržišne prihode. To je potrebno kako bi se izbjeglo nanošenje štete proizvođačima koji zapravo ne ostvaruju koristi od trenutačnih visokih cijena električne energije zbog toga što su svoje prihode zaštitili od fluktuacija na veleprodajnom tržištu električne energije. Stoga, u mjeri u kojoj postojeće ili buduće ugovorne obveze, kao što su ugovori o kupnji energije iz obnovljivih izvora i druge vrste ugovora o kupnji energije ili terminskih ugovora, rezultiraju tržišnim prihodima od proizvodnje električne energije do razine gornje granice tržišnih prihoda, ova Uredba ne bi trebala utjecati na takve prihode. Mjera kojom se uvodi gornja granica tržišnih prihoda stoga ne bi trebala odvratiti sudionike na tržištu od preuzimanja takvih ugovornih obveza.

(31)

Iako bi primjena gornje granice tržišnih prihoda u trenutku namire transakcija mogla biti učinkovitija, to možda neće uvijek biti moguće, primjerice zbog razlika u načinu na koji su veleprodajna tržišta električne energije organizirana u državama članicama i u različitim vremenskim okvirima. Kako bi se uzele u obzir nacionalne posebnosti i olakšala primjena gornje granice tržišnih prihoda na nacionalnoj razini, države članice trebale bi imati diskrecijsko pravo odlučiti hoće li je primjenjivati pri namiri razmjene električne energije ili nakon toga. Države članice također bi trebale i dalje moći pretfinancirati mjere potpore krajnjim kupcima električne energije i kasnije prikupljati tržišne prihode. Komisija bi državama članicama trebala pružiti smjernice za provedbu te mjere.

(32)

Gornja granica tržišnih prihoda trebala bi se primjenjivati na tehnologije s graničnim troškovima nižima od gornje granice tržišnih prihoda, kao što su primjerice energija vjetra, solarna energija, nuklearna energija ili lignit.

(33)

Gornja granica tržišnih prihoda ne bi se trebala primjenjivati na tehnologije s visokim graničnim troškovima povezanima s cijenom ulaznog goriva potrebnog za proizvodnju električne energije, kao što su elektrane na plin i ugljen, jer bi njihovi operativni troškovi bili znatno iznad razine gornje granice tržišnih prihoda, a njezina bi primjena ugrozila njihovu gospodarsku održivost. Kako bi se zadržali poticaji za ukupno smanjenje potrošnje plina, gornja granica tržišnih prihoda ne bi se trebala primjenjivati ni na tehnologije koje se izravno natječu s elektranama na plin kako bi se osigurala fleksibilnost elektroenergetskog sustava i koje se natječu na tržištu električne energije na temelju svojih oportunitetnih troškova, kao što su odgovor na potražnju i skladištenje.

(34)

Gornja granica tržišnih prihoda ne bi se trebala primjenjivati na tehnologije u kojima se kao ulazna goriva upotrebljavaju zamjenska goriva za prirodni plin, kao što je biometan, kako se ne bi ugrozila prenamjena postojećih elektrana na plin u skladu s ciljevima plana REPowerEU, utvrđenima osobito u Komunikaciji Komisije od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „Plan REPowerEU” („plan REPowerEU”).

(35)

Kako bi se očuvali poticaji za razvoj inovativnih tehnologija, gornja granica tržišnih prihoda ne bi se trebala primjenjivati na demonstracijske projekte.

(36)

U nekim državama članicama prihodi koje ostvare neki proizvođači već su ograničeni državnim i javnim mjerama, kao što su zajamčene otkupne cijene i dvosmjerni ugovori za kompenzaciju razlike. Ti proizvođači ne ostvaruju koristi od povećanih prihoda koji su posljedica nedavnog porasta cijena električne energije. Stoga gornju granicu tržišnih prihoda ne bi trebalo primjenjivati na postojeće proizvođače koji podliježu toj vrsti državnih mjera, koje nisu bile donesene kao odgovor na trenutačnu energetsku krizu. Slično tome, gornja granica tržišnih prihoda ne bi se trebala primjenjivati na proizvođače čiji tržišni prihodi podliježu drugim regulatornim mjerama koje poduzimaju javna tijela u okviru kojih se prihodi izravno prenose potrošačima.

(37)

Kako bi se osigurala učinkovita provedba gornje granice tržišnih prihoda, proizvođači, posrednici i relevantni sudionici na tržištu trebali bi dostaviti potrebne podatke nadležnim tijelima država članica i, prema potrebi, operatorima sustava i nominiranim operatorima tržišta električne energije. S obzirom na velik broj pojedinačnih transakcija za koje nadležna tijela država članica moraju osigurati provedbu gornje granice tržišnih prihoda, ta bi tijela trebala moći upotrijebiti razumne procjene za izračun gornje granice tržišnih prihoda.

(38)

Kako bi se riješile situacije u kojima primjena gornje granice tržišnih prihoda može utjecati na poticaje sudionika na tržištu za pružanje energije uravnoteženja ili redispečiranje i trgovanje u suprotnom smjeru, države članice trebale bi moći odlučiti da neće primjenjivati gornju granicu na tržišne prihode ostvarene prodajom električne energije na tržištu energije uravnoteženja i putem financijske naknade za redispečiranje i trgovanje u suprotnom smjeru.

(39)

Kako bi se uzela u obzir zabrinutost u pogledu sigurnosti opskrbe, države članice trebale bi imati mogućnost odrediti gornju granicu tržišnih prihoda na način koji proizvođačima električne energije omogućuje da zadrže 10 % viška prihoda iznad gornje granice tržišnih prihoda.

(40)

S obzirom na to da se kombinacija proizvodnje i struktura troškova postrojenja za proizvodnju električne energije znatno razlikuju među državama članicama, trebalo bi im dopustiti da zadrže ili uvedu nacionalne krizne mjere pod posebnim uvjetima.

(41)

Države članice posebno bi trebale zadržati mogućnost daljnjeg ograničavanja prihoda proizvođača na koje se primjenjuje gornja granica tržišnih prihoda i određivanja posebne gornje granice tržišnih prihoda ostvarenih prodajom električne energije proizvedene iz ugljena, čija cijena može biti znatno niža od cijene marginalnih tehnologija u nekim državama članicama. Kako bi se osigurala pravna sigurnost, državama članicama trebalo bi dopustiti i da zadrže ili uvedu nacionalne krizne mjere kojima se ograničavaju tržišni prihodi proizvođača koji ne podliježu gornjoj granici tržišnih prihoda na razini Unije.

(42)

Kako bi se osigurala sigurnost opskrbe, države članice trebale bi moći odrediti višu gornju granicu tržišnih prihoda za proizvođače koji bi inače podlijegali gornjoj granici tržišnih prihoda na razini Unije, kada su njihovi troškovi ulaganja i operativni troškovi viši od gornje granice tržišnih prihoda na razini Unije.

(43)

Povećani trgovinski tokovi među zonama trgovanja zbog velikih razlika u cijenama među tim zonama povezanih s krizom doveli su do znatnog povećanja naknada za zagušenje u nekim državama članicama. Prihodi od zagušenja trebali bi se i dalje dodjeljivati kako bi se ispunili prioritetni ciljevi utvrđeni u članku 19. stavku 2. Uredbe (EU) 2019/943 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Međutim, državama članicama trebalo bi iznimno, u propisno opravdanim slučajevima i pod nadzorom njihovih regulatornih tijela, omogućiti da preostali višak prihoda izravno preraspodijele krajnjim kupcima električne energije umjesto da ih upotrebljavaju isključivo u svrhe iz članka 19. stavka 3. te uredbe.

(44)

S obzirom na to da primjenom gornje granice tržišnih prihoda ne mogu sve države članice u jednakoj mjeri podupirati svoje krajnje kupce zbog okolnosti povezanih s njihovom ovisnošću o uvozu električne energije iz drugih zemalja, potrebno je da države članice s neto uvozom električne energije koji je jednak ili veći od 100 % imaju pristup sporazumima o podjeli viška prihoda s glavnom državom članicom izvoznicom, u duhu solidarnosti. Takvi se sporazumi o solidarnosti također posebice potiču ako postoje neuravnoteženi trgovinski odnosi.

(45)

Poslovne i trgovačke prakse te regulatorni okvir u sektoru električne energije znatno se razlikuju od onih u sektoru fosilnih goriva. S obzirom na to da se određivanjem gornje granice tržišnih prihoda nastoje oponašati tržišni ishodi koje bi proizvođači mogli očekivati da su globalni lanci opskrbe od veljače 2022. normalno funkcionirali bez poremećaja u opskrbi plinom, potrebno je da se mjera koja se odnosi na proizvođače električne energije primjenjuje na prihode od proizvodnje električne energije. S druge strane, budući da je privremeni solidarni doprinos usmjeren na profitabilnost poduzeća i stalnih poslovnih jedinica iz Unije koji obavljaju djelatnosti u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija, koja se znatno povećala u usporedbi s prethodnim godinama, potrebno ga je primijeniti na njihovu dobit.

(46)

Države članice trebale bi osigurati da se višak prihoda koji proizlazi iz primjene gornje granice tržišnih prihoda u području električne energije prenese na krajnje kupce električne energije kako bi se ublažio učinak iznimno visokih cijena električne energije. Višak prihoda trebalo bi usmjeriti na kupce, uključujući i kućanstva i poduzeća, koji su posebno snažno pogođeni visokim cijenama električne energije. Bez predloženih mjera postoji rizik da će samo bogatije države članice imati dovoljno sredstava za zaštitu svojih potrošača, što bi dovelo do ozbiljnog narušavanja unutarnjeg tržišta.

(47)

Prihodi od određivanja gornje granice trebali bi pomoći državama članicama u financiranju mjera kao što su prijenosi prihoda, rabati na račune, naknada opskrbljivačima za opskrbu po cijeni nižoj od troškova, kao i ulaganja koja bi dovela do strukturnog smanjenja potrošnje, osobito električne energije iz fosilnih goriva. Kada se potpora dodjeljuje kupcima koji nisu kućanstva, oni bi trebali nastojati ulagati u tehnologije dekarbonizacije, uključujući energiju iz obnovljivih izvora, primjerice putem ugovorâ o kupnji energije ili izravnim ulaganjima u proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, ili ulagati u energetsku učinkovitost.

(48)

Javne intervencije u cijene opskrbe električnom energijom u načelu predstavljaju mjeru kojom se narušava tržište. Takve se intervencije stoga mogu provoditi samo kao obveze pružanja javne usluge i trebale bi podlijegati posebnim uvjetima. Trenutačno su u skladu s Direktivom (EU) 2019/944 regulirane cijene moguće za kućanstva i mikropoduzeća, a moguće su, uključujući po cijeni nižoj od troškova, i za energetski siromašne i ugrožene kupce. Međutim, s obzirom na trenutačni izniman rast cijena električne energije, paket dostupnih mjera koje države članice imaju na raspolaganju za potporu potrošačima trebalo bi privremeno proširiti pružanjem mogućnosti proširenja reguliranih cijena na MSP-ove i dopuštanjem reguliranih cijena nižih od troškova. Takvo proširenje moglo bi se financirati određivanjem gornje granice tržišnih prihoda.

(49)

Važno je da se u primjeni reguliranih maloprodajnih cijena, ako su niže od troškova, ne diskriminira među opskrbljivačima te da im se ne nameću nepravedni troškovi. Opskrbljivačima bi stoga trebalo pravedno nadoknaditi troškove koje snose zbog opskrbe po reguliranim cijenama, ne dovodeći u pitanje primjenu pravila o državnim potporama. Trošak reguliranih cijena nižih od troškova trebao bi se financirati prihodima koji proizlaze iz primjene gornje granice tržišnih prihoda. Kako bi se izbjeglo da se takvim mjerama poveća potražnja za električnom energijom, a istodobno zadovolje energetske potrebe potrošača, regulirane cijene niže od troškova trebale bi obuhvaćati samo ograničenu količinu potrošnje. Ova Uredba ne bi trebala utjecati na režime u vezi s opskrbljivačem zadnjeg izbora ni na odabir država članica u pogledu opskrbljivača zadnjeg izbora.

(50)

Bez znatne promjene vlastite strukture troškova i povećanja svojih ulaganja, poduzeća i stalne poslovne jedinice iz Unije koji ostvaruju najmanje 75 % prometa djelatnostima u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija zabilježile su naglo povećanje dobiti zbog iznenadnih i nepredvidivih okolnosti agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine, smanjene opskrbe energijom i povećane potražnje zbog rekordno visokih temperatura.

(51)

Privremeni solidarni doprinos trebao bi djelovati kao mjera preraspodjele kako bi se osiguralo da dotična poduzeća koja su ostvarila višak dobiti zbog neočekivanih okolnosti proporcionalno doprinose ublažavanju energetske krize na unutarnjem tržištu.

(52)

Osnovu za izračun privremenog solidarnog doprinosa čini oporeziva dobit poduzeća i stalnih poslovnih jedinica koji su porezni rezidenti u Uniji u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerija kako je utvrđeno u bilateralnim ugovorima ili nacionalnim poreznim propisima država članica za fiskalnu godinu koja počinje 1. siječnja 2022. ili nakon tog datuma i/ili 1. siječnja 2023. ili nakon tog datuma i tijekom njihova cijelog trajanja. Države članice koje oporezuju samo raspodijeljenu dobit trgovačkih društava trebale bi primjenjivati privremeni solidarni doprinos na izračunanu dobit neovisno o njezinoj raspodjeli. Fiskalna godina određuje se upućivanjem na pravila koja su na snazi u skladu s nacionalnim pravom država članica.

(53)

Solidarnom doprinosu trebala bi podlijegati samo dobit ostvarena u 2022. i/ili 2023. koja je za više od 20 % veća od prosječne oporezive dobiti ostvarene u četirima fiskalnim godinama koje su počele 1. siječnja 2018. ili nakon tog datuma.

(54)

Tim bi se pristupom osiguralo da dotična poduzeća i stalne poslovne jedinice iz Unije dio profitne marže, koja nije rezultat nepredvidivih kretanja na energetskim tržištima slijedom agresivnog rata Rusije protiv Ukrajine, mogu iskoristiti za buduća ulaganja ili za osiguravanje svoje financijske stabilnosti tijekom trenutačne energetske krize, među ostalim za energetski intenzivnu industriju. Tim pristupom određivanju osnovice za izračun osiguralo bi se da solidarni doprinos u različitim državama članicama bude proporcionalan. Istodobno bi se utvrđivanjem minimalne stope trebalo osigurati da solidarni doprinos bude i pošten i proporcionalan. Države članice i dalje bi trebale moći primjenjivati stopu višu od 33 % za svoj solidarni doprinos. Time bi se takvim državama članicama trebalo omogućiti da odrede preferiranu stopu koju smatraju prihvatljivom i primjerenom u skladu sa svojim pravnim sustavom.

(55)

Države članice trebale bi poduzeti potrebne mjere kako bi osigurale potpunu primjenu solidarnog doprinosa predviđenog u ovoj Uredbi i trebale bi dogovoriti potrebne prilagodbe nacionalnog prava, osobito kako bi se osigurala pravodobna naplata solidarnog doprinosa, među ostalim na temelju neto prihoda s kojima se solidarni doprinos može prebiti, kako bi se obuhvatila mogućnost odbitka ili nemogućnost odbitka solidarnog doprinosa ili kako bi se obuhvatili tretman gubitaka u prethodnim fiskalnim godinama, dosljedno tretiranje skraćenih fiskalnih godina za poduzeća osnovana 2022. i/ili 2023. ili restrukturiranje ili spajanja poduzeća u svrhu izračuna solidarnog doprinosa.

(56)

Solidarni doprinos trebao bi se iskoristiti za: i. mjere financijske potpore krajnjim kupcima energije, osobito ranjivim kućanstvima, kako bi se ublažili učinci visokih cijena energije; ii. mjere financijske potpore za doprinos smanjenju potrošnje energije; iii. mjere financijske potpore za potporu poduzećima u energetski intenzivnim industrijama; i iv. mjere financijske potpore za razvoj energetske autonomije Unije. Državama članicama također bi trebalo dopustiti da dio prihoda od privremenog solidarnog doprinosa dodijele zajedničkom financiranju. Te mjere zahtijevaju znatnu fleksibilnost kako bi se u obzir uzeli proračunski postupci država članica.

(57)

Upotreba prihoda u te svrhe odražava iznimnu i privremenu prirodu solidarnog doprinosa kao mjere kojom se nastoje smanjiti i ublažiti štetni učinci energetske krize na kućanstva i poduzeća diljem Unije s ciljem zaštite unutarnjeg tržišta i sprečavanja rizika od daljnje fragmentacije. Nagli porast cijena energije utječe na sve države članice. Međutim, zbog razlika u kombinaciji izvora energije nisu sve države članice jednako pogođene i nemaju sve jednako velik fiskalni prostor za poduzimanje potrebnih mjera za zaštitu ranjivih kućanstava i poduzeća. U slučaju izostanka mjere Unije kao što je solidarni doprinos, postoji visok rizik od poremećaja i daljnje fragmentacije unutarnjeg tržišta, što bi štetilo svim državama članicama s obzirom na integriranost energetskih tržišta i lanaca vrijednosti. Borba protiv energetskog siromaštva i socijalnih posljedica energetske krize, posebno radi zaštite radnika u izloženim industrijama, također je pitanje solidarnosti među državama članicama. Kako bi se maksimalno povećao njegov učinak, prihode od solidarnog doprinosa trebalo bi upotrebljavati koordinirano i/ili putem financijskih instrumenata Unije u duhu solidarnosti.

(58)

Osobito, države članice trebale bi mjere financijske potpore usmjeriti na najranjivija kućanstva i poduzeća, koja su najviše pogođena naglim porastom cijena energije. Time bi se očuvao cjenovni poticaj za smanjenje potražnje za energijom i uštedu energije. Osim toga, usmjeravanje na najranjivija kućanstva ograničene likvidnosti imalo bi pozitivan učinak na ukupnu potrošnju sprečavanjem prekomjernog istiskivanja potrošnje na neenergetska dobra, s obzirom na to da je ta skupina kućanstava sklonija potrošnji prihoda. Osim toga, prihodi od solidarnog doprinosa trebali bi se upotrebljavati za poticanje smanjenja potrošnje energije. U tom bi se pogledu takvi prihodi trebali upotrebljavati, na primjer, za dražbe za smanjenje potražnje ili natječajne programe, snižavanje troškova krajnjih kupaca za kupnju energije za određene količine potrošnje energije ili promicanje ulaganja krajnjih kupaca energije, i ranjivih kućanstava i poduzeća, u obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost ili druge tehnologije dekarbonizacije. Prihodi od solidarnog doprinosa trebali bi se upotrebljavati i za financijsku potporu poduzećima u energetski intenzivnim industrijama i regijama koje ovise o tim industrijama. Zbog naglog porasta cijena energije došlo je i do velikog povećanja troškova u energetski intenzivnim industrijama, primjerice u industriji gnojiva. Mjere financijske potpore treba uvjetovati ulaganjima u obnovljive izvore energije, energetsku učinkovitost ili druge tehnologije dekarbonizacije. Nadalje, mjere kojima se doprinosi povećanju Unijine autonomnosti u području energetike trebale bi se podupirati ulaganjima u skladu s ciljevima utvrđenima u Komunikaciji Komisije od 8. ožujka 2022. naslovljenoj „REPowerEU: zajedničko europsko djelovanje za povoljniju, sigurniju i održiviju energiju („zajedničko europsko djelovanje REPowerEU”) i u planu REPowerEU, osobito za projekte s prekograničnom dimenzijom.

(59)

Države članice također bi mogle odlučiti dio prihoda od solidarnog doprinosa dodijeliti zajedničkom financiranju mjera namijenjenih smanjenju štetnih učinaka energetske krize, uključujući potporu za zaštitu radnih mjesta te prekvalifikaciju i usavršavanje radne snage, ili promicanju ulaganja u energetsku učinkovitost i energiju iz obnovljivih izvora, uključujući prekogranične projekte. Zajedničko financiranje obuhvaća podjelu troškova među državama članicama na osnovi pojedinačnog projekta i mobiliziranje sredstava putem instrumenta Unije, pri čemu su države članice dobrovoljno dodijelile prihode proračunu Unije u duhu solidarnosti.

(60)

Redovito i učinkovito praćenje i izvješćivanje Komisije ključni su za procjenu napretka koji su države članice ostvarile u postizanju ciljeva smanjenja potražnje, provedbi gornje granice tržišnih prihoda, upotrebi viška prihoda i primjeni reguliranih cijena.

(61)

Države članice trebale bi izvijestiti Komisiju o primjeni solidarnog doprinosa na svojem državnom području, kao i o svim izmjenama svojih nacionalnih pravnih okvira u tu svrhu, među ostalim o dodatnom zakonodavstvu koje bi moglo biti potrebno za osiguravanje dosljedne domaće provedbe solidarnog doprinosa.

(62)

Države članice trebale bi izvijestiti i o upotrebi prihoda iz solidarnog doprinosa. Time se osobito osigurava da države članice upotrebljavaju prihode kako je predviđeno u ovoj Uredbi.

(63)

Države članice trebale bi na svojem državnom području primjenjivati solidarni doprinos utvrđen ovom Uredbom, osim ako su donijele ekvivalentne nacionalne mjere. Cilj nacionalne mjere trebao bi se smatrati sličnim općem cilju solidarnog doprinosa utvrđenog ovom Uredbom ako se njime doprinosi cjenovnoj pristupačnosti energije. Trebalo bi se smatrati da nacionalna mjera podliježe sličnim pravilima kao i solidarni doprinos ako obuhvaća djelatnosti u sektorima sirove nafte, prirodnog plina, ugljena i rafinerije, određuje osnovicu, predviđa stopu i osigurava da se prihodi od nacionalne mjere upotrebljavaju u svrhe usporedive sa svrhama solidarnog doprinosa.

(64)

Solidarni doprinos i pravni okvir Unije kojim se on uređuje trebali bi biti privremeni kako bi se odgovorilo na izvanrednu i hitnu situaciju koja je nastala u Uniji u vezi s naglim porastom cijena energije. Solidarni doprinos trebao bi se primjenjivati kako bi se obuhvatio višak dobiti ostvaren 2022. i/ili 2023. radi rješavanja i ublažavanja štetnih učinaka aktualne energetske krize na kućanstva i poduzeća. Primjenom solidarnog doprinosa na cijelu fiskalnu godinu trebalo bi se omogućiti iskorištavanje viška dobiti u relevantnom razdoblju u javnom interesu ublažavanja posljedica energetske krize, uz istodobno zadržavanje odgovarajuće mjera dobiti za dotična poduzeća.

(65)

Solidarni doprinos trebao bi se primjenjivati samo na fiskalnu godinu 2022. i/ili 2023. Komisija bi do 15. listopada 2023. i do 15. listopada 2024., kada nacionalna tijela razmotre prikupljanje solidarnog doprinosa, trebala preispitati situaciju i podnijeti izvješće Vijeću.

(66)

Ako država članica naiđe na poteškoće u primjeni ove Uredbe, a posebno privremenog solidarnog doprinosa, trebala bi se, prema potrebi, savjetovati s Europskom komisijom u skladu s člankom 4. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

(67)

Zbog svojeg strukturno uvjetovanog društvenog i gospodarskog stanja te zbog svojih fizičkih obilježja najudaljenije regije u smislu članka 349. UFEU-a ne mogu se povezati s tržištima električne energije Unije One stoga ne bi trebale biti dužne primjenjivati odredbe koje se odnose na smanjenje bruto potrošnje električne energije tijekom vršnih sati te na gornju granicu tržišnih prihoda. Osim toga, države članice trebale bi imati mogućnost isključenja primjene tih odredaba na električnu energiju proizvedenu u malim izoliranim sustavima ili u malim povezanim sustavima, kako su definirani u Direktivi (EU) 2019/944. Nadalje, zbog svojih specifičnih obilježja Cipar i Malta ne primjenjuju u potpunosti pravnu stečevinu Unije u području energetskog tržišta. Cipar je potpuno izoliran od transeuropskih energetskih mreža, dok Malta ima tek ograničenu međupovezanost s njima. Budući da bi diferencirani pristup za te države članice imao samo ograničen učinak na unutarnje energetsko tržište, Cipar i Malta trebali bi moći dobrovoljno primjenjivati odredbe koje se odnose na smanjenje njihove bruto potrošnje električne energije tijekom vršnih sati te na gornju granicu tržišnih prihoda. Osim toga, ako Cipar odluči primijeniti odredbe o gornjoj granici tržišnih prihoda, te kako bi osigurao stabilnost svojeg elektroenergetskog sustava, on ne bi trebao biti dužan primjenjivati gornju granicu tržišnih prihoda na električnu energiju proizvedenu iz naftnih derivata.

(68)

Volatilnost osnovnih cijena plina uzrokuje poteškoće za energetska poduzeća koja posluju na terminskim tržištima električnom energijom, posebno u pristupu odgovarajućim instrumentima osiguranja. Komisija u suradnji s Europskim nadzornim tijelom za vrijednosne papire i tržišta kapitala i Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo procjenjuje pitanja povezana s prihvatljivošću instrumenata osiguranja i marži te moguće načine ograničavanja prekomjerne unutardnevne volatilnosti.

(69)

Nadalje, mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s komplementarnim i tekućim radom Komisije u vezi s ciljevima dugoročnog modela tržišta, kako je najavljeno u njezinoj Komunikaciji od 18. svibnja 2022. naslovljenoj „Kratkoročne intervencije na tržištu električne energije i dugoročna poboljšanja modela tržišta električne energije”, koja je objavljena zajedno s planom REPowerEU.

(70)

S obzirom na razmjere energetske krize, razinu njezina društvenog, gospodarskog i financijskog učinka te potrebu za što bržim djelovanjem, ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(71)

S obzirom na iznimnu prirodu mjera utvrđenih u ovoj Uredbi i potrebu za njihovom primjenom, posebno tijekom zimske sezone 2022. – 2023., ova Uredba trebala bi se primjenjivati do 31. prosinca 2023.

(72)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno uspostavu hitne intervencije za ublažavanje učinaka visokih cijena energije, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,