8.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 184/1


DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2016/1075

оd 23. ožujka 2016.

o dopuni Direktive 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda kojima se pobliže određuju sadržaj planova oporavka, planova sanacije i planova sanacije grupe, minimalni kriteriji koje nadležno tijelo treba procijeniti u pogledu planova oporavka i planova oporavka grupe, uvjeti za financijsku potporu grupe, zahtjevi za neovisne procjenitelje, ugovorno priznavanje ovlasti otpisa i konverzije, postupci i sadržaj zahtjeva u pogledu obavješćivanja i obavijesti o suspenziji te operativno funkcioniranje sanacijskih kolegija

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu 2014/59/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava te o izmjeni Direktive Vijeća 82/891/EEZ i direktiva 2001/24/EZ, 2002/47/EZ, 2004/25/EZ, 2005/56/EZ, 2007/36/EZ, 2011/35/EU, 2012/30/EU i 2013/36/EU te uredbi (EU) br. 1093/2010 i (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (1), a posebno njezin članak 5. stavak 10., članak 6. stavak 8., članak 10. stavak 9., članak 12. stavak 6., članak 15. stavak 4., članak 23. stavak 2., članak 36. stavak 14., članak 55. stavak 3., članak 82. stavak 3. i članak 88. stavak 7.,

budući da:

(1)

Odredbe ove Uredbe međusobno su blisko povezane jer se odnose na okvir za sanaciju utvrđen Direktivom 2014/59/EU, od faze planiranja oporavka i sanacije institucije, preko faze rane intervencije pa do trenutka poduzimanja mjere sanacije. Kako bi se osigurala dosljednost tih odredaba, koje bi trebale stupiti na snagu istodobno, i omogućio postupak sanacije, institucije, tijela i tržišni sudionici, uključujući ulagatelje koji nisu rezidenti Unije, trebaju imati sveobuhvatan pregled svojih obveza i prava te jednostavan pristup njima. Stoga je relevantne regulatorne tehničke standarde koji se zahtijevaju Direktivom 2014/59/EU poželjno obuhvatiti jedinstvenom uredbom.

(2)

Uz definicije iz Direktive 2014/59/EU potrebne su određene definicije upotrijebljenih tehničkih pojmova.

(3)

U jedinstvenim pravilima o minimalnim informacijama koje treba uključiti u planove oporavka trebalo bi uzeti u obzir, a ne isključiti ovlasti nadležnih tijela da za određene institucije odrede pojednostavnjene obveze u pogledu sadržaja i pojedinosti planova oporavka, u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU.

(4)

Ne dovodeći u pitanje pojednostavnjene obveze određene u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU, tim jedinstvenim pravilima trebalo bi dodatno odrediti informacije koje će biti uključene u pojedinačni plan oporavka i, u skladu s člankom 7. stavcima 5. i 6. te Direktive, plan oporavka grupe.

(5)

Važno je da su informacije uključene u planove oporavka odgovarajuće i specifične, ovisno o tome sastavljaju li planove oporavka institucije koje nisu dio grupe koja podliježe konsolidiranom nadzoru u skladu s člancima 111. i 112. Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2) ili je riječ o pojedinačnim planovima oporavka, kako je predviđeno u članku 7. stavku 2. Direktive 2014/59/EU ili planovima oporavka grupe, kako je predviđeno u članku 7. stavcima 5. i 6. Direktive 2014/59/EU.

(6)

Kako bi se omogućila unutarnja struktura planova oporavka, zahtjeve za dostavu informacija trebalo bi rasporediti u više odjeljaka, od kojih bi neke trebalo podijeliti u pododjeljke kako je utvrđeno u ovoj Uredbi.

(7)

Kako bi se osigurala učinkovita provedba planova oporavka, nužno je, prema potrebi i u odgovarajuće vrijeme, te planove izraditi na čvrstoj upravljačkoj strukturi. Stoga bi planovi oporavka trebali sadržavati opis specifičnih uključenih sustava korporativnog upravljanja. Točnije, u planu bi trebalo utvrditi kako je izrađen, tko ga je odobrio i kako je uključen u ukupno korporativno upravljanje institucije ili grupe. Ako je potrebno i primjenjivo, trebalo bi opisati mjere koje se poduzimaju radi osiguranja usklađenosti pojedinačnog plana oporavka društva kćeri i plana oporavka grupe.

(8)

Planovi oporavka ključni su za procjenu izvedivosti mogućnosti oporavka. Stoga bi u plan oporavka trebalo uključiti iscrpne informacije o postupku donošenja odluka u pogledu njegove aktivacije kao ključnog elementa upravljačke strukture, na temelju postupka eskalacije upotrebom pokazatelja u smislu članka 9. Direktive 2014/59/EU. Budući da je svaka kriza drukčija, pojavom pokazatelja ne aktivira se automatski određena mogućnost oporavka niti se, općenitije gledano, zahtijeva automatizirani okvir na temelju kojeg bi trebalo provesti određenu mogućnost oporavka u skladu s prethodno određenim postupovnim zahtjevima. Naprotiv, pokazateljima bi se trebalo koristiti kako bi se uputilo na potrebu za pokretanjem postupka eskalacije, što uključuje analizu najboljeg načina rješavanje krizne situacije. Prije pojave tih pokazatelja podatke i referentne vrijednosti koji se upotrebljavaju u okviru redovnog upravljanja rizicima trebalo bi primijeniti i kako bi se instituciju ili grupu obavijestilo o riziku pogoršanja njezine financijske situacije te o aktiviranju pokazatelja. Iako ti signali za rano upozorenje nisu pokazatelji u smislu Direktive 2014/59/EU niti se njima, kao takvima, ne upućuje na pokretanje faze oporavka niti se zahtijeva eskalacija izvan uobičajenih poslovnih procesa, njima se pridonosi osiguranju usklađenosti redovnog upravljanja rizicima u instituciji i praćenja pokazatelja. Stoga bi u plan oporavka trebalo uključiti opis načina na koji su odgovarajući elementi upravljanja rizicima institucije povezani s pokazateljima.

(9)

U strateškoj analizi trebalo bi uzeti u obzir međunarodne standarde planova oporavka, kao što su „Ključna svojstva djelotvornih sanacijskih režima za financijske institucije” Odbora za financijsku stabilnost. U skladu s Ključnim svojstvima u strateškoj analizi trebalo bi odrediti nužne i sistemski važne funkcije institucije te utvrditi ključne mjere za njihovo održavanje u scenarijima oporavka. U skladu s tim strateška analiza trebala bi se sastojati od dvaju dijelova. U prvom dijelu strateške analize trebalo bi opisati instituciju ili grupu te njezine temeljne linije poslovanja i ključne funkcije. U opisu institucije ili grupe trebalo bi dati općeniti pregled institucije ili grupe i njezinih aktivnosti, zajedno s detaljnim opisom njezinih temeljnih linija poslovanja i ključnih funkcija. Kako bi se olakšala procjena mogućnosti oporavka kao što su prodaja imovine i linija poslovanja, važno je utvrditi pravne subjekte u kojima se nalaze temeljne linije poslovanja i ključne funkcije te analizirati međusobnu povezanost unutar grupe. Člankom 6. stavcima 1. i 2. Direktive 2014/59/EU zahtijeva se da institucije na način prihvatljiv nadležnom tijelu pokažu da bi se planovi oporavka vjerojatno mogli provesti, uz izbjegavanje bilo kakvog znatnog štetnog učinka na financijski sustav. Osim toga, člankom 6. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU zahtijeva se da nadležna tijela ocijene u kojoj bi se mjeri mogao provesti plan oporavka ili posebne mogućnosti unutar njega uz izbjegavanje bilo kakvog znatnog štetnog učinka na financijski sustav. Stoga bi u planove oporavka trebalo uključiti opis vanjske međusobne povezanosti.

(10)

U drugom dijelu strateške analize trebalo bi utvrditi i procijeniti mogućnosti oporavka. Mogućnosti oporavka koje su dostupne instituciji ili grupi trebalo bi najprije opisati bez upućivanja na određeni scenarij financijskog stresa. One su sredstvo povećanja opće pripremljenosti za krizu te se njima instituciji ili grupi pomaže u pronalaženju fleksibilnog odgovora na krizu. U strateškoj analizi trebalo bi zatim utvrditi način na koji su mogućnosti oporavka ispitane s obzirom na konkretne scenarije financijskog stresa kako bi se okvirno procijenilo koje bi mogućnosti oporavka bile učinkovite u tim scenarijima, čime bi se osiguralo praktično ispitivanje učinkovitosti mogućnosti oporavka i prikladnosti pokazatelja. U mogućnosti oporavka trebalo bi uključiti i mjere koje bi institucija mogla poduzeti ako su ispunjeni uvjeti za ranu intervenciju iz članka 27. Direktive 2014/59/EU.

(11)

Prosljeđivanje plana oporavka ključno je za njegovu učinkovitu provedbu i izbjegavanje štetnog učinka na financijski sustav. U plan oporavka trebalo bi stoga uključiti i odjeljak o komunikaciji i objavi kako bi se obuhvatile unutarnja komunikacija prema relevantnim unutarnjim tijelima i zaposlenicima institucije ili grupe i vanjska komunikacija.

(12)

Plan oporavka mogao bi podrazumijevati promjene u poslovnoj organizaciji institucije radi lakšeg ažuriranja plana i njegove provedbe u budućnosti, radi praćenja pokazatelja ili jer su u postupku utvrđene određene prepreke kojima se otežava provedba mogućnosti oporavka. Te organizacijske pripremne i daljnje mjere koje poduzima institucija ili grupa trebalo bi opisati u planu oporavka kako bi se moglo učinkovito procijeniti je li njegova provedba vjerojatna te pratiti kako ga provode institucija ili grupa i nadležna tijela.

(13)

Nužno je pobliže odrediti minimalne kriterije koje nadležno tijelo mora uzeti u obzir pri procjeni planova oporavka koje sastavljaju institucije, kako je predviđeno u članku 6. stavku 2. i članku 8. stavku 1. Direktive 2014/59/EU.

(14)

Člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA-u) ovlašćuje se za izdavanje smjernica kako bi se osigurala zajednička, ujednačena i dosljedna primjena prava Unije te se od nadležnih tijela i financijskih institucija kojima su te smjernice upućene zahtijeva da ulažu napore u usklađivanje s tim smjernicama. Budući da se Direktivom 2014/59/EU EBA-i nalaže da izda smjernice u skladu s člankom 16. Uredbe (EU) br. 1093/2010 kako bi se pobliže odredili određeni aspekti Direktive, u skladu s tim člankom nadležna tijela trebala bi uzeti u obzir smjernice EBA-e u pogledu scenarija za planiranje oporavka i pokazatelje koje bi trebalo uključiti u planove oporavka te uložiti napore da se usklade s tim smjernicama u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010.

(15)

Kako je utvrđeno u Direktivi 2014/59/EU, cilj je planiranja oporavka utvrditi mogućnosti održavanja ili obnove održivosti i financijskog položaja institucije ili grupe ako je izložena velikom stresu. Stoga bi se kriterijima za procjenu plana oporavka trebalo nastojati osigurati da je plan primjeren subjektima koji su njime obuhvaćeni te da su plan i mogućnosti koje su u njemu utvrđene održivi i da se mogu pravovremeno provesti. Točni elementi koje nadležno tijelo mora procijeniti ovisit će o sadržaju i opsegu plana oporavka. Trebalo bi utvrditi jedinstvena pravila o minimalnim kriterijima za procjenu kako bi se uzela u obzir sposobnost nadležnih tijela da uvedu pojednostavnjene obveze za određene institucije u pogledu sadržaja i pojedinosti planova oporavka, u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU.

(16)

Ako je primjenjivo, trebalo bi pobliže odrediti dodatne kriterije koji se primjenjuju na procjenu planova oporavka grupe kako bi se odrazili dodatni zahtjevi utvrđeni u Direktivi 2014/59/EU koji se primjenjuju na te planove.

(17)

Planovi oporavka trebali bi biti potpuni i sadržavati sve informacije koje se zahtijevaju Direktivom 2014/59/EU, uključujući elemente koji su pobliže određeni u ovoj Uredbi. Planovi bi trebali biti i sveobuhvatni te uključivati dostatne pojedinosti i dostatan niz mogućnosti za okolnosti u kojima se nalaze tijelo ili tijela koja su njima obuhvaćena.

(18)

U zahtjevima u pogledu sadržaja planova sanacije trebalo bi uzeti u obzir trenutačan rad na koordinaciji tih promjena na globalnoj razini u okviru Odbora za financijsku stabilnost.

(19)

Standardi koji se odnose na sadržaj planova sanacije i procjenu mogućnosti sanacije trebali bi biti dovoljno fleksibilni kako bi se uzele u obzir okolnosti institucije ili grupe koja se razmatra i kako bi se osiguralo da su planovi ciljani i korisni za provedbu sanacijskih strategija.

(20)

Sanacijska tijela trebala bi procijeniti je li vjerojatno i izvedivo ciljeve sanacije postići likvidacijom u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti. U tu će se svrhu možda morati osloniti na relevantno stručno znanje u okviru sustava osiguranja depozita. Procjenom je li likvidacija izvediva i vjerojatna ne isključuje se potreba za procjenom toga hoće li se ciljevi sanacije u istoj mjeri postići likvidacijom u okviru nacionalnih postupaka u slučaju insolventnosti, uključujući cilj koji se odnosi na svođenje oslanjanja na izvanrednu financijsku potporu na najmanju moguću mjeru.

(21)

Procjena mogućnosti sanacije postupak je koji se ponavlja i moguć je samo na temelju utvrđene odabrane sanacijske strategije. Sanacijska tijela mogla bi na kraju postupka zaključiti da je primjerenija izmijenjena ili potpuno drukčija strategija.

(22)

Trebalo bi razmotriti i druge verzije odabrane strategije kako bi se uzele u obzir okolnosti zbog kojih provedba sanacijske strategije nije moguća, kao na primjer ako strategija s jedinstvenom točkom pristupanja primjenom bail-in instrumenta više ne bi bila izvediva kad bi gubitci premašili prihvatljive obveze koje je izdao matični subjekt.

(23)

Standardi za planove sanacije grupe i procjenu mogućnosti sanacije trebali bi omogućiti sanacijsku strategiju koja se temelji na jednom od okvirnih pristupa koje je osigurao Odbor za financijsku stabilnost i koji su navedeni u uvodnoj izjavi 80. Direktive 2014/59/EU. Točnije, sanacijske strategije mogu uključivati jedinstveno sanacijsko tijelo koje primjenjuje instrumente sanacije na razini holdinga ili matičnog društva grupe (strategija s jedinstvenom točkom pristupanja), više od jednog sanacijskog tijela koji instrumente sanacije primjenjuju na više od jedne regionalne ili funkcionalne podgrupe ili subjekta u prekograničnoj grupi (strategija s višestrukim točkama pristupanja) ili mogu uključivati oba aspekta.

(24)

U svakom slučaju, u planiranju sanacije i procjeni mogućnosti sanacije trebalo bi uzeti u obzir sve popratne mjere koje se zahtijevaju od sanacijskih tijela, osim onih koja poduzimaju mjeru sanacije, na primjer dostavljanjem informacija, stalnim pružanjem ključnih zajedničkih usluga ili odlukama o suzdržavanju od poduzimanja mjere sanacije, uzimajući u obzir pravo drugih sanacijskih tijela da djeluju na vlastitu inicijativu ako je, u nedostatku učinkovite mjere glavnih sanacijskih tijela, to potrebno kako bi se postigla financijsku stabilnost na nacionalnoj razini.

(25)

U odjeljku C Priloga Direktivi 2014/59/EU pobliže je naveden niz elemenata koji se moraju uzeti u obzir pri procjeni mogućnosti sanacije institucije ili grupe, ali nije iscrpan i trebalo bi ga dodatno specificirati.

(26)

U skladu s člankom 32. Direktive 2014/59/EU mjeru sanacije trebalo bi poduzeti samo ako likvidacija institucije ili grupe u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ne bi bila u javnom interesu te bi stoga u procjeni mogućnosti sanacije tu likvidaciju trebalo smatrati alternativom mjeri sanacije.

(27)

U članku 23. stavku 1. Direktive 2014/59/EU utvrđeni su različiti uvjeti koji moraju biti ispunjeni kako bi se matičnoj instituciji, matičnoj instituciji u Uniji i određenim drugim tijelima u grupi i njihovim društvima kćerima u drugim državama članicama ili trećim zemljama koja su institucije ili financijske institucije, na temelju sporazuma o financijskoj potpori unutar grupe predviđenog u poglavlju III. te Direktive, dopustilo da pruže financijsku potporu u obliku zajma, pružanja jamstava ili pružanja imovine na uporabu kao kolateral drugom subjektu grupe koji ispunjava uvjete za ranu intervenciju. U skladu s člankom 25. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU nadležno tijelo za subjekt grupe koji pruža potporu može zabraniti ili ograničiti pružanje financijske potpore.

(28)

S obzirom na financijske poteškoće subjekta koji prima potporu i uvjet da mora postojati razumna mogućnost da se financijskom potporom znatno smanje te financijske poteškoće, trebalo bi provesti detaljnu analizu potreba za kapitalom i likvidnosti subjekta koji prima potporu kao i analizu unutarnjih i vanjskih uzroka financijskih poteškoća te prošlih, sadašnjih i očekivanih tržišnih uvjeta. U tu bi analizu trebalo uključiti mjere koje su planirane za rješavanje uzroka poremećaja subjekta koji prima potporu i kojima se može učinkovito poduprijeti obnavljanje njegova financijskog položaja.

(29)

Za procjenu različitih uvjeta odgovorni su subjekt koji pruža potporu (subjekt koji pruža potporu) i nadležno tijelo koje je odgovorno za instituciju koja pruža potporu. U procjeni bi trebalo uzeti u obzir rizik mogućih štetnih promjena. Za sveobuhvatnu procjenu uvjeta koji se odnose na subjekt koji pruža potporu, nadležno tijelo odgovorno za subjekt koji pruža potporu trebalo bi uzeti u obzir i informacije i procjene koje je dostavilo nadležno tijelo odgovorno za subjekt grupe koji prima financijsku potporu.

(30)

U uvjetu o usklađenosti odredaba o pružanju potpore s člankom 19. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU trebalo bi uzeti u obzir rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza subjekta koji prima potporu i gubitak koji nastaje za subjekt koji pruža potporu zbog nastanka statusa neispunjavanja obveza subjekta koji prima potporu, na temelju usporedbe stanja nakon pružanja potpore odnosno u slučaju nedodjeljivanja potpore te na temelju potpunog otkrivanja svih relevantnih informacija. U njima bi se trebao odražavati najbolji interes subjekta koji pruža potporu, kako je opisano u članku 19. stavku 7. točki (b), kojom se propisuje da se u obzir mogu uzeti sve izravne ili neizravne koristi koje strana može steći kao posljedicu pružanja financijske potpore. To bi trebalo provjeriti u okviru iscrpne analize troškova i koristi subjekta koji pruža potporu i grupe u cjelini u ta dva scenarija.

(31)

Sporazumima o financijskog potpori i pružanjem financijske potpore grupe može se poboljšati mogućnost sanacije grupe, na primjer ako su u skladu s mehanizmom apsorpcije gubitaka koji je osiguran u okviru sanacijske strategije. Međutim, njima se može i umanjiti izvedivost provedbe odabrane sanacijske strategije, na primjer ako je strategijom predviđeno odvajanje različitih dijelova grupe. Stoga bi procjenu učinka na mogućnost sanacije trebalo temeljiti na procjeni mogućnosti sanacije, na pojedinačnom planu sanacije i, prema potrebi, na planu sanacije grupe, kako se odredi zajedničkom odlukom sanacijskih kolegija.

(32)

Pri izvršavanju zadaća koje se odnose na vrednovanje za potrebe članka 36., uključujući članak 49. stavak 3. i članak 74. Direktive 2014/59/EU, nužno je osigurati da na neovisne procjenitelje ne utječu i da se ne smatra da na njih utječu tijela javne vlasti, uključujući sanacijsko tijelo, ili institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) te Direktive.

(33)

U skladu s tim trebalo bi primijeniti jedinstvena pravila kako bi se odredile okolnosti u kojima se osoba smatra neovisnom o relevantnim tijelima javne vlasti, uključujući sanacijsko tijelo, i o instituciji ili subjektu iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU. U ta bi pravila trebalo uključiti zahtjeve u pogledu stručnog znanja i resursa predmetne osobe i njezina odnosa prema relevantnim tijelima javne vlasti, uključujući sanacijsko tijelo, i instituciji ili subjektu iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU.

(34)

Neovisnost se može poboljšati uvjetima kojima se osigurava prikladnost stručnog znanja i resursa neovisnog procjenitelja. Točnije, trebalo bi osigurati da neovisni procjenitelj ima potrebne kvalifikacije, znanje i stručnost u svim relevantnim područjima, a posebno vrednovanju i računovodstvu u kontekstu sektora bankarstva. Trebalo bi osigurati i da neovisni procjenitelj ima dostatne ljudske i tehničke resurse za provedbu vrednovanja ili da ima pristup njima. U tu bi svrhu moglo biti primjereno osigurati pristup dostatnim ljudskim i tehničkim resursima angažiranjem zaposlenika ili izvoditelja iz drugih društava specijaliziranih za vrednovanje, odvjetničkih društava ili drugih izvora za provedbu vrednovanja. Ako su zaposlenici ili izvoditelji angažirani za provedbu vrednovanja, trebali bi podlijegati provjeri u pogledu sukoba interesa kako bi se osiguralo da neovisnost nije narušena. U svakom slučaju neovisni procjenitelj trebao bi ostati odgovoran za ishod vrednovanja.

(35)

Nadalje, trebalo bi osigurati da neovisni procjenitelj može učinkovito provesti vrednovanje bez neopravdanog oslanjanja na relevantno tijelo javne vlasti, uključujući sanacijsko tijelo, i instituciju ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU. Međutim, pružanje uputa ili smjernica potrebnih za potporu provedbi vrednovanja, na primjer u pogledu metodologije osigurane u skladu sa zakonodavstvom Unije u području vrednovanja za potrebe koje se odnose na sanaciju, ne bi se smjelo smatrati neopravdanim oslanjanjem ako se te upute ili smjernice smatraju nužnima za potporu provedbi vrednovanja. Osim toga, ne bi se smjelo sprječavati pružanje pomoći, primjerice osiguravanje sustava, financijskih izvještaja, regulatornih izvješća, tržišnih podataka, drugih evidencija ili druge pomoći koju predmetna institucija ili subjekt pruža neovisnom procjenitelju ako se, u okviru procjene tijela za imenovanja ili drugog takvog tijela koje može biti ovlašteno za obavljanje te zadaće u predmetnoj državi članici, to smatra nužnim za potporu provedbi vrednovanja. U skladu sa svim postupcima koji se mogu uspostaviti, pružanje uputa, smjernica i drugih oblika potpore trebalo bi dogovoriti za svaki slučaj posebno ili za sve zajedno.

(36)

Ne bi se smjelo spriječiti plaćanje razumne naknade i povrat opravdanih troškova povezanih s vrednovanjem.

(37)

Neovisnost može biti ugrožena ako vrednovanje provodi osoba koja je zaposlena u relevantnom tijelu javne vlasti, uključujući sanacijsko tijelo, i instituciji ili subjektu iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU ili je povezana s njima, čak i u slučajevima u kojima je utvrđena potpuna strukturna podjela radi uklanjanja prijetnji kao što su samopregled, koristoljublje, zagovaranje, familijarnost, povjerenje ili zastrašivanje. Stoga je nužno osigurati da postoji primjerena pravna podjela tako da neovisni procjenitelj nije zaposlenik ni izvoditelj ni član grupe relevantnog tijela javne vlasti, uključujući sanacijsko tijelo, ili predmetne institucije ili subjekta.

(38)

Trebalo bi osigurati i da neovisni procjenitelj nema značajni interes koji je zajednički ili suprotan relevantnom tijelu javne vlasti, uključujući sanacijsko tijelo, te instituciji ili subjektu iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU, uključujući njegovo više rukovodstvo, većinske dioničare, subjekte grupe i značajne vjerovnike, što bi mogao biti slučaj ako je neovisni procjenitelj značajni vjerovnik predmetne institucije ili subjekta. Slično tome, privatni bi odnosi mogli predstavljati značajni interes.

(39)

U skladu s tim, tijelo za imenovanja ili drugo takvo tijelo koje može biti ovlašteno za obavljanje zadaće u predmetnoj državi članici trebalo bi procijeniti postoje li značajni zajednički ili suprotni interesi. Za potrebe te procjene neovisni procjenitelj trebao bi obavijestiti tijelo za imenovanja ili drugo takvo tijelo koje može biti ovlašteno za obavljanje zadaće u predmetnoj državi članici o svim stvarnim ili mogućim interesima za koje ta osoba u okviru procjene tog tijela smatra da mogu predstavljati značajan interes te dostaviti sve informacije koje tijelo može razumno zatražiti radi prikupljanja informacija za tu procjenu. U slučaju pravnih osoba neovisnost bi trebalo procijeniti upućivanjem na društvo ili partnerstvo u cjelini, ali uzimajući u obzir sve strukturne podjele ili druge aranžmane koji se mogu uspostaviti kako bi se zaposlenici koji mogu biti uključeni u vrednovanje razlikovali od drugih zaposlenika te kako bi se uklonile prijetnje kao što su samopregled, koristoljublje, zagovaranje, familijarnost, povjerenje ili zastrašivanje. Ako je opseg tih prijetnji u usporedbi s primijenjenim zaštitnim mjerama takav da je ugrožena neovisnost osobe, društvo ili partnerstvo ne bi smjelo biti neovisni procjenitelj.

(40)

Zakonski revizor koji je obavio reviziju institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU u godini koja prethodi procjeni prihvatljivosti neovisnog procjenitelja u pogledu djelovanja u svojstvu procjenitelja ne smije se smatrati neovisnim ni u kojim okolnostima. Za druge usluge revizije ili vrednovanja pružene predmetnoj instituciji ili subjektu u godinama koje neposredno prethode datumu procjene neovisnosti trebalo bi isto tako pretpostaviti da one predstavljaju značajan zajednički ili suprotni interes, osim ako se na način prihvatljiv tijelu za imenovanja ili drugom takvom tijelu koje može biti ovlašteno za obavljanje te zadaće u predmetnoj državi članici pokaže da to nije slučaj, uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti, uključujući sve strukturne podjele ili druge uspostavljene aranžmane.

(41)

Nakon imenovanja nužno je da neovisni procjenitelj vodi politike i postupke u skladu s primjenjivim etičkim kodeksima i profesionalnim standardima kako bi se utvrdili svi stvarni ili mogući interesi za koje procjenitelj smatra da mogu predstavljati značajan zajednički ili suprotni interes. Tijelo za imenovanja ili drugo takvo tijelo koje može biti ovlašteno u predmetnoj državi članici trebalo bi odmah obavijestiti o svim utvrđenim stvarnim ili mogućim interesima te bi ono trebalo razmotriti čine li oni značajan interes, u kojem bi slučaju trebalo prekinuti imenovanje neovisnog procjenitelja i imenovati novog procjenitelja.

(42)

Direktivom 2014/59/EU od država članica zahtijeva se da svojim sanacijskim tijelima dodijele niz ovlasti, uključujući ovlasti otpisa i konverzije, kako su definirane u članku 2. stavku 1. točki 66. te Direktive, koje se mogu primijeniti neovisno o mjeri sanacije ili zajedno s njom.

(43)

Važno je osigurati da se ovlasti otpisa i konverzije mogu primijeniti u odnosu na sve obveze koje nisu isključene člankom 44. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU. Za obveze koje su uređene pravom treće zemlje, osim onih koje se nalaze na popisu obveza na koje se primjenjuje izuzeće iz članka 55. stavka 1. Direktive 2014/59/EU, trebalo bi uključiti ugovornu odredbu u potporu primjeni ovlasti otpisa i konverzije na te obveze.

(44)

Ugovorne odredbe iz članka 55. stavka 1. Direktive 2014/59/EU trebalo bi uključiti u sporazume kojima se stvara obveza na koju se taj članak primjenjuje te koji se sklapaju nakon datuma primjene odredaba donesenih radi prenošenja glave IV. poglavlja IV. odjeljka 5. Direktive 2014/59/EU.

(45)

Točnije, ugovornu odredbu iz članka 55. stavka 1. Direktive 2014/59/EU trebalo bi uključiti u relevantne sporazume koji se odnose na obvezu koja, nakon što je stvorena, nije u potpunosti osigurana ili je u potpunosti osigurana, ali se ugovornim odredbama kojima se uređuje obveza dužnika ne obvezuje da drži kolateral kojim bi se stalno i u potpunosti osigurala obveza u skladu s regulatornim zahtjevima koji su pobliže određeni pravom Unije ili jednakovrijednim pravom trećih zemalja.

(46)

Za relevantne sporazume sklopljene prije datuma primjene odredaba donesenih radi prenošenja glave IV. poglavlja IV. odjeljka 5. Direktive 2014/59/EU ugovornu odredbu trebalo bi uključiti ako se u okviru tog sporazuma obveze stvaraju nakon datuma prenošenja.

(47)

Osim toga, za relevantne sporazume sklopljene prije datuma primjene odredaba donesenih radi prenošenja glave IV. poglavlja IV. odjeljka 5. Direktive 2014/59/EU, u bitne izmjene koje utječu na materijalna prava i obveze strane sporazuma trebalo bi uključiti obvezu unošenja ugovorne odredbe iz članka 55. stavka 1. Direktive 2014/59/EU. Izmjene koje nisu bitne i koje ne utječu na materijalna prava i obveze strane relevantnog sporazuma ne bi trebale biti dovoljne za aktiviranje zahtjeva za uključivanje ugovorne odredbe; u svim bi ostalim slučajevima trebalo uključiti ugovornu odredbu.

(48)

Kako bi se omogućila primjerena razina konvergencije, osiguravajući pritom da sanacijska tijela, institucije i subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU mogu uzeti u obzir razlike u pravnim sustavima ili razlike koje proizlaze iz prirode ili oblika obveze, primjereno je utvrditi obvezni sadržaj ugovorne odredbe.

(49)

U cilju postizanja jedinstvenog pristupa u cijeloj Uniji osiguranjem učinkovite koordinacije među relevantnim tijelima i omogućavanjem sanacijskom tijelu da donese primjereno informirane i brze odluke o sanaciji, ovom se Uredbom utvrđuju postupci i sadržaj obavijesti utvrđenih u članku 81. stavcima 1., 2. i 3. Direktive 2014/59/EU.

(50)

Obavijesti bi trebalo poslati sigurnim elektroničkim kanalom, uzimajući u obzir hitnost i važnost predmeta. Radi promicanja koordinacije među stranama u postupku se razmatraju prethodna usmena komunikacija i naknadna potvrda primitka.

(51)

U okviru obavijesti trebalo bi primatelju dostaviti prikladne informacije kako bi mogao brzo obaviti svoje zadaće te se stoga utvrđuje poseban sadržaj obavijesti koje upravljačko tijelo institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU podnosi nadležnom tijelu kad propada ili kada je vjerojatno da će propasti. Slično tome, prosljeđivanje te obavijesti nadležnog tijela sanacijskom tijelu trebalo bi uključivati informacije koje su sanacijskom tijelu potrebne za obavljanje svojih zadaća. Posebne zahtjeve u pogledu sadržaja trebalo bi dostaviti i u pogledu obavijesti o procjeni da institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) propada ili da će vjerojatno propasti ako je tu procjenu pokrenulo nadležno tijelo odnosno sanacijsko tijelo. U tom bi slučaju u obavijesti trebalo pobliže odrediti i relevantne uvjete utvrđene u članku 32. stavku 1. točkama (a) i (b) Direktive 2014/59/EU.

(52)

U cilju osiguranja usklađenog pristupa u cijeloj Uniji kako bi se dioničare na primjeren način obavijestilo o mjerama sanacije, u ovoj su Uredbi utvrđeni postupci i sadržaj obavijesti u kojoj su sažeti učinci mjere sanacije, uključujući odluku o suspenziji ili ograničenju ostvarenja određenih prava u skladu s člancima 69., 70. i 71. Direktive 2014/59/EU.

(53)

U ovoj je Uredbi utvrđen sadržaj te obavijesti, uzimajući u obzir neke ključne informacije koje bi trebalo objaviti malim i velikim klijentima i vjerovnicima; u pogledu elemenata koji nisu pobliže određeni ovom Uredbom, obavijest bi trebalo uskladiti sa širom komunikacijskom strategijom koja je razvijena kao dio plana sanacije i razmatrana u drugom poglavlju, odjeljcima I. i II. ove Uredbe. Zbog velikog utjecaja koji planiranje sanacije grupe i sanacija mogu imati u više od jedne države članice, trebalo bi donijeti regulatorne tehničke standarde kako bi se utvrdila jedinstvena, iscrpna pravila za osnivanje sanacijskih kolegija i postupke koje ona trebaju primjenjivati u obavljanju funkcija i zadaća utvrđenih u članku 88. Direktive 2014/59/EU.

(54)

Pri osnivanju sanacijskog kolegija potrebno je izbjegavati dupliciranje posla koji su već obavili konsolidirajuće nadzorno tijelo i kolegij nadzornih tijela. Važno je i osigurati da će se taj posao prilagoditi potrebama povezanima s funkcioniranjem kolegija. Točnije, primjereno je osigurati da sanacijsko tijelo za grupu uzme u obzir, ažurira i na odgovarajući način prilagodi sav relevantni posao koji je obavilo konsolidirajuće nadzorno tijelo u kontekstu kolegija nadzornih tijela, a posebno u pogledu utvrđivanja relevantnih tijela grupe te stoga i tijela koja bi trebalo pozvati da budu članovi kolegija ili promatrači („postupak utvrđivanja rasporeda”).

(55)

Upućivanje na druge grupe ili kolegije koji obavljaju iste zadaće i funkcije u skladu s člankom 88. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU trebalo bi tumačiti tako da uključuje, ali nije ograničeno na skupine za upravljanje krizama koje su osnovane na temelju zajedničkih načela i pristupa koje je izradio Odbor za financijsku stabilnost i skupina G20. Stoga je važno osigurati da sanacijska tijela za grupu pri procjeni svoje obveze u pogledu osnivanja sanacijskog kolegija procjenjuju i posluju li druge grupe ili kolegiji u skladu s odredbama ove Uredbe.

(56)

Uključivanje sanacijskih tijela trećih zemalja kao promatrača u sanacijski kolegij već je predviđeno člankom 88. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU. Stoga bi trebalo predvidjeti postupak organizacije njihova sudjelovanja u sanacijskom kolegiju i njihove uključenosti u različite zadaće kolegija.

(57)

Kako bi se postiglo učinkovito planiranje sanacije, postoji potreba za učinkovitim i pravovremenim međudjelovanjem i suradnjom između sanacijskog kolegija i bankarske grupe, a posebno između sanacijskog tijela za grupu i matičnog društva u Uniji. U tu se svrhu od sanacijskog tijela za grupu očekuje da matično društvo u Uniji obavijesti o osnivanju sanacijskog kolegija, njegovu sastavu i svim promjenama u njegovu sastavu. Međutim, u okviru učinkovitog i pravovremenog međudjelovanja i suradnje između sanacijskog tijela za grupu i matičnog društva u Uniji ne bi se trebala zanemariti brzina djelovanja potrebnog za očuvanje financijske stabilnosti ili pripremna ili preventivna priroda i složena ekonomska procjena potrebna u okviru planiranja sanacije.

(58)

Pisane dogovore i postupke sanacijskog kolegija trebalo bi uključiti u potrebne organizacijske odredbe kako bi se osigurao učinkovit i djelotvoran postupak odlučivanja. Točnije, sanacijski kolegij trebao bi prepoznati potrebu za utvrđivanjem fleksibilnih struktura u okviru sanacijskog kolegija radi izvršenja funkcija kolegija i osigurati da članovi mogu na primjereni način pridonijeti svim funkcijama kolegija. Točnije, ako se smatra primjerenim da tijela koja nisu članovi kolegija sudjeluju u kolegiju kao promatrači, nužno je da sanacijsko tijelo za grupu osigura da su uvjeti sudjelovanja utvrđeni u pisanim dogovorima i da nisu povoljniji od uvjeta utvrđenih u ovoj Uredbi za članove kolegija.

(59)

U pisane dogovore i postupke sanacijskog kolegija trebalo bi uključiti i potrebne operativne odredbe kako bi se osiguralo da kolegij sanacijskim tijelima omogući koordinaciju njihova doprinosa kolegiju nadzornih tijela i organiziranje analize, razmatranja i vrednovanja doprinosa koji sanacijska tijela prime od kolegija nadzornih tijela. U pisanim dogovorima stoga bi, u idealnom slučaju, trebalo uključiti postupak komuniciranja između kolegija nadzornih tijela i sanacijskog kolegija, a prije svega između sanacijskog tijela za grupu i konsolidirajućeg nadzornog tijela. U pisanim dogovorima trebalo bi utvrditi i postupke koje bi u okviru sanacijskog kolegija trebalo slijediti u cilju postizanja zajedničkog razumijevanja, u svim slučajevima u kojima je koordinacija potrebna u praksi, ali zajednička odluka nije potrebna u skladu s Direktivom 2014/59/EU.

(60)

Sanacijsko tijelo za grupu trebalo bi imati pristup svim informacijama koje su mu potrebne za obavljanje zadaća i odgovornosti te bi trebalo djelovati kao koordinator prikupljanja i dijeljenja informacija koje su primljene od bilo kojeg člana kolegija ili bilo kojeg subjekta grupe na koje se primjenjuju odredbe o povjerljivosti i odredbe kojima je obuhvaćena razmjena povjerljivih informacija utvrđena u Direktivi 2014/59/EU.

(61)

Kako bi se osiguralo da su operativni postupci učinkoviti za rješavanje hitnih slučajeva, sanacijsko tijelo za grupu trebalo bi ispitati funkcioniranje sanacijskog kolegija te bi, ako se smatra primjerenim, trebalo moći uključiti matično društvo u Uniji u to ispitivanje.

(62)

Ključno je pravovremeno i realistično planiranje svih postupaka zajedničkog odlučivanja. Svako sanacijsko tijelo uključeno u te postupke trebalo bi sanacijskom tijelu za grupu pravovremeno i učinkovito dati svoj doprinos u odgovarajućoj zajedničkoj odluci u skladu s relevantnim rasporedima zajedničkog odlučivanja.

(63)

Potrebno je osigurati da se zajedničke odluke donose brzo i pravovremeno. To je posebno važno za odluke o sanaciji, ali je relevantno i za planiranje sanacije. Istodobno bi trebalo osigurati da sva tijela uključena u postupak donošenja zajedničke odluke imaju dovoljno vremena za izražavanje svojih stajališta. Kako bi se ostvarila primjerena ravnoteža između tih dvaju ciljeva, sanacijsko tijelo za grupu trebalo bi ovlastiti za podnošenje nacrta prijedloga drugim tijelima uključenima u postupak i istodobno odrediti primjereni rok nakon kojeg je potrebno pretpostaviti suglasnost tijela koja nisu dostavila prigovore na taj prijedlog. Pri određivanju relevantnog roka sanacijsko tijelo za grupu trebalo bi uzeti u obzir stvaran rok za postupak donošenja odluka, kako je utvrđen zakonodavnim odredbama ili kako je kolegij sam prethodno odredio.

(64)

Kako bi se osiguralo da je uspostavljen učinkovit postupak, sanacijsko tijelo za grupu trebalo bi imati konačnu odgovornost za određivanje redoslijeda koraka koji će se poduzeti. Trebalo bi utvrditi korake za donošenje zajedničkih odluka, prepoznajući da se neki od tih koraka mogu izvršiti istodobno, a neki jedan nakon drugog.

(65)

U skladu s člankom 13. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU planove sanacije grupe trebalo bi preispitati i ažurirati najmanje jednom godišnje. Međutim, trebalo bi osigurati da se planovi sanacije grupe preispituju i ažuriraju i ad hoc ako to bude potrebno zbog informacija koje je primio kolegij nadzornih tijela ili na vlastitu inicijativu sanacijskog kolegija.

(66)

Kako bi se poboljšala transparentnost rada sanacijskih kolegija, u ovoj bi Uredbi trebalo jasno odrediti jedinstvene uvjete prosljeđivanja zajedničkih odluka matičnom društvu u Uniji i drugim subjektima relevantne grupe. Kako bi se osigurala usporedivost postupaka i ishoda te tako ostvarila konvergencija, nužno je jasno utvrditi jedinstvena pravila u pogledu postupka i dokumentacije potrebnih za donošenje zajedničke odluke u okviru sanacijskih kolegija.

(67)

Ako nije donesena zajednička odluka, trebalo bi osigurati i koordinaciju pojedinačnih odluka sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri kako bi se sanacijskom kolegiju omogućilo izvršavanje njegove uloge, kako je predviđeno u članku 88. stavku 1. Direktive 2014/59/EU. Stoga bi trebalo utvrditi postupak rada kolegija kao okvir u kojem bi sanacijsko tijelo za grupu i druga tijela težila učinkovitom i izvedivom planiranju sanacije grupe, čak i ako ne postoje zajedničke odluke.

(68)

Pri utvrđivanju postojanja potrebe za programom sanacije grupe relevantna sanacijska tijela koja sudjeluju u sanacijskom kolegiju trebala bi, u skladu s člancima 91. i 92. Direktive 2014/59/EU, razmotriti utječe li predmetna sanacija na cijelu grupu. U tu bi svrhu sanacijsko tijelo za grupu trebalo nastojati utvrditi sve subjekte grupe na koje to utječe ili može utjecati u slučaju da subjekt grupe ili matično društvo u Uniji ispunjuje uvjete iz članka 32. ili 33. Direktive 2014/59/EU.

(69)

Kako bi se osigurali optimalni uvjeti za sanaciju, trebalo bi uložiti učinkovite i djelotvorne napore u kratkom roku. Stoga je važno osigurati da sanacijski kolegij pri razmatranju potrebe za programom sanacije grupe razmotri i potrebu za uzajamnom potporom nacionalnih aranžmana financiranja. Konkretno, sanacijski kolegij trebao bi u pogledu planova financiranja i primjene Direktive 2014/59/EU uzeti u obzir potrebu za uzajamnom potporom nacionalnih aranžmana financiranja. Ako ne postoji uzajamnost, sadržaj i postupak plana financiranja trebalo bi prilagoditi na odgovarajući način. Kako bi se dodatno osigurala učinkovitost, sanacijskom tijelu za grupu trebalo bi omogućiti da svoju konačnu pozitivnu procjenu potrebe za programom sanacije grupe zamijeni prijedlogom tog programa.

(70)

U programu sanacije grupe trebalo bi, u mjeri u kojoj je to moguće i primjereno, uzeti u obzir i slijediti plan sanacije grupe, osim ako sanacijska tijela ocijene, uzimajući u obzir okolnosti slučaja, da će se ciljevi sanacije učinkovitije postići poduzimanjem mjera koje nisu predviđene u sanacijskom planu.

(71)

Svi oni na koje utječe sanacija institucije trebali bi u cijelosti razumjeti stajališta i mjere sanacijskog tijela koje se ne slaže sa zajedničkom odlukom o programu sanacije grupe za potrebe koordinacije. Stoga bi svako tijelo koje se ne slaže s odlukom trebalo sanacijskom tijelu za grupu dostaviti jasno obrazloženje svojeg neslaganja.

(72)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koje je Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) dostavilo Komisiji.

(73)

Za potrebe regulatornih tehničkih standarda o sadržaju planova sanacije za institucije koje nisu dio grupe koja podliježe konsolidiranom nadzoru u skladu s člancima 111. i 112. Direktive 2013/36/EU i sadržaju planova sanacije koji se zahtijevaju za grupe u skladu s člankom 10. odnosno člankom 13. Direktive 2014/59/EU te za regulatorne tehničke standarde koji se odnose na kriterije koje je potrebno ispitati radi procjene mogućnosti sanacije institucija ili grupa, a koji su predviđeni u članku 15. stavku 4., odnosno članku 16. stavku 2. Direktive 2014/59/EU, EBA se savjetovala s Europskim odborom za sistemske rizike.

(74)

EBA je provela otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojima se temelji ova Uredba, analizirala moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za bankarstvo uspostavljene u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE I PLANOVI OPORAVKA

ODJELJAK I.

Zajedničke odredbe

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom pobliže određuju:

1.

informacije koje trebaju biti uključene u pojedinačni plan oporavka i, u skladu s člankom 7. stavcima 5. i 6. Direktive 2014/59/EU, plan oporavka grupe;

2.

minimalni kriteriji koje nadležno tijelo treba procijeniti u pogledu pojedinačnog plana oporavka i plana oporavka grupe u skladu s člankom 6. stavkom 8. Direktive 2014/59/EU;

3.

sadržaj planova sanacije potrebnih za institucije koje nisu dio grupe koja podliježe konsolidiranom nadzoru u skladu s člancima 111. i 112. Direktive 2013/36/EU te sadržaj planova sanacije potrebnih za grupe u skladu s člankom 10., odnosno člankom 13. Direktive 2014/59/EU;

4.

predmeti i kriteriji koje treba ispitati radi procjene mogućnosti sanacije institucija ili grupa predviđeni člankom 15. stavkom 4. odnosno člankom 16. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU;

5.

uvjeti utvrđeni u članku 23. stavku 1. točkama (a), (c), (e) i (i) Direktive 2014/59/EU u pogledu financijske potpore subjekta grupe u skladu s člankom 19. te Direktive;

6.

okolnosti u kojima je osoba neovisna i o sanacijskom tijelu i o instituciji ili subjektu iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU za potrebe članka 36. stavka 1. i članka 74. te Direktive;

7.

popis obveza na koje se primjenjuje izuzeće od obveze unošenja ugovorne odredbe iz članka 55. stavka 1. Direktive 2014/59/EU i sadržaj ugovorne odredbe iz tog stavka;

8.

postupci i sadržaji povezani s obavijestima iz članka 81. stavaka 1., 2. i 3. Direktive 2014/59/EU i obavijesti o suspenziji iz članka 83. te Direktive;

9.

iscrpna pravila o osnivanju i operativnom funkcioniranju sanacijskih kolegija za obavljanje zadaća iz članka 88. stavka 1. Direktive 2014/59/EU.

Prethodne točke 1., 2., 3. i 4. podliježu primjeni pojednostavnjenih obveza određenih u skladu s člankom 4. Direktive 2014/59/EU.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„pojedinačni plan oporavka” znači jedno od sljedećeg:

(a)

plan oporavka koji u skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU sastavlja institucija koja nije dio grupe koja podliježe konsolidiranom nadzoru u skladu s člancima 111. i 112. Direktive 2013/36/EU;

(b)

plan oporavka koji u skladu s člankom 7. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU sastavlja društvo kći matičnog društva u EU-u;

2.

„sanacijska strategija” znači niz mjera sanacije predviđenih u planu sanacije ili planu sanacije grupe;

3.

„odabrana sanacijska strategija” znači sanacijska strategija kojom se mogu najbolje postići ciljevi sanacije utvrđeni u članku 31. Direktive 2014/59/EU s obzirom na strukturu i poslovni model institucije ili grupe te sanacijske režime koji se primjenjuju na pravne subjekte u grupi;

4.

„kvalificirane prihvatljive obveze” znači prihvatljive obveze kojima se ispunjuju uvjeti utvrđeni u članku 45. stavku 4. Direktive 2014/59/EU kako bi se uključile u iznos regulatornog kapitala i prihvatljivih obveza iz članka 45. stavka 1. te Direktive;

5.

„strategija s jedinstvenom točkom pristupanja” znači sanacijska strategija u kojoj sanacijske ovlasti izvršava jedinstveno sanacijsko tijelo na razini pojedinačnog matičnog društva ili pojedinačne institucije koji podliježu konsolidiranom nadzoru;

6.

„strategija s višestrukim točkama pristupanja” znači sanacijska strategija u kojoj sanacijske ovlasti izvršavaju dva sanacijska tijela ili više njih u pogledu regionalnih ili funkcionalnih podgrupa ili subjekata grupe;

7.

„kontrola” znači kontrola kako je definirana u članku 4. stavku 1. točki 37. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4);

8.

„kvalificirani udio” znači kvalificirani udio kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 36. Uredbe (EU) br. 575/2013.

ODJELJAK II.

Sadržaj planova oporavka

Članak 3.

Informacije koje je potrebno uključiti u plan oporavka

Plan oporavka uključuje najmanje sljedeće stavke:

1.

sažetak ključnih elemenata plana oporavka u skladu s člankom 4.;

2.

informacije o upravljanju u skladu s člankom 5.;

3.

stratešku analizu u skladu s člancima 6. do 12.;

4.

plan komuniciranja i objave u skladu s člankom 14.;

5.

analizu pripremnih mjera u skladu s člankom 15.

Članak 4.

Sažetak ključnih elemenata plana oporavka

1.   Sažetkom ključnih elemenata plana oporavka obuhvaćeni su sažetci sljedećeg:

(a)

informacija iz plana oporavka o upravljanju;

(b)

strateške analize iz plana oporavka, uključujući sažetak ukupne mogućnosti oporavka iz članka 12. stavka 3.;

(c)

svih bitnih promjena u pogledu institucije, grupe ili plana oporavka od prethodne verzije plana oporavka podnesenog nadležnom tijelu;

(d)

plana komuniciranja i objave iz plana oporavka;

(e)

pripremnih mjera utvrđenih u planu oporavka.

2.   Za potrebe odjeljaka II. i III. prvog poglavlja ove Uredbe bitna promjena znači svaka promjena kojom bi se moglo utjecati na sposobnost institucije, matičnog društva u EU-u ili jednog ili više njegovih društava kćeri da provedu plan oporavka ili jednu ili više mogućnosti oporavka sadržanih u planu oporavka.

Članak 5.

Upravljanje

Informacije o upravljanju sadržavaju iscrpan opis barem sljedećih elemenata:

1.

načina izrade plana oporavka, uključujući najmanje sljedeće:

(a)

ulogu i funkciju osoba odgovornih za izradu, provedbu i ažuriranje svakog odjeljka plana;

(b)

identitet osobe koja je ukupno odgovorna za ažuriranje plana oporavka i opis postupka koji je potrebno primijeniti za ažuriranje plana oporavka kako bi se odgovorilo na sve bitne promjene koje utječu na instituciju, grupu ili njihovo okruženje;

(c)

opis načina uključivanja plana u korporativno upravljanje institucije ili grupe i u ukupni okvir upravljanja rizicima;

(d)

ako je razmatrani subjekt dio grupe, opis mjera i dogovora poduzetih u okviru grupe kako bi se osigurale koordinacija i dosljednost mogućnosti oporavka na razini grupe i pojedinačnih društava kćeri;

2.

politika i postupaka kojima se uređuje odobrenje plana oporavka, uključujući najmanje sljedeće:

(a)

izjavu je li plan oporavka revidirala funkcija unutarnje revizije, vanjski revizor ili odbor za rizike;

(b)

potvrdu da je plan oporavka procijenilo i odobrilo upravljačko tijelo institucije ili matičnog društva u EU-u koje je odgovorno za podnošenje plana;

3.

uvjeta i postupaka potrebnih za osiguranje pravovremene provedbe mogućnosti oporavka, uključujući najmanje sljedeće:

(a)

opis unutarnjeg postupka eskalacije i postupka donošenja odluka koji se primjenjuje kad se ispune pokazatelji, kako bi se razmotrilo i odredilo koje će se mogućnosti oporavka možda morati primijeniti kao odgovor na situaciju financijskog stresa koji je nastupio, uključujući najmanje sljedeće:

i.

ulogu i funkciju osoba uključenih u taj postupak, uključujući opis njihovih odgovornosti ili, ako je u postupak uključen odbor, ulogu, odgovornosti i funkciju članova odbora;

ii.

postupke koje je potrebno slijediti;

iii.

rok za donošenje odluke o poduzimanju mogućnosti oporavka te vrijeme i način na koji će relevantna nadležna tijela biti obaviještena o činjenici da su pokazatelji ispunjeni;

(b)

iscrpan opis pokazatelja u kojima se odražavaju moguće ranjivosti, slabosti ili prijetnje barem u pogledu pozicije kapitala, likvidnosti, profitabilnosti i profila rizičnosti subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka;

4.

usklađenosti plana s općim okvirom upravljanja rizicima institucije ili grupe, uključujući opis relevantnih referentnih vrijednosti (signala ranog upozorenja) koje se upotrebljavaju kao dio redovitog unutarnjeg postupka upravljanja rizicima institucije ili grupe ako se te referentne vrijednosti mogu upotrijebiti kako bi se upravu obavijestilo da bi se pokazatelji mogli ispuniti;

5.

upravljačkih informacijskih sustava, uključujući opis aranžmana uspostavljenih kako bi se osiguralo da su informacije potrebne za provedbu mogućnosti oporavka dostupne radi pouzdanog i pravovremenog donošenja odluka u stresnim uvjetima.

Članak 6.

Strateška analiza

1.   Strateškom analizom utvrđuju se temeljne linije poslovanja i ključne funkcije te određuju ključni koraci za održavanje tih temeljnih linija poslovanja i ključnih funkcija u situaciji financijskog stresa.

2.   Strateška analiza uključuje najmanje sljedeće pododjeljke:

(a)

opis subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka, kako je utvrđeno u članku 7.;

(b)

opis mogućnosti oporavka, kako je utvrđeno u člancima od 8. do 12.

Članak 7.

Opis subjekata obuhvaćenih planom oporavka

1.   Pododjeljak strateške analize u kojem se opisuju subjekt ili subjekti obuhvaćeni planom oporavka sadržava sljedeće informacije:

(a)

opće karakteristike subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka, uključujući sljedeće:

i.

opis ukupne globalne strategije poslovanja i upravljanja rizicima;

ii.

njihov poslovni model i poslovni plan, uključujući popis glavnih nadležnosti u kojima su aktivni, među ostalim i preko pravnog subjekta ili podružnice koja ispunjuje uvjete utvrđene u stavku 2.;

iii.

njihove temeljne linije poslovanja i ključne funkcije;

iv.

postupak i parametre za utvrđivanje njihovih temeljnih linija poslovanja i ključnih funkcija;

(b)

raspored temeljnih linija poslovanja i ključnih funkcija po pravnim subjektima i podružnicama koji ispunjuju uvjete utvrđene u stavku 2.;

(c)

iscrpan opis pravnih i financijskih struktura subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom, uključujući objašnjenje međusobne povezanosti unutar grupe u pogledu svih pravnih subjekata ili podružnica koji ispunjuju uvjete utvrđene u stavku 2., a posebno opis sljedećeg:

i.

svih postojećih značajnih izloženosti i odnosa financiranja unutar grupe, tokova kapitala unutar subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka, jamstava koja postoje unutar grupe i jamstva za koja se očekuje da će postojati unutar grupe kad mjera oporavka bude potrebna;

ii.

pravne međusobne povezanosti kojom su obuhvaćeni značajni pravno obvezujući sporazumi među subjektima grupe, uključujući, na primjer, postojanje sporazuma o potpunom upravljanju poslovima društva (eng. domination agreement) te sporazuma o prijenosu dobiti i gubitka;

iii.

operativne međusobne povezanosti koja se odnosi na funkcije koje su centralizirane u jednom pravnom subjektu ili podružnici i koje su važne za funkcioniranje drugih pravnih subjekata, podružnica ili grupe, a posebno centralizirane funkcije informacijske tehnologije, funkcije riznice, funkcije upravljanja rizicima ili administrativne funkcije;

iv.

svih postojećih sporazuma o financijskoj potpori grupe sklopljenih u skladu s člankom 19. Direktive 2014/59/EU, uključujući strane sporazuma, oblik financijske potpore i uvjete povezane s pružanjem financijske potpore;

(d)

opis vanjske međusobne povezanosti, uključujući najmanje sljedeće:

i.

znatne izloženosti i obveze prema glavnim drugim ugovornim stranama;

ii.

važne financijske proizvode i usluge koje subjekt ili subjekti obuhvaćeni planom oporavka pružaju drugim sudionicama na financijskom tržištu;

iii.

važne usluge koje treće strane pružaju subjektu ili subjektima obuhvaćenima planom oporavka;

2.   Za potrebe točaka (b) i (c) stavka 1. upućivanje na pravne subjekte ili podružnice tumači se kao upućivanje na pravne subjekte ili podružnice:

(a)

koji znatno pridonose dobiti subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka ili njihovu financiranju ili drže značajan udjel u njihovoj imovini, obvezama ili kapitalu;

(b)

koji obavljaju ključne trgovinske aktivnosti;

(c)

koji centralno izvršavaju ključnu operativnu funkciju, funkciju upravljanja rizicima ili upravnu funkciju;

(d)

koji snose znatne rizike koji bi u najgorem scenariju mogli ugroziti održivost institucije ili grupe;

(e)

koji se nisu mogli prodati ili likvidirati jer bi to vjerojatno dovelo do velikog rizika za instituciju ili grupu u cjelini;

(f)

koji su važni za financijsku stabilnost najmanje jedne države članice u kojoj imaju registrirano sjedište ili u kojoj posluju.

Članak 8.

Mogućnosti oporavka

1.   Pododjeljak o mogućnostima oporavka uključuje popis svih mogućnosti oporavka i opis svake mogućnosti, kako je utvrđeno u člancima od 9. do 12.

2.   U pododjeljku o mogućnostima oporavka utvrđuje se niz mogućnosti oporavka osmišljenih kao odgovor na scenarije financijskog stresa za koje bi se razumno moglo očekivati da će pridonijeti održavanju ili obnovi održivosti i financijskog položaja subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka.

3.   Svaka mogućnost oporavka opisuje se na način kojim se nadležnom tijelu omogućuje da procijeni njezin učinak i izvedivost.

4.   Mogućnosti oporavka uključuju mjere koje su po svojoj prirodi izvanredne te mjere koje bi se mogle poduzeti i u okviru redovnog poslovanja subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka.

5.   Mogućnosti oporavka ne smiju se isključiti samo zato što bi zbog njih bilo potrebno promijeniti trenutačnu prirodu poslovanja tog subjekta ili tih subjekata.

Članak 9.

Aktivnosti, aranžmani i mjere u okviru mogućnosti oporavka

1.   U okviru svake mogućnosti oporavka navodi se najmanje sljedeće:

(a)

raspon aktivnosti povezanih s kapitalom i likvidnošću potrebnih za održavanje ili obnavljanje održivosti i financijskog položaja subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka kojima je glavni cilj osigurati održivost ključnih funkcija i temeljnih linija poslovanja;

(b)

aranžmani i mjere kojima je glavni cilj očuvati ili obnoviti regulatorni kapital institucije ili konsolidirani regulatorni kapital grupe s pomoću vanjskih dokapitalizacija i unutarnjih mjera kako bi se poboljšala pozicija kapitala subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka;

(c)

aranžmani i mjere kojima se osigurava da subjekt ili subjekti obuhvaćeni planom oporavka imaju odgovarajući pristup izvorima financiranja za nepredviđene događaje kako bi se osiguralo da mogu nastaviti s poslovanjem i ispuniti svoje obveze u trenutku njihova dospijeća;

(d)

aranžmani i mjere za smanjivanje rizika i financijske poluge ili za restrukturiranje linija poslovanja uključujući, prema potrebi, analizu moguće značajne prodaje imovine, pravnih subjekata ili linija poslovanja;

(e)

aranžmani i mjere čiji je glavni cilj ostvariti dobrovoljno restrukturiranje obveza, a da se pritom ne aktivira događaj neispunjavanja obveza, raskida ugovora, smanjenja kreditnog rejtinga ili slično.

Za potrebe točke (c) mjere uključuju vanjske mjere i, prema potrebi, mjere kojima je cilj reorganizirati raspoloživu likvidnost unutar grupe. Izvori financiranja za nepredviđene događaje uključuju moguće izvore likvidnosti, procjenu raspoloživih kolaterala i procjenu mogućnosti prijenosa likvidnosti između subjekata grupe i linija poslovanja.

2.   Ako mogućnost oporavka ne uključuje aktivnosti, mjere ili aranžmane utvrđene u stavku 1. točkama od (a) do (e), pododjeljak o mogućnostima oporavka sadržava dokaz da je institucija, matično društvo u Uniji ili društvo kći koje je sastavilo i podnijelo plan na primjeren način razmotrilo te aktivnosti, aranžmane ili mjere.

Članak 10.

Procjena učinka

Svaka mogućnost oporavka sadržava procjenu učinka koja uključuje prije svega iscrpan opis postupaka određivanja vrijednosti i utrživosti temeljnih linija poslovanja, aktivnosti i imovine subjekta ili subjekata na koje se odnosi plan oporavka, a najmanje sljedeće elemente:

1.

procjenu učinka na financijsko stanje i poslovanje u kojoj je utvrđen očekivani učinak na solventnost, likvidnost, pozicije izvora financiranja, profitabilnost i poslovanje subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka; prema potrebi, u procjeni se jasno utvrđuju različiti subjekti grupe na koje ta mogućnost može utjecati ili koji su uključeni u njezinu provedbu;

2.

procjenu vanjskog učinka i sistemskih posljedica u kojoj se utvrđuje očekivani učinak na ključne funkcije koje izvršavaju subjekt ili subjekti obuhvaćeni planom oporavka te učinak na dioničare, klijente, a posebno deponente i male ulagatelje, na druge ugovorne strane i, prema potrebi, na ostatak grupe;

3.

pretpostavke vrednovanja i sve ostale pretpostavke izvršene za potrebe procjena iz stavaka 1. i 2., uključujući pretpostavke o utrživosti imovine ili ponašanju financijskih institucija.

Članak 11.

Procjena izvedivosti

1.   Svaka mogućnost oporavka sadržava procjenu izvedivosti koja uključuje najmanje sljedeće:

(a)

procjenu rizika povezanog s mogućnosti oporavka na temelju iskustva u izvršavanju mogućnosti oporavka ili jednakovrijedne mjere;

(b)

iscrpnu analizu i opis svih bitnih prepreka učinkovitoj i pravovremenoj provedbi plana te opis toga mogu li se i na koji način te prepreke ukloniti;

(c)

prema potrebi, analizu mogućih prepreka učinkovitoj provedbi mogućnosti oporavka koje proizlaze iz strukture grupe ili aranžmana unutar grupe, uključujući analizu toga postoje li sadržajne praktične ili pravne prepreke za brz prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza ili imovine unutar grupe;

(d)

rješenja za moguće prepreke utvrđene u točkama (b) i (c).

2.   Za potrebe stavka 1. bitna prepreka uključuje sve čimbenike koji bi mogli negativno utjecati na pravovremenu provedbu mogućnosti oporavka, uključujući prije svega pravni, operativni, poslovni, financijski i reputacijski rizik kao što je svaki rizik smanjenja kreditnog rejtinga.

Članak 12.

Kontinuitet poslovanja

1.   Svaka mogućnost oporavka mora sadržavati procjenu načina za osiguranje kontinuiteta poslovanja u slučaju provedbe te mogućnosti.

2.   Procjena uključuje analizu unutarnjeg poslovanja (na primjer, sustava informacijske tehnologije, dobavljača i aktivnosti povezanih s ljudskim resursima) i pristupa subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka tržišnoj infrastrukturi (na primjer, sustavima poravnanja i namire te platnim sustavima). Točnije, u procjeni nepredviđenih operativnih događaja uzima se u obzir sljedeće:

(a)

aranžmani i mjere potrebni za održavanje stalnog pristupa relevantnoj infrastrukturi financijskih tržišta;

(b)

aranžmani i mjere potrebni za održavanje neprekinutog rada operativnih procesa subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka, uključujući infrastrukturu i informatičke usluge;

(c)

očekivani rok za provedbu i učinkovitost mogućnosti oporavka;

(d)

učinkovitost mogućnosti oporavka i prikladnost pokazatelja u nizu scenarija financijskog stresa u kojima se procjenjuje učinak svakog od tih scenarija na subjekt ili subjekte obuhvaćene planom oporavka, a posebno na njihov kapital, likvidnost, profitabilnost, profil rizičnosti i poslovanje.

3.   U toj procjeni utvrđuje se mogućnost oporavka koja bi mogla biti primjerena u određenom scenariju, mogući učinak te mogućnosti oporavka, njezina izvedivost, uključujući moguće prepreke njezinoj provedbi, te rok potreban za njezinu provedbu.

Na temelju tih informacija u procjeni se opisuju ukupne mogućnosti oporavka subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom oporavka, odnosno mjera u kojoj se u okviru mogućnosti oporavka tom subjektu ili tim subjektima omogućuje oporavak u nizu scenarija ozbiljnog makroekonomskog i financijskog stresa.

Članak 13.

Unakrsna upućivanja

Ako su informacije utvrđene u članku 7. dostavljene sanacijskim tijelima u skladu s člankom 11. Direktive 2014/59/EU, nadležna tijela mogu odlučiti prihvatiti unakrsna upućivanja na te informacije kao dostatna za ispunjenje zahtjeva iz članka 7. ako se time ne ugrožavaju potpunost i kvaliteta plana oporavka, kako se zahtijeva u prvom poglavlju odjeljku III. ove Uredbe.

Članak 14.

Plan komuniciranja i objave

1.   Planom komuniciranja i objave moraju se iscrpno obuhvatiti sljedeći elementi:

(a)

unutarnja komunikacija, posebno prema zaposlenicima, radničkim vijećima ili drugim predstavnicima zaposlenika;

(b)

vanjska komunikacija, posebno prema dioničarima i drugim ulagateljima, nadležnim tijelima, drugim ugovornim stranama, financijskim tržištima, infrastrukturi financijskih tržišta, deponentima i javnosti, kako je primjereno;

(c)

učinkoviti prijedlozi upravljanja svim mogućim negativnim reakcijama tržišta.

2.   Plan oporavka uključuje barem analizu načina provedbe plana komuniciranja i objave u slučaju provedbe jednog ili više aranžmana ili mjera utvrđenih u planu oporavka ili više njih.

3.   U planu komuniciranja i objave na primjeren se način razmatraju posebne komunikacijske potrebe u pogledu pojedinačnih mogućnosti oporavka.

Članak 15.

Pripremne mjere

1.   Plan oporavka uključuje analizu svih pripremnih mjera koje su subjekt ili subjekti obuhvaćeni njime poduzeli ili koje su potrebne radi olakšavanja provedbe plana oporavka ili radi poboljšanja njegove učinkovitosti, zajedno s vremenskim rasporedom provedbe tih mjera.

2.   Te pripremne mjere uključuju sve mjere potrebne za rješavanje prepreka učinkovitoj provedbi mogućnosti oporavka koje su utvrđene u planu oporavka.

ODJELJAK III.

Procjena planova oporavka

Članak 16.

Potpunost planova oporavka

Nadležno tijelo procjenjuje u kojoj su mjeri planom oporavka ispunjeni zahtjevi utvrđeni u članku 5. odnosno članku 7. Direktive 2014/59/EU te preispituje potpunost plana na temelju sljedećeg:

1.

jesu li planom obuhvaćene sve informacije navedene u odjeljku A Priloga Direktivi 2014/59/EU kako je pobliže određeno u prvom poglavlju odjeljku I. ove Uredbe;

2.

jesu li u planu navedene informacije koje su ažurirane i u pogledu svih bitnih promjena subjekta ili subjekata, a posebno promjena u njihovoj pravnoj ili organizacijskoj strukturi ili njihovoj poslovnoj ili financijskoj situaciji od zadnjeg podnošenja plana u skladu s člankom 5. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU;

3.

prema potrebi, je li u plan uključena analiza toga kako i kada subjekt ili subjekti obuhvaćeni planom mogu, u okolnostima predviđenima tim planom, zatražiti uporabu instrumenata središnje banke i je li njime određena imovina za koju bi se očekivalo da bude prihvatljiva kao kolateral;

4.

je li planom na primjeren način uzet u obzir primjeren niz scenarija ozbiljnog makroekonomskog i financijskog stresa relevantnog za posebne uvjete subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom, uzimajući u obzir smjernice koje je EBA izdala u skladu s člankom 5. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU i kojima se pobliže određuje niz scenarija koje je potrebno uključiti u planove oporavka, uz nastojanja da se one poštuju u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010;

5.

sadržava li plan okvir pokazatelja kojim se određuju okolnosti u kojima se mogu poduzeti odgovarajuće mjere iz plana;

6.

jesu li informacije iz stavaka 1. do 5. dostavljene u pogledu grupe u cjelini;

7.

uključuje li plan, prema potrebi, aranžmane za financijsku potporu unutar grupe donesene na temelju sporazuma o financijskoj potpori grupe koji je sklopljen u skladu s poglavljem III. Direktive 2014/59/EU;

8.

je li u planu za svaki scenarij ozbiljnog makroekonomskog i financijskog stresa koji je u planu uzet u obzir u skladu s člankom 7. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU utvrđeno sljedeće:

(a)

postoje li prepreke u provedbi mjera za oporavak unutar grupe, uključujući na razini pojedinačnih subjekata obuhvaćenih planom;

(b)

postoje li znatne praktične ili pravne prepreke za brz prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza ili imovine unutar grupe.

Članak 17.

Kvaliteta planova oporavka

Pri procjeni zahtjeva i kriterija utvrđenih u članku 5. i članku 7. Direktive 2014/59/EU, ovisno o slučaju, nadležno tijelo preispituje kvalitetu plana oporavka na temelju sljedećeg:

1.

smatra se da je plan jasan:

(a)

ako je plan sam po sebi razumljiv i sastavljen na jasnom i razumljivom jeziku;

(b)

ako su definicije i opisi jasni i dosljedni u cijelom planu;

(c)

ako su pretpostavke i vrednovanja navedena u planu objašnjeni;

(d)

ako se upućivanjima na dokumente koji nisu sadržani u planu i prilozima dopunjuje plan tako da se njima bitno pridonosi utvrđivanju mogućnosti održavanja ili obnove financijske snage i održivosti subjekta ili subjekata koji su njime obuhvaćeni;

2.

smatra se da su informacije sadržane u planu relevantne ako su te informacije usmjerene na utvrđivanje mogućnosti održavanja ili obnove financijske snage i održivosti institucije ili grupe;

3.

smatra se da je plan oporavka sveobuhvatan ako, uzimajući u obzir posebno prirodu poslovanja subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom te njihovu veličinu i međusobnu povezanost s drugim institucijama i grupama te s financijskim sustavom općenito, vrijedi sljedeće:

(a)

u planu je navedena dostatna razina pojedinosti u pogledu informacija koje je potrebno uključiti u planove oporavka u skladu s člancima 5. i 7. Direktive 2014/59/EU;

(b)

plan sadržava odgovarajući raspon mogućnosti oporavka i pokazatelja, uzimajući u obzir smjernice koje je EBA izdala u skladu s člankom 9. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU i kojima se pobliže određuju pokazatelji koje je potrebno uključiti u planove oporavka, uz nastojanja da se one poštuju u skladu s člankom 16. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1093/2010;

4.

smatra se da je plan usklađen unutar sebe:

(a)

u slučaju pojedinačnog plana oporavka, ako je plan usklađen unutar sebe;

(b)

u slučaju plana oporavka grupe, ako je plan grupe usklađen unutar sebe;

(c)

ako u slučaju da se zahtijevaju pojedinačni planovi za društva kćeri u skladu s člankom 7. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU postoji unutarnja usklađenost tih planova i plana oporavka grupe.

Članak 18.

Provedba aranžmana predloženih u planovima oporavka

1.   Pri procjeni mjere u kojoj je planom oporavka ispunjen kriterij utvrđen u članku 6. stavku 2. točki (a) Direktive 2014/59/EU nadležno tijelo preispituje sljedeće:

(a)

razinu uključenosti i usklađenosti plana s općim korporativnim postupcima upravljanja i unutarnjim postupcima subjekta ili subjekata na koje se plan primjenjuje i njegovim/njihovim okvirom upravljanja;

(b)

sadržava li plan dostatan broj vjerodostojnih i održivih mogućnosti oporavka na temelju kojih je vjerojatno da bi se institucija ili grupa mogla brzo i učinkovito suočiti s različitim scenarijima financijskog stresa;

(c)

jesu li u okviru mogućnosti oporavka uključenih u plan utvrđene mjere kojima se učinkovito rješavaju scenariji ozbiljnog makroekonomskog i financijskog stresa prikazanog u skladu s člankom 5. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU;

(d)

je li vremenski raspored provedbe mogućnosti realan i je li uzet u obzir u postupcima koji su osmišljeni radi osiguranja provedbe mjera oporavka;

(e)

razinu pripremljenosti institucije ili grupe na ispravljanje situacije financijskog stresa, kako je posebno određeno u okviru procjene toga jesu li pripremne mjere primjereno utvrđene i, prema potrebi, jesu li te mjere provedene ili je li pripremljen plan za njihovu provedbu;

(f)

primjerenost niza scenarija ozbiljnog makroekonomskog i financijskog stresa na koje je plan ispitan;

(g)

primjerenost postupaka za ispitivanje plana na scenarije iz točke (f) i mjeru u kojoj je analiza mogućnosti oporavka i pokazatelja u svakom scenariju provjerena tim ispitivanjem;

(h)

jesu li pretpostavke i vrednovanja navedena u planu i svakoj mogućnosti oporavka realna i vjerodostojna.

2.   Vjerodostojnost svake mogućnosti oporavka utvrđene u planu iz stavka 1. točke (b) procjenjuje se uzimajući u obzir sve sljedeće elemente:

(a)

mjeru u kojoj je njezina provedba pod kontrolom institucije ili grupe i mjeru u kojoj bi se oslanjala na postupanje trećih strana;

(b)

je li u plan uključen dovoljno širok raspon mogućnosti oporavka i primjerenih pokazatelja, uvjeta i postupaka kako bi se osigurala pravovremena provedba tih mogućnosti;

(c)

mjeru u kojoj su u planu razmotreni razumno predvidljivi učinci provedbe predložene mogućnosti oporavka na instituciju ili grupu;

(d)

bi li se planom i, osobito, mogućnostima oporavka vjerojatno zadržala održivost institucije ili grupe i obnovilo njezino financijsko zdravlje;

(e)

ako je primjenjivo, mjeru u kojoj su institucija ili grupa, ili konkurenti sličnih značajki, upravljali prethodnim događajem financijskog stresa značajki sličnih scenariju koji se razmatra primjenom opisanih mogućnosti oporavka, a posebno u pogledu pravovremene provedbe mogućnosti oporavka i, u slučaju plana oporavka grupe, koordinacije mogućnosti oporavka unutar grupe.

Članak 19.

Mogućnosti oporavka

Pri procjeni mjere u kojoj je planom oporavka ispunjen kriterij utvrđen u članku 6. stavku 2. točki (b) Direktive 2014/59/EU nadležno tijelo preispituje sljedeće:

1.

je li vjerojatno da se plan i pojedinačne mogućnosti oporavka mogu pravovremeno i učinkovito provesti, čak i u situacijama ozbiljnog makroekonomskog ili financijskog stresa;

2.

je li vjerojatno da se plan i konkretne mogućnosti oporavka mogu provesti u mjeri u kojoj se njihovi ciljevi mogu dostatno ostvariti bez ikakvog znatnog štetnog učinka na financijski sustav;

3.

smanjuje li se dovoljno rasponom mogućnosti oporavka rizik nastanka prepreka provedbi tih mogućnosti ili štetnih učinaka na sustav zbog mjere oporavka drugih institucija ili grupa koje se poduzimaju istodobno;

4.

mjeru u kojoj mogućnosti oporavka mogu biti u sukobu s mjerama institucija ili grupa koje imaju slične ranjivosti, na primjer zbog njihovih sličnih poslovnih modela, strategija ili opsega poslovanja kad bi se mogućnosti provele u isto vrijeme;

5.

mjeru u kojoj će istovremena provedba mogućnosti oporavka nekoliko institucija ili grupa vjerojatno negativno utjecati na učinak i izvedivost tih mogućnosti.

Članak 20.

Posebni zahtjevi za planove oporavka grupe

Pri procjeni mjere u kojoj su planom oporavka grupe ispunjeni kriteriji utvrđeni u članku 7. stavcima 4. i 6. Direktive 2014/59/EU nadležno tijelo preispituje sljedeće:

1.

mjeru u kojoj se planom može stabilizirati grupu u cjelini i sve institucije grupe, a posebno uzimajući u obzir sljedeće:

(a)

raspoloživost mogućnosti oporavka na razini grupe radi obnove, prema potrebi, financijskog položaja društva kćeri, bez remećenja financijskog zdravlja grupe;

(b)

bi li, nakon provedbe određene mogućnosti oporavka, grupa u cjelini i sve institucije unutar grupe za koje je u okviru te mogućnosti oporavka planiran nastavak poslovanja i dalje imale održiv poslovni model;

(c)

mjeru u kojoj se aranžmanima uključenima u plan osigurava koordinacija i usklađenost mjera koje se poduzimaju na razini matičnog društva ili institucije koja podliježe konsolidiranom nadzoru u skladu s poglavljem 3. glavom VII. Direktive 2013/36/EU odnosno na razini pojedinačne institucije. Posebno se preispituje mjera u kojoj su u postupcima upravljanja uključenima u plan uzeti u obzir upravljačka struktura pojedinačnog društva kćeri i sva relevantna pravna ograničenja;

2.

mjeru u kojoj su planom predviđena rješenja za uklanjanje prepreka provedbi mjera oporavka unutar grupe koje su utvrđene u odnosu na scenarij predviđen u članku 5. stavku 6. Direktive 2014/59/EU; ako se prepreke ne mogu ukloniti, mjeru u kojoj bi se alternativnim mjerama oporavka mogli ostvariti isti ciljevi;

3.

mjeru u kojoj su planom predviđena rješenja za uklanjanje svih utvrđenih znatnih praktičnih i pravnih prepreka za brz prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza ili imovine unutar grupe; ako se prepreke ne mogu ukloniti, mjeru u kojoj bi se alternativnim mjerama oporavka mogli ostvariti isti ciljevi.

Članak 21.

Priroda subjekta ili subjekata koji se procjenjuju

Pri procjeni ukupne vjerojatnosti plana oporavka u skladu s člancima 18., 19. i 20. nadležno tijelo uzima u obzir prirodu poslovanja subjekta ili subjekata obuhvaćenih planom, njihovu veličinu i međusobnu povezanost s drugim institucijama i grupama te financijskim sustavom općenito.

POGLAVLJE II.

PLANOVI SANACIJE

ODJELJAK I.

Sadržaj planova sanacije

Članak 22.

Kategorije informacija koje je potrebno uključiti u planove sanacije

Plan sanacije mora sadržavati barem elemente utvrđene u stavcima 1. do 8. ovog članka, uključujući sve informacije koje se zahtijevaju u skladu s člancima 10. i 12. Direktive 2014/59/EU i sve dodatne informacije potrebne za izradu sanacijske strategije:

1.

sažetak plana, uključujući opis institucije ili grupe i sažetak stavki iz stavaka 2. do 8.;

2.

opis sanacijske strategije razmotrene u planu, uključujući sljedeće:

(a)

utvrđivanje različitih mjera sanacije predviđenih u skladu s planom;

(b)

utvrđivanje pravnog subjekta ili pravnih subjekata na koje bi se mjere sanacije primjenjivale;

(c)

utvrđivanje svih ključnih funkcija ili temeljnih linija poslovanja koje će se zadržati i svih koje se planiraju odvojiti od drugih funkcija;

(d)

procjenu rokova za provedbu svih važnih aspekata plana, kako se zahtijeva u skladu s člankom 10. stavkom 7. točkom (d) Direktive 2014/59/EU;

(e)

iscrpan opis svih verzija razmatrane odabrane sanacijske strategije kako bi se obuhvatile okolnosti u kojima se odabrana strategija ne može provesti;

(f)

opis postupka donošenja odluka radi provedbe sanacijske strategije, uključujući rokove za odluke;

(g)

za planove sanacije grupe, aranžmane za suradnju i koordinaciju između sanacijskih i drugih relevantnih tijela država članica u kojima se nalaze subjekti grupe ili u kojima imaju značajne podružnice te relevantnih tijela trećih zemalja u kojima se nalaze subjekti grupe, u skladu s pisanim dogovorima i postupkom koji su utvrđeni u šestom poglavlju odjeljku I.;

3.

opis informacija i aranžmana za pružanje tih informacija potrebnih radi učinkovite provedbe sanacijske strategije, uključujući sljedeće:

(a)

opis informacija i postupaka za osiguranje raspoloživosti, u primjerenom roku, tih informacija potrebnih za potrebe vrednovanja, posebno u skladu s člancima 36. i 49. Direktive 2014/59/EU, te tržišne sposobnosti, posebno u skladu sa zahtjevima u pogledu stavljanja na tržište za instrumente prodaje poslovanja i prijelazne banke;

(b)

raspored ključnih funkcija i temeljnih linija poslovanja po pravnim subjektima u kojem su osobito utvrđene ključne funkcije i temeljne linije poslovanja koje izvršavaju subjekti na koje se primjenjuju mjere sanacije te ključne funkcije ili temeljne linije poslovanja raspoređene po pravnim subjektima koje bi se odijelile provedbom sanacijske strategije;

(c)

opis aranžmana za razmjenu informacija između sanacijskih tijela i drugih relevantnih tijela, uključujući, prema potrebi, relevantna tijela u drugim državama članicama ili u trećim zemljama, u skladu s člankom 90. Direktive 2014/59/EU;

(d)

iscrpan opis aranžmana kojima se osigurava da su informacije u skladu s člankom 11. Direktive 2014/59/EU ažurirane i dostupne sanacijskim tijelima kad je to potrebno;

4.

opis aranžmana kojima se osigurava operativni kontinuitet pristupa ključnim funkcijama tijekom sanacije, uključujući najmanje opis sljedećeg:

(a)

ključnih zajedničkih sustava i aktivnosti koje je potrebno nastaviti kako bi se održao kontinuitet ključnih funkcija i aranžmana za osiguranje ugovorne i operativne stabilnosti njihova pružanja tijekom sanacije;

(b)

unutarnje i vanjske međuovisnosti koje su ključne za održavanje kontinuiteta poslovanja;

(c)

aranžmana kojima se osigurava pristup platnim sustavima ili drugoj financijskoj infrastrukturi potrebnoj za održavanje ključnih funkcija, uključujući procjenu prenosivosti pozicija klijenta;

5.

opis zahtjeva u pogledu financiranja i izvora financiranja potrebnih za provedbu sanacijske strategije predviđene u planu, uključujući najmanje sljedeće:

(a)

opis zahtjeva u pogledu financiranja, izvora financiranja i likvidnosti uključenih u sanacijsku strategiju;

(b)

opis mogućih izvora financiranja sanacije, uključujući uvjete financiranja, preduvjete za njihovu upotrebu, vremenski okvir njihove raspoloživosti, subjekte kojima se može osigurati financiranje i sve zahtjeve u pogledu kolaterala;

(c)

prema potrebi, opis i analiza toga kako i kada se institucija može, pod uvjetima postavljenima u planu, prijaviti za uporabu instrumenata središnje banke (osim hitne likvidnosne pomoći ili druge pomoći pod nestandardnim uvjetima) tijekom sanacije, uključujući utvrđivanje raspoloživog kolaterala;

(d)

za grupe, opis svih dogovorenih načela podjele odgovornosti za financiranje između izvora financiranja u različitim nadležnostima, uključujući između izvora financiranja u različitim državama članicama u skladu s člankom 12. stavkom 3. točkom (f) Direktive 2014/59/EU;

6.

planove komunikacije s ključnim skupinama dionika, uključujući barem sljedeće:

(a)

upravu, vlasnike i zaposlenike institucije ili grupe, uključujući postupke za savjetovanje sa zaposlenicima i, prema potrebi, dijalog sa socijalnim partnerima u postupku sanacije te procjenu učinka plana na zaposlenike;

(b)

klijente, medije i širu javnost;

(c)

deponente, dioničare, imatelje obveznica, druge ugovorne strane, infrastrukture financijskih tržišta i druge sudionike na tržištu na koje se to odnosi;

(d)

sva upravna ili sudska tijela od kojih se traži odobrenje ili ovlaštenje koje je ključno za provedbu sanacijske strategije;

(e)

sve savjetnike koji su potrebni za provedbu sanacijske strategije;

7.

zaključke procjene mogućnosti sanacije, uključujući najmanje sljedeće:

(a)

je li trenutačno moguće sanirati instituciju ili grupu;

(b)

sažetak zaključaka procjene likvidnosti iz članka 23. stavka 1. točke (a);

(c)

detaljan opis svih utvrđenih prepreka mogućnosti sanacije i svih mjera koje je predložila institucija ili grupa ili koje sanacijsko tijelo zahtijeva kako bi se riješile ili uklonile te prepreke;

(d)

procjenu, iskazanu u brojkama, svih promjena minimalnih zahtjeva za prihvatljive obveze ili primjerene lokacije prihvatljivih obveza, koja se zahtijeva kako bi se riješile ili uklonile prepreke mogućnosti sanacije, uzimajući u obzir kriterije koji su pobliže određeni u članku 45. stavku 6. Direktive 2014/59/EU i dodatno određeni u delegiranim aktima koji su doneseni u skladu s člankom 45. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU;

8.

sva mišljenja institucije ili grupe iznesena u pogledu plana sanacije.

ODJELJAK II.

Procjena mogućnosti sanacije

Članak 23.

Faze procjene

1.   Sanacijska tijela procjenjuju mogućnost sanacije na temelju sljedećih uzastopnih faza:

(a)

procjene izvedivosti i vjerojatnosti likvidacije institucije ili grupe u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti u skladu s člankom 24.;

(b)

odabira željene sanacijske strategije za procjenu u skladu s člankom 25.;

(c)

procjene izvedivosti odabrane sanacijske strategije u skladu s člancima od 26. do 31.;

(d)

procjene vjerojatnosti odabrane sanacijske strategije u skladu s člankom 32.

2.   Ako sanacijsko tijelo smatra da je jasno da institucije ili grupe predstavljaju slične rizike za financijski sustav ili da su okolnosti u kojima njihova likvidacija vjerojatno neće biti izvediva slične, to sanacijsko tijelo može provesti procjenu izvedivosti i vjerojatnosti likvidacije tih institucija ili grupe na sličan ili identičan način.

Vrste institucija iz prvog podstavka moguće je posebno odrediti u skladu s kriterijima iz članka 98. stavka 1. točke (j) Direktive 2013/36/EU.

3.   Ako sanacijsko tijelo zaključi da likvidacija institucije i grupe u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti možda neće biti izvediva ili vjerojatna ili da mjera sanacije na drugi način može biti potrebna u javnom interesu jer se likvidacijom u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ne bi ostvarili ciljevi sanacije u istoj mjeri, ono utvrđuje odabranu sanacijsku strategiju koja je primjerena za instituciju ili grupu na temelju informacija koje je institucija ili grupa dostavila u skladu s člankom 11. Direktive 2014/59/EU i kriterija utvrđenih u ovoj Uredbi. U mjeri u kojoj je to potrebno, ono utvrđuje i druge strategije za rješavanje okolnosti u kojima strategija ne bi bila izvediva ili vjerojatna.

4.   Procjene izvedivosti ili vjerojatnosti odabrane sanacijske strategije uključuju procjenu svih izmijenjenih strategija koje su predložene kao dio te strategije.

5.   U skladu s člankom 11. Direktive 2014/59/EU sanacijska tijela zahtijevaju od institucije ili grupe dodatne informacije koje su potrebne za provedbu procjena odabrane strategije i izmijenjenih strategija.

6.   Prema potrebi, sanacijsko tijelo revidira odabranu sanacijsku strategiju ili razmatra alternativne strategije na temelju dovršene procjene izvedivosti i vjerojatnosti odabrane sanacijske strategije iz stavka 4.

7.   Ako sanacijsko tijelo revidira odabranu sanacijsku strategiju, procjenjuje izvedivost i vjerojatnost te revidirane odabrane sanacijske strategije u skladu s člankom 26. odnosno člankom 27.

Članak 24.

Izvedivost i vjerojatnost likvidacije u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti

1.   Sanacijska tijela procjenjuju izvedivost i vjerojatnost likvidacije institucije ili grupe u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti te učinak koji bi likvidacija imala na oslanjanje na izvanrednu javnu financijsku potporu u usporedbi sa sanacijom.

2.   Pri procjeni vjerojatnosti likvidacije sanacijska tijela uzimaju u obzir vjerojatni učinak likvidacije institucije ili grupe na financijske sustave svih država članica Unije kako bi osigurala kontinuitet pristupa ključnim funkcijama koje izvršava institucija ili grupa te ostvarivanje ciljeva sanacije iz članka 31. Direktive 2014/59/EU. U tu svrhu sanacijska tijela uzimaju u obzir funkcije koje obavlja institucija ili grupa te procjenjuju bi li likvidacija imala znatan štetni učinak na bilo što od sljedećeg:

(a)

funkcioniranje financijskog tržišta i povjerenje tržišta;

(b)

infrastrukture financijskog tržišta, a posebno sljedeće:

i.

bi li se iznenadnim prestankom aktivnosti onemogućilo uobičajeno funkcioniranje infrastruktura financijskog tržišta na način na koji bi se time negativno utjecalo na financijski sustav u cjelini;

ii.

bi li i u kojoj mjeri infrastrukture financijskog tržišta mogle služiti kao kanali za širenje zaraze u postupku likvidacije;

(c)

druge financijske institucije, a posebno sljedeće:

i.

bi li se zbog likvidacije povećali troškovi financiranja ili smanjila dostupnost izvora financiranja za druge financijske institucije tako da to predstavlja rizik za financijsku stabilnost;

ii.

rizik izravnog i neizravnog širenja zaraze i učinaka makroekonomskog odgovora;

(d)

realno gospodarstvo, a posebno dostupnost ključnih financijskih usluga.

3.   Ako sanacijsko tijelo zaključi da je likvidacija vjerojatna, procjenjuje izvedivost likvidacije.

4.   U tu svrhu sanacijska tijela razmatraju mogu li se u okviru sustava institucije ili grupe dostaviti informacije koje su relevantnim sustavima osiguranja depozita potrebne za potrebe izvršenja plaćanja za osigurane depozite u iznosima i rokovima koji su pobliže određeni u Direktivi 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) ili, prema potrebi, u skladu s istovjetnim sustavima osiguranja depozita u trećim zemljama, uključujući salda osiguranih depozita.

Sanacijska tijela procjenjuju i ima li institucija ili grupa kapacitet potreban za pružanje potpore operacijama sustava osiguranja depozita, a posebno razlikovanjem osiguranih i neosiguranih salda depozita.

Članak 25.

Utvrđivanje sanacijske strategije

1.   Sanacijska tijela procjenjuju je li predložena sanacijska strategija primjerena za ostvarivanje ciljeva sanacije s obzirom na strukturu i poslovni model institucije ili grupe te sanacijske režime koji se primjenjuju na pravne subjekte u grupi. Mjera sanacije može se poduzeti u javnom interesu ako je to nužno za ostvarivanje jednog od ciljeva sanacije ili više njih, i ako im je to razmjerno, te ako se likvidacijom institucije u okviru redovnog postupka u slučaju insolventnosti ti ciljevi ne bi ostvarili u istoj mjeri.

2.   Posebno u slučaju grupa sanacijska tijela procjenjuju bi li bilo primjereno primijeniti strategiju s jedinstvenom točkom pristupanja ili strategiju s višestrukim točkama pristupanja.

3.   U tu svrhu sanacijska tijela razmatraju najmanje sljedeće elemente:

(a)

koji bi se instrumenti sanacije upotrijebili u okviru odabrane sanacijske strategije i jesu li ti instrumenti raspoloživi za pravne subjekte za koje se u sanacijskoj strategiji predlaže njihova primjena;

(b)

iznos kvalificiranih prihvatljivih obveza u okviru predložene sanacijske strategije, rizik od nepridonošenja apsorpciji gubitaka ili dokapitalizaciji te pravne subjekte koji izdaju te kvalificirane prihvatljive obveze, uzimajući u obzir sljedeće:

i.

vjerojatnije je da će jedinstvena točka pristupanja biti primjerena ako najviše matično društvo ili holding grupe izda dovoljno prihvatljivih obveza izdanih prema trećim stranama ili obveza za koje se očekuje da će pridonijeti apsorpciji gubitaka i dokapitalizaciji u skladu s predloženom sanacijskom strategijom;

ii.

vjerojatnije je da će višestruke točke pristupanja biti primjerene ako više od jednog subjekta ili regionalna ili funkcionalna podgrupa u grupi koja bi se sanirala izda prihvatljive obveze grupe ili obveze za koje se očekuje da će pridonijeti apsorpciji gubitaka i dokapitalizaciji u skladu s predloženom sanacijskom strategijom;

(c)

ugovorne i druge aranžmane koji su uspostavljeni za gubitke i koje je potrebno prenositi među pravnim subjektima u grupi;

(d)

operativnu strukturu i poslovni model institucije ili grupe, a posebno je li u velikoj mjeri integrirana ili ima decentraliziranu strukturu uz visoki stupanj podjele među različitim dijelovima institucije ili grupe, uzimajući u obzir sljedeće:

i.

vjerojatnije je da će jedinstvena točka pristupanja biti primjerena ako je poslovanje grupe u velikoj mjeri integrirano, uključujući slučaj da ima centralizirane funkcije upravljanja likvidnošću, upravljanja rizicima i riznice ili informatičke i druge ključne dijeljene usluge;

ii.

vjerojatnije je da će višestruke točke pristupanja biti primjerene ako je poslovanje grupe podijeljeno na dvije ili više podgrupa koje se mogu jasno utvrditi, od kojih je svaka financijski, pravno ili operativno neovisna o drugim dijelovima grupe te ako se sve ključne operativne ovisnosti o drugim dijelovima grupe temelje na čvrstim aranžmanima kako bi se u slučaju sanacije osiguralo njihovo kontinuirano poslovanje;

(e)

izvršivost instrumenata sanacije koji bi se primijenili, posebno u trećim zemljama;

(f)

je li za sanacijsku strategiju potrebna podrška drugih tijela, posebno u trećim zemljama, ili se od tih tijela zahtijeva da se suzdrže od neovisnih mjera sanacije; te jesu li te mjere izvedive i vjerojatne za ta tijela.

4.   Sanacijska tijela procjenjuju jesu li druge verzije sanacijske strategije potrebne za rješavanje scenarija ili okolnosti u kojima se sanacijska strategija ne može izvedivo ili vjerojatno provesti.

5.   Sanacijska tijela uzimaju u obzir mjeru u kojoj je vjerojatno da će se svim verzijama strategije ostvariti ciljevi sanacije i prije svega osigurati kontinuitet ključnih funkcija.

Mjere za uklanjanje prepreka drugim verzijama sanacijske strategije provode se samo ako se njima ne narušava izvediva i vjerojatna provedba odabrane sanacijske strategije.

Članak 26.

Procjena izvedivosti sanacijske strategije

1.   Sanacijska tijela procjenjuju je li izvedivo učinkovito primijeniti odabranu sanacijsku strategiju u odgovarajućem roku te utvrđuju moguće prepreke provedbi odabrane sanacijske strategije.

2.   Sanacijska tijela uzimaju u obzir prepreke kratkoročnoj stabilizaciji institucije ili grupe. Sanacijska tijela uzimaju u obzir i predvidljive prepreke reorganizaciji poslovanja koja se zahtijeva u skladu s člankom 52. Direktive 2014/59/EU ili koja će se na drugi način vjerojatno zahtijevati ako je sanacijskom strategijom predviđena obnova dugoročne održivosti cijele institucije ili grupe ili njezina dijela.

3.   Prepreke se razvrstavaju barem u sljedeće kategorije:

(a)

struktura i poslovanje;

(b)

financijska sredstva;

(c)

informacije;

(d)

prekogranična pitanja;

(e)

pravna pitanja.

Članak 27.

Procjena izvedivosti: struktura i poslovanje

Pri procjeni toga postoje li moguće prepreke sanaciji povezane sa strukturom i poslovanjem institucije ili grupe sanacijska tijela uzimaju u obzir barem sljedeće elemente:

1.

elemente obuhvaćene točkama od 1. do 7., 16., 18. i 19. odjeljka C Priloga Direktivi 2014/59/EU;

2.

ovisnosti bitnih subjekata i temeljnih linija poslovanja o funkcijama infrastrukture, informacijske tehnologije, riznice ili financija, zaposlenicima ili drugim ključnim dijeljenim uslugama;

3.

jesu li aranžmani upravljanja, kontrole i upravljanja rizicima u skladu sa svim planiranim promjenama u strukturi institucije ili grupe;

4.

je li pravna ili franšizna struktura institucije ili grupe u skladu sa svim planiranim promjenama u poslovnoj strukturi institucije ili grupe;

5.

jesu li primjereni instrumenti sanacije dostupni za svaki pravni subjekt, kako je potrebno za izvršenje sanacijske strategije.

Članak 28.

Procjena izvedivosti: financijska sredstva

Pri procjeni toga postoje li moguće prepreke sanaciji povezane s financijskim sredstvima sanacijska tijela uzimaju u obzir barem sljedeće elemente:

1.

elemente obuhvaćene točkama 13., 14., 15. i 17. odjeljka C Priloga Direktivi 2014/59/EU;

2.

potrebu za utvrđivanjem i kvantificiranjem svih obveza za koje je u skladu s odabranom sanacijskom strategijom vjerojatno da neće pridonijeti apsorpciji gubitaka ili dokapitalizaciji, uzimajući u obzir najmanje sljedeće čimbenike:

i.

dospijeće;

ii.

podređenost;

iii.

vrste imatelja instrumenta ili prenosivost instrumenta;

iv.

pravne prepreke apsorpciji gubitaka, kao što su nepriznavanje instrumenata sanacije prema stranom pravu ili postojanje prava na prijeboj;

v.

druge čimbenike zbog kojih se stvara rizik da će se obveze izuzeti iz apsorpcije gubitaka tijekom sanacije;

vi.

iznos kvalificiranih prihvatljivih obveza ili drugih obveza kojima bi se apsorbirali gubitci i pravni subjekti koji su ih izdali;

3.

iznos potreba za financiranjem prije i tijekom sanacije, dostupnost izvora financiranja i prepreke prijenosu sredstava, kako se zahtijeva u okviru institucije ili grupe;

4.

jesu li pobliže određeni primjereni aranžmani za gubitke koji će se iz drugih društava grupe prenijeti na pravne subjekte na koje bi se primijenili instrumenti sanacije, uključujući, prema potrebi, procjenu iznosa financiranja unutar grupe i njegove mogućnosti apsorpcije gubitaka.

Članak 29.

Procjena izvedivosti: informacije

Pri procjeni toga postoje li moguće prepreke sanaciji povezane s informacijama sanacijska tijela uzimaju u obzir barem sljedeće elemente:

1.

elemente obuhvaćene točkama od 8. do 12. odjeljka C Priloga Direktivi 2014/59/EU;

2.

sposobnost institucije ili grupe da dostavi informacije o iznosu i lokaciji imovine unutar grupe za koju bi se očekivalo da bude prihvatljiva kao kolateral za instrumente središnje banke;

3.

sposobnost institucije ili grupe da dostavi informacije za vrednovanje kako bi se odredio iznos potrebnog otpisa ili dokapitalizacije.

Članak 30.

Procjena izvedivosti: prekogranična pitanja

Pri procjeni toga postoje li moguće prepreke sanaciji povezane s prekograničnim pitanjima sanacijska tijela uzimaju u obzir barem sljedeće elemente:

1.

elemente obuhvaćene točkom 20. odjeljka C Priloga Direktivi 2014/59/EU;

2.

postojanje prikladnih postupaka za koordinaciju i komunikaciju te usuglašavanje mjera koje će poduzeti tijela u matičnoj zemlji i zemlji domaćinu, uključujući u trećim zemljama, kako bi se omogućilo izvršenje sanacijske strategije;

3.

ima li pravo u relevantnoj matičnoj zemlji i zemlji domaćinu prednost pred ugovornim pravima otkaza u financijskim ugovorima koja se aktiviraju isključivo zbog propasti i sanacije povezanog društva.

Članak 31.

Procjena izvedivosti: druge moguće prepreke

Pri procjeni mogućih prepreka sanaciji uzimaju se u obzir sljedeća pravna pitanja:

1.

mogu li se pravovremeno ispuniti zahtjevi za regulatorno odobrenje ili ovlaštenja koja su potrebna za izvršenje sanacijske strategije;

2.

je li bitnom ugovornom dokumentacijom dopušten raskid ugovora pri pokretanju sanacije;

3.

zabranjuje li se ugovornim obvezama koje sanacijsko tijelo ne može ukinuti prijenos imovine i/ili obveza predviđenih u sanacijskoj strategiji.

Članak 32.

Procjena vjerojatnosti sanacijske strategije

1.   Nakon procjene izvedivosti odabrane sanacijske strategije sanacijska tijela procjenjuju njezinu vjerojatnost, uzimajući u obzir vjerojatni učinak sanacije na financijske sustave i realna gospodarstva svih država članica ili Unije u cilju osiguranja kontinuiteta ključnih funkcija koje izvršava institucija ili grupa. Procjena uključuje ocjenu elemenata obuhvaćenih točkama od 21. do 28. odjeljka C Priloga Direktivi 2014/59/EU.

2.   Pri provedbi te procjene sanacijska tijela uzimaju u obzir vjerojatni učinak provedbe sanacijske strategije na financijske sustave svih država članica ili Unije. U tu svrhu sanacijska tijela uzimaju u obzir funkcije koje obavlja institucija ili grupa te procjenjuju bi li provedba sanacijske strategije imala znatan štetni učinak na bilo što od sljedećeg:

(a)

funkcioniranje financijskog tržišta, prije svega na povjerenje tržišta;

(b)

infrastrukture financijskog tržišta, a posebno sljedeće:

i.

bi li se iznenadnim prestankom aktivnosti onemogućilo uobičajeno funkcioniranje infrastruktura financijskog tržišta na način na koji bi se time negativno utjecalo na financijski sustav u cjelini;

ii.

bi li i u kojoj mjeri infrastrukture financijskog tržišta mogle služiti kao kanali za širenje zaraze u postupku likvidacije;

(c)

druge financijske institucije, a posebno sljedeće:

i.

bi li se zbog likvidacije povećali troškovi financiranja ili smanjila dostupnost izvora financiranja za druge financijske institucije tako da to predstavlja rizik za financijsku stabilnost;

ii.

rizik izravnog i neizravnog širenja zaraze i učinaka makroekonomskog odgovora;

(d)

realno gospodarstvo, a posebno dostupnost financijskih usluga.

POGLAVLJE III.

FINANCIJSKA POTPORA UNUTAR GRUPE

Članak 33.

Mogućnost smanjenja financijskih poteškoća

1.   Smatra se da je uvjet postojanja razumne mogućnosti da se pruženom potporom znatno smanje financijske poteškoće subjekta grupe koji prima financijsku potporu („subjekt koji prima potporu”) ispunjen ako je ta mogućnost smanjenja potkrijepljena sljedećim elementima:

(a)

potrebe za kapitalom i likvidnosti subjekta koji prima potporu utvrđene na temelju opisa kapitala i likvidnosti subjekta koji prima potporu te projekcija njegovih potreba za kapitalom i likvidnosti pokrivene su tijekom dostatnog razdoblja, uzimajući u obzir sve ostale relevantne financijske izvore iz kojih se te potrebe mogu pokriti, rok potreban za smanjenje financijskih poteškoća i trajanje potpore;

(b)

analiza financijske situacije te unutarnjih i vanjskih uzroka financijskih poteškoća, a posebno poslovnog modela subjekta koji prima potporu i njegova upravljanja rizicima, te prošlih, sadašnjih i očekivanih tržišnih uvjeta, nije u suprotnosti s mogućnosti smanjenja;

(c)

akcijski plan u kojem su opisane mjere za uklanjanje financijskih poteškoća subjekta koji prima potporu, uključujući, prema potrebi, reviziju njegova poslovnog modela i upravljanje rizicima;

(d)

temeljne pretpostavke u opisima i projekcijama navedenima u točkama (a), (b) i (c) usklađene su i vjerodostojne te se u njima uzimaju u obzir stanje stresa subjekta koji prima potporu, trenutačni tržišni uvjeti i moguće štetne promjene.

2.   Pri procjeni uvjeta iz stavka 1. nadležno tijelo iz članka 25. stavka 2. Direktive 2014/59/EU uzima u obzir informacije i procjene koje dostavi nadležno tijelo odgovorno za subjekt koji prima potporu.

Članak 34.

Uvjeti potpore

1.   Smatra se da su uvjeti, uključujući naknadu, za pružanje financijske potpore u skladu s člankom 19. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU ako je ispunjeno sljedeće:

(a)

u uvjetima su na primjeren način uzeti u obzir sljedeći elementi:

i.

rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza subjekta koji prima potporu;

ii.

prednost pri naplati tražbine;

iii.

očekivani gubitak subjekta grupe koji pruža potporu („subjekt koji pruža potporu”) u slučaju neispunjavanja obveza subjekta koji prima potporu;

iv.

u slučaju zajma ili obvezujuće linije, profil dospijeća na temelju svih relevantnih i ažuriranih informacija koje u potpunosti otkrije subjekt koji prima potporu i dodatnih informacija koje su dostupne subjektu koji pruža potporu;

(b)

u uvjetima se vodi računa o najboljem interesu subjekta koji pruža potporu u skladu s člankom 19. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU te odnos koristi, rizika i troškova koji se uzimaju u obzir pri određivanju najboljeg interesa, uključujući izravne ili neizravne koristi koje subjekt koji pruža potporu može steći kao posljedicu pružanja financijske potpore i koristi za grupu od tog pružanja.

Za potrebe točke (a) podtočke iv. očekivani privremeni učinak na tržišne cijene koji proizlazi iz događaja koji su nastali izvan grupe ne mora se uzeti u obzir ako vjerodostojna projekcija situacije na tržištu potkrepljuje pretpostavku da se opsegom tog učinka i njegovim trajanjem ne ugrožava sposobnost subjekta koji prima potporu da ispuni sve svoje obveze u trenutku njihova dospijeća.

2.   Procjena uvjeta iz stavka 1. točaka (a) i (b) temelji se na komparativnoj analizi rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza subjekta koji prima potporu za svaki od slučajeva ako se potpora pruži ili ne pruži.

Analiza rizika nastanka statusa neispunjavanja obveza temelji se na elementima koji su utvrđeni u članku 33. Za potrebe procjene odnosa koristi, rizika i troškova za svaki pojedinačni slučaj i na temelju diskrecijske odluke nadležnog tijela odgovornog za subjekt koji pruža potporu tom se analizom ne dovodi u pitanje razmatranje dodatnih elemenata koje bi subjekt koji pruža potporu uzeo u obzir u kreditnoj procjeni pri donošenju odluke o odobravanju zajma na temelju svih informacija dostupnih subjektu koji pruža potporu.

3.   Procjena uključuje moguću štetu za franšizu, refinanciranje i ugled te koristi od učinkovite upotrebe i zamjenjivosti izvora sredstava grupe i njezinih uvjeta refinanciranja.

U mjeri u kojoj je to moguće, koristi i troškovi uzeti u obzir pri određivanju najboljeg interesa izražavaju se u monetarnim vrijednostima. Osim toga, popust odobren subjektu koji prima potporu u usporedbi s tržišnim uvjetima mora se kvantificirati, uključujući u odnosu na korektivne faktore za kolateral ili kamatne stope.

4.   Pri ocjeni najboljeg interesa uzimaju se u obzir sve obvezujuće obveze iz sporazuma o financijskoj potpori kojima se potkrepljuju pretpostavke o budućem poslovnom modelu i upravljanju rizicima subjekta koji prima potporu.

5.   Nadležno tijelo uzima u obzir informacije i procjene koje je dostavilo nadležno tijelo odgovorno za subjekt koji prima potporu.

Članak 35.

Likvidnost i solventnost subjekta koji pruža potporu

1.   U skladu s uvjetom određenim u članku 23. stavku 1. točki (g) Direktive 2014/59/EU smatra se da se pružanjem financijske potpore ne ugrožava likvidnost ili solventnost subjekta koji pruža potporu ako se, nakon pružanja potpore,

(a)

razumno može očekivati da će imovina subjekta koji pruža potporu u svakom trenutku biti viša od njegovih obveza;

(b)

razumno može očekivati da će subjekt koji pruža potporu postupati u skladu sa sljedećim:

i.

da će moći plaćati sve svoje obveze u trenutku njihova dospijeća;

ii.

da neće prekršiti zahtjeve u pogledu solventnosti i likvidnosti u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbom (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća na način kojim bi se opravdalo povlačenje ovlaštenja nadležnog tijela.

2.   U procjeni se uzima u obzir rizik nastanka statusa neispunjavanja obveza subjekta koji prima potporu i gubitak za subjekt koji pruža potporu koji proizlazi iz neispunjavanja obveza subjekta koji prima potporu, uzimajući u obzir i moguće štetne promjene. Procjena mora biti u skladu s odgovarajućim bonitetnim zahtjevima u pogledu pravilnog upravljanja rizicima subjekta koji pruža potporu.

Članak 36.

Mogućnost sanacije subjekta koji pruža potporu

1.   Smatra se da pružanje financijske potpore ne ugrožava mogućnost sanacije subjekta koji pruža potporu ako provedba sanacijske strategije subjekta koji pruža potporu, kako je utvrđena u planu sanacije, nije zbog pružanja financijske potpore bitno manje izvediva ili vjerojatna, u skladu s procjenom na temelju članaka 15. i 16. Direktive 2014/59/EU.

U toj se procjeni posebno uzima u obzir učinak pružanja potpore na sljedeće:

(a)

moguću apsorpciju gubitaka unutar grupe nakon što su ispunjeni uvjeti za sanaciju;

(b)

međusobnu povezanost subjekta koji pruža potporu i subjekta koji prima potporu;

(c)

rizik širenja zaraza unutar grupe;

(d)

složenost grupe koja se povećava zbog pružanja financijske potpore;

(e)

kapital i likvidnost subjekta koji pruža potporu.

2.   Ako subjekti koji pružaju potporu nisu u potpunosti obaviješteni o odabranoj sanacijskoj strategiji, obvezni su provesti procjenu iz stavka 1. na temelju informacija o planu sanacije koje su im dostupne.

3.   Nadležna tijela i sanacijska tijela odgovorna za subjekt koji pruža potporu usko surađuju u određivanju učinka financijske potpore grupe na mogućnost sanacije subjekta koji pruža potporu.

POGLAVLJE IV.

NEOVISNOST PROCJENITELJA

Članak 37.

Definicije

Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„tijelo za imenovanja” znači pravna ili fizička osoba koja je odgovorna za odabir i imenovanje neovisnog procjenitelja za potrebe provedbe vrednovanja iz članka 36. stavka 1. i članka 74. stavka 1. Direktive 2014/59/EU;

2.

„relevantni subjekt” znači institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU čija se imovina i obveze vrednuju u skladu s člankom 36. ili člankom 74. Direktive 2014/59/EU;

3.

„relevantno tijelo javne vlasti” znači tijelo za imenovanja, sanacijsko tijelo ili tijela iz članka 83. stavka 2. točaka od (a) do (h) Direktive 2014/59/EU i prvo tijelo navedeno u članku 83. stavku 2. točki i. Direktive 2014/59/EU.

Članak 38.

Elementi neovisnosti

Procjeniteljem može biti imenovana pravna ili fizička osoba. Smatra se da je procjenitelj neovisan o svim relevantnim tijelima javne vlasti i relevantnim subjektima ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1.

procjenitelj posjeduje potrebne kvalifikacije, iskustvo, sposobnost, znanje i sredstva te može učinkovito provesti vrednovanje bez neopravdanog oslanjanja na relevantno tijelo javne vlasti ili relevantni subjekt u skladu s člankom 39.;

2.

procjenitelj je pravno odvojen od relevantnih tijela javne vlasti i relevantnog tijela u skladu s člankom 40.;

3.

procjenitelj nema značajan zajednički ili suprotni interes u smislu članka 41.

Članak 39.

Kvalifikacije, iskustvo, sposobnost, znanje i sredstva

1.   Neovisni procjenitelj posjeduje nužne kvalifikacije, iskustvo, sposobnosti i znanje u svim područjima koje tijelo za imenovanja smatra relevantnima.

2.   Neovisni procjenitelj ima dostatne ljudske i tehničke resurse koje tijelo za imenovanja smatra primjerenima za provedbu vrednovanja ili ima pristup njima. U procjeni prikladnosti resursa uzima se u obzir priroda, veličina i složenost vrednovanja koje treba provesti.

3.   U pogledu provedbe vrednovanja neovisni procjenitelj ne smije:

(a)

tražiti ili primati upute ili smjernice relevantnog tijela javne vlasti ili relevantnog subjekta;

(b)

od relevantnog tijela javne vlasti ili relevantnog subjekta tražiti ili prihvatiti financijske ili druge pogodnosti.

4.   Stavkom 3. ne sprječava se:

(a)

davanje uputa, smjernica, prostorija, tehničke opreme ili drugog oblika potpore ako se, prema procjeni tijela za imenovanja ili drugog tijela koje može biti ovlašteno za obavljanje te zadaće u predmetnoj državi članici, to smatra nužnim za ostvarivanje ciljeva vrednovanja;

(b)

plaćanje neovisnom procjenitelju naknade i izdataka koji su opravdani s obzirom na provedbu vrednovanja.

Članak 40.

Strukturna podjela

1.   Neovisni procjenitelj mora biti osoba koja je odvojena od relevantnog tijela javne vlasti, uključujući sanacijsko tijelo i relevantni subjekt.

2.   Za potrebe stavka 1. primjenjuju se sljedeći zahtjevi:

(a)

kada je riječ o fizičkim osobama, neovisni procjenitelj ne smije biti zaposlenik ili izvoditelj relevantnog tijela javne vlasti ili relevantnog subjekta;

(b)

kada je riječ o pravnim osobama, neovisni procjenitelj ne smije pripadati istoj grupi društava kao relevantno tijelo javne vlasti ili relevantni subjekt.

Članak 41.

Značajan zajednički ili suprotni interes

1.   Neovisni procjenitelj ne smije imati stvaran ili mogući značajan interes koji je zajednički ili suprotan interesu relevantnog tijela javne vlasti ili relevantnog subjekta.

2.   Za potrebe stavka 1. stvarni ili mogući interes smatra se značajnim kad god bi, prema procjeni tijela za imenovanja ili drugog tijela koje može biti ovlašteno za obavljanje te zadaće u predmetnoj državi članici, mogao utjecati ili kad bi se razumno moglo smatrati da utječe na prosudbu neovisnog procjenitelja u provedbi vrednovanja.

3.   Za potrebe stavka 1. relevantni su interesi koji su zajednički ili suprotni interesu najmanje sljedećih strana:

(a)

višeg rukovodstva i članova upravljačkog tijela relevantnog subjekta;

(b)

pravnih ili fizičkih osoba koje imaju kontrolu ili kvalificirani udio u relevantnom subjektu;

(c)

vjerovnika za koje je tijelo za imenovanja ili drugo tijelo koje može biti ovlašteno za obavljanje te zadaće u predmetnoj državi članici utvrdilo da su važni na temelju informacija koje su dostupne tijelu za imenovanja ili drugom tijelu koje može biti ovlašteno za obavljanje te zadaće u predmetnoj državi članici;

(d)

svakog subjekta grupe.

4.   Za potrebe stavka 1. relevantno je najmanje sljedeće:

(a)

usluge koje neovisni procjenitelj pruža, uključujući prethodno pružanje usluga, relevantnom subjektu i osobama iz stavka 3., a posebno poveznica između tih usluga i elemenata relevantnih za vrednovanje;

(b)

osobni i financijski odnosi između neovisnog procjenitelja i relevantnog subjekta i osoba iz stavka 3.;

(c)

ulaganja ili drugi značajni financijski interesi neovisnog procjenitelja;

(d)

u pogledu pravnih osoba, sve strukturne podjele ili drugi aranžmani koji se uspostavljaju kako bi se uklonile prijetnje neovisnosti kao što su samopregled, koristoljublje, zagovaranje, familijarnost, povjerenje ili zastrašivanje, uključujući aranžmane s pomoću kojih se zaposlenike koji mogu biti uključeni u vrednovanje može razlikovati od drugih zaposlenika.

5.   Ne dovodeći u pitanje stavke 3. i 4., smatra se da osoba ima stvaran značajan interes koji je zajednički ili suprotan interesu relevantnog subjekta ako je neovisni procjenitelj u godini koja prethodi datumu kada se procjenjuje prihvatljivost osobe u pogledu njezina djelovanja u svojstvu neovisnog procjenitelja obavio zakonom propisanu reviziju relevantnog subjekta u skladu s Direktivom 2006/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6).

6.   Svaka osoba koja se razmatra za funkciju neovisnog procjenitelja ili koja je imenovana neovisnim procjeniteljem mora:

(a)

primjenjivati, u skladu s važećim etičkim kodeksima i profesionalnim standardima, politike i postupke namijenjene prepoznavanju svih stvarnih ili mogućih interesa koji se mogu smatrati značajnim interesom u skladu sa stavkom 2.;

(b)

bez odgode obavijestiti tijelo za imenovanja ili drugo tijelo koje može biti ovlašteno za obavljanje zadaće iz stavka 2. u predmetnoj državi članici o svim stvarnim ili mogućim interesima za koje neovisni procjenitelj smatra da, prema procjeni tijela, mogu činiti značajni interes u skladu sa stavkom 2.;

(c)

poduzeti odgovarajuće korake kako bi se osiguralo da nitko od zaposlenika ili drugih osoba koje su uključene u provedbu vrednovanja nema nikakav značajan interes iz stavka 2.

POGLAVLJE V.

SANACIJA

ODJELJAK I.

Ugovorno priznavanje i ovlasti konverzije

Članak 42.

Definicije

Za potrebe ovog petog poglavlja, odjeljka I. primjenjuju se sljedeće definicije:

1.

„bitna izmjena” znači izmjena, uključujući automatsku izmjenu, relevantnog sporazuma, kako je definiran u ovom članku stavku 2. i koji je sklopljen prije datuma primjene nacionalnih odredaba kojima se prenosi glava IV. poglavlja IV. odjeljak 5. Direktive 2014/59/EU, koja je uvedena nakon tog datuma i kojom se utječe na materijalna prava i obveze bilo koje strane relevantnog sporazuma; izmjene koje ne utječu na materijalna prava i obveze strane relevantnog sporazuma uključuju promjenu podataka za kontakt potpisnika ili primatelja za potrebe dostavljanja dokumenata, tipografske promjene radi ispravljanja pogrešaka u pisanju ili automatske prilagodbe kamatnih stopa;

2.

„relevantni sporazum” znači svaki sporazum, uključujući uvjete instrumenta kapitala, kojim se stvara obveza na koju se primjenjuje članak 55. stavak 1. Direktive 2014/59/EU.

Članak 43.

Obveze na koje se primjenjuje izuzeće od obveze unošenja ugovorne odredbe iz članka 55. stavka 1. Direktive 2014/59/EU

1.   Za potrebe članka 55. stavka 1., prvog podstavka, točke (a) Direktive 2014/59/EU osigurana obveza ne smatra se izuzetom obvezom ako u trenutku njezina stvaranja vrijedi sljedeće:

(a)

nije u potpunosti osigurana;

(b)

u potpunosti je osigurana, ali je uređena ugovornim odredbama kojima se dužnika ne obvezuje da obvezu stalno i u potpunosti osigurava kolateralom u skladu s regulatornim zahtjevima prava Unije ili prava treće zemlje čiji se pravni učinak može smatrati jednakovrijednim onome prava Unije.

2.   Za potrebe članka 55. stavka 1., prvog podstavka, točke (d) Direktive 2014/59/EU obveze koje su izdane ili preuzete nakon datuma na koji države članice primjenjuju odredbe donesene radi prenošenja glave IV. poglavlja IV. odjeljka 5. Direktive 2014/59/EU u državi članici uključuju:

(a)

obveze stvorene nakon tog datuma, bez obzira na to jesu li stvorene u okviru relevantnih sporazuma sklopljenih prije tog datuma, uključujući u okviru standardiziranih ili okvirnih sporazuma između ugovornih strana kojima se uređuju višestruke obveze;

(b)

obveze stvorene prije ili nakon tog datuma u okviru relevantnih sporazuma koji su sklopljeni prije tog datuma i na koje se primjenjuje bitna izmjena;

(c)

obveze u okviru dužničkih instrumenata koji su izdani nakon tog datuma;

(d)

obveze u okviru dužničkih instrumenata koji su izdani prije ili nakon tog datuma u okviru relevantnih sporazuma koji su sklopljeni prije tog datuma i na koje se primjenjuje značajna izmjena.

3.   Za potrebe članka 55. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo određuje da se zahtjev za unošenje ugovorne odredbe u relevantni sporazum ne primjenjuje ako je uvjereno da je u pravu predmetne treće zemlje ili obvezujućem sporazumu sklopljenom s tom trećom zemljom predviđen upravni ili sudski postupak kojim se:

(a)

na zahtjev sanacijskog tijela ili na inicijativu upravnog ili sudskog tijela treće zemlje čijim je pravom uređena obveza ili instrument tom propisno ovlaštenom upravnom ili sudskom tijelu treće zemlje, u razdoblju za koje sanacijsko tijelo odredi da neće narušiti učinkovitu primjenu ovlasti otpisa ili konverzije tog tijela, omogućuje jedno od sljedećeg:

i.

priznavanje i ostvarivanje izvršenja ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju;

ii.

pružanje potpore, primjenom relevantnih ovlasti, izvršenju ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju;

(b)

osigurava da su razlozi na temelju kojih upravno ili sudsko tijelo treće zemlje može odbiti priznati ili poduprijeti izvršenje ovlasti otpisa ili konverzije u skladu s točkom (a) jasno navedeni i ograničeni na jednu od sljedećih iznimaka ili više njih:

i.

priznavanje izvršenja ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju ili pružanje potpore izvršenju tih ovlasti imalo bi nepovoljan učinak na financijsku stabilnost u predmetnoj trećoj zemlji;

ii.

priznavanje izvršenja ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju ili pružanje potpore izvršenju tih ovlasti dovelo bi do toga da bi vjerovnici u trećoj zemlji, a posebno deponenti koji se nalaze ili im se plaća u toj trećoj zemlji, imali manje povoljan tretman od vjerovnika, a posebno deponenata koji se nalaze ili im se plaća u Uniji, sa sličnim pravima prema mjerodavnom pravu Unije;

iii.

priznavanje ili potpora imali bi značajne financijske posljedice na predmetnu treću zemlju;

iv.

priznavanje izvršenja ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju ili pružanje potpore izvršenju tih ovlasti imali bi učinke suprotne javnom redu u predmetnoj trećoj zemlji.

4.   Za potrebe primjene članka 55. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo procjenjuje bi li se zbog razloga iz stavka 3. točke (b) spriječilo priznavanje izvršenja ovlasti otpisa i konverzije ili pružanje potpore izvršenju tih ovlasti u svim okolnostima u kojima se te ovlasti primjenjuju.

Članak 44.

Sadržaj ugovorne odredbe u skladu s člankom 55. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU

Ugovorna odredba u relevantnom sporazumu uključuju sljedeće:

1.

priznavanje i prihvaćanje od strane druge ugovorne strane institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU da obveza može podlijegati izvršenju ovlasti sanacijskog tijela za otpis i konverziju;

2.

opis ovlasti za otpis i konverziju svakog sanacijskog tijela u skladu s nacionalnim pravom kojim se prenosi glava IV. poglavlje IV. odjeljak 5. Direktive 2014/59/EU ili, prema potrebi, u skladu s Uredbom (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7), a posebno ovlasti utvrđenih u članku 63. stavku 1. točkama (e), (f), (g) i (j) Direktive 2014/59/EU;

3.

priznavanje i prihvaćanje od strane druge ugovorne strane institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU:

(a)

da je obvezana učinkom primjene ovlasti iz točke (b), uključujući:

i.

svako smanjivanje glavnice ili nepodmirenog dospjelog iznosa, uključujući sve obračunane, ali neplaćene kamate, u vezi s obvezom institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU u skladu s relevantnim sporazumom;

ii.

konverziju te obveze u redovne dionice ili druge vlasničke instrumente;

(b)

da se odredbe relevantnog sporazuma mogu izmijeniti prema potrebi kako bi sanacijsko tijelo moglo izvršiti svoje ovlasti za otpis i konverziju te da će te izmjene biti obvezujuće za drugu ugovornu stranu institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU;

(c)

da se redovne dionice ili drugi vlasnički instrumenti mogu izdati ili prenijeti na drugu ugovornu stranu institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU kao rezultat izvršenja ovlasti otpisa i konverzije;

4.

priznavanje i prihvaćanje od strane druge ugovorne strane institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU da je ugovorna odredba toliko iscrpna u pogledu pitanja koja su u njoj opisana da isključuje sve ostale sporazume, dogovore ili razumijevanja između ugovornih strana u pogledu predmeta relevantnog sporazuma.

ODJELJAK II.

Obavješćivanje i obavijest o suspenziji

Članak 45.

Opći zahtjevi u pogledu obavješćivanja

1.   Obavijesti koje se podnose u skladu s člankom 81. stavcima 1., 2. i 3. te člankom 83. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU u pisanom su obliku te se šalju odgovarajućim i sigurnim elektroničkim putem.

2.   Relevantna tijela iz članka 81. stavaka 1., 2. i 3. Direktive 2014/59/EU i članka 83. stavka 2. navode podatke za kontakt za podnošenje obavijesti i čine ih javno dostupnima.

3.   Prije slanja obavijesti pošiljatelj može usmeno uspostaviti kontakte s relevantnim tijelima iz članka 81. stavaka 1., 2. i 3. Direktive 2014/59/EU kako bi ih obavijestio o obavijesti koja se podnosi.

4.   Za potrebe obavijesti iz članka 81. stavka 3. točaka (a), (b),(c), (d), (h) i (j) Direktive 2014/59/EU i njezina članka 83. stavka 2. točaka (a), (b), (f) i (h) nadležna i sanacijska tijela upotrebljavaju zajednički jezik za suradnju s konsolidirajućim nadzornim tijelom i sanacijskim tijelom za grupu.

5.   Relevantna tijela iz članka 81. stavaka 1., 2. i 3. Direktive 2014/59/EU i njezina članka 83. stavka 2. pošiljatelju potvrđuju primitak obavijesti navodeći datum i vrijeme primitka koje je evidentirao primatelj te podatke za kontakt zaposlenika koji obrađuju obavijest.

Članak 46.

Obavijest upravljačkog tijela nadležnom tijelu

1.   Obavijesti koje upravljačko tijelo institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU podnosi nadležnom tijelu uključuju sljedeće:

(a)

naziv, adresu sjedišta i, ako je dostupno, identifikacijski broj pravnog subjekta institucije ili subjekta koji šalje obavijest;

(b)

naziv i adresu sjedišta neposrednog i krajnjeg matičnog društva te institucije ili tijela, ako je relevantno;

(c)

relevantne informacije i analize koje je upravljačko tijelo uzelo u obzir pri procjeni jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 32. stavka 4. Direktive 2014/59/EU;

(d)

presliku pisane odluke upravljačkog tijela kojim potvrđuje svoju procjenu da institucija ili subjekt propada ili da će vjerojatno propasti;

(e)

sve dodatne informacije koje upravljačko tijelo smatra relevantnima za svoju procjenu.

2.   Obavijest u skladu s člankom 81. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU prosljeđuje se nadležnom tijelu neposredno nakon što upravljačko tijelo donese odluku da institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive propada ili da će vjerojatno propasti.

Članak 47.

Prosljeđivanje primljene obavijesti od strane nadležnog tijela sanacijskom tijelu

Po primitku obavijesti iz članka 46. nadležno tijelo sanacijskom tijelu odmah šalje sljedeće informacije:

1.

presliku primljene obavijesti, uključujući sve informacije iz članka 46. stavka 1.;

2.

pojedinosti o mjerama ili koracima za sprječavanje krize iz članka 104. Direktive 2013/36/EU koje je nadležno tijelo poduzelo ili za koje zahtijeva da ih institucija ili subjekt iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU poduzme, prema potrebi;

3.

sve dodatne popratne dokumente koje nadležno tijelo smatra nužnima kako bi sanacijsko tijelo moglo donijeti informiranu odluku.

Članak 48.

Obavijest o procjeni da institucija ispunjava uvjete za sanaciju utvrđene u članku 32. stavku 1. točkama (a) i (b) Direktive 2014/59/EU

1.   Obavijest nadležnog tijela ili sanacijskog tijela za potrebe članka 81. stavka 3. Direktive 2014/59/EU uključuje sljedeće:

(a)

naziv institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU na koji se obavijest odnosi;

(b)

informacije iz članka 46. stavka 1. točaka (a) i (b);

(c)

sažetak procjene koja se zahtijeva u članku 32. stavku 1. točkama (a) i (b) Direktive 2014/59/EU.

2.   Obavijest se dostavlja bez odgode nakon što se utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz članka 32. stavka 1. točaka (a) i (b) Direktive 2014/59/EU.

3.   Nadležno tijelo bez odgode dostavlja sanacijskom tijelu sve dodatne informacije koje sanacijsko tijelo može zatražiti kako bi provelo svoju procjenu.

Članak 49.

Obavijest

1.   Obavijest iz članka 83. stavka 4. Direktive 2014/59/EU koju objavljuje sanacijsko tijelo uključuje sljedeće:

(a)

naziv, adresu sjedišta i, ako je dostupno, identifikacijski broj pravnog subjekta institucije ili subjekta u sanaciji iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU;

(b)

naziv i adresu sjedišta neposrednog i krajnjeg matičnog društva te institucije ili subjekta iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU, prema potrebi;

(c)

popis naziva drugih subjekata grupe i povezanih podružnica na koje mjere sanacije imaju učinak, uključujući, u mjeri u kojoj je to moguće, informacije o podružnicama koje se nalaze u trećim zemljama;

(d)

sažetak relevantnih mjera sanacije koje su poduzete, datume od kojih te mjere sanacije imaju učinak, a posebno njihove učinke na male klijente, i koji uključuje sljedeće:

i.

informacije o pristupu depozitima u skladu s Direktivom 2014/49/EU o sustavima osiguranja depozita koje drži institucija na koju se odnosi mjera sanacije;

ii.

informacije o pristupu imovini i sredstvima drugih klijenata u smislu članka 31. stavka 2. točke (e) Direktive 2014/59/EU koje drži institucija na koju se odnosi mjera sanacije;

iii.

informacije o ugovornim obvezama plaćanja ili isporuke koje podliježu suspenziji u skladu s člankom 69. Direktive 2014/59/EU, uključujući, prema potrebi, početak i istek razdoblja suspenzije;

iv.

informacije o osiguranim vjerovnicima institucije ili tijela u sanaciji iz članka 1. stavka 1. točke (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU koji podliježu ograničenjima prisilne naplate založnih prava, uključujući, prema potrebi, početak i istek tog razdoblja ograničenja u skladu s člankom 70. Direktive 2014/59/EU;

v.

informacije o ugovornim stranama na koje utječe privremena suspenzija prava otkaza, uključujući, prema potrebi, početak i istek razdoblja suspenzije u skladu s člankom 71. Direktive 2014/59/EU;

(e)

potvrdu o uobičajenom tijeku ugovornih obveza, uključujući planove otplate, koje ne podliježu suspenzijama iz članaka 69., 70. i 71. Direktive 2014/59/EU;

(f)

kontaktnu točku unutar institucije gdje klijenti i vjerovnici mogu zatražiti dodatne i najnovije informacije o instituciji ili subjektu iz članka 1. stavka 1. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU i njegovu poslovanju.

2.   Obavijest se objavljuje čim je to razumno i praktično moguće nakon poduzimanja mjere sanacije.

POGLAVLJE VI.

SANACIJSKI KOLEGIJI

ODJELJAK I.

Operativna organizacija sanacijskih kolegija

Članak 50.

Raspored i utvrđivanje članova i mogućih promatrača sanacijskog kolegija

1.   Za potrebe utvrđivanja članova i mogućih promatrača sanacijskog kolegija sanacijsko tijelo za grupu izrađuje raspored subjekata grupe iz članka 1. stavka 1. Direktive 2014/59/EU, uzimajući u obzir raspored te grupe koji je izradilo konsolidirajuće nadzorno tijelo u skladu s člankom 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2016/98 (8) i člankom 2. Provedbene uredbe Komisije (EU) 2016/99 (9).

2.   Nakon dovršetka izrade rasporeda iz stavka 1. sanacijsko tijelo za grupu prosljeđuje sanacijskom kolegiju popis članova i mogućih promatrača.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu najmanje jednom godišnje preispituje i ažurira raspored subjekata grupe te popis članova i mogućih promatrača. Osim toga, preispituje i ažurira raspored popisa članova i mogućih promatrača nakon svake bitne promjene pravne ili organizacijske strukture grupe ili njezina poslovanja.

4.   Pri procjeni potrebe za osnivanjem sanacijskog kolegija u skladu s člankom 88. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo za grupu razmatra i to posluje li i ta druga grupa ili kolegij u skladu s ovom Uredbom.

Članak 51.

Sanacijska tijela trećih zemalja kao promatrači u sanacijskom kolegiju

1.   Nakon primitka relevantnog zahtjeva sanacijskog tijela treće zemlje iz članka 88. stavka 3. Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo za grupu prosljeđuje zahtjev sanacijskom kolegiju.

2.   Uz zahtjev se dostavlja sve sljedeće:

(a)

mišljenje sanacijskog tijela za grupu, uzimajući u obzir i točku (b), o jednakovrijednosti sustava povjerljivosti i čuvanja profesionalne tajne koji se primjenjuje na predloženog promatrača;

(b)

uvjeti sudjelovanja promatrača u sanacijskom kolegiju koji se uključuju u pisane dogovore i postupke prema prijedlogu sanacijskog tijela za grupu;

(c)

mišljenje sanacijskog tijela za grupu o važnosti relevantne podružnice ako je predloženo sanacijsko tijelo treće zemlje za podružnicu;

(d)

određivanje roka nakon čijeg se isteka podrazumijeva suglasnost: u tom roku svi članovi sanacijskog kolegija koji se ne slažu iz članka 88. stavka 2. točaka (b), (c) ili (d) Direktive 2014/59/EU mogu iznijeti svoj detaljno obrazloženi prigovor na mišljenje sanacijskog tijela za grupu iz točke (a) ovog stavka.

3.   Ako je izražen prigovor, sanacijsko tijelo za grupu uzima ga u obzir prije donošenja konačne odluke. U tu svrhu može zatražiti i izričita mišljenja članova kolegija iz članka 88. stavka 2. točaka (b), (c) i (d) Direktive 2014/59/EU te uzeti u obzir mišljenja većine o tome.

4.   Ako sanacijsko tijelo za grupu odluči pozvati sanacijsko tijelo treće zemlje, pozivnicu šalje predloženom promatraču. Uz pozivnicu se šalju uvjeti sudjelovanja u svojstvu promatrača koji su utvrđeni u pisanim dogovorima. Kandidat koji primi pozivnicu smatra se promatračem nakon što prihvati pozivnicu, što se smatra prihvaćanjem uvjeta sudjelovanja.

5.   Nakon prihvaćanja sanacijsko tijelo za grupu podnosi sanacijskom kolegiju ažuriranu verziju rasporeda iz članka 50.

Članak 52.

Komunikacija s matičnim društvom u Uniji

1.   Sanacijsko tijelo za grupu osigurava redovitu interakciju i suradnju s matičnim društvom u Uniji radi poboljšanja učinkovitog i djelotvornog funkcioniranja sanacijskog kolegija.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje matično društvo u Uniji o osnivanju sanacijskog kolegija i popisu njegovih članova i promatrača te svim promjenama članova i promatrača sanacijskog kolegija.

Članak 53.

Uspostavljanje i ažuriranje popisa kontakata

1.   Sanacijsko tijelo za grupu vodi podatke za kontakt nominiranih osoba svakog člana i promatrača te ih dostavlja članovima i promatračima sanacijskog tijela za potrebe izvršavanja zadaća sanacijskog kolegija.

Podaci za kontakt trebaju uključivati i podatke za kontakt izvan radnog vremena u hitnim situacijama, a posebno za slučajeve u kojima se treba donijeti odluke o potrebi za uspostavljanjem i usuglašavanjem programa sanacije grupe.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu osigurava da je od svih članova i promatrača kolegija primilo podatke za kontakt relevantnih osoba za kontakt te da ga se bez neopravdane odgode obavješćuje o svim relevantnim promjenama.

Članak 54.

Elementi pisanih dogovora i postupaka za rad sanacijskog kolegija

1.   Pisani dogovori i postupci u skladu s člankom 88. stavkom 5. točkom (a) Direktive 2014/59/EU uključuju najmanje sljedeće elemente:

(a)

opis grupe, matičnog društva Unije, društava kćeri i značajnih podružnica;

(b)

identitet članova kolegija i promatrača;

(c)

opis općeg okvira sanacijskog kolegija za suradnju među tijelima i koordinaciju aktivnosti i zadaća.

2.   Opći okvir za suradnju i koordinaciju uključuje sljedeće:

(a)

opis različitih podstruktura sanacijskog kolegija za obavljanje različitih zadaća, prema potrebi. U tu svrhu, posebno u pogledu donošenja zajedničkih odluka članova kolegija, sanacijsko tijelo za grupu uzima u obzir potrebu za organiziranjem sanacijskog kolegija u različite podstrukture;

(b)

identitet članova kolegija i promatrača koji sudjeluju u specifičnim aktivnostima kolegija. U tu svrhu sanacijsko tijelo za grupu osigurava da se različitim podstrukturama kolegija, uključujući podstrukture s promatračima, ne ograničava niti dovodi u pitanje donošenje zajedničke odluke, posebno u pogledu članova kolegija koji su obvezni donijeti zajedničke odluke u skladu s relevantnim odredbama Direktive 2014/59/EU;

(c)

opis okvira i uvjeta sudjelovanja promatrača u sanacijskom kolegiju, uključujući uvjete njihova sudjelovanja u različitim dijalozima i postupcima kolegija te njihova prava i obveze u pogledu razmjene informacija s obzirom na članke 90. i 98. Direktive 2014/59/EU. Sanacijsko tijelo za grupu osigurava da opći okvir i uvjeti sudjelovanja promatrača nisu povoljniji od okvira i uvjeta utvrđenih za članove kolegija u skladu s ovom Uredbom i relevantnim pisanim dogovorima određenog kolegija;

(d)

opis sporazuma o suradnji i koordinaciji u hitnim situacijama, posebno ako utječu na cijeli sustav, koje mogu biti prijetnja održivosti bilo kojeg subjekta grupe;

(e)

opis postupaka koji se primjenjuju ako nije potrebna zajednička odluka, ali se čini da je nužno zajedničko razumijevanje u okviru sanacijskog kolegija ili bilo koje od njegovih podstruktura;

(f)

opis aranžmana za razmjenu informacija, uključujući relevantno područje primjene, učestalost i komunikacijske kanale s obzirom na članke 90. i 98. Direktive 2014/59/EU te na ulogu sanacijskog tijela za grupu kao koordinatora za prikupljanje i dijeljenje informacija među članovima kolegija i promatračima;

(g)

opis relevantnih informacija koje je potrebno dostaviti članovima i kolegija i promatračima, posebno u pogledu planiranja sanacije, procjene mogućnosti sanacije i drugih zadaća iz članka 88. stavka 1. Direktive 2014/59/EU, uzimajući u obzir i članke 90. i 98. Direktive 2014/59/EU te ulogu sanacijskog tijela za grupu;

(h)

opis aranžmana za postupanje s povjerljivim informacijama s obzirom na članke 90. i 98. Direktive 2014/59/EU;

(i)

opis postupaka za organizaciju redovitih i ad hoc fizičkih sastanaka;

(j)

opis metode koordiniranja ulaznih informacija koje sanacijska tijela samostalno dostavljaju kolegiju nadzornih tijela ili konsolidirajućem nadzornom tijelu ako se tako zahtijeva u zakonodavstvu ili na vlastitu inicijativu;

(k)

opis metode prosljeđivanja ulaznih informacija iz točke (j), a posebno opis relevantne uloge sanacijskog tijela za grupu u prosljeđivanju tih ulaznih informacija konsolidirajućem nadzornom tijelu;

(l)

opis politike komuniciranja s konsolidirajućim nadzornim tijelom, nadležnim tijelima u relevantnim državama članicama, matičnim društvom u Uniji i subjektima grupe iz članka 58.;

(m)

sve druge sporazume koji se odnose na funkcioniranje sanacijskog tijela; i

(n)

sve odredbe kojima su obuhvaćeni aranžmani za prekid aktivnosti.

Članak 55.

Utvrđivanje i ažuriranje pisanih dogovora i postupaka za funkcioniranje sanacijskog kolegija

1.   Sanacijsko tijelo za grupu priprema svoj prijedlog pisanih dogovora i postupaka za funkcioniranje sanacijskog kolegija u skladu s člankom 54.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu prosljeđuje svoj prijedlog članovima sanacijskog kolegija radi savjetovanja, pozivajući ih da dostave svoje mišljenje i navedu vremenski slijed dostavljanja tih mišljenja.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu uzima u obzir mišljenja članova sanacijskog kolegija i obrazlaže svoju odluku ako ih ne uzima u obzir.

4.   Nakon dovršetka sanacijsko tijelo za grupu prosljeđuje članovima sanacijskog kolegija pisane dogovore i postupke za funkcioniranje sanacijskog kolegija.

5.   Pisani dogovori i postupci za funkcioniranje sanacijskog kolegija preispituju se i ažuriraju, posebno nakon značajnih promjena u sastavu sanacijskog kolegija.

6.   Tijekom ažuriranja općih pisanih dogovora i postupaka za funkcioniranje sanacijskog kolegija sanacijsko tijelo za grupu i drugi članovi kolegija primjenjuju postupke utvrđene u stavcima od 1. do 5.

Članak 56.

Operativni aspekti sastanaka kolegija i drugih aktivnosti

1.   Sanacijski kolegiji fizički se sastaju najmanje jednom godišnje. Sanacijsko tijelo za grupu može uz suglasnost svih članova kolegija, uzimajući u obzir specifičnosti grupe, odrediti drukčiju učestalost fizičkih sastanaka sanacijskog kolegija.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu redovito organizira druge aktivnosti kolegija, a posebno ako se zahtijeva dijalog među članovima kolegija.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu priprema i prosljeđuje članovima kolegija plan rada i ciljeve planiranih sastanaka i drugih aktivnosti.

4.   Svi članovi sanacijskog kolegija koji sudjeluju na sastancima ili drugim aktivnostima kolegija osiguravaju da na tim sastancima i drugim aktivnostima sudjeluju odgovarajući predstavnici, prema ciljevima sastanka i drugih aktivnosti sanacijskog kolegija, te da su ti predstavnici ovlašteni, u najvećoj mogućoj mjeri, preuzeti obveze za svoja tijela ako se očekuje donošenje odluka na tim sastancima ili drugim aktivnostima.

5.   Sanacijsko tijelo za grupu osigurava da se relevantni dokumenti dostavljaju dovoljno vremena prije određenog sastanka ili aktivnosti sanacijskog tijela.

6.   Ishodi i odluke sa sastanaka ili drugih aktivnosti kolegija dokumentiraju se u pisanom obliku i pravovremeno prosljeđuju članovima kolegija.

Članak 57.

Razmjena informacija

1.   U skladu s člancima 90. i 98. Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo za grupu i članovi kolegija osiguravaju međusobnu razmjenu svih bitnih i relevantnih informacija, bez obzira na to jesu li primljene od subjekta grupe, nadležnog tijela, sanacijskog tijela, drugog imenovanog tijela ili drugog izvora.

2.   Te informacije moraju biti primjerene i točne te dostavljene pravovremeno kako bi se omogućila i olakšala djelotvorna, učinkovita i cjelovita provedba zadaća članova sanacijskog kolegija i u trajnom poslovanju i u hitnim situacijama.

3.   Za potrebe učinkovite i djelotvorne koordinacije između kolegija nadzornih tijela i sanacijskog kolegija sanacijsko tijelo za grupu i konsolidirajuće nadzorno tijelo razmjenjuju sve informacije koje su potrebne kako bi se osiguralo da kolegiji ispunjavaju svoju ulogu utvrđenu u članku 116. Direktive 2013/36/EU i članku 88. Direktive 2014/59/EU.

4.   Sanacijsko tijelo koje primi informacije iz stavaka 1. i 2. dostavlja ih članovima sanacijskog kolegija.

5.   Ako je kolegij organiziran u raznim podstrukturama, sanacijsko tijelo za grupu u potpunosti i pravodobno obavješćuje sve članove sanacijskog kolegija o radnjama koje su poduzete ili o mjerama koje su provedene u tim podstrukturama kolegija.

6.   Ako nije predviđeno drukčije, mogu se upotrebljavati sva uobičajena sredstva komunikacije, pri čemu se prednost daje sigurnim sredstvima komunikacije, posebno ako se prenose osjetljive informacije. Za javno dostupne informacije dovoljno je da sanacijsko tijelo za grupu navede upućivanje na te informacije.

7.   Ako postoji sigurno web-mjesto sanacijskog kolegija, to se web-mjesto upotrebljava kao glavno sredstvo komunikacije.

8.   Člancima 50. do 76. ove Uredbe ne utječe se na ovlasti nadležnih ili sanacijskih tijela za prikupljanje informacija.

Članak 58.

Politika komuniciranja

1.   Sanacijsko tijelo za grupu ovlašteno je tijelo za komunikaciju s matičnim društvom u Uniji i konsolidirajućim nadzornim tijelom ako se potonje razlikuje od sanacijskog tijela za grupu.

2.   Sanacijska tijela iz članka 88. stavka 2. točaka (b), (c) i (d) Direktive 2014/59/EU nadležna su tijela za komunikaciju sa subjektima i nadležnim tijelima u odnosnim državama članicama.

Članak 59.

Koordinacija vanjske komunikacije

1.   Članovi sanacijskog kolegija koordiniraju svoju vanjsku komunikaciju povezanu sa strategijama i programima sanacije grupe.

2.   Za potrebe koordinacije vanjske komunikacije članovi sanacijskog kolegija dogovaraju najmanje sljedeće:

(a)

raspodjelu odgovornosti za koordinaciju vanjske komunikacije u razdoblju trajnosti poslovanja, u situaciji u kojoj se smatra da institucija ili grupa propada ili da će propasti te u slučaju sanacije;

(b)

određivanje razine informacija o strategijama sanacije grupe koje je potrebno objaviti;

(c)

koordinaciju izjava za javnost u situacijama u kojima se smatra da institucija ili grupa propada ili da će vjerojatno propasti;

(d)

koordinaciju izjava za javnost povezanih s poduzetim mjerama sanacije, uključujući objavu naloga ili instrumenata na temelju kojih su mjere sanacije poduzete ili obavijesti u kojima se daje sažetak učinaka mjera sanacije.

Članak 60.

Hitne situacije

1.   Sanacijsko tijelo za grupu uspostavlja i redovito ispituje operativne postupke za funkcioniranje sanacijskog kolegija u hitnim situacijama, a posebno u situacijama koje utječu na cijeli sustav i koje mogu predstavljati prijetnju održivosti bilo kojeg subjekta grupe.

2.   Operativni postupci iz stavka 1. moraju uključivati najmanje sljedeće elemente:

(a)

sigurna sredstva komunikacije koja je potrebno upotrebljavati;

(b)

skup informacija koje je potrebno razmijeniti;

(c)

relevantne osobe s kojima je potrebno kontaktirati;

(d)

komunikacijske postupke koje relevantni članovi kolegija trebaju primijeniti.

ODJELJAK II.

Zajedničke odluke o planiranju sanacije

Pododjeljak 1.

Postupak zajedničkog odlučivanja o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije

Članak 61.

Planiranje koraka u postupku zajedničkog odlučivanja

1.   Prije početka postupka zajedničkog odlučivanja sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri usuglašavaju raspored koraka koje je potrebno slijediti tijekom tog postupka („raspored zajedničkog odlučivanja”).

U slučaju neslaganja sanacijsko tijelo za grupu utvrđuje raspored zajedničkog odlučivanja nakon razmatranja mišljenja i zadrški koje su izrazila sanacijska tijela za društva kćeri.

2.   Raspored zajedničkog odlučivanja ažurira se najmanje jednom godišnje te uključuje sljedeće korake koje je potrebno provesti prema redoslijedu koji su usuglasili sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri:

(a)

prethodni dijalog o strategiji sanacije grupe između sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri, kao priprema za donošenje zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije;

(b)

zahtjev za dostavu informacija koje su matičnom društvu u Uniji potrebne za sastavljanje plana sanacije grupe i izvršenje procjene mogućnosti sanacije u skladu s člankom 11. Direktive 2014/59/EU;

(c)

podnošenje informacija matičnog društva u Uniji koje se zahtijevaju u točki (b) ovog stavka izravno sanacijskom tijelu za grupu u skladu s člankom 13. stavkom 1. Direktive 2014/59/EU;

(d)

dostavljanje informacija koje sanacijsko tijelo za grupu primi od matičnog društva u Uniji tijelima iz članka 13. stavka 1. Direktive 2014/59/EU i naznaka roka za sve zahtjeve za dostavljanje dodatnih informacija;

(e)

dostavljanje sanacijskom tijelu za grupu od strane sanacijskih tijela za društva kćeri doprinosa za izradu plana sanacije grupe i procjenu mogućnosti sanacije;

(f)

dostavljanje članovima sanacijskog kolegija od strane sanacijskog tijela za grupu nacrta plana sanacije grupe i nacrta procjene mogućnosti sanacije;

(g)

dostavljanje sanacijskom tijelu za grupu mogućih primjedaba članova sanacijskog kolegija o nacrtu plana sanacije grupe i nacrtu procjene mogućnosti sanacije;

(h)

rasprava s matičnim društvom u Uniji o nacrtu plana sanacije i procjeni mogućnosti sanacije grupe ako sanacijsko tijelo za grupu to smatra primjerenim;

(i)

dijalog između sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri o nacrtu plana sanacije i procjeni mogućnosti sanacije grupe;

(j)

dostavljanje nacrta dokumenta zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije sanacijskog tijela za grupu sanacijskim tijelima za društva kćeri;

(k)

dijalog o nacrtu dokumenta zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije između sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri;

(l)

donošenje zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije;

(m)

prosljeđivanje zaključka zajedničke odluke matičnom društvu u Uniji, zajedno sa sažetkom ključnih elemenata plana sanacije grupe.

3.   Za raspored vrijedi sljedeće:

(a)

njime se uzima u obzir opseg i složenost svakog koraka u postupku zajedničkog odlučivanja;

(b)

njime se uzima u obzir raspored drugih zajedničkih odluka organiziranih u okviru sanacijskog kolegija;

(c)

njime se u najvećoj mogućoj mjeri uzima u obzir raspored drugih zajedničkih odluka organiziranih u okviru relevantnog kolegija nadzornih tijela, a posebno raspored zajedničke odluke o preispitivanju i procjeni plana oporavka grupe u skladu s člankom 8. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU.

Članak 62.

Elementi rasporeda zajedničkog odlučivanja

1.   Pri sastavljanju rasporeda zajedničkog odlučivanja uključena tijela ili sanacijsko tijelo za grupu, ako djeluje samo, uzima u obzir članak 16. stavak 3. i članak 17. stavak 2. Direktive 2014/59/EU u pogledu potrebe za istodobnom procjenom mogućnosti sanacije i suspenzijom postupka kako bi se riješile bitne prepreke te osigurava da su relevantni rokovi navedeni u rasporedu zajedničkog odlučivanja prilagođeni u skladu s tim.

2.   Pri sastavljanju rasporeda zajedničkog odlučivanja sanacijsko tijelo za grupu uzima u obzir uvjete sudjelovanja promatrača, kako su određeni u pisanim dogovorima sanacijskog kolegija i odnosnim odredbama Direktive 2014/59/EU.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje matično društvo u Uniji o sljedećim aspektima rasporeda:

(a)

procijenjeni datum očekivanog podnošenja zahtjeva za dostavu informacija koje su potrebne za sastavljanje plana sanacije grupe i izvršenje procjene mogućnosti sanacije u skladu s člankom 61. stavkom 2. točkom (b) i rok za podnošenje tih informacija u skladu s člankom 61. stavkom 2. točkom (c);

(b)

procijenjeni datum organiziranja rasprave iz članka 61. stavka 2. točke (h), ako je potrebno;

(c)

procijenjeni datum prosljeđivanja zaključka iz članka 61. stavka 2. točke (m).

Članak 63.

Prethodni dijalog o sanacijskoj strategiji

Sanacijsko tijelo za grupu organizira prethodni dijalog sa sanacijskim tijelima za društva kćeri kako bi izvršili sljedeće:

1.

razgovarali o preliminarnom prijedlogu sanacijske strategije za grupu;

2.

provjerili jesu li bilo koje informacije potrebne za izradu plana sanacije grupe i procjene mogućnosti sanacije već dostupne bilo kojem nadležnom tijelu te dostavili te informacije u skladu s člankom 11. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU;

3.

odredili dodatne informacije koje je potrebno zatražiti od matičnog društva u Uniji;

4.

usuglasili sve doprinose sanacijskih tijela za društva kćeri koji su sanacijskom tijelu za grupu potrebni za izradu plana sanacije grupe i provedbu procjene mogućnosti sanacije.

Članak 64.

Informacije matičnog društva u Uniji

1.   Sanacijsko tijelo za grupu obvezno je od matičnog društva u Uniji zatražiti sve informacije potrebne u skladu s člankom 11. Direktive 2014/59/EU, uzimajući u obzir ishod dijaloga predviđenog u članku 63.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu jasno obavješćuje matično društvo u Uniji o subjektima grupe na koje se te informacije odnose i primjenjuju te roku za pružanje tih informacija.

3.   Matično društvo u Uniji pravovremeno dostavlja zatražene informacije sanacijskom tijelu za grupu, a najkasnije u roku koji je određen u stavku 2.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu može od matičnog društva u Uniji zatražiti dodatne informacije, i to prije dostavljanja informacija tijelima iz članka 13. stavka 1. Direktive 2014/59/EU i nakon toga, kad god se primjenjuje članak 66. stavak 2. ove Uredbe.

Članak 65.

Dostavljanje informacija sanacijskog tijela za grupu

1.   Sanacijsko tijelo za grupu, bez neopravdane odgode, dostavlja informacije primljene u skladu s člankom 64. tijelima iz članka 13. stavka 1. Direktive 2014/59/EU te ih poziva da u određenom roku dostave primjedbe o tome jesu li potrebne dodatne informacije.

2.   Sva tijela koja prime informacije mogu od sanacijskog tijela za grupu zatražiti dodatne informacije u roku određenom u stavku 1. ako smatraju da su dodatne informacije važne za subjekt ili podružnicu u njegovoj nadležnosti za potrebe izrade i održavanja plana sanacije grupe i provedbu procjene mogućnosti sanacije. U tom se slučaju na odgovarajući način primjenjuju odredbe članka 64.

3.   Dostavljanje informacija sanacijskog tijela za grupu tijelima iz stavka 2. ne smatra se potpunim do stvarnog dostavljanja početnih i naknadnih informacija.

4.   Uzimajući u obzir stavak 3., sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijski kolegij o početnom datumu četveromjesečnog roka za donošenje zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije u skladu s člankom 13. stavkom 4. Direktive 2014/59/EU.

5.   Sanacijsko tijelo za grupu i tijela navedena u članku 13. stavka 1. Direktive 2014/59/EU razmjenjuju dodatne informacije koje su potrebne kako bi se omogućilo sastavljanje plana sanacije grupe i provela procjena mogućnosti sanacije u skladu sa zahtjevima o povjerljivosti koji su utvrđeni u člancima 90. i 98. Direktive 2014/59/EU.

Članak 66.

Izrada i dostavljanje plana sanacije grupe i procjene mogućnosti sanacije

1.   Sanacijska tijela za društva kćeri pravovremeno dostavljaju sanacijskom tijelu za grupu svoje doprinose planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije, a u svakom slučaju u roku koji je pobliže određen u rasporedu zajedničkog odlučivanja u skladu s člankom 61. stavkom 2. točkom (e).

2.   Sanacijsko tijelo za grupu izrađuje plan sanacije grupe u skladu s člankom 12. Direktive 2014/59/EU, uzimajući u obzir doprinose koje su dala sanacijska tijela za društva kćeri.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu nacrt plana sanacije grupe i procjenu mogućnosti sanacije pravovremeno dostavlja članovima kolegija, a najkasnije u roku koji je pobliže određen u skladu s člankom 61. stavkom 2. točkom (f).

Članak 67.

Savjetovanje s članovima sanacijskog kolegija

1.   Članovi kolegija s kojima se savjetuje sanacijsko tijelo za grupu dostavljaju svoje primjedbe o nacrtu plana sanacije grupe i procjene mogućnosti sanacije u roku koji je pobliže određen u skladu s člankom 61. stavkom 2. točkom (g).

2.   Konkretno, relevantna nadležna tijela iz članaka 115. i 116. Direktive 2013/36/EU dostavljaju svoje mišljenje u pogledu procjene mogućnosti sanacije subjekata koji su u njihovoj nadležnosti.

3.   Ako bilo koje tijelo smatra da postoje bitne prepreke mogućnosti sanacije grupe ili nekog njezina subjekta, svoju procjenu pravovremeno prosljeđuje sanacijskom tijelu za grupu, a u svakom slučaju u roku određenom u skladu s člankom 61. stavkom 2. točkom (g).

4.   Sanacijsko tijelo za grupu dostavlja sanacijskim tijelima za društva kćeri primjedbe primljene od drugih članova sanacijskog kolegija, uključujući primjedbe tih tijela o procjeni mogućnosti sanacije subjekata u njihovoj nadležnosti.

Članak 68.

Rasprava s matičnim društvom u Uniji

Ako sanacijsko tijelo za grupu organizira raspravu s matičnim društvom u Uniji o nacrtu plana sanacije grupe i procjene mogućnosti sanacije u skladu s člankom 61. stavkom 2. točkom (h), obvezno je to učiniti pravovremeno, a u svakom slučaju u rokovima koji su pobliže određeni u relevantnom koraku rasporeda zajedničkog odlučivanja. Sanacijsko tijelo za grupu prosljeđuje sanacijskim tijelima za društva kćeri sva očitovanja koje je matično društvo u Uniji dostavilo tijekom tog savjetovanja.

Članak 69.

Dijalog o nacrtu plana sanacije grupe i procjene mogućnosti sanacije

1.   Sanacijsko tijelo za grupu pravovremeno organizira dijalog sa sanacijskim tijelima za društva kćeri o nacrtu plana sanacije grupe i procjene mogućnosti sanacije u skladu s člankom 61. stavkom 2. točkom (i), no najkasnije u roku koji je pobliže određen u rasporedu zajedničkog odlučivanja.

2.   Dijalog uključuje pitanja procjene mogućnosti sanacije grupe te omogućuje utvrđivanje mogućih bitnih prepreka mogućnosti sanacije, uzimajući u obzir sva očitovanja koja je podnijelo matično društvo u Uniji. U tu svrhu sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijska tijela za društva kćeri o vlastitoj procjeni mogućnosti sanacije grupe te uzima u obzir mišljenje drugih članova kolegija.

3.   Na temelju dijaloga iz stavka 1. sanacijsko tijelo za grupu zaključuje plan sanacije grupe i provedbu procjene mogućnosti sanacije. U promjenama nacrta plana sanacije grupe i procjena mogućnosti sanacije uzet će se u obzir ishod dijaloga.

4.   Ako se utvrde bitne prepreke mogućnosti sanacije, primjenjuje se članak 76. stavak 1.

Članak 70.

Izrada nacrta zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije

Sanacijsko tijelo za grupu priprema nacrt zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije. U nacrtu zajedničke odluke navodi se sve sljedeće:

1.

nazivi sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri koja donose zajedničku odluku o nacrtu plana sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije;

2.

nazive sanacijskih tijela i nadležnih tijela s kojima se savjetovalo pri sastavljanju i održavanju plana sanacije grupe i provedbi procjene mogućnosti sanacije, a posebno:

(a)

nazive sanacijskih tijela za značajne podružnice i sanacijskih tijela država članica u kojima subjekti iz članka 1. stavka 1. točaka (c) i (d) Direktive 2014/59/EU imaju poslovni nastan;

(b)

nazive relevantnih nadležnih tijela iz članaka 115. i 116. Direktive 2013/36/EU;

(c)

nazive promatrača ako su ti promatrači uključeni u postupak zajedničkog odlučivanja u skladu s uvjetima sudjelovanja promatrača navedenima u pisanim dogovorima;

3.

naziv matičnog društva u Uniji i subjekata grupe koji su obuhvaćeni planom sanacije grupe i procjenom mogućnosti sanacije te na koje se zajednička odluka odnosi i primjenjuje;

4.

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i primjenu zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije;

5.

datum donošenja zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije i svih njihovih relevantnih ažuriranja;

6.

plan sanacije grupe i procjena mogućnosti sanacije, uključujući sve mjere za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 17. stavcima 4., 5. i 6. te člankom 18. Direktive 2014/59/EU, u skladu s kojima se donosi zajednička odluka. Ako je matično društvo u Uniji ili neki od njegovih subjekata u postupku provedbe tih mjera, tada se dostavljaju i informacije o vremenskom rasporedu njihove provedbe;

7.

sažetak stajališta tijela s kojima se savjetovalo u postupku zajedničkog odlučivanja o planu sanacije i procjeni mogućnosti sanacije grupe;

8.

ako se tijekom postupka zajedničkog odlučivanja savjetovalo s EBA-om, obrazloženje svih odstupanja od savjeta EBA-e.

Članak 71.

Donošenje zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije

1.   Sanacijsko tijelo za grupu šalje nacrt zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije sanacijskim tijelima za društva kćeri bez neopravdane odgode, određujući rok u kojem sanacijska tijela za društva kćeri mogu dostaviti svoju pisanu suglasnost s tom zajedničkom odlukom koja se može poslati elektroničkim sredstvima komunikacije.

2.   Po primitku nacrta zajedničke odluke sanacijska tijela za društva kćeri koja se slažu dostavljaju sanacijskom tijelu za grupu svoju pisanu suglasnost u roku utvrđenom u skladu sa stavkom 1.

3.   Konačna zajednička odluka sastoji se od dokumenta zajedničke odluke sastavljenog u skladu s člankom 70. i pisanih suglasnosti iz stavka 2. ovog članka te priložene suglasnosti sanacijskog tijela za grupu te se dostavlja sanacijskim tijelima za društva kćeri koja se slažu sa zajedničkom odlukom sanacijskog tijela za grupu.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu sanacijskom kolegiju prosljeđuje zajedničku odluku o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije.

Članak 72.

Dostavljanje zajedničke odluke i sažetka plana sanacije grupe matičnom društvu u Uniji

1.   Sanacijsko tijelo za grupu pravovremeno prosljeđuje zajedničku odluku i sažetak ključnih elemenata plana sanacije grupe, uključujući procjenu mogućnosti sanacije, upravljačkom tijelu matičnog društva u Uniji, a u svakom slučaju u roku koji je pobliže određen u rasporedu zajedničkog odlučivanja u skladu s člankom 61. stavkom 2. točkom (m).

2.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijska tijela za društva kćeri o tom prosljeđivanju informacija.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu može s matičnim društvom u Uniji razgovarati o zajedničkoj odluci o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije kako bi objasnilo pojedinosti te odluke.

Pododjeljak 2.

Postupak u slučaju izostanka zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije

Članak 73.

Djelomično neslaganje

1.   Ako se jedno sanacijsko tijelo za društva kćeri ili više njih ne slaže s planom sanacije grupe i procjenom mogućnosti sanacije, sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri koja se slažu u skladu s člankom 13. stavkom 7. Direktive 2014/59/EU slijede sve relevantne korake utvrđene u člancima 70., 71. i 72. za sastavljanje, donošenje i prosljeđivanje zajedničke odluke o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije.

2.   Zajednička odluka donesena u pogledu plana sanacije grupe i procjene mogućnosti sanacije utvrđuje se u dokumentu koji sadržava sve stavke utvrđene u članku 70.

3.   Uključuje se sažetak stajališta sanacijskih tijela za društva kćeri koja su bila uključena u početni postupak zajedničkog odlučivanja o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije, ali se nisu slagala. Konkretno, sažetak sadržava upućivanja na sve elemente koji su doveli do neslaganja.

Članak 74.

Elementi obavješćivanja o pojedinačnim odlukama

1.   Ako sanacijska tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od četiri mjeseca u skladu s člankom 13. stavkom 5. Direktive 2014/59/EU, odluka sanacijskog tijela za grupu o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije prosljeđuje se članovima sanacijskog kolegija pisanim putem u obliku dokumenta koji sadržava sve sljedeće stavke:

(a)

naziv sanacijskog tijela za grupu;

(b)

naziv matičnog društva u Uniji;

(c)

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i primjenu odluke;

(d)

datum odluke;

(e)

plan sanacije grupe i procjenu mogućnosti sanacije, uključujući sve mjere za rješavanje i uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 17. stavcima 4., 5. i 6. Direktive 2014/59/EU, u skladu s kojima se donosi zajednička odluka. Ako je matično društvo u Uniji u postupku provedbe tih mjera, dostavlja se i vremenski raspored njihove provedbe;

(f)

nazivi članova sanacijskog kolegija i promatrača koji su, u skladu s uvjetima sudjelovanja promatrača, uključeni u postupak zajedničkog odlučivanja o planu sanacije grupe i procjenu mogućnosti sanacije, zajedno sa sažetkom stajališta tih tijela i informacijama o elementima koji su doveli do neslaganja;

(g)

primjedbe sanacijskog tijela za grupu na stajališta članova sanacijskog kolegija i promatrača, a posebno na elemente koji su doveli do neslaganja.

2.   Ako sanacijska tijela ne donesu zajedničku odluku u roku od četiri mjeseca u skladu s člankom 13. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU, sanacijska tijela koja sastavljaju pojedinačne planove sanacije dostavljaju sanacijskom tijelu za grupu dokument koji sadržava sve sljedeće stavke:

(a)

naziv sanacijskog tijela koje donosi odluku;

(b)

naziv subjekta ili subjekata u nadležnosti sanacijskog tijela na koje se odluka odnosi i primjenjuje;

(c)

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i primjenu odluke;

(d)

datum odluke;

(e)

plan sanacije i procjenu mogućnosti sanacije subjekata u njihovoj nadležnosti, uključujući sve mjere za rješavanje i uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 17. stavcima 4., 5. i 6. Direktive 2014/59/EU, u skladu s kojima se donosi odluka. Ako su subjekti u postupku provedbe tih mjera, dostavlja se i vremenski raspored njihove provedbe;

(f)

naziv sanacijskog tijela za grupu, zajedno s objašnjenjima razloga za neslaganje s predloženim planom sanacije grupe i procjenom mogućnosti sanacije.

3.   Ako se savjetovalo s EBA-om, odluke donesene u izostanku zajedničke odluke u skladu s člankom 13. stavcima 5. i 6. Direktive 2014/59/EU uključuju objašnjenje zašto se nije slijedio savjet EBA-e.

Članak 75.

Obavješćivanje o pojedinačnim odlukama u izostanku zajedničke odluke

1.   Ako sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri ne donesu zajedničku odluku u roku iz članka 13. stavka 4. Direktive 2014/59/EU, sve odluke relevantnih sanacijskih tijela za društva kćeri iz članka 13. stavaka 5. i 6. te Direktive prosljeđuju se sanacijskom tijelu za grupu u pisanom obliku do najkasnijeg od sljedećih datuma:

(a)

datum isteka jednomjesečnog roka iz članka 13. stavka 4. Direktive 2014/59/EU;

(b)

datum isteka jednomjesečnog roka nakon što EBA dostavi sve savjete na zahtjev za savjetovanje u skladu s člankom 13. stavkom 4. trećim podstavkom Direktive 2014/59/EU;

(c)

datum isteka jednomjesečnog roka nakon što EBA donese bilo kakvu odluku u skladu s člankom 13. stavkom 5. drugim podstavkom ili člankom 13. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU ili na bilo koji drugi datum koji je u toj odluci utvrdila EBA.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu bez neopravdane odgode obavješćuje druge članove sanacijskog kolegija o vlastitoj odluci i odlukama iz stavka 1.

Pododjeljak 3.

Zajednička odluka o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije

Članak 76.

Suspenzija postupka zajedničkog odlučivanja o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije

1.   Ako sanacijsko tijelo za grupu utvrdi bitne prepreke mogućnosti sanacije ili potvrdi mišljenje o utvrđenim bitnim preprekama koje je izrazilo neko od tijela s kojima se savjetovalo o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije, sanacijsko tijelo za grupu suspendira postupak zajedničkog odlučivanja u skladu s člankom 17. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU te o svojoj odluci obavješćuje članove sanacijskog kolegija.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu ponovo pokreće postupak zajedničkog odlučivanja o planu sanacije grupe, uključujući provedbu procjene mogućnosti sanacije, čim se dovrši postupak zajedničkog odlučivanja iz članka 18. Direktive 2014/59/EU o mjerama za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije.

Članak 77.

Planiranje koraka u postupku zajedničkog odlučivanja o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije

1.   Prije početka postupka zajedničkog odlučivanja o mjerama za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri usuglašuju raspored koraka koji je potrebno slijediti u okviru rasporeda zajedničkog odlučivanja.

U slučaju neslaganja sanacijsko tijelo za grupu utvrđuje raspored zajedničkog odlučivanja nakon razmatranja mišljenja i svih zadrški koje su izrazila sanacijska tijela za društva kćeri.

2.   Raspored zajedničkog odlučivanja uključuje sljedeće korake:

(a)

pripremu i dostavljanje izvješća sanacijskog tijela za grupu o bitnim preprekama koje su utvrđene u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU u dogovoru s konsolidirajućim nadzornim tijelom i EBA-om;

(b)

dostavljanje izvješća sanacijskog tijela za grupu matičnom društvu u Uniji, sanacijskim tijelima za društva kćeri i sanacijskim tijelima u nadležnostima u kojima se nalaze značajne podružnice u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU;

(c)

datum na koji matično društvo u Uniji sanacijskom tijelu za grupu dostavlja svoja očitovanja i alternativne mjere za uklanjanje bitnih prepreka, ako postoje, u skladu s člankom 18. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU;

(d)

dijalog između sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri te drugih članova sanacijskog kolegija o svim očitovanjima ili alternativnim mjerama za uklanjanje bitnih prepreka koje matično društvo u Uniji predlaže u skladu s člankom 18. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU, kako je primjereno;

(e)

izradu nacrta zajedničke odluke o mjerama za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije;

(f)

zaključenje zajedničke odluke o mjerama za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije; i

(g)

dostavljanje zajedničke odluke o mjerama za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu preispituje i ažurira raspored zajedničkog odlučivanja kako bi se u njemu u obzir uzelo produljenje postupka zajedničkog odlučivanja ako se matično društvo u Uniji očituje i dostavi sve alternativne mjere za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 18. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU.

4.   Pri sastavljanju rasporeda zajedničkog odlučivanja sanacijsko tijelo za grupu uzima u obzir uvjete sudjelovanja promatrača, kako su određeni u pisanim dogovorima sanacijskog kolegija i odnosnim odredbama Direktive 2014/59/EU.

5.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje matično društvo u Uniji o aspektima rasporeda zajedničkog odlučivanja u kojima je predviđeno uključivanje matičnog društva u Uniji.

Članak 78.

Savjetovanje i dostavljanje izvješća

1.   Sanacijsko tijelo za grupu priprema nacrt izvješća o bitnim preprekama mogućnosti sanacije u skladu s člankom 18. stavkom 2. Direktive 2014/59/EU i dostavlja ga konsolidirajućem nadležnom tijelu, EBA-i, nadležnim tijelima i sanacijskim tijelima za društva kćeri i nadležnosti u kojima se nalaze značajne podružnice.

Nacrt izvješća može, prema potrebi, dostaviti i drugim članovima sanacijskog kolegija i promatračima na način koji je usuglašen i detaljno opisan u pisanim dogovorima i postupcima sanacijskog kolegija.

2.   Za potrebe zaključivanja izvješća sanacijsko tijelo za grupu uzima u obzir primjedbe i stajališta. Sanacijsko tijelo za grupu dostavlja detaljno obrazloženje svih odstupanja od stajališta ili primjedaba EBA-e ili konsolidirajućeg nadzornog tijela.

3.   Izvješće se nakon zaključenja dostavlja matičnom društvu u Uniji.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijski kolegij o početku četveromjesečnog roka za donošenje zajedničke odluke o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije.

Članak 79.

Očitovanje matičnog društva u Uniji i savjetovanje s tijelima

1.   Ako se matično društvo u Uniji očituje i sanacijskom tijelu za grupu u roku od četiri mjeseca od datuma primitka izvješća u skladu s člankom 18. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU predloži alternativne mjere za uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije, sanacijsko tijelo za grupu prosljeđuje ta očitovanja i mjere drugim članovima kolegija bez neopravdane odgode, a u svakom slučaju u roku od 10 dana.

2.   Uzimajući u obzir stavak 1., sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijski kolegij o produljenju roka za donošenje zajedničke odluke o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije u skladu s člankom 18. stavcima 3. i 5. Direktive 2014/59/EU.

3.   U okviru dostavljanja očitovanja i alternativnih mjera koje je podnijelo matično društvo u Uniji sanacijsko tijelo za grupu određuje rok za podnošenje primjedaba.

4.   Ako tijela ne dostave svoje primjedbe u roku iz stavka 3., sanacijsko tijelo za grupu pretpostavlja da ta tijela nemaju nikakvih primjedaba u pogledu očitovanja i alternativnih mjera koje je podnijelo matično društvo u Uniji i nastavlja postupak.

5.   Sanacijsko tijelo za grupu dostavlja sanacijskim tijelima za društva kćeri, čim je to moguće i bez neopravdane odgode, sve primjedbe koje su podnijeli drugi članovi sanacijskog kolegija te s njima raspravlja o predloženim mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije.

6.   Osim toga, sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri raspravljaju i razmatraju mogući učinak predloženih mjera na sve subjekte koji su dio grupe, na sve države članice u kojima grupa posluje i na Uniju u cjelini.

Članak 80.

Izrada nacrta zajedničke odluke o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije

1.   Uzimajući u obzir ishod dijaloga u skladu s člankom 79. stavcima 5. i 6., sanacijsko tijelo za grupu, prema potrebi, priprema nacrt zajedničke odluke o mjerama za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije.

2.   U nacrtu zajedničke odluke navode se sve sljedeće stavke:

(a)

naziv matičnog društva u Uniji i subjekata grupe na koje se zajednička odluka odnosi i primjenjuje;

(b)

nazivi sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri koja donose zajedničku odluku;

(c)

nazivi relevantnih nadležnih tijela i nazivi sanacijskih tijela za značajne podružnice s kojima se savjetovalo o mogućnosti sanacije grupe, o mjerama za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka i o očitovanjima i alternativnim mjerama, ako postoje, koje je podnijelo matično društvo u Uniji;

(d)

nazive promatrača ako su ti promatrači uključeni u postupak zajedničkog odlučivanja u skladu s uvjetima sudjelovanja promatrača navedenima u pisanim dogovorima;

(e)

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i primjenu zajedničke odluke;

(f)

datum zajedničke odluke,

(g)

mjere u skladu s člankom 17. stavcima 5. i 6. Direktive 2014/59/EU o kojima su odlučili sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri te razdoblje u kojem odnosni subjekti grupe rješavaju te mjere;

(h)

ako sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri ne prihvaćaju ili djelomično prihvaćaju mjere koje predlaže matično društvo u Uniji, objašnjenje načina na koji je procijenjeno da mjere koje je predložilo matično društvo u Uniji nisu primjerene za uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije i načina na koji bi se mjerama iz točke (g) učinkovito smanjile ili uklonile bitne prepreke mogućnosti sanacije;

(i)

sažetak stajališta tijela s kojima se savjetovalo u postupku zajedničkog odlučivanja;

(j)

ako se tijekom postupka zajedničkog odlučivanja savjetovalo s EBA-om, obrazloženje svih odstupanja od savjeta EBA-e.

Članak 81.

Donošenje zajedničke odluke

1.   Sanacijsko tijelo za grupu nacrt zajedničke odluke o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije šalje sanacijskim tijelima za društva kćeri bez neopravdane odgode, određujući rok u kojem sanacijska tijela za društva kćeri mogu dostaviti svoju pisanu suglasnost s tom zajedničkom odlukom, a koja se može poslati elektroničkim sredstvima komunikacije.

2.   Po primitku nacrta zajedničke odluke sanacijska tijela za društva kćeri koja se s odlukom slažu sanacijskom tijelu za grupu dostavljaju svoju pisanu suglasnost u roku utvrđenom u stavku 1.

3.   Konačna zajednička odluka sastoji se od dokumenta zajedničke odluke sastavljenog u skladu s člankom 80. i pisanih suglasnosti iz stavka 2. ovog članka te priložene suglasnosti sanacijskog tijela za grupu te se dostavlja sanacijskim tijelima za društva kćeri koja se slažu sa zajedničkom odlukom sanacijskog tijela za grupu.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijski kolegij o zajedničkoj odluci o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije.

Članak 82.

Obavješćivanje o zajedničkoj odluci

1.   Sanacijsko tijelo za grupu pravovremeno obavješćuje upravljačko tijelo matičnog društva u Uniji o zajedničkoj odluci, a u svakom slučaju u roku koji je pobliže određen u rasporedu zajedničkog odlučivanja u skladu s člankom 77. stavkom 2. točkom (g). Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijska tijela za društva kćeri o tom prosljeđivanju informacija.

2.   Ako se neke mjere poduzete u skladu s člankom 17. stavcima 5. i 6. Direktive 2014/59/EU odnose na specifične subjekte grupe koji nisu matično društvo u Uniji, sanacijska tijela za društva kćeri pravovremeno dostavljaju upravljačkim tijelima tih subjekata u njihovoj nadležnosti odgovarajuće dijelove zajedničke odluke o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije, a u svakom slučaju u roku koji je pobliže određen u rasporedu zajedničkog odlučivanja u skladu s člankom 77. stavkom 2. točkom (g).

3.   Sanacijsko tijelo za grupu može s matičnim društvom u Uniji razgovarati o pojedinostima sadržaja i primjene zajedničke odluke o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije.

4.   Sanacijska tijela za društva kćeri mogu sa subjektima u svojoj nadležnosti razgovarati o pojedinostima sadržaja i primjene zajedničke odluke o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije.

Članak 83.

Praćenje primjene zajedničke odluke

1.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijska tijela za društva kćeri o ishodu rasprave, ako postoji, iz članka 82. stavka 3.

2.   Sanacijska tijela za društva kćeri obavješćuju sanacijsko tijelo za grupu o ishodu rasprave, ako postoji, iz članka 82. stavka 4.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri prate primjenu zajedničke odluke o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije koje su relevantne za svaki od subjekata grupe za koji je pojedino tijelo odgovorno.

Pododjeljak 4.

Postupak u slučaju izostanka zajedničke odluke o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije

Članak 84.

Elementi obavješćivanja o pojedinačnim odlukama

1.   Ako se ne donese zajednička odluka o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije iz članka 18. stavka 6. Direktive 2014/59/EU, odluka sanacijskog tijela za grupu prosljeđuje se članovima sanacijskog kolegija pisanim putem bez neopravdane odgode u obliku dokumenta koji sadržava sve sljedeće stavke:

(a)

naziv sanacijskog tijela za grupu koje donosi odluku;

(b)

naziv matičnog društva u Uniji na koje se odluka odnosi i primjenjuje;

(c)

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i primjenu odluke;

(d)

datum odluke;

(e)

mjere u skladu s člankom 17. stavcima 5. i 6. Direktive 2014/56/EU o kojima je odlučilo sanacijsko tijelo za grupu te razdoblje u kojem se te mjere poduzimaju;

(f)

ako sanacijsko tijelo za grupu ne prihvaća ili djelomično prihvaća mjere koje predlaže matično društvo u Uniji, objašnjenje načina na koji je procijenjeno da mjere koje je predložilo matično društvo u Uniji nisu primjerene za uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije i načina na koji bi se mjerama iz točke (g) ovog stavka učinkovito smanjile ili uklonile bitne prepreke mogućnosti sanacije;

(g)

imena članova sanacijskog kolegija i promatrača koji su, u skladu s uvjetima sudjelovanja promatrača, uključeni u postupak zajedničkog odlučivanja o mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije, zajedno sa sažetkom stajališta tih tijela i informacijama o pitanjima koja su dovela do neslaganja;

(h)

primjedbe sanacijskog tijela za grupu na stajališta članova sanacijskog kolegija i promatrača, a posebno na pitanja koja su dovela do neslaganja.

2.   Sanacijska tijela koja odlučuju o mjerama koje, u izostanku zajedničke odluke, pojedinačno poduzimaju društva kćeri dostavljaju sanacijskom tijelu za grupu dokument koji sadržava sve sljedeće stavke:

(a)

naziv sanacijskog tijela koje donosi odluku;

(b)

naziv subjekata u nadležnosti sanacijskog tijela na koje se odluka odnosi i primjenjuje;

(c)

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i primjenu odluke;

(d)

datum odluke;

(e)

mjere u skladu s člankom 17. stavcima 5. i 6. Direktive 2014/59/EU o kojima je odlučilo sanacijsko tijelo te rok u kojem pojedini subjekti moraju poduzeti te mjere;

(f)

ako sanacijska tijela za društva kćeri ne prihvaćaju ili djelomično prihvaćaju mjere koje predlažu društva kćeri u skladu s člankom 17. stavcima 3. i 4. Direktive 2014/59/EU, objašnjenje načina na koji je procijenjeno da mjere koje su predložila ta društva kćeri nisu primjerene za uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije i načina na koji bi se mjerama iz točke (e) ovog stavka učinkovito smanjile ili uklonile bitne prepreke mogućnosti sanacije;

(g)

naziv sanacijskog tijela za grupu, zajedno s objašnjenjima razloga za neslaganje s mjerama za rješavanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije koje je predložilo sanacijsko tijelo za grupu.

3.   Ako se savjetovalo s EBA-om, odluke donesene u izostanku zajedničke odluke uključuju objašnjenje zašto se nije slijedio savjet EBA-e.

Članak 85.

Obavješćivanje o pojedinačnim odlukama u izostanku zajedničke odluke

1.   Ako sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri ne donesu zajedničku odluku u roku iz članka 18. stavka 5. Direktive 2014/59/EU, sve odluke relevantnih sanacijskih tijela za društva kćeri iz članka 18. stavka 6. i članka 18. stavka 7. te Direktive prosljeđuju se sanacijskom tijelu za grupu u pisanom obliku najkasnije do sljedećih datuma:

(a)

datuma isteka jednomjesečnog roka iz članka 18. stavka 5. Direktive 2014/59/EU, prema potrebi;

(b)

datuma isteka jednomjesečnog roka nakon što EBA pruži bilo kakav savjet na zahtjev za savjetovanje u skladu s člankom 18. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 2014/59/EU;

(c)

datuma isteka jednomjesečnog roka nakon što EBA donese bilo kakvu odluku u skladu s člankom 18. stavkom 6. ili člankom 18. stavkom 7. drugim podstavkom Direktive 2014/59/EU ili bilo kojeg drugog datuma koji je u toj odluci utvrdila EBA.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu bez neopravdane odgode obavješćuje druge članove sanacijskog kolegija o vlastitoj odluci i odlukama iz stavka 1.

ODJELJAK III.

Postupak zajedničkog odlučivanja o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

Pododjeljak 1.

Postupak zajedničkog odlučivanja

Članak 86.

Planiranje zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

1.   Prije pokretanja postupka zajedničkog odlučivanja o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri dogovaraju raspored koraka koje je potrebno slijediti u tom postupku (dalje u tekstu „raspored zajedničkog odlučivanja o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze”).

U slučaju neslaganja sanacijsko tijelo za grupu određuje raspored zajedničkog odlučivanja o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze nakon razmatranja mišljenja i zadrški sanacijskih tijela za društva kćeri.

Za potrebe donošenja zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima istodobno s izradom i održavanjem plana sanacije grupe u skladu s člankom 45. stavkom 15. Direktive 2014/59/EU pri sastavljanju rasporeda zajedničkog odlučivanja o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze uzima se u obzir raspored zajedničkog odlučivanja o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije.

Konkretno, sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri smatraju da to četveromjesečno razdoblje za donošenje zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze počinje u isto vrijeme kad i postupak zajedničkog odlučivanja o planu sanacije grupe i procjeni mogućnosti sanacije.

2.   Raspored zajedničkog odlučivanja o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze redovito se ažurira te uključuje najmanje sljedeće korake:

(a)

podnošenje prijedloga sanacijskog tijela za grupu o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini i na razini matičnog društva sanacijskim tijelima za društva kćeri i konsolidirajućem nadzornom tijelu;

(b)

podnošenje prijedloga sanacijskih tijela za društva kćeri o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za subjekte u njihovoj nadležnosti na pojedinačnoj razini sanacijskom tijelu za grupu i odnosnim nadležnim tijelima;

(c)

dijalog između sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri o predloženim minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri te sa sanacijskim tijelima u nadležnostima u kojima značajne podružnice imaju poslovni nastan;

(d)

pripremu i podnošenje nacrta zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze od strane sanacijskog tijela za grupu na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri sanacijskim tijelima za društva kćeri;

(e)

dijalog o nacrtu zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri s matičnim društvom u Uniji i društvima kćerima grupe ako je tako propisano zakonodavstvom države članice;

(f)

donošenje zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri;

(g)

obavješćivanje matičnog društva u Uniji o zajedničkoj odluci o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri.

3.   U rasporedu zajedničkog odlučivanja o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze:

(a)

uzima u obzir opseg i složenost svakog koraka u postupku zajedničkog odlučivanja;

(b)

uzima u obzir raspored drugih zajedničkih odluka organiziranih u okviru sanacijskog kolegija;

(c)

u najvećoj se mogućoj mjeri uzima u obzir raspored drugih zajedničkih odluka organiziranih u okviru relevantnog kolegija nadzornih tijela, a posebno raspored zajedničkih odluka o bonitetnim zahtjevima za pojedinu instituciju u skladu s člankom 113. Direktive 2013/36/EU.

Raspored zajedničkog odlučivanja o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze preispituje se s obzirom na procjenu mogućnosti sanacije te odražava ishod procjene mogućnosti sanacije, posebno ako ta procjena dovodi do mjera za rješavanje ili uklanjanje bitnih prepreka mogućnosti sanacije koje mogu imati neposredan učinak na minimalne zahtjeve za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini ili na razini subjekta.

4.   Pri sastavljanju rasporeda zajedničkog odlučivanja o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze sanacijsko tijelo za grupu uzima u obzir uvjete sudjelovanja promatrača, kako su određeni u pisanim dogovorima sanacijskog kolegija i odnosnim odredbama Direktive 2014/59/EU.

5.   Sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri obavješćuju matično društvo u Uniji i pojedine subjekte grupe za koje su ona odgovorna o okvirnom datumu dijaloga iz stavka 2. točke (e), ako je potrebno.

6.   Sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri obavješćuju matično društvo u Uniji i pojedine subjekte grupe za koje su ona odgovorna o procijenjenom datumu obavješćivanja iz stavka 2. točke (g).

Članak 87.

Prijedlog na konsolidiranoj razini i na razini matičnog društva u Uniji

1.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijska tijela za društva kćeri i konsolidirajuće nadzorno tijelo o svojem prijedlogu o sljedećem:

(a)

minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji matično društvo u Uniji mora ispunjavati u svakom trenutku, osim ako je odobrena primjena izuzeća u skladu s člankom 45. stavkom 11. Direktive 2014/59/EU;

(b)

minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji se primjenjuje na konsolidiranoj razini.

2.   Prijedlog iz stavka 1. mora biti obrazložen, posebno u pogledu kriterija procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu navodi rok za primitak obrazloženih pisanih primjedaba konsolidirajućeg nadzornog tijela, posebno u pogledu kriterija procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU. Ako konsolidirajuće nadzorno tijelo ne dostavi nikakve primjedbe u određenom roku, sanacijsko tijelo za grupu pretpostavlja da konsolidirajuće nadzorno tijelo nema nikakve primjedbe o njegovu prijedlogu iz stavka 1.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu u najkraćem mogućem roku dostavlja sanacijskim tijelima za društva kćeri sve primjedbe koje je podnijelo konsolidirajuće nadzorno tijelo.

Članak 88.

Prijedlog na razini društva kćeri

1.   Sanacijska tijela za društva kćeri obavješćuju sanacijsko tijelo za grupu i odnosna nadležna tijela o svojem prijedlogu o minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koje društva kćeri grupe u svakom trenutku moraju pojedinačno ispunjavati, osim ako je odobrena primjena izuzeća u skladu s člankom 45. stavkom 12. Direktive 2014/59/EU.

2.   Prijedlog iz stavka 1. mora biti obrazložen, posebno u pogledu kriterija procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU.

3.   Sanacijska tijela za društva kćeri usuglašavaju se sa sanacijskim tijelom za grupu i navode rok za primitak detaljno obrazloženih pisanih primjedaba nadležnih tijela u njihovoj nadležnosti, posebno u pogledu kriterija procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU. Ako nadležna tijela ne dostave nikakve primjedbe u određenom roku, sanacijska tijela za društva kćeri pretpostavljaju da ta nadležna tijela nemaju nikakve primjedbe o odnosnim prijedlozima iz stavka 1.

4.   Sanacijska tijela za društva kćeri u najkraćem mogućem roku dostavljaju nadležnom tijelu za grupu sve primjedbe koje su podnijela nadležna tijela.

Članak 89.

Dijalog o predloženim minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

1.   Sanacijsko tijelo za grupu organizira dijalog sa sanacijskim tijelima za društva kćeri o predloženim minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri obvezni su raspraviti o usklađivanju predloženih minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini s predloženim zahtjevima na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri.

Članak 90.

Izrada nacrta zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

1.   Sanacijsko tijelo za grupu priprema nacrt zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri, uzimajući u obzir primjenu izuzeća, ako postoje, u skladu s člankom 45. stavkom 11. ili 12. Direktive 2014/59/EU. U nacrtu zajedničke odluke navode se sve sljedeće stavke:

(a)

nazivi sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri koji donose zajedničku odluku o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri;

(b)

nazivi konsolidirajućeg nadzornog tijela i drugih nadležnih tijela s kojima se savjetovalo;

(c)

nazivi promatrača ako su ti promatrači uključeni u postupak zajedničkog odlučivanja u skladu s uvjetima sudjelovanja promatrača navedenima u pisanim dogovorima;

(d)

naziv matičnog društva u Uniji i subjekata grupe na koje se zajednička odluka odnosi i primjenjuje;

(e)

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i donošenje zajedničke odluke; upućivanja na sve dodatne kriterije država članica na temelju kojih se određuje minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze;

(f)

datum nacrta zajedničke odluke i svih njezinih relevantnih ažuriranja;

(g)

minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini te rok za postizanje te razine, prema potrebi, zajedno s odgovarajućim obrazloženjem za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na toj razini, uzimajući u obzir kriterije procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU;

(h)

minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na razini matičnog društva u Uniji, osim ako je odobrena primjena izuzeća u skladu s člankom 45. stavkom 11. Direktive 2014/59/EU, te rok za postizanje te razine, prema potrebi, zajedno s odgovarajućim obrazloženjem za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na toj razini, uzimajući u obzir kriterije procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU;

(i)

minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na razini svakog društva kćeri na pojedinačnoj osnovi, osim ako je odobrena primjena izuzeća u skladu s člankom 45. stavkom 12. Direktive 2014/59/EU, te rok za postizanje te razine, prema potrebi, zajedno s odgovarajućim obrazloženjem za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na toj razini, uzimajući u obzir kriterije procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU.

2.   Ako se u odluci koja se odnosi na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze navodi da je on djelomično ispunjen na konsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi za matično društvo u Uniji ili bilo koje društvo kćer grupe ugovornim bail-in instrumentima, odluka uključuje i pojedinosti kojima se dokazuje da su sanacijska tijela uvjerena da se instrumenti mogu smatrati ugovornim bail-in instrumentima u skladu s kriterijima koji su utvrđeni u članku 45. stavku 14. Direktive 2014/59/EU.

Članak 91.

Donošenje zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

1.   Sanacijsko tijelo za grupu nacrt zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri šalje sanacijskim tijelima za društva kćeri bez neopravdane odgode, određujući rok u kojem sanacijska tijela za društva kćeri mogu dostaviti svoju pisanu suglasnost s tom zajedničkom odlukom, koja se može poslati elektroničkim sredstvima komunikacije.

2.   Po primitku nacrta zajedničke odluke sanacijska tijela za društva kćeri koja se s tom odlukom slažu sanacijskom tijelu za grupu dostavljaju svoju pisanu suglasnost u roku utvrđenom u stavku 1.

3.   Konačna zajednička odluka sastoji se od dokumenta zajedničke odluke sastavljenog u skladu s člankom 90. i pisanih suglasnosti iz stavka 2. ovog članka te priložene suglasnosti sanacijskog tijela za grupu te se dostavlja sanacijskim tijelima za društva kćeri koja se slažu sa zajedničkom odlukom sanacijskog tijela za grupu.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijski kolegij o zajedničkoj odluci o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri.

Članak 92.

Obavješćivanje o zajedničkoj odluci o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

1.   Sanacijsko tijelo za grupu pravovremeno obavješćuje upravljačko tijelo matičnog društva u Uniji o zajedničkoj odluci, a u svakom slučaju u roku koji je pobliže određen u rasporedu zajedničkog odlučivanja u skladu s člankom 86. stavkom 3. točkom (g). Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijska tijela za društva kćeri o toj obavijesti.

2.   Sanacijska tijela za društva kćeri pravovremeno dostavljaju upravljačkim tijelima subjekata u njihovoj nadležnosti odnosne dijelove zajedničke odluke, a u svakom slučaju u roku koji je pobliže određen u rasporedu zajedničkog odlučivanja u skladu s člankom 86. stavkom 3. točkom (g).

3.   Sanacijsko tijelo za grupu može s matičnim društvom u Uniji razgovarati o pojedinostima sadržaja i primjene zajedničke odluke.

4.   Sanacijska tijela za društva kćeri mogu sa subjektima u svojoj nadležnosti razgovarati o pojedinostima sadržaja i primjene odnosnih dijelova zajedničke odluke.

Članak 93.

Praćenje primjene zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze

1.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje sanacijska tijela za društva kćeri o ishodu rasprave iz članka 92. stavka 3. ako je matično društvo u Uniji obvezno poduzeti specifične mjere kako bi ispunilo minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi.

2.   Sanacijska tijela za društva kćeri obavješćuju sanacijsko tijelo za grupu o ishodu rasprave iz članka 92. stavka 4. ako su društva kćeri grupe u njihovoj nadležnosti obvezna poduzeti konkretne mjere kako bi ispunila minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj ili pojedinačnoj osnovi.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu drugim sanacijskim tijelima za društva kćeri prosljeđuje ishod postupka iz stavka 2.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri prate primjenu zajedničke odluke o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri za sve subjekte grupe koji podliježu zajedničkoj odluci i na konsolidiranoj razini.

Pododjeljak 2.

Postupak u izostanku zajedničke odluke na konsolidiranoj razini

Članak 94.

Zajedničke odluke donesene na razini svakog društva kćeri u izostanku zajedničke odluke na konsolidiranoj razini

Ako se ne donese zajednička odluka na konsolidiranoj razini ili na razini matičnog subjekta u skladu s člankom 45. stavkom 9. Direktive 2014/59/EU, sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za društva kćeri nastoje donijeti zajedničku odluku na razini minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji je potrebno primijeniti na svako odnosno društvo kćer na pojedinačnoj razini.

U zajedničkoj odluci uzima se u obzir minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji je sanacijsko tijelo za grupu odredilo na konsolidiranoj razini i na razini matičnog subjekta te se slijede svi koraci, osim koraka koji se odnose na utvrđivanje minimalnih zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini ili na razini matičnog subjekta, iz članaka od 90. do 93. koji se odnose na izradu nacrta, donošenje, prosljeđivanje i praćenje primjene zajedničke odluke na razini minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze koji je potrebno primijeniti na svako odnosno društvo kćer na pojedinačnoj razini.

Članak 95.

Elementi obavješćivanja o pojedinačnim odlukama

1.   Ako se ne donese zajednička odluka, odluka o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini i na razini matičnog subjekta koju donosi sanacijsko tijelo za grupu prosljeđuje se članovima sanacijskog kolegija pisanim putem u obliku dokumenta koji sadržava sve sljedeće stavke:

(a)

naziv sanacijskog tijela za grupu;

(b)

naziv matičnog društva u Uniji i nazive drugih subjekata u toj nadležnosti na koje se primjenjuje zajednička odluka;

(c)

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i primjenu odluke, a posebno upućivanja na sve dodatne kriterije države članice, u kojoj matično društvo u Uniji ima odobrenje za rad, na temelju kojih se određuje minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze;

(d)

datum odluke;

(e)

minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini te rok za postizanje te razine, prema potrebi, zajedno s odgovarajućim obrazloženjem za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na toj razini, uzimajući u obzir kriterije procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU;

(f)

minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na razini matičnog društva u Uniji, osim ako je odobrena primjena izuzeća u skladu s člankom 45. stavkom 11., te rok za postizanje te razine, prema potrebi, zajedno s odgovarajućim obrazloženjem za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na toj razini, uzimajući u obzir kriterije procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU;

(g)

imena članova sanacijskog kolegija i promatrača koji su, u skladu s uvjetima sudjelovanja promatrača, uključeni u postupak zajedničkog odlučivanja, zajedno sa sažetkom stajališta tih tijela i informacijama o elementima koji su doveli do neslaganja;

(h)

primjedbe sanacijskog tijela za grupu na stajališta članova sanacijskog kolegija i promatrača, a posebno na elemente koji su doveli do neslaganja;

(i)

ako se u odluci koja se odnosi na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze navodi da je taj zahtjev djelomično ispunjen na konsolidiranoj ili pojedinačnoj razini za matično društvo u Uniji ugovornim bail-in instrumentima, odluka uključuje i pojedinosti kojima se dokazuje da je sanacijsko tijelo za grupu uvjereno da se instrumenti mogu smatrati ugovornim bail-in instrumentima u skladu s kriterijima koji su određeni u članku 45. stavku 14. Direktive 2014/59/EU.

2.   Ako zajednička odluka nije donesena, sanacijska tijela za društva kćeri koja donose vlastite odluke o minimalnom zahtjevu za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na pojedinačnoj razini dostavljaju sanacijskom tijelu za grupu dokument koji sadržava sve sljedeće stavke:

(a)

naziv sanacijskog tijela za društvo kćer koje donosi odluku;

(b)

naziv društava kćeri grupe u njegovoj nadležnosti na koje se odluka odnosi i primjenjuje;

(c)

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i primjenu odluke, a posebno upućivanja na sve dodatne kriterije država članica u kojima ta društva kćeri grupe imaju odobrenje za rad, na temelju kojih se određuje minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze;

(d)

datum odluke;

(e)

minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini koji je potrebno primijeniti na društvo kćer na pojedinačnoj razini te rok za postizanje te razine, prema potrebi, zajedno s odgovarajućim obrazloženjem za određivanje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na toj razini, uzimajući u obzir kriterije procjene iz članka 45. stavka 6. točaka od (a) do (f) Direktive 2014/59/EU;

(f)

naziv sanacijskog tijela za grupu zajedno sa sažetkom njegovih stajališta i informacijama o elementima koji su doveli do neslaganja;

(g)

primjedbe sanacijskog tijela za društvo kćer na stajališta sanacijskog tijela za grupu, a posebno na elemente koji su doveli do neslaganja;

(h)

ako se u odluci koja se odnosi na minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze navodi da je taj zahtjev djelomično ispunjen na razini društva kćeri ugovornim bail-in instrumentima, odluka uključuje i pojedinosti kojima se dokazuje da je odnosno sanacijsko tijelo za društvo kćer uvjereno da se instrumenti mogu smatrati ugovornim bail-in instrumentima u skladu s kriterijima koji su određeni u članku 45. stavku 14. Direktive 2014/59/EU.

3.   Ako se savjetovalo s EBA-om, odluke donesene u izostanku zajedničke odluke uključuju objašnjenje zašto se nije slijedio savjet EBA-e.

Članak 96.

Obavješćivanje o pojedinačnim odlukama u izostanku zajedničke odluke

1.   Ako sanacijsko tijelo za grupu i sanacijska tijela za podružnice ne donesu zajedničku odluku o minimalnim zahtjevima za regulatorni kapital i prihvatljive obveze na konsolidiranoj razini, na razini matičnog društva i na razini svakog društva kćeri u roku iz članka 45. stavka 9. ili 10. Direktive 2014/59/EU, sve odluke koje se donose relevantna sanacijska tijela za društva kćeri prosljeđuju u pisanom obliku sanacijskom tijelu za grupu najkasnije do sljedećih datuma:

(a)

datuma isteka jednomjesečnog roka iz članka 45. stavka 9. ili 10. Direktive 2014/59/EU, prema potrebi;

(b)

datuma isteka jednomjesečnog roka nakon što EBA pruži bilo kakav savjet na zahtjev za savjetovanje u skladu s člankom 18. stavkom 5. drugim podstavkom Direktive 2014/59/EU;

(c)

datuma isteka jednomjesečnog roka nakon što EBA donese bilo kakvu odluku u skladu s člankom 45. stavkom 9. trećim podstavkom ili člankom 45. stavkom 10. petim podstavkom Direktive 2014/59/EU ili bilo kojeg drugog datuma koji je u toj odluci utvrdila EBA.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu bez neopravdane odgode obavješćuje druge članove sanacijskog kolegija o vlastitoj odluci i odlukama iz stavka 1.

ODJELJAK IV.

Sanacija prekograničnih grupa

Pododjeljak 1.

Odluka o potrebi za programom sanacije grupe u skladu s člancima 91. i 92. Direktive 2014/59/EU

Članak 97.

Postupak odlučivanja o potrebi za programom sanacije grupe

Postupak procjene potrebe za programom sanacije grupe uključuje sljedeće korake koje je potrebno provesti:

1.

dijalog, ako je moguće, o potrebi za programom sanacije grupe i uzajamnom potporom aranžmana financiranja;

2.

nacrt procjene ili nacrt odluke sanacijskog tijela za grupu o potrebi za programom sanacije grupe i obavješćivanje članova sanacijskog kolegija;

3.

savjetovanje o nacrtu procjene ili nacrtu odluke o potrebi za programom sanacije grupe među članovima sanacijskog kolegija;

4.

zaključivanje procjene ili odluke o potrebi za programom sanacije grupe i obavješćivanje sanacijskog kolegija.

Članak 98.

Dijalog o potrebi za programom sanacije grupe

1.   Nakon primitka obavijesti iz članka 81. stavka 3. točke (a) ili (h) Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo za grupu nastoji organizirati dijalog u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka koji uključuje barem članove kolegija koji su sanacijska tijela za društva kćeri.

2.   Za potrebe stavka 1. sanacijsko tijelo za grupu članovima dostavlja sljedeće informacije:

(a)

primljenu obavijest;

(b)

svoj prijedlog o temama iz stavka 3.;

(c)

rok u kojem je potrebno zaključiti dijalog.

3.   Dijalog se odnosi na sljedeća pitanja:

(a)

bi li, u skladu s člankom 91. ili 92. Direktive 2014/59/EU, sanacija društva kćeri odnosno matičnog društva u Uniji utjecala na cijelu grupu i bi li bilo potrebno sastaviti program sanacije grupe;

(b)

temelji li se plan financiranja na uzajamnoj potpori nacionalnih aranžmana financiranja u skladu s člankom 107. Direktive 2014/59/EU.

Članak 99.

Priprema i prosljeđivanje nacrta procjene ili nacrta odluke o potrebi za programom sanacije grupe

1.   Za potrebe procjene potrebe za programom sanacije grupe u kontekstu članka 91. stavaka od 1. do 4. Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo za grupu priprema svoj nacrt procjene nakon primitka obavijesti iz članka 91. stavka 1. te Direktive.

2.   Za potrebe donošenja odluke da program sanacije grupe nije potreban, kako je navedeno u članku 92. stavku 2. Direktive 2014/59/EU, sanacijsko tijelo za grupu priprema svoj nacrt odluke nakon što procijeni da matično društvo u Uniji ispunjava uvjete iz članaka 32. i 33. te Direktive i da se ne primjenjuje nijedan uvjet iz članka 92. stavka 1. točaka od (a) do (d) Direktive 2014/59/EU.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu, prema potrebi, uzima u obzir ishod dijaloga za pripremu nacrta procjene ili odluke.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu dostavlja sanacijskom kolegiju svoj nacrt procjene ili odluke u kojem utvrđuje:

(a)

za potrebe članka 91. Direktive 2014/59/EU, svoje mišljenje o vjerojatnom učinku prijavljenih mjera sanacije ili insolvencijskih mjera na grupu i na subjekte grupe u drugim državama članicama, a posebno o tome bi li zbog mjera sanacije ili drugih mjera bilo vjerojatno da se uvjeti za sanaciju zadovolje u odnosu na subjekt grupe u drugoj državi članici;

(b)

za potrebe članka 92. Direktive 2014/59/EU, svoje mišljenje o neprimjenjivosti nijednog uvjeta za program sanacije grupe iz članka 92. stavka 1. te Direktive, uzimajući u obzir uvjete iz stavka 2. tog članka;

(c)

svoje mišljenje o potrebi za uzajamnom potporom aranžmana za financiranje za potrebe plana financiranja u skladu s člankom 107. Direktive 2014/59/EU.

5.   Sanacijsko tijelo za grupu svojem nacrtu procjene ili odluke prilaže sve relevantne bitne informacije, koje je zaprimilo u skladu s člankom 81., 82., 91. ili 92. Direktive 2014/59/EU, te određuje jasan rok u kojem članovi sanacijskog kolegija mogu izraziti primjedbe ili stajališta koja se razlikuju od nacrta procjene ili odluke.

6.   Sanacijsko tijelo za grupu priprema i prosljeđuje nacrt procjene ili odluke sanacijskom kolegiju bez neopravdane odgode i, prema potrebi, poštujući rok utvrđen u članku 91. Direktive 2014/59/EU.

Članak 100.

Savjetovanje o nacrtu procjene ili odluke o potrebi za programom sanacije grupe

1.   Članovi sanacijskog kolegija koji primaju nacrt procjene ili nacrt odluke izražavaju svoja značajna drukčija stajališta ili primjedbe, ako postoje.

2.   Značajna drukčija stajališta i primjedbe jasno se utvrđuju u pisanom obliku, koji se može dostaviti elektronički, te se detaljno obrazlažu.

3.   Značajna drukčija stajališta i primjedbe izražavaju se isključivo bez neopravdane odgode, čime se prepoznaje hitnost situacije, te u utvrđenom roku.

4.   Nakon isteka roka sanacijsko tijelo za grupu pretpostavlja suglasnost članova koji nisu izrazili nikakva značajna drukčija stajališta ili primjedbe.

Članak 101.

Zaključivanje procjene ili odluke o potrebi za programom sanacije grupe

1.   Nakon isteka roka za savjetovanje i bez neopravdane odgode, prema potrebi uzimajući u obzir rok utvrđen u članku 91. Direktive 2014/59/EU, sanacijsko tijelo za grupu zaključuje svoju procjenu ili odluku o potrebi za programom sanacije grupe.

Konačna procjena ili odluka uključuje i mišljenje o potrebi za uzajamnom potporom nacionalnih aranžmana financiranja za potrebe plana financiranja u skladu s člankom 107. Direktive 2014/59/EU te se, ako je potrebno, u njoj uzimaju u obzir primjedbe i različita stajališta izražena tijekom savjetovanja s izmjenama, ako je primjereno.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu dostavlja obrazloženje procjene ili odluke da program sanacije grupe nije potreban samo ako su tijekom savjetovanja izražena značajna drukčija stajališta i primjedbe.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu dostavlja objašnjenje zašto se u konačnoj procjeni nije slijedio savjet EBA-e ako se savjetovalo s EBA-om.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu bez neopravdane odgode prosljeđuje svoju konačnu procjenu ili odluku članovima sanacijskog kolegija koji su uključeni u postupak.

5.   Ako smatra da je program sanacije grupe potreban, sanacijsko tijelo za grupu može odlučiti da svoju konačnu procjenu ili odluku predviđenu u stavku 4. neće proslijediti te pokrenuti postupak pripreme programa sanacije grupe koji je utvrđen u članku 102.

Pododjeljak 2.

Postupak zajedničkog odlučivanja o programu sanacije grupe

Članak 102.

Postupak zajedničkog odlučivanja o programu sanacije grupe

Postupak donošenja zajedničke odluke o programu sanacije grupe predloženom u članku 91. stavku 4. ili članku 92. stavku 1. Direktive 2014/59/EU uključuje sljedeće korake koje je potrebno provesti:

1.

pripremu nacrta programa sanacije grupe sanacijskog tijela za grupu i obavješćivanje članova sanacijskog kolegija;

2.

savjetovanje o nacrtu programa sanacije grupe barem među sanacijskim tijelima za subjekte koji su obuhvaćeni programom sanacije grupe;

3.

pripremu i prosljeđivanje zajedničke odluke o programu sanacije grupe sanacijskog tijela za grupu sanacijskim tijelima za društva kćeri obuhvaćena programom sanacije grupe;

4.

zaključivanje zajedničke odluke o programu sanacije grupe u skladu s člankom 91. stavkom 7. ili člankom 92. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU;

5.

obavješćivanje članova sanacijskog kolegija o ishodu zajedničke odluke.

Članak 103.

Priprema i prosljeđivanje nacrta programa sanacije grupe

1.   Sanacijsko tijelo za grupu sastavlja nacrt programa sanacije grupe u skladu s člankom 91. stavkom 6. Direktive 2014/59/EU te u njega uključuje sljedeće elemente:

(a)

opis mjera, ako postoje, koje je potrebno provesti kako bi se osiguralo da se program sanacije grupe može operacionalizirati;

(b)

opis pravnih ili regulatornih preduvjeta koje je potrebno ispuniti, ako postoje, radi provedbe programa sanacije grupe;

(c)

vremenski okvir za izvršenje programa sanacije grupe te vrijeme i redoslijed svake mjere sanacije koju je potrebno poduzeti;

(d)

raspodjelu zadaća i odgovornosti za koordinaciju mjera sanacije, vanjsku komunikaciju i unutarnju komunikaciju prema članovima sanacijskog kolegija te podatke za kontakt članova sanacijskog kolegija;

(e)

plan financiranja, na temelju članka 107. Direktive 2014/59/EU, prema potrebi i uzimajući u obzir potrebu za uzajamnom potporom aranžmana financiranja.

2.   Za potrebe članka 91. stavka 6. točke (a) Direktive 2014/59/EU sanacijsko tijelo za grupu osigurava da nacrt programa sanacije grupe uključuje:

(a)

objašnjenje zašto se mora slijediti alternativna opcija plana sanacije, u skladu s člankom 13. Direktive 2014/59/EU, uključujući zašto se predložene mjere smatraju učinkovitijima za ostvarivanje ciljeva sanacije i načela iz članaka od 31. do 34. te Direktive od strategije i mjera sanacije koje su predviđene u planu sanacije;

(b)

utvrđivanje i opis elemenata programa sanacije grupe koji odstupaju od plana sanacije iz članka 13. Direktive 2014/59/EU.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu dostavlja nacrt programa sanacije članovima sanacijskog kolegija bez neopravdane odgode i u roku:

(a)

radi savjetovanja u skladu s člankom 104.;

(b)

radi zaključivanja zajedničke odluke o programu sanacije grupe u skladu s člankom 106.

4.   Sanacijsko tijelo za grupu izrađuje i prosljeđuje nacrt programa sanacije grupe bez neopravdane odgode i, prema potrebi, uzimajući u obzir rokove iz članka 91. Direktive 2014/59/EU.

5.   Sanacijsko tijelo za grupu osigurava da su rokovi utvrđeni u stavku 3. primjereni kako bi tijela mogla izraziti svoja stajališta, prema potrebi, uzimajući u obzir rok utvrđen u članku 91. Direktive 2014/59/EU.

Članak 104.

Savjetovanje o programu sanacije grupe

1.   Članovi sanacijskog kolegija koji primaju nacrt programa sanacije grupe u skladu s člankom 103. stavkom 3. izražavaju svoja značajna drukčija stajališta ili primjedbe, ako postoje.

2.   Značajna drukčija stajališta i primjedbe mogu se odnositi na sve aspekte nacrta programa sanacije grupe, uključujući sljedeće:

(a)

prepreke, ako postoje, u nacionalnom pravu ili druge vrste, provedbi programa sanacije grupe u skladu sa strategijom i mjerama sanacije;

(b)

sva relevantna ažuriranja informacija podnesenih za potrebe uzajamne potpore aranžmana financiranja koja bi mogla utjecati na provedbu plana financiranja;

(c)

utjecaj programa sanacije grupe ili plana financiranja na društva kćeri obuhvaćena programom sanacije grupe u njihovoj odnosnoj državi članici.

3.   Značajna drukčija stajališta i primjedbe jasno se utvrđuju u pisanom obliku, koji može uključivati elektronički oblik, te se detaljno obrazlažu.

Značajna drukčija stajališta i primjedbe izražavaju se bez neopravdane odgode, čime se prepoznaje hitnost situacije, te u roku utvrđenom u članku 103. stavku 3.

4.   Nakon isteka roka sanacijsko tijelo za grupu pretpostavlja da su članovi koji nisu izrazili drukčija stajališta ili primjedbe suglasni s programom sanacije grupe.

Članak 105.

Priprema i prosljeđivanje zajedničke odluke o programu sanacije grupe

1.   Nakon isteka roka za savjetovanje sanacijsko tijelo za grupu priprema nacrt zajedničke odluke o programu sanacije grupe u skladu s člancima 91. i 92. Direktive 2014/59/EU i, prema potrebi, člankom 107. te Direktive.

2.   Za nacrt zajedničke odluke sanacijsko tijelo za grupu razmatra i uzima u obzir sve primjedbe i različita stajališta izražena tijekom savjetovanja te, prema potrebi, unosi izmjene u program sanacije grupe.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu dostavlja obrazloženje sljedećeg:

(a)

na koji način obrađuje značajna drukčija stajališta i bojazni sanacijskih tijela za društva kćeri obuhvaćena programom sanacije grupe za potrebe nacrta zajedničke odluke;

(b)

ako je održano savjetovanje s EBA-om, zašto se i u kojoj mjeri u programu sanacije grupe nije slijedio savjet EBA-e.

4.   Nacrt zajedničke odluke uključuje sljedeće elemente:

(a)

nazive sanacijskog tijela za grupu i sanacijskih tijela za društva kćeri koja su odgovorna za društva kćeri obuhvaćena programom sanacije grupe;

(b)

naziv matičnog društva u Uniji i popis svih subjekata u grupi na koje se program sanacije grupe odnosi i primjenjuje;

(c)

upućivanja na primjenjivo zakonodavstvo Unije i nacionalno zakonodavstvo koje se odnosi na pripremu, zaključivanje i primjenu zajedničke odluke o programu sanacije grupe;

(d)

datum nacrta zajedničke odluke o programu sanacije grupe;

(e)

konačni program sanacije grupe, uključujući obrazloženje ako je potrebno u skladu sa stavkom 3.

5.   Sanacijsko tijelo za grupu nacrt zajedničke odluke o programu sanacije grupe bez neopravdane odgode šalje sanacijskim tijelima za subjekte obuhvaćene programom sanacije grupe, određujući rok za dostavljanje suglasnosti sa zajedničkom odlukom o programu sanacije grupe.

Članak 106.

Zaključivanje zajedničke odluke o programu sanacije grupe

1.   Sanacijska tijela koja primaju zajedničku odluku u skladu s člankom 105. stavkom 5. i koja se s tom odlukom slažu dostavljaju sanacijskom tijelu za grupu pisani dokaz o svojoj suglasnosti, koji se može poslati elektroničkim putem, prije isteka utvrđenog roka.

2.   Konačna zajednička odluka o programu sanacije grupe sastoji se od konačne zajedničke odluke i pisanog dokaza o suglasnosti koji su joj priloženi.

Članak 107.

Obavješćivanje kolegija o zajedničkoj odluci

1.   Sanacijsko tijelo za grupu bez neopravdane odgode dostavlja konačnu zajedničku odluku sanacijskim tijelima za društva kćeri obuhvaćena programom sanacije grupe.

2.   Sanacijsko tijelo za grupu prosljeđuje sažetak zajedničke odluke o programu sanacije grupe članovima sanacijskog kolegija.

Pododjeljak 3.

Neslaganja i odluke donesene u izostanku zajedničke odluke

Članak 108.

Obavijest u slučaju neslaganja

1.   Ako se neko sanacijsko tijelo ne slaže s programom sanacije grupe koji je predložilo sanacijsko tijelo za grupu ili od njega odstupi ili smatra da radi financijske stabilnosti mora poduzeti neovisne mjere sanacije ili aktivnosti u skladu s člankom 91. stavkom 8. ili člankom 92. stavkom 4. Direktive 2014/59/EU, to sanacijsko tijelo bez neopravdane odgode obavješćuje sanacijsko tijelo za grupu o neslaganju.

2.   Obavijest iz stavka 1. uključuje sljedeće:

(a)

naziv sanacijskog tijela;

(b)

naziv subjekta u nadležnosti sanacijskog tijela;

(c)

datum obavijesti;

(d)

naziv sanacijskog tijela za grupu;

(e)

izjavu sanacijskog tijela o njegovu neslaganju ili odstupanju od programa sanacije grupe ili mišljenju da su za subjekt ili subjekte u njegovoj nadležnosti primjerene neovisne mjere ili aktivnosti sanacije;

(f)

detaljno obrazloženje elemenata programa sanacije grupe s kojima se sanacijsko tijelo ne slaže ili od kojih odstupa, ili objašnjenje zašto smatra da su primjerene neovisne mjere ili aktivnosti sanacije;

(g)

detaljan opis mjera ili aktivnosti koje će poduzeti sanacijsko tijelo, uključujući vrijeme i redoslijed mjera.

3.   Sanacijsko tijelo za grupu obavješćuje druge članove sanacijskog kolegija o obavijesti iz stavka 2.

Članak 109.

Postupak donošenja odluka među sanacijskim tijelima koja se slažu

1.   Sanacijska tijela koja se slažu, kako je utvrđeno u članku 91. stavku 9. i članku 92. stavku 5. Direktive 2014/59/EU, postupaju kako je predviđeno u člancima 106. i 107. ove Uredbe i donose zajedničku odluku među sobom.

2.   Zajednička odluka sadržava sve elemente iz članaka 106. i 107. uz informacije o neslaganju koje su zaprimljene u skladu s člankom 108. stavkom 2.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 110.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 23. ožujka 2016.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 173, 12.6.2014., str. 190.

(2)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).

(3)  Uredba (EU) br. 1093/2010Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(4)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(5)  Direktiva 2014/49/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o sustavima osiguranja depozita (SL L 173, 12.6.2014., str. 149.).

(6)  Direktiva 2006/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o izmjeni Direktive Vijeća 78/660/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima za određene vrste trgovačkih društava, Direktive Vijeća 83/349/EEZ o konsolidiranim financijskim izvještajima, Direktive Vijeća 86/635/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima banaka i drugih financijskih institucija i Direktive Vijeća 91/674/EEZ o godišnjim financijskim izvještajima i konsolidiranim financijskim izvještajima osiguravajućih poduzeća (SL L 224, 16.8.2006., str. 1.).

(7)  Uredba (EU) br. 806/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2014. o utvrđivanju jedinstvenih pravila i jedinstvenog postupka za sanaciju kreditnih institucija i određenih investicijskih društava u okviru jedinstvenog sanacijskog mehanizma i jedinstvenog fonda za sanaciju te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1093/2010 (SL L 225, 30.7.2014., str. 1.).

(8)  Delegirana uredba Komisije (EU) 2016/98 оd 16. listopada 2015. o dopuni Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća u vezi s regulatornim tehničkim standardima kojima se utvrđuju opći uvjeti djelovanja kolegija supervizora (SL L 21, 28.1.2016., str. 2.).

(9)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2016/99 оd 16. listopada 2015. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u pogledu određivanja operativnog funkcioniranja kolegija nadzornih tijela u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 21, 28.1.2016., str. 21.).